Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I   K K   ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA   KNJIGA 1   ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA   Bosanskohercegovaki   slavistiki kongres   ISSN 2303-4106       Bosanskohercegovački    slavistički kongres   I   knjiga 1   ZBORNIK RADOVA | LingViS  Tik  a     BOSANSKOHERCEGOVAČKI SLAVISTIČKI KONGRES    Zbornik radova (knjiga 1)     © Slavistički komitet; prvo izdanje, 2012. Sva prava pridržana. nij  edan dio ove publikacije ne smije se umnožavati na   bilo koji način ili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača.    izdavač  Sl  avistički komitet, Sarajevo   Filozofski fakultet u Sarajevu, F. račko  g 1, Sarajevo, biH  te  l. (+387) 33 253 170 e-mail info@slavistickikomitet.ba  www. slavistickikomitet.ba   redakcija  josi  p bao  tić, Senahid Halilović, jag  oda jur  ić-kap  pel,   Marina kat   nić-bak   aršić, Svein Mønnesland   gla   vni urednik  Senahid Halilović  Urednica Mirela ome   rović   iSSn 23   03-4106  ZBORNIK RADOVA | LingViS   Tik   a     Sarajevo, 2012.    bosanskohercegovački     sl  avistički    kongres        Zbornik radova    (knjiga 1)  i   knjiga 1     objavljivanje ove knjige finansijski su podržali Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i   F  ondacija za izdavaštvo.     5       Sadržaj   Predgovor  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .    9  I. Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20. i    početkom 21. stoljeća..............................................   11  A   nte Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika    devedesetih godina 20 .    stoljeća i početkom 21 .    stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     13  Rajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom,    hrvatskom i srpskom jeziku  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     25  Emira Mešanović-Meša: Rječnici bosanskoga jezika        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     35  Svein Mønnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .    45  Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku gramatiku BCHS    (bosanskog, crnogorskog, hrvatskog, srpskog) jezika?        . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     51  Branko Tošović: Standardološki red i haos        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     59  II. Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika pismenosti .................     69  Ruggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium   na primjeru XVII . hom   ilije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     71  Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti –    Nekoliko načelnih zapažanja  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     87  Alen Kalajdžija: O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa  .    .     99  Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter? . . . . . . . . . . . . .     109  Lejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     119  Sanja Perić Gavrančić: Knjižica ručna za mladiće latinski jezik učeće    u bosanski izgovor složena fra Ambroza Matića (1832 .) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   12   9  Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku   u svjetlu isprava        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     135  III. Bosanskohercegovački narodni govori    ...............................     145  Elmedina Alić: Govor Travnika krajem XIX stoljeća:    Fonetsko-fonološke osobenosti      . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   14   7  Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini  . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   1   53  Alma Genjac-Nakičević: Govor Bošnjaka u Turskoj:    Fonetsko-fonološke osobenosti   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   16   5  Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas:    Dvije ankete i jedna izoglosa        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     171     6   Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju    bosanskohercegovačkih govora  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .    185  Enisa Ivojević: Doprinos Asima Pece razvoju    bosanskohercegovačke dijalektologije      . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   19   7  Данијела Станић и Јелена Јанковић: Придеви који означавају боје у   источнохерцеговачком дијалекту     . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     203  IV. Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu: Lektorati i status    na odsjecima za slavistiku..........................................     215  Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Pečuhu    (Republika Mađarska)         . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     215  Helena Burić i Josip Lasić: Materinski jezik u multukulturalnom    prostoru Australije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     221  Hatidže Burnić: Negativni utjecaj njemačkog jezika na maternji jezik    Bosanaca koji žive u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     229  Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji:    Ima li bosanskog u ruskom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     235  Hasnija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu  . .    245  V. Slavističke teme: Savremena slavistička lingvistička istraživanja..........     255  Јован Ајдуковић: шта је ново у српској и хрватској лингвистичкој    контактологији у првој деценији ххі века? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     257  Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u    ovladavanju sintaksom hrvatskoga jezika        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     269  Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu    na stavove o (hrvatskome) standardnom jeziku  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     279  Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u    nastavi hrvatskoga jezika        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     291  Danilo Capasso i Martina Knežević: Italijanski jezik i jezik BHS: lažni    prijatelji, pravi prijatelji i novi prijatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     301  Драгана Цвијовић: О вулгаризмима у Речнику српскохрватскога    књижевног језика Матице српске . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     309  Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraživanja u BiH   . .     319  Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica pojma jezična kultura     . . . . . . . . . .     327  Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka    polskiego i bośniackiego  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     337  Александра Ѓуркова: Актуелни тенденции во македонскиот    публицистички стил  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     351  Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s figurativnim konceptom    u prijedložno-padežnih izraza s mjesnim i prostornim značenjem . . . . . . . . .   3   61  Marijana Horvat: Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku    (tvorba sufiksima -/a/c, -l/a/c, -telj i -v/a/c)        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   37   1  Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora . . . . .     381     7   Zenaida Karavdić: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika    kao metod dijalektološke sintakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .    391  Marina Katnić-Bakaršić: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa    moći u diskursu        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     399  Petra Košutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rječnicima u 18 .       stoljeću u kontekstu europske leksikografije  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     407  Anđelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u Rečniku mačvanske    tradicionalne kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .    .   4   17  Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih značajka    u dubrovački govor 17 .    i 18 .    stoljeća      . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     427  Ana Makišova: Gramatička sredstva izražavanja negacije        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     435  Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj deklinaciji    slovačkog i srpskog jezika  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     441  Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo    značenja u javnoj komunikaciji        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     451  Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     461  Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih    riječi u bosanskome jeziku        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     471  Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija  . . . . . . . . . . . . . . . .     481  Наташа Миланов и Милица Стојановић: Пр   илог проучавању    полисемије српског језика . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     493  Бојана Мојсиловић: Мађаризми у савременом српском језику    (лексикографско-лексиколошки аспект) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     505  Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić: Sintaksa u hrvatskim    jezičnim savjetnicima 20 .    i 21 .    stoljeća  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     517  Iva Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja    dopusnosti u hrvatskome jeziku        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     527  Lidija Nerandžić-Čanda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih    imenica u savremenom srpskom jeziku  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     539  Марина Николић: Диферентивно степеновање у сложеним    реченицама савременог српског језика . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     547  Mirela Omerović: O nekim konstrukcijama sa značenjem namjene    u bosanskome jeziku        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     557  Dunja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku        . . . . . . . .     563  Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact –    First signs of language decay        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     575  Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna morfološka i semantička    obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        587  Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih    priloga u hrvatskom i poljskom jeziku  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     597  Анна А .    Плотникова: Этнолингвистическая география Боснии и    Герцеговины      . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     607  Ivo Pranjković i Lada Badurina: Načini izražavanja imperativnosti     .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        .        619  Bernisa Puriš: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovačkim putopisima . . . . .     629  Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal: Jezična obilježja novinarsko-   -publicističkog stila u hrvatskim tiskanim informativnim medijima . . . . . . .     637     8   Марина Спасојевић и Марија Милосављевић-Тодоровић: Граматичка    структура исказа у огласима продаје на српском језику на интернету  . .    645  Jožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih – raziskave za    Slovenski lingvistični atlas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     657  Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom    korpusne lingvistike        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .   6   65  Elena Uzenjova: Etnolingvističke metode proučavanja    karpatsko-balkanskog regiona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     671  Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     675  Silvana Vranić i Sanja Zubčić: Strukturalna analiza turcizama u    frazemima hrvatskih štokavskih govora        . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     685  Podaci o autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .     695     9       Predgovor   Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres  održan je u Sarajevu od 26  .   do 28  .   maja   2011 .   godine .   Organizator ovog dosad najvećeg međunarodnog skupa slavista u Bosni i   Hercegovini bio je Slavistički komitet, a domaćin Filozofski fakultet u Sarajevu  .    U radu   Kongresa sudjelovalo je više od 200 stručnjaka za slavenske jezike i književnosti iz 20  zemalja svijeta .      Osnovni ciljevi Kongresa bili su da se bosanskohercegovačka jezička, književna i   kulturna savremenost i baština propituju i sagledavaju u širem slavenskom i neslaven -  skom kontekstu te da se potakne naučna razmjena između istraživača u oblasti jezika  i književnosti u BiH i slavista iz inozemstva  .    Uvjereni smo da su ispunjeni ciljevi zbog   kojih je Kongres bio organiziran; zato namjeravamo slavističke kongrese u BiH održavati  redovno, svake treće godine .  T   ematski okvir Kongresa bio je vrlo širok  .    U oblasti lingvistike izlaganja su obuhvata -  la savremenu sociolingvističku situaciju u BiH i susjednim zemljama, standardnojezičku  normu, strukturu jezika, narodne govore, historiju jezika, međujezička prožimanja  i lingvostilističke analize  .    U oblasti nauke o književnosti izlaganja su se ticala pita-  nja identiteta,   tradicije, granice i graničnosti u bosanskohercegovačkoj književnosti /   bosanskohercegovačkim književnostima, odnosno u slavenskim književnostima i kul -  turama, kao i bosanskohercegovačke književnosti / bosanskohercegovačkih književnosti  te drugih slavenskih književnosti u komparatističkom i interkulturalnom kontekstu .  V   ećina izlagača pripremila je svoje referate za objavljivanje i dostavila ih Redakci -  ji .    U ovom zborniku donosimo 70 pozitivno ocijenjenih radova u oblasti lingvistike  .    U   drugoj svesci Zbornika bit će predstavljeni radovi u oblasti nauke o književnosti  .    Radovi   se objavljuju u autorskoj verziji; redakcijske izmjene svedene su na tehničko ujednačava-  nje priloga te na korekturu teksta  .    Zbornici se objavljuju i u elektronskoj varijanti i kao   zasebne knjige .  R   adovi iz oblasti lingvistike u ovom zborniku svrstani su u pet tematskih cjelina: 1 .      Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20  .    i početkom 21  .    stoljeća;   2 .    Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika pismenosti; 3  .    Bosanskohercegovački   narodni govori; 4 .    Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu: Lektorati i status na odsje-  cima za slavistiku; 5  .    Slavističke teme: Savremena slavistička lingvistička istraživanja  .      U prvoj je cjelini šest priloga, u drugoj i trećoj po sedam, u četvrtoj pet, a u petoj je 45  tematski vrlo raznorodnih radova .      Ni Kongresa ni Zbornika ne bi bilo da nije bilo prijatelja i sponzora, saradnica i sa -  radnika Slavističkog komiteta .    Zahvaljujemo se svima .      Senahid Halilović       I .      Standardiziranje bosanskog,   hrvatskog, srpskog jezika    krajem 20 .    i početkom    21 . s   toljeća       13       Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija  hrvatskoga jezika devedesetih godina 20   .   stoljeća   i početkom 21    .    stoljeća   U radu se najprije razmatraju obilježja standardnoga jezika i standardizacijski procesi, a  zatim se analizira pravopisna norma i novija povijest hrvatskoga pravopisa  .   Središnji dio   rada predstavlja analiza izabranih odsječaka hrvatske pravopisne norme iz pravopisnih  priručnika koji su objavljeni devedesetih godina 20 .    stoljeća i početkom 21 .    stoljeća, a to   su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak , pokrivenoga r sa e ili je , niječnice   ne uz nenaglašene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva izvedenih od stranih imena te   novih stranih riječi .   K   ljučne riječi:   standardni jezik, standardizacija hrvatskoga jezika, pravopisna norma,   hrvatski pravopis, pravopisni priručnici  .   O   rthographic standard and standardization of the Croatian language   in late 20th century and early 21st century In the 1990s standard Croatian was a highly standardized language, as were most other  European standard languages However, there were also nonstandardized linguistic ele -  ments, especially in the fields of svocabulary and orthography  .    Croatia’s independence   ensured a more favourable political and social climate for the standardization of Croa -  tian through the provision of Article 12 of the Constitution of the Republic of Croatia .  B   efore 1990s the orthographic standard was codified in Pravopisni priručnik hrvat-  skoga ili srpskoga jezika (The Handbook of Croatian or Serbian Orthography) by V  .    Anić   and J .    Silić (1986)  .    In 1990 a new edition of the 1971 Hrvatski pravopis (The Croatian   Orthography) by S  .    Babić, B  .    Finka and M  .    Moguš was published, which was later re -  printed several times .    This means that in the 1990s two orthographic standards were in   public use and written practice in Croatia, whose general concepts as well as individual  orthographic rules were different  .    Further confusion in the orthographic standard was   brought about by Hrvatski školski pravopis (The Croatian School Orthography) authored  by S .    Babić, S .    Ham and M .    Moguš in 2005 and by Hrvatski pravopis (The Croatian Ort-  hography) authored by L .    Badurina, I .    Marković and K .    Mićanović in 2007 .  Th   e Croatian orthographic standard is today codified in four different orthographic   handbooks, different both in their general concepts and individual orthographic rules  .      However, these rules are in most cases either the same or very similar and they follow the  centuries-old Croatian orthographic tradition .    Furthermore, none of the above mentio-   UDK: 811 .163 .42’26 “19/20”     14   ned dictionaries has been officially approved by the Ministry of Science, Education and  Sports for public use .     The current orthographic situation in Croatia is not good because some ortho -  graphic issues raised by the contemporary society and science still remain open .   K   ey words: orthographic standard, standardization of the Croatian language, Croatian   orthographic, orthographic handbooks, orthographic norm  .   1   . Standardni jezik i standardizacija  Standardnoga jezika nema bez norme, ali se standardni jezik “ ne može normirati jednom   za svagda” (Babić 1999:183) jer se u jeziku javljaju inovacije koje se suprotstavljaju po -  stojećoj normi .    Promišljajući načela standardnosti hrvatskoga jezika, Katičić (1999:295)   razlikuje dvije vrste načela: prvo su “načela po kojima se provodi standardizacija”, a dru-  go su “ načela koja su sadržana u standardnosti što je proizašla iz uspješno provedene   jezične standardizacije” .    Standardizacija označuje prije svega jezičnu stabilizaciju i ako   je uspješno provedena, standardni jezik postaje stabilan  .    Silić (1999:210) smatra da u   standardnom jeziku djeluju “ dvije proturječne sile: istodobno mora udovoljiti i zahtjevi-  ma stabilnosti (da bi mogao sačuvati “staro” stanje) i zahtjevima evolucije (da bi mogao  prihvatiti “novo” stanje )”    .  U   spostavom samostalne Republike Hrvatske nastupile su znatno povoljnije politič-  ke i društvene prilike za standardizaciju hrvatskoga jezika jer je hrvatski jezik postao  službeni jezik u Republici Hrvatskoj, i to odredbom članka 12  .    Ustava RH  .    Krajem 20  .      stoljeća hrvatski jezik bio je u velikoj mjeri standardiziran, ali su postojale neriješene je-  zične pojave, posebice na području leksika i pravopisa, koje je trebalo standardizirati  .    U   21 .    stoljeću razvojem tehnike, novih tehnologija i medija u hrvatskome jeziku pojavile su   se riječi, posebice iz engleskoga jezika, koje je trebalo prilagoditi gramatički i pravopisno  .      Tako se pojavilo pitanje treba li pisati, npr ., a   ttachment ili atačment, file ili fajl, e-mail ili   imejl ili e-pošta itd .    Ti i slični primjeri postali su suvremeni pravopisni izazovi i otvorena   pitanja na koja hrvatski pravopisci i standardolozi trebaju dati odgovor .   2   . Pravopisna norma  Među standardnojezičnim normama pravopisnoj normi pripada posebno mjesto: pra -  vopisna norma nije jezična norma i time se razlikuje od ostalih normā standardnoga  jezika jer je podložna konvenciji i manje je određena jezičnim zakonitostima (Katičić  1999:305) .  T   ijekom hrvatske jezične povijesti u pisanoj praksi postojale su dvije vrste pravopi -  sa: a) morfonološki pravopis, popularno je još nazivan korijenski, b) fonološki pravopis,  koji se još naziva i fonetski .    Oni su se izmjenjivali, uz napomenu da se morfonološkoga,   odnosno fonološkoga načela nisu dosljedno držali u svojim djelima ni pravopisci niti  pisci .    No činjenica je da fonološki pravopis ima kontinuitet u posljednjih stotinu godina   (izuzevši vrijeme od 1941 .    do 1945 .) .    U hrvatskome jezikoslovlju i kulturnoj javnosti po-  stojali su oduvijek prijepori o tome koji je pravopis bolji i prikladniji hrvatskome jeziku .         Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .     15   Katičić (1999:305) naglašava da hrvatskomu standardnom jeziku ne odgovara “ niti skraj-  nje dosljedan fonološki pravopis .   . . n  iti skrajnje dosljedan morfonološki (korijenski) pravo -  pis”    .   M   išljenja smo da bi hrvatskomu standardnom jeziku najprikladniji bio fonološko-  morfonološki pravopis, odnosno pravopis u kojem bi se kombiniralo fonološko načelo s  morfonološkim kako bi pisatelj hrvatskih riječi spontano doživio glasovni lik riječi .      Krajem 20 .    i početkom 21 .    stoljeća bilo je više odsječaka pravopisne norme, koji su   bili različito regulirani i utjecali su na nestabilnost standardnoga jezika, a to su pravilno  pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak , pokrivenoga r sa e ili je , niječnice ne  uz ne -  naglašene oblike prezenta glagola htjeti , imena povijesnih događaja, pridjeva izvedenih   od stranih imena i dr  .    Nadalje sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi jedno je od važnih   pitanja u hrvatskome pravopisu, koje je nerijetko izazivalo prijepore, a pravopisci su do-  nosili različita pravopisna rješenja .    To se posebice odnosi na prijedložne izraze (prijedlog   + imenica ili zamjenica ili prilog) i složene priloge, npr .    niz brdo, nizbrdo; uz to, usto .   3   . Novija povijest hrvatskoga pravopisa  Pravopis je u hrvatskoj jezičnoj povijesti imao veliku ulogu pa i burnu prošlost  .    Sve su   vlasti u Hrvatskoj nastojale utjecati na hrvatski pravopis i zato je on bio “ u središtu jezič-  nih i političkih zbivanja” (Babić 2008:54) .  U posljednjem desetljeću 20  .   stoljeća pravopisnu normu u Hrvatskoj regulirala su dva   pravopisa, oba nastala u prethodnom razdoblju za bivše države Jugoslavije: Hrvatski pra -  vopis S  tjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša te Pravopisni priručnik hrvatsko   g  a   ili srpskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića  .   Tako su devedesetih godina u Hrvatskoj   supostojala dva pravopisa u javnoj uporabi i pisanoj praksi, koji su se razlikovali u koncepciji  te u pojedinim pravopisnim odredbama  .      Babić-Finka-Mogušev  Hrvatski pravopis napisan je i otisnut 1971  ., a  li je odlukom   tadašnjih hrvatskih vlastodržaca zabranjen i uništen: tiskani arci knjige završili su u  tvornici papira .    Nešto primjeraka ipak je uvezano, ali bez Predgovora, Uvoda, Kratica,   Kazala i s otisnutom napomenom “samo za internu upotrebu”  .    Prema jednom takvom   krnjem primjerku Nova Hrvatska objavila je dva izdanja toga pravopisa 1972  .    i 1984 .    u   Londonu (zato se taj pravopis popularno naziva “ Londonac”) .    U inozemstvu je slobodno   upotrebljavan, a u Hrvatskoj kriomice tako da se ne može sa sigurnošću govoriti o njego -  vu utjecaju na pravopisnu praksu do devedesetih godina 20 .    stoljeća .    Cjelovito 1 .    izdanje   objavljeno je tek 1990 .; o   tada je objavljeno više izdanja do kraja 20 .    stoljeća (drugo 1994 .,   t   reće 1995 ., č   etvrto 1996 ., a p   rerađeno peto 2000 .) .      Anić-Silićev Pravopisni priručnik hrvatsko  g   a ili srpskoga jezika objavljen je 1986 .   (   drugo izdanje 1987 ., t   reće 1990 .) .    Taj je pravopis regulirao pravopisnu normu do deve -  desetih godina, a poslije se upotrebljavao u praksi usporedno s  Hrvatskim pravopisom  .      Sredinom devedesetih godina povučen je iz službene distribucije i prodaje .  U    prvome desetljeću 21  .    stoljeća pravopisna situacija zaoštrena je objavom novih   izdanja Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša (šesto 2002  ., s   edmo 2003 ., o   smo   2004 ., d   eveto 2006 .)   , a godine 2001 .    Anić i Silić objavljuju izmijenjen i dopunjen pravo -  pis pod novim naslovom Pravopis hr   v   atskoga jezika .    Pravopisna situacija u Hrvatskoj   početkom 21 .    stoljeća dodatno je zakomplicirana objavom školskoga pravopisa autora     16   S .   Babića – S  .   Ham – M  .   Moguša pod naslovom Hrvatski školski pravopis  (2005 .)  , koji   je dobio preporuku ministra znanosti, obrazovanja i športa za uporabu u osnovnim i  srednjim školama, ali ne i službeno odobrenje  .    Godine 2007 .    pojavljuje se potpuno novi   pravopisni priručnik  Hrvatski pravopis (drugo izdanje 2008  .) L   ade Badurine, Krešimira   Mićanovića i Ivana Markovića .    I na kraju najdugovječniji pravopisci S  .    Babić i M .    Moguš   godine 2010 .    objavili su Hrvatski pravopis: usklađen sa zaključcima Vijeća za normu   hrvatskoga standardnog jezika  .      4. Analiza izabranih odsječaka pravopisne norme  Može se izdvojiti nekoliko odsječaka pravopisne norme koji su bili prijeporni i utjecali su  na nestabilnost standardnoga jezika na području pravopisne norme krajem 20  .    i počet-  kom 21 .    stoljeća, a to su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak, pokrivenoga   r sa e ili je, niječnice ne uz nenaglašene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva izvedenih   od stranih imena te novih stranih riječi .      U ovome radu analizira se šest pravopisnih priručnika koji su navedeni u izvorima .   4   .1. Pisanje imenica na -dac, -dak, -tac, -tak   pravopis  norma  BFM (1990:48) “Zbog slivena izgovora gube se d i t  a) ispred c, č, ć te se piše:   oca, očev mj .    otca otčev (prema otac)   suca, sučev mj .    sudca, sudčev (prema sudac)   goveče mj .    govedče (prema govedo)   dobici mj .    dobitci (prema dobitak )   reci mj .    redci (prema redak)    . . . ”  B   HM (2005:31) “Ne bilježimo gubljenje d i t ispred c, č u oblicima imenica s   nepostojanim a u završetku -dac, -dak, -tac, -tak, -tka, ako je  taj završetak ispred otvornika: dc: ledac > ledca, ledci razgodak > razgodci     . . .  t   c: mlatac > mlatca, mlatci zadatak > zadatci     . . .  pr   ipovijetka > pripovijetci  dč: mladac > mladčev tč: mlatac > mlatčev (    . . .   )  U oblicima imenica: otac, sudac, svetac ne bilježimo d i t  ispred c, č nego d i t ispadaju: oca, suca, sveca oci, suci, sveci očev, sučev, svečev    . ”  BM (2010:37) “   Šumnik t ispred c gubi se u riječi otac  (G jd .    oca, N mn    .    oci i   očevi)    .  U o   stalim imenicama na otvornik + -dac, -dak, -tac, -tak i   -tka ostaju d i t:   Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .     17   gubitak N mn   .   gubitci (drugo je gubici D jd .   od gubica)  ledac G jd .   ledca N mn   .   ledci, mladac G jd .   mladca N mn   .     mladci  (    . . .   )  sudac G jd .    sudca N mn    .    sudci, svetac G jd .    svetca N mn    .      svetci”   AS (1986:116)  “Ispadaju:   (    . . .   )  g) fonemi d i t ispred fonema  c, č, ǯ (dž) na granici korijena i   sufiksa: suca (sud + ca), suče (sud + če), oca (ot + ca), oče (ot   + če), burmudžija (burmut + džija)    . ”  A   S (2001:134-135)  “Na granici se korijena i sufiksa skupovi dc, tc, dč i tč  načelno   ostvaruju kao c  i č: domorodac, domoroca, domoroci i   domoroče; zubatac – zubaca, zubaci i zubače; dohodak  – dohoci i dohoče; naputak – napuci i napuče  .    U praksi   se ponegdje pojavljuju i oblici domorodca, domorodci i  domorodče; zubatca, zubatci i zubatče; dohodci i dohodče;  naputci i naputče i sl  .  O   ndje gdje dolazi do kontekstom nerješiva potiranja izrazne   (pa i onda sadržajne) razlike između jednih i drugih oblika,  između oblika sa c  i č te oblika sa dc, tc, dč i tč , navode se oblici   sa dc, tc, dč i tč : bradac – bratac (bradca, bradci, bradče –   bratca, bratci, bratče), ledac – letak (ledci, ledče – letci, letče),  mladac – mlatac (mladca, mladci, mladče – mlatca, mlatci,  mlatče)  .   ”  BMM (2007:36) “Suglasnici d i t gube se kad se na granici osnove i   gramatičkoga morfema ili na granici korijena i sufiksa nađu  ispred suglasnika c, č, ǯ    .  D   o gubljenja d i t dolazi i promjena se bilježi: u sklonidbi   imenica koje završavaju na -dac, -tac, -tak, -tka te ispred  sufiksa -ce, -če, -čić,  –džija: boljitak – Nmn    .    boljici, burmut – burmudžija   (burmut +  –džija), curetak – Nmn    .    cureci, dodatak – dodaci – dodacima   (    . . .   )   Suglasnici d i t ispred c i č mogu se pisati kad se u pismu želi  očuvati korijen riječi – obično u rjeđih i kraćih riječi, odnosno  u njihovih komunikacijski rjeđih oblika (kad iz konteksta  nije potpuno jasno o kojem je korijenu riječ, odnosno kad se  suglasnici c i č izgovaraju produženo): bitak – Nmn    .    bitci (i   bici), bitka – Ljd .    bitci (i bici, i bitki),  jadac – Gjd .    jadca (i jaca) – Vjd .    jadče (i jače) – jadčev (i   jačev)    . . . ”     18   BFM (1990) određuje pisanje imenica na -dac, -dak, -tac, -tak bez d i t, BHM (2005)   uvode pisanje d i t u nevedenim imenicama, a izuzete su samo imenice otac, sudac, sve -  tac, naprstak, BM (2010) potvrđuju takvo pisanje d  i t, a izuzeta je samo imenica otac  .    AS   (1986) propisuje pisanje navedenih imenica bez d  i t  (1986), AS (2001) to pravilo slijedi,   ali dopušta pisanje d i t u riječima u kojima dolazi do ukidanja izrazne i sadržajne razlike    (mladac, mladca, mladci; mlatac, mlatca, mlatci), a BMM (2007) slijedi i razrađuje Anić-  Silićevu normu iz 2001  .   4   .2. Pisanje pokrivenoga r sa e ili je   pravopis norma  BFM (1990:36) “Ako se osnovno ije krati, tada daje samo kratko je, a   samo e iza stalne suglasničke skupine u kojoj je posljednji  suglasnik r:  (    . . .   )   vrijeme – vremena – vremenit, ždrijebe – ždrebeta –  ždrebence, vrijedan – vredniji – vrednota, brijeg – brežuljak  – bregovit  . . .   A   ko suglasnička skupina nije stalna, kao što jest u vrijeme,   vrijedan, ždrijebe, brijeg, trijezan  . . .   , nego nastaje sastavom   složenice, tada j ostaje kao da suglasničke skupine i nema: odrješenje, odrješit, odrješito, odrješitost, odrješivati,  odrješljiv, odrješnica  . . . ”  B   HM (2005:23) “Piše se e na mjestu ije iza pokrivenoga r samo u oblicima   i tvorenicama četiriju riječi: vrijeme (poluvrijeme,   nevrijeme), privrijediti, upotrijebiti, naprijed :  vrijeme > vremena    . . .    privrijediti > privreda    . . .    upotrijebiti >   upotreba    . . .    naprijed > napredak    . . .      U oblicima i tvorenicama ostalih riječi u kojima je  dvoglasnik iza pokrivenoga r, dvoglasnik se krati prema  temeljnom pravilu pa se na mjestu ije piše je: brijeg > brježuljak, trijeska > trješčica brijest > brjestić trijezan > trjezniji . . . ”  BM (2010:27-29) “S   a je zamjenjuje se i iza početnoga r, kad on dolazi iza   otvornika ili zapornika, a ispred se r nalazi morfemska  granica: rječnik, rječica, korjenčić, ukorjenjivati, proturječiti;  odrješnica, odrješenje, razrješnica, razrješivati, razrješenje,  razrjeđivati    . . .  K   ad se takav slog nađe iza pokrivenoga r, tj .    kad je   r posljednji glas u stalnoj zaporničkoj skupini, tada  u oblicima i tvorenicama od četiriju riječi vrijeme,  privrijediti, upotrijebiti, naprijed , dolazi e, a u ostalih je .   Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .     19   1 . Primjeri običnijih riječi u kojima dolazi e: vrijeme,   p  rivrijediti, upotrijebiti, naprijed   . . .  2    .    Primjeri ostalih riječi samo sa je:  crijep: crjepar, crjepara    . . .    crijevo, grijeh, krijepiti, prijek,   prijetiti    . . .   ”  AS (1986:106-107)  “Alternanta e zamjenjuje alternantu je  u slogovima   gdje se sreće skup suglasnički fonem + r + je: bregovi  (prema brjegovi od brijeg), sprečavati  (prema sprječavati   od spriječiti), vremena (prema vrjemena od vrijeme),   vredniji (prema vrjedniji od vrijedan), crepić (prema  crjepić od crijep) itd .    To se ne događa kada suglasnički   fonem pripada prefiksu, a ostali dio (r + je) korijenu:   razrjeđivati (prema raz + rijediti)    . ”  A   S (2001:124-125)  “Alternanta e zamjenjuje alternantu je  u slogovima gdje   se sreće skup suglasnički fonem + r + je: bregovi (prema   brjegovi od brijeg), sprečavati  (prema sprječavati od   spriječiti), vredniji (prema vrjedniji od vrijedan), crepić   (prema crjepić od crijep) itd .    Bez obzira na gornje načelo u   praksi se ponegdje nailazi na pisanje brjegovi, sprječavati,  vrjedniji, crjepić i sl .      Promjena se suglasnički fonem + r + je → suglasnički  fonem + r + e ne provodi kada suglasnički fonem pripada   prefiksu, a ostali dio (r + je) korijenu: razrjeđivati (prema  raz + rijediti), razrješavati (prema raz + riješiti) itd    . ”  BMM (2007:18) “   Kad se je nastalo kraćenjem ije nađe u skupini suglasnik   + r + je koja pripada istomu morfemu, smjenjuje se s e: brijeg (→ brjegovi) → bregovi, trijezan (→ trjezniji) →   trezniji, vrijeme (→ vrjemena) → vremena.  Do takva smjenjivanja ne dolazi kad skupina suglasnik +  r + je ne pripada istomu morfemu, npr .    kad je suglasnik   dio prefiksa, a r + je dio korijena: razrjeđivati (raz-  + -rjeđivati, prema razrijediti), razrješavati (raz- +  -rješavati, prema razriješiti)    . ”  B   FM (1990) određuje pisanje pokrivenoga r sa e u većini riječi u kojima se osnovno   ije krati, osim složenica ( odrješenje, razrjeđivati ), BHM (2005) naglašava da se piše e   na mjestu  ije iza pokrivenoga r samo u oblicima i tvorenicama četiriju riječi ( vrijeme,   privrijediti, upotrijebiti, naprijed ), a u oblicima i tvorenicama ostalih riječi na mjestu ije   piše se je  (brježuljak, trjezniji  .    . .)   , a BM (2010) slijedi normu iz BHM (2005) te daje više   nizova riječi u kojima se piše pokriveno r s je  .    AS (1986) navodi da se piše pokriveno r   sa e u riječima u kojima slijedi suglasnički fonem + r + je : bregovi (prema brjegovi od   brijeg), a kada suglasnički fonem pripada prefiksu, a ostali dio ( r + je) korijenu, piše se   rje: razrjeđivati; AS (2001) slijedi normu iz pravopisa AS (1986), ali i konstatira da se u   praksi nalazi i pisanje sa je (brjegovi); BMM (2007) slijedi normu iz pravopisa AS (2001) .     20   4.3. Pisanje niječnice ne uz nenaglašene oblike prezenta glagola htjeti   pravopis norma  BFM (1990:89) “Niječna se čestica piše rastavljeno od glagola: ne znam, ne   čita,  ne pjevaj, ne bih, ne iskopasmo, ne čuđahu se    .  S   astavljeno se piše samo:  (    . . .   )  neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće  .   ”  BHM (2005:50) Niječnica ne piše se rastavljeno od glagola; npr .    ne gubim,   ne znam, ne čitaj, ne dođoh, ne trče, ne bih, ne bijah    . . .    Tako   se niječnica piše rastavljeno i od zanaglasnog oblika glagola  htjeti: ne ću, ne ćeš,   ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će    .   ”  BM (2010:64) “Rastavljeno od glagola piše se niječna čestica ne:  Ne znam, ne rekoh, ne čitah, ne pjevaj, ne bih, ne iskopasmo,  ne čuđahu se, ne čitajući    .  T   ako se piše i ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će  .   ”  AS (1986:85)  “Jedino se nenaglašeni (enklitički) oblici prezenta glagola  htjeti pišu zajedno s riječju ne: neću, nećeš, neće, nećemo,   nećete, neće.”  AS (2001:103) “Jedino se nenaglašeni (enklitički) oblici prezenta glagola   htjeti pišu zajedno s riječju ne: neću, nećeš, neće, nećemo,   nećete, neće.”  BMM (2007:164 ) “PIŠU SE SASTAVLJENO  (    . . .   )  Niječni oblici prezenta glagola htjeti: neću, nećeš, neće,   nećemo, nećete, neće .   ”  BFM (1990) određuje pisanje niječnice ne  sastavljeno s nenaglašenim oblicima pre -  zenta glagola htjeti (neću, nećeš .    . .)   , a BHM (2005) i BM (2010) uvode suprotno rješenje –   rastavljeno pisanje ( ne ću, ne ćeš) .    Pravopisi AS (1986), AS (2001) i BMM (2007) propisuju   pisanje niječnice  ne sastavljeno s nenaglašenim oblicima prezenta glagola  htjeti (neću,   nećeš . . .)    .   4.   4. Pisanje pridjeva izvedenih od stranih imena   pravopis norma  BFM (1990:76) “Pridjevi na -ski od stranih vlastitih imena pišu se izvorno .     Prema pravilima o glasovnim promjenama može im se  pod utjecajem glasa s iz nastavka -ski mijenjati krajnji   suglasnik    .    Pri tome dolazi do istih glasovnih promjena   kao i u tvorbi pridjeva na -ski od hrvatskih vlastitih imena  i drugih riječi: bochumski  (prema Bochum), habsburški    (prema Habsburg ), kielski (prema Kiel), leipziški (prema   Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .     21   Leipzig), münchenski  (prema München), newyorški (prema   New York ), rostočki (prema Rostock), stockholmski (prema   Stockholm) .   ”  BHM (2005:42) “Pridjevi na dometak -ski postali od imena država i   naseljenih mjesta pišu se u izvornom pravopisnom liku do  dometka -ski: Bochum, bochumski Kiel, kielski .   ”  BM (2010:52) “Pridjevi od ostalih imena mjesta s dometkom -ski pišu   se izvorno do morfemske granice: bolonjski, cambrički,  hollywoodski, kielski, leipziški, münchenski, newyorški  (usvojeno umjesto newyorčki!), yorčki (York )    . . . ”  A   S (1986:179)  “Pridjevi i imena stanovnika napravljeni od stranih  imena naseljenih mjesta pišu se transkribirano (pridjevi  malim, a imena velikim početnim slovom): bekeščapski  – Bekeščabljanin, kembrički – Kembridžanin, čismijski  – Čismijac, dablinski – Dablinac, edinburški –  Edinburžanin, frajburški – Frajburžanin...”  AS (2001:214) “Pridjevi i imena stanovnika napravljeni od stranih  imena naseljenih mjesta pišu se transkribirano (pridjevi  malim, a imena velikim početnim slovom): Bekescsaba:  bekeščapski – Bekeščabljanin, Cambridge: kembrički  – Kembridžanin, Čismy: čismijski – Čismijac, Dublin:  dablinski – Dablinac, Edinburgh: edinburški –  Edinburžanin, Freiburg: frajburški – Frajburžanin...”  BMM (2007:208; 216) “Odnosni pridjevi (pridjevi na –ski) i imenice izvedene od   stranih vlastitih imena pišu se s prilagođenom osnovom:  (    . . .   )  Bologna – bolonjski – Bolonjac – Bolonjka, Dublin –   dablinski – Dablinac – Dablinka, New York – njujorški   – Njujorčanin – Njujorčanka . . . ”  P   ravopisi BFM (1990), BHM (2005) i BM (2010) određuju da se pridjevi izvedeni od   stranih imena pišu izvorno do morfemske granice ( newyorški), a pravopisi AS (1986), AS   (2001) i BMM (2007) donose pravilo koje se odnosi i na pridjeve i imena stanovnika izve -  denih iz stranih imena i određuju da se pišu transkribirano s prilagođenom osnovom  (njujorški – Njujorčanin)    .   4   .5. Pisanje novih stranih riječi   U nastavku razmotrit ćemo kako su odgovorili pravopisci na izazov pisanja novih   stranih riječi, koje su se pojavile u hrvatskome jeziku posljednjih desetak godina (pose -  bice iz engleskoga jezika), a vezane su uz razvoj tehnike, novih proizvoda, tehnologija,  medija i dr .    Izabrali smo nekoliko riječi i skupova riječi koje se češće koriste u pisanoj   komunikaciji i provjerili jesu li ih u svojoj normi ili na stranicama pravopisnoga rječnika  zabilježili hrvatski pravopisci, a to su npr  .    attachment / atačment, business / biznis, break   / brejk, e-mail / e-pošta, file ili fajl, jacuzzi / džakuzi itd .     22   AS (2001) nema navedene riječi, BHM (2005) također nema te riječi, već samo e-po-  šta, a BM (2010) ima samo e-pošta, e-pismo .   BMM (2007:217) obrađuje navedeno pitanje   najopsežnije dajući pravilo prema kojemu strane riječi treba grafijski prilagoditi, odno -  sno pisati u transkribiranom obliku i zatim navode mnoge primjere: atačment, biznis,  brejk, fajl, džakuzi, mejl . . . U    nastavku još dodaju: “Ako se pišu u izvornom obliku, strane   riječi u tiskanome tekstu valja istaknuti kurzivom (nakošenim slovima): bloody mary, ce -  lebrity, cool  . . .”  5   . Zaključak  Hrvatski je jezik devedesetih godina 20  .    stoljeća bio u velikoj mjeri standardiziran, ali   bilo je i jezičnih jedinica koje su ostale nestandardizirane, posebice na području leksika  i pravopisa  .    U to vrijeme u Hrvatskoj su supostojala dva pravopisa u javnoj uporabi i   pisanoj praksi: Hrvatski pravopis  S .    Babića, B .    Finke i M .    Moguša te Pravopisni priručnik   hrvatsko     g   a ili srpskoga jezika  V .    Anića i J  .    Silića, koji su se razlikovali u koncepciji te u   pojedinim pravopisnim odredbama .    Dodatnu pomutnju na području pravopisne norme   donijela je objava Hrvatskoga školskog pravopisa  S .    Babića, S .    Ham i M .    Moguša (2005 .) t   e   izlazak iz tiska Hrvatskoga pravopisa L .    Badurine, I .    Markovića i K .    Mićanovića (2007 .) .  D   anas je pravopisna norma u Hrvatskoj kodificirana četirima pravopisima, koji se   razlikuju u koncepciji i načinu izlaganja pravopisne norme, ali su pravopisna pravila  u velikoj mjeri ista ili slična i slijede hrvatsku pravopisnu tradiciju  .    Svi su analizirani   pravopisi opsežni (osim Hrvatskoga školskog pravopisa ), a pisani su jezikom koji je teš -  ko razumljiv čitatelju koji nije jezikoslovno obrazovan  .    Nadalje niti jedan od navedenih   pravopisa nema službeno odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za javnu  uporabu .    Tako je pravopis u Hrvatskoj postao posljednjih dvadesetak godina prvora -  zredno jezično, društveno i političko pitanje .  A   nalizirajući pravopisnu normu u navedenim pravopisnim priručnicima, uočili   smo nekoliko odsječaka koji su bili prijeporni i utjecali su na nestabilnost standardnoga  jezika na području pravopisne norme krajem 20  .    i početkom 21 .    stoljeća, a to su pravilno   pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak , pokrivenoga r sa e ili je , niječnice ne uz nena-  glašene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva i imena stanovnika izvedenih od stranih   imena te novih stranih riječi  .    U analiziranim pravopisnim priručnicima ti su odsječci   pravopisne norme većinom regulirani međusobno suprotstavljenim rješenjima: Babić,  Finka/Ham i Moguš zastupaju jedna rješenja, a Anić i Silić, te Badurina, Mićanović i  Marković navode druga rješenja .  S   matramo da pravopis treba biti praktično upotrebljiva knjiga, koju će moći koristiti   učenici, studenti, djelatnici u pisanim medijima i uredima te svi prosječno pismeni ljudi  .      Pravopis bi trebao pisati tim ljudi koji uključuje jezikoslovce, nastavnike u osnovnim i  srednjim školama, pedagoge i psihologe te ostale stručnjake .    Nadalje prije objave trebalo   bi provjeriti njegovu vrijednost provjerom u praksi te na temelju povratnih obavijesti do -  raditi ga i tek tada objaviti ga za javnu uporabu .    Dosadašnji pravopisi bili su plod znanja   i rada pojedinačnih autora i to isključivo jezikoslovaca; čak su i recenzije pravopisa napi -  sali isključivo jezikoslovci, a učitelja i nastavnika praktičara nema na popisu recenzenata  ni u jednome pravopisu .      Sadašnja pravopisna situacija u Hrvatskoj nije dobra jer nisu riješena neka otvorena   pravopisna pitanja koja postavlja suvremeni razvoj društva i znanosti .       Ante Bičanić: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .     23   Izvori   BFM (1990) – Babić, Stjepan, Božidar Finka, Milan Moguš (1990), Hrvatski pravopis , Školska   knjiga, Zagreb  BHM (2005) – Babić, Stjepan, Sanda Ham, Milan Moguš (2005), Hrvatski školski pravopis , Školska   knjiga, Zagreb  BM (2010) – Babić, Stjepan, Milan Moguš (2010), Hrvatski pravopis: usklađen sa zaključcima   Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb  AS (1986) – Anić, Vladimir, Josip Silić (1986), Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,   Školska knjiga – Sveučilišna naklada Liber, Zagreb  AS (2001) – Anić, Vladimir, Josip Silić (2001), Pravopis hrvatskoga jezika , Školska knjiga – Novi   Liber, Zagreb  BMM (2007) – Badurina, Lada, Ivan Marković, Krešimir Mićanović (2007), Hrvatski pravopis ,   Matica hrvatska, Zagreb   Literatura   Anić, Vladimir (1998), Rječnik hrvatskoga jezika , Novi Liber, Zagreb   Babić, Stjepan (1990), Hrvatska jezikoslovna čitanka , Nakladni zavod Globus, Zagreb   Babić, Stjepan (1999), “Problem norme u hrvatskom književnom jeziku”, Norme i normiranje   hrvatskoga standardnoga jezika , Matica hrvatska, Zagreb, 182-202 .  B   abić, Stjepan (2008), “Hrvatski pravopis – vrući kesten u ministarskim rukama”, Jezik  55, 54-64 .      Badurina, Lada (1996), Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja: metodologija rada na pravopisu ,   Izdavački centar Rijeka, Rijeka  Badurina, Lada (2006), “Hrvatska pravopisna norma u 20 .    stoljeću”, Hrvatski jezik u XX .    stoljeću,   Matica hrvatska, Zagreb, 145-158 .  B   rozović, Dalibor (1970), Standardni jezik , Matica hrvatska, Zagreb   Brozović, Dalibor (2002), “O pravopisima općenito, a o hrvatskima posebno”, Do       meti XII, 1-4,   13-22 .  H   udeček, Lana, Milica Mihaljević, Luka Vukojević, izv  .    ur  .    (1999), Hrvatski jezični savjetnik,   Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Školske novine – Pergamena, Zagreb   Katičić, Radoslav (1999), “Načela standardnosti hrvatskoga jezika”,  Norme i normiranje hrvatskoga   standardnoga jezika , Matica hrvatska, Zagreb, 295-307  .  S   amardžija, Marko, ur .    (1999), “Predgovor”, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika ,   Matica hrvatska, Zagreb, 5-12 .  S   ilić, Josip (1999), “Nekoliko misli o normi”, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika ,   Matica hrvatska, Zagreb, 203-211 .  S   ilić, Josip (2002), “Dvije-t   ri načelne o kompetencijama pravopisa”, Dometi XII, 1-4, 47-51 .  T   ežak, Stjepko (1991), Hrvatski naš svagda(š)nji , Školske novine, Zagreb       25       Rajka Glušica: Restandardizacijski procesi  u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom  i srpskom jeziku   U referatu se najprije govori o teorijskim okvirima u koje bi se najbolje mogli smjesti -  ti aktuelni restandardizacijski procesi u novostandardim južnoslovenskim jezicima u  promijenjenim istorijskim, društvenopolitičkim i sociolingvističkim prilikama nakon  raspada Jugoslavije i nestanka (na političko-simboličkom planu) njenog službenog jezi -  ka srpskohrvatskog .    Južnoslovenski teoretičari jezika, a i drugi, pokušali su da izgrade   teorijske modele u planiranju jezika koji mogu obuhvatiti postupke u jezicima koji su  nakon zajedničkog srpskohrvatskog standarda ušli u procese izgrađivanja sopstvenih  standardoloških puteva .    Kada govorimo o etapama u planiranju i razvoju već standardi -  zovanih jezika u kojima je došlo do promjene statusa, a to su svi standardni jezici nastali  iz standardne novoštokavštine srpskohrvatskog, onda se u teorijskoj lingvistici sve više  govori o restandardizaciji kao procesu preoblikovanja jezika koji je već prošao standar -  dizacijski proces .    Pri tome se treba praviti sistematska razlika između dva konceptualno   različita oblikovanja, jednog od dijalekatske baze, a drugog od već postojeće standardno -  jezičke osnove, gdje se dva ili više standardnih jezika izgrađuju od varijanti zajedničkog  standarda, što je slučaj sa novim standardnim jezicima nastalim iz policentričnog srp -  skohrvatskog jezika .    Predložena shema procesa koji dovodi do preoblikovanja: 1  .    stan-  dardizacija; 2 .    varijantizacija; 3 .    restandardizacija u potpunosti je primjenljiva na našu   jezičku stvarnost .    Nakon teorijskog dijela u referatu se pravi poređenje restandardizacij -  skih postupaka i rezultata u četiri novostandardna jezika da bi se vidjelo u kolikoj mjeri  su divergentni procesi među njima u toku .   K   ljučne riječi: restandardizacija, standardizacija, varijantizacija, komunikativna i sim -  bolička funkcija jezika, divergencija, konvergencija  .   Th   e Processes of Re-standardization in Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian  The paper discusses the theoretical framework that could accommodated in the best  way in the current standardization processes in the newly-standardized South Slavic  languages       i   n the historical, socio-political and sociolinguistic situation after the collapse   of Yugoslavia and the extinction of its official language – Serbo-Croatian  .    South Slavic   language theorists, among others, attempted to construct theoretical models of language  planning which may include procedures in languages       t   hat, after Serbo-Croatian stan -  dard, entered the process of building their own languages  .    When we talk about the stages    UDK: 811 .163 .41 '26  811   .  163   .  42 '26  811    .   163    .   4*3 '26  811    .   163    .   4(497    .   16) '26  81'271     26   in the planning and development for standardized language in which a change of status,  we have to point out that all standard languages      d  erive from the standard Serbo – novo-  stokavian .    This resulted in the fact that the theoretical linguistics started to talk about   the process of reshaping and re-standardization, but on somewhat different grounds .    In   doing so there should be made a systematic difference between the two conceptually  different formats, one based on dialect and the other from the already existing stan -  dard language base, where two or more standard varieties of language are built from  a common standard, as is the case with the new standard languages       a   rising from the   polycentric Serbian language .    Therefore, the proposed scheme of the process that leads   to a transformation consisting of: 1  .    standardization; 2 .    variantion, 3 .    re-standardization   is fully applicable to our linguistic reality  .    After the theoretical part of the paper, the aut -  hor has offered the re-standardizational comparison procedures as well as their results  in four (new) standard language to see to what extent are divergent processes including  ongoing .     K   ey words: re-standardization, standardization, variantion, communicative and symbo -  lic functions of a language .   1. N   ajprije nešto o pojmu iz naslova ili zašto koristimo termin restandardizacija umjesto   u južnoj slavistici češćeg i običnijeg termina standardizacija, misleći pri tom na proce -  se stvaranja odjelitih standardnih jezika bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog  tokom posljednjih dvadesetak godina  .    Smatramo da nam savremena sociolingvistička   nauka nudi argumente za teorijsko razlikovanje termina standardizacije i restandardi -  zacije pri čemu je ovaj drugi, kad se radi o procesima koji su predmet ovog referata,  i precizniji i adekvatniji od termina standardizacija iz više razloga  .    Restandardizacija   (latinski prefiks re-  u složenicama znači  ponovo, opet, još jednom, protiv, natrag ), kako   samo ime kaže, označava ponovnu standardizaciju u ovom slučaju bosanskog, crnogor-  skog, hrvatskog i srpskog koji su već jednom prošli standardizacijski proces pod imenom  srpskohrvatskog jezika .   O   ba ova procesa su sastavnice jezičkog planiranja1, a pošto u sociolingvističkoj lite-  raturi postoje različita tumačenja odnosa između jezičke politike i jezičkog planiranja 2   i standardizacije, ukratko ćemo predstaviti naše shvatanje relacije među njima  .   Ova tri   važna sociolingvistička pojma stoje u hijerarhizovanom odnosu, a to znači da se pojam  jezičkog planiranja objašnjava kao konkretizacija jezičke politike, nadređen je pojmu  standardizacije, koja se posmatra kao proces dobijanja standardnog jezika  .    Dakle, stan-   1 Termin jezičko planiranje u sociolingvističkoj literaturi koristi se od 1959  .   godine (Einar Haugen, Language   conflict of Language Planning:The cas of Modern Norwegian, Cambidge 1966)  .   Umjesto njega naši lingvisti   D .    Škiljan, M  .    Radovanović i Lj  .    Rajić koriste termin planiranje jezika: Dubravko Škiljan, Jezična politika,   str .4   0; Milorad Radovanović, Planiranje jezika i drugi spisi, str  .    21-36; Ljubiša Rajić, Teorijske osnove plani -  ranja jezika, str .1   74-194 .  2 Jedno, po kojem se ta dva pojma tretiraju potpuno različitim, pri čemu jezička politika znači postupanje sa   jezikom, a jezičko planiranje djelovanje u jeziku; i drugo, ova dva područja bavljenja jezičkim fenomenom  sažimaju u jednu, skoro jedinstvenu djelatnost (o tome više u knjizi M .    Radovanovića, Spisi iz kontekstualne   lingvistike, str .    17-39), što se najbolje ogleda u anglosaksonskoj lingvistici koja izjednačava jezičku politiku   sa jezičkim planiranjem (David Crystal, Dictionary of Language, University of Chicago Press, Chicago 2001)  .   R   ajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom     27   dardizacijski i restandardizacijski proces treba sagledavati kao dio jezičkog planiranja  kojim se potvrđuje odabrana jezička politika .   2. J   ezička politika je dio zvanične politike jedne vlasti i vodi se u skladu sa ideologijom i   opštom politikom jednog društva .    To je institucionalizovana, naučno zasnovana i dobro   osmišljena djelatnost sa dva cilja: 1  .    da reguliše javnu upotrebu jezikā i pisama u multiet -  ničkim društvima i 2  .    da usmjeri i podrži procese jezičkog planiranja i standardizacije  .      Vezu između vladajuće politike i jezičke politike potvrđuju sve definicije ovog fenomena   3 . Jezička politika je, dakle, dio ukupne kulturne, prosvjetne, nacionalne, unutrašnje i   s poljašnje politike koju vodi neka vlast, što dalje implicira da će manje ili više demo -  kratska društva imati manje ili više demokratičnu jezičku politiku, ili nacionalistička  ideologija na vlasti vodiće i nacionalističku jezičku politiku .    Ukupna državna legislativa   i zakonske odredbe kojima se reguliše status jezika čini jezičku politiku de iure .      3. Jezičko planiranje se sastoji od planiranja statusa  koje čini afirmacija jezika i njegova   nominacija i planiranja korpusa koji čini kodifikacija norme 4 . Da se kratko podsjetimo   n  a teorije koje su bile dominantne u našoj sociolingvističkoj nauci a tiču se planiranja   jezika u vrijeme srpskohrvatskog jezika  .    Najuticajniji je bio Radovanovićev “idealni   model” jezičkog planiranja u obliku kruga od deset etapa: 1  .   selekcije – odabiranja, 2  .      deskripcije – opisivanja, 3  .    kodifikacije – propisivanja, 4  .    elaboracije – razrađivanja, 5  .      akceptuacije – prihvatanja, 6 .    implementacije – primjenjivanja, 7 .    ekspanzije – širenja, 8 .      kultivacije – njegovanja, 9 .    evaluacije – vrednovanja i 10  .    rekonstrukcije – prepravljanja5,   koje zatvaraju, ali i otvaraju ukupan proces planiranja jezika  .   Ovih deset faza u proce -  su planiranja jezika Dubravko Škiljan razvrstava tako da neke etape pripadaju domenu  planiranja statusa (akceptuacija, implementacija, ekspanzija i kultivizacija), a druge pla-  niranju korpusa (deskripcija, kodifikacija, elaboracija, evaluacija i rekonstrukcija)  .    Etapa   selekcije bi predstavljala kariku između planiranja statusa i planiranja korpusa6 .   K  ako bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik predstavljaju standardne varijan-  te policentričnog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskoga jezika čiji je proces standardizacije  započeo još u XIX vijeku, time oni baštine skoro stopedesetogodišnju tradiciju stan -  dardnog jezika7 dogovorom nominovanog kao srpskohrvatski/ hrvatskosrpski jezik, u   nekim svojim radovima 8 iznosila sam mišljenje da pri restandardizaciji tih jezika treba   ići samo na poslednju fazu, fazu rekonstrukcije ili prepravljanja norme .   Ova faza, inače,   nastaje ukoliko postoji potreba za izvjesnom promjenom norme po “pravilu ponovnim  opisivanjem novonastalih komunikacijskih i stvaralačkih potreba i odgovarajućih jezič-  kih sredstava za njihovo zadovoljenje, ali ponekad njihovim direktnim kodifikovanjem  ili pak razradom”9 . U ovoj fazi sasvim izuzetno može doći i do promjene u izboru osno-  v  ice za normiranje, što u slučaju restandardizacije bosanskog, crnogorskog, hrvatskog    3 O definicijama pojma jezička politika v .   rad – Rajka Glušica, Jezička politika u Crnoj Gori, str .   15-31 .  4 Maciej Czerwinski, Jezik – izvor nacionalne i državne homogenizacije: Izabrani prilozi, str .1  1-29 .  5 Milorad Radovanović, Sociolingvistika, str .   83-94 .  6 Dubravko Škiljan, Jezična politika, str .   47-48 .  7 U zaključcima Novosadskog dogovora prva rečenica u prvom zaljučku glasi: “Narodni jezik Srba, Hrvata i   Crnogoraca jedan je jezik”, Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika, str .7 .  8 Rajka Glušica, Standardizacija crnogorskog jezika, str .   259-267 .  9 Milorad Radovanović, Sociolingvistika, str .   92 .     28   i srpskog jezika apsolutno nema razloga, niti je to učinjeno pri izradi novih standarda  ovih jezika .     3.1. U novonastalim istorijskim, društvenopolitičkim, kulturnim i sociolingvistič -  kim prilikama, poslije raspada Jugoslavije i nestanka na političko-simboličkom planu  njenog službenog jezika – srpskohrvatskog, južnoslovenski teoretičari jezika, a i drugi,  pokušali su da iznađu teorijske okvire i modele u koje se može uklopiti primjer srp -  skohrvatskog jezika i razvoj novih standardih jezika  .    Radovanović predlaže model od   pet faza10 u procesu planiranja jezika:   1 .   integracija – objedinjavanje (inaugurisanje novoštokavskog standarda, prva po -  lovina XIX vijeka);  2 .    varijacija – razlikovanje (inaugurisanje urbano-regionalnih uzusa u rang prestiž-  nih standarda, druga polovina XIX vijeka);   3    . p   olarizacija – suprotstavljanje (inaugurisanje teritorijalnih/nacionalnih varijana-  ta standarda od početka do šezdesetih godina XX vijeka);   4 .    dezintegracija – razjedinjavanje (inaugurisanje varijanata u rang prestižnih stan-  darda 70-ih i 80-ih godina XX vijeka);   5 .    promocija – ustoličavanje  (inaugurisanje posebnih standardnih jezika 90-ih godi -  na XX vijeka hrvatski, srpski i bosanski, a krajem prve decenije XXI vijeka i crnogorski)  .      3.2. Kada govorimo o etapama u planiranju i razvoju već standardizovanih jezika   u kojima je došlo do promjene statusa, a to su svi standardni jezici nastali iz standardne  novoštokavštine srpskohrvatskog nakon raspada Jugoslavije, onda se u teorijskoj lingvi- stici uvodi pojam restandardizacije kao proces preoblikovanja jezika koji je već prošao  standardizacijski proces, ali na nešto drugačijim osnovama 11 . Restandardizacijom kao   p  rocesom uvođenja naglih promjena na jednom ili više normativnih nivoa standardnog   jezika bavili su se Anita Peti-Stanić i Ranko Bugarski, a sam termin sve više koriste i  drugi lingvisti12 . Bugarski predlaže šemu procesa koji dovodi do preoblikovanja jezika:   1 . s  tandardizacija;   2 . v   arijantizacija;  3 . r   estandardizacija 13 .  S  matramo da je ovaj teorijski model u domenu planiranja jezika sasvim prikladan i   da je potpunosti primjenljiv na našu jezičku stvarnost  .    Prva faza bi odgovarala nastan -  ku monocentričnog standardnog jezika od dijalekatske baze procesom standardizacije  (srpskohrvatski u XIX vijeku) ili Ausbau  jezik po Klosovoj klasifikaciji 14, druga odgo -  vara razvijanju varijanata procesom varijantizacije, čime taj jezik postaje policentričan  standardni jezik (srpskohrvatski jezik u XX vijeku sa dvije varijante: srpskom i hrvat -  skom i dva književnojezička izraza: crnogorskim i bosanskohercegovačkim) i treća faza  predstavlja preoblikovanje varijanata u monocentrične standardne jezike putem restan-  dardizacije: srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski  .    Kao proizvod restandardizacijskih   procesa dobijamo standardne jezike nastale iz varijanti standardnog srpskohrvatskog  .      Za njih Bugarski uvodi novi termin Umbau,  označavajući njime vrstu preoblikovanja,    10 Milorad Radovanović, Spisi iz kontekstualne lingvistike, 47 .  11 Anita Peti-Stanić, Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga jezika, str .  71-82 .  12 Lada Baduriina, Standardizacijski procesi u 20 .   stoljeću, str .   9 .     13 Ranko Bugarski, Restandardizacija srpskohrvatskog u svetlu sociolingvističke teorije, str .   145-154 .  14 Heinz Kloss, Abstand languages and Ausbau languages, str .   29-41 .   R   ajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom     29   čime modifikuje Klosovu klasifikaciju jezika i njegovoj dihotomiji Abstand: Ausbau  jezi-  ci dodaje novi član i pretvara je u trihitomiju: Abstand:Ausbau:Umbau  . T  ako dobijamo   tri tipa jezika: prvi različiti, autonomni jezici, sa prihvaćenim jezičkim statusom; drugi  su jezici čiji status tek nastaje i koji izgrađujući se od svojih dijalekatskih osnova, teže  autonomiji i razlikovanju od blisko srodnih jezika; i treći nastali od različitih varijanata  jednog standardnog jezika .      Važno je naglasiti, smatra Bugarski, da su standardizacija i restandardizacija u stvari   dva konceptualno i operacionalno različita tipa oblikovanja, jedan od dijalekatske baze,  a drugi od već postojeće standardnojezičke osnove, gdje se dva ili više standardnih jezi -  ka izgrađuju od varijanti zajedničkog standarda, što je slučaj sa četiri standardna jezika  nastala iz policentričnog srpskohrvatskog jezika .    Oba ova procesa oblikovanja obično su   se obuhvatala pojmom  Ausbau upravo iz razloga što je drugi način dosta rijedak, ali ipak   je nezanemarljiv i za našu teoriju planiranja i razvoja jezika veoma značajan .  3   .3. Sličnu klasifikaciju je ponudio i Urlich Ammon kada govori o tri stepena rasto-  janja među jezicima: prvi – mali stepen koji se odnosi na standardne varijetete jednog  policentičnog jezika, jezici sa istom dijalekatskom osnovom: njemački jezik u Austriji i  Njemačkoj; drugi – srednji stepen, standardne varijante srodnih jezika sa različitom dija -  lekatskom osnovom: luksemburški i njemački; treći – veliki stepen koji razdvaja različite  jezike15 . O  čigledno da standardni bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski pripadaju prvoj   grupi jezika sa malim stepenom distance među njima, upravo iz dva razloga: prvo, to su  standardne varijante policentričnog srpskohrvatskog jezika i drugo, u procesu restan -  dardizacije nije promijenjena dijalekatska osnova ni u jednom od četiri nova standarda .  K   ada je odnos među jezicima u pitanju, Branko Tošović uspostavlja korelacionu   analizu u kojoj je jedno od primarnih pitanja na koje treba odgovoriti: kakav se sistem  odnosa gradi među ispitivanim jezicima  .    U interakciji jezici obrazuju tri podsistema:   1 .    intrakorelacional (sistem veza unutar jednog jezika); 2  .    interkorelacional (predstavlja   mrežu odnosa koju jedan jezik plete sa najmanje dva veoma srodna jezika) i 3  .    ekstra-  korelacional (odnos nesrodnih i genetski različitih, prostorno razdvojenih ili vremenski  nesinhronizovanih jezika) 16 . U međujezičkoj interakciji djeluju različiti procesi, posebno   su   značajni procesi približavanja ili konvergencije i nasuprot njima procesi razdvajanja   ili divergencije .    Prvi je dominirao pri standardizaciji srpskohrvatskog jezika, a drugi pri   restandardizaciji bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog .     4. U   laskom u procese restandardizacije ili naglih promjena u normi standardolozi, pod   uticajem nacionalističke ideologije ili drugih društveno-političkih zahtjeva, nastoje da  naprave što veću distancu u odnosu na normu drugih jezika  .    Istaći ćemo rezultate restan -  dardizacije crnogorskog jezika, a kako se može pročitati u brojnim radovima i bogatoj  literaturi o ovoj temi, slična su nastojanja i u ostala tri standardna jezika 17 . U interven-  c  ijama kroz planiranje statusa i korpusa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pravljene su   razlike najviše u leksičkoj, a manje u ortografskoj normi (prvi kroz novogovor, purizam i    15 Ulrich Ammon, Pluricentric and Divided Languages, str .1  536-1543 .  16 Branko Tošović, Konvergentne i divergentne standardološke interakcije, str .   109-137 .  17 O odnosima i razlikama između bosanskog, hrvatskog i srpskog samo u projektu koji su vodili Branko   Tošović i Arno Wonisch sa Univerziteta iz Graca i koji je finansirao austrijski Fond za podršku naučno-istra -  živačkog rada, štampano je šest obimnih knjiga sa velikim brojem radova južnoslovenskih i drugih lingvista  .     30   cenzuru kojom se on sprovodi, arhaizme i vještačke konstrukcije, drugi kroz pretjeranu  upotrebu turcizama i kroatizama), dok se kod Srba intervenisalo više u jezičkoj politici  de iure ili planiranju statusa nego u planiranju korpusa .    Tamo je radi uspostavljanja na-  cionalnog i jezičkog jedinstva zakonskim aktima uvedena ekavica na ijekavsko područje  Republike Srpske, a zakonima o zaštiti ćirilice kao nacionalnog pisma ovo pismo se stav -  lja u nadređen položaj u odnosu na latinicu, koja dobija drugorazredan status i značaj .         5. U crnogorskom standardu otišlo se najdalje u pravljenju razlika, napravila se sistem -  ska razlika u odnosu na prethodni standard i u odnosu na druge nove standarde .    Fonet-  sko-fonološki sistem crnogorskog jezika uvećan je za dvije “foneme”  .    Standardizovana   su dva glasa iz crnogorskih narodnih govora nastalih najčešće ijekavskim jotovanjem  sj – ś i zj – ź .    Nova slova ś i ź su divergentna, razdvajajuća crta u odnosu na druge, utiču   na međusobnu razumljivost, opštenje i komunikaciju  .    Favorizovanje jekavskog jotovanja   karakterističnog za narodne crnogorske govore (i ne samo crnogorske) remeti stabilnost  norme koju jezička stvarnost potvrđuje već sto pedeset godina .  T   emeljna polazišta restandardizacije crnogorskog jezika preuzeta su iz “normati -  vističkijeh” knjiga dr Vojislava Nikčevića, profesora slovenačke, a kasnije i crnogorske  književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću  .    Iako nije bio lingvista, bavio se stan -  dardizacijom crnogorskog jezika .    U nauci se vjerovalo da standardni jezik u Crnoj Gori   neće biti jednak normi koju je forsirao V  .    Nikčević i da je njegov pokušaj stvaranja ra -  dikalno novog standarda propao 18 . M  eđutim, desilo se upravo suprotno  . N  orma crno-  gorskog jezika danas je upravo ona koju je zagovarao Vojislav Nikčević i kao dubletna  rješenja dozvoljeni su i nejotovani oblici tipični za dosadašnju normu u Crnoj Gori .      5.1. Jedno od pravopisnih načela u aktuelnom pravopisu crnogorskog jezika je “Piši   kao što zboriš, a čitaj kako je napisano”, a uzor kako se “zbori” je jezik crnogorskih pisa -  ca XIX vijeka i živi narodni govori: “I kad se danas zalažem za ovo načelo,  kao uzor za   njegovu primjenu u osnovi mogu da posluže ne samo djela crnogorskijeh klasika Petra  I i Petra II, Stefana Mitrova Ljubiše i Marka Miljanova Popovića nego i govor najstarije  generacije našijeh neobrazovanijeh sunarodnika sa sela koja se manje-više još uvijek nije  otuđila od izvornoga crnogorskog jezika” 19 . U  pravo obrnuto, aktuelni pra   v  o  p  isi se  ne   zasnivaju na narodnim govorima, niti na književnoj tra   d  iciji XIX vijeka, već na jezičkom   uzusu u prestižnim funkcionalnim stilovima i ustaljenoj normi .      Dalje, Nikčević u svojim knjigama, pa onda i njegovi sljedbenici tvrde nasuprot op-  šteprihvaćenim definicijama pravopisa: “Pravopis crnogorskog jezika nije stvar dogo -  vora kao u drugim sredinama  .    Književni i narodni jezik kod Crnogoraca je identičan,   što je jedinstven slučaj u svijetu  .    Zbog toga naš Pravopis ne može biti sporan jer čuva   prirodne osobine crnogorskog jezika” (B  .    Banjević, književnik, predsjednik Savjeta za   standardizaciju crnogorskog jezika i predsjednik Matice crnogorske, Pobjeda, 30  .    VIII   2008) .    U kojim god značenjima uzimali termine standardni, književni i narodni jezik,   toga, zaista, nema nigdje u svijetu, pa ne može biti ni u Crnoj Gori  .    Nikad nijedan stan-  dardni jezik nije identičan nijednom narodnom govoru, pa ni onom koji mu se nalazi u  osnovici .    Standardni jezik je vještačka, dogovorena tvorevina s eksplicitnom (planskom)   normom, a narodni govori su prirodni idiomi s implicitnom (spontanom) normom .       18 Svein Mønnesland, Sociolingvistička situacija u Crnoj Gori, str .   134-135 .  19 Vojislav Nikčević, Piši kao što zboriš: glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika, str .   10 .   R   ajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom     31   Nacionalistički mitovi 20 koji se iščitavaju iz Nikčevićevih knjiga, prihvaćeni od nje-  govih sljedbenika koji danas kreiraju crnogorsku jezičku politiku, jesu: 1  .   crnogorski je   autohton jezik (u nauci o jeziku termin autohton jezik rezervisan je za jezike kojima se  ne može dokazati pripadnost nekoj jezičkoj porodici, koji nemaju jezičkih srodnika, niti  se mogu povezati s nekim drugim poznatim jezikom), 2  .    kao poseban donijet iz prapo -  stojbine iz Polablja-Pomorja (današnja istočna Njemačka), 3  .    nastao je iz izumrlog polap -  skog, 4 .    nema zajedničko porijeklo sa drugim južnoslovenskim jezicima, pa se zbog toga   i razlikuje od njih, 5 .    od srpskih unitarista i asimilatora crnogorski jezik je prognan, a da   bi se ispravila “istorijska nepravda” nanesena mu od nacije-neprijatelja treba ga onakvog  kakav je bio u XIX vijeku učiniti standardnim .  5.   2. Najvažniji zadatak crnogorske restandardizacije jeste radikalno odvajanje crno -  gorskog jezika, prije svega, od srpskog, a onda i drugih  .    Razgraničavanje prema drugima   važnije je od realnog konstatovanja postojećeg jezičkog stanja .    Nosioci nove jezičke poli-  tike forsiraju jotovanu varijantu crnogorskog jezika, uvode dva nova slova i niz arhaičnih  i radikalnih rješenja u standard, ne podržavaju korišćenje nejotovanih oblika iako su oni  pravopisom dozvoljeni, očigledno kao prelazno rješenje do novog pravopisa bez dublet -  nih rješenja, tj .    samo sa jotovanim oblicima .      Smatramo da je pogrešno to što se u standardnom crnogorskom jeziku diferencija -  cija prema drugima uspostavlja preko razlika u jezičkom sistemu, crnogorski standar -  dni fonetsko-fonološki sistem se razlikuje od srpskog, hrvatskog i bosanskog  .    Sva ova   četiri jezika imaju svoj poseban razvoj koji je zavisio od različitih društveno-istorijskih  prilika u kojima su živjeli narodi koji se tim jezicima služe, dakle, posebne istorije jezi -  ka, različite narodne govore i dijalekte, ali i sto pedeset godina zajednički standard  .    U   novim standardima bosanskom, hrvatskom i srpskom nije se pravio nikakav radikalni  otklon od postojeće zajedničke norme utemeljene u Pravopisu srpskohrvatskog jezika  iz   1960 .    godine, a u crnogorskom jeste .    Bosanskom, hrvatskom i crnogorskom je zajednič-  ka ijekavica kao jedini standardni izgovor, dok u srpskom jeziku normativan je ekavski,  dominantan u Srbiji i ijekavski izgovor u Republici Srpskoj .    Hrvatsko standardno pismo   je latinica, bosansko latinica i ćirilica, s tim što je latinica češća, a u srpskom standardna  pisma su ćirilica i latinica, s napomenom da je ćirilica nacionalno pismo i da joj se treba  davati prednost nad latinicom .    U crnogorskom standardu oba pisma su ravnopravna .   6. J   edno od interesantnijih pitanja kada se radi o produktima restandardizacijskih pro -  cesa jeste kakva je njihova dalja sudbina, tj  .    da će novouvedena ortografska, leksička ili   gramatička rješenja čija je svrha da se napravi distinkcija prema drugima i istakne ono  što je posebno i “nacionalno” biti prihvaćena ili odbačena od strane korisnika, ako se  uzme u obzir činjenica da se jednom standardizovano i ustaljeno teško mijenja, te da  su nagle promjene u standardu najčešće osuđene na propast  .    O tome postoje različita   mišljenja od onih koji smatraju da je ovaj “razlikovni val” prolazan, da će divergentni  procesi stati i ustupiti mjesto ponovnoj konvergenciji, do onih koji smatraju da će se  uvedene razlike ne samo ustaliti već i sve više uvećavati .  Š   to se tiče crnogorske restandardizacije, možemo reći da, iako je crnogorski Pravo -  pis objavljen 2009 .    godine, novonormirani oblici u kojima je izvršeno jekavsko jotovanje    20 O mitovima na kojima počiva crnogorski jezički nacionalizam v  .   Glušica, Rajka, Crnogorski jezik u čelju -  stima nacionalizma, str .   25-45 .     32   još se ne koriste u medijima ni štampanim ni elektronskim, niti u administrativnom i  naučnom funkcionalnom stilu .   U obrazovnom sistemu od školske 2011/12 .   udžbenici za   crnogorski-srpski, hrvatski i bosanski jezik i književnost (tako se zvanično zove predmet  u nastavnom planu i programu umjesto naziva maternji jezik i književnost, kako je bilo  od 2002 .    godine) pisani su novom azbukom i abecedom od 32 slova .    Dakle, restandardi-  zacija crnogorskog jezika je državni posao i njene rezultate u obrazovni sistem sprovodi  Ministarstvo prosvjete i sporta  .    Samo dvije institucije u Crnoj Gori dosljedno koriste   novopropisana rješenja, a to su Matica crnogorska i Institut za crnogorski jezik i književ -  nost (nekadašnji Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje “Vojislav P  .    Nikčević”), u koji-  ma se osmislila aktuelna jezička politika i izvršila restandardizacija crnogorskog jezika .   7. I n   a kraju, kao zaključak ovog rada navodimo neke razlike između pojmova i pro -  dukata standardizacije i restandardizacije u kojima vidimo opravdanje uspostavljanja  termina restandardizacija u sociolingvističkoj nauci:   1 .    Standardizacija je proces dobijanja standardnog – nadregionalnog jezika od ne -  kog prestižnog varijeteta (na prestižnost nekog idioma utiču uglavnom izvanlingvistički  činioci) .    Standardni jezik natkriljuje sve dijalekte i sociolekte, a cilj stvaranja takvog je -  zičkog idioma jeste otklanjanje poteškoća u komunikaciji .    Dakle, funkcija sporazumije-  vanja ili komunikativna funkcija je u prvom planu  .    Pri standardizaciji srpskohrvatskog   jezika djelovali su snažni konvergentni procesi .      2 .    Restandardizacija se zbiva isključivo na simboličkom nivou i u prvom planu nije   komunikativna funkcija jezika, već simbolička, dakle cilj nije poboljšanje sporazumi -  jevanja ili podizanje standardnojezičke kompetencije govornika, nego isticanje statusa  jezika (imenovanje jezika nacionalnim imenom i afirmacija tog nacionalnog jezika)  .      Proces restandardizacije i nastaje promjenom statusa jednog jezika i težnjom da se pro -  mijeni i ispravi nešto što je prvobitnom standardizacijom “pogrešno postavljeno”  .    To   “pogrešno postavljeno” tiče se uvijek rješenja u kojima se teži približavanju drugima u  traženju opšteprihvatljive norme ili zanemarivanja i nedovoljnog isticanja osobenog i  nacionalnog .    Restandardizacijskim procesima u jezicima nakon srpskohrvatskog domi-  niraju divergentne tendencije .  O   bično se dešava da se restandizacijskim procesima poništavaju postignuća stan -  dardizacije, pa se u nove standarde uvode jezičke pojave koje se pravdaju čuvanjem na -  cionalnog identiteta, a u stvari su govornicima naviklim na neke druge oblike neobične,  pa čak i nerazumljive  .    Upravo se takva praksa potvrdila u procesima restandardizacije   bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog jezika .   Rajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom     33   Literatura   Ammon, Ulrich (2005), “Pluricentric and Divided Languages”, u: Ammon i dr  .   (ur  .)   Sociolinguistics,    Vol .   2, Berlin/New York, str .   1536-1543 .  B   adurina, Lada, Standardizacijski procesi u 20  .    stoljeću, Zagrebačka slavistička škola, 40  .  Bu   garski, Ranko (1986), Pogled na jezičku politiku i jezičko planiranje u Jugoslaviji , Kulturni   radnik 1, Beograd  Bugarski, Ranko (2002), Nova lica jezika, Biblioteka XX vek, Beograd Cooper, Robert L  .    (1996), Language Planing and Social Change,  Cambidge University Press,   Cambridge   Crystal, David (2001), Dictionary of Language, University of Chicago Press, Chicago  Czerwinski, Maciej (2009), ”Jezik – izvor nacionalne i državne homogenizacije: Izabrani prilozi”,   u: Jezički varijeteti i nacionalni identiteti, Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih   na štokavštin i, ur .    L .    Badurina, I .    Pranjković, J .    Silić, Disput, Zagreb, str .    11-29 .  G   lušica, Rajka (2008), “Standardizacija crnogorskog jezika”, Zbornik radova Jezička situacija u   Crnoj Gori – norma i standardizacija , CANU, Institut za jezik i književnost “Petar II Petrović   Njegoš” i Institut za istočnoevropske i orijentalne jezike Univerziteta u Oslu, Podgorica, str  .      259-267    .  G   lušica, Rajka (2009), “Jezička politika u Crnoj Gori”, Riječ , nova serija, br  .    1, Institut za jezik i   književnost Filozofskog fakulteta, Nikšić, str .    15-31 .  G   lušica, Rajka (2009), “O radu na pravopisu crnogorskoga jezika”, Zbornik radova Njegoševi dani   I, Univerzitet Crne Gore, Nikšić, str .    287-301 .  G   lušica, Rajka (2010), “O prvom zvaničnom crnogorskom pravopisu”, Zbornik radova Njegoševi   dani II, Univerzitet Crne Gore, Nikšić, str .    253-267 .  G   lušica, Rajka (2010), “Crnogorski jezik u čeljustima nacionalizma”, Riječ , nova serija, br  .    4,   Institut za jezik i književnost Filozofskog fakulteta, Nikšić, str .    25-45 .  K   loss, Heinz (1967), “Abstand languages and Ausbau languages”, Anthropoligical Linguistics 9 (7),   str . 2   9-41 .  M   ønnesland, Svein (2009), “Sociolingvistička situacija u Crnoj Gori”, u:  Jezički varijeteti i   nacionalni identiteti .    Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini , ur .      L .    Badurina, I .    Pranjković, J .    Silić .    Disput, Zagreb, str .    125-136 .  N   ikčević, Vojislav (1993), Piši kao što zboriš: glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika,   Podgorica  Peti-Stanić, Anita (2009), “Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga jezika”, u: Jezički   varijeteti i nacionalni identiteti  .    Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na   štokavštini, ur .    L .    Badurina, I .    Pranjković, J .    Silić .    Disput, Zagreb, str .    71-82 .  P   ravopis srpskohrvatskoga književnog jezika  (1960), Matica srpska – Matica hrvatska, Novi Sad   – Zagreb  Radovanović, Milorad (1979), Sociolingvistika, Biblioteka XX vek, BIGZ, Beograd  Radovanović, Milorad (2004), Planiranje jezika i drugi spisi, Izdavačka knjižarnica Zorana   Stojanovića, Sremski Karlovci – Novi Sad  Radovanović, Milorad (1997), Spisi iz kontekstualne lingvistike , Izdavačka knjižarnica Zorana   Stojanovića Sremski Karlovci – Novi Sad     34   Rajić, Ljubiša  (1983),   “Teorijske osnove planiranja jezika”, u: Jezik u savremenoj komunikaciji ,   Centar za marksizam Univerziteta u Beogradu, Beograd  Tošović, Branko (2010), “Konvergentne i divergentne standardološke interakcije”, u: Branko   Tošović, Arno Wonisch (ur) Srpski pogledi na odnose između srpskog, hrvatskog i bošnjačkog  jezika, Knjiga I/1, Grac, str .    109-137 .  Šk   iljan, Dubravko (1988),  Jezična politika , Naprijed, Zagreb  Škiljan, Dubravko (1990), “Dubinska pitanja jezične politike”, u: Jezička politika i planiranje jezika   u Jugoslaviji, ur .    Vera Vasić, Institut za južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom   Sadu, Novi Sad  Šipka, Milan (2006), Jezik i politika .    Sociolingvističke analize, Beogradska knjiga, Beograd  Wright, Sue (2004), Language Policy and Language Planning: From Nationalism to Globalisation,    Pelgrave Macmillan, New York   Rajka Glušica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom     35       Emira Mešanović-Meša: Rječnici  bosanskoga jezika   U skorije vrijeme pojavila su se dva jednotomna rječnika bosanskoga jezika: Rječnik bo-  sanskog jezika čiji je izdavač Institut za jezik Sarajevo (2007) i Rječnik bosanskoga jezika   autora S  .    Halilovića, I  .    Palića i A  .    Šehović (2010)  .    Ovaj rad prati nekoliko pojava koje   su bile predmet pažnje bosanskohercegovačke lingvističke javnosti i uspoređuje njihova  rješenja ponuđena u ova dva rječnika  .    Uspoređeni su akcenatski likovi pojedinih riječi,   likovi riječi vezanih za pojedine alternacije, zatim su posmatrane neke morfološke i tvor -  bene karakteristike riječi kao npr .    imenice sa različitim završecima i dvorodne imenice,   glagoli na -irati, -ovati i -isati, pridjevi koji se završavaju na -ijski i -ioni itd ., t   e je praćen   odnos spram leksičkih sinonima i razmatrano još poneko aktualno pitanje iz savremene  bosanskohercegovačke jezičke zbilje    .   K   ljučne riječi: bosanski jezik, standardnojezička norma, alternacije, akcent, imenice,   pridjevi, glagoli, leksički dubleti .   B   osnian Language Dictionaries  Two one-volume dictionaries of Bosnian language have appeared recently: Bosnian Lan- guage Dictionary, published by the Institute of Language Sarajevo (2007) and Bosnian   Language Dictionary by the authors S .    Halilovic, I .    Palic and A .    Sehovic (2010) .    This pa-  per follows several phenomena which have been the subject of attention of Bosnian and  Herzegovinian linguistic publicity and compares their solutions offered in these two dic -  tionaries .    We compare the accent forms of particular words, the word forms in connec -  tion with particular alternations, then we observe some morphological and formational  characteristics of words, as e .g .    the nouns with different endings and two-gender nouns,   the verbs ending in - irati, -ovati and -isati, the adjectives ending in - ijski and -ioni, etc .      Furthermore, we observe the relation to the lexical synonyms and we consider a few  more contemporary issues in modern Bosnian and Herzegovinian linguistic reality .   K   ey words: the Bosnian language, standard language norm, alternations, accent, nouns,   adjectives, verbs, lexical doublets .   1. G   odine 2007 .    Institut za jezik u Sarajevu objavio je veliki jednotomni rječnik pod   nazivom Rječnik bosanskog jezika  .    Njegovi autori su zaposlenici Instituta za jezik a ru -  kovodilac ovoga projekta i urednik Rječnika je direktor Instituta prof  .    dr .    Ibrahim Če -   UDK: 811 .163 .4*3'374 .81  811   .  163   .  4*3'26  811    .   163    .   4*3'272     36   dić .   U Predgovoru je istaknuta  posebna i karakteristična osobina bosanskog jezika  a to   je prisustvo velikoga broja dvostrukosti i višestrukosti, u čemu se i ogleda bogatstvo i  prepoznatljivost bosanskog jezika  .    Stoga se, ističu autori, i predstavila “standardnoje -  zička norma koja je naslonjena na sadašnju jezičku praksu i koja u velikoj mjeri daje  mogućnost slobodnog izbora jezičkih sredstava u upotrebi” te će Rječnik “prihvatiti oni  korisnici koji bosanski jezik prihvataju kao svoj” iako “zbog politike mnogi u Bosni i  Hercegovini smatraju da je njihov neki drugi jezik iako se u međusobnoj komunikaciji  svi sasvim dobro sporazumijevaju” (RBJ /2007/: Predgovor) .      Tri godine nakon pojavljivanja ovog rječnika i Filozofski fakultet u Sarajevu izdaje   veliki jednotomni Rječnik bosanskoga jezika čiji su autori saradnici Filozofskog fakulte-  ta: prof .    dr .    Senahid Halilović, prof .    dr .    Ismail Palić i doc .    dr .    Amela Šehović .    Norma bo-  sanskog jezika konačno je uobličena, naznačavaju autori u Predgovoru, i to zahvaljujući:  Pravopisu bosanskoga jezika (S .    Halilović 1996), Gramatici bosanskoga jezika  (Dž .    Jahić,   S .    Halilović, I .    Palić 2000) i Rječniku bosanskoga jezika  (S .    Halilović, I .    Palić, A .    Šehović   2010) .    Time je, dakle, naznačena i osnovna orijentacija Rječnika bosanskoga jezika , odre-  đena i utvrđena već ranije .      Čitaocima i korisnicima ovih rječnika ponuđena su različita rješenja i vrednovanja   pojedinih pojava u bosanskom jeziku  .    Zbog toga ćemo usporediti odnos ovih rječnika   prema, nama interesantnim, pojavama koje možda pobuđuju pažnju i zavređuju da budu  izdvojene u ovom radu .    Na početku valja istaći da Rječnik bosanskog jezika (2007) nema   uvoda, niti kakvih uputa za njegovo korištenje, te se čitaoci moraju oslanjati na svoje  iskustvo i zasigurno je potrebno malo više vremena za tumačenje pojava, uspoređujući  ih sa sličnim rješenjima datim u ovom rječniku  .    Naprimjer, negdje su dubleti označeni   kosom crtom u jednoj odrednici ( korišćenje / korištenje , RBJ /2007/:311), no obrnutoga   poretka nema, dakle, ne navodi se posebna odrednica korištenje  / korišćenje .    Ili se uz jed -  nu odredničku riječ odmah iza gramatičkoga bloka navede drugi ravnopravni lik ( opći   – opšti, RBJ /2007/:542), i isto kao i u prethodnom slučaju, nema odrednice sa obrnutim   poretkom .    Negdje se pak navode obje odrednice napose, recimo obaveza  i na posljed -  njem mjestu upisano obveza , dok se uz obveza  nalazi samo iza gramatičkoga bloka upisa -  no obaveza (RBJ /2007/:506, 514) .1 Rječnik bosanskoga jezika (2010) ima jasne i precizne   upute o korištenju knjige, pojašnjen pristup fonološkim, tvorbenim ili leksičkim dubleti -  ma koji su podjednako stabilizirani, zatim dubletima koji nisu podjednako stabilizirani,  nego se jednom od njih daje prednost, ili dubletu koji nije prihvatljiv u bosanskom jeziku  itd ., pa j   e umnogome olakšano njegovo korištenje2 .   2.  F   onološke razlike.  Posmatrat ćemo nekoliko primjera sa vokalskim alternacijama   a/o, a/e, a/u, o/e, nepostojanim a , grupama eu-/ev-, au-/av-, konsonantskom alternacijom   z/s, redukcijom suglasnika, glasom h i sekvencama opć-/opšt-, -št-/-šć-  .  2   .1. Odnos vokala a/o.  Primjeri u kojima se javlja alternacija a/o kao npr  .    tačka /   točka, tačan / točan , tačno / točno, tačnost / točnost nisu podjednako vrednovani u na -  šim rječnicima .    RBJ (2007) navodi primjere sa a i uz njih sa o, s napomenom da je rjeđe:    1 Svaki slučaj u kojem se uz bilo koju riječ bilježi i drugi lik, bilo odvojen kosom crtom, bilo upisan odmah iza   gramatičkoga bloka ili pak u okviru pojašnjenja značenja, autorica ovog rada tumači dubletima .  2 Stoga je izlišno navoditi uz primjere način njihovog obilježavanja u ovom rječniku, konstatirat ćemo samo   njihovo normativno određenje .   E   mira Mešanović-Meša: Rječnici bosanskoga jezika     37   točka,  točan,  točkica,  točnost (1120) 3, a uz prilog tačno  nema točno (1120); RBJ (2010)   prihvata samo tačan, tačka, tačkica, tačno, tačnost, tačkast (1312, 1335)  .   2.   2. Odnos vokala a/e  2    .2    .1 . J   ednak pristup primjerima sa alternacijom a/e  jamstvo / jemstvo, jamčiti / jem-  čiti, jamac / jemac,  jamčevina / jemčevina , jamstveni / jemstveni imaju oba rječnika: svi   ovi primjeri upisani su u RBJ (2010) i imaju jednak status (456, 468, 469); u RBJ (2007)  također su dubleti jamstvo  / jemsvo , jamac i jemac4, uz jamčiti i jamčevina nema primjera   sa e, niti posebne odrednice sa odredničkim riječima jemčiti  i jemčevina , no sudeći po   primjerima  jamstvo i jemstvo, jamac i jemac, očigledno je da bi trebao biti isti stav i pre-  ma ovim primjerima (256, 262, 263) .      2 .2 .2 .    Ovakav pristup ostaje isti i kod primjera gdje su aktualan  / aktuelan 5, aktua-  lizirati / aktuelizirati6, vizualan / vizuelan, virtualan / virtuelan7 navedeni kao dubleti u   RBJ (2007:5, 1217, 1220), kao i u RBJ (2010) gdje nalazimo i više primjera navedenih (11,  1436, 1440)  .   2   .3. Odnos vokala a/u.  Alternaciju a/u u primjerima sa prefiksom sa-/su- koji su   jednako prihvaćeni u oba rječnika nalazimo u primjerima: saputnik  / suputnik (RBJ   /2007/ 8:1017, 1089; RBJ /2010/:1175, 1268), sapatnik  / supatnik (RBJ /2007/:1017, 1089; RBJ   /2010/:1175, 1268), saradnik  / suradnik  (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269),   saradnja / suradnja  (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269),  sarađivati / surađivati    (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269), saplemenik / suplemenik (RBJ /2007/:1017,   1089),  saosjećanje / suosjećanje (RBJ /2007/:1017; RBJ /2010/:1175, 1268), saglasje / suglasje   (RBJ /2007/:1010, 1085; RBJ /2010/:1167, 1265), savremen  / suvremen  (RBJ /2007/:1020,   1091; RBJ /2010/:1180, 1272), savremenik  / suvremenik  (RBJ /2007/:1020, 1091; RBJ   /2010/:1180, 1272), saborac  / suborac (RBJ /2007/:1008; RBJ /2010/:1165, 1263) .      RBJ (2007) uz pojedine primjere sa a  daje i primjere sa  u, ali kada se posebno navode   ti primjeri (kao posebna odrednica), onda uz njih stoji i primjer sa a sa skraćenicom ob  .      u značenju obično, npr .:    saglasan – suglasan, suglasan – ob .    saglasan; saglasno – suglasno,   suglasno – ob .    saglasno; saglasnost – suglasnost, suglasnost – ob .    saglasnost; sagovornik –   sugovornik, sugovornik – ob .    sagovornik (1010, 1085) .    Svi ovi primjeri u RBJ (2010) isto su   vrednovani kao i prethodni, dakle, to su ravnopravni dubleti (1167, 1265) .      Dalje, RBJ (2007) bilježi gl  .    saglasiti (se) bez lika sa u , no uvodi posebnu odrednicu   suglasiti (se) sa napomenom o običnijem saglasiti  (se) (1010, 1085) .    Kao dublet nalazimo   gl .    saglasiti / suglasiti u RBJ (2010:1167, 1265) .      U RBJ (2010) nalazimo, dakle, sve ove primjere s jednakim statusom, no uz pri -  mjere saposjednik i saosnivač  stoji v    . (v   idi) suposjednik i v    . suo   snivač, što znači da ovi   dubleti nisu podjednako stabilizirani, prednost se daje primjerima sa u, ali se prihvataju   i primjeri sa a (1175, 1268)  .    RBJ (2007) uz saosnivač  navodi i suosnivač , ali kada navodi    3 Ali nema posebno upisnih likova sa o (kao posebne odrednice) .  4 Ovo su zasebne odrednice, s tim da uz  jamstvo nema informacija o jemstvo, ali se navodi ta odrednica i uz   nju stoji jemstvo – jamstvo; uz jamac stoji i jemac, uz jemac  stoji i jamac .     5 Postoje zasebne odrednice, sa drugim likovima .  6 Dubleti su označeni kosom crtom ovim poretkom, obrnutoga poretka nema .  7 Oba su para kosim crtama ovim redom upisana, bez obrnutoga poretka .     8 Primjeri iz ove skupine navode se tako da je uz primjere sa  a upisan primjer sa u iza gramatičkoga bloka ili   značenja, a kada se uvodi odrednica sa u, ona je dvočlana, tj .   sa kosom crtom između dubleta .     38   obrnutim redom, uz suosnivač  nema informacije o liku saosnivač  (1017, 1088); imenicu   saposjednik ili suposjednik nema ovaj rječnik .     2.4. Odnos vokala o/e. Zbirni brojevi upisani u RBJ (2007) četvero , petero, desetero   (sa  e) (72, 615, 91) nemaju lik četvoro , petoro, desetoro; obrnuto, brojne imenice četvorica,   petorica, desetorica (sa o ) imaju samo ovaj lik (72, 616, 92) i očita je tendencija da se zbir -  ni brojevi bilježe sa -ero, imenice sa -oro  .    No, pojavit će se i sporadični dubleti sedmero    / sedmoro, sedmerica / sedmorica  (RBJ /2007/:1022) .    S druge strane, i kada su u pitanju   zbirni brojevi i brojne imenice, paralelnu upotrebu bilježi RBJ (2010): i četvero  i četvoro,   i četverica i četvorica, i petero i petoro, i peterica i petorica, i tako dalje, bez uočenih pro-  mjena u osnovnom principu (136, 137, 136, 137, 894, 895, 1290, 1183, 1182, 1183) .      2.5. Nepostojano a 2 .5 .   1 . G   rupa oba-/ob- . O   baveza i obveza, obavezan i obvezan, obaveznica i obveznica,   obaveznik i obveznik , obavezno i obvezno , obavezati i obvezati 9 – jednako su tretirani   primjeri i sa nepostojanim  a i bez njega u RBJ (2007:506, 514), bez ikakve napomene o   običnijem ili češćem liku  .    RBJ (2010) nije prihvatio primjere bez a  u sljedećim slučaje-  vima: obaveza, obavezan, obavezno, obavezati (se) (782, 791), ali samo bez a prihvata:   obveznica i obveznik (791)  .   2    .5 .2    . G   rupe -kt, -nt  .    Finalne skupine -kt, -nt u riječima stranoga porijekla mogu   se pojaviti i sa a i bez njega kod imenica m  .    r .    u RBJ (2007), npr  .:    afek(a)t,  akcen(a)t,   dijalek(a)t,  dokumen(a)t,  efek(a)t,  elemen(a)t,  objek(a)t,  procen(a)t,  projek(a)t,  subjek(a)  t, talen(a)t10 (2, 3, 96, 110, 133, 138, 509, 893, 905, 1083, 1122)  .   Oba su lika prihvaćena,   ali se prednost daje primjerima bez a u RBJ (2010) kada se radi o primjerima: akcent  u   odnosu na akcenat, dijalekt : dijalekat, efekt : efekat, element : elemenat, objekt : objekat,   procent : procenat, projekt : projekat, subjekt : subjekat (9, 258, 267, 785, 1058, 1065, 1262),   a primjeri afekt, dokument i talent nemaju pribilježen lik sa a (5, 210, 1315)  .  2   .6. Grupe eu-/ev- i au-/av-.  Diftonge stranoga porijekla eu i au RJB (2007) preuzeo   je i u izvornom obliku i sa izvršenim procesom monoftongizacije i labijalizacije, pa nala -  zimo i Europa i Evropa, ali s napomenom da je rjeđe Europa  (141, 142) (i naziv kontinenta   i mitološko tumačenje), pridjev evropski i imenice Evropejac i Evropljanin samo u ovom   liku (142); ovaj rječnik prihvata i dublet august / avgust  (18) .    Za RBJ (2010) prihvatljivo je   samo Evropa (tumačenje geografskog i astrološkoga pojma), evropski, Evropljanin, Evro-  pejac (276, 277, 278), ali i samo august, ne i avgust (35, 38)  .  2   .7.  Odnos konsonanata z/s.  RBJ (2007) uz sonant u riječima kosmički / kozmički ,   kosmodrom / kozmodrom , kosmologija / kozmologija , kosmonaut / kozmonaut , kosmo-  politizam / kozmopolitizam11 prihvata bilježenje i s i z (312), imenicu lat .   porijekla bilježi   samo sa s – konsultacija  (305), s druge strane, samo likove Perzija , Perzijanac , perzijski   (614) .    Isti vrijednosni sud o prvim primjerima iznosi i RBJ (2010), dakle, jednaki dubleti   su kosmički i kozmički, kosmodrom i kozmodrom itd .    (539, 544); dubleti su, ali se prednost   daje primjerima sa s u odnosu na primjere sa z u sl  .    slučajevima: konsultacija (konzultaci -  ja), konsultant (konzultant), konsultirati (konzultirati) (530, 532), i na kraju, jednako kao   i u RBJ (2007), samo primjeri Perzija, Perzijanac , perzijanski, perzijski (RBJ /2010/:893) .       9 Svaka odrednica je posebno upisana i uz svaku je upisan i drugi lik .  10 Na ovaj su način primjeri i upisani u RBJ (2007) .  11 Primjeri su ubilježeni sa kosom crtom ovim poretkom  .   Obrnutog reda nema (sa drugim likom na prvom   mjestu)  .   E   mira Mešanović-Meša: Rječnici bosanskoga jezika     39   2.8.  Redukcija suglasnika.  Suglasničke skupine -dbr- i -br- u riječima odbrana  :   obrana naći će se u RBJ (2007), s napomenom o češćoj odbrani  negoli obrani 12, ali gl .   se   bilježi samo sa skupinom -dbr-:  odbraniti  (se)13 (512, 518) .   Grupa -br- u ovim slučajevima   nije prihvaćena u RBJ (2010), samo je odbrana i odbraniti  (789, 796)  .  2   .9. Glas h. Primjere lahko / lako, lahak / lak, lahkoća / lakoća, lahkomislen  / lako-  mislen, lahkouman / lakouman, lahkovjeran  / lakovjeran , lahnuti / laknuti14 RBJ (2007)   nudi kao dublete, bez ikakve napomene o nekoj razlici u frekvenciji ili običnijem liku  .   Za   razliku od ovoga pristupa, RBJ (2010) primjere lak , lako, lakoća, lakomislen , lakouman,   lakovjeran, laknuti (580, 581, 582) veže za upotrebu u razgovoru (uz njih stoji razg    .) .    Oba   rječnika pridjev lagahan i prilog lagahno proglašavaju dubletima sa lagan i lagano (RBJ   /2007/:336; RBJ /2010/:580) .    I mehak i mek, i mehko i meko15 nudi RBJ (2007:370, 371); na   isti način kao u prethodnim primjerima RBJ (2010) posmatra i ove primjere: mek, meko,   mekoća, mekoćutan, mekost, mekota (640, 641) imaju upotrebnu etiketu razgovorno  .    Uz   mahana stoji da je običnije mana  u RBJ (2007:358)16, dok je u RBJ (2010) opet mana  ve-  zana za razgovor (619, 626) .   Jednake stavove imaju rječnici kada je riječ o orijentalizmu   mahrama, koji se javlja i u liku marama (RBJ /2007/:35917; RBJ /2010/:620, 629) .  2  .10. Grupe opć-/opšt- i -št-/-šć-  I u ovim slučajevima RBJ (2007) nudi dvostrukosti tipa opći  / opšti, općina / opština,   općinski / opštinski, općiti / opštiti (542) 18, zatim uopće / uopšte, uopćen / uopšten, uopćeno   / uopšteno, uopćenost / uopštenost , uopćiti / uopštiti  (1178, 1179) 19 . Nasuprot tome, RBJ   (  2010) ne prihvata kao dublete opšti, opština, opštinski, opštinstvo, opštiti, uopšte, uopšte-  no, uopštiti (828, 835, 1385), no samo je opštinar  (opštinarka) sa upotrebnim etiketama   razg . p   ejor . (8   35) .  P   rimjetan je isti stav naših rječnika kada se radi o refleksima jotovane sekvence -st-   u paralelizmima tipa korišćenje / korištenje (RBJ /2007/:31120; RBJ /2010/:537) i ovlašten /   ovlašćen (RBJ /2007/:569; RBJ /2010/:862), zatim prihvatanju samo sekvence -št-: pušten    (RBJ /2007/:949; RBJ /2010/:1094), puštenica  (RBJ /2007/:949; RBJ /2010/:1095); dublet je   i uvršten / uvršćen u RBJ (2007:1199), samo s obrnutim poretkom nalazimo isti dublet u   RBJ (2010:1409) (uvršćen / uvršten) .    Glagolsku imenicu od gl .    ovlastiti RBJ (2007) bilježi   kao dublet ovlaštenje / ovlašćenje (569) .    RBJ (2010) uz gl .    ovlastiti ne donosi gl .    imenicu,   nego je to posebna odrednica (dakle, sa drugim značenjem, prav    .) o   vlaštenje (ovlašćenje),   s tim da je prihvaćen i jedan i drugi lik, no prednost je na strani prvog (862); na isti način  je vrednovan i primjer ovlaštenik (ovlašćenik) (862)  .  2   .11.  Akcent.  U Predgovoru RBJ (2007) određen je stav prema posuđenicama koje   se u jezičkoj praksi javljaju i sa silaznim akcentom na unutrašnjim slogovima: “Iako su  ti akcenti ovjereni u praksi, u ovom rječniku nisu bilježeni i postupljeno je prema do  sada u nauci prihvaćenim pravilima bilježenja akcenata  .” T   ako se bilježe samo primjeri    12 Obje odrednice su ubilježene posebno, a bilježi se i drugi lik .  13 Uz ovaj primjer nema upisan drugi lik, niti ima posebne odrednice sa skupinom -br- .  14 Ovi primjeri su odvojeni kosom crtom uz prvi dublet, obrnutoga poretka nema .  15 Ovi su primjeri uneseni napose, i uz svaki ima upisan i drugi dublet .  16 Nema posebne odrednice mana .  17 Obje odrednice su unesene, i uz svaku stoji upisan i drugi lik .  18 Uz odredničke riječi sa sekvencom opć- stoji lik sa opšt-, ali nema posebnih odrednica sa sekvencom opšt-  .     19 U ovom slučaju kosim crtama su odvojeni dubleti ovim poretkom, no obrnutog reda nema .     20 Kosom crtom odvojeni su dubleti navedeni ovim redom bez obrnutog navođenja .     40   kao akumùlātor, okùpātor, radìjātor, telèvīzija i televízija (RBJ /2007/:5, 535, 953, 1128) ili   inteligèntan, komàndant, dirìgent, asìstent (RBJ /2007/:218, 297, 99, 16) .   No, u RBJ (2010)   nalazimo ovakve odredničke riječi i sa dubletom koji ima silazni akcent izvan prvog slo -  ga: akumùlātor (akumulâtor), audícija (audîcija), enciklopèdija (enciklopêdija), okùpātor   (okupâtor), radìjātor (radijâtor), telèvīzija (televîzija), genèrātor ( generâtor), te u Gmn  .      izùzētākā / izuzêtākā (11, 35, 269, 821, 1099, 1323, 309, 446) ili inteligèntan  (inteligȅntan),   komàndant (komandȁnt), dirìgent (dirigȅnt), asìstent (asistȅnt), prodùcent ( producȅnt),   labòrant (laborȁnt), dilètant (diletȁnt) (394, 520, 188, 31, 1060, 579, 184) .      3. Morfološke razlike. Sagledat ćemo  odnos ovih rječnika prema nekim imenicama sa   različitim završetkom i dvorodnim imenicama, pridjevima na -ioni i -ijski, te glagolima  na -irati, -ovati i -isati .      3.1. Imenice sa sufiksima -telj i -l(a)c pretežno su podjednako tretirane u našim rječ -  nicima, pa su u RBJ (2007) imenice sa ovim sufiksima mahom dubleti: gledalac i gledatelj    (166, 167) 21, slušalac i slušatelj (1045) 22, čitalac i čitatelj (74) 23, varilac i varitelj (1207) 24,   mislilac i mislitelj (380) 25, podnosilac i podnositelj (661) 26 . U RBJ (2010) dubleti su: gleda-  l  ac i gledatelj (317), slušalac  i slušatelj (1215), čitalac  i čitatelj (141), podnosilac  i podnositelj   (924); u značenju odrednice varilac  na posljednjem mjestu nalazi se upisano i varitelj    (1422), ali zasebne odrednice varitelj nema, dok se mislitelj  ne spominje ni kao posebna   odrednica, niti uz mislilac (656)  .   3 .   1 .   1 . P   osuđenice koje se završavaju na -ist i -t mogu se javiti i sa a na kraju, te su   tako prihvaćene u oba rječnika: ateist (a) (RBJ /2007/ 27:17; RBJ /2010/:33), asket (a) (RBJ   /2007/:16; RBJ /2010/:319), arhitekt (a) (RBJ /2007/:14; RBJ /2010/:289), diplomat (a) (RBJ   /2007/:98; RBJ /2010/:187), komunist (a) (RBJ /2007/:301; RBJ /2010/:525), telegrafist (a)   (RBJ /2007/:1128; RBJ /2010/:1322)  .    RBJ (2010) ima isti stav i prema primjeru estet (a)   (274), dok RBJ (2007) u ovom slučaju bilježi samo lik sa a – esteta (141)  .  3 .   1 .2 . Im   enicu kvalitet samo u m .    r .    donosi RBJ (2007:333); RBJ (2010:576) ovdje tole -  rira mogućnost pojave i lika u m .    r .    i lika u ž .    r .    Tako opet RBJ (2007) ima samo imenicu   osnova (ž .    r .) (   558), a RBJ (2010) i osnov  i osnova koji jednako funkcioniraju (845), s tim   da se uz osnovu vežu i dodatna značenja (lingv ., m   at .    i značenje niti pređe u koje se utkiva   potka) .    Oba rječnika imaju imenice arhiv i arhiva sa gotovo jednakim značenjima: arhiv   je ustanova, mjesto ili prostorija gdje se čuvaju stari spisi i dokumenti (RBJ /2007/:14;  RBJ /2010/:28) i zbirka starih spisa i dokumenata koji imaju naučnu vrijednost (RBJ  /2010/:28);  arhiva označava razne spise, tekstove i dokumente koje neko skuplja i čuva,   arhivsku građu, te odjel (službu) u nekoj organizaciji koji se bavi čuvanjem dokumenata  (RBJ /2007/:14; RBJ /2010/:28) .    Uz imenicu akt RBJ (2010) navodi samo množinu u m .    r .       21 Obje imenice navedene su posebno i uz svaku stoji odmah iza gramatičkoga bloka drugi lik .  22 Uz imenicu slušalac iza gramatičkoga bloka navodi se imenica slušatelj , pa tek opis značenja, a uz slušatelj    upisan je samo lik slušalac .  23 Kosom crtom ovim poretkom odvojeni su dubleti .   Obrnutog reda nema .  24 Kosom crtom ovim poretkom odvojeni su dubleti bez obrnutog reda .  25 Isti je način navođenja dubleta kao u prethodna dva slučaja .  26 Uz podnosilac  iza gramatičkoga bloka upisano je podnositelj, zatim je dat opis značenja; uz podnositelj stoji   samo podnosilac  .  27 Na ovaj način su prikazani svi dubleti koji slijede, dakle, sa a u zagradi, osim primjera asket / asketa koji je   upisan sa kosom crtom .   E   mira Mešanović-Meša: Rječnici bosanskoga jezika     41   akti i dugu množinu aktovi  (11); RBJ (2007) nudi tri množinska lika: akti  (m .   r .) /   akta   (s .   r .) i   aktovi (4)  .   3   .2. U RBJ (2010) dubletni su i pridjevi za završecima -ijski i -ioni izvedeni od imeni -  ca stranoga porijekla na -cija: organizacijski  (organizacioni), informacijski (informacioni),   distribucijski (distribucioni), artikulacijski (artikulacioni), dezinfekcijski (dezinfekcioni ),   investicijski (investicioni), okupacijski (okupacioni), opozicijski (opozicioni) (837, 389, 192,   30, 179, 397, 821, 832) .    Isti status dubleta ovakvi pridjevi imaju i u RBJ (2007): distribucij -  ski / distribucioni, artikulacijski / artikulacioni, dezinfekcijski / dezinfekcioni , opozicijski   / opozicioni28 (102, 15, 93, 547), informacijski  i informacioni, investicijski i investicioni 29   (214, 220), okupacijski i okupacioni30 (535), organizacijski  i organizacioni31 (552)  .  3  .3. Glagoli na -ovati, -isati i -irati podjednako su prihvaćeni u oba rječnika, dakle,   niti jednom liku ne daje se prednost, nego su to dubletne forme: apelirati  i apelovati    (RBJ /2007/ 32:12; RBJ /2010/:24), atakirati i atakovati (RBJ /2007/:17; RBJ /2010/:33), ba -  gatelisati i bagatelizirati (RBJ /2007/:23; RBJ /2010/:42), dezinficirati i dezinfikovati  (RBJ   /2007/:94; RBJ /2010/:179), emitirati i emitovati (RBJ /2007/:139; RBJ /2010/:269), funkci -  onirati i funkcionisati (RBJ /2007/:155; RBJ /2010/:299/300), generalizirati i generalizovati   (RBJ /2007/:162; RBJ /2010/:308), generirati i generisati  (RBJ /2007/:162; RBJ /2010/:309),   intervenirati i intervenisati  (RBJ /2007/:219; RBJ /2010/:396), komentarisati  i komenti-  rati (RBJ /2007/:298; RBJ /2010/:521), komplicirati  i komplikovati  (RBJ /2007/:300; RBJ   /2010/:524), operirati  i operisati (RBJ /2007/:543; RBJ /2010/:829) itd .      4. Izdvojit ćemo nekoliko leksičkih parova čija upotreba zavređuje pažnju u našem jezi -  ku: uvjet i uslov, ostrvo i otok , sigurnost i bezbjednost , zrak i vazduh, odgoj i vaspitanje ,   obitelj i porodica .    I uslov i uvjet u oba rječnika predstavljeni su kao leksički dubleti (RBJ   /2007/:1187, 1197 33; RBJ /2010/:1395, 1408), ostrvo  i otok također (RBJ /2007/:560, 565 34;   RBJ /2010/:847, 855) .   U RBJ (2007) kao sinonimi posmatraju se riječi sigurnost i bezbjed-  nost (1028, 32) 35; u RBJ (2010) uz odredničku riječ sigurnost , tj .   uz njeno značenje, ne   navodi se, kako je to uobičajeno kada neka riječ ima sinonim, bezbjednost , niti je ima   kao samostalne odrednice .    Zrak i vazduh su opet dubleti u RBJ (2007:1300, 1209 36), no   za RBJ (2010:1424, 1530) vazduh  nije prihvatljiv u bosanskom jeziku  .   Isto tako, za isti   rječnik nije prihvatljivo ni vaspitanje uz standardizirano odgoj (RBJ /2010/:1423, 797), a   da je običnije odgoj od vaspitanje navedeno je u RBJ (2007:1208, 518/51937) .   Na isti način    28 Ovi su primjeri na ovaj način obilježeni u RBJ (2007) .  29 Uz prvi član na posljednjem mjestu nalazi se upisan drugi lik, a uz drugi član dubleta iza gramatičkoga   bloka upisan je samo prvi član .  30 Ovaj primjer uz prvi član ima iza gramatičkoga bloka naveden samo drugi član, a uz drugi član ne bilježi   se nikako prvi član .  31 Samo je prvi član ubilježen i uz njega iza gramatičkoga bloka slijedi drugi član, pa značenje, ali uopće nije   posebno naveden drugi član .  32 Svi ovdje navedeni parovi uneseni su sa kosom crtom između članova .  33 Uz uslov stoji samo uvjet iza gramatičkoga bloka, a uz uvjet prvo stoji uslov, pa tek opis značenja .  34 Kada se navodi ostrvo , poslije gramatičkoga bloka upisano je otok , zatim opis značenja, a kada se navodi   otok, iza opisa značenja, na posljednjem mjesto pribilježeno je i ostrvo .     35 Bezbjednost se navodi poslije opisa značenja (iza čega slijedi i uvjerenost, pouzdanje); kada je to samostalna   odrednica, precizno se određuje da su te riječi sinonimi: bezbjednost – sinonim: sigurnost .  36 Obje riječi upisane su samostalno i uz obje na prvom mjestu stoji drugi član .  37 Uz vaspitanje je upisano ob . o  dgoj, odajanje , dok uz odgoj nema pribilježenog sinonima vaspitanje .     42   posmatra se i sljedeći par u RBJ (2007): običnije je porodica  negoli obitelj  (509, 718 38) .   O  bitelj i porodica su leksički dubleti kada je u pitanju značenje označeno etiketom sociol  .   – z   načenje osnovne, temeljne društvene jedinice (ćelije društva) sačinjene od najbližih   srodnika koji žive zajedno (roditelji i njihova djeca) (RBJ /2010/:784, 964); ovo je ujedno i  jedino opisano značenje uz obitelj, dok porodica ima mnogo šire značenje .      5. Iz ovih izdvojenih primjera primjećuje se da je RBJ (2007) zaista ostavio veliki broj   dubleta i ostavio mogućnost izbora tih likova korisnicima bosanskog jezika  .    Uz pojedi-  ne pak primjere daje se podatak o običnijem ili češćem liku (npr  .    rjeđe je točka , točan,   točnost, rjeđe je i Europa, običnije je saglasan , saglasno, saglasnost, odgoj, porodica  itd .  ),   no nikada se ne izriče strog sud o nestandardiziranim likovima, niti se određeni likovi  odbacuju kao neprihvatljivi u bosanskom jeziku .  I    RBJ (2010) ima ponuđene višestrukosti, ali ne u tolikoj mjeri koliko to nudi RBJ   (2007); u pojedinim primjerima jasno je iskazano opredjeljenje za standardizirane li -  kove i likove koji nisu standardizirani u bosanskom jeziku (kao npr  .    točka, točno, toč-  nost, Europa, avgust, obrana, opšti, opština, uopšte, opštiti, talenat, dokumenat, afekat,   bezbjednost, vazduh, vaspitanje) ili likove kojima se daje prednost u odnosu na isto tako   standardiziran lik (akcent u odnosu na akcenat , dijalekt : dijalekat , element : elemenat    itd .,    konsultacija u odnosu na konzulataciju , konsultirati : konzultirati itd .   ) .  P   rimjetni su i primjeri koje RBJ (2010) posmatra kao dublete, a RBJ (2007) ima samo   pojedine likove (npr  .    dubleti su četvero  i  četvoro, četverica i  četvorica, ili estet  i  esteta,   kvalitet i kvaliteta, osnov i osnova u RBJ /2010/, a RBJ /2007/ se u ovim slučajevima opre-  dijelio za četvero i četvorica, petero i petorica, esteta, kvalitet i osnova)    .   N   aravno, javljaju se i slučajevi kada se oba rječnika podudaraju u stavovima ( jam-  stvo / jemstvo , jamac / jemac,  jamčevina / jemčevina ; aktualan / aktuelan , virtualan /   virtuelan; saputnik / suputnik , saradnik / suradnik, saradnja / suradnja, savremen / su -  vremen; Perzija, Perzijanac , perzijski; korištenje / korišćenje, ovlašten / ovlašćen ; dubleti   imenica sa sufiksima   -l/a/c i -telj kao npr  .    gledalac i gledatelj , slušalac i slušatelj  i sl  ., t   e imenice sa zavr -  šecima -t i -ta, -ist i -ista: ateist  i ateista, asket i asketa i sl ., p   ridjevi sa završecima -ioni   i -ijski: informacioni i informacijski , distribucioni i distribucijski  itd ., g   lagoli na -ovati,   -isati i -irati: apelirati  i apelovati , lektorisati i lektorirati itd  ., l   eksički dubleti tipa uslov i   uvjet, ostrvo i otok)    .   G   ledajući posmatrane primjere na ovim nivoima, može se zaključiti da RBJ (2007)   zagovara “blagu jezičku normu”, elastičniju i labaviju normu negoli je norma predstavlje -  na u RBJ (2010), sa više dubleta, dok RBJ (2010) slijedi već utvrđenu normu koja ima ne-  zaobilazne višestrukosti kojima bosanski jezik obiluje, ali i jasne stavove prema pojedi -  nim primjerima koji nisu svojstveni bosanskom standardnom jeziku, te se daje prednost  drugom liku ili se pak takav primjer smatra nestandardiziranim u bosanskom jeziku .   38 Ovdje je, međutim, u odrednici porodica upisano i obitelj .   E   mira Mešanović-Meša: Rječnici bosanskoga jezika     43   Izvori   RBJ (2007) – Rječnik bosanskog jezika , ur .   I .   Čedić, Institut za jezik u Sarajevu  RBJ (2010) – Rječnik bosanskoga jezika , S  .   Halilović, I  .   Palić, A  .   Šehović, Filozofski fakultet u   Sarajevu   Literatura   Babić, S ., D .   Brozović, I  .   Škarić, S  .   Težak (2007), Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika ,   Nakladni zavod Globus, Zagreb  Barić, E .    i dr .    (1997), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Čedić, I .    (2001), Osnovi gramatike bosanskog jezika , Institut za jezik, Sarajevo  Halilović, S .    (1996), Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo  Jahić, Dž ., S .    Halilović, I .    Palić (2000), Gramatika bosanskoga jezika , Dom štampe, Zenica  Silić, J ., I .    Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika (za gimnazije i visoka učilišta), Školska   knjiga, Zagreb  Stevanović, M .    (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik I , Naučno delo, Beograd  Težak, S ., S .    Babić (2005), Gramatika hrvatskoga jezika (priručnik za osnovno jezično obrazovanje),   Školska knjiga, Zagreb       45 Bosanskohercegovački slavistički kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)        Svein Monnesland:  Dvadeset godina bosanskog jezika   Iako bosanski jezik, prema nekim definicijama, ima stogodišnju tradiciju, ipak možemo  reći da on slavi svoju dvadesetu godišnjicu ove godine, u modernom smislu te riječi  .   Prije   dvadeset godina, 1991 .    godine, pojavile su se dvije važne knjige, Jezik bosanskih Musli -  mana autora Dževada Jahića i Bosanski jezik autora Senahida Halilovića .    Iako je službe-  no po zakonu utvrđen termin bosanski jezik malo kasnije, 1993  .    godine, ove dvije knjige   označile su početak jedne nove ere u lingvističkoj historiji Bosne i Hercegovine, kako za  domaću javnost tako i za slaviste u svijetu  .    U toku tih dvadeset godina bosanski jezik je   prošao kroz nekoliko faza, jednim dijelom zbog političkih dešavanja u zemlji, a drugim  dijelom zbog jezičke politike koju su usvojila druga dva konstitutivna naroda Bosne i  Hercegovine .    Ovaj rad ima za cilj napraviti jedan historijski presjek razvoja u posljednjih   dvadeset godina i govoriti o sadašnjoj sociolingvističkoj situaciji .   K   ljučne riječi: bosanski jezik, standardni jezik .   T   wenty Years of Bosnian Language  Although the Bosnian language, according to some definitions, has a centenary traditi -  on, we nevertheless may say that it celebrates, in a modern sense, its twentieth anniver -  sary this year .    Twenty years ago, in 1991, two important books appeared, Jezik bosanskih   Muslimana by Dževad Jahić and Bosanski jezik by Senahid Halilović .    Although the term   Bosnian was established as official, in the law, only later, in 1993, the two books indicated  at the time the beginning of a new era in the linguistic history of Bosnia and Herzego -  vina, both for the domestic public and for Slavists in the world  .    During these twenty   years, the Bosnian language has passed through different stages, partly due to the poli -  tical development in the country, partly due to the language politics adopted by the two  other constituent nations in Bosnia-Herzegovina .    The paper will try to make a historical   overview of the development during these twenty years, and discuss the present-day so-  ciolinguistic situation  .   K   ey words: the Bosnian language, standard language .   V   elika mi je čast da otvorim izlaganja na ovom zaista veličanstvenom skupu  .    Čestitam   organizatorima što su preduzeli toliki posao  .    A krajnje je vrijeme da se i u BiH organizira   međunarodni slavistički kongres .       UDK : 811 .163 .4*3'26  811   .  163   .  4*3'272     46   Mnogi se možda čude naslovu mog referata .   Kako to, samo dvadeset godina bosan-  skog jezika? Zar nije bosanski jezik, a i sam naziv bosanski jezik, star više stoljeća? Sla -  žem se, bosanski jezik ima vjekovnu tradiciju  .    Ali u savremenom smislu možemo ipak   reći da bosanski jezik ove godine slavi dvadesetogodišnjicu .      Prije dvadeset godina, 1991 .    godine, pojavile su se dvije knjige, Jahićeva knjiga Jezik   bosanskih Muslimana i Halilovićeva knjiga Bosanski jezik  .    Ne samo za domaću publiku   već i za naučne krugove u svijetu spomenute dvije knjige označavale su početak jednog  novog poglavlja u historiji jezičke stvarnosti u Bosni i Hercegovini .  P   okušat ću da odredim etape razvoja u toku ovih dvadeset godina  .    Pitanje je od kada   se bosanski može nazvati standardnim jezikom u modernom smislu  .    Da bi se jedan jezik   mogao nazvati standardnim, nije dovoljno da služi kao jezik komunikacije, čak ni da  se upotrebljava u književnim djelima  .    Standardni jezik treba biti kodificiran ili normi -  ran, pomoću pravopisa, rječnika, gramatika, terminologija, udžbenika itd  ., t   e mora biti   priznat kao službeni jezik na državnom nivou  .    Standardni jezik je jezik administraci -  je, školstva itd .    Standardni jezik ima nekoliko domena, kao naprimjer, pravnu domenu,   vjersku, razne naučne domene itd  ., a z   a svaku domenu jedan standardni jezik treba da   ima određen registar, to jest opšteprihvaćenu terminologiju .  A   li prvo se podsjetimo kakvo je bilo stanje prije izlaska spomenute dvije knjige  .    U   slavističkom svijetu niko nije mislio na bosanski kao poseban jezik .    Donekle je takozva-  ni bosanskohercegovački standardnojezički izraz, ili bh .    izraz, od početka 70-ih godina,   stekao status varijante unutar srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika  .    Institut za jezik   pod vodstvom Milana Šipke uložio je velike napore za ostvarenje bosanskohercegovačke  varijante na osnovu jezičke tolerancije  .    Ali taj bh  .    izraz nije imao nekih specifičnih bo -  sanskih crta .      Zato, u periodu prije 1991 .    godine strani slavisti nisu bili svjesni jezičkog bogatstva   BiH .   Isto je sigurno važilo i za mnoge domaće slaviste, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji  .      Poznata je činjenica da rječnici koji su izdani u Hrvatskoj i Srbiji nisu obraćali pažnju na  bosansku jezičku stvarnost .    Iako je srpskohrvatski bio jezik čiji su govornici bili pripad-  nici tri vjere, samo se leksičko blago iz njih dvije našlo u rječnicima .      Neki strani slavisti su možda mislili da je jezik u Bosni jednak Andrićevom jeziku  .      Andrićeva djela doduše imaju bosansku boju, zbog mnogobrojnih orijentalizama .    I tur-  cizmi kod Andrića bili su tema slavističkih istraživanja .      Jedina knjiga koja je sistematski bacila svjetlost na orijentalnu leksiku bio je rječnik   Abdulaha Škaljića iz 1966  .    godine Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku  .    Tu je prikazana   bogata orijentalna leksika  .    Znamo da je Škaljić imao političke probleme oko izdavanja   knjige, nekima nije stalo do toga da srpskohrvatski ima toliki broj riječi orijentalnog  porijekla, riječi koje dobrim dijelom nisu bile poznate u Hrvatskoj i Srbiji  .    Dugo je Ška-  ljićeva knjiga bila jedina koja je davala uvid u jezičku varijantu koja nije jednaka srpskoj  ili hrvatskoj .    Među stranim slavistima taj je rječnik ipak shvaćen kao korisno sredstvo   za čitanje narodnih umotvorina, dijalekatskih studija itd .    Nije shvaćeno da barem dio te   leksike pripada jednoj trećoj varijanti srpskohrvatskog jezika .      Tek je pojavom dvije spomenute knjige, Jahićeve i Halilovićeve, pojam bosanski je -  zik postao aktuelan .    Ali to ne znači da je odmah postao standardni jezik  .    Taj put je bio   mukotrpan .       Svein Mønnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika     47   Neki strani slavisti smatraju očigledno da su Bošnjaci početkom devedesetih godina   izmislili «novi jezik», kao naprimjer Robert Greenberg .   U mnogim pogledima bosanski   jezik devedesetih godina nastavak je prethodnog bh  .    izraza, samo sa dodatkom speci -  fične leksike i pojedinih pravopisnih normi  .    Početkom devedesetih Srbi i Hrvati u BiH   prekinuli su bosanskohercegovačku tradiciju prelaženjem na srpski, odnosno hrvatski  kao svoj standardni jezik .    To je imalo za posljedicu da je bosanski jezik postao uglavnom   jezik Bošnjaka  .    Ne potpuno, jer vidimo da se i pojedini pripadnici druge dvije nacije   služe bosanskim standardom, kao naprimjer, hrvatski član Predsjedništva Željko Ko -  mšić (to vidimo na njegovoj internet stranici, gdje objavljuje originalne tekstove, koji su  daleko od hrvatskog književnog standarda, a u Oslobođenju  sam vidio slučajeve da se   njegovi tekstovi kroatiziraju)  .  D   vije spomenute knjige označavale su prekretnicu  .    Tome je doprinio i politički ra -  zvoj, uvođenje pluralizma i osamostaljenje BiH 1992  .    Ali, naravno, ratne godine nisu bile   povoljne za razvoj standardnog jezika .      Možemo uslovno podijeliti noviju historiju bosanskog jezika na tri etape  .    Prva je   ratni period, koji obuhvaća i predratnu 91  .    godinu, a traje do pojave Halilovićeva Pra -  vopisa 1996 .    Na popisu 1991 .    velika većina Bošnjaka izjasnila se da im je maternji jezik   bosanski .    Tu prvu fazu karakterizira potreba da se pokaže kako bosanski jezik postoji i   kako ima svoje specifičnosti .    Tipična je pojava rječnika Alije Isakovića 1993 .    s naslovom   Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku, preimenovan 1995 .    u Rječnik bosan-  skoga jezika, što očigledno nije .    1994 .    Pojavila se i prva Gramatika bosanskoga jezika za   gimnaziju, ali zbog ratnih okolnosti, autori Hanka Vajzović i Husein Zvrko nisu imali   prilike čak da se sastanu u toku rada  .    U ratno vrijeme borba za bosanski jezik bila je   sastavni dio borbe bošnjačkog naroda za opstanak .  D   ruga faza je izgrađivanje standardnog jezika, od 1996 .    i narednih deset godina .    To   je dejtonski period, kad su tri standarda postala priznata po Dejtonskom ustavu  .    1998 .      godine održan je Simpozij o bosanskom jeziku u Bihaću, kojom prilikom je ukazano na  zapuštenost u istraživanju i normiranju bosanskog jezika, te postavljeni najhitniji zadaci  .      Znači, u to vrijeme je bosanski jezik još uvijek bio daleko od prave standardizacije, iako  je Halilovićev Pravopis bio vrlo značajan korak prema standardizaciji .      U ovom periodu je još uvijek bilo potrebno afirmirati bosanski jezik, a neki su to   shvatili kao potrebu da se pokaže koliko se bosanski razlikuje od drugih jezika  .    (Isti   fenomen smo vidjeli i u Hrvatskoj u devedesetim godinama  .) U t   u svrhu je izdan Jahićev   Školski rječnik 1999, koji uglavnom sadrži rijetke i «karakteristične» riječi, po uzoru na   Isakovićev Rječnik .    Takav je rječnik koristan, ali igrao je negativnu ulogu van BiH, jer   je dao predstavu da je bosanski jezik više nego prepun orijentalizama i dijalektizama  .    I   Jahićeve knjige namijenjene školskoj djeci Bošnjački narod i njegov jezik i Bosanski jezik  u 100 pitanja i 100 odgovora , iz iste, 1999 .    godine, dosta su polemične, usmjerene protiv   negiranja bosanskog jezika, sve u znaku borbe za afirmaciju bosanskog jezika .      2000 .    godine izlazi Gramatika bosanskoga jezika  Dževada Jahića, Senahida Halilo-  vića i Ismaila Palića .    Iako osporavana, to je važan korak prema standardizaciji, ali tada   još uvijek nije bilo nekih osnovnih elemenata, kao rječnika opće leksike .      Bilo je u to vrijeme i sukoba oko naziva jezika, da li bosanski ili bošnjački  .    U mar-  tu 2002  .    objavljena je Povelja o bosanskom jeziku , u kojoj se brani tradicionalni naziv     48   bosanski jezik .   To znači da je još uvijek bilo potrebno boriti se za naziv, a time i položaj   bosanskog jezika .     Treća faza nastaje sredinom prvog desetljeća dvadeset prvog vijeka  .    Tek u toku po-  sljednjih pet-šest godina možemo konstatirati da bosanski jezik prelazi u fazu zrelije  standardizacije, iako ne potpune .    Ima sve više naučnih radova iz oblasti bosnistike .      Pojava čak tri opširna rječnika u toku četiri godine dokaz je prilično visokog nivoa   standardizacije .    To su Rječnik bosanskog jezika 2007, koji je izdao Institut za jezik (pod   uredništvom Ibrahima Čedića, drugo izdanje 2010  .    godine), Rječnik bosanskog jezika   2010 .    godine Dževada Jahića (od kojega su objavljene dosad 3 od 10 knjiga), i Rječnik   bosanskoga jezika  2010, u izdanju Filozofskog fakulteta, pod rukovodstvom Senahida   Halilovića .    Jahićev Rječnik obuhvaća i savremenu i historijsku leksiku, s građom iz novi -  jih tekstova, iz alhamijado književnosti, narodnih pjesama, islamske literature itd  ., d   akle   obuhvaća i rijetke i zastarjele riječi uz savremenu leksiku  .    Takav rječnik je vrlo važno   imati za jedan standardni jezik  .    Druga dva rječnika su jednotomna, a razlikuju se u   normiranju .    To znači da je i bosanski jezik doživio isto što i hrvatski i srpski, da postoje   konkurentni dubleti, dva rječnika, ili dva pravopisa .    To ne mora biti problem, iako svaki   standardni jezik teži prema ujedinjenju pravopisne norme i što ujednačenijoj leksici i  terminologiji .   V   iše nije moguće postaviti pitanje da li postoji bosanski jezik, kao što je bilo moguće   u devedesetim godinama .    Bosanski jezik postoji i standardizacija je postigla dosta visok   nivo .    To ne znači, međutim, da nema problema vezanih za standardizaciju bosanskog   jezika .    Kao što vidimo, recimo, u knjizi Hanke Vajzović Jezik i nacionalni identitet  .    Soci-  olingvističke teme, 2008, postoje mnoga neriješena pitanja .      Nekima, i slavistima u svijetu, izgleda besmisleno da u BiH, gdje je dijalekatska baza   toliko jedinstvena, postoje tri pismena standarda  .    Podsjećam, uzgred, da u Norveškoj   postoje dva standardna jezika, oba norveška  .    Koliko će biti standardnih jezika ne odre -  đuje lingvistika, već društvene prilike, politika .    Zbog političkih prilika u BiH imamo tri   standardna jezika, to je činjenica koju ne valja osporavati .      BiH je još uvijek sredina gdje postoji izvjestan suživot tri standarda, bosanskog, hr-  vatskog i srpskog, bez obzira na političku podijeljenost  .    Jedan mali primjer  .    U Narodnom   pozorištu u Mostaru Stručni žiri Festivala sastoji se, piše u programu, od jedne pozorišne   glumice i jednog kazališnog glumca .    U mostarskom Dnevnom listu, koji izlazi na hrvat-  skom jeziku, nalazimo i kavana i kafana, oficira i časnika, i kompozitora i skladatelja itd  .      Slično, u Nezavisnim novinama  u Banjoj Luci ima i kafana i kavana, i kazalište i   pozorište, i oficir i časnik, i skladatelj i kompozitor  .    Hanka Vajzović daje u svojoj knjizi   mnogo primjera, i smiješnih, kako postoji jezička nesigurnost, i među Bošnjacima, Sr -  bima i Hrvatima .    Srbi miješaju ijekavske i ekavske oblike (u Nezavisnim novinama  ima   oblik predsednik 428 puta, nedelja 79, savet 84) .    Mnogi Hrvati u BiH nisu sigurni u vla-  danju hrvatskim standardom itd  .  B   osanski jezik je već odavno afirmiran na slavističkim odsjecima u svijetu  .    Kao afir-  maciju bosanskog jezika vidim i činjenicu da je u susjednoj Srbiji, na Međunarodnom  univerzitetu u Novom Pazaru, naziv studijskog programa Srpski – bosanski jezik i knji-  ževnost (a ne bošnjački)  .    I na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru izdaju diplome   nastavnika bosanskog jezika .       Svein Mønnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika     49   Ako je bosanski jezik sad stupio u doba zrelosti, možda je vrijeme da se napuste po-  lemike i pretjerivanja .   Možda je vrijeme da se prizna kako bosanski jezik u smislu jezika   u državi BiH obuhvaća i bosansko-srpski i bosansko-hrvatski  .    Kažem bosansko-srpski,   jer srpska jekavica danas postaje sve više oznaka jezika baš bosanskih Srba, kad je u Cr -  noj Gori crnogorski jezik, a srpski tamo postaje manjinski jezik  .    Kažem bosansko-hrvat-  ski sa manje sigurnosti, ali je hrvatski u BiH u dodiru s drugim varijantama na drugačiji  način od samog hrvatskog jezika u Hrvatskoj .    I bosansko-bošnjačka i bosansko-srpska i   bosansko-hrvatska jezička tradicija zajedno predstavljaju zajedničko bosansko kulturno  blago .   M   ožda bi trebalo stati na kraj pokušajima da jezik služi kao sredstvo za razdvajanje   ljudi, a ne kao sredstvo komunikacije  .    Znamo da političari u BiH često predstavljaju   jezičke razlike kao nešto mnogo važnije nego što jesu  .    Kao povod za razdvajanje ljudi  .      Jezik bi trebao biti sredstvo za komunikaciju, za približavanje ljudi, a ne za razdvajanje .  B   osanski je prošao kroz prve dvije faze standardizacije, te se nalazi u trećoj  .    Ali   bosanski još nije stigao do pravog nivoa standardnog jezika  .    Ima još nedostataka  .    Prije   svega, nedostaje državna podrška  .    Nema dovoljno institucija, ni sredstava  .    Hrvatski i   srpski jezici njeguju se ne samo u BiH već prije svega u Hrvatskoj i Srbiji  .    Bosanski je -  zik se njeguje samo u BiH  .    Zato je velika odgovornost političara i javnih institucija  .    Ne   vidim takvu podršku, kad se čak veliki rječnici izrađuju kao individualni projekti, bez  financijske potpore .    To nije za pohvalu za jednu državu, koliko god da je siromašna  .    Tu   nije u pitanju siromaštvo, već nerazumijevanje .      Nadam se da će i ovaj skup biti afirmacija vitalnosti bosanskog jezika, u sklopu sa   susjednim jezicima .    Kad postoji takvo interesovanje za jednu stručnu konferenciju, to bi   trebalo da bude znak važnosti, koji će upozoriti javnost i političke strukture na značaj  jezika .    Nadam se da će odgovarajući organi i ličnosti u BiH to primijetiti  .    Nadam se,   dakle, da će ovaj slavistički kongres biti početak jedne nove etape u razvoju bosanske  standardizacije, jedne još sretnije i bogatije etape .         51 Bosanskohercegovački slavistički kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)        Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku  gramatiku BCHS (bosanskog, crnogorskog,  hrvatskog, srpskog) jezika?   Članak se bavi problemima s kojima su se suočili Osipov i Thomas, autori nove gramati -  ke bosanskog-crnogorskog-hrvatskog-srpskog jezika na francuskom .  I   me jezika, jedinstvenog kao lingvistički sistem, sa četiri malo različita standarda:   odlučili smo se za skraćenicu BCHS  .    Posle raspada Jugoslavije pojavile su se posebne gra -  matike; međutim, obično se za takve polistandardizovane jezike (kao engleski, španski,  francuski…) pišu zajedničke gramatike, u kojima se daje prednost jednoj varijanti, dok  smo mi pokušali da ravnopravno predstavimo sve četiri varijante BCHS jezika  .    Daje   se prezentacija varijanata, kako geografskih tako i povezanih sa recentnim evolucija -  ma lingvističkog sistema  .    Predstavljamo varijante u pismu, fonetici (ekavski i jekavski,   ali i akcenatske varijante), morfologiji, sintaksi (npr  .    infinitiv ili veznik da + prezent), a   da pritom ne zanemarimo leksičke razlike  .    Gramatika pokušava da bude deskriptivna   i preskriptivna, jer je namenjena frankofonim govornicima, zbog čega smo istakli, više  nego u domaćim gramatikama, najvažnije probleme za frankofone, npr  .    vid prideva,   brojeve, glagolski vid, upotrebu preteritnih vremena, red reči, posebno mesto enklitika .   K   ljučne reči: akcentuacija, bosanski, bošnjački, crnogorski, hrvatski, gramatika, norma,   polistandardizovani jezik, razvojni procesi, srpski, standard, standardni jezik, uzus, va-  rijante .   H   ow to Write a Common BCMS (Bosnian, Croatian,   Montenegrin, Serbian) Grammar? Osipov and Thomas, authors of a new Bosnian-Croatian-Montenegrin-Serbian grammar  written in French, have been confronted with several problems discussed in this paper:  – The name of the language, a single linguistic system with four marginally diffe -  rent standards: we chose the abbreviation BCMS .    Since the disintegration of Yugoslavia,   different grammars have been published for the Bosnian, Croatian, Montenegrin and  Serbian languages; nevertheless, we find common grammars for such polystandardized  languages as English, Spanish, or French, with priority given to one variant; conversely,  we attempt to cover all four varieties of the BCMS language equally .  – Th   e presentation of variants, geographical as well as due to recent evolutions of the   linguistic system .    We present variants in writing (Latin and Cyrillic), phonetics (Eka -  vian, Jekavian, different accentuations), morphology, syntax (e  .g .    the infinitive or the    UDK : 811 .163 .4*3+ 811 .163 .4(497 .16) +811 .163 .42+ 811 .163 .41] '374  UD  K : 811   .  16'36 2     52   conjunction da with the present), while taking into account lexical differences in our   examples   .  – Th   is grammar tries to be both descriptive and prescriptive, as it is intended for   French speakers; because of this we have emphasized, more than in local grammars,  the problems most difficult for native French speakers, such as definite and indefinite  adjectives, numerals, verbal aspect, preterite tenses, and word order (particularly the  placement of enclitics)  .   K   ey words:  accentuation, Bosnian, Bosniak, Montenegrin, Croatian, grammar, norm,   polystandardized language, development process, Serbian, standard, standard language,  variants .   G   ovornici francuskog jezika koji hoće da uče bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski je -  zik imaju na raspolaganju veoma mali broj udžbenika (metod u kolekciji «Assimil» Srp-  skohrvatski bez muke, koji datira od 1972, Praktični kurs srpskohrvatskog jezika Ž . Ž   ivoj-  novića 1973 .    god .    u izdanju Instituta slovenskih jezika), a jedina postojeća gramatika na   francuskom jeziku je Gramatika srpskohrvatskog jezika  (takođe u izdanju Instituta slo -  venskih jezika) čuvenih slavista A .    Meillet i A .    Vaillant, koja je već stara (Meillet je obja-  vio prvo izdanje 1924, a Vaillant ju je doradio i dopunio za vreme i posle II sv  .    rata; drugo   izdanje se prvi put pojavilo 1952)  .    U toj gramatici slabo je obrađena sintaksa, posebno   razni tipovi zavisnih rečenica, kao i regionalne razlike  .    Potreba za novom gramatikom   podstakla je autora ovog članka (profesora na Sorboni) i Vladimira Osipova (docenta na  Nacionalnom institutu za orijentalne jezike i civilizacije – INALCO) da ujedine svoje  beleške sa časova lingvistike i da zajedno napišu gramatiku BCHS jezika .   1   . Zajednička gramatika – kako nasloviti jezik?  Nova gramatika je neophodna zbog razvojnih procesa i evolucija u jeziku, a naročito  zbog novih standarda – pored promena u srpskom i hrvatskom standardu – pojava novih  standarda bosanskog i crnogorskog .    Zbog svega ovoga, nova gramatika ne može da bude   istovetna sa prethodnim gramatikama srpskohrvatskog jezika .    Posle raspada Jugoslavije   pojavile su se posebne gramatike bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog u do -  tičnim državama, a bivšim republikama (od tih gramatika najznačajnije su, smatramo,  Jahić, Halilović, Palić 2000; Nikčević 2001; Silić, Pranjković 2005; Klajn 2005; Stanojčić  2010) 1 . Međutim, van tih država nema razloga da se prave posebne gramatike za svaki   s  tandard, pošto se radi o jednom jezičkom sistemu sa četiri (malo) različita standarda   ili jednom polistandardizovanom jeziku  .    Za takve jezike (engleski, francuski, španski,   portugalski itd .) p   išu se uvek zajedničke gramatike, što je potpuno opravdano jer po -  stoji savršeno međusobno razumevanje između govornika varijanata, kao i isti razvojni  procesi jednog istog lingvističkog sistema  .    U gramatikama spomenutih policentričnih   jezika daje se obično prednost, barem u Evropi, evropskim varijantama (britanskom en -   1 Neke druge gramatike pojavile su se u novom izdanju sa promenjenim nazivom jezika, a bez značajnih   promena u sadržaju, up  .   npr .   Mrazović, Vukadinović 1990 ( Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance ) i   Mrazović 2009 (Gramatika srpskog jezika za strance)    .   P   aul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku gramatiku bosanskog, crnogorskog    . . .     53   gleskom, kastiljskom španskom itd  .)  , dok smo u našoj gramatici pokušali da budu što   ravnopravnije predstavljena sva četiri standarda: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski,  a oslanjali smo se na najrecentnije gramatike, pravopise i rečnike .      Kako ne postoji opšteprihvaćeni zajednički, ni popularni, ni naučni naziv jezika   (niko osim stručnjaka ne bi razumeo termine kao «standardni novoštokavski» ili «sred-  njejužnoslovenski jezik»), odlučili smo se za najneutralniju i, kako smatramo, najmanje  lošu formulaciju, a to je imenovanje svih zvaničnih naziva u abecednom redu: BCMS na  francuskom, BCHS na latinici BCHS jezika, БСЦ х    na ćirilici BCHS jezika, što je slično   rešenju problema za ime jezika na Sarajevskom univerzitetu (bosanski, hrvatski, srpski),  a dodali smo i novi službeni naziv jezika u Crnoj Gori .  U    odnosu na Bosnu i Hercegovinu, u BCHS  jeziku postoje dva naziva, bosanski   i bošnjački, ovaj drugi je od 1990-ih godina počeo da se isključivo odnosi na bosans -  ke Muslimane, dok bosanski ima viševekovnu tradiciju kao naziv jezika; bosanski je  službeno ime jezika u BiH, ali neki nacionalistički nastrojeni srpski i hrvatski lingvisti  insistiraju na upotrebi «bošnjački», tvrdeći da u BiH Srbi govore srpski, Hrvati hrvatski,  tako da «bošnjačkom» ostaje samo prostor za jezik bosanskih Muslimana  .    U francuskom   jedino pridev bosniaque ima dugu tradiciju, dok se izuzetno retko upotrebljava pridev  bosnien, koji su neki predložili kao prevod «bosanski», ostavljajući bosniaque za pre -  vod «bošnjački» .    Neki istraživači, posebno u oblastima političkih nauka, predložili su   neologizam bochniaque za prevod «bošnjački», tako da sada postoje čak tri prideva na   francuskom za dva na BCHS jeziku  .    Za imenovanje jezika dali smo prednost pridevu   bosniaque zbog njegove duže tradicije i šire upotrebe .   2   . Kako predstaviti sve varijante?  U gramatici ne obrađujemo detaljno sve funkcionalne stilove, već dajemo prednost go -  vornom jeziku, književnom jeziku i jeziku štampe i medija, u odnosu na druge stilove,  kao što su poslovni, administrativni, pravni, naučni itd  .    Kada je reč o varijantama, ne   radi se samo o geografskim varijantama, već o varijantama na mikrodijahronijskoj ra -  zini, koje svedoče o promenama i evolucijama jezika u lingvističkom sistemu; npr  .    po-  vlačenje sibilarizacije u deklinaciji imenica tipa žena  (pušci-puški, snasi-snahi), genitiv   množine imenica iste deklinacije sa osnovom na dva ili tri konsonanta ( karata-karti,   krušaka-kruški), množina nekih dvosložnih muških imenica ( golubi-golubovi, prsteni-  prstenovi), vokativ nekih imenica muškog roda na r (pekaru-pekare), na š (Milošu-Milo-  še) itd .    Takve varijante, koje se sreću u svim standardima, predstavljamo ravnopravno   sa jedne i druge strane uspravne crte, a u tekstu objašnjavamo u kom pravcu se kreće  razvojni proces    .  K   ad postoje regionalne varijante, u velikom broju slučajeva, svode se na dve, što   odgovara staroj podeli između istočne i zapadne varijante  .    Ove dve varijante odvajamo   kosom crtom, levo dajemo zapadnu, a desno istočnu  .    Zapadna (leva) varijanta pripada   hrvatskom, a često i bosanskom standardu, dok istočna (desna) varijanta pripada srps -  kom, najčešće crnogorskom, a često i bosanskom standardu  .    Kad bosanski ima samo   jednu od varijanata (npr  .    zapadnu u pisanju futura, u zbirnim brojevima tipa četvero,   petero), ukazujemo na to eksplicitno  .    Kada bosanski i crnogorski imaju svoje posebne   varijante, naznačujemo ih (npr  .    u bosanskom oblici tipa kahva, lahak, mehak …, u cr -     54   nogorskom dubleti sa slovima ś i ź) .   Primećujemo da se u više slučajeva sreću isti oblici,   ali sa različitom stilskom obeleženošću  .   Tako je imenička deklinacija kod posesivnih   zamenica (u njegovu stanu , iz njihova vrta) književni oblik u pisanom hrvatskom i bo -  sanskom standardu, dok za sadašnji srpski standard izgleda arhaično ili dijalekatski  .      Prezent nekih glagola sa infinitivom na -ati (uzimati, sipati, vagati…) može biti na -e uz   palatalizaciju (uzimljem, sipljem, važem) ili na -a (uzimam, sipam, vagam) na zapadu, a u   današnje vreme samo na -a na istoku    .   2   .1. Abeceda i azbuka, latinica i ćirilica  Dajemo tabele svih slova, kako se štampaju i kako se pišu, za latinicu u abecednom   redu, za ćirilicu u azbučnom redu, sa dodatkom za dve nove grafeme crnogorskog stan -  darda u oba pisma .    Kako su oba pisma službena za srpski, crnogorski i bosanski, dok je   jedino latinica u hrvatskom standardu, sve reči i primeri u našoj gramatici su na latinici  .   2.   2. Fonetika  Sistematski dajemo ekavski i jekavski izgovor  .    Kako oba pripadaju srpskom standar -  du, a jedino jekavski pripada svim standardima, ova podela se ne poklapa sa podelom  na zapadnu i istočnu varijantu, obično pišemo j ili ij  u uglastim zagradama, ali ne za lj    i nj, jer su grafeme za jednu fonemu: onda, ekavski i jekavski oblik odvajamo obrnutom   kosom crtom (levo ekavski oblik, desno jekavski) .    Na taj način eksplicitno stavljamo do   znanja da se radi o drugačijoj podeli od podele na istočnu i zapadnu varijantu  .    Ukazu-  jemo na podelu, u jekavskim govornim područjima, između jednosložnog izgovora ije    (standardnog u hrvatskom, a takođe rasprostranjenog u bosanskom uzusu) i dvosložnog  izgovora  ije (u bosanskom, crnogorskom, pa i srpskom jekavskom standardu)  .    Objašn-  javamo odnos između akcentuacije ekavskog (dugog) e , ijekavskog jednosložnog ije  i   dvosložnog ije (npr  .    svȇst, svijȇst i svȉjest, déte, dijéte i dìjete)    .  Z   bog naučnih i pedagoških razloga odlučili smo da akcentujemo sve primere, kako   odvojene reči tako i čitave rečenice, koristeći tradicionalne akcente za obeležavanje krat -  kosilaznih, kratkouzlaznih, dugosilaznih, dugouzlaznih akcenata, kao i eventualnih  postakcenatskih dužina .    To je od posebne važnosti u slučajevima fonoloških razlika, npr  .      određenog i neodređenog vida prideva (nekih sedam vážnīh pisama – ovih sedam vȃžnīh   pisama)    .   O   dustali smo od predstavljanja svih akcenatskih tipova u deklinacijama i konjuga -  cijama zbog suviše velikog broja izuzetaka i varijanata  .    Inače, sistematsko akcentovanje   otvara niz problema zbog mnoštva varijanata u standardima, npr  .    za oblike ličnih zame-  nica mene, meni, tebe, tebi, sebe, sebi, njega, njemu rečnici hrvatskog jezika beleže samo   kratkosilazni akcenat, dok rečnici srpskog daju prednost kratkouzlaznom, a rečnici bo -  sanskog kratkosilaznom akcentu (naročito u dativu)  .    U više slučajeva kad postoji više od   dve standardne varijante u akcentuaciji, morali smo da se ograničimo na najfrekventnije  varijante .    U slučaju prenošenja, odnosno neprenošenja akcenta na predlog ispred ime -  nice, zamenice, broja, priloga sa silaznim akcentom, sistematski smo davali obe varijante  (npr  . z   à dūšu i za dȗšu, pò polju i po pȍlju, prèd zoru i pred zȍru, zà njīh i za njȋh, bèz tebe   i bez tȅbe, ù pēt sátī i u pȇt sátī, zà sutra i za sȕtra .    . .)   , s obzirom da prenošenje akcenta na   predlog često ostaje norma u bosanskom standardu, dok je neprenošenje sistematsko u    Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .     55   srpskom standardu, a obe mogućnosti su prisutne u hrvatskom standardu (najviše bez  prenošenja u kajkavskim i čakavskim područjima), a donekle i u crnogorskom standardu  .   2   .3. Morfologija  Morfologiji je posvećen veći deo gramatike, u kojem su na klasičan način predsta -  vljene razne vrste reči, najpre promenljive (imenice, zamenice, pridevi, brojevi, glagoli),  zatim nepromenljive (prilozi, partikule, uzvici) .    Kako proučavamo pravila upotrebe tih   reči u sintagmama i rečenicama, ovaj deo o morfologiji takođe pokriva morfosintaksu  .      Dve ostale vrste reči obrađujemo u okviru sintakse padeža (predlozi) i raznih vrsta koor -  diniranih i subordiniranih rečenica (veznici)  .  U d   eklinacijama ističemo razvojne procese, kao npr  .    one koje smo već pomenuli   i eventualnu ulogu učestalosti u geografskoj raspodeli nekih varijanata; npr  .    u slučaju   pokretnih vokala u zameničkoj deklinaciji nešto češća upotreba oblika tipa dobroga  i   dobrome (a svakako i dobromu) na zapadu, a dobrog i dobrom na istoku    .  Z   bog pedagoških razloga odlučili smo se da predstavimo u istom velikom poglavlju   zamenice i prideve .    Kako se u savremenom jeziku određeni vid kvalitativnih (opisnih)   prideva (sa zameničkom deklinacijom) mnogo više koristi nego neodređeni vid sa ime -  ničkom deklinacijom, išli smo sledećim redom: najpre lične zamenice zbog velike učes -  talosti, onda pokazne zamenice, pridevi, prisvojni pridevi, stepeni poređenja, posesivne  zamenice, upitno-odnosne zamenice, odrične i neodređene zamenice  .   2   .4. Sintaksa  U ovom delu gramatike dali smo detaljni pregled upotrebe padeža sa predlozima   i bez njih, a onda smo predstavili koordinaciju i – opširnije – razne vrste podređenih  rečenica: dopunske, odnosne i razne tipove dodatnih rečenica: vremenske, uzročne,  posledične, namerne, načinske (uključujući poredbene), pogodbene i dopusne .    Ugledali   smo se na tradiciju francuskih gramatika, pa smo mesne rečenice obradili kao podgrupu  odnosnih rečenica .  U s   vim primerima naše gramatike dali smo sistematski, gde je to bilo potrebno, sa   obe strane kose crte zapadn(ij)u varijantu sa infinitivom i istočn(ij)u sa veznikom da  i   glagolom u prezentu .    Za neke pojave smo vidno istakli zapadnu i istočnu konstrukciju   (npr .    glagol trebati – trebao si doći / trebalo je da dođeš ), upotreba nominativa i akuzativa   u pasivnom značenju (Ivana se moglo vidjeti u gradu / Ivan se mogao videti u gradu)    .   2   .5. Leksika  Leksika je najnestabilniji deo jezika i najpodložniji promenama  .    Često je teško odre -  diti tačnu pripadnost neke lekseme određenom standardu, npr  .    reč koja je najpreporuče -  nija u nekom standardu može da bude stilski obojena u drugom standardu ili pak može  imati drugo značenje .    Gramatika ne može da se detaljno bavi takvim slučajevima, koji   su ipak u nadležnosti rečnika  .    U većini slučajeva smo pokušali da navedemo varijante   (npr .    dok se u zapadnoj varijanti sreću otok , stupanj, ljestve, u istočnoj imamo ostrvo ,   stepen, merdevine) .    U komplikovanijim slučajevima, kao što je upotreba imenica sat  i   čas u raznim krajevima, dali smo detaljnije objašnjenje u tekstu  .    Eventualno, ako neke   varijante nisu bile relevantne za razmatranu tačku, dali smi ih u fusnotama, npr  .    kad   navodimo reč točak kao primer nepostojanog a , u fusnoti preciziramo da se ta reč koristi     56   u istočnoj varijanti (srpski, crnogorski i bosanski), dok se u zapadnoj varijanti (hrvatski,  bosanski) koristi kotač .   3   . Deskriptivna ili preskriptivna gramatika?  Sve gramatike su delimično deskriptivne, jer teže da odraze jezičku stvarnost, ali i pre -  skriptivne, pošto moraju da se oslone na normu i da beleže odstupanja od norme  .    Pre-  skriptivna funkcija je posebno važna u gramatikama koje se obraćaju neizvornim govor -  nicima .    Međutim, veliku pažnju smo posvetili uzusu, a ne samo preskriptivnoj normi,   naročito u slučajevima kada se preovladavajući uzus izričito protivi normi: naveli smo  primere kršenja osnovnih pravila prestižnog vukovskog akcenatskog sistema sa upotre -  bom silaznih akcenata na nepočetnom slogu, npr  .    u rečima kao ventilator , ambasador,   televizija, kompetentan, izuzetan, asistent, diletant… (što inače beleže rečnici Anić 2003   i Halilović, Palić, Šehović 2011) .      Neka pravila na kojima insistiraju puristi ne primenjuju se u savremenom jeziku,   npr .    zahtev da glagolski prilozi moraju da imaju isti subjekat kao glavni glagol u rečenici   uopšte ne funkcioniše .    I sam Ivo Andrić piše sledeću rečenicu: « Jašući ispod groblja, konj   se plahnu od bijela krsta», a Danilo Kiš: «Prošavši pored nje, ona me zgrabi za rukav »    . P   u-  ristička zabrana konstrukcije sa veznikom bez da i upotrebe infinitiva posle predloga za ,   koje pripisuju uticajem ili drugih jezika ili dijalekata (a to su kontradiktorni argumenti),  potpuno zanemaruju stvarnu govornu praksu .      Neki oblici koje osuđuju svi standardi kao svo  u sintagmi svo vreme, nominativ je-  dnine tipa mislioc , čitaoc, stvaraoc ili upotreba akuzativa jednine muškog roda za živa   bića kojeg (umesto oblika za neživo koji) u odnosnoj zamenici kada je antecedent neživ   (npr  . d   ošao je dan kojeg sam čekao ) toliko su rasprostranjeni da ne mogu da se ne navedu,   mada ih norme ne prihvataju  .   4   . Isticanje posebno teških problema za frankofone govornike  Sistematski smo preveli na francuski kako posebne reči tako i cele rečenice  .    Manji broj   primera je preuzet iz književnih dela i štampe, dok smo više primera sami stvorili, kako  bi ovi primeri mogli da budu prilagođeni našim potrebama i objašnjenjima .  N   eka pitanja su obrađena detaljnije i/ili drugačije nego u gramatikama za izvorne   govornike .  4   .1. Neodređeni i određeni vid prideva  Posle tabela deklinacija dajemo pravila upotrebe oba vida, ali ističemo kako se   semantička razlika gubi u korist stilske i regionalne razlike .   4   .2. Brojevi  Odlučili smo se da uvedemo pojam paukala  posle 2, 3, 4, jer upotreba genitiva   jednine za muški i srednji rod, a nominativa množine za ženski rod ostavlja više  nerešenih pitanja .    Kako inače objasniti upotrebu neodređenog vida prideva u genitivu,   ali sa eventualno dva različita akcenta, akcenta neodređenog, ali i akcenta određenog  vida ( neka dva mláda čoveka – ta dva mlȃdā čoveka )? Kako inače objasniti oblike genitiva   neodređenog vida za prideve koji postoje samo u određenom vidu ( četiri bosanska grada,    Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .     57   dva gornja sela, tri lepša momka )? Kako inače objasniti oblike pokaznih i prisvojnih   zamenica u primerima: naša dva čoveka, ova četiri pisma, te dve kuće)?  4.3. Glagoli  Dali smo prednost klasifikaciji glagola prema savremenom stanju jezika, zanema-  rujući donekle dijahroniju  .    Glagole delimo na glagole sa vokalnom i konsonantskom   osnovom .    U drugoj grupi su glagoli na -sti i -ći, a unutar prve delimo ih prema prezentu   na glagole na a (gledati), i (raditi, vid[j]eti, držati ), e (tipovi pisati, kupovati, brinuti, piti,   smeti predstavljaju posebne grupe)  .  A   spektnotemporalni glagolski sistem je najveći problem za neslovenske govornike  .      Pošto je on u slovenskim jezicima morfološka kategorija, za razliku od romanskih, obradili  smo detaljno obrazovanje perfektivnih glagola od imperfektivnih putem prefiksacije,  a nesvršenih od svršenih putem sufiksacije  .    Ukazali smo posebno na takozvane   desemantizovane prefikse (u glagolima kao napisati, izvaditi, ubosti…) i na razne načine   vršenja glagolske radnje (Aktionsarten: inkoativnu u zapevati, delimitativnu u popričati,   distributivnu u poustajati , saturativnu u nagledati se , augmentativnu u raspričati se …) .   Z   a svaki glagolski oblik naveli smo od kog se vida obrazuje i zašto (glagolski prilog   sadašnji i imperfekat samo od imperfektivnog vida, glagolski prilog prošli, aorist i  pluskvamperfekat pretežno od perfektivnog vida), a u slučaju konkurentne upotrebe oba  vida (prezent, perfekat, futur, futur II, imperativ, kondicional, trpni pridev…) objasnili  smo razlike .    Sistematski i detaljno smo poredili upotrebu preteritnih vremena u BCHS   jeziku i njihovih ekvivalenata u francuskom: perfekat i passé composé , aorist i passé   simple, aorist i passé antérieur , imperfekat i imparfait , pluskvamperfekat i plus-que-  parfait, kao i futur II i futur antérieur .   4.   4. Sintaksa padeža      I   zmeđu ostalog, istakli smo konkurenciju među akuzativom i genitivom u   partitivnom značenju (pijem vodu, pijem vode) i posle negacije ( nemam sreću , nemam   sreće), gde postoji evolucija u savremenom BCHS jeziku, što predstavlja ozbiljan problem,   a skrenuli smo pažnju na neke posebno delikatne ili zbunjujuće slučajeve (npr  .    posle   blizu dolazi uglavnom genitiv, a posle bliže – dativ)  .   4   .5. Red reči  Više stranica posvetili smo obaveznom redu enklitika kad ih ima više u istom   iskazu .    Dali smo tabelu u kojoj se jasno vidi redosled: prvo čestica li , onda glagolske   enklitike (pomoćni glagoli u perfektu ili futuru ili kondicionalu), zatim zameničke  enklitike (u dativu, akuzativu, genitivu), povratna zamenica se , dok na poslednje mesto   dolazi glagolska enklitika je  .    Posle tabele slede mnogobrojni primeri sa svim mogućim   kombinacijama tih enklitika .      Između početka XX veka i 1980  .    god  .    pojavilo se sedam gramatika u kolekciji   gramatika Instituta slovenskih jezika u Parizu: poljskog, ruskog, srpskohrvatskog,  češkog, bugarskog, slovačkog i ponovo ruskog .    Naša gramatika (pod brojem 8) prva je u   ovoj kolekciji posle pauze od 30 godina i prva u XXI veku, a takođe možda prva na svetu  gramatika BCHS jezika u smislu da teži da pokrije sva četiri standarda, kao i u smislu da  koristi naziv BCHS, odnosno na francuskom BCMS .     58   Literatura   Anić, Vladimir (2003), Veliki rječnik hrvatskoga jezika , Novi liber, Zagreb  Halilović, Senahid, Ismail Palić, Amela Šehović (2011), Rječnik bosanskoga jezika , Filozofski fa -  kultet u Sarajevu, Sarajevo  Jahić, Dževad, Senahid Halilović, Ismail Palić (2000), Gramatika bosanskoga jezika , Dom štampe,   Zenica   Jolić, Borjanka, Roger Ludwig (1972), Le serbo-croate sans peine, Assimil, Chennevières s/ Marne  Klajn, Ivan (2005), Gramatika srpskog jezika , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd   Meillet, Antoine, André Vaillant (1952), Grammaire de la langue serbo-croate, 2e éd .   revue [1re éd .     1924], H .   Champion, Paris  Mrazović, Pavica (2009), Gramatika srpskog jezika za strance, Izdavačka knjižarnica Zorana Sto-  janovića, Sremski Karlovci / Novi Sad  Mrazović, Pavica, Zora Vukadinović (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance , Izda-  vačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci / Dobra Vest, Novi Sad  Nikčević, Vojislav P .    (2001), Gramatika crnogorskog jezika , Dukljanska akademija nauka i umjet-  nosti, Podgorica   Silić, Josip, Ivo Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Škol-  ska knjiga, Zagreb   Stanojčić, Živojin (2010), Gramatika srpskog književnog jezika , Kreativni centar, Beograd  Živojnović, Živojin (1984), Cours pratique de serbo-croate , 3 e éd . c  orrigée [1re éd .   1973], Institut   d’Études slaves, Paris ,   Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedničku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .     59       Branko Tošović: Standardološki red i haos   Rad se sastoji od tri dijela  .   U prvom se daje viđenje reda i haosa, u drugom se razmatra   standardizacija kao borba sa haosom, a u trećem se analizira standardološki red i haos  u okviru srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika  .    U tekstu se tumači jedan   sociolingvistički proces (standardizacija jezika) u dva suprotstavljena stanja (redu i ha -  osu), u koja potencijalno dolaze svi fizički, hemijski, društveni pa i jezički procesi  .    Pod   standardizacijom se podrazumijeva lingvističko i pravno regulisanje upotrebe jezika .   K   ljučne riječi: red, haos, standardizacija, bosanski, bošnjački, crnogorski, hrvatski, srp -  ski .   S   tandardological order and chaos  The analysis consists of three parts  .    The first part gives a vision of order and chaos,   the second part deals with the standardization as a struggle with the chaos, and the  third part analyzes standardological order and chaos within the Serbian, Croatian,  Bosnian and Montenegrin language  .    This paper discusses one sociolinguistic proce -  ss (standardization of a language) in two contrasting states (order and chaos) which  potentially include all physical, chemical, social, even language processes  .    By stan -  dardization it is to consider the linguistic and legal regulation of the use of language  .       Key words: order, chaos, standardization, Bosnian, Bosniak, Montenegrin, Croatian,  Serbian .   0. P   od redom/uređenošću mogu se podrazumijevati različite situacije: 1  .    tamo gdje se   može naći povezanost elemenata, 2  .    tamo gdje se može naći početak sa harnomičnim   nastavkom, 3 .    tamo gdje se može naći početak i kraj  .    Haos je teže definisati  .    Jedni sma-  traju da je to negativna neograničenost .    Drugi ističu da su haotični sistemi oni u kojima   nevelika razlika na početku može stvoriti proizvoljno veliku razliku u sljedećim stanji -  ma (Blekburn 1999:149-150) .    Treći tvrde da je haos vrsta samoorganizacije (Pozdnjakov   1998:47) .    U radikalnijem tumačenju nema pravog haosa, već postoji samo iluzija o nje -  mu, pa se može govoriti o prividnom neredu (zamišljenom haosu i svijetu kao predstavi  o haosu) .    Haosom se često naziva ono što je teško u potpunosti ili djelimično shvatiti i   spoznati .    Može se tvrditi da u sistemu nema haosa, da on može postojati samo u njegovoj   realizaciji .    Neka tumačenja su posebno snažno povezana sa ovim problemom, u prvom   redu teorija haosa, kibernetika, teorija igre (Game Theory), teorija katastrofe (Theory  of Catastrophe), teorija svijeta Vitgeštajna, kinesko učenje In-Jan i relativistička teorija    UDK: 811 .16'27   811   .  163   .  41'26   811    .   163    .   42'26   811    .   163    .   4*3'26   811    .   163    .   4(497    .   16)'26     60   privlačenja Alberta Ajnštajna  .   Savremena nauka o prirodi tvrdi da ne postoje funda -  mentalni zakoni haosa i da u njoj djeluju samo determinirajući zakoni nastanka reda  (Pozdnjakov 1998:4) .    Glavni elementi haosa su neodređenost, entropija, raznovrsnost,   izbor, vjerovatnoća .    Teoretski nijedan sistem nije osiguran od haosa  .    Njega karakteriše   bifurkacija, antraktornost, fraktalnost, sinergetičnost  .    Nered može biti programiran i   kodiran .  1.    Odgovor na pitanje kako nastaje haos daje teorija haosa i sinergetika, a fraktalna   geometrija slikovito prikazuje nered  .1 Ako jedan sistem predstavimo pomoću “skupa   reprezentativnih tačaka” i “skupa trajektorija” u početnom trenutku, može se s velikom  pouzdanošću predvidjeti njegovo dalje kretanje (Mitrović 1993:119)  .    Rezultati istraži -  vanja pokazuju da haos nastaje udvajanjem  .    Takvo račvanje naziva se bifurkacijom, a   sukcesivnost grananja bifurkacionim drvetom  .    Progresivno umnožavanje vodi besko -  načnom broju ogranaka – tako i počinje haos  .    Matematički model prelaska u haos naziva   se Fajgenbaumovim scenarijem (“Feigenbaum-Szenario”) .    Ponašanje haotičnog sistema   predstavlja se pomoću fraktalnih figura .    Filigranski rubovi tih slika označavaju granice   prelaska u nered  .    Fraktali odražavaju spontano ponavljanje lokalnih uzoraka, što do -  vodi do uspostavljanja reda na globalnom planu  .    Fraktal kao mjera uređenosti haosa   daje mogućnost da se pomoću jednostavnog ponavljanja uzorka stvaraju oblici visokog  stepena kompleksnosti (Mitrović 1993:113) .    U okviru fraktala izdvaja je replikator – sa -  mogenerirajuća jedinica informacija sposobna da stvara svoje više ili manje tačne kopije,  konkurišući sa drugim .    Replikator dolazi kao subjekat, inicijator samoorganizacije (Poj -  zner/Šuljga/Šulepov 1998:43) .    U biologiji replikatori su geni, u socijumu memi .    U jeziku   se može govoriti o takvoj jedinici i nazvati je lingvogenom; on samoproizvoljno klonira  kodne, sistemske, kategorijalne karakteristike (rod, broj, padež, lice i sl  .)   , up .:    Učenik čita   [broj] knjigu  [padež], koja [rod, broj] leži na stolu [padež]    .  2   . Postoje dva tipa dupliranja – ono koje vodi haosu (haotično dupliranje) i ono koje   je programirano (kodno dupliranje)  .    Haos nastaje ako se udvajaju neadekvatne, nepra -  vilne i kontradiktorne odluke .    Stimulans za njegov nastanak daju smetnje .    Dupliranje u   jeziku ima različite nazive: ponavljanje, reduplikacija, udvajanje, geminacija, koreferen -  cija, tautologija, pleonazam  .    Samokontrola ne dozvoljava da se ponavlja ono što može   izazvati haos, npr .    teme i reme, subjekta i predikata, glagola, prijedloga i sl .      3. U lingvistici je vidljiva orijentacija na proučavanje reda, što je uopšte karakteri -  stično za čitavu klasičnu nauku  .2 U filozofiji je sve do XX vijeka dominirao logocentri -  zam, koji je isticao ontološki prioritet reda .   U tome učenju je dugo vremena vodeće mje-  sto zauzimala teleologija (finalizam) i tvrdnja da je sve u prirodi uređeno svrsishodno i  svaki razvitak predstavlja realizaciju unaprijed određenih ciljeva  .3 Ali od druge polovine   XX stoljeća situacija se mijenja pojavom sinergetike, čija je polazna tačka haos  .   U cen -  tru pažnje ove naučne oblasti nalazi se samoorganizacija u sistemu i njegovo samoproi -  zvoljno usložnjavanje .    Stoga se ona još naziva teorijom samoorganizacije  .    Red i haos se   tumače kao pojave koje se samoorganizuju i samostalno razvijaju .   Zahvaljujući samoor-   1 Fraktali i fraktalna geometrija se baziraju na vezi između pravilnog i nepravilnog kretanja u dinamičkim   sistemima .  2 Rijetki su radovi koji imaju u naslovu datu temu, kao npr .   članak R .   G .   Piotrovskog (1995) .  3 Teleologija proučava ciljeve i namjene stvari .   B   ranko Tošović: Standardološki red i haos     61   ganizaciji red se sam generira i usavršava  .   Centralno pitanje sinergetike glasi: Kako se   haos pretvara u red?   4. Jezik je statički i dinamički sistem  .    Kao dinamički mehanizam razlikuje se od   prirodnih procesa tipa klime ili vode koja teče iz slavine, jer su one samoorganizirajući  kompleksi, dok je jezik samokontrolirajući sistem .    Samokontrola, samoregulacija, auto-  nomno upravljanje – to su suštinske crte generisanja jezika: mozak stalno prati govor,  vrši korekcije i ne dozvoljava haosu da nadvlada i da se proširi (klima nema takav kon -  trolni centar) .    Poznato je da izbor jedne pogrešne odluke dovodi do niza pogrešnih is -  hoda .    Refleksivna korekcija koči jezički haos u samome nastanku .    Jezik funkcioniše pod   strogim nadzorom, koji već kod prvog izbora koči haos, stoga su za jezik neprikladne  magične cifre Fajgenbauma4 (u prvom redu zato što, ako haos i nastane, on se ne može   dublirati nakon hiljadu dupliranja, već odmah poslije prvog izbora) .  5.    U jeziku postoji horizont predvidljivosti i u njegovom generisanju nakon svakog   koraka raste prag vjerovatnoće .    Što idemo kraju teksta, iskaz postaje sve jasniji .    U stoha-  stičkim (slučajnim) procesima ne postoji horizont predvidljivosti ili je minimalan .  6   . Odnosi u jeziku mogu biti linearni i nelinearni  .    Prvi nastaju u sintagmatskim   spojevima, drugi u paradigmatskim  .    Linearnost podrazumijeva sukcesivnu organiza -  ciju jedinica, stoga ona teži više redu  .    Narušavanje linijskog kontinuiteta može izazvati   nered .    Nelinearnost stvara uslove za pojavu haosa .  7.    Pravilni i nepravilni skupovi obuhvataju jedinice objedinjene po određenom uzo -  ru, etalonu  .    Oni impliciraju haotičnost i nehaotičnost  .    Postojanje skupa u svojim pri -  rodnim okvirima može se smatrati uređenim, dok bilo kakvo njegovo vankategorijalno  izmještanje može dovesti do haotičnog stanja  .    Npr .    žargon u svome normalnom okru -  ženju nije nešto haotično, dok transpozicijom u druge vidove globalne diferencijacije  jezika, koji su za njega neprirodna sredina, stvaraju se pretpostavke za nastajanje ovog ili  onog stepena nereda .    Dijalekat je jedan od najtipičnijih sinergetskih sistema .    On se, kao   i žargon, ne nameće sa strane, već se sami govornici samoorganizuju .  8   .  Jedan od najinteresantnijih “(ne)haotičnih” fenomena je tzv  .    leptirov efekat   (“Schmeterlingseffekt”) 5: udarom leptirovim krilom u Brazilu može se, zbog haotične   dinamike, klimatskih procesa, uzrokovati tornado u Meksiku .   Ovdje se postavlja pitanje   da li u standardizaciji postoji leptir koji bi mogao izazvati normativni uragan? Recimo,  može li propisana norma za neki jezik Australije izazvati snažnu reakciju u nekom jeziku  Evrope? Nisu nam poznati slučajevi takvog radikalnog ispoljavanja leptirovog efekta .  9.    Za izražavanje reda i haosa koristi se posebna leksika  .    Koncepti “red” i “nered”   izražavaju se različitim leksemama, ali se izdvajaju tri grupe takvih jedinica: jedna je  potpuno ili pretežno orijentisana na red, druga na nered, a treća zauzima međupozi -  ciju .    Prvu skupinu čine riječi koje su po pravilu povezane samo sa redom: ravnoteža ,    4 Fajgеbaum određuje kritičnu tačku u kojoj dolazi do haotičnog stanja  .   To je 3  .5  699 .   . .   On je pokazao da je   svaka naredna distanca manja od prethodne za jednu četvrtinu i teži da bude stalna: 1/4 .6  69201 .   . .     5 Na jednom kongresu u Vašingtonu 1972 .   N .   Lorenc je podnio referat pod naslovom “Hoće li zamah leptiro-  vog krila u Brazilu izazvati tornado u Teksasu?”  .   Taj efekat ukazuje na to da su početni uslovi i manje smetnje   vrlo važni za prirodu i nastajanje haosa  .    Dati motiv iskoristio je Ray Bradbury, koji je u kratkoj priči Udar   groma opisao kako smrt predistorijskog leptira mijenja ishod predsjedničkih izbora danas  .    Na jezičkom   planu to bi značilo da bilo koji element standardizacije u minulim stoljećima ima svoje djelovanje na sadašnje  procese standardizacije .    Ili da neki oblik standardizacije nekog australijskog plemena utiče na standardizaci -  ju na području bivšeg srpskohrvatskog jezika .       62   harmonija, zakonitost, identičnost, hijerarhiziranost, kosmos, logičnost, pouzdanost, ne-  gentropija , normativnost, obaveznost, određenost, organizovanost, pravilnost , preciznost,   predodređenost,  predvidljivost,  proporcionalnost,  ravnoteža,  regularnost,  simetričnost,   periodičnost,  sistematičnost,  kompatibilnost,  tačnost,  usklađenost,  uređenost,  uravnote-  ženost, jasnoća i dr .    Drugu obrazuju lekseme koje se uglavnom vežu za nered: anarhija ,   beskraj, dezorganizacija , entropija, fakultativnost, haos, nejasnoća, nelogičnost, neodređe-  nost, neperiodičnost, nepravilnost, nepreciznost, nepredvidljivost, nepouzdanost, neravno-  teža, nered, neregularnost, nesistemnost, nestabilnost, neuređenost, pogrešnost, slučajnost,   zbrka i dr  .    U trećoj se nalaze riječi sa prelaznom semantikom, odnosno one koje nisu   tako jasno i eksplicitno povezane ni sa redom ni sa haosom: disharmonija , izbor, izuze-  tak, napon, proporcija, vjerovatnoća .  10   . Od dvaju jezičkih kompleksa – sistema i njegove upotrebe prvi je izrazito za -  snovan na uređenosti, a u drugome se bore suprotne tendencije – jedna nastoji da se  jezik kanališe, odnosno usmjeri u određenom pravcu, a druga se opire nekom ili svakom  uplitanju sa strane, što dovodi do spontanosti, odstupanja, slučajnosti .    Sistemska lingvi-  stika je izrazito lingvistika reda, a nesistemska (primijenjena lingvistika, kultura govora,  stilistika i dr .) i   zrazito usmjerena na interakciju reda i nereda .      11. Standardizacija je oblik nametanja reda  .    Ona je svojevrsna antibifurkacija bu -  dući da je usmjerena na borbu sa haosom, koji nastaje račvanjem rješenja  .    Norma je   osnovno sredstvo za postizanje reda .    Ona je reakcija na postojeći, potencijalni, odnosno   mogući haos .    S druge strane, antinorma je orijentisana protiv propisane norme  .    To je   takođe sinergetski fenomen, pošto se radi o samoorganizaciji .  12   . Jedan od zadataka standardizacije je unošenje harmonije u jezičku problemati -  ku, nastojanje da se izbjegne realna ili moguća anarhija i da se olakša usmena i pismena  komunikacija .    To znači da prava standardizacija implicira prevladavanje, izbjegavanje,   predupređivanje i neutralisanje haotičnih stanja  .    U borbi protiv nereda standardizacija   može biti uspješna u svojoj antihaotičnosti i neuspješna zbog svoje prohaotičnosti .      13. Ako bismo ukratko okarakterisali standardološki haos, onda bismo kazali da   je to stanje u kome se narušava harmoničan odnos između jezika i njegovih nosilaca,  između onoga kako se govori i šta se u obliku norme nameće  .    Postoje dvije osnovne vrste   standardološkog haosa – unutrašnji i spoljni  .    Unutrašnji dolazi u okviru jednoga jezika   (intrakorelacioni nered), a spoljni u odnosu dvaju ili više jezika  .    Spoljni nered može biti   1 .    interkorelacioni – između veoma bliskih jezika iste dijalekatske osnove (tipični primjer   su srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski), suprakorelacioni – između prostorno bliskih  jezika iste skupine (takvi su, recimo, a  .    srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, b  .    make-  donski, c .    slovenački), superkorelacioni – između prostorno udaljenih jezika iste skupine   (ovaj odnos čine npr  .    a .    srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski i b  .    poljski ili ruski), ek -  strakorelacioni  –   između genetski različitih jezika (kao što su a  .    srpski, hrvatski, bo -  sanski, crnogorski i b .    njemački) .    I dok intrakorelacioni haos zahvata svaku nacionalnu   sredinu ponaosob (srpsku, hrvatsku, bošnjačku, crnogorsku), interkorelacioni nastaje u  njihovim dodirima, prožimanjima i ukrštanjima  .    Ostala tri tipa haosa (suprakorelacioni,   superkorelacioni i ekstrakorelacioni) najviše dolaze do izražaja u učenju navedenih jezi-  ka kao stranih, jer samo na ortografskom planu treba računati sa tri hrvatska pravopisa,  dva-tri srpska, jednim bosanskim i jednim crnogorskim, umjesto samo jednog koji je  važio do 90 .    godina XX .    I dok je, recimo, austrijskim studentima slavistike koji se opre -   Branko Tošović: Standardološki red i haos     63   djeljuju za učenje slovenačkog i ruskog potrebno poznavanje samo jednog pravopisnog  priručnika, studenti BKS (Bosnisch, Kroatisch, Serbisch) moraju imati posla sa sedam- osam .    Što je najtragičnije, taj će se broj, prema najavama, još ove godine povećati .    Reak-  cije zapažamo i u međunarodnim organizacijama, prije svega u Evropskoj uniji, koja se  našla u nedoumici šta da radi sa normativnom inflacijom na području bivšeg srpskohr -  vatskog jezika .    Dakle, intrakorelacioni haos napada izvorne govornike, interkorelacioni   “braću po jeziku”, suprakorelacioni neštokavce na slovenskom jugu, superkorelacioni  neštokavce na slovenskom sjeveru i zapadu, a ekstrakorelacioni sve ostale  .    Za standar -  dološki haos prije bismo rekli da je spontani, nego što je programirani kodirani, ali ga  nikako ne bismo smatrali stohastičkim (slučajnim)  .    On je na neki način zakonomjeran   u sredini, koja je frustrirana, nacionalistički i šovinistički kontaminirana, netolerantna,  agresivna i koju razaraju suprotne društvene tendencije, oštra polarizacija i netrpeljivost  .  14   . Ako standardizaciju i kodifikaciju jezika posmatrano u dihotomiji red – nered,   situacija je jasna: one su usmjerene na uspostavljanje reda i u osnovi predstavljaju oblik  borbe protiv haosa, entropije (neuređenosti)  .    Standardizacija je u suštini nametanje neke   uređenosti sa strane .    Normiranje je monocentristički orijentisano zbog težnje da se, kao   ideal, utvrdi samo jedno rješenje, bez alternative, po principu 1:1 (jedna ponuda – jedan  izbor); ono ide na traženje unikatnog rješenja i obično toleriše ne više od dva-tri  .    Nor-  miranje je vrsta antibifurkacije, kontrafraktala i deantraktora  .    Jezički standard je dvo -  struke prirode: on je kontraaktoran i antibifurkacion, jer teži da preduprijedi neželjena  stanja u koja bi mogla da stupi jezička upotreba  .    Norma je zasnovana na antibifurkaciji   pošto je usmjerena na sprečavanje ili zaustavljanje račvanja  .    Međutim, postoje primjeri   kada normiranje može ne samo da postigne navedene ciljeve nego i da izazove manji ili  veći haos i dovede u pitanje normalno funkcionisanje jezika  .    To se dešava ako se, recimo,   nedovoljno vodi računa o tome koliko se u standard unose arhaizmi, dijalektizmi, strane  riječi, ukoliko se pretjeruje u purizmu ili pak liberalizmu, kada se zanemaruje i nedo -  voljno vodi računa o upotrebnoj vrijednosti propisanih jedinica  .    Na rađanje haotičnog   stanja može da utiče i pretvaranje ličnog normativnog interesa u kolektivni  .    Sve to stvara   pogodno tle za pojavu konfliktnih situacija koje, razumljivo, pogoduju nastajanju haosa  .      15. Jezički standard se može posmatrati u okviru sineregetike, koja podrazumijeva   samoorganizaciju i koja vodi uređenosti iznutra, samostalnom nalaženju rješenja  .    Očito,   jezičko normiranje nije sinergetski proces: njime se ne ide na samoorganizaciju, već na  prisilnu organizaciju i upotrebu po zadatom etalonu .    Za razliku od standarda, dijalekt i   žargon su oblici samoorganizacije, uređenosti bez prisile sa strane .    U sinergetskom pro-  cesu se odbacuje nametanje norme sa strane i autonomno razvijaju svoja pravila  .    Može   biti više razloga za to: 1 .    književna norma nije prikladna, 2 .    postoji frustracija od namet-  nutog standarda, 3 .    propisana pravila sputavaju normalnu komunikaciju, ograničavaju   je i usložnjavaju  .    Dakle, možemo kazati da standard dolazi izvana, sinergetika dolazi   iznutra .   Z   a utvrđivanja haotičnog stanja u standardizaciji i njenoj implementaciji važno je   uzeti u obzir nekoliko bitnih pitanja, od kojih nam se posebno značajnim čine sljedeća:  1 .    u kojim periodima standardizacije nastaju impulsi na pojavu nereda i haosa, 2 .    koji se   događaji mogu nazvati početkom standardološkog haosa, 3  .    koje su ličnosti djelovanjem,   stavovima, pogledima, akcijama, prijedlozima, rješenjima i reformama djelovali na po -  javu haotičnog stanja, 4  .    koja su najtipičnija haotična standardološka stanja, 5  .    kada je     64   standardizacija bila posebno uspješna u borbi protiv anarhije i haosa, 6  .   da li postoje   primjeri kontraproduktivne (haotične) standardizacije, 7 .   kada dolazi do prelaska stan -  dardološkog reda u nered, 8 .    kada procesi standardizacije kreću neželjenim putem .  1   6. Problem reda i haosa u standardizaciji je na svoj način i u različitom stepenu   izražen u normiranju bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog jezika  .    Devedesetih   godina XIX stoljeća došlo je do raspada jedinstvenog standarda za zajednički srpskohr -  vatski jezik .    Nakon toga započet je proces odvojenog, međusobnog nesinhronizovanog i   često suprotstavljenog normiranja srpskog, hrvatskog i bosanskog, a od 2007 .    i crnogor-  skog .    Jedan dio preskriptivnih rješenja bio je prihvaćen od strane nosilaca jezika, dok je   drugi nailazio na otpore i bio odbijan  .    Negativna reakcija na standardizaciju koja je vo -  dila haotičnom stanju ili samoorganizaciji u formi antinorme u jednoj sredini ponekad  je stizala iz drugih sredina  .    Suprotstavljanje propisanim pravilima dolazilo je na svim   jezičkim nivoima – ortografskom, ortoepskom, leksičkom, tvorbenom, morfološkom,  sintaksičkom, stilističkom .   1   7. U praktičnoj primjeni standardoloških rješenja uvijek se javlja manje ili veće   odbijanje, neprihvatanje utvrđenih normi i traženje drugih, alternativnih  .    Takva kon -  trapozicija nastaje kao rezultat više razloga: 1  .    nametanja subjektivnih jezičkih i neje -  zičkih želja, tendencija pa i frustracija, 2  .    nepotrebnog, neodmjerenog i tendencioznog   vraćanja u prošlost i arhaiziranja jezičkog izraza, 3  .    implementiranja standardoloških   rješenja pod pritiskom i prijetnjom sve do novčanog kažnjavanja, što izaziva nesigurnost  u komunikaciji i strah od posljedica, 4  .    brzopletog, ishitrenog, nepromišljenog donošenja   jezičkih propisa, 5  .    svjesnog povećavanja kodifikacijskog rastojanja u odnosu na dru -  ge bliske jezike uz ignorisanje i zapostavljanje međusobnih komunikacijskih potreba,  6 .    zatvaranja u uski jezički prostor, ponekad i po svaku cijenu, 7  .    prekomjernog istica -  nja državnih, nacionalnih i vjerskih interesa, 8  .    ispoljavanja nacionalizma, šovinizma i   netrpeljivosti .    Do neprihvatanja i odbijanja normativnih rješenja dolazi iz psiholoških,   socioloških, estetskih, komunikativnih i čisto jezičkih razloga .      18. Jača napetost u sistemu stvara pogodno tle za pojavu haotičnih stanja  .    U svakoj   nacionalnoj sredini postoje tipični primjeri  .    U standardizaciji srpskog, hrvatskog, bo -  sanskog i crnogorskog jezika u posljednje dvije decenije pravljeni su potezi koji su često  vodili haotičnom stanju (u manjoj ili većoj mjeri)  .    Jezička bifurkacija nastajala je kao   rezultat društvene bifurkacije .    Zaoštravanje nacionalnih i vjerskih odnosa vodilo je za -  oštravanju jezičkih odnosa .    Konvergenciju, posebno karakterističnu za XIX vijek, zami-  jenila je divergencija .    Tenzije su rasle, pa je prelazak sa jedne polinacionalne standardiza -  cije na tri (kasnije četiri) mononacionalne, i to u vrijeme ratnih sukoba, bratoubilačkog,  građanskog pa i vjerskog rata, istovremeno bio početak haotične bifurkacije normativ -  nih rješenja .    Tako je društvena disharmonija sve više izazivala jezičku disharmoniju .      19. Na području srpskog jezika najveći intrakorelacioni haos nastao je prenaglje -  nim, nepripremljenim i nepromišljenim pokušajem da se u Republici Srpskoj ijekavica  zamijeni ekavicom .    Jaku napetost, koja je generisala interkorelacionu (srpsko-hrvatsku)   haotičnost, izazvala je radikalna pozicija srpskih lingvista koji štokavski hrvatski jezik  smatraju srpskim, a hrvatskim samo kajkavski i čakavski, što implicira zaključak da je  standardni hrvatski jezik varijanta standardnog srpskog jezika  .    U istoriji srpske lingvi-  stike bilo je i procesa koji su u početku imali karakter haotičnosti (zbog bifurkacijskog  početka) da bi se završili uvođenjem reda  .    Imamo u vidu, prije svega, Vukovu reformu,    Branko Tošović: Standardološki red i haos     65   koja je radikalno lomila postojeće stanje  .   Ona je uspjela upravo zbog toga što je nastala   u haosu izazvanom paralelnom upotrebom narodnog i crkvenoslovenskog jezika, pa je  njena početna energija, naizgled prohaotična, razbijala i na kraju razbila postojeći nered  .      Neke ideje bile su usmjerene na stvaranje što harmoničnijih odnosa sa Hrvatima, ali je  pitanje koliko bi, da su realizovane, vodile redu, a koliko haosu .    Ovdje, prije svega, ima-  mo u vidu prijedlog Jovana Skerlića da Srbi odustanu od ćirilice, a Hrvati od ijekavice,  odnosno da se unificira jedno pismo (latinica) i jedan izgovor (ekavica) .  2   0. Na području hrvatskog jezika zapaža se intrakorelacioni i interkorelacioni haos .      Intrakorelaciona haotičnost se ispoljava u tome što su govornici nesigurni šta i kako da  kažu i napišu, boje se za posljedice zbog ratobornog nastupa nosilaca jezičke politike  .    Ova   vrsta haosa posebno je došla do izražaja na ortografskom planu – za jedan relativno mali  jezik postoje tri pravopisa, pa svako bira ono što mu odgovara, što predstavlja tipičan  primjer bifurkacije, kojom i počinje haos  .    Pokušaj izbacivanja iz upotrebe gotovo svih   internacionalizama, čak i onih koji su zaživjeli i normalni u govornoj praksi, pojačava  tu napetost, jer se lome već stečene jezičke navike da bi se zadovoljili ponekad individu -  alni, tendenciozni i kontraproduktivni prohtjevi pojedinih kodifikatora  .    Posebna vrsta   haosa nastaje u aktuelnoj borbi protiv sinonimije i zahtjeva da se jedan pojam označava  samo jednom riječju (pod kojom se, razumljivo, podrazumijeva domaća, “čista hrvatska  riječ”), što u nedostatku mjere može imati teške posljedice, prije svega za stil izražavanja,  jer se sužava mogućnost raznovrsnog načina pisanja i govorenja  .    Na tvorbenom planu   haos nastaje stvaranjem kovanica tamo gdje za to nema potrebe, kontraproduktivnim,  nevještim eksperimentisanjem pojedinaca, posebno laika koji samo nanose štetu (što  ističu i najradikalniji puristi poput Stjepana Babića)  .    Najviše interkorelacionog haosa je   izazvala i još uvijek izaziva pretjerana puristička orijentacija i borba protiv tzv  .    srbizama .      Njegov najekstremniji oblik došao je u zakonima i normama Nezavisne Države Hrvatske  (1941-1945)  . D   eklaracija o položaju hrvatskog jezika (1969) imala je za posljedicu, između   ostalog, jačanje interkorelacione (hrvatsko-srpske) bifurkacije, jer je izazvala disharmo-  nično račvanje na drugoj strani, prije svega u obliku Predloga za razmišljanje  .    Ali postoje   i drugačiji primjeri  .    Recimo, Ilirski pokret je predstavljao pokušaj uvođenja intrakore -  lacionog reda (eliminisanje štokavsko-čakavsko-kajkavske podvojenosti u korist štokav-  skog standarda) i interkorelacionog reda (stvaranje jednog jezika Hrvata i Srba) .  21   . Na području bosanskog jezika nastao je interkorelacioni haos time što su pripad -  nici slovenskog naroda islamske vjeroispovijesti u BiH, koji su se do tada nazivali Mu -  slimanima, izabrali asimetrično nacionalno-jezičko određenje: kao etnonim Bošnjak , a   kao lingvonim su uzeli teritorijalnu odrednicu bosanski – bosanski jezik, dok su pripad-  nici druga dva naroda BiH sa istom dijalekatskom osnovom Srbi i Hrvati insistirali na  simetričnom nacionalno-jezičkom određenju: da se iz naziva nacije izvuče naziv jezika,  dakle Bošnjaci → bošnjački jezik .    Ovdje je prisutna i haotičnost interkorelacionog karak-  tera izazvana (a) kroatizacijom standarda, koja vodi harmonizaciji odnosa sa hrvatskom  stranom, i (a) desrbizacijom standarda, koja vodi napetosti u bošnjačko-srpskim odno -  sima .   2   2. Na području crnogorskog jezika najveći haos, kako intrakorelacioni tako i in -  terkorelacioni, stvoren je uvođenjem novih slova – triju u latinicu ( ś, ź, з) i triju u ćirili-  cu (с́ , з́ , s) za oznaku “specifičnih” crnogorskih glasova s’ , z’, ʣ  (śekira, ćекира, źenica,   з́ еница, зinзov, sинsов) i to za manje od pola miliona korisnika, ne rukovodeći se ko -     66   munikativnim ciljevima (da se poboljša opštenje), već radi distanciranja i udaljavanja  od jezika drugog/drugih bliskih štokavskih naroda  .   Takav postupak doveo je u Crnoj   Gori do grafijskog haosa .    Otprilike polovina stanovništva ne podržava ideju o posebnom   crnogorskom jeziku, a pogotovo je protiv uvođenja u crnogorski prostor poljskih slova  ś, ź .    Velika većina Crnogoraca nije (bar za sada) prihvatila tu nepotrebnu, radikalnu i   ishitrenu inovaciju, što se vidi iz svakodnevne prakse .    Haos nije nastao samo zbog toga,   već i zato što su crnogorski pravopisni kodifikatori pomiješali kruške i jabuke i napravili  kategorijalni nered – u ćirilicu su ubacili latiničnu grafemu s , a u latinicu ćiriličnu grafe -  mu з i to u sasvim drugom značenju: 1) u ćirilici з označava zvučni frikativni suglasnik   z, a u latinici afrikatu dz , 2) u latinici grafema s označava bezvučni frikativni suglasnik   s, a u ćirilici afrikatu dz .    Nije manje štetan takav potez na interkorelacionom planu: sada   tri štokavska standarda (srpski, hrvatski, bosanski) imaju identičan grafijski sistem, a  samo novoproglašeni crnogorski ima čak tri svoja slova .    Takva radikalna grafijska dife-  rencijacija u odnosu na srpski, hrvatski i bosanski nikako ne ide u prilog harmonizaciji  odnosa i jačanju međusobne komunikacije .    Ovo je kontraproduktivno i za ideju o samo -  stalnom crnogorskom jeziku jer neće stimulativno djelovati na njegovu afirmaciju  .    Na   gramatičkom planu normativci crnogorskog jezika preduzimaju još čudniji postupak: u  nemogućnosti da napišu svoju gramatiku prevode (bolje reći, kozmetički dotjeruju, mo -  difikuju) hrvatsku (Pranjković, Silić 2005) i objavljuju kao gramatiku crnogorskog jezika  (Čirgić, Pranjković, Silić 2010), što je još više pojačalo haotično stanje u Crnoj Gori .  2   3. Interkorelaciono posmatrano, stanje u Bosni i Hercegovini je isto tako haotično  .      Nered je prisutan na svim jezičkim nivoima .    Funkcioniše visokonaponski jezički sistem   u kome sve tri faze (srpska, hrvatska, bosanska) asinhrono djeluju i teže (manje ili više)  da izolirban između njih bude što deblji (Tošović 2010)  .    Nasilno pretvaranje (inicirano   iznutra i/ili izvana) trofaznog sistema u dvofazni ili monofazni može dovesti do još goreg  haosa ili još teže situacije .       Branko Tošović: Standardološki red i haos     67   Literatura   Blekburn, Sajmon (1999), Filozofski rečnik, Novi Sad – Beograd, Svetovi – Kultura, 475 .  Č  irgić, Adnan, Ivo Pranjković, Josip Silić (2010), Gramatika crnogorskog jezika , Podgorica, Mini-  starstvo prosvjete i nauke, 358 .  M   itrović, Dragan (1993), Teorija haosa i pravna nauka , Novi Sad, Visio mundi academic press,   164 .  P   iotrovski, R  .    G .    [Пиотровский, Р .    Г .] (   1995), “Порядок и хаос в словообразовании”, Науч -  но-техническая информация  .    Серия 2: Информационные процессы и системы .    Москва,   ВИНИТИ, 6, 31-33  .  P   ojzner, B .    N ., D .    A .    Šuljga, M .    A .    Šulepov [Пойзнер, Б  .    Н .,    шу   льга Д .    А .,    шу   лепов, М .    А .] (   1998),   “Становление моды как процесс формирования нового порядка в обществе”, Порядок  и хаос в развитии социально-экономических систем  . М   атериалы второго Всероссий -  ского постоянно действующего научного семинара “Самоорганизация устойчивых  целостностей в природе и обществе”, Томск, 58-60 .  P   ozdnjakov, A .    V .    [Поздняков, А .    В .] (   1998), “Свойства целостных систем”, Порядок и хаос в   развитии социально-экономических систем  . М   атериалы второго Всероссийского по -  стоянно действующего научного семинара “Самоорганизация устойчивых целостно-  стей в природе и обществе” .    Томск, 31-36 .  S   ilić, Josip, Ivo Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta ,   Zagreb, Školska knjiga, 422 s .  T   ošović, Branko (2010), “Jezici u Bosni i Hercegovini – autoegzistencija i/li koegzistencija”, Riječ :   Časopis za nauku o jeziku i književnosti  .    Nikšić, Filozofski fakultet – Institut za jezik i   književnost, 7-24  .          II .      Historija jezika:     Jezik bosanskih    spomenika pismenosti       71       Ruggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski  postupci u Testimonium bilabium  na   primjeru XVII    .    homilije   Jedinstvena latinsko-hrvatska dvojezičnost propovjedničke zbirke Testimonium bila -  bium  (“Dvousno svjedočanstvo”, Venecija 1755  .) b  osanskoga franjevca Filipa Lastrića   (1700 .-   1783 .)    omogućuje nam konkretno promatranje prelijevanja homiletske prakse iz   latinske u iliričku, s tim da europski nadahnut književni angažman (kao specifično bo -  sanski doprinos književnoj republici) prihvaća izazov preoblikovanja građe u domaći  jezik, u korist propovjednikâ .  P   redlažem ovdje razvrstavanje prevoditeljskih postupaka kojima je oblikovana slavo-  bosanska inačica latinske homilije o sv .    Ivanu Evanđelistu .    Primjernost latinskoga i izra-  žajna intencija tekstovnog tijeka rezultiraju širokom lepezom rješenjâ, od maksimalnog  prianjanja latinskom u sentencijama do slobodnog parafraziranja i udaljavanja od pred-  loška, naročito u toplom obraćanju slušateljima/čitateljima ili likovima iz propovijedi  .   K   ljučne riječi: Filip Lastrić, Testimonium bilabium, latinski jezik, jezik bosanskih franje -  vaca, traduktologija  .   T   ranslations procedures by Filip Lastrić in Testimonium bilabium for example of the   Latin homily on St. John Evangelist The unique Latin-Croatian bilingualism of the homiletic collection Testimonium bila -  bium («Two-lip Testimony», Venice 1755) of the Bosnian Franciscan Filip Lastrić (1700-  1783) allows us to observe concretely how the Latin homiletic practice flowed into the  Illyric  one .    In this way, the Europe-inspired literary engagement (as a specific Bosnian   contribution to the literary republic) accepted the challenge of reshaping the matter in  the local language for preachers’ advantage .  I   n this contribution I tried to classify the translation procedures the author applied   in the Slavo-Bosnian transposition of the Latin homily on St .    John Evangelist .    The exem-  plarity of Latin and the communicative intention of the textual stream result in a wide  spread of solutions, from maximal adherence to Latin in the sententiae  to free paraphra-  ses and differentiations from the original, particularly in the warm passages where the  preacher directly addresses his hearers/readers or the homily characters .   K   ey words: Filip Lastrić, Testimonium bilabium,  Latin language, Bosnian Franciscan   language, traductology .   UDK: 811 .163 .42(497 .6) Lastrić, F .  811   .  124 =163   .  42     72   0. Uvod U prethodnu sam se radu bavio književnopovijesnim značenjem djela Testimonium bi- labium (“Dvousno svjedočanstvo”, Venecija 1755 .) f   ra Filipa Lastrića1, motreći u njemu   leksičku i sintaktičku primjernost latinskoga za nastanak autorova “prijevoda” (u širem  smislu) vlastitih svečanih homilija na slavo-bosanski 2 jezik, kako ga on naziva  .   Budući da   je franjevački književni koine, nastao djelovanjem franjevaca Bosne Srebrene na slavon-  sko-bosansko-dalmatinskom arealu unatoč političkoj rascjepkanosti, svojim visokim  stupnjem homogenosti bio od prvorazredne važnosti za standardizaciju zapadne (novo) štokavštine, koja započinje oko sredine XVIII  .    stoljeća 3, te budući da je latinski jezik   oduvijek bio bitnim identitetnim obilježjem i razvojnim faktorom u povijesnom razvo -  ju hrvatskoga književnog jezika do XIX  .    stoljeća, dvojezični je Bilabium  idealni teren   za proučavanje uloge latinskoga u nastajanju hrvatskog standarda  .    U ovom ću prinosu,   nakon preliminarnog prikaza latinsko-hrvatskog prožimanja u Testimoniumu,  predlo-  žiti tipologizaciju prevoditeljskih postupaka koje je autor primjenjivao u preoblikovanju  XVII .    Testimonium de S .    Ioanne Evangelista u Isto svidočanstvo slavo-bosanski od S .    Iva-  na Ivanđelište 4 .   1   . O dvojezičnosti Lastrićeva Testimonium bilabium  Ako zanemarimo uvodne paratekstove 5 i zaključni  Index rerum notabilium (“Kazalo   važnijih stvari”), djelo čini 21 latinska odnosno slavo-bosanska numerirana propovijed i   jedna nenumerirana samo na hrvatskom, koja je dodana kao dopuna za tri lista koja su  ostala prazna kod prvog tiskara 6 . Lastrićeva definicija u naslovu sermones panegirico-do -   1 Cattaneo  2000 .   I ovdje ću na dotična mjesta Testimoniuma upućivati kraticom T za prvi dio, odnosno TT   za Additio (kao u KUNA 1967), zatim brojem stranice, stupcem (a za lijevi, b za desni) i retkom .  2 Pri tumačenju ove Lastrićeve kovanice treba svakako imati na umu Divkovićevu odrednicu jezik slovinski   kako se u Bosni govori jezikom slovinskijem (u  Besjedama, koje su također preradba s latinskoga), a vjerojatno   je prvi dio složenice talijanski pridjev slavo  (“slavenski”: usp .    Akademijin Rječnik XV, str  .    478) .    Međutim,   slavo-  poklapa se s identičnim prefiksoidom u riječima slavodobitan  (“trijumfalan”, “pobjedonosan”, npr  .      T179a8) i slavodobitje  (“trijumf”, “slavna pobjeda”, npr  .    T200a43), pa bi takav pojam slave  u kombinaciji s   pridjevom bosanski mogao sugerirati i književnu kakvoću, prestiž franjevačkog književnog koinea  .  3 Usp .   Kuna 1972 . i   1997 , Brozović 1973; Pranjković 2008:9-27 .  4 Riječ Ivanđelište skraćena je u naslovu kao <IVAGEL  .>  , s izostankom suglasnika n , a lik Ivanđelišta  pot-  vrđen je npr .   u T60b13 i T331b49   .  5 Njih ukupno 10: poduži naslov s motom djela, posveta Clementissime Redemptor s prijevodom Primilosrdni   Odkupitelju u visokome stilu, familijarniji predgovor Ad Lectorem samo na latinskom, pravopisna napomena   Od slovosložja (orthographiae) iliričkoga slovma latinskim samo na hrvatskom, pozitivno mišljenje o djelu  što su ga izrekli Jerolim Filipović i Franjo Ivanović i dopuštenje za tisak, kazalo propovijedi sa sadržajem,  cenzorski imprimatur i popis tiskarskih pogrešaka  .  6 T396-8, ali nakon str  .   343 nalazimo dvije stranice koje su opet numerirane kao 342 i 343, tako da prvi,   opsežniji dio djela ima točno 400 stranica teksta  .   U njemu su: početna propovijed Od SS  .   Imena Isusova, 11   propovijedi za svetkovine Gospodina Sabaoth  po liturgijskom kalendaru od siječnja ( Od Obrizovanja Go -  spodinova) do prosinca (Od Porođenja Isusova), 3 marijanske propovijedi i “dopunski” Razgovor kratkak za   utišenje sirota udovica .    U “Dodatku” (Additio) je 6 propovijedi sa zasebnom paginacijom (no maginalni broj   na početku poglavljâ nastavlja se od 1 do 592, iako su omaškom preskočeni brojevi od 391 do 400): jedna o  svećeničkom dostojanstvu (De dignitate sacerdotali ), 4 o svecima (Ivanu Evanđelistu, Franji Asiškom, Katari -  ni iz Aleksandrije i Franji Ksaverskom), te posljednja opet Od Imena Isusova , koja uokviruje djelo kao cjelinu  .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     73   gmatico-morales  (“svečane dogmatsko-moralne homilije”) jasno ukazuje na opširnost,   stilsko-retoričku dorađenost i sadržaj ovih didaktično-parenetičkih homilija .  N   a početku predgovora Ad Lectorem Lastrić moli čitatelja da se ne čudi “dvostru -  kosti oblika” (formae duplicitatem), jer “ako je tebi suvišna, drugi su je zagovarali kao ne   manje korisnu, a ja sam htio poslušati njihove savjete” 7 . Obraćajući se poznavateljima/  l  jubiteljima latinske pisane riječi, on kao da se time opravdava zbog “tereta” bilingvalno -  sti autoritetom trećih osoba, koje su mu savjetovale da ilirizira 8 svoje homilije . Pr  etposta-  viti je bitan utjecaj Jerolima Filipovića, koji je u svojstvu teologa svoje pozitivno mišljenje  o djelu ovako obrazložio:  U tome pak djelu, ne samo da nisam našao ništa neskladno s katoličkom vjerom i   poštenim običajima, nego sam se čudio strasti, trudu i umu premarljivoga muža, koji je  kroz puno godina i u mnogim mjestima iste homilije i ispropovijedao jedinstvenim ma-  rom i s izvanrednim plodom za duše .    Stoga smatram dostojnim i veoma korisnim da se   djelo otisne, pogotovo zato što se premalo takvih propovijedi može pronaći na iliričkom  jeziku    .9  U istom se smislu može vrednovati i Lastrićev opis Filipovićeve književne djelatno-  sti u Katalogu pisaca u  Pregledu starina Bosanske provincije  pod br  .   17: dok prethodni   autori imaju po 1-2 retka, Filipovićev odlomak zauzima znatno više prostora  .    U njemu   ga fra Filip hvali i iskazuje mu čast (“Ovaj Otac, kojega valja s poštovanjem imenovati”),  ističući da je u svojim propovijedima “duboki nauk s jasnim objašnjavanjem čudesno  uskladio za privlačenje puka” 10, pa je posve vjerojatno da je on utjecao na 12 godina   mlađeg fra Filipa na njegovu putu književnoga približavanja kršćanskom stadu, pota -  knuvši ga da svoje homilije otisne i na narodnom jeziku, za potrebe onih koji nisu znali,  ili su premalo znali latinski:  “Lašnje je” – piše Filipović – “pripovidati ono što se najde   pripravljeno u isti jezik, nego se mučiti prenoseći iz tuđa, pak naučivši pripovidati” 11 .   T  og osnovnog procesa prelijevanja latinske propovijedne prakse u hrvatsku 12 imamo i   više unutarnjih pokazatelja, prije svega činjenicu da ilirički tekstovi slijede odgovarajuće   latinske s formulom isto svidočanstvo  slavo-bosanski; hrvatska je XVIII .    homilija skraće-   7 Si tibi supervacuanea, aliis, quorum obtemperare monitis mea intererat, non minus frugi probabatur ( Ad   Lectorem, rr . 1-  5) .  8 Lastrić rabi latinski glagol illyrizare  (“ilirizirati”) pišući u spomenutom Katalogu pisaca pod br  .   3 da je «Otac   Mihajlo Radnić ilirizirao slavno djelo Diega de Estelle O preziranju svijeta » (P .   Michael Radnich illyrizavit   insigne opus Didaci Stella De contemptu mundi), a pod br  .    14 da je «Otac Jerolim Lipovčić  ilirizirao  neke   moralne propovijedi nekoga mađarskog biskupa» (P .    Hieronymus Lipovçich quosdam serm[ones] morales ali-  cuius Episcopi Hungari illyrizavit ) .    Inačicu pak ad illyricum traducere (“prevesti na ilirički”) koristi pod br  .      13, pišući da je «Otac Nikola Kesić uredio Evanđelja na iliričkom, dodajući svakomu skladne molitve, koje je  preveo s njemačkog jezika na ilirički» (P .    Nicolaus Kessich recudit Evangelia illiryce addens singulis orationes   concinnas ex germanico idiomate ad Illyricum traductas)    .  9 Approbatio Theologorum, rr  . 7  -14 .  10 F .   Lastrić, Epitome vetustatum Bosnensis Provinciae,  Venecija 1776 3, str .   84: Hic cum reverentia nominandus   P[ater]    . . .   altissimam doctrinam cum clarissima explicatione ad captum plebis mirabiliter conciliavit .  11 J .   Filipović, Pripovidanje Nauka krstjanskoga  I ., V  enecija 1750 ., s  tr .   X (Mnogo poštovanoj Gospodi i Ocem   Pastirom Duša )   .  12 Jedino sam u Zirduma (1982: 100) našao, doduše sporednu i neargumentiranu misao da su propovijedi na -  stale na hrvatskom, pa su prevedene na latinski («Dok je prevodio svoje propovijedi na latinski jezik, Lastrić  je, čini se, imao pred očima europsko propovjedničko tržište  .    . .»   ) .    Toj se tvrdnji suprotstavila Kuna  (1997:174)   napomenom da «jezik ponekad u hrvatskom tekstu slijedi u potpunosti pravila latinske sintakse, pa se time  stječe dojam da je F .    Laštrić svoj tekst prevodio s latinskog, a ne obrnuto, kako smatra Zirdum» .     74   na zbog nedostatka prostora, jer vjerojatno autor nije htio izmijeniti latinski izvornik 13,   a zanimljiva su i “prodiranja” latinskoga u hrvatski tekst, pa ćemo naići na 8 latinskih  umjesto hrvatskih marginalija14, ili pak na latinske riječi koje objašnjavaju ili proširuju   latinske sententiae u hrvatskom kontekstu:  T151 a33     N   ek dakle u ovom vrtlu Getsemani počne odkupljenje moje: veniat           d   ilectus meus in hortum suum, in hortum Getsemani  .    [bez prijevoda]  T326a20     Š   to dakle? Consideravi opera tua et expavi, inquit, quia in medio duo          r   um animalium cognosceris: promislio sam dila tvoja i sa strahom za          č   udio se, veli, zašto među dvima živinam bićeš poznan .   A   mblematičan je slučaj naknadnog umetanja točnog biblijskog navoda u hrvatski   tekst, jer u latinski nije unesen:  T239b3     i   ta ut [Nabuchodonosor] cum irrationabilibus 7 .    annos foenum            c   omederit tamquam bos .  T   251a21     t   ako da [Nabukodonozor] za sedam godina foenum ut bos comedit:            travu pase i jide sieno kako goveče, tako svidoči S .    Pismo (Dan .    4 .    30 .) .   2   . Homilija o sv. Ivanu i značajniji prevoditeljski postupci  XVII .    homilija o sv .    Ivanu Evanđelistu ima 9 stranica latinskog i preko 10 stranica slavo-  bosanskog teksta15 . Nakon pregleda sadržaja16 slijede dva biblijska citata: prvi je Petrovo   pitanje o Ivanu ( Domine, hic autem quid? > “Gospodine, a ovî što e?”) iz Evanđelja po   Ivanu, a drugi je opis sunca ( Vas admirabile, opus Excelsi > “Sud čudnovati, dilo Priviso -  koga”) iz knjige Sirahove .    Propovijed teče kroz 10 poglavlja 17, a posljednja su dva označe -  na kao pars secunda odnosno dio drugi, jer razvijaju drugu tematsku cjelinu  .   Struktura   homilije slijedi klasičnu shemu exordium – expositio (pog .    1) – argumentatio (2-10)  – pe-  roratio (10) .    Hvalospjev sv .    Ivana građen je na dvjema matičnim prispodobama  .    S jedne   strane, kao što je sunce u fizičkom, tako i sv  .    Ivan u duhovnom nebu Crkve sud čudnovati ,   u kojem je Bog znalački skupio sve vrline koje su drugima razdijeljene pojedinačno (2-8):  bio je on najdraži učenik, najvjerniji apostol, najuzvišeniji evanđelist, najdublji naučitelj,  najpomnjiviji pastir, najprosvjetljeniji prorok, najčistiji divac 18 . S druge pak strane, kao   š  to je sunce izvanredno čudo izašlo iz ruku Božjih, tako je i sv  .   Ivan pod križem čudesno   pretvoren i preporođen u Marijina sina, jer je, po snazi ljubavi imeđu njega i Isusa, su -  djelovao u muci Njegovoj (9-10), postavši time najizvrsnijim mučenikom 19 . Emotivni se    13 Usp .   Knezović 2002:195 .  14 T17, 40, 42, 203 (2), 396, 397, 398 .  15 TT22-30, odnosno 31-41 .   Za kontrastivnu analizu služim se paralelnim izdanjem propovijedi po ritmičkim   jedinicama koje sam objavio na internetskoj adresi www.croatianhistory.net/etf/filip_lastric1755.pdf  Mje-  sta u tekstu navodim brojem poglavlja (1-10) i retka u tom izdanju .  16 Lat .   je pregled otisnut manjim slovima nego obično, dok je hrv  .   drastično skraćen .   Moguće je da već ovdje   Lastrić počinje štedjeti na prostoru (sljedeća hrv .   homilija o sv .   Franji bit će uvelike skraćena za tisak) .  17 Lat .   tekst od marg .   broja 463 do 472, a hrv .   od 473 do 482 .  18 10,1-6  .  19 10,7-20  .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     75   vrhunac dostiže u pog .   7 i 8: gestom naslanjanja glave na Gospodinova prsa, Ivan razbije   dignitetne prepreke, otkud mu tolika smionost prema Učitelju: bojati sê, Ivane, da nisi ti  pjan il poludio (7,18), ali tko se opie ljubavju, ne misli veličanstvo (8 marg .), onako kako je   i zaručnica S .   Pisma (iz Pjesme nad pjesmama) molila Boga da ju poljubi poljubljenjem   usta svoi (8,5), jer, kaže, kao izludivši ne sićam se što pivam, što li činim (8,36), budući  pjana vinom prijake ljubavi svoje (8,41)  .  P   okušat ću ovdje dati pregled tipičnijih prevoditeljskih postupaka, razvrstavajući ih   po odnosu naspram latinskom, razini razlikovanja (pojedinoj riječi/izrazu ili rečenici/ periodu) i osnovnim retoričkim postupcima premještanja, dodavanja, izostavljanja i za-  mjenjivanja  .  I   zrazito se prianjanje latinskomu često ostvaruje u prijevodu dužih citata iz Biblije   i teološke literature; s obzirom na primjetljiv odmak od “normalnosti”, ovaj postupak  ostavlja dojam “svetog”, “čarobnog” jezika:  2,21   o   mne delectamentum et omnis saporis suavitatem in se habentem        s   vako naslađenje i svakoga okušenja ugodnost u sebi koja imadiaše  4,15   I   oannes ea ausus est propalare mysteria, quae forte mens nescivit            angelica        I   van je ona smio prokazati skrovišta, koja more bit pamet nie znala            anđeoska      [g   lagol prokazati i zvukovno slijedi lat  .    propalare]  8,19   l   acrymis coepit rigare pedes eius et capillis capitis sui tergebat et           os   culabatur pedes eius        su   zama poče oblivati noge njegove i kosama glave svoje trjaše i           l   jubljaše noge njegove  10,46   d   ilectionis Dei probatio est mandatorum eius completio        l   jubljenja Božiega iskušanje jest zapovidî njegovi ispunjenje 20   I drugdje u tekstu imamo doslovnih prenošenja, najčešće u opisnom, narativnom i   “racionalnom” registru:  1,16       u   nde Ecclesiasticus, intuitus caelum mirabiliter constructum             mir   abiliusque innumerabili multitudine et elegantissima dispositione            stellarum instructum, exclamavit        o   dkud Crkveni, pogledavši nebo čudnovato sagrađeno i čudnovatie            neizbroenim mložtvom  zvizda i gizdavim razređenjem nakićeno,            zavapi         [   premještena je samo riječ stellarum > zvizda]  2,1   c   um appropinquasset tempus et ascensionis Domini in regnum            c   aelorum et divisionis Apostolorum per orbem terrarum   20 Drugi primjeri: 1,19; 3,29 i 54; 5,24 i 38; 9,102 (natprosječno dug citat, s gotovo apsolutnim prianjanjem) .     76       k  ada se biaše približalo vrime i uzašastja Gospodinova u kraljestvo          n  ebesko i razašastja Apoštolskoga po okolišu zemaljskomu  2,14    a   rbitror utique N .    interrogationem hanc non fuisse tam Petri             i   nscitiam, quam dignitatis et magnificentiae Ioannis mysterium        s   cinim doisto N .    da ovo upitanje nie bilo toliko neznanje Petrovo ,           k   oliko dostojanstva i veličanstva Ivanova otajstvo        [   samo je premještena zamjenica hanc > “ovo” iza imenice i genitiv            Petri pretvoren je u odnosni pridjev, također iza imenice]  Latinski je uzor posebno razvidan u uporabi participa prezenta na - ći u svim pade-  žima:  2,17    a   d Israelitas ex Aegypto in terram promissionis tendentes        k s   inovom izraelskim iz Eđipta iđućim u zemlju od obećanja  6,37      e   t tibi in cruce patienti et dilectissimae Matri tuae sub cruce lugenti        i t   ebi na križu trpećemu i Majci tvojoj pod križem plačućoj  8,2      n   on displiceat audire sponsam S .    Scripturae cantantem        n   e budi vam mrsko poslušati zaručnicu S .    Pisma pivajuću  Više je takvih slučajeva s tematski relevantnim glagolom amare – ljubiti: 10,14   i   n corde excessive amante        u s   rcu privršeno ljubećemu  10,36   e   go diligentes me diligo     ja    ljubeće mene ljubim        [   kao poimeničeni pridjev]  10,43   o q   uam pauci invenimur Dei amatores!        o k   oliko se mali naode Boga ljubeći!     [i   sto]  Međutim, particip ljubeći u komparativu nije moguć, pa je zato korišten istokorijen -  ski pridjev ljubezniv:  6,12   ch   ariori tamen amantiorem se volens assignare        d   ražoj ništanemanje otiući namistit ljubezniviega  No puno se češće radi o slobodnijem odražavanju  latinskoga, i to na svim razinama   (sintaktičkoj, leksičkoj i stilsko-retoričkoj) .    Najprije ćemo uzeti u obzir slučajeve ograni-  čenog razlikovanja na razini pojedine riječi ili izraza (sintagme) .  H   iperbat je u pravilu izbjegnut, s tim da su sintagmatske komponente sastavljene   radi jasnoće:  1,5   in    mirabilibus manuum suarum operibus     m   eđu čudnovatim dili ruku svoi   Ruggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium . . .     77   3,6   d  iversis virtutum floribus       r  azlikim cvitovma od kriposti  8,51    q   ui ita proprio inebriatur amore        k   oi se tako opie vlastitom ljubavju  10,52   ra   diis suae, quam reliquit nobis scriptam, adhortationis     z   rakam ponukovanja svoga , koga nam je ostavio upisana21   No, hiperbat može i ostati kao obilježje višeg stila: 3,53   a   eternam Filii Dei nativitatem contingere fuit ausus     v   ičnje Sina Božiega porođenje  smide dokučiti        [   o uzvišenom Ivanovu umu]  U jednom je slučaju ostvaren samo u hrvatskom tekstu: 8,28      d   evota haec sponsa     d   evota ova S .    Pisma zaručnica  Hijazam je pojednostavljen u simetriju: 2,52   t   e constitui supremum Pastorem Ecclesiae sponsae meae , te ordinavi            in toto orbe terrarum Vicarium meum        t   ebe postavio najstariem Pastirom  zaručnice moje S .    Crkve, tebe            naredio moim Vikarom na svem okolišu zemaljskom  Sažetost latinskih participa razrješuje relativna, ili pak zaključna ili asindetska ne -  zavisna rečenica:  8,53   m   ysterium confidentiae Ioannis quoque recumbentis in caena             s   uper pectus Domini        ot   ajstvo slobode Ivanove, koi počiva na krilu Gospodinovu             n   a očitoj večeri  9,68   a   dhuc ratus non satis ostendisse     . . .    decrevit        j   oš mu se učini da nie zadosta ukazao     . . .,    zato odluči  6,36      q   uin te secutus usque ad Calvariam solus fuit pro solatio        d   a te ne sliedi tja do Kalvarie, on je sâm bio za utišenje i za razgovor   21 Drugi primjeri: in omni creaturarum  genere > u svakom plemenu od stvorenjâ (1,7); divinum  interrogat   Magistrum > upita Meštra božanstvenoga (1,51); u 3,12 prvi je hiperbat ( omnes dignitatum titulos ) izbjeg-  nut genitivom ( sviu dostojanstvi nazivke ), a drugi ostaje ( per alios domus suae famulos  > po drugim  kuće   svoje slugama), pa će ostati i u varijanti u 5,44 (po ostalim  kuće svoje slugama); ardentissimum  quo te dil-  igit amorem > priužgane ljubavi kojom tebe ljubi (6,33); tantus  mutui amoris  excessus  > toliko privršenje od   ljubavi zajmene (8,66) .     78   U leksiku, primjernost latinskog i nastojanja slavo-bosanskoga  za pronalaženje za -  dovoljavajućih ekvivalenata riječi teološko-filozofskog pojmovlja uočavamo posebno u  slučajevima udvostručenog prijevoda pomoću kontaktnih veznika i / ili(ti) :  per anthonomasiam iliti po izvrsn(it)osti22   6,10   i  nstituere ministrum     z  abiližiti i ostaviti slugu  iliti pastira  6,36      pr   o solatio        z   a utišenje i za razgovor  8,7   o   sculum     p   oljubljenja  iliti celivanja23   9,55     t  estamenti quod    . . . c  onscripserat       o  d testamenta,  iliti od najposlidnje oporuke svoje, koju    . . .   biaše    . . .             naredio i upisao  9,59   d   isposui testamentum        r   azredio sam i naredio odluku  i oporuku  9,91      p   ro tua consolatione        z   a razgovor tvoj i za utišenje  9,114   i   n azymo        u p   ogači, ili u kruhu  Lat .    glagol potare  (“obilno piti”), koji se javlja u citatu iz liturgije o sv  .    Ivanu, “išči-  tan” je parom zacrpiti  i napiti se, koji navještava temu svetoga Ivanova pijanstva iz ljubavi   prema Isusu, i zanimljivom varijantom piti i zacrpati, koja nesvršenim vidom ističe po-  jam neiscrpne obilnosti 24 .  Z  a ključni pojam “dijeljenja” lat  .   kombinira priloge partim  i  sparsim  s glagolima   dividere i distribuere, za koje u hrv  .    stoji jedino izraz na di(e)le razdi(e)liti , koji postaje   autonomnim frazemom 25 . Za suprotan pojam “skupljanja” lat .   rabi 4 sinonimna glagola   (colligere, coacervare, (co)adunare, accumulare ), prema kojima hrv  .   ima samo skupiti  s   prilogom zajedno ili podpuno, a samo jedanput par zgrnuti i skupiti, odnosno sinonim   sastaviti26 . Izgleda da Lastrić nije bio zadovoljan postignutim, jer će u kasnijoj skraće -   22 Per anthonomasiam  iliti po izvrsnitosti (1,31; 9,94); per anthonomasiam .   . .   po izvrsnosti (8,71); po izvrsnito-  sti (3,31; 9,4; 10,30: sintagma se “osamostaljuje”) .  23 Ali u 8,5 samo poljubljenjem (prema osculo ), u 8,46 samo celivanja (prema osculum)   .  24 [Sapientiam]  ex ipso sacro Dominici pectoris fonte potavit > [nauk je] iz istoga studenca svetie prsa Isusovi   zacrpio i napio se (3,65);  fluenta Evangelii de ipso sacro Dominici pectoris fonte potavit > rieke Ivanđelja iz   istoga studenca prsa Gospodinovie pio je i zacrpao (8,62) .  25 Partim dividere > na dile razdiliti (1,8; 2,42); partim distribuere > na dile razdiliti (1,63; 2,40 i 69), na dile   razdieliti (3,1); distibuere (bez priloga) > na diele razdieliti (2,27); na dile razdiliti (8,69: u ekspanziji hrv  .   tek-  sta); sparsim distribuere > na dile razdieliti (4,32); sparsim dividere > na dile razdiliti (5,44)  .  26 Colligere > skupiti (1,9 i 13; 2,39); coacervare  > skupiti (1,14 i 62; 2,43); coadunare  > skupiti zajedno (2,28),   skupiti (10,24); adunare > skupiti zajedno (8,68); coacervavit et accumulavit (citat) > jest skupio (3,15) / zgr -  nuo i skupio (3,23); simul coacervare > sve zajedno i podpunie skupiti (4,33); coacervavit > sastavi (5,45) .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     79   noj preradi ove homilije ponuditi i novo rješenje: saliti i postaviti, staviti i saliti ili samo  saliti27 .  N aročito je zanimljiv slučaj apstraktne imenice sjajnost  . U o  voj homiliji prvi je put   susrećemo u veličanstvenome početnom prizoru:  1,14    i   n sole omnium stellarum coacervavit [Deus]  radios et luces  [Bog] skupi u suncu sjajnosti i zrake sviu svitlosti iliti zvizda nebeski  Imenica luces prevedena je precioznim leksemom sjajnosti, a genitiv stellarum sklo-  pom svitlosti iliti zvizda nebeskih, s efektom amplifikacije .    Prema Akademijinu Rječniku   sjajnost je Lastrićeva novotvorenica; u Bilabiumu  je prvi put čitamo u sintagmi u sjajno-  sti Taborskoj prema lat .    in splendore Thaboreo28 . U kombinaciji s imenicom svjetlost  ja  vlja   se u prijevodu citata iz Habakuka u homiliji Na Spasov dan:  sol et luna steterunt in habitaculo suo in luce sagittarum et in splendore  fulgurantis   hastae  sunce i misec stadoše u pribivalištu svomu u svitlosti strila i u sjajnosti  sjevajuće   sulice29,  a malo dalje u varijanti: ibunt in splendore fulgurantis hastae tuae  odiće u sjajnosti sievajućega kopja tvoga 30   Da je semantička posebnost imenice sjajnost  potenciranje pojma svjetlosti u znaku   čuđenja, potvrđuju nam još dva mjesta iz homilije Na Veliku Gospoinu:  Kada     . . .    [Anđeli] poznadoše da ji [Maria] nadhodi mlogo, ne samo u visini od mu -  drosti i dostojanstva, nego jošter u vrućosti od ljubavi, u  sjajnosti od čistoće, u izvrsnosti   od svetinje i u podpunosti od sviu kriposti, začuđeni  kako druga Saba  non habuerunt   ultra spiritum: kao izvan sebe ostaše .31  Na prisveti njezinie prsi ukaza se jedna jabuka iliti zrno, kao sunce, tolike lipote i   sjajnosti, da ne samo začuđenjem , nego jošter i veseljem i radostju napuni građane ne -  beske svekolike .32   Ostale potvrde riječi sjajnost  dolaze u našoj homiliji u sličnom značenjskom kon -  tekstu:  1,21      a   dmirabundus     z   ačuđen [Crkveni] polak lipote njegove i sjajnosti        [   u objasnidbenom dodatku]   27 F .   Lastrić, Govorenje L  .   na S  .   Ivana Apoš‹tola›, u  Svetnjaku,  Venecija 1766  ., s  tr .   192-195  .   Usp .   npr .: “  sve   rečene milosti, darove, kriposti i dostojanstva u ovî sud čudnovati [Bog] sali i postavi ” (193a6)   .  28 T126b28 / T146b36 .  29 T231 a10 .  30 T231 b18 .  31 T390a33 .   Lat .: C  um [ .   . .] s  e ab illa longe superari cognovissent, non modo altitudine sapientiae et dignitatis,   verum etiam ardore charitatis, splendore  puritatis, excellentia virtutum omnisque sanctitatis plenitudine, ad-  mirati ut altera Saba non habuerunt ultra spiritum (T380a2) .  32 T392b4 .   Lat  .: I  n medio sacratissimi sui pectoris apparuit globus quidam, ad instar solis, tanti decoris ac   splendoris, ut non solum admiratione, sed laetitia quoque et exultatione cives coelestes repleverit universos  (T382a7)    .     80   1,26   d  ecoris et splendoris magnificentiam       l  ipota i veličanstvo sjajnosti [sunčeve]  Latinske “teže” riječi i sažetiji izrazi često se pojednostavljuju pomoću drugih jezič-  nih sredstava:  1,27   o   culos humanos respectu debilitat        [   sunčev sjaj] zanosi i zasjenja oči naše tako, da u njega ne             m   oremo uprav gledati        [   s hendiadom i ekspanzijom]  2,13   ut p   roinde quasi discendi cupidus requirat Magistrum        i t   ako da pita Meštra za naučiti se  4,28      i   n praecognitione futurorum        u p   oznanju stvari došastie iliti u proročanstvu  5,25      e   sto divinitus praeservatus        p   remda ga Bog uzdrža     . . .    svrhunaravnom kripostju  8,57   pr   aesentia condiscipulorum        š   to su ondi ostali učenici  Takve slučajeve 4 puta rješava glagolski prilog sadašnji ili prošli33:  2,23      q   uo gustato            o   kusivši dakle ovu jizbinu  3,52   i   n sublime elevatus        u   zdigavši se  8,16    t   remore plurimo     d   rćući  8,36      m   ente capta     i   zludivši  “Filozofske” riječi ili oznake tri puta nisu uopće prevedene: 9,10      v   ia ordinaria atque naturali        na   činom naravnim  9,51    in    quo ardentissimo et excessivo Ioannis amore quantum              sibi Christus complacuerit        k   oja priužgana ljubav koliko je Isusu ugodila i bila draga     [p   ridjev  excessivo nije preveden , a glagol complacere sibi              riješen je hendiadom]  10,38   f   uturi participes, iuxta dilectionis meritum        z   a učiniti se dionici34   33 U Pranjićevoj terminologiji (Pranjić 1994), radi se o pojavi gerundizacije .  34 Drugi primjeri: in aspectu  > kako vidim (1,24); supremus pastor > pastir i glava (1,47); quod ut    . . .   ad claram   ducamus cognitionem  > koje da    . . .   bistro razumijemo  (2,16); invitando illum ut    . . .   tibi figat osculum  > da te    . . .     poljubi (8,22); te aut insanivisse superbia  aut potu madere ebriam > da si il pjana il izludila (8,23); potest, imo   debet dici > more se doisto reći (9,4); ut propriae genitrici  > kako majku (9,77)  .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     81   Inače, proces zamjenjivanja provodi se istim vrstama riječi, ostvarujući se kao po -  jednostavljenje, pojašnjenje ili aktualizacija prema Novom zavjetu:  6,14i19   S   imon Ioannis, diligis     . . .    ?     Pe   tre, ljubiš li     . . .    ?  3,3   v   erba sunt Apostoli        o   vako svidoči S . P   avao  8,31    S   ol scilicet iustitiae, Rex ipse coelestis        su   nce, to jest, Sunce od pravde, Sunce nestvoreno, jedini Sin Boži        [   s amplifikacijom] 35   Zamjenom se također izbjegava ponavljanje: 4,12   r   evelaverat illi     . . .    uti testatur sacra eius Apocalypsis        o   čitovao je njemu     . . .    kako svidoči S . Pis   mo     [   umjesto Očitovanja, inače normalnog prijevoda naslova              knjige Otkrivenja]  Karakteristično je dodavanje pojedinih riječi/sintagmi kao proširenja, pojašnjenja   i(li) pojačavanja:  3,50   v   itam Christi exarare        i   spisivati život Isukrstov i otajstva S .    Vire  6,18    i   isdem respondet     Pe   tar mu istim ričma odgovori  9,55      di   cens     k   ako svidoči po Okrunjenomu Proroku Davidu, govoreći  9,60   q   uod [testamentum] tunc, antequam Patri spiritum redderet,             a   perire voluit et adimplere, itaque diversis electis suis reliquit              haereditatem        k   oju [oporuku] onda na križu, prie negoli duh svoi pridade Ocu,           o   tje otvoriti i izvršiti, i tako razlikim slugam svoim i obraniem            ostavi i dade baštinu        [4    dodatka] 36   35 Drugi primjeri: in coelo Ecclesiae militantis > u kraljestvu momu  S .   Crkve vojujuće (2,67); ministris domus    suae > slugam svoim u S  .   Crkvi vojujućoj (3,2); sacros pedes celsissimi huius regis  > nogu Isusovi (8,17); Regi   coelesti,  Creatori tuo  > Kralju nebeskomu Isusu  (8,21: u obraćanju ženi iz Pjesme nad Pjesmama); de hoc   Sancto > od ovoga učenika Isusova  (9,101)  .  36 Drugi primjeri: sic   . . . sic  > t  ako    . . .   tako po isti način (1,11); et hoc regnum Salvator noster   .   . .   comparavit >   Ovo je ono kraljestvo  koje Sin Boži    . . .   odkupi i zakupi (1,38); ast cum oculos figo in Ioannem > ali kad okom od   promišljanja moga uprem u pripoljubljenoga učenika S  .    Ivu (1,44); reverebor illum hoc titulo > poštovaću ga   istim nazivkom koizim Crkveni prisjajno sunce poštova (1,60); in martyre voluntas     . . .    coronatur > u mučeniku   volja i želja,     . . .    okrunja se (5,34: u citatu); verendum ne sis ebrius profecto > bojati sê, Ivane , da nisi ti pjan il   poludio (7,18: s intenziviranjem il poludio umj .    statičnog priloga profecto); ut non cogitet maiestatem > da ne   misli, niti se osića od veličanstva Kralja svoga i Gospodina (8,52: tumačenje u prijevodu citata); demissis ocu-  lis > spustivši oči svoje pod križ (9,24); ordinavit in me charitatem > navratio [je Bog] u me rike ljubavi svoje   (8,44: riječ rike  umetnuta je kao paralela s fluenta Evangelii  / rieke Evanđelja iz citata u 8,62); tantus mutui     82   Ponekad je dodavanje stilsko uljepšavanje ili posljedica premještanja riječi: 1,17    a   d Israelitas        k    sinovom izraelskim  10,12   di   ci potest        s   lidi da imamo reći  4,8      q   uot Christo et Ecclesiae peperit Ioannes        k   oliko Isusu porodi S .    Ivan i Crkvi Katoličanskoj  Učestala je pojava i izostavljanje prijevoda pojedinih nebitnih latinskih riječi/izraza: 1,68   r   ecreatus fuit et renatus quodammodo verus filius Mariae        p   ritvoren bî i priporođen po niki način sin Marie     [   riječ  sin dobiva na težini, kao u sljedećem pr .]  9,   79   q   ui     . . .    natus fuerat et creatus Ioannes, filius Salomae        k   oi je     . . .    stvoren bio i rođen sin Salome  2,64      a   d quem quondam canendo in sacris canticis alludebam        k   omuno sam pivajući u pisma pripievao        [   s onomatopejom početnog p i etimološkom figurom]  6,22      s   cire cupio an plus aliis tu me diligas atque ardentius        ž   elim ja znati ljubiš li ti mene više od ovi ostalie        [   bez epifraze]  8,13   int   uere, devota sponsa, intuere beatam Mariam Magdalenam;             intuere, inquam, et observa        p   ogledajder, devota zaručnico, pogledaj Mariu Mandalinu i promotri  9,22   q   uae scripta de illo fuerant per Prophetas        i s   va ona koja biahu od njega pisana37   Dosta je i slučajeva kompenzacije, gdje je izostavljanje nadoknađeno dodavanjem: 1,35   n   empe ad Ecclesiam S .    militantem   amoris excessus > toliko privršenje ljubavi zajmene među njim i njegovim Meštrom božanstvenim Isusom (8,66);    ut ostendam vobis clarioribus testimoniis > za ukazati vam bistro i osvidočiti ivanđeoskim svidočbama i posvi -  dočenjem SS .    Naučitelja (9,13);  accipe igitur > primi ga dakle, Majko moja  (9,93); idem fuisse in cruce, itaque ea -  sdem et poenas patiebatur, ibi in corpore, hic in corde     . . .    > da isti biaše na križu i pod križem, i tako i muke iste trplja -  še  onî na križu u tilu, a ovî pod križem u srcu     . . .    (10,12); o illustre martyrium > o sjajna mučeništva Ivanova  (10,17)  .   37 Drugi primjeri: propter excessum amoris qui  inter ipsum  viguit et divinum eius Magistrum  > zaradi pri-  vršenja od ljubavi među njim i Meštrom nebeskim Isusom (1,64); porro de Ioanne quid sciscitaris? Quid ad te?   > A od Ivana što istražuješ? (2,62); mentali  nostro oculo > okom od pameti (3,36: valjda zbog prijedloga od );   dignitatibus  et titulis omnibus  > dostojanstvi svima (4,1); bibit etenim Ioannes calicem ipsissimae Passionis   Domini in cruce pendentis > zašto je Ivan popio čašu iste Muke Gospodinove pod križem (5,39); qualiter amo -  ris mei flammam timoris gelu tunc extinxerit et superaverit > kako ljubavi moje plamen ledom strâ žudinskoga   bî zagašen onda (6,30); de dilectissimo discipulo Iesu Ioanne > od Ivana (9,3); in comitatu afflictissimae Matris   Mariae > s Mariom Divicom (9,28); qui fluebat ex sanctissimo eius corpore > koja se prolivaše (9,36); libere as -  seruerim,  ut supra dicebam, quod Ioannes, sicut inter discipulos fuit discipulus  divino Magistro dilectissimus,    .    . .    in attingendis et describendis divinis mysteriis sublimissimus  > slobodno imam reći da Ivan, kako je među   učenici Meštru božanstenomu bio najdraži,     . . .    najviši u dosegnutju otajstvi božanstveni (10,1) .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     83      pr  omotrimo to jest S .   Crkvu  3,16    v   as admirabile in coelo mystico Ecclesiae militantis        n   a nebu S .    Crkve vojujuće vas admirabile, sud čudnovati  9,76   no   n iam veneratur tantum Mariam ut materteram, sed              amplectitur quoque, osculatur et servit     u   ze Mariu za mater, tako da ju ne samo štovaše kako tetku,             n   ego zagrljaše i služaše38   Obratit ćemo sada pozornost na znatne razlike na razini rečenice ili perioda: takva   se udaljavanja od latinskoga najčešće ostvaruju u lakšim, fatičkim umetcima, kada se   propovjednik slobodno obraća slušateljima/čitateljima ili sv .    Ivanu:  3,24   n   e non nemini haec ornamenta dumtaxat videantur sermonis,            p   rogrediamur admiraturi veritatem        d   a tkogodi ne procini da su ovo nakićenja samo od pripovidalaca,           o   dimo unapridak razgledajući ovu istinu        [   prijelazna formulacija]  7,31       q   uis non diceret quod Ioannes, nisi ebrius fuisset, tantam             c   onfidentiam numquam habuisset saltem in publica mensa?        T   ko bi virovao da nisi il pjan il izludio, ne stideći se bari od družine           n   a očitoj trpezi?        [   s razlikom u adresatu: on - ti]  7,34    n   on enim longe estis a veritate        v   i istinu govorite i mislite  8,65      ecce    quam admirabile vas in lucendo et continendo sit Ioannes        s   ad promislite, bratjo moja, je li današnji S .    Ivan jedan sud čudnovati  10,40   n   ovimus equidem quod, si myriadem hominum interrogarem:             “   Amas Deum? Amas Dominum Iesum?”, nullus non diceret:             “   Amo ex toto corde, amo super omnia”        j   a ne sumljim da svi ljubimo ričju i jezikom, zašto, da upitam iljadu           l   judi napose: “Ljubiš li Boga?”, ne bi nijednoga našao, koi bi rekao:           “   Ja ne ljubim”, nego “Ljubim”        [   u fiktivnom dijalogu]  Kreativnost preoblikovanja posebno je razvidna kad razlika zahvaća cijelu rečenicu   ili dužu priložnu oznaku, ostvarujući se kao (a) objašnjenje/proširenje, ili  (b) amplifikaci-  ja/pojačavanje, često u tumačenju citatâ:   (a) 1,12  i  n manna caelesti       u m  anni nebeskoj koju dade puku izraelskom u pustinji od Paleštine   38 Drugi primjeri: ut  . . . non videam neque advertam s  atis quid faciam > da    . . .   ne sićam se što pivam što li činim   (8,36);  et video Iesum    . . .   in cruce pendentem, tribus clavis confixum,  et sanguinem usque ad terram stillantem   > i vidim Isusa     . . .    gdi visi o tri klinca na križu, i krv niz križ  ciedi se iz rana njegovi tja do zemlje (9,18); quis   me separabit a charitate Christi? Tribulatio, an angustia, an periculum, an persecutio, an gladius? > tko će me   rastaviti od ljubavi Isukrsta, Meštra moga? Jeda smutnja, ili žalost? Jeda pogibio ili progonstvo? (9,45) .     84   8,69   o  mnes dignitates et gratiae       s  ve milosti i sva dostojanstva koja su ostalim slugama Božiem          na dile razdiljena  9,83   M   ulier, inquit, ecce filius tuus, quasi dicat:     N   ut bolje promotrimo, molim, riči Isusove: evo sin tvoj, veli Isus            materi svojoj dajući joj Ivana , otiući njoj ovo reći39  (b) 6,45  O v  as admirabile, Ioannem! O vas admirabile!      E  vo koliko je sud čudnovati S .   Ivan, koi zdrži u sebi toliko             privršenje zajmene ljubavi  7,2    c   ontemplaturi mirabiliora        v   idićemo čudnovatia zlamenja i iskušanja ovog privršenja od ljubavi  7,7    B   one Deus!        Z   ačudo će vam bit ovo, more biti da mislite mlogi .    Te kako to?  10,45   e   tenim        a o   vo je, bratjo moja, iskušanje, ovo40   Čest je i obrnut slučaj izostavljanja ili drastičnog pojednostavljivanja cijele latinske   rečenice kao nebitne ili redundantne:  6,34   nu   lla grando cruciatuum, qua impetebaris a perfidis Iudaeis, concussit        n   ikakav grȁd od muka  7,35    n   on negarim, imo concedere debeo Ioannem tunc fuisse ebrium        p   jan je Ivan, istina je  8,9      N   imis libera, ne dicam immodesta mihi videris: quae enim ancilla     . . .    ?        T   e koja bi službenica     . . .    ?  9,15   ecce    ascendo ad montem Calvariae et, statuto prae oculis intellectus            mei lumine fidei, diligenter observo quae ibi fiunt        e   vo uzhodim pametju mojom na Kalvariu41   39  Drugi primjeri: admirabundus  > začuđen polak lipote njegove i sjajnosti (1,21); in figura panis > pod   obličjem kruha i vina u svetom Sakramentu od Otara (9,90)  .  40 Drugi primjeri (svi u tumačenju citata): quasi dicat: «Ego te, Petre, feci   . . . > otiući reć: «O š  to ti e to zapitivati ,   Petre? Ja sam tebe učinio    . . .   (2,50); contristatus est Petrus, quia dixit ei tertio: amas me? Et dixit ei: Domine,   tu omnia nosti > contristatus est:  smuti se, veli, siroma Petar za to, što mu reče Isus treći put: ljubiš li me više   od ovie ostalie? Zato mu odgovori: Domine, tu omnia nosti: ta , Gospodine, ti svaka znaš, što me zapituješ ?   (6,26: citat je parafraziran) .  41 Drugi primjeri: eo minus scivit erubescere coram condiscipulis et cum maiori libertate ausus est caput suum   ad sinum reclinare Divini Magistri  > toliko sê manje znao stiditi na očitoj trpezi od družine (7,37); nec haberes   caeteroquin confidentiam,  dixerim immodestiam  talem, ut osculum petas oris eius > inačie take slobode ne bi   mogla imati (8,25); nolite     . . .    admirari quod fusca et quasi fatua sim  > nemojte     . . .    čuditi se (8,30); utpote qui   sub cruce bibit eundem calicem, iuxta verbum Domini : calicem quidem meum bibetis , quem bibebat Iesus in   cruce, seu eandem Passionem sustinuit > kakonoti onî koi je pod križem pio istu čašu Isusove Muke, po riči  njegovoj: calicem meum bibetis : čašu moju piti ćete (10,8) .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     85   I na ovoj se razini većih razlika ponekad izostavljanje kompenzira dodavanjem: 3,37   v   isuri utique [Iesum]  relictum ab Apostolis et desolatum,              qui timore perculsi fugerunt omnes  praeter Ioannem        v   idićemo ga [Isusa] doisto, pram svitlostju S .    Ivanđelja, vidićemo ga,            reko, ostavljena i zapušćana od sviu ostalie Apoštola izvan Ivana42   Moguća je promjena i u tekstovnoj funkciji: 7,19    S   anctus Ioannes Baptista, indignum se reputans contingere calceos            Iesu, dicebat     P   romislider malo, poštovani učeniče, kako S .    Ivan Krstitelj vapie        [   referencijalnost prelazi u emotivnost]  9,96      q   uis enim tale opus, nisi excelsus et omnipotens Artifex, potuit efficere?        t   ako bo dilo drugi učiniti ne more, izvan sami Majstor privisoki        [   retoričko pitanje postaje tvrdnjom]  Visoki ornatus obilježava na poseban način početak propovijedi:       D   eus T .O .M .,    sicut in creando universa        K   ako privisoki Bog svemogući u stvaranju stvorenja svoi        i   nfinitam ostendit potentiam,         u   kaza mogustvo neizmirno,        it   a in disponendo eadem et adornando        on   ako u nakićenju istie i razređenju        i   nfinitam voluit ostendere bonitatem suam et sapientiam .    u   kazati otje mudrost svoju, veličanstvo i dobrotu .   P   remještanje veznika kako učvršćuje korelaciju kako – onako; lat .    poimeničeni pri-  djev universa postaje stvorenja svoi, što stvara etimološku figuru ( stvaranju stvorenja);   anaforu infinitam     . . .    infinitam na početku 2 .    i 4 .    segmenta reproduciraju glagoli ukaza     . . .   uk   azati, pa u takvoj “glazbenoj” ravnoteži 43 objekt infinitam  . . . bonitatem suam et sapi-  e  ntiam postaje tročlanim nizom mudrost svoju, veličanstvo i dobrotu .  N   a tročlani niz nailazimo i malo dalje u lat  .    tekstu (1,10), gdje su tri namjerne re -  čenice (ut     . . .    clarius cognoscamus, debite timeamus et amemus ardentius ) uokvirene ho-  moteleutom clarius     . . . a   rdentius; u hrv .    su preustroju homoteleutom zahvaćeni glagoli u   simetriji ( da     . . .    bolje poznajemo - većma se boimo - srčanie ljubimo)    .   42 Drugi primjeri: amo te, dilectissime Magister, et diligo , quantum humana infirmitas mea  sinit > ljubim ja   tebe, Gospodine, koliko slabost ljuska pripušta, i da ovdi Ivana nie znam što bi rekao (6,40); ergo audet crea-  tura reclinare caput ad quiescendum in sinu Creatoris, et hoc in publica mensa coram multis consedentibus? >   dakle smie stvorenje nasloniti glavu svoju na krilo i na prse Stvoritelja  svoga i ondi spavat i počivati? O Bože   neumrli, što čujemo! (7,10)  .  43 U Pranjićevoj terminologiji, riječ je o stilemu ritmizacije ili eufonizacije . U  sp   . Pr  anjić 1994:175: « Ritmiza-  cija/eufonizacija  stilski je postupak istraživanja navlastito prozodijskih elemenata (svega što se tiče zvuko -  vnosti) i njihovih preraznih nijansi u kombinatorici, u izmjeničnosti; a tu stilsku sofisticiranost (tanahnu  tvoračku umješnost), bogme, naši franjevački spisatelji rečenih stoljeća (XVII/XVIII) dobrano, do u tančine  čak, poznavahu te primjenjivahu» .     86   Spomena je vrijedan slučaj zvukovne imitacije u glagolskom prefiksu (homoarktonu):  9,12   ref   ectum est et recreatum     bî    pričinjeno i pritvoreno  Dalje se u tekstu par “osamostaljuje” i potiče ostvarivanje sličnih ukrasnih udvo -  stručenja:  9,97      Q   uis filium Salomae recreare in filium Mariae, nisi Creator solus?        T   e tko bi sina Zebedeova i Salomina  pričinio i pritvorio  u sina           M   arina, izvan sami Stvoritelj privisoki i primogući?  Ovakva raznolikost Lastrićevih prevoditeljskih rješenja mogla je nastati samo u kul -  turnom ozračju kao što je bilo franjevačko, neprekidne i uske latinsko-hrvatske osmoze,  što primjernom jezgrovitošću simbolizira ovaj Benićev odlomak, koji se odnosi baš na  Lastrića i Bilabium:  Ovdi bi imao štošta pisati dokle bi sve izkazao kako baše navaljivaše na ovî manastier   sjarakom [=oružjem]  više puta, a osobito miseca octobra  na 18  .    gdi raniše  ω .    м  .    п  .    ex   Provinciala Ochieviu u stegno iz puške [  . . .]    Isti ω .    м .    п .    Ochievia plemenito je hunc casum   exprimio in suo Libro vocato: Testimonium Bilabium [ .    . .] .44   Ne samo međujezično ispreplitanje nego i pravi hibrid: lat  .   je glagol exprimere spreg-  nut kao da je hrv .   eksprimiti, u liku glagolskog pridjeva radnog eksprimio   .   L   iteratura   Brozović, Dalibor (1973), “Uloga bosanskohercegovačkih franjevaca u formiranju jezika hrvatske   književnosti i kulture – od Divkovića do fra Grge Martića”, Godišnjak Instituta za izučavanje  jugoslavenskih književnosti u Sarajevu 2, 35-53 .  C   attaneo, Ruggero (2000), Latino e “slavo-bosanski”: il Testimonium bilabium di Filip Lastrić,   francescano bosniaco del secolo XVIII , (diplomski rad)  Jelenić, Julijan (1925), “Ljetopis franjevačkog samostana u Kr  .    Sutjesci (3)”, Glasnik Zemaljskog   muzeja u Bosni i Hercegovini XXXVII, str .    5-41 .  K   nezović, Pavao (2002), “Testimonium bilabium written by the Friar Filip Lastrić (Philippus ab   Ochevia)”, u Ferluga Petronio F ., u   r .,    Plurilingvizem v Evropi 18 .    stoletja, Maribor, 191-203  .  K   una, Herta (1967), Jezik fra Filipa Laštrića, bosanskog franjevca XVIII vijeka , Djela ANUBiH   XXVII, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 15, Sarajevo  Kuna, Herta (1972) “Udio franjevačke književnosti XVIII  .    vijeka u stvaranju literarnog jezika   zapadnog srpskohrvatskog područja”, Književni jezik I, 3-4, 41-61 .  K   una, Herta (1997), “Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini u 18  .    stoljeću”, Prvi hrvatski   slavistički kongres, Zbornik radova II, Zagreb 1997, 169-178 .  P   ranjić, Krunoslav (1994), “Virtualnost dijakronijskih stilema”, Znanstveni skup “Sedam stoljeća   bosanskih franjevaca” , Sarajevo, 161-181 .  P   ranjković, Ivo (2008), “Franjevačko spisateljstvo na hrvatskome jeziku”, Zagreb  Zirdum, Andrija (1982), Filip Lastrić Oćevac (1700-1783), Zagreb   44 Bono Benić, Protocollum Conventus Suttiskae (Kronika), pod godinom 1752 ., u   Jelenić 1925:6 .   R   uggero Cattaneo: Lastrićevi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium    . . .     87       Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u  srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti –  Nekoliko načelnih zapažanja   Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske države, osobito njene Crkve,  odredili su i kulturni razvoj na njenom terenu  .   Uz djelovanje heretičke Crkve bosanske   vezana je čitava – do danas očuvana – vjerska pismenost  .    Njen korpus sadrži 13 jevanđe-  lja, 4 apostola, 3 apokalipse i jedan psaltir  .    K tomu se pribrojavaju nekoliki kraći, među   njima, kako se misli, i apokrifni tekstovi  .    Najobimnije knjige predstavljaju tri zbornika   – dva, Hvalov i Mletački, s početka 15  .    st  ., u   z znatno manji – Radosavljev iz sredine   15 . s   t . Ž   anrovi zastupljeni u Hvalovu i Mletačkome zborniku jesu: jevanđelja, apostoli   i apokalipsa, uz dodatne sastave i zapise  .    Jedini sačuvani Psaltir nalazi se u Hvalovu   zborniku    . R   adosavljev zbornik sadrži potpun tekst Apokalipse uz neke kraće tekstove   čija funkcija još nije sasvim razjašnjena .    Izoliranost Crkve bosanske uzrokovala je i kon-  zervativnost za nju pisanih spomenika .  U r   eferatu se ovaj bosanski korpus razvrstava prema žanrovskoj pripadnosti, opisuje   i poredi sa srodnim pojavama susjednih južnoslavenskih književnosti .      Vanjski oblik knjiga, izbor tekstova i njihov raspored, pogotovo u zbornicima, te   karakteristike pisma, pravopisa i jezika, dopuštaju da se bosanska srednjovjekovna knji-  ževnost smatra posebnom cjelinom – redakcijom, ravnopravnom svim ostalima unutar  slavenskoga svijeta  .     K   ljučne riječi: srednjovjekovna bosanska književnost, Crkva bosanska, žanrovi – jevan-  đelje, apostol, apokalipsa, psaltir; bosanska redakcija .   G   enre system in the medieval Bosnian religious literature  The particularity of the emergence and survival of the medieval Bosnian state, particu -  larly its church, has determined the territory’s cultural development  .    Religious literacy,   preserved to this day, has been linked with the function of the heretic Church of Bosnia .      Its body consists of 13 gospels, 4 apostles, 3 revelations and one psalter  .    A few shorter   texts, believed to be apocryphic, may be added as well  .    The most comprehensive are the   three books – Hval’s and Venetian from the beginning of the 15 th century, and much   smaller – Radosav’s from the mid 15th century  .  G  enres presented in Hval’s and Venetian books are: gospels, apostles and revelati -  ons, with additional compositions and records  .    The only saved psalter is in the Hval’s    UDK : 821 .163 .4(497 .6) .09“11/14”  811   .  163   .  1:811   .  163   .  4     88   book .   Radosav’s book contains the full version of the revelation together with some shor -  ter texts whose function has not been determined yet .  Th   e isolation of the Church of Bosnia has affected the conservative nature of its   written monuments .  Th   is paper divides the texts based on their genre and deals with them in the context   of the neighbouring South Slavonic literatures .  Th   e books’ appearance, the choice of texts and their lay out, the characteristics of   letters, orthography and the language, are allowing us to determine the medieval Bosni -  an literature as a special identity – “redakcija” (editing) – equal to every other literature  inside the Slavic world  .     K   ey words: Medieval Bosnian literature, Bosnian Church, genres – Gospel, apostle, apo -  calypse, psalter, Bosnian scripture style .   1   . Uvodne napomene  Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske države, osobito njene Crkve,  odredili su i kulturni razvoj na njenome terenu (Kuna 1973, 1982, 1986, 2008)  .    Uz dje-  lovanje heretičke Crkve bosanske vezana je čitava – do danas sačuvana – vjerska pisme-  nost .    Biblijske knjige: jevanđelja, apostoli, apokalipsa i psaltir čine njen glavni sadržaj  .      Najbrojniji su prepisi četverojevanđelja (njih trinaest ili više), koje slijede četiri apostola,  tri apokalipse i jedan psaltir (Nazor 2005)  .    Uz njih se u dvama zbornicima, Hvalovu iz   1404 .    god .    i u Mletačkome s kraja 14 .    ili početka 15 .    st ., n   alaze i kraći sastavi od kojih se   neki smatraju apokrifnima (Kuna 1986) .    Radosavljev zbornik iz sredine 15 .    st .    sačinjava   Apokalipsa – uz dodatne tekstove čija funkcija još nije sasvim razjašnjena (Jurić-Kappel  2001, Jurić-Kappel 2002, Kuna 1977b)  .    Hvalov se kodeks završava Psaltirom iza kojega   dolazi kolofon, prepisivačev zapis  .  I   zoliranost Crkve bosanske, nepostojanje nekog vanjskog centra, uporišta, kao što   je za katolike bio Rim i za pravoslavne u početku Bizant, uzrokovala je i konzervativnost  za nju prepisivanih knjiga  .  S   vi se istaživači slažu u tome da ovi spomenici najbolje i najduže tradiraju baštinu   ohridske glagoljske škole, znači, Crkva se zadovoljava prvotnim fondom knjiga staro -  slavenske pismenosti, koji – vjerovatno preko Huma – stiže u Bosnu  .    Pri ovome još nije   razjašnjeno koji su sve spisi došli već posredovanjem Bosanske biskupije koju u 13  .    st .      smjenjuje Crkva bosanska .   2   . Žanrovi  Iako je broj prepisa ovih knjiga u odnosu na susjedne i ostale srednjovjekovne slavenske  pismenosti sasvim skroman, u njima su zastupljeni “gotovo svi” biblijski žanrovi – a  glavni su, kao što je već spomenuto: jevanđelje, apostol, apokalipsa i psaltir (Dragojlović  1997:51-52) .    Najviše ima jevanđelja, što znači da su te knjige bile najtraženije na ovome   prostoru .    Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     89   Za bosanska jevanđelja dokazana je velika starina predložaka  .   Grickat (1961-62) je   utvrdila brojne veze s Assemanijevim jevanđeljem, jednim od najstarijih slavenskih je -  vanđelja ikako .    U prepisima apostōlā neki (Kuna 2008) vide tragove važnih glagoljskih   odlomaka, Grškovićeva i Mihanovićeva, iz 12 .    st .    Dok jedini sačuvani Psaltir u Hvalovu   rukopisu ukazuje na jugoistočne staroslavenske uzore (Jurić-Kappel 1984), dotle bi tri  prepisa Apokalipse, koji su slični, ali ne i identični, pa upućuju na postojanje više takvih  na bosanskome terenu – mogla potvrđivati veze sa zapadnijim krajevima i kulturama  .      Apokalipsa se smatra jednim od najčitanijih tekstova u srednjem vijeku na Zapadu, te   omiljenom lektirom heretika, a dugo nije pripadala liturgijskome kodeksu Istočne crkve  pa su malobrojni (ili ih nikako ni nema) njeni srpski, makedonski i bugarski prepisi  .      Zbog toga bi Apokalipsa mogla biti izuzetno značajnom pri odgonetanju zamršenoga  pitanja o ideologiji i porijeklu pretpostavljene bosanske hereze (Jurić-Kappel 2001, Jurić- Kappel 2002, Kuna 1977b) .  S   ačuvani bosanski spomenici ne pokazuju inače znatnijih tragova neortodoksnoga   učenja – dualizma, o čemu govori i činjenica da su nekolika jevanđelja preživjela osman -  sko osvajanje sklanjanjem u pravoslavne manastire .    Tamo su ona preuređivana za istoč-  nu liturgiju  .   3   . Sličnosti i razlike u odnosu na susjede  Za obje susjedne redakcije povezuju ih tekstovno ćirilometodski temelji, pri kojima Bo -  sna ugl .    i ostaje, dok se oni kod susjeda uveliko nadrastaju i nadopunjuju drugim biblij -  skim i novim nebiblijskim žanrovima u skladu s potrebama njihovih crkvenih centara,  Rima i Bizanta .    Takva centra, kako je već naglašeno, Bosna ne poznaje, kao što nema ni   originalnih vjerskih žanrova ili, pak, takvi nisu sačuvani .  S   rpska se redakcija žanrovski silno proširila slijedeći bizantske modele  .    U nju se   uvode novi vjerski, biblijski i nebiblijski tekstovi: slova, poslanice, službe, pohvale, žitija,  crkveno pjesništvo i besjedništvo i sl ., k   oji se pojavljuju kao posebni spisi ili kao dijelovi   različitih zbornika  .  S   ve žanrove bosanskoga srednjovjekovlja poznaju obje susjedne redakcije – srpska i   hrvatska .    Oni se, međutim, prezentiraju na različite načine .      U Hrvatskoj se slažu, uz nove tekstove prevođene s latinskoga, u misale i brevija -  re, kasnije i u jevanđelistare i lekcionare, ili se pojavljuju kao pojedinačne knjige (npr  .      psaltiri), dok je za Bosnu karakterističan poseban oblik zbornika nepoznat inače na juž-  noslavenskome području – “‘čitački’ spoj svih novozavetnih i nekih starozavetnih pa i  apokrifnih spisa u jednom kodeksu” kao što su Hvalov i Mletački (Bogdanović 1991:136)  .      Sličnost s ovim dvama kodeksima (Hv i Ml) pokazuje najviše ukrajinsko-ruski   Zbornik Matije Desetoga/ Matveja Desjatogo, koji je pak stotinu godina mlađi od bosan -  skih (Alekseev-Lichačeva 1987) .    Veze među njima još nisu detaljno ispitivane .   4   . Hvalov zbornik  Hvalov zbornik iz 1404 .    posvećen Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, velikome vojvodi bosan-  skom – “hercegu splitskomu i knezu ot dolnjih kraji i inim mnogim zemljam” (kolo -     90   fon, f .   359 r), smatra se najvažnijom knjigom bosanskoga srednjovjekovlja .   On sadrži sve   glavne biblijske knjige kao i kolofon prepisivača Hvala .  P   rvi istraživači Hvalova zbornika, kao povjesničar Franjo Rački (1869-1870), vidjeli   su posebno mjesto Psaltira i Apokalipse u njemu – Psaltir se nalazi na njegovome kraju,  a Apokalipsa odmah nakon jevanđelja – i takav koncept doveli su u vezu s jednim zna -  čajnim lyonskim heretičkim kodeksom  .  U s   adržaju ovoga Zbornika nema inače jasnih tragova dualističkoga učenja  .    Jedino   bi Hvalovi zapisi na marginama, upravo uz tekst Apokalipse: f  .    140 verso: “Skazanie o   crkvi idolskoj koju sveti osudiše” i f  .    142 recto: “Gore zemlji i moru ere na njem krivina   carstvuet”, mogli možda upućivati u tome smjeru .   5   . Pismo i pravopis  Svi bosanski spomenici pisani su ćirilicom, ali o prvenstvu glagoljice na ovome terenu  govore njeni ostaci u njima u obliku pojedinačanih slova, alfabeta ili čitavih odlomaka –  kao npr .    u Radosavljevu zborniku .  G   lagoljske pravopisne norme koje su preuzete/zaostale iz humske pisarske škole iz   12 .    st .    i kojih se do kraja svoga opstanka drži čitava bosanska srednjovjekovna pismenost   također ukazuju na to (Kuna 1977a) .  T   radiranje grafijsko-ortografskih uzusa ustaljenih i u hrvatskim glagoljskim spo -  menicima kao što je npr  .    pisanje i dvostruka vrijednost grafija za jat , i je, korišćenje slova   đerv, odsustvo interpunkcijskih i drugih nadrednih znakova, karakteristika je bosanske  redakcije    .  T   ako onda bosanske i hrvatskoglagoljske spise povezuju u izvjesnom smislu orto -  grafija, kao i jezik  .    Jezik ovih dviju redakcija bio je otvoreniji utjecaju narodnih idioma   nego što je to bio slučaj u srpskoj .      Srpsko se ćirilično pismo mijenja i dalje razvija i prema ruskim normama, dok se   jezik vjerskih liturgijskih knjiga strogo drži starih uzusa .      6. Ikavizam Glavnom fonološkom karakteristikom čitave bosanske grupe smatra se ikavska realiza -  cija jata, što potvrđuju sva tri zbornika, Hv, Ml i Rad, kao i većina drugih rukopisa .    Ču-  vanje jata u nekim tekstovima iz 15  .    st .    može govoriti o ijekavskoj zamjeni ovoga fonema   u jeziku njihovih prepisivača i/ili terena na kojemu su oni nastajali – kao što je slučaj u  Čajničkom jevanđelju  .   7   . Zaključak  Sačuvani su rukopisi, naravno, samo skromni ostaci onoga što se može pretpostaviti za  srednjovjekovnu Bosnu i njenu Crkvu s obzirom na sve nedaće kojima je ona izlagana:  počev od viševjekovnoga proganjanja zbog pretpostavljene hereze te smrtnim udarcem  koji joj zadaje osmansko osvajanje .  V   eliki je broj knjiga nestao, uništavan ili raznijet širom Europe  .    Nije slučajno da su   se sva tri zbornika našla upravo u Italiji  .    Pretpostavlja se da je dio plemstva spašavao    Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     91   glavu i svoj pokretni posjed bježeći u katoličke krajeve pa se tako Hvalov zbornik sada  nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji/Bologna, Mletački, kao što mu ime kaže – u  Mlecima, u venecijanskoj/mletačkoj Marciani, a Radosavljev u Vatikanskoj rukopisnoj  zbirci .    Jedan broj tekstova završio je u Rusiji, a značajno Nikoljsko jevanđelje čuva se   npr .    u Irskoj – u Dublinu  .    Već je spomenuto da su neka jevanđelja spašena sklanjanjem   u pravoslavne manastire  .  A   ko su bosanski (vjerski) spomenici – bosanska redakcija starocrkvenoslavenskoga   – i na prvi pogled lako prepoznatljivi prema svojim ortografskim i jezičnim značajkama  (ćirilica, pravopisne osobitosti i ikavizam), a dubljim zagledanjem u tekst i po vrsti i  arhaičnosti svojih predložaka, obliku zbornika i redoslijedu knjiga u njima, uz sve ek -  stralingvističke posebnosti u kojima su oni nastajali, moguće je smatrati ih zasebnom  cjelinom ravnopravnom svim ostalima u (južno)slavenskome svijetu .  P   ostoji dovoljan broj razlikovnih obilježja na svim razinama jezika i teksta po ko -  jima se oni mogu identificirati  .    Njihov je žanrovski sistem jasno određen temeljnim bi -  blijskim knjigama .    Po ovome je ovaj sistem i poseban i zatvoren  .    On je kao takav funk -  cionirao “unutar jednoga civilizacijskog kruga, koji je celina višeg reda” (Bogdanović  1991:29)  .      92   Literatura   Alekseev, Anatolij A ., O .   P .   Lichačeva (1987), “K tekstologičeskoj istorii drevneslavjanskogo Apo-  kalipsisa”, Materialy i soobščenija po fondam Otdela     r  ukopisnoj  i  redkoj  knigi  BAN 1985,   Leningrad, 8-22  .  B   ogdanović, Dimitrije (1991), Istorija stare srpske književnosti, 2  .    izd  ., p   onovljena izdanja  kola   Srpske književne zadruge u divot opremi, Beograd  Dragojlović, Dragoljub (1997), Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi ,   Svetovi, Novi Sad  Jurić-Kappel, Jagoda (1984), “Psalter des Hval-Codex – zur paläographischen und grammatikalis -  chen Charakteristik”, Wiener slavistisches Jahrbuch 30, 23-42  .  J   urić-Kappel, Jagoda (2001), “Rukopis krstjanina Radosava u svjetlu dosadašnjih istraživanja”,   Zbornik radova I ., D   rugi hrvatski slavistički kongres, 225-232  .  J   urić-Kappel, Jagoda (2002), “Bosanske apokalipse u svome (južno)slavenskom kontekstu”, Wie -  ner slavistisches Jahrbuch 48, 75-94 .  K   una, Herta (1973), “Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslavenskih redakcija staroslaven-  skog”, Simpozij “Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura”, Radovi III, Muzej grada Zenice ,   89-102  .  K   una, Herta (1977a), “Neke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu pre-  ma staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji”, Nahtigalov zbornik, Ljubljana, 153-166 .  K   una, Herta (1977b), “Radosavljev rukopis i bosanska srednjovjekovna književnost”, Godišnjak   odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu, 9-25  .  K   una, Herta (1982), “Srednjovjekovna bosansko-hercegovačka književnost”, u: A  .    Isaković i M  .      Popadić, ur .,    Pisana riječ u Bosni i Hercegovini, 49-84, IRO Veselin Masleša, Sarajevo  Kuna, Herta, ur .    (1986), Zbornik Hvala krstjanina (Codex “Christiani” nomine Hval), tom I: faksi-  mile, tom II: transkripcija i komentar, Svjetlost – ANUBIH, Sarajevo  Kuna, Herta (2008), Srednjovjekovna bosanska književnost, Forum Bosnae 45, Sarajevo  Nazor, Anica (2005), “Rukopisi Crkve bosanske”, u: F  .    Šanjek, ur  .,    Fenomen “krstjani” u sred -  njovjekovnoj Bosni i Humu, zbornik radova, 539-562, Institut za istoriju, Sarajevo, Hrvatski   institut za povijest, Zagreb  Rački, Franjo (1869-1870), Bogomili i patareni , Rad JAZU, Zagreb   Kratice   Hvalov zbornik (1404 .   god .) – H  v  Mletački zbornik (početak 15 .   st .) – M  l  Radosavljev zbornik (sredina 15 .    st .) – R   ad   Iluminacije i početna slova   Hvalov zbornik (1404 .)  , f .4  8, f .7  0; f .1  33r, f .1  41v, f .3  59r: kolofon  Mletački zbornik (početak 15 .   st .)  , f .4  5: inicijal Z (jev .   po Marku)  Radosavljev zbornik (sredina 15 .    st .)   , f .5   5, f .5   6, f .5   8, f .5   9: kolofon   Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     93   Hvalov zbornik (1404 .)  , f .4  8, f .7  0     94   Hvalov zbornik (1404 .)  , f .1  33r   Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     95   Hvalov zbornik (1404 .)  , f .1  41v     96   Hvalov zbornik (1404 .)  , f .3  59r: kolofon   Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     97   Mletački zbornik (početak 15 .   st .)  , f .4  5: inicijal Z (jev .   po Marku)     98   Radosavljev zbornik (sredina 15 .   st .)  , f .5  5, f .5  6, f .5  8, f .5  9: kolofon   Jagoda Jurić-Kappel: Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti . . .     99       Alen Kalajdžija: O nekim leksikološkim  aspektima proučavanja Makbuli-arifa   Članak tretira problematiku dosadašnjeg proučavanja jezika i leksike prvog dvojezičnog   bosansko-turskog rječnika Makbuli-arifa iz 1631 .   te tretira i neka druga pitanja na koja je   nauka ili dala odgovore, pa se ti odgovori ponovo preispituju, ili se daju neki novi odgo-  vori i otvaraju novi problemi  .    Rad daje i statistički podatak o zastupljenosti vrsta riječi,   te se na osnovu transliteriranih verzija rječnika daje podjela bosanskih leksema prema  kriteriju prostornog i vremenskog raslojavanja .   K   ljučne riječi:  leksikografija, posuđenice, arhaizmi, historizmi, dijalektizmi, regionaliz-  mi, alhamijado književnost .   O   n Some Lexicological Aspects of Studying Makbuli-Arif  The article speaks of problems of available research of the language and lexis of the first  bilingual of Bosnian-Turkish Dictionary Makbuli-arif  from 1631 and deals with other   issues that were either answered by science, and have those answered treated again, or  new answers are emerging and they need to be treated  .    The paper provides a statistical   data on representation of word types, as well as a division of Bosnian lexems according  to the criterium of spatial and time stratification, all based on transliterary versions of  the Dictionary  .   K   ey words: lexicography, borrowed words, archaisms, historisms, dialectalisms, regio -  nalisms, Aljamiado literature .   U   vodne napomene  Muhamed Hevai(ja) Uskufi(ja) Bosnevi(ja) do danas je, općeprihvaćeno, najstariji po -  znati bosanski leksikograf, koji je u južnoslavenskim okvirima istovremeno autor prvoga  rječnika štokavske provenijencije Makbuli-arifa (Smailović 1990:92-93) – inače pisanog  arebicom na turskom i bosanskom jeziku kao poetsko djelo  .1 U nauci do danas nije po -  znato prezime ovoga autora, ali postoji više pjesničkih pseudonima kojima se imenuje  .     Zanimljivo je da se u našoj historiografiji – izuzevši rad Derviša Korkuta (1942) – goto -  vo uopće ne spominje nadimak Bosnevi(ja) za Muhameda Hevaiju Uskufiju, koji se na -  zvao tim pseudonimom u predgovoru: “Ja siromah, koji sam (se zovem) Üsküfī Bosnevi,    1 Treba napomenuti da u kontekstu arebičke pismenosti postoji i najstariji višejezični konverzacijski rječnik   iz XV/XVI st .   pod naslovom Lugat-ı Arabi ve Lugat-ı Farsi ve Lugat-ı Rumi ve Lugat-ı Serfi (Putanec 1990)  .   UD   K: 811    .   163    .   4*3'374    .   82=512    .   161     100   / Sluga (rob) sam vladara nad vladarima  .   . .”   (Smailović 1990:113) .   Nadimak Uskufi(ja)   veže se za njegovo spominjanje u rječniku, kako to, pored navedenog primjera, pokazu -  je i primjer iz predgovora: “Molba je još Üsküfina da se moli za njega Bogu (Smailović  1990:120) .    Pjesnički pseudonim Hevai(ja), koji je dosta čest u nauci, zapravo se veže za   njegovo spominjanje u više pjesama, kao npr  .    u pjesmama Bože jedini, Ti nas ne kinji :   “Misao Hevaji u dne i noći, / Da te je naći, teb’ da je doći”; ili u pjesmi Višnjemu Bogu Koji  sve sazda: “Nije li, Hevai, vrime te naći, / Dosta, ne bi l’ mu od tebe zaći” (up  .    Nametak   1981:125-131)  .  M   akbuli-arif poetski je rječnik, koji je morao ispoštovati zakonomjernosti orijental -  ne poetike, u koju je Hevaija uklapao i bosanske lekseme – na što eksplicitno upozorava  u predgovoru rječnika na turskom književnom jeziku:  “( .    . .) N   apisah rječnik; od njeg ima koristi kad se znadne  .    / (  .    . .) / K   ako su Bošnjaci   krupna stasa, / Znaj da su im i riječi krupne, / Pa ih onda dovesti na metrum, / To je  gvozden luk koji nije moguće nategnuti  .    / Hvala Bogu, po pravilima retorike, / Izražavah   se, nek bude trag svijetao .    / Načinio sam tečnim i pisao jasan srok: / Ko sluša, srce mu se   razgaljuje .    / Izrekao sam bosanski neke duhovite šale, / Te onaj ko ih vidi, rekne: Nu, baš   su doista lijepe! / I kako bi se koji moj odlomak majstorski vješto napisao, / Pisao sam u  njem po jedan dvostih .    / Ukratko, moje je pisanje na Šahidijin način, / Ali, ne daj Bože,   ja mu nemam što prigovoriti .    / Nek jedan polustih bude na bosanskom jeziku, / A drugi   na turskom, kad mogne izići srok .    / Upućeni znade da za to treba muke .    / Doista je puno   truda uloženo .    ( .    . .)   ” (Smailović 1990:115-117) .  Z   bog toga, nemali broj leksema navedenih na bosanskom jeziku direktno zavisi od   potreba strukture sloga, što se odražava i na konkretan jezički izraz .      Dosadašnje proučavanje i publiciranje     Iako su u nauci poprilično dobro objašnjeni uzroci, namjera i historijski kontekst nasta-  janja ovoga rječnika, te je naveden niz veoma zanimljivih podataka o autoru, 2 interesan-  tno je da do danas nema relevantnijih leksikoloških analiza  .   U tom smislu ističe se rad   Kerime Filan (2005), koja se bavi leksikološkim aspektom proučavanja Makbuli-arifa sa   stanovišta proučavanja porijekla riječi zabilježenih na turskom jeziku u ovome rječni -  ku .    Također, izuzetak od navedene konstatacije predstavlja rad Alije Nametka (1968) i   Ismeta Smailovića (1990), koji se rječnikom ipak ne bave u strogo leksikološkom smislu .  I   nače, prvi naučni osvrt na rječnik Makbuli-arif objavio je Otto Blau (1868) u Leipzi -  gu, dok je prvi kompletni opis izvršio Derviš Korkut (1942)  .    Nakon toga, prvi naučno   relevantan pristup u njegovom proučavanju dao je, nakon ravno stotinu godina od Bla -  uova osvrta, Alija Nametak (1968) .    Potom, u studiji “O Uskufijevu rječniku Maqbuli arif   (Potur Šahidija)” Ismet Smailović (1990) na jednome mjestu daje najviše važnijih poda -  taka, zasnivajući ih na radovima Derviša Korkuta (1942) i Alije Nametka (1968)  .3 Tako se    2 U tom kontekstu, dosta polemike vođeno je u vezi s njegovim porijeklom – što je, opet, inicirano problemom   Hevaijina jezika, potom njegova pjesničkog nadimka Uskufi i značenja ovog pojma te samim životom i  cjelokupnim stvaralaštvom (up .    Smailović 1990; Huković 1990) .  3 Ovdje treba istaći i to da je Smailović (1969) priredio opširan prikaz djela Alije Nametka (1968), u kojem   je pokušao dokazati pretpostavku da je prisustvo ikavizma u Hevaijinu djelu rezultat njegova ikavskoga  porijekla .    Isto tako, Ismet Smailović (1990:107) zamjera Nametku što nije objavio prijevod predgovora   rječnika, koji je inače dat na turskom jeziku .       Alen Kalajdžija: O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa     101   u Smailovićevoj studiji izdvaja eklektičan pristup korpusu .   Naime, Smailović (1990:162)   u popisu leksema, tj  .   registru riječi rukovodi se Korkutovim radom, a u predstavljanju   cjelovita rječnika služi se studijom Alije Nametka, smatrajući je naučno relevantnijom  od Korkutove .4  U dogledno vrijeme Alija Nametak (1978) objavio je još tri rukopisne verzije Makbu -  li-arifa, navodeći primjere riječi u glosaru .   Iz ovih triju verzija na jednome mjestu može   se pratiti svojevrstan poces interferencija i divergencija prisutnih u različitim rukopi -  snim verzijama rječnika, a dodatna zakompliciranost još se bolje vidi kada se dodaju i  druge, već ranije transliterirane verzije .    Treba napomenuti i posljednju verziju Maqbul-i   ‘arif, koja je objavljena 2001  .    godine, u svrhu obilježavanja 400  .    godine od rođenja Mu -  hameda Hevaije Uskufije, 370 .    godišnjice od nastanka rječnika te 250  .    godine od fototip-  skog izdanja arebičkog rukopisa koji je uvršten u ovom izdanju  .5 U ovoj knjižici objav-  ljena je verzija rječnika koju je uradio Alija Nametak (1968), dok je fototipski izvornik na  arebici dat u prijepisu rukopisa iz 1751, koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u  Sarajevu pod brojem R-2865 .      O Hevaijinu poređenju bosanskog i latinskog jezika     Hevaija kao izuzetno obrazovan čovjek, s obzirom na vrijeme u kojem je rođen, naveo  je da se bosanski jezik može porediti s latinskim, iako je Smailović (1990:118) – očito  razložno – skeptičan spram Nametkova stava (1968:240) da je Hevaija poznavao sličnost  genetske strukture bosanskog i latinskog  .    Moguće je da je Hevaija pod pojmovima “la -  tindže” i “latin dili” (up .    izraz na turskoj transliteraciji – Smailović 1990:118) podrazu -  mijevao različite termine, za što se navodi sljedeći kontekst u predgovoru:   “Veleučen čovjek je rekao: ‘Slobodno je razgovarati / Onim jezikom na kojem je   objavljena Božija knjiga’  .    / Kako je Evanđelje (Indžil) došlo Isusu (Isa pejgamberu), /   Došla je od Boga milost robovima (ljudima) .    / Među jezicima je sišao latinski [latindže],   / Latinski [latin dili] je pak jezik isto što i bosanski, / Te nema nikakve greške što će se  znati / Pa treba se njime izražavati ko ga znade .” (   Smailović 1990:117-118) .      Postavlja se pitanje da li je Hevaija mislio na prijevode Evanđelja raširenog među   bosanskim katolicima, ili se njegov stav odnosi na status latinskog u Evropi kao svetog  jezika na kojem su obavljani obredi .    Ono što ide u korist drugoj pretpostavci jeste citat u   kojem se konstatira da je latinski “sišao”, čime se aludira na njegovu svetost, a tu svetost  imao je kao liturgijski jezik te da je naveden pod izrazom “latindže”  .    Međutim, očito je   da se sintagmom “latin dili” kod Hevaije označava jezik Latina / latina, tj  .    bosanskih   katolika, kod kojih je u periodu kada živi i djeluje Hevaija bio započeo snažan proces  prevođenja religijske katoličke literature u Bosni  .    U tom smislu Hevaija terminološki    4  U vezi s Korkutovim pristupom ističe se nekoliko problema, među kojima su najvažniji: problemi   transliteracije, koja nije dosljedno sprovedena; zatim bezrazložno bilježenje poluglasa, za koji je Korkut  smatrao da je izgovaran u Hevaijino vrijeme; nedosljedna upotreba savremene turske grafije u kombinaciji s  vlastitom (up .    Smailović 1990:178) .    Na drugoj strani, ono što u prvi plan treba istaći kod Alije Nametka jeste   da on daje dosljednu naučnu transliteraciju rječnika .  5 Ovome primjerku, pored moderno dizajniranog i praktično pristupačnog djela široj javnosti, moglo bi se   prigovoriti to što nije posebno naglašeno koja je rukopisna verzija transliterirana, osim podatka iz uvodne  napomene da je preuzeta iz radnje Alije Nametka (1968), “rađena na osnovu šest rukopisa” (potcrtao citat A .      K .   ) .     102   razlikuje navedene izraze, pa bi latinski [“latindže”] bio ono što latinski stvarno jeste kao  temelj zapadne kulture, a latinski kao “latin dili” jezik Latina / latina, tj  .   bosanskih ka-  tolika .    Očito se kod Hevaije ova dva pojma razlikuju terminološki, a da problem izaziva   neadekvatno prevođenje na bosanski jezik  .   V   remenski i teritorijalno raslojena leksika  Jedna od ustaljenih podjela leksema u leksikologiji zasniva se na ograničenosti njihove  upotrebe s obzirom na vrijeme i na prostor  .    Prema vremenskom kriteriju, uobičajeno je   izdvajanje historizama i arhaizama, a prema teritorijalnom, uobičajeno je raslojavanje  leksema na regionalizme, dijalektizme, lokalizme .    U kontekstu ovakve podjele, ističe se   činjenica da se Hevaijina leksika posmatra u odnosu na njezino poređenje sa savreme -  nim jezikom .  V   remenska raslojenost leksema u  Makbuli-arifu vrši se u odnosu na savremeno je -  zičko stanje .    Iako ova podjela ima određenih manjkavosti spram kontekstualnog vre -  menskog okvira u kojem nastaje rječnik, ona nudi i jednu drugu vizuru spram odnosa  na Hevaijinu bosansku leksiku, jer pokazuje proces razvoja upotrebe i značenja leksema  u određenom dijahronijskom kontinuitetu koji obuhvaća gotovo četiri stoljeća .    Poznato   je da se leksika prema vremenskom kriteriju najčešće dijeli na arhaizme i historizme,  odnosno zastarjele riječi (Zgusta 1991:172), iako postoje različiti lingvistički pogledi na  ovaj fenomen .    Arhaizmi se u najkraćem mogu definirati kao lekseme koje su u odnosu   na savremeno jezičko stanje nestale iz upotrebe te su zamijenjene nekim drugim lekse -  mama kojima se obilježava neki pojam, osobina, proces i sl  .    Drugim riječima, arhaizmi   su lekseme koje su iz upotrebe nestale usljed tzv  .    unutarjezičkih razloga  .    Historizmi su   lekseme koje su zastarjele riječi zbog toga što su označavale u određenom historijskom  razvoju neke pojmove, pojave, osobine koje su u odnosu na aktuelno vremensko stanje  nestale, pa su tako i lekseme kojima su obilježavani navedeni pojmovi nestali iz upotrebe  (Šipka 1998:68) .    Historizmi su riječi koje su nestale iz aktivne jezičke upotrebe zbog tzv .      vanjezičkih razloga .      Arhaizmi se mogu podijeliti na više podtipova, među kojima se razlikuju npr  .    or-  tografski, izrazni, tvorbeni, fonetski i sl  .    U Hevaijinim verzijama rječnika pojavljuje se   nekoliko tipova arhaizama .    Fonetski arhaizam  pokazuje određenu zastarjelost u fonet -  skoj strukturi lekseme, tako da se među njima javljaju i domaće i posuđene riječi: anđel,   debel,  komin,  kopje,  lepur/lepir,6  pretil,  pukal,  rasol,  sokol,  tunja,  zofa .   Među posebno   zanimljivim leksemama jesu komin , tunja i zofa .   Komin je stariji oblik naslijeđen preu -  zet iz talijanskog jezika, a savremeni oblik kamin uzet je iz njemačkog (Anić i dr  .    2004,   knj .    5:29) .    Oblik tunja arhaičan je i zamijenjen savremenim oblikom dunja, koji je inače   preuzet iz grčkog jezika  .    Zofa je oblik koji nastao u procesu asimilacije medijalne se -  kvence -hv-, u kojoj je h neetimologijsko: zohva  > zofa  .    Tvorbeni/morfološki arhaizmi    jesu zastarjele riječe po načinu tvorbe ili morfološkom izrazu navedenih leksema, među  kojima se ističu: gnjeten , moma, kolo = kotur, pečur , potur, sila, slavić, sofija, tko/itko,   vrtlo, zobika .    Leksema  móma kao oznaka za djevojku izvodi se iz istoga korijena kao i   imenica momak .    Njezin korijen u vezi je s onomatopejskim redupliciranim oblikom mo   + mo (Skok 1971, knj .    II:453) .    Pečur je oblik koji djelimično odražava starije jezičko sta -   6 Leksema lepir također ima status regionalizma .   Alen K   alajdžija: O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa     103   nje iz prasl .   – pečura (Anić i dr .   2004, knj .   7:305), koji je kasnije u našem jeziku proširen   formantom -k-, odakle je došao oblik pečurka .   Prema tome, očekivani oblik trebao je biti   pečura, a ne pečur .    Zbog toga je ovaj oblik moguće dovesti u vezu s metričkim obrascem   Makbuli-arifa .7 U sličnom statusu mogu se tretirati i oblici  vrtlo, zobika .   Sadržajni ar-  haizam jeste zapravo pravi arhaizam, u kojem je došlo do zamjene leksema s određenim   značenjem drugom leksemom s istim značenjem:  crljen > crven, ćutjeti > osjećati, dažd   > kiša, fašababa 8 > slijepi miš/šišmiš, gaće 9 > hlače, pantole, kolo  > kotur, magaš  > pa-  tuljak, mučati > šutjeti, oganj > vatra, piljužin > čaplja, pohva > kuskun, poprug > kolan,   ruj > bronza  .    Crljen je pridjev koji se može zamijeniti savremenim oblikom crven  (up .   S   mailović 1990:163) .    Arhaizam crljen zabilježen je u rječnicima (npr  .    Anić i dr  .    2001) s   napomenom da se etimologija traži pod natuknicom crven , a leksema  crven dovodi se   u vezu s imenicom krv  .    Leksemu crljen rječnici ne tretiraju sa stanovišta etimologije, a   ona bi se, po svemu sudeći, trebala tražiti u kombiniranju, odnosno ukrštanju oblika  crven i cvrljen , za što postoji i svojevrsna semantička veza  .    Naime, glagol “cvrljiti” do -  vodi se u vezu s glagolom pržiti (u ulju), odnosno topiti (mast)  .    Rezultat prženja podra-  zumijeva dobijanje žućkastocrvene boje ulja ili masti, masla, što se ukršta s pridjevom  crven, nakon čega dolazi do rezultata crvljen, a kasnije je dobijen i konačan oblik crljen  .      Ćutjeti je arhaični oblik kojim se obilježava savremeno značenje lekseme osjećati  .    Dažd   je arhaična složenica nastala od ie .    složenice *dus-dyu, što znači “loše nebo”, za koju se u   savremenom jeziku koristi općeupotrebna leksema kiša  .    Fašababa je također složenica  .      Izvedena je od elementa faša-, koji je posuđen iz latinskog preko talijanskog, a označava   zavoj, povoj, traku (Anić i dr .    2001, knj .    3:206), odnosno pojas, odrezak od kože nalik na   pas (Skok 1971, knj .    1:508), što se dovodi u vezu s oblikom krila slijepog miša .    Drugi dio   složenice jeste -baba , element koji ima mnogo značenja, 10 zbog čega Skok (1971, knj  .   I:83)   apostrofira: “Nije moguće izbrojiti svu metaforičku upotrebu ove riječi u primitivnim  izvedenicama”  . I   menica gaće u starijem jeziku značila je pantalone, hlače, a njeno savre-  meno značenje specificirano je samo na donji veš  .    Kolo u značenju kotur samo je jedno   od metaforički upotrijebljenih značenja, koja se u savremenom jeziku mogu imenovati  i kolovratom, čekrkom i sl  .    Mučati je glagol koji se dovodi u vezu s korijenom mlЪkЪ  >   muk, dok neki oblici ovoga glagola mogu biti homonimni glagolu mukati, što je u vezi  s onomatopejskim mu .    Piljužin je prošireni oblik od piljug, što se objašnjava značenjem   kobac, škanjac (Anić i dr .    2004, knj .    8:24), dok kod Hevaije ova riječ služi za obilježava -  nje pojma sive čaplje i obilježena je turskom leksemom çaylak  (up .    Smailović 1990:172) .      Leksema poprug zabilježena je u rječnicima, a nastala je od prefiksa po- + prug (:pružiti),   što je u savremenom bosanskom jeziku zamijenjeno turskom posuđenicom kolan , kako   ju je upotrijebio i sam Hevaija kao ekvivalent lekseme poprug  .    Pohva je imenica koja se   u savremenom jeziku odnosi na regionalizam turskoga porijekla kuskun , što je podrep-  njak .    Eventualno, pohva se može tretirati i kao Hevaijin neologizam, nastao od prefiksa   po- + osnova -hva , što je na izvjestan način problematična etimologija  .    Ruj je imenica   koja je metaforički, preko boje, poslužila za imenovanje imenice bronza, koju je Hevaija    7 Konačnu riječ o tome trebaju dati orijentalisti koji se bave ovim poetskim fenomenom u orijentalnoj metrici  .     8 Ova leksema nalazi se u verziji Hevai (2001) .     9 Leksema gaće ima status i regionalizma jer postoji u nekim savremenim govorima .  10 Jedna od leksema koja se može primijetiti, pored upotrebe u složenici fašababa , jeste i prdibaba , koja s   fašababom dijeli zajedničku osobinu pojavljivanja u sumrak  .   Vrlo je vjerovatno da je ovo značenje povezano s   mitskom predodžbom određenog tabua .    O heterogenosti značenja ove lekseme up .    (Mičijević 2009) .     104   u turskom imenovao kao tuç .   Inače, ruj je u vezi s riđom, crvenkastom bojom .11 Imenica   želud također ima status sadržajnog arhaizma .   Njezin savremeni izraz glasi žir .  Leksički   ostatak ove lekseme u savremenom jeziku odnosi se na imenicu želudac, koja je metafo-  rički izvedena od navedene imenice želud (up .    Skok 1971, knj .    III:675) .      Historizmi  se uglavnom odnose na nestale oblike materijalne kuture: lubarda = vr-  sta topa; tesla = vrsta dlijeta za hoblanje i ravnanje drveta; žban  = vrsta drvene posude,   bačve .    Istina, neki se arhaizmi, kao što su lepir , crljen, gaće, mučati, te historizmi kao što   su tesla, žban, na izvjestan način mogu smatrati nekom vrstom dijalekatski i regionalno   markirane leksike .    Rezimirajući navedeno, arhaizmi i historizmi korišteni u Makbuli-  arifu jesu sljedeći: anđel, crljen, ćutat(i), dažd, debel, fašababa, gaće, gnjeten, kolo, komin,   kopje, kotor, lepur/lepir,12 lubarda, magaš, moma, mučati, pečur, piljužin, pohva, poprug,   potur, pretil, pukal, rasol, ruj, oganj, sila, slavić, sofija, sokol, tesla, tko/itko,13 tunja, vitao,   vrtlo, zakon, žban, želud .     U međuvremenu, lekseme koje se definiraju kao arhaizmi, u bosanskom jeziku za -  mijenjene su posuđenim leksemama iz nekih od orijentalnih jezika  .    Hevaija je za spome -  nute primjere navodio izvorne bosanske, koje će kasnije biti zamijenjene posuđenicama  iz orijentalnih jezika .    Takve su sljedeće lekseme: nosilo > tabut; ognjilo > čakmak; ožeg >   maša; poprug > kolan; pohva  > kuskun; prskava  = šeftelija; raj(e)nik  > dženetlija; ručnik >   mahrama .    Primjer riječi nosilo oznaka je za danas općeprihvaćenu leksemu tabut u bo -  sanskom jeziku koja se tiče njezina sakralnog i terminološkoga značenja daske na kojoj  se nosi umrla osoba prilikom njezina ukopa, dženaze  .    Ova bi leksema, izvjesno, mogla   ponajprije biti Hevaijin idiolektizam  .    Slična je situacija i s leksemama ognjilo , ožeg, raj-  nik, koje su danas ili do u skorije vrijeme uglavnom zamijenjene turcizmima/arabizmi -  ma: čakmak – koji je istovremeno i regionalizam i zamjenjiv leksemom “kresivo”,  ožeg je   iz oblasti kulture življenja zamijenjen leksemom màša, što je slično i s leksemom ručnik,   koja se u savremenom jeziku doživljava kao tipičan kroatizam, iako ga Hevaija bilježi  prije četiri stoljeća, ali u značenju mahrame, a ne peškira  .    Također, leksema šeftelija da-  nas u leksičkom sistemu stoji kao općeprihvaćena, iako postoji i naziv marelica, koja je  u novije vrijeme ušla u bosanski jezik, a Hevaija je naziva praskava, očito metaforički  .  L   ekseme koje Hevaija navodi kao narodne i koje su, prema onome što pruža građa   Makbuli-arifa, bile prisutne u vremenu kada nastaje rječnik, mogle su eventualno biti   i plod Hevaijina jezičkoga stvaralačkog rada kao neka vrsta kalkova i neologizama  .    Ta   činjenica govori o najmanje dvjema ili trima činjenicama  .    Prvo, domaća leksika kojom   se služio Hevaija proizlazila je iz ondašnjega narodnoga govora, koji nije poznavao neke  druge lekseme mimo navedenih, što je govorilo o tome da orijentalizmi nisu imali velik  utjecaj na leksički sistem našega jezika .14 Drugo, Hevaija je jako vodio računa o tome šta   je narodni jezik i njegova leksika, tako da se on dosljedno koristi onim što je unaprijed  – kako potvrđuje predgovor – naveo kao kriterij izdvajanja leksema .    To istovremeno go-   11 Up .   naziv za bilje crvene boje pod imenom rujevina; naziv za krupna goveda: risulja, rudonja, koji su krava   ili vo crvene boje i sl .     12 U verziji Hevai (2001) naveden je oblik lepir .  13 U Nametkovoj (1968) verziji je tko, a u verziji Hevai (2001) itko .     14 U prilog tome govore i drugi stariji alhamijado tekstovi, koji imaju jako malo tzv  .   orijentalizama  .   Tako   se posebno ističu alhamijado autori i djela iz XVI i XVII a donekle, ali djelimično i iz XVIII st  ., o  d kojih su   pjesme: “Hirvat türkisi”, “A ja pođoh i povedoh konja na vodu”, “Nuto moje čuda i ljute nevolje”, te autori  Salih Kalajdžić i djelimično Bašeskija i Kaimija (up .    Nametak 1981) .   Alen K   alajdžija: O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa     105   vori i o Hevaijinoj intelektualnoj izraslosti, koji je svjestan značenja i značaja narodnoga,  bosanskog jezika, i koji je možda bio u tom smislu konsekventniji negoli su to neki danas  .     Treće, značajniji utjecaj tzv .    orijentalizama desio se nešto kasnije, i to po svemu sudeći,   nakon snažnijeg utjecaja turskoga književnoga jezika na bosanski, čija je dominantna  leksička osobina bila upravo prisustvo velikog broja posuđenica iz arapskog i perzijskog  jezika .  T   eritorijalna raslojenost leksema tiče se odnosa općeupotrebne leksike spram terito -  rijalno rasprostranjene upotrebe leksema, usljed čega se može govoriti da izvorni govor-  nici jednog jezika u jednom historijskom trenutku ne znaju sve osnovne lekseme, nego  imaju određene oblike koji se razlikuju u zavisnosti od toga na kojem se terenu upotre -  bljavaju .    U tom smislu, uočava se činjenica da su neke lekseme koje su teritorijalno zastu -  pljene na nekom području u odnosu na općeupotrebnu leksiku rasprostranjene na širem  ili užem arealu, pa se govori o leksemama s užeg prostora, koji obuhvaća mjesni govor ili  grupu mjesnih govora, zatim šire područje, koje obuhvaća regiju, ali prelazi dijalekatske  granice, te prostor u kojem se na jednom dijalekatskom prostoru nalazi određena lekse-  ma, ali ne i izvan njega .    U tom smislu govori se o lokalizmima, regionalizmima i dijalek -  tizmima .    U dijalektizme  Makbuli-arifa ubrajaju se sljedeće lekseme: baba , ćaća, danaske,   divje, jučer, kopje, malahan/malašan, mőre, nedilja .    Navedeni dijalektizmi izdvajaju se   po nekim specifičnim crtama  .    Naziv  baba danas u bošnjačkim govorima vrlo rijetko   označava pojmove nena/nana .    O ovoj leksemi već je nešto kazano  .    Navedene lekseme   koriste se za razdvajanje pojmova po konfesionalno-religijskoj osnovi  .    Ćaća je leksema   koja je uglavnom pejorativno markirana i koristi se uglavnom u nekim stilovima i s  posebnom intencijom .    Danaske je dijalektizam, koji je s dodanom partikulom produkt   utjecaja usmenoga diskursa .    Divje, jučer jesu lekseme s pravim dijalekatskim fonetskim   izrazom . N   edilja je metonimijski upotrijebljena za oznaku sedmice, jer je njeno osnovno   značenje korišteno za oznaku naziva dana  .    Uzvik mőre  predstavlja pravi leksički dija -  lektizam, inače svojstven istočnijim govorima (Skok 1971, knj  .    II:456) .    U regionalizme   se ubrajaju lekseme kao što su: bak , jejina, kut, oriz, tojaga, utornik, vižle, pasulj .    Regio-  nalizmi  bak, jejina, vižle pripadaju leksemama iz semantičke skupine životinja .    Leksema   bak predstavlja prijevojni oblik imenice bik  .    Dovodi se u vezu sa prasl  .    *bykЪ < *būk-,   odakle je izveden stsl .    oblik bЪkЪ, koji je kasnije dao oblik bak  .    Leksema jejina predstav-  lja augmentativni onomatopeizam izveden iz korijena jej , na koji je dodan sufiks -ina  (up  .   S   kok, knj .    II:770), a u standardnom jeziku označava sovu  .15 O leksemi vižle već je nešto   kazano . U  tornik i tojaga na izvjestan su način i arhaizmi .   Inače, sinoniman oblik imeni-  ce utornik u savremenom je jeziku utorak .    Obje lekseme vode zajedničko porijeklo, s tim   da je način njihove tvorbe uvjetovao teritorijalno ograničenje oblika  utornik .    Oba oblika   – i utorak i utornik – imaju zajednički korijen -torЪ- , što se dovodi u vezu sa značenjem   drugi, na koji je dodan prefiks vЬ-, dok im je sufiks različit .    Oriz i pasulj, kao lekseme iz   oblasti kulture prehrane, uglavnom nisu prisutne na području organskih idioma u Bosni  i Hercegovini, iako Hevaijina građa potvrđuje njihovu upotrebu na širem prostoru na  kojem se govori bosanskim jezikom, s tom napomenom da je oriz  po starom porijeklu   posuđenica iz grčkog, ali je kasnije preuzeta iz makedonskog jezika (Anić i dr  .    2004, knj .      7:185)  . U    lokalizme  se ubrajaju lekseme malakan , rvat .    Obje lekseme tiču se upotrebe   velara h .    U prvom slučaju, etimologijsko h zamijenjeno je velarom k, dok je u drugoj    15 Jahić (1999:289) navodi i regionalne oblike jehinja / jejina .     106   leksemi posebno zanimljivo to što nema ekspliciran protetski glas h-, kojem inače nije  mjesto po etimologiji, ali je oblik rvati gotovo nezamisliv u savremenom bosanskom je-  ziku .    Prema tome, teritorijalno markirane lekseme u Makbuli-arifu  jesu: baba, bak, ćaća,   danaske, divje, jučer, jejina, kopje, malakan/malašan ,16 mőre, nedilja (sedmica/dan), oriz ,   pasulj, rvat, tojaga, utornik, vižle .     Zaključak Analiza je pokazala da se jedan broj leksema iz Makbuli-arifa , koji se posmatra sa sta -  novišta teritorijalne i vremenske raslojenosti, razvijao u skladu s unutarnjim i vanjskim  jezičkim principima .    Tako je izvjesno da se pojavljuju lekseme koje pripadaju domenu   arhaizama u odnosu na savremeno jezičko stanje, zadovoljavajući unutarlingvističke  principe nestanka nekih leksema i njihova zamjenjivanja nekim drugim, kao što to po -  kazuju i historizmi, koji su nestali, u odnosu na Hevaijino vrijeme spram sinhronije,  zbog vanjezičkih razloga, podrazumijevajući pri tome prvenstveno nestanak i gubljenje  materijalne kulture koja se označavala datim leksemama  .    Također, Hevaijina leksika,   posmatrana sa stanovišta njezine teritorijalne determiniranosti, pokazuje, kao i manje- više gotovo svi predstandardni idiomi, određena presijecanja s obzirom na ograničenost  teritorijalne rasprostranjenosti u vidu dijalektizama, regionalizma i lokalizama .       16 U verziji Hevai (2001) malahan i malašan, a u Nametkovoj (1968) malakan   .   Alen K   alajdžija: O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa     107   Izvori   Muhamed Hevai Uskufi (2001), Maqbūl-i ‘arif (Potur Šahidiya), Općina Tuzla,   Behram-begova biblioteka, Narodna i univerzitetska biblioteka, Tuzla Nametak, Alija (1968), Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici , Jugoslavenska   akademija znanosti i umjetosti, Zagreb Nametak, Alija (1978), “Tri rukopisa Makbuli-arifa (Potur-Šahidije)”, Anali Gazi  Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo  Smailović, Ismet (1990), “O Uskufijevu rječniku Maqbuli arif (Potur Šahidija)”,  Muhamed Hevai Uskufi , Univerzal, Tuzla   Literatura   Anić, V ., D .   Brozović Rončević, I .   Goldstein, Lj .   Jojić, R .   Matasović, I .   Pranjković (2004), Hrvatski   enciklopedijski rječnik , EPH d .o .o .   Zagreb i Novi Liber, Zagreb  Blau, O .    (1868), “Bosnischtürkische Sprachdenkmäler”, Abhandungen fur die Kunde des Morgen -  landes, V Bd ., 2   , Leipzig  Filan, K ., (   2005), “Turska leksika u rječniku ‘Makbuli arif’ Muhameda Hevaija Uskufija”, Anali   Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXIII-XXIV, Sarajevo  Halilović, S .    (1991), “Narodno jezičko blago u ‘Potur Šahidiji’ Muhameda Hevaije Uskufije”, Bo -  sanski jezik, Sarajevo  Jahić, Dž .    (1999), Školski rječnik bosanskog jezika , Ljiljan, Sarajevo  Korkut, D .    (1942), “Maqbūl-i ‘aryf (Potur-Šāhidija) Uskufi Bosnevije, Glasnik Hrvatskih zemalj -  skih muzeja, god .    LIV, Sarajevo   Muhamed Hevai Uskufi (2001), Maqbūl-i ‘arif (Potur Šahidiya) , Općina Tuzla, Behram-begova   biblioteka, Narodna i univerzitetska biblioteka, Tuzla  Nametak, Alija (1968), Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici , Jugoslavenska akademija znano -  sti i umjetosti, Zagreb  Nametak, Alija (1978), “Tri rukopisa Makbuli-arifa (Potur-Šahidije)”, Anali Gazi Husrev-begove   biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo  Nametak, Alija (1981), Hrestomatija alhamijado književnosti, Svjetlost, Sarajevo  Putanec, V  .    (1990), “Poliglotni ar .-   perz .-   grč .-   srp .    i ar .-   perz .-   grč .-   hrv .    rukopisni konverzacijski pri-  ručnici s konca 15 .    st .    na Porti u Carigradu .    Knjižnica u Aja-Sofiji, mss .    4749 i 4750”, Raspra-  ve ZJ, sv .    16, Zagreb  Skok, P .    (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika , knjiga I, II, III, JAZU, Zagreb  Smailović, I  .    (1990), “O Uskufijevu rječniku Maqbuli arif (Potur Šahidija)”, Muhamed Hevai   Uskufi, Univerzal, Tuzla  Šipka, D .    (1998), Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Novi Sad       109       Catherine Mary MacRobert: How well did Hval  know the Psalter?   The psalter contained in the Hvalov zbornik of 1404 (Kuna et al .   1986) is the only exam-  ple of this text extant in manuscripts associated with the Bosnian krstjani  .   It has been   variously interpreted as evidence either that they did not in fact reject the Old Testament,  or that they were familiar only with those books of Scripture which were most frequently  used liturgically in the medieval church: the Gospels, Acts and Epistles, and Psalter .    On   the basis of detailed textual analysis, it is argued:  1 .    that as indicated by Jagoda Jurić-Kappel, Hval’s psalter is dependent on a revised   translation which came into use among the Orthodox Bulgarians and Serbs in the four-  teenth century;  2 .    that the unusual presentation of the text and the numerous corruptions which it   exhibits suggest that the scribe was not familiar with any Church Slavonic version of the  Psalter .   K   ey words: Psalter, Hval’s anthology, Bosnian krstjans    .     K   oliko je Hval poznavao Psaltir?  Psaltir u Hvalovom zborniku iz 1404 .    godine predstavlja jedinstveni primer ovog biblij-  skog teksta u rukopisima vezanim za bosanske krstjane  .    Njegovo se prisustvo u rukopisu   tumači na različite načine, kao dokaz da krstjani nisu u stvari odbacivali Stari zavet, ili  kao svedočanstvo da su poznavali samo one biblijske knjige koje su bile najčešće u litur-  gijskoj upotrebi u srednjovekovnoj crkvi, naime: Jevanđelje, Apostol i Psaltir  .    Na osnovu   podrobne analize teksta može se zaključiti da:  1 .    kao što je primetila Jagoda Jurić-Kappel, Psaltir u Hvalovom zborniku umnogo -  me sledi prerađeni prevod koji je ušao u opticaj kod pravoslavnih Bugara i Srba tokom  14 . s   toleća;  2 .    neobična segmentacija teksta i mnogobrojne greške navode na pomisao da prepi-  sivač Hval nije dobro poznavao nijedan crkvenoslovenski prevod Psaltira .   K   ljučne riječi: Psaltir, Hvalov zbornik, bosanski krstjani .   Th   is paper takes as its starting point the articles published twenty years ago and more by   Jagoda Jurić-Kappel (1984, 1992), in which she demonstrated that although the psalter  in Hval’s Zbornik reflects in places the early versions of this text known as Redactions I    UDK : 003 .349 .038:811 .163 .1'374 .81](497 .6)“14”  930   .  2:003   .  072](497   .  6)“14” Hvalov zbornik     110   and II (MacRobert 1998, Thomson 1998:803-820), it is based in large part on Redaction  III, the revision of the Church Slavonic translation thought to have been carried out on  Mount Athos in the early fourteenth century  .    Although, following Češko (1982), Jurić-  Kappel supported this position primarily with data from a limited number of psalms,  further evidence for it can be found throughout the text, not only in specific variant  readings, but also in recurrent linguistic innovations such as secondary sigmatic aorists,  2nd singular perfect in place of aorist, recurrent expressions such as túnØ  and da nØ kogda   rather than the equivalent aùúty, sp™ti or bØzúma  and Øda kogda characteristic of ear-  lier redactions (Karačorova 1989:172, 177-178, 188-192) .    The wording of the headings to   the psalms also conforms to that found in Redaction III (MacRobert 1996) .  J   urić-Kappel’s interpretation is entirely convincing; examination of the rest of Hval’s   psalter modifies it only by revealing a small number of features which ally his text with  certain South and East Slavonic psalters, Sim, Luc,  FпI2, Ox, B, JS 1 (MacRobert 1994,   2005a and 2010a), of the later fourteenth and early fifteenth centuries, e  .g .1  7:48, 57:11,   78:10 ma\Øn¥Ø , compare Luc Ox BJS, contrast mysty in I, II and III; 66:2 da hv¥ty, com-  pare óvilß Øsi BJS, contrast prosvhti in I, II and III; 118:23 pØ∂aùØ sØ = Luc and possibly   FпI2 Ox, 118:27 popØkú sØ = Sim Luc  and possibly FпI2, 118:78 popØkú sØ = Sim Luc  FпI2   and possibly Ox, contrast (po)glúmiti sæ in I, II and III .  Th   e purpose of this paper is to explore Hval’s text from a different angle and in com -  parison with a wider range of manuscripts in order to elucidate the copying process and  its implications for knowledge of the Psalter in Bosnia of the time  .    It is clear that Hval’s   exemplar for this part of his Zbornik was written in a style of Cyrillic which he was not  accustomed to reading .    He mistook one letter for another, sometimes in unusual words   such as 82:11 aØndorh  > lØnydor¥,  but sometimes without this excuse, e .g .    30:21 tainh  >   tlhn¥; 43:22 tß bo >  tako; 52:7 fsr {lØvo  > kralØvo; 58:6, 67:36, 113:20 fsr {lØvß  > kralØvy ;   9:14 sßmr {(t)n™xß> smirØnix; 12:6 ml {ti tvoœ > mol¥tvú, 30:8 ml {ti > mol¥tv¥.   Another indication that he was not at ease with his exemplar can be seen in dis -  tortions apparently due to a mechanical treatment of Middle Bulgarian spellings which  confuse the letters æ  and œ, i .e .    the outcomes of original nasal vowels  .    This confusion   was of course a recurrent problem for Serbian scribes who copied from Bulgarian an -  tigraphs; but the experienced and attentive copyist could usually work out what adjus -  tments needed to be made .    Not so Hval, whose attempts to produce recognisable words   radically distort the sense, or are even nonsensical, e  .g .    9:38 vßnæ(tß)  > *vßnœ > v¥nú;   11:4  vysæ > *vysœ > vysúØ; 16:3 no\iœ > *no\iæ > ni\Ø;  21:32 rodæ\imß sæ > *rodœ\  imß sæ  > radúü\Ø sØ; 44:14  ræsni  > *rœsni > rúsn¥; 64:14  pßùØnicœ > *pßùØnicæ >   pùØn¥cØ ; 77:65  spæ > *spœ > sp$; 136:5 zabœdœ tæ > *zabœdætæ  > zabúdØty Ø ; 19:10  sp {si   c {rh > *cræ > *crœ > sp {s¥ c {rú. In these examples, asterisks mark putative intermediate   spellings in which the nasal vowels letters have been interchanged  .    In a few instances,   however, a different type of confusion can be detected, between the front nasal vowel  letter æ and the letters a  or h, representing an oral vowel, e  .g .    144:14 vsæ nizßpadaœ\  ææ > vsa nizypadaü\a ; 144:20 vßsæ lübæ\ææ >  vsa lúbØ\ah. The provenance of this   confusion is less clear 2 .   1 The sigla used here and elsewhere are listed with brief details of the manuscripts to which they refer at the   end of this paper .  2 For possible parallels, see MacRobert 2008:342 .   C   atherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?     111   Yet another striking peculiarity of Hval’s psalter text is his unsystematic rubrica -  tion of verse initials  .   Usually in early Cyrillic psalter manuscripts the initial letter of   each verse, or even each sub-division (versicle) of a verse is written in red .    Hval observes   this practice sporadically and unpredictably, e  .g .    in ps .1   6 red initial letters occur at the   start of verses 1a, 4a, 5, 7c, 13a, 13b, 13c, 14a, 14c, 14d, 15a, in ps  .    55 only verses 2a, 7a,   7b have red initials, while there is no rubrication at all in pss .4   2 (5 verses), 45 (12 verses),   63 (11 verses), or 69 (6 verses)  .    Such inconsistency can most easily be explained on the   assumption that Hval did not understand the basis on which rubrication was applied to  the text of the psalms, and therefore reproduced mechanically the red letters of an exem -  plar which followed the layout of fourteenth-century manuscripts such as the Tomičov  Psalter (Džurova 1990), where only verse initials which coincide with initial position in  the line are rubricated .      Although he wrote an elegant hand, which arguably exhibits the influence of four -  teenth-century stylistic developments (Jurić-Kappel 1984:27-28), Hval seems not to have  been an accurate scribe .    Unfamiliarity with the Cyrillic lettering of his exemplar cannot   explain the errors which he made by the mechanism known as saute du même au même    .      So he may repeat several verses when they start and end with the same words, e  .g .    the   duplication of 17:21-25a, which arises from the fact that verse 21a i vyzdasty m¥ g {dy3 po   pravd¥ moØi i po ∂¥stot¥ rúkú moØü  has the same wording as verse 25a .   Elsewhere, for   the same reason, he may displace phrases or omit them altogether, e .g .      65:15  olokavtomat™ mojdan™ vßznØsœ tØbh sß kadilomy i ovyni vßznØsœ tØbh  vol™   sß kozl™ > olúkavtomat¥ mojdan¥ vyznØsú tØbi voli sy kozl¥ sy kadilomy i ovni.  9:11  da úpßvaÎtß na tæ znaÎ\Øi imæ tvoØ hko nhsi ostavilß vßz™skaÎ\ixß tØbØ   > da úpvaüty na tØ znaü\Ø imØ tvoØ hko nhs¥ ostav¥ly vyziskaü\¥xy imØ tvoØ i   vyziskaü\¥xy tØbØ  .  I   t is true that the use of repetition and parallelism as poetic devices in the psalms   led other scribes to make similar omissions (MacRobert 2008:346-348), but usually the  resulting text still makes sense .    Some of Hval’s omissions, by contrast, because they are   purely mechanical, undermine the syntactic coherence of the text, e .g .:  4   9:5-6 zavØ\avaÎ\æ zavhtß Øgo o jrßtvaxß i vßzbhstætß nb {sa pravydœ Øgo hko   b {ß sœdii Østy >  zavØ\avaü\a zavhty  Øgo o jrytvaxy i vyzbhstØty nb {sa pravdú Øgo o   jrytvaxy i vyzv¥stØ hko b {y súdØi ös.  26:8-9 vßz¥ska tØbØ licØ moØ lica tvoØgo g {i vßz¥skœ nØ otvrati lica tvoØgo otß   mØnØ nØ úkloni sæ > vyz¥ska tØbØ l¥cØ [mo]moØ l¥ca tvoØgo ot mØnØ nØ úklon¥ sØ .  1   01:24-5  úmalØniØ dynØi moixß izvhsti mßnh nØ vßzvØdi mØnØ vß prhpolovlØniØ   dnØi moixß vß rodß rodovß lhta tvoh > úmalØniØ dn¥ moixy vy rody rodovy lhta tvoh.  Equally, his tendency to transpose letters or syllables produces readings which   do not fit their context, e  .g .    34:6 poganó•i > pomagaØi; 55:13 vß mynh > vynymi ; 62:12   zagradiùæ sæ >  razgryd¥ùØ sØ; 77:6 rodæ\ii sæ >  i da\Ør¥ sØ ; Ode 74:35 raba > brata .     What all these mistakes show is that Hval was not familiar with the contents of the  Psalter .    Most of them probably result from his own misreading, but even if some of them   were already present in his exemplar, the same conclusion follows: Hval did not know the  psalms well enough to correct his text .   3 This word is omitted in verse 21 .  4 Dan .3   .     112   His copy also contains a number of lectiones faciliores, readings which make rea -  sonably good sense in context but in fact arise from misunderstandings  .   These may be   occasioned by antiquated forms, e  .g .    25:4 shdß > shdú, or by unusual expressions, e  .g .      17:43  istßnœ ixß > i sta na n¥xy; 93:1 mystii > mast¥ty; 105:9 isæ∂Ø  > is∂ØzØ ; Ode 45:3   shnn¥æ  > sinaisk¥Ø  .   Some can be explained by the presence of foreign loanwords, e  .g .     44:9 smirna > smhrØna;  44:9 varii  > tvar¥ 6; 47:4 varØxß > *stvarØxß > strastØxy ; 77:46   ØrusØvi  >  ØrØsi;  105:19 xorivh  > xØrovimy  .   Others are based on clichéd expectations,   e .g .    44:18 pomhnœtß imæ tvoØ  > pom¥nan¥Ømy tvoimy ; 62:7 vß tæ  > vy tain¥; 118:21   proklæt™ úklanóÎ\imß sæ > proklØt¥Ø $klanaü\imy sØ 7 . In addition there are several   i  nstances where a negation is either omitted or added, once again under the influence   of standard phraseology, e  .g .    omissions in 9:39 da  <nØ> prhloj¥ty sØ ptomy vØl¥∂¥ sØ   ∂  and 143:8 ixyjØ ústa g {laùØ súØtú i dØsn¥ca ixy dØsnica <nØ>pravd¥; additions   in 34:8 lov¥tvú üjØ [nØ] skr¥ and 81:2 dokol¥ súdhtØ nØpravdú i licy grhùni∂y [nØ]  obinúØtØ sØ. Not all of these readings are peculiar to Hval’s text: the misinterpretation  of obscure loanwords such as varii  can be paralleled from other manuscripts, parti -  cularly in the uncontrolled tradition of the twelfth and thirteenth centuries, as can the  substitution of kr¥vy for kryvØ  in 5:7, 25:9, 54:24, 58:3 and 138:19 (MacRobert 2008:346) .      Allowance must therefore be made for the possibility that Hval inherited some of them  from his exemplar .    But this raises a problem: if Hval copied from a manuscript of Redac -  tion III, a thorough revision carried out less than a hundred years before his time, why  did his exemplar contain these outdated errors?  This problem becomes more acute if we take into account the unusual early readings   which occur in the text  .    Jurić-Kappel (1992:48-49) drew attention to several of these in   her article on the textual antecedents of Hval’s psalter  .    I have added a wider range of   witnesses, listed at the end of this paper .    These are primarily the South Slavonic manus-  cripts Ban, Plj, Bel, Ath, Ox (MacRobert 1991, 1994 and forthcoming) in addition to the  Grigorovič and Dečani Psalters, Gri and Deč, and the representatives of the Croatian  Glagolitic tradition, Lob and Par, cited by Jurić-Kappel; but also the East Slavonic ma -  nuscripts mentioned above and some others, S6, Har, Sim, FпI4, 1/177, which happen to  preserve old features (MacRobert 2005a, 2007, 2010a and b)  .    The variants adduced here   have parallels mainly in the uncontrolled tradition of Redaction I:   7:13 †tvlh∂Ø =  Sin Pog Gri, contrast nalæ∂Ø  in I, napræjØ in II III  16:13 prhpni = Gri, contrast prhdhi / zapßni in I,  I zapßni  in II III  21:2 syblazany = 1/177, contrast grhxopadanii  in I II III  25:10 m¥ta = Sin (Pog Lob Par) , contrast myzd™  in I II III  39:18 pomoz¥ m¥ =  Deč, contrast prióØtß mi in I II III  52:2, 4 blagost¥nØ = Gri Deč Lob Par, contrast dobra / blaga  in I II, blaga in III  59:14  vystaü\Ø na mØ = S6 ( na n™) JS ( na nasß), contrast sßtœjaÎ\æ• namß in I II III  93:15  prhdryjØ\Ø sØ = Sim FпI4 dryjØ\Ø  Lob Par, contrast •dØ in I III blizy in II III  93:20 pridØty = Gri Deč Lob Par, contrast pribœdØtß in I II III 96:2 úgotovan¥Ø =  Deč, contrast ispravlØniØ in I II III  101:28 isti = Ban Plj Bel, contrast samß  in I II tßjdØ in III   5 Hab .3 .  6 Also in Gri Par, and compare stvari in Lob   .  7 Also in Gri .   C   atherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?     113   113:8 nØshkomi kamiky =  1/177 nØshkom™i in II III, contrast akrotomß in  I  131:4 kolhnoma = Gri Ath Luc, contrast krotaçoma  in I III skranióma  in II  131:5 shny =  S6 Har Sim Ath, contrast sØlo in I II III  141:5  kto poznaØi … kto vyz¥skaØ =  Ban Deč Gri, contrast pozna•i … vßz™ska•i   in I II III  The occasional use of asigmatic aorists, e  .g .    24:1 v¥zv¥gy, 104:34, 40 pridú  must   also be attributed to the influence of Redaction I, since later redactions prefer sigmatic  forms .    The spelling alØlúh  which is found in the headings to pss, 104, 115-7 and 118 is   likewise typical of the more conservative witnesses to Redaction I .  I   f those readings which belong unambiguously to Redaction II (Jurić-Kappel 1992:47,   MacRobert 2005b) are also taken into account, the conclusion inescapably follows that  Hval’s text is a contamination of several distinct versions:  25:4, 105:18 zbory = II (Gri Deč), contrast sßnymß in I III 52:2 na∂¥nan¥x  = II Ban Gri Deč Par, contrast bØzakoniixß in I III  62:2  koly mnojicØü prostrØty sØ k tØbh = Luc BJS kako prostrØty sØ  in II koly   mßnojicØÎ (kß) tØbh in I III  64:2 obhti = II Deč Luc, contrast molitva in I III 107:10  prostrú =  II Gri Deč, contrast nalojœ in I III  118:161 bØzúma = II Deč, contrast sp™ti in I túnØ in III 136:3 vy xvalú =  II B, contrast phniØ / phnió in I phniØ in III  143:14 prostranystv¥ = II, contrast chstaxß in I stygnaxß  in III  Ode 38:10 slavú krysta = II Gri Deč Luc BJ, contrast rogß xrßsta in I III  This interpretation receives additional support from the evidence which implies co-  pying from more than one exemplar:   67:2  vsi nØnavidØ\Ø = I II nØnavidæ\Ø in III  105:47  ispovhdat¥ sØ … i xval¥my sØ < da ispovh(daØ)mß sæ … i xvalimß sæ in I II   ispovhdati sæ … i xvaliti sæ in III .  1   18:154 po slovØsi tvoØmú rad¥ < slovØsØ tvoØgo radi in I II III po slovØsi tvoØmú V .  The last of these examples once again seems to ally Hval’s exemplar with textual   developments of the later fourteenth century: the phrase po slovØsi tvoØmú is not cha -  racteristic of Redaction III in this verse, but is to be found in Redaction V, the version  associated with the name of Metropolitan Kiprian (Češko et al  .    1989, 2:624), on which   the text of the psalms was based in the East Slavonic Gennadian Bible at the end of the  fifteenth century (MacRobert 1998, Thomson 1998:823-825) .  H   ow is this apparently random textual complexity to be explained? One possibility   is that Hval worked from a defective copy of Redaction III, contaminated with readings  from earlier redactions  .    This is not implausible: such contamination can be shown to   have arisen through conflation, as in the Bucharest Psalter (MacRobert 1995), by correc -  tion, as in the Peć Psalter (MacRobert 1989) or through the interference of memory in  the copying process, as probably in the Munich Psalter (MacRobert 1995)  .    Yet it seems   curious that so many old variants survived in a manuscript of Redaction III by the end    8 I .   Kings 2 .     114   of the fourteenth century .   How did Hval come to choose such an unreliable exemplar, if   what he wanted was an up to date version of the Psalter?  The other possibility is that Hval himself copied from two manuscripts, one perhaps   Middle Bulgarian, containing Redaction III, the other representing an older, less stable  textual tradition .    This hypothesis is consistent with the evidence of double readings and   with Hval’s many mechanical errors, because these could easily have occurred as his eyes  moved from one exemplar to the other .    But why should Hval have gone to the trouble of   using two exemplars? If an early version of the Psalter was still current in Bosnia, why  not reproduce it, as he did the New Testament texts in his Zbornik? We can surmise that  this old version was palpably in need of correction; but in that case why not simply repla -  ce it with Redaction III, the new standard version circulating in Cyrillic?  On either hypothesis we have to conclude that the Church Slavonic Psalter was not   as well known in Bosnia as the New Testament, if indeed it had any currency there at  all .    It has been suggested (Dragojlović 1997:79, Mønnesland 2005:94) that quotations in   the Bosnian charters demonstrate familiarity with the psalms; but this is not a secure  inference, because these quotations occur in the harengae, i .e .    in passages of traditional   wording which were copied from one document to another .    For instance, a concatenati-  on of phrases from several psalms begins the charter issued by Tvrtko Tvrtković, dated  18 .0   8 .1   421 (Stojanović 1929/2006:504-508, No .    523/524):   gospody s nØbØsØ prhzri vidith sini ∂lovi∂askiØ i $sliùati glasa vshxy $povaü\  ixy na ny   < ps .3   2:13 sß nØbØsØ prizrh g{l∂sk™• + ps  .1   02:20 úsl™ùati glasß   slovØsß Øgo + ps .1   7:31 za\itynikß Østy vshxy úpßvaÎ\ixy na ny .      The same wording is used in a charter of Stefan Tomaš, dated 3  .0   9 .1   444 (Stojanović   1934/2006:115-117, No .6   96); but it is also attested ninety years earlier in Stefan Dušan’s   charter of 22 .0   1 .1   333 (Stojanović 1929/2006:48-52, No .5   4) .  I   n another document, dated 6  .0   7 .1   418 (Stojanović 1929/2006:541-542, No .5   64), Gr-  gur Vukosalić makes an explicit reference to the psalmist David:   kako govori svØti psawmista Davidy: dobri podvigy podvigox sØ < 2 Tit  .    4:7 dobr™i   podvigy podvigoxß sæ  .      However, this is evidence not for, but against Bosnian familiarity with the psalms,   because the phrase attributed to David, dobri podvigy podvigox sØ , does not occur in   the Psalter at all, but comes from S  .    Paul’s second epistle to Titus, i  .e .    from the New Te-  stament, which was indisputably known in Bosnia  .    On balance the testimony of Hval’s   Zbornik points in the same direction: Hval did not know the Psalter well at all; in fact  his copy is the most inaccurate version of this text that I have encountered .    The question   is, how and why did he come to include this very curious version of the Psalter in his  Zbornik?   Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?     115   Manuscripts cited   Ath = MS 1797, National Library of Greece, Athens; 14th c .  B = c  ommentated psalter, MS 96, Barsov collection, State Historical Museum, Moscow; 15th c .  B   an = MS 1, Library of Bulgarian Academy of Sciences, Sofia; 13th c .  B   el = MS 36, Belgrade University Library; MS 331, Museum of Serbian Orthodox Church; MS 589,   Serbian National Library; MS 314 Library of Belgrade Patriarchate; two unnumbered bifolia,  Belgrade Museum of Applied Arts; 13th-14th c .  7   /177 = commentated psalter MS 7/177, State Historical Museum, Moscow; 15th c .      Deč = Dečani psalter, published by Mitrevski 2000; 13th c .  F   пI2 = MS F .п .I .2   , Russian National Library, St Petersburg; 14th c .  F   пI4 = MS F .п .I .4   , Russian National Library, St Petersburg; 14th c .  G   ri = Grigorovič psalter, f .8   7, MS 4 (M .    1687), Russian State Library, St Petersburg; 13th c .  H   ar = MS Typ .2   21, in the Houghton Library, Harvard; 12th-13th c .  J   S = commentated psalters, MS 15231 in archive of Jaroslavl ʹ regional history museum; 15th c  .,   a   nd MS 1250 in Saratov University Library; 16th c .  L   ob = Lobkowicz Croatian Glagolitic psalter, published by Vajs 1916; 1359 .  L   uc = MS Acq .    e doni 360, Biblioteca Medicea Laurenziana, Florence; 1384 .      Ox = MS e Mus 184, Bodleian Library, Oxford; 14th c .  P   ar = Paris Croatian Glagolitic psalter, published by Vajs 1916; 14th c .  P   lj = MS 80, monastery of the Holy Trinity, Pljevlja; seven folia, MS 45  .8 .2   63, Library of Russian   Academy of Sciences, St Petersburg; 13th-14th c .  P   og = Pogodin commentated psalter, published by Jagić 1907; 13th c .  S   im = Simonovskaja psalter, published by Amfiloxij 1880-1; 14th c .  S   in = Sinai (Glagolitic) psalter, published by Sever ʹ janov 1922, Tarnanides 1988 and Mareš 1997;   11th c  .  S   6 = MS 6 and 6/N, Sinai, published by Altbauer & Lunt 1978 and Tarnanides 1988; 11th c .     116   Literature   Altbauer, Moshé, Horace G .   Lunt (1978), An Early Slavonic Psalter from Rus’, Harvard Ukrainian   Research Institute, Cambridge, Mass  Archimandrite Amfiloxij (1880-1), Drevle-slavjanskaja Psaltir’ Simonovskaja do 1280 goda  1-4,   2nd ed .; L .    F .    Snigirev, Moscow  Češko, E .    V  .    (1982), “Ob afonskoj redakcii slavjanskogo perevoda psaltyri v ee otnošenii k drugim   redakcijam”, in: E  .    V .    Češko, E  .    I .    Demina et al  .,    ed ., J   azyk i pis’mennost’ srednebolgarskogo   perioda, 60-93, Nauka, Moscow  Češko, E .    V .    et al .    (1989), Norovskaja psaltyr’: Srednebolgarskaja rukopis’ XIV veka  1-2, Bulgarian   Academy of Sciences, Sofia  Dragojlović, Dragoljub (1997), Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi ,   Svetovi, Novi Sad  Džurova, Aksinija (1990), Tomičov psaltir  1-2, Monumenta slavico-byzantina et mediaevalia eu -  ropensia 1, Kliment Oxridski University Press, Sofia  Jagić, Vatroslav (1907), Slovenskaja psaltyr’ . P   salterium bononiense, Gerold & Co .- W   eidmann-C .      Ricker, Vienna-Berlin-St  . P   etersburg  Jurić-Kappel, Jagoda (1984), “Der Psalter des Hval-Codex – zur paläografischen und grammatika -  lischen Charakteristik”, Wiener slavistisches Jahrbuch , 30, 23-42 .  J   urić-Kappel, Jagoda (1992), “Die Stellung des bosnischen Psalters (1404) innerhalb der verwandten   slawischen Texte”, Wiener slavistisches Jahrbuch, 38, 37-52 .  K   aračorova, Ivona (1989), ‘Kăm văprosa za Kirilo-Metodievskija starobălgarski prevod na psalti-  ra’, Kirilo-Metodievski studii, 6, 130-245 .  K   una, Herta et al .    (1986), Zbornik Hvala Krstianina  1-2, Svjetlost, Sarajevo  MacRobert, C .    M .    (1989), “Two for the Price of One: the Psalter MS Peć 68”, Oxford Slavonic Pa -  pers, New Series 22, 1-33 .  M   acRobert, C .    M .    (1991), “The Systems of Supplementary Penitential Texts in the Psalter MSS Peć   68, Belgrade 36, and Pljevlja 80”, Oxford Slavonic Papers, New Series 24, 1- 22 .  M   acRobert, C .    M .    (1994), “The Textual Tradition of the Oxford Serbian Psalter MS e Mus 184”,   Polata k′′ nigopis′ naja, 25-26, 146-54 .  M   acRobert, C  .    M  .    (1995), “Problems in the study of the ‘Athonite’ redaction of the Psalter in   South Slavonic manuscripts”, in: P  .    Ivić, ed  .,    Studies of Medieval South Slavic Manuscripts  .      Proceedings of the 3rd International Hilandar Conference held from March 28 to 30, 1989 =  Proučavanje srednjovekovnih južnoslovenskih rukopisa  .    Zbornik radova sa III međunarodne   Hilandarske konferencije održane od 28 .    do 30 .    marta 1989, 195-213, Srpska akademija nauka   i umetnosti, Belgrade  MacRobert, C .    M .    (1996), “The classificatory importance of headings and liturgical directions in   Church Slavonic psalters of the 11th-15th centuries”, Byzantinoslavica, 57, 156- 181 .  M   acRobert, C .    M .    (1998), ‘The Textual Tradition of the Church Slavonic Psalter up to the Fifteenth   Century’, in:  J .    Krašovec, ed .,    Interpretation of the Bible, 921-42, Slovenska akademija znano-  sti in umetnosti - Sheffield Academic Press, Ljubljana - Sheffield  MacRobert, C .    M .    (2005a), “The compilatory Church Slavonic catena on the Psalms in three East   Slavonic manuscripts of the fifteenth and sixteenth centuries”, Slavia (CyrilloMethodiana  2005 ad honorem Zdeňka Ribarova et Ludmila Pacnerová), 74:2-3, 213-38 .   Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?     117   MacRobert, C .   M .   (2005b), “On the Problems of Identifying a ‘Preslav Redaction’ of the Psalter”,   in: M .   Dimitrova, P  .   Petkov and I .   Hristova, ed ., A  cta palaeoslavica, vol .   2 .   Studia in honorem   professoris Angelinae Minčeva, 39-46, Heron Press, Sofia  MacRobert, C .    M .    (2007), “Alphabetic suspension in Glagolitic and Cyrillic manuscripts”, Slovo ,   (Festschrift for Dr Anica Nazor) .    56-57:319-32 .  M   acRobert, C .    M .    (2008), “On the role of memory and oral tradition in the early transmission of   the Church Slavonic psalter text”, in: A  .    Miltenova, E .    Tomova, R .    Stankova, ed ., X   ristijanska   agiologija i narodni vjarvanija .    Sbornik v čest na st .    n .    s .    Elena Koceva, 340-55, Iztok-zapad,   Sofia  MacRobert, C .    M .    (2010a), “The textual peculiarities of the Luck Psalter of 1384 (Acquisti e Doni   MS 360, Biblioteca Medicea Laurenziana, Florence)”, Ricerche Slavistiche , New Series 8 (54),   101-25  .  M   acRobert, C .    M .    (2010b), “The impact of interpretation on the evolution of the Church Slavonic   psalter text up to the fifteenth century”, in: A .    Lemaire, ed .,    Congress Volume Ljubljana 2007    (= Supplements to Vetus Testamentum , vol .    133), 423-440, Brill, Leiden-Boston  MacRobert, C .    M .    (forthcoming), “The enigmatic Athens Psalter (Greek National Library,   MS 1797)”, in: Ž .    Levšina, ed .    “Slova i zolota vjaz′ ” .    Sbornik statej pamjati V  .    M .    Zagrebina, 338-45,   Manuscript Department of the Russian National Library, St .    Petersburg  Mareš, F .    V .    (1997), Psalterii Sinaitici pars nova , Österreichische Akademie der Wissenschaften,   phil .-   hist .    Klasse, Schriften der Balkan-Komission, Philologische Abteilung, 38, Fontes Nr  .      2, Vienna  Mitrevski, Ljupčo (2000), Dečanski psaltir, Makedonski srednovekovni rakopisi, 5, Institut za sta-  roslovenska literatura, Prilep  Mønnesland, Svein, ed .    (2005), Jezik u Bosni i Hercegovini, Bemust, Sarajevo  Sever′ janov, Sergej (1922), Sinajskaja psaltyr ′  .    Glagoličeskij pamjatnik XI veka , Pamjatniki staro-  slavjanskogo jazyka 4, Otdelenie russkogo jazyka i slovesnosti Rossijskoj Akademii Nauk,  Petrograd  Stojanović, Ljubomir (1929/2006, 1934/2006), Stare srpske povelje i pisma 1-2, Zbornik za istoriju,   jezik i književnost srpskog naroda 19, 24, Srpska kraljevska akademija, Belgrade-Sremski  Karlovci / Srpska školska knjiga, Belgrade  Tarnanides, I .    C .    (1988), The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975 at St  .    Catherine’s Monastery   on Mount Sinai, Mount Sinai and Hellenic Association for Slavic Studies, Thessaloniki  Thomson, F .    J .    (1998), ‘The Slavonic Translation of the Old Testament’, in: J  .    Krašovec, ed .,    Inter-  pretation of the Bible, 605-920, Slovenska akademija znanosti in umetnosti- Sheffield Acade-  mic Press, Ljubljana-Sheffield  Vajs, J  .    (1916), Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum  1, Academia palaeoslovenica   Veglensis, Krk-Prague        119       Lejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa   Dosad najznačajniji pothvat u pogledu prezentiranja srednjovjekovnih natpisa Bosne i  Huma predstavlja zbornik Marka Vege koji sadrži ukupno 325 tekstova  .   Manji dio tih   natpisa čini tekstualnu cjelinu od više klauza i svega ih je 30-ak pročitano s izvjesnošću .      Filolozi su, međutim, svoje stavove gradili na temelju jezičke građe koju su predstavili  historičari, arheolozi, teolozi, tako se dogodilo da su danas uvriježeni stavovi koji bi za -  pravo mogli biti zablude  .    Uz pomoć novijih lingvističkih metoda – tekstne lingvistike,   tekstološke analize – mogle bi se dobiti potpunije i pouzdanije verzije čitanja .    Tekstolin-  gvistički pristup polazi od toga da svaki tekst zahtijeva samo sebi primjerenu metodu i  sadržava tekstualne zakonitosti samo njemu svojstvene i neponovljive .    Ova metoda oso-  bito je korisna za analizu oštećenih ili nedovršenih zapisa gdje je potrebno rekonstuirati  pojedine segmente teksta  .    Primjenom novih metodoloških postupaka u ovom radu bit   će predstavljena revizija čitanja oštećenog teksta Humačke ploče  .    Predmet autoricinog   zanimanja jeste i kritičko preispitivanje jedne od proizvoljnih ocjena izraženih u dosa -  dašnjim prikazima – teze o neobrazovanosti pisara i nepismenosti klesara  .    U tom smislu   posebna pažnja posvećena je analizi epitafa Vlatka Vlađevića .   K   ljučne riječi: revidirani tekstovi srednjovjekovnih natpisa, tekstološka analiza, rekon -  strukcija oštećenog teksta, čitanje Kulinove ploče, čitanje epitafā sa Vlađevine .      The language and writing system of the revised inscriptions The anthology of medieval inscriptions collected by Marko Vego remains the fundamen -  t   al collection of texts engraved on Bosnian and Humian tombstones  .    The collection con-  tains 325 texts, only some of which comprise multiple clauses and only thirty of which  can be read with certainty  .    Philologists have, in fact, constructed their arguments on   the basis of linguistic material presented by historians, archaeologists, theologians, with  the result that some of the ideas that have become the established wisdom are actually  misleading .    Newer linguistic meth  o   ds, like text linguistics and comparative textological   analysis, may allow more reliable readings, however  .    The approach called text linguistics   assumes that each text requires an individualised method, as each text contains pecu -  liarities and patterns unique to it .    This method is especially useful for the analysis of da-  maged or incomplete records which require the reconstruction of segments of text. This   paper presents a review of the damaged text from an engraved tablet from Humac  .    The   author is also concerned to re-examine the arbitrary judgements expressed in previous  treatments, viz .    the assumption that the author was ill-educated and the stonecutter il -  l   iterate .    Particular attention in this regard is devoted to Vlatko Vlađević’s analysis of the   epitaph .   UDK: 003 .349(497 .6)"04/14"  821   .  163   .  4(497   .  6)   .  09"04/14"  811    .   163    .   (497    .   6)'286  811    .   163    .   4*3'286     120   Key words: revised texts of medieval inscriptions, text-critical analysis, the reconstructi -  on of damaged texts, reading of Kulin’s plate, reading the epitaph from Vlađevina .   D   osadašnja istraživanja  Tekstovi natpisa istraživani su sa paleografskog, lingvističkog i književnoumjetničkog  aspekta .    U proteklom stoljeću metodološki su se postupci ograničavali na deskriptivni   nivo analize, pa ostvareni rezultati uglavnom nisu sistematski povezani, niti je iz nji -  hovog načina predstavljanja mogao proizaći jedinstven metodološki obrazac koji bi bio  upotrebljiv za analize novootkrivenih tekstova  .    U filološkom smislu potvrđena je njihova   originalnost: natpisi stećaka promatraju se kao poseban žanr u odnosu prema ostatku  srednjovjekovne umjetnosti riječi  .1 Zapravo, bosanska srednjovjekovna književnost, u   pogledu tematske raznovrsnosti ocijenjena kao umjetnost relativno skromnog repertoa-  ra prema ostalim južnoslavenskim redakcijskim književnostima, 2 kroz natpise na steć -  cima kompenzira taj nedostatak  .   Ovaj žanr, čak i kad se posmatra iz današnjeg ugla,   na vanjskim teritorijama, dakle u pograničnim oblastima Hrvatske, Srbije i Crne Gore,  predstavlja odjek kreativne forme pismenosti koja je cvjetala u srednjovjekovnoj Bosni .      Pojava nadgrobnih ćiriličnih natpisa povezana je s pojavom kamenih ktitorskih plo -  ča u žanrovskom, jezičkom i paleografskom smislu  .    Kada se procjenjuje mogućnost po-  stojanja žarišta invencije ove umjetnosti, treba uzeti u obzir vremensku i prostornu uda -  ljenost najstarijih spomenika – Humačke ploče, Povaljskog praga, Blagajske i Kulinove  ploče i treba ih dovesti u isti odnos sa najstarijim nadgrobnim natpisima župana Grda  i velikog sudije Graděše, a naročito sa ovim posljednjim, koji je ujedno i grobni natpis i  ktitorska ploča .    Može li se onda govoriti o nekom centru odakle se počinje širiti takva   vrsta umjetnosti koja zatim, u izvjesnom vremenskom roku, zauzima i neko drugo pod-  ručje? Povaljski natpis (1184), jednako kao Kulinova ploča i ploča velikog sudije Graděše,  ostavlja dojam ritmiziranog teksta – što ukazuje na činjenicu da je u vrijeme njegovog  nastanka već bila razvijena sintaksička okosnica epigrafske formule .    Stoga, proizvoljnoj3   ocjeni o centru širenja epigrafske umjetnosti treba pretpostaviti tezu da je ovdje riječ o  jedinstvenom stvaralačkom pokretu sa regionalnim osobenostima .      Najstariji ćirilički nadgrobni natpisi su Natpis župana Grda  (Trebinje, druga pol .    12 .     stoljeća), Natpis velikoga sudije Graděše (Zenica, kraj 12  .    stoljeća), Natpis popa Těhodraga   (Livno, 12 .    stoljeće), Natpis župana Pribiliše (Trebinje, 1241), a najstariji ukrašeni je Nat -  pis kazanca Nespine  (Visoko, 13 .    stoljeće) .    Odrednicu “najstariji” treba uzeti s rezervom,   jer su to najstariji otkriveni natpisi, a mogućnost da se pronađu drugi natpisi iz ranog  razdoblja ostaje i dalje otvorena  .4 Vremenski i prostorni odnos između najstarijih pro -  nađenih natpisa ne dozvoljava da se s izvjesnošću pretpostavi sasvim određen centar u  kome je ova umjetnost nastala .   1 Kuna 2008:281  .  2 Kuna 1973:92 .  3 Ovakve ocjene kojima se pokušava odrediti mjesto invencije najčešće su zasnovane na pretpostavkama koje   ne proizlaze iz samih tekstova .   Jedna od takvih je i teza o Hercegovini kao mjestu bogatom kamenom i stoga   vjerovatnom središtu ove vrste pismenosti .  4 Natpis popa Tĕhodraga  pronađen je 2003 .   godine, a po nekim od svojih obilježja, posebno glagoljskoj formi   slova za /e/ može se uvrstiti u isti red sa Humačkom pločom  .   L   ejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa     121   Broj natpisa u odnosu prema ukupnom broju stećaka veoma je malen  .   Na teritoriji   Bosne i Hercegovine evidentirano je 328 natpisa, dok je na teritorijama Srbije, Hrvatske i  Crne Gore još i daleko manji (u Srbiji 15, u Hrvatskoj 13, u Crnoj Gori 12) .5 Ovako velik   nesrazmjer između tekstova i stećaka moguće je tumačiti u svjetlu semiotike kulture  .     Naime, u visoko hijerarhiziranom društvu kakvo je feudalno mora se pretpostaviti da  nije svakom rangu osobe priličilo ispisivanje teksta na stećku, naročito dužih natpisa  .      Pojava natpisa, prema tome, ne govori o utjecaju neke od klesarskih ili pisarskih škola,  već jedino o plemenitoj krvi osoba koje počivaju pod njima  .    Jednako tako su i simbolične   predstave na stećcima birane prema rangu ličnosti  .6 U prilog ovom stavu govore natpi -  si iz 14  .   stoljeća: Natpis Kataline Kotromanić , sestre bana Stjepana II, i njenog supruga   župana Nikole (Neum, c  .1   349), Natpis Vladislava Nikolića , sina Kataline Kotromanić   (Neum, iza 1363), Natpis župana Krnja  (Trebinje, prva pol  .    13 .    stoljeća), Natpis gosta   Milutina (Foča, 1304-1318), Natpis Milata Pripčinića (tepčija Milat, svjedok Tvrtkove   povelje iz 1366)  .7   Korpus za istraživanja i primjena novih metodoloških postupaka  U pogledu prezentiranja ukupne epigrafske građe dosad je najznačajniji pothvat Marka  Vege .    Međutim, u njegovoj su kolekciji mnogi tekstovi neadekvatno predstavljeni, iako   su prošli i kroz nekoliko revizija  .    Poseban problem predstavlja činjenica da se čitanjem   tekstova nisu bavili filolozi, nego arheolozi, teolozi, historičari .    Rezultati su stoga uglav-  nom deskriptivni .      Vegin zbornik sadrži ukupno 325 natpisa  .    Manji dio tih natpisa predstavlja tekstual -  nu cjelinu od više klauza i svega ih je 30-ak pročitano s izvjesnošću  .    Filolozi su pak svoje   stavove gradili na temelju jezičke građe koju su predstavili historičari, tako se dogodilo  da su danas uvriježeni stavovi koji bi zapravo mogli biti zablude .    Nekoliko pitanja ostalo   je otvoreno i za nevelik broj od 30-ak sa znatnim stepenom pouzdanosti pročitanih tek-  stova, ali bi se uz primjenu novih lingvističkih metoda – tekstne lingvistike, tekstološke  analize – mogle dobiti potpunije i pouzdanije verzije čitanja  .    Ovom metodom može se   ustanoviti prava razdioba teksta na manje tekstne jedinice i procijeniti njihov sadržaj  prema jezičkim i historijskim okvirima, te uzajamni odnos dijelova i njihov odnos pre -  ma pretpostavljenim obrascima  .    Da se predoči važnost takvog postupka i novo svjetlo   koje rezultati mogu baciti na dosadašnje stavove, može poslužiti tekstološki analiziran  natpis Kulinove ploče  .    Naime, Kulinov natpis najvjerovatnije ne spominje gospoju ba -  nju, nego je u posljednjim dvjema klauzama dva puta izražen optativ  .    Crkva je građena u   slavu uspješnog vojnog pohoda u Kučevskom zagorju, pa sintaksički paralelizam, kakav  se u formalnom tipu jezika kratkog epigrafskog teksta mora očekivati, zapravo glasi: Bog  daj banu Kulinu zdravje i banji voj slavi .      Tekstolingvistički pristup polazi od toga da svaki tekst zahtijeva samo sebi primjere -  nu metodu, sadržava tekstualne zakonitosti samo njemu svojstvene i neponovljive .8 Ova    5 Podaci o broju natpisa datiraju iz 1990 .   godine i navedeni su prema autorici H .   Kuni (2008:283) .  6 To je u semiotičkom smislu uporedivo sa strogim kodovima odijevanja kakvi vladaju u hijerarhiziranim   društvima  .  7 Njegovi potomci, humski knez Vukašin Milatović i knez Grgur Milatović, pojavljuju se kao svjedoci u   poveljama kralja Tvrtka, kralja Dabiše i kralja Ostoje .  8 Mateo Žagar, Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Matica hrvatska, Zagreb, 1997 .     122   metoda osobito je korisna za analizu oštećenih ili nedovršenih zapisa gdje j e potrebno   rekonstuirati pojedin e segmente teksta  .   Kod takve rekonstrukcije ovaj je pristup djelo -  mično formaliziran: granice tekstne analize nalaze se ondje gdje završavaju formalno  uočljive veze među dijelovima teksta .      Budući da epigrafski model teksta u formalnom smislu najčešće odgovara elementi -  ma povelje napisane prema pravilima ars dictaminis ,9 i budući da je tekst ritmički obli -  kovan, pri čemu je bitan red riječi i dikcija, kao i raspored klauza zasnovan na ritmičkoj  izmjeni prozodijski istaknutih i neistaknutih slogova, rekonstrukcija nejasnih ili ošteće-  nih smisaonih cjelina moguća je jedino uz uvažavanje tih tekstualnih zakonitosti .      Kao polazište u ispitivanju jezika natpisa uzimaju se njihovi formalni obrasci za   oblikovanje teksta, a posebno njihova ritmička struktura  .    Nastoje se dobiti potpunije i   pouzdanije verzije čitanja i to tako što se pokušava ustanoviti prava podjela teksta na ma -  nje tekstne jedinice te procjenjuje njihov sadržaj prema jezičkim i historijskim okvirima,  a promatra se i odnos manjih tekstualnih cjelina unutar jedne veće prema pretpostavlje -  nim obrascima .    U svrhu rekonstrukcije oštećenih natpisa sastavljen je i korpus natpisa   u digitalnoj formi, a zatim njihov konkordancijski rječnik, a sastavljena je i konkordan -  ca tekstova povelja koja omogućuje najraznovrsnija poređenja od najprostijih činjenica  poput vlastitih imena do složenih leksičkosemantičkih i stilskih pojedinosti  .    Zasad se   u korpusu za usporedbu nalaze i dijelovi Nikoljskog evanđelja (Ev  .    po Mateju i Ev  .    po   Marku), Psaltir i Biblijske pjesme iz Hvalovog zbornika, iako bi bilo neophodno da na  raspolaganju bude i konkordanca cjelovitog Novog zavjeta bosanske redakcije .      Provjera čitanja Kulinove ploče uspoređivanjem teksta s leksemama u navedenim   korpusima omogućava postavljanje novih verzija interpretacije  .    U vezi sa imenom Vo -  jislava može se konstatirati da se supruge spominju i na drugim dvjema najstarijim  ktitorskim pločama: u Humcu i u Zenici (ploča Kulinovog velikog sudije Graděše), ali  da li je to i ovdje moralo biti tako? Humačka ploča spominje suprugu ktitora imenom,  Graděšina ne .    Srednjovjekovni korpus otkriva – kada se u bosanskim poveljama spo -  minje banica, obično se uz njeno ime koristi pridjev banja  i imenica koja je izražava   porodični odnos sa vladarem gospoja  ili mati .10 Samostalna leksema koja bi označavala   žensku titulu – banica – pojavljuje se tek u vrijeme kada je Bosna kraljevina, 11 a riječ je   izvedena, najvjerovatnije, po ugledu na riječ kraljica  .   S druge strane, to što Daničić u   svom rječniku starina tvrdi da jednina prema leksemi voji  (= vojnici, vojska) vojinь nije   potvrđena (1863:144, 145), može se uzeti kao argument protiv nove interpretacije  .    Među-  tim, ako uzmemo u obzir imena komponirana sa - vojь u drugom dijelu: Milivoj, Radivoj,   mogli bismo rekonstruirati moguću korijensku riječ vojь  što bi mogla značiti  pohod, a od   koje su izvedene druge riječi, kao npr  .    vojna (= rat), vojska  .    Sve to bi doprinijelo novoj,   povezanoj interpretaciji Kulinovog natpisa koji od početka do kraja govori o vojnom  pohodu u čiju slavu i od čijeg plijena se gradi crkva:    9  Ovdje mislim na kompozicione dijelove: invocatio divina ,  intitulatio,  naratio,  sanctio, potpis pisara/   naručioca/ ožalošćenog  .  10 Tako je Jelisaveta gospoja banja u povelji iz 1323, a Jelena je gospoja banja mati  u povelji iz 1354 .  11 Vojvoda Sandalj tako naziva svoju punicu – banicu Anicu .   L   ejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa     123   сʜѫ цρκвъ  Б ɑɴъ κоyʌʜɴъ ʒʜ д ɑ єг[ д ɑ пʌ]ѣɴʜ κоyүєвъсκо ʒɑгоρʜє: ʜ ɴɑρєɴɑɴ   оyгρом[ъ  Б ъıстъ] 12 оy по д ъгоρѣ сʌѣпʜүʜщъ ʜ постɑвʜ своʜ о Б ρɑʒъ ɴɑ д ъ   пρɑгомъ:  Б ъ  д ɑʜ  Б ɑɴоy κоyʌʜɴоy ʒ д ρɑвъє ʜ  Б ɑɴʜ воʜ сʌɑвʜ 13   Za sistematsku analizu tekstova stećaka neophodna je i paleografska analiza koja   se ne bi bavila provenijencijom pisma, njegovom matricom ni pitanjem kojoj etničkoj  skupini pismo kulturološki pripada, već svojom primarnom zadaćom – izoliranjem ele-  menata grafijskog sistema koji omogućavaju dataciju onih spomenika na kojima stoje  imena nepoznata historiografiji .    Činjenica da do danas nije izrađena tablica slovnih ko -  respondencija uveliko otežava obradu i prezentaciju novih pronađenih natpisa .      Bosanskohumski kameni natpisi pisani su ustavnom formom pisma, ali sa snažnim   utjecajem onodobne kancelarijske minuskule i stoga slova ( /b/,  /d/,  /k/,   /n/,    /v/) na natpisima iz 15 .   i 16 .   stoljeća imaju minuskulni oblik .   Slovo za /č/ u natpisima   iz 15 .   stoljeća također često ima račvasti minuskulni oblik, 14 a jedna od njegovih speci -  fično bosanskih formi ima i vodoravnu prečkicu   (Natpis Vlatka Vlađevića , početak   15 .   stoljeća; Natpis velikoga bosanskoga kneza Radoja , 1420)  .   Ćiriličko pismo stećaka   svoje originalne slovne oblike vuče iz bosanske minuskule, 15 pa se upravo po tom obi -  lježju i određuje kao verzija zapadne ćirilice .     Pojednostavljenu formu pisma prati i pojednostavljen jezik  .    Jednostavnost u jezič -  kom smislu podrazumijeva slobodniji odnos prema unošenju crta živoga govora u izraz  čija je osnova staroslavenska  .    Nekada se na izraz ovih natpisa gledalo kao na jednu od   formi vernakulara, pisalo se čak i o dvama književnim jezicima u bosanskom srednjo -  vjekovlju – jednom koji je redakcija staroslavenskog i jednom koji je zasnovan na narod -  nom govoru .    Međutim, savremeni pogled na srednjovjekovni pisani izraz kreće od sta -  jališta da “ukoliko postoji jedan tip književnoga jezika rezerviran za djela s književnim  predznakom i atributom, mora svaki pisar, pa i tvorac epigrafskoga teksta, voditi računa  o pravilima toga jezika” .16   Bosanska redakcija staroslavenskog jezika otvorenija je utjecaju živoga govora nego   srpska i hrvatska i ta osobina čini je prepoznatljivom u krugu južnoslavenskih redakci -  ja .17 Ikavizam je osnovno i obilježje prestižnog narječja koje je zračilo iz dominantnog   kulturnog centra vršeći utjecaj na druga, udaljena neikavska kulturna središta  .   Leksič-  ke ikavizme nalazimo i u Boljunima, Radimlji, Opličićima, pa se može reći da “izrazi -   12 Narenati – osnovni glagol je renuti (kao npr  .   grnuti, porenuti, sl  .   porinuti), značenje mu je ‘natjerati’,   ‘nagnati’ i trebao bi imati inf  ./  prez .   -nu-/-ne-: narenuti, narenem, ali se može naći velik broj primjera analoške   tvorbe sa -a-ti/-am: narenati, narenam  (npr .    kod Kočića, Kumičića, Hranjeca, Budaka, Vitezovića) .    Riječ je o   glagolu u kojem je došlo do rotacizma .    Hvalov psaltir bilježi npr .    Poženu vragy moe i postygnu e, i ne vazvraĉu   se donьdyže iskonьčajutь se  (17:39)  .    Dopuna glagolu narenati  je u obliku starog dativa množine koji bi u   konstrukciji narenan Ugrom bistь označavao, možda, kome je na kraju tog pohoda Kulin natjeran prikloniti   se, ili u čije (ne)prijateljsko okružje pristupiti .    Slova ρ su identičnog oblika u riječima narenan i Ugro(mь)  .  13 U korpusu povelja umjesto ovoga nalazi se glagol proslaviti  .   U poveljama Tvrtka II kaže se da Bog proslavi   kraljeve roditelje i praroditelje nad svim carevima zemaljskim (18 .   8 .   1421 .   i 3 .   9 .   1444) .     14 Raukar 1973:121 .   15 Termin bosanska minuskula  uveo je i opisao Gregor Čremošnik (1950:188) .  16 Gabrić-Bagarić 2005:113  .  17 Tako npr  .   Štefanić pretpostavlja bosansku provenijenciju Splitskog odlomka glagoljskog misala  između   ostaloga i zato što je ikavizam u njemu premašio okvire koje je za čakavsko narječje postavio Jakubinski, te se  ne može objasniti u krugu hrvatskoglagoljske zapadne škole, jer mu ondje nema analogije (1957:89) .   ̅    ̅     124   ta ikavska jezična obilježja i jednostavna grafija povezuju dosad objavljene natpise sa  bosanskim rukopisima tog doba i diplomatskom građom”  .18 Vremenom, kako vlastela   zadobiva sve više moći, u hercegovačkim natpisima prevladavaju jekavizmi i to kao spe- cifičan znak samovlašća .    Ali i pored toga, čak i tim u jekavskim krajevima, ikavski manir   ostat će sačuvan u leksičkim ikavizmima (siče, bilig) sve do propasti države, a posebno u   dijelovima teksta koji su obavezani epigrafskom formulom .      Jedna od proizvoljnih ocjena izraženih u dosadašnjim prikazima, koja se mora pod -  vrgnuti kritičkom preispitivanju, jeste teza o neobrazovanosti pisara i nepismenosti kle-  sara .    Podaci na stećcima proturječni su takvim stavovima, jer tvorac epigrafskog teksta   čak može biti isti onaj koji piše povelje  .    Epitaf Ozrisala Kopijevića  pisao je Radoje Mi -  losalić, dijak kneza Pavla Radinovića    .19 Njegova učenost prepoznaje se u njegovoj kon -  cepciji inicijalnog dijela teksta gdje se pokušao izraziti u kompliciranoj formi supina:20   вɑ ʜмє  Б ожʜє   ɑ сє ʌєжʜ оʒρʜɴь κопʜєвʜћь ж Ɣ пɑɴь κɴєʒɑ пɑвʌɑ   сє пʜсɑ  д ʜѣκь мʜʌосɑʌʜћь ρɑ д оє  ʜћь смρьтʜ поʜсκɑχь  ɴɑвʜ д ѣɴь κρɑʌєвсв[ɑ]  Б осɑɴсκогɑ ʜ госпоцтвɑ сρь Б ьсκогɑ ʒɑ могɑ гɴɑ       сʌ Ɣ ж Б Ɣ   Б о д ошє мє   ʜ сѣκошє мє ʜ ʜстѣρɑшє  ʜ тоʜ смρьтʜ ɴє  д опɑ д оχь   ʜ  Ɣ мρʜχь ɴɑ ρощство χρʜство   ʜ гɴ мє воєво д ɑ ωκρʜʌʜ ʜ  Ɣ κопɑ ʜ по Б [ʜʌ]ѣжʜ   Manir naopakog bilježenja teksta koji se pojavljuje na nekoliko stećaka pogrešno je   procijenjen u dosadašnjim naučnim prikazima kao odraz nepismenosti klesara, za koje-  ga se obično smatra da je zapravo precrtavao tekst sa prijedloška  .    Barem jedan od teksto-  va napisan u maniru Spieglscrift-a  – Epitaf Vlatka Vlađevića  ne govori u prilog takvom   tumačenju .    Analizom slovnih oblika i duktusa jednostavno se da uočiti da je tekst tog   natpisa klesao isti klesar koji je uklesao tekst na stećku Vlađevićevog vojvode Miotoša, 21   a natpis kaže da vojvoda leži kod nogu svoga gospodina Vlatka  .   Tekst oba stećka može se   čitati samo ako se tri puta obiđe oko njih, s tim što se kod Miotoša mora kretati u smjeru  suprotnom od kazaljke sata, a kod Vlađevića u smjeru kazaljke  .    Smjer obilaženja Vla -  đevićevog stećka zahtijevao je pisanje s desna na lijevo, pa je pisar okrenuo tekst i slova  kao u ogledalu .    Tekstovi oba stećka smisaono su povezani: na Vlađevićevom se spominje   Miotoš, na Miotoševom Vlađević, a prijelaz od prvoga ka drugom čak je i označen dvo -   18 Raukar 1973:121 .  19 Pisar povelje od 25 .   3 .   1397 .  20 Dijak Radoje Milosalić preinačio je osnovnu supinsku konstrukciju pojdoh smrti iskat’ u ić’ smrti poiskah  .     Dosadašnja čitanja ovog teksta, osim što sadrže ozbiljnu grešku – oderaše umjesto istjeraše, nisu pridonosila   razumijevanju njegova sadržaja  .    Zapravo se na ovom natpisu čita: Va ime Božije  .    A se leži Ozrin Kopijević,   župan kneza Pavla  .    Se pisa dijak Milosalić Radoje  .    Ić smrti poiskah  .    Navidjen kraljevstva bosanskoga i   gospoctva srpskoga, za moga gospodina službu, bodoše me i sjekoše me i istjeraše  .    I toj smrti ne dopadoh  .    I   umrih na roštstvo Hristovo i gospodin me vojevoda okrili i ukopa i pob(il)ježi .  21 To se naročito izražajno ogleda u oblicima slovā za ot, d i č .   (   (   Lejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa     125   strukim spominjanjem Boga .22 Dakle, tekst napisan kao u ogledalu najvjerovatnije ima   za cilj usmjeravanje ritualnog ophoda oko ova dva stećka i to u vidu s-spirale .     Pridržavajući se filoloških datosti (lingvističkih, paleografskih i sadržajnih kriteri -  ja), možemo postići nezanemariv napredak u razumijevanju teksta .    Stoga bi lingvistička   obrada cijeloga korpusa pomogla književnim i kulturnim historičarima da bolje shvate,  a zatim i vrednuju pojedine epitafe i bosansku epigrafiku u cjelini .       22  Epitaf Vlatka Vlađevića završava riječima koji ukopa Vlatka, pomenu Boga , a odmah zatim, dok se   nalazimo između dviju užih stranica stećaka koji se nalaze jedan ispod drugog, okretanjem prema niže  postavljenom stećku počinjemo čitati tekst epitafa vojvode Miotoša Va ime Oca i Sina i svetoga Duha i  krećemo se za tekstom, sada u suprotnom smjeru nego kod čitanja prethodnog  .    Zapravo, dva epitafa imaju   tekstualni spoj na tom mjestu (koji ukopa Vlatka pomenu Boga: Va ime Oca i Sina i svetoga Duha), a to je  ujedno mjesto na kojem se smjer kretanja mijenja tvoreći s-spiralu – mjesto gdje smo završili obilazak tri  kruga čitajući tekst napisan s desna na lijevo, a počinjemo obilaziti sljedeća tri kruga čitajući tekst napisan s  lijeva na desno    .    Izvorni položaj dvaju stećaka rekonstruiran je ovdje prema Truhelkinom izvještaju iz 1889,   jer ja za Vlađevićev stećak zabilježio da mu je stranica bez teksta bila izložena sjeveru .     126   Literatura   Čremošnik, Gregor (1950), Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja   (nova serija)  Daničić, Đura (1863), Rječnik iz književnih starina srpskih, Biograd  Gabrić-Bagarić, Darija (2004), Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i književnosti od 11  .    do   19 . st   oljeća, HKD Napredak, Zagreb  Gabrić-Bagarić, Darija (2005), “Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegovačkim epigraf -  skim spomenicima od 12 .    do 18 .    stoljeća”, Drugi Hercigonjin zbornik , ur .    Stjepan Damjano-  vić, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb  Kuna, Herta (2008), Srednjovjekovna bosanska književnost, Forum Bosnae, 45/08 .  K   una, Herta (1973), “Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslavenskih redakcija staroslaven-  skog jezika”, Radovi sa simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura , izdanja Muzeja   Zenice, sv .    3 .  L   omagistro, Barbara (2004), “Paleografia e ideologia”, Studii Slavistici – Rivista dell’Associazione   Italiana Slavisti , 2004/1  .  N   akaš, Lejla (2011), Konkordancijski rječnik ćirilskih povelja srednjovjekovne Bosne,   Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knjiga X, Rječnici,   svezak 1, dostupno na www .s   tanak .   org   Palameta, Miroslav (2003), “Strukturalni elementi u epigrafici sa stećaka”, Motrišta 23/2003, 100 .  R   aukar, Tomislav (1973), “O problemu bosančice u našoj historiografiji”, Radovi sa simpozija   Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, izdanja Muzeja Zenice, sv .    3, 103-144 .  T   andarić, Josip (1981), “Tekstološka istraživanja hrvatskoglagoljskih liturgijskih spomenika”,   Međunarodni znanstveni skup  Tekstologija srednjovekovnih južnoslovenskih književnosti  14-16 .   n   ovembra 1977, ur .    Dimitrije Bogdanović, SANU, Naučni skupovi , knj .    X, Odjeljenje jezika i   književnosti, knj .    2, Beograd 1981, 129-135 .      Šimić, Marinka i dr  .    (2007), “Pop Tjehodrag i njegov natpis”, Povijesni prilozi , 33, Hrvatski institut   za povijest, Zagreb, 8-32 .  Š   tefanić, Vjekoslav (1957), “Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije”, Slovo 6-8, Za -  greb, 54-133  .  T   ruhelka, Ćiro (1889), “Vlađevina i natpisi njezini”, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1889 I, 72-77 .  V   ego, Marko (1962-), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I-IV, Sarajevo   Lejla Nakaš: Jezik i grafija revidiranih natpisa     127   Tekstovi epitafa gospodina Vlatka Vlađevića i njegova vojvode Miotoša       129 Bosanskohercegovački slavistički kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)        Sanja Perić Gavrančić: Knjižica ručna za  mladiće latinski jezik učeće u bosanski izgovor   složena fra Ambroza Matića (1832    .   )   U radu se predstavlja Matićev prinos jezikoslovnoj djelatnosti bosanskih franjevaca  .   Nje-  gov se gramatički priručnik promatra u odnosu prema starijim gramatikama koje su  se tijekom 18  .    i 19 .    stoljeća sastavljale za obrazovne potrebe franjevačke provincije Bo -  sne Srebrene .    Matićeva Knjižica ručna pripada nizu devetnaestostoljetnih priručnika za   poučavanje latinskoga jezika pisanih prema modelu Grigelyeve gramatike (Institutiones   grammaticae iz 1809 .    godine), a prema autorovoj je zamisli trebala služiti kao dopuna   prethodno objavljenom gramatičkom priručniku fra Stjepana Marijanovića ( Institutio-  nes grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae iz 1822  .    godine) .    U skladu s usta -  ljenom praksom svojih prethodnika i Matić se u opisu gramatičkih struktura latinskoga  jezika služi hrvatskim kao metajezikom  .    Stoga je njegov priručnik važan primjer kon -  tinuiteta hrvatske gramatičke terminologije kakvu su uspostavili bosanskofranjevački  jezikoslovci    .   K   ljučne riječi: bosanski franjevci, hrvatska gramatička terminologija .   K   njižica ručna za mladiće latinski jezik učeće u bosanski izgovor složena (1832)   by Friar Ambroz Matić The paper deals with Matić’s contribution to the linguistic tradition of the Bosnian  Franciscans .    His grammar handbook is analysed in correlation to older grammar bo -  oks which were compiled during the 18 th and 19 th century for the educational needs   of the Franciscan province of Bosnia Argentina  .   Matić’s Knjižica  is part of a series of   18th century handbooks for the study of Latin, written according to the model of Josip   Grigley’s grammar ( Institutiones grammaticae , 1809) .   In light of this fact, the depen -  dence of Matić’s work on previous tradition will be discussed .    According to the author’s   conception, Knjižica ručna was meant to serve as a supplement to previously published   reworkings of Grigley’s grammar .    Therefore, the analysis will focus on the relationship   with the grammar handbook by Friar Stjepan Marijanović ( Institutiones grammaticae   Latinae idiomate Illyrico propositae .    . ., 1   822) .    Following the established pratice of his pre -  decessors, Matić also uses Croatian as a metalanguage in describing Latin grammatical  structures .    Hence, his handbook is an important example of the continuity of Croatian   grammatical terminology as established by Bosnian Franciscan grammarians .   K   ey words: Bosnian Franciscans, Croatian grammatical terminology .   UDK : 09: 811 .124'36] “17/18” Matić, A  .     811   .  124'36:09     130   1. Uvod Udžbenik latinskoga jezika Knjižica ručna za mladiće latinski jezik učeće 1, objavljena je   1832 .   u Osijeku .   Njezin autor, franjevački pisac Ambroz Matić, do tada je već izdao zbir -  ku latinskih pjesama (Isitirion 1827 .)   , nekoliko latinskih prigodnica i udžbenik iz mate -  matike .    Priručnik za učenje latinskoga jezika napisao je kao učitelj gramatike u Kraljevoj   Sutjesci    .   M   atićeva Knjižica ručna pojavljuje se u doba kada je latinski još uvijek jedan od   važnijih predmeta u samostanskim školama  .    Držeći se školske tradicije i standardnih   udžbenika gramatičke nauke, bosanski su franjevci tijekom 18  .    i 19  .    stoljeća izdali niz   jezičnih priručnika za obrazovne potrebe Bosne Srebrene  .    Kako se nastava latinskoga   jezika sve do početka 18  .    stoljeća u čitavoj Europi temeljila na gramatici Emanuela Al -  varesa (De institutione grammatica libri tres iz 1572  .)   , tako su i prve gramatike franje -  vačkih pisaca, koje uključuju objašnjenja na hrvatskom jeziku, sastavljene prema istom  prototipu . B   abićeva Prima grammaticae institutio pro tyronibus Illiricis accomodata iz   1712 .    i Šitovićeva Grammatica Latino-Illyrica  iz 1713 .    – latinske gramatike prilagođene   hrvatskomu kao pretpostavljenom materinskom jeziku učenika – služile su jezičnoj izo-  brazbi redovničkog, u tadašnjim okvirima i svekolikoga intelektualnoga podmlatka 2 . Na   prvi pogled paradoksalno, ti udžbenici za učenje latinskoga jezika pružaju više podataka  o izgradnji hrvatskoga književnoga jezika nego prvi opis hrvatskoga jezika, Kašićeve  Institutiones linguae Illyricae, u kojima se uporaba hrvatskoga jezika zadržava samo na   oprimjeravanju latinskih tumačenja 3 . Nasuprot tomu, usmjerene na hrvatski kao me -  t  ajezik gramatičkoga opisa, franjevačke su alvaresovske preradbe izvor prvih potvrda   hrvatskoga jezikoslovnoga nazivlja .    Osamnaestostoljetni kontinuitet jezikoslovne djelat -  nosti bosanskih franjevaca nastavit će se početkom 19  .    stoljeća novim nizom grama -  tičkih priručnika sastavljenih prema modelu gramatike Jozsefa Grigelya ( Institutiones   grammaticae 1809  .   )4, koji je početkom 19 .   stoljeća propisan za službenu školsku uporabu   u hrvatskim krajevima .   Na području Bosne Srebrene prvu gramatiku toga tipa napisao   je Stjepan Marijanović  .    Objavljena je 1822  .    godine u Splitu pod imenom Institutiones   grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae ac ad usum iuventuti provinciae Bosnae  Argentinae compilatae, a 1823 .    u Veneciji je tiskan i dodatak o sintaksi Syntaxis linguae   Latinae iuventuti Provinciae Bosnae Argentinae accomodata  .    Kako je utvrdio Ivo Pranj-  ković, Marijanovićeva je gramatička terminologija svojevrstan spoj starije bosanske, od -  nosno dalmatinske alvaresovske tradicije i terminologije novijih gramatičkih priručnika  s područja Ugarske i Slavonije  .    Premda nije u potpunosti originalno, ističe Pranjković,   Marijanovićevo je djelo najcjelovitiji, najzanimljiviji, pa i najkvalitetniji stariji gramatič-  ki priručnik u povijesti Bosne Srebrene (Pranjković 2000:129-149) .       1 Cjelovita naslovna stranica u izvornoj grafiji glasi – Knjixica rucsna s’ upravam koristnim i uveshtbanjem   lasnim za mladiche latinski jezik ucseche u bosanski jezik sloxenai na svitlost izdana 1832  .   u Ossiku, Slovima   Divaldovima povlast .    Knjigotisca (str  . V   I+178)  .  2 Usp .   Katičić 2002:9-16 .  3 Katičić 2002:4 .  4  Iosephus Grigely: Institutiones Grammaticae in usum scholarum grammaticarum regni Hungariae et   adnexarum provinciarum , 1807-1809 ., B  udae: Typis Regiae universitatis Hungaricae .   Sanja Perić Gavrančić: Knjižica ručna  . . . u bosanski izgovor složena fra Ambroza Matića (1832  .)     131   2. Matićeva Knjižica ručna Deset godina nakon Stjepana Marijanovića fra Ambroz Matić dao je u tisak svoju pre -  radbu Grigelyeva udžbenika latinskoga jezika  .    Bez ambicija da nadmaši svoga prethod -  nika, nazvao ga je knjižicom ručnom , odnosno priručnikom koji je trebao služiti kao   dopuna Marijanovićevoj knjizi 5, o čemu u predgovoru obavještava čitatelje:     . . .uzeo sam na me brigu, nastojanje i trud  . . . za izdati jednu knjižicu na   s  vitlost za mladića prizgodnu, koji I   .   i II   .   godine Gramatiku uče  .  [   . . .  ] Koja   knjižica toliko sudim, da je potrebita i koristna, da se u Gramatiki velik,  il istinito brez velikog truda, napredak zadobit ne može, niti imati, i zato  imenujem ju knjižica Ručna, da svaki mladić imadući Gramatiku, i nju  s istom u ruki potrebuje imati, ako želise okoristiti sa svojim učenjem    .    U   Sutiski na 20    .    veljače 1828    .    P  .    Ambroža Matić, Skula Gram    .    učitelj  .    (str  .    VI)  Matić je iz Grigelyevog opisa latinskoga jezika preuzeo odlomke pod naslovom Ver -  sus memoriales, u njegovu prijevodu Verši, a riječ je o stihovima za lakše memoriranje   gramatičkih pravila s osobitim osvrtom na osobitosti i iznimke .    Kao primjer izdvajamo   početnu stranicu gramatike s heksametrima koji sadržavaju pravila o deklinaciji latin -  skih imenica .    Matić ih donosi najprije u izvorniku, a zatim u prijevodu dodajući svakom   pravilu odgovarajući niz latinskih primjera i njihovih hrvatskih ekvivalenata .      Versus memoriales de declinationibus nominum Latinorum regulae  generales:  1    .    Nomina composita inflectes, ad simplicis instar ;  2    .    Ast in compositis flectes tantum modo Rectum    .   V   ersi od prigibanja imena:  1    .     Imena sastavita, prigibajuse, kako i njihova priprostita po svima   upadcima .    V   ir, iri,          č   ovik    t   riumvir, triumviri   t   rovladaoc    p   rudens, entis        u   mjetan      i   td .  2    .    U imenima sastavitim samose prigiba nominativ, a ne onne partikule,   od kojisu sastavita, n    .   p .  t   ribunus plebis, tribuni plebis       p   oglavar  senatus consultum, senatus consulti       v   ičništvo  juris peritus, juris periti         p   ravdoznanac                (str  .    1-2)  Matićev priručnik, kako i sam najavljuje u predgovoru, sadržava opća pravila ( upra-  ve obćenske – regulae generales) i osobitosti (uprave osobite – regulae particulares ) u sti-  hovima o deklinaciji imenica, konjugaciji aktivnih i deponentnih glagola te pravila o  prijedlozima:    5  Za pretpostavku da je gramatika koju Matić u predgovoru spominje uistinu Marijanovićeva nalazimo   potvrde na nekoliko mjesta u Matićevu tekstu, u obliku napomene vidi Mar .   Gram .      132   U kojoj će (knjižici)  moć’ sve, i mlogo više riči, koje se u Gramatiki   nahode latinski, naći, i viditi u naš izgovor prinesene i iztomačene sa  svojim zlamenjem, kakonoti Verše:   I    .  O   d prigibanja imena,   II    .  O   d plemena isti imena,   III    .  O   d riči aktivi,   IV  .  O   d riči deponenti,   V    .   O   d pristavaka .              (str  .    IV-V)  Zbog ograničenoga opsega i namjene Matićev udžbenik ne obuhvaća sve dijelove   gramatičkoga opisa pa stoga nema definicije gramatičkih kategorija, a i jezikoslovno  je nazivlje u tekstu Knjižice  selektivno zastupljeno  .    No i tako nepotpuni korpus pru -  ža dovoljno podataka za zaključak o kontinuitetu hrvatske gramatičke terminologije u  jezikoslovnim djelima bosanskih franjevaca  .    Tomu u prilog govori usporedba sa znat -  no opširnijim i razrađenijim gramatičkim opisom kakav nam nudi gramatika Stjepana  Marijanovića koji je, kako je utvrdio Ivo Pranjković, temeljnu gramatičku terminologiju  velikim dijelom preuzeo od Šitovića i Babića (Pranjković 2000:135) .      Potvrde jezikoslovnih termina u Knjižici ručnoj  očekivano pokazuju da ih je Matić   naslijedio od svojih prethodnika .    Dubletni termini, inače uobičajeni u starijim gramati-  kama, poglavito Babićevoj 6, svedeni su na nekoliko primjera, vrime ležeće/supin, vrime   prošasto/preterit , riječ čineća /aktiva  .   Matić broj jednostruki broj većostruki dionstvo  dovršenje ime bivstveno ime nazivajuće  ime vlastito ime prilagajuće imena pitajuća imena prinoseća pleme prigibanje pristavak  riječ (rič) riječ čineća / aktiva upadak  vrime ležeće /supin vrime prošasto/preterit   Suvremeni naziv jednina množina particip nastavak imenica (supstantiv) opća imenica (apelativ) vlastita imenica pridjev (adjektiv) upitne zamjenice  odnosne zamjenice  rod sklanjanje (deklinacija) prijedlog (prepozicija) glagol aktivni glagol padež supin prošlo vrijeme   6 Usp .   Katičić 2002:4 .   Sanja Perić Gavrančić: Knjižica ručna  . . . u bosanski izgovor složena fra Ambroza Matića (1832  .)     133   Usporedba s latinskim predloškom na temelju kojega je sastavljena ova knjižica po-  kazuje da Matić iz Grigelyeva predloška preuzima samo pravila bez paradigmi i tumače -  nja gramatičkih kategorija, ali ga na više mjesta nadmašuje u količini latinskih primjera  citiranih iza pojedinoga gramatičkoga pravila .    Osim što Grigelyev popis proširuje latin-  skim riječima, Matić ga nadopunjuje i latinskim prilagođenicama domaćih toponima,  etnonima i etnika (str .    14 ., 3   3 ., 6   6 .)   :   Bosnensis, Croatiensis, Slavonensis, Posaviensis, Suttiskensis, Fojnicensis,  Kresheviensis;  Zenica, ae ;  Derventa, ae ;  Suttiska, ae; Fojnica, ae;   Brodium; Illokinum ; Vukovarinum  . . .        .    S   voju je koncepciju Matić u predgovoru najavio riječima:   U kojoj će (knjižici)  moć’ sve, i mlogo više riči, koje se u Gramatiki   nahode latinski, naći i viditi u naš izgovor prinesene i iztomačene sa  svojim zlamenjem .      Takav je model latinsko-hrvatskih indeksa riječi zadan i didaktičkim naputkom   Jozsefa Grigelya koji u svojoj gramatici kaže sljedeće:   [    . . .   ] et studiosus magister non intermittet, singularum vocum geminas   notiones linguis vernaculis adcurate definire, probe gnarus in condiscenda  quavis lingua totius rei cardinem in eo imprimis verti, ut adolescentes  maximam, quantum fieri potest, vocabulorum copiam sibi memoriae  imprimant 7 .   V   ođen citiranom Grigelyevom preporukom, da se u nastavi latinskoga jezika osobi-  ta pozornost posveti obogaćivanju vokabulara materinskoga jezika, Matić je u većoj mje -  ri nego njegovi prethodnici bio usmjeren na dosljednu dvojezičnost svoga priručnika  .      Stoga njegova Knjižica ručna  donosi zanimljive primjere općega i specijalnoga leksika   koji prelaze okvire jezikoslovne terminologije .            ars   r   ukotvorje        chronica    g   odištapis       magnes        gvozdoteg             mathesis   m   jeroznanstvo       musice      složnoglasje        philosophia     mudroznanost       poesis      pjesmoznanstvo        poema, atis   p   jesmanje, dilo        pictor, oris     slikotvorac       prelum      pr   itisk (preša); slovotištje (tisak)       rhetor   s   ložnogovoritelj       rhetorice   s   ložnogovora nauk           syntaxis      sk   up-slaganje       theologia   b   ogoslovica   7  Latinski tekst citiran prema Dukat 1908:41  .   U prijevodu: [  . . .]  i revni učitelj neće propustiti da pomno   protumači značenje pojedinačnih riječi na materinskom jeziku, znajući dobro da je u poučavanju svakoga  jezika osovina čitave stvari u tome da mladići zapamte što je moguće veću količinu riječi .           134   Osim u dvojezično koncipiranim indeksima, na potvrde zanimljivih hrvatskih tvo-  renica nailazimo i u definicijama kojima Matić tumači antičke realije, primjerice knji -  ževna djela:   Ilias, adis,    H   omerushova prvoga, i najglasovitijega grčkoga   pjesmenika, od Ilium ili Troje varoša sastavita knjiga    .  Th   yestes, ae,      s   in Pelope i Hipodamije od koga je Seneka najprvi   čudogled  sastavio, koji čudogled zovese latinski   Thyestes .                           (str .    68)  Za većinu navedenih hrvatskih riječi Matić je mogao pronaći potvrde u postojećim   leksikografskim priručnicima poglavito latinsko-hrvatskim, Jambrešićevu i Belostenče-  vu pa i Stullijevu rječniku .    No, prema podatcima u Akademijinu rječniku, neki primjeri   poput čudogled, mjeroznanstvo, godištapis, pritisk, slovotištje nisu zabilježeni u leksič -  kom fondu do tada objavljenih rječnika, što dovoljno govori o autorovu nastojanju za  afirmacijom materinskoga jezika .      3. Zaključak Iz navedenoga proizlazi da je Matićev jezični priručnik važan primjer kontinuiteta hr -  vatske gramatičke terminologije kakvu su uspostavili bosanskofranjevački jezikoslovci  .      U nizu gramatika franjevačkih školnika počevši od Babićeva priručnika, Knjižica ručna  prvi je udžbenik latinskoga jezika kojemu naslov nije latinski te, premda opsegom gra -  matičkoga opisa zaostaje za svojim prethodnicima, nadmašuje ih opsegom pridruženoga  hrvatskoga leksičkoga fonda .    Knjižica Ambroza Matića potvrđuje poznatu pretpostavku   da je učenje latinskoga jezika u samostanskim školama Bosne Srebrene u znatnoj mjeri  poticalo i izgradnju hrvatskoga književnoga jezika .   L   iteratura   Dukat, Vladoje (1908), Hrvatske preredbe Grigelyevih Institutiones Grammaticae , Rad JAZU 172,   Zagreb 1-100  .  G   rigely, Josephus (1809), Institutiones Grammaticae in usum scholarum grammaticarum regni   Hungariae et adnexarum provinciarum , Budae, Typis Regiae universitatis Hungaricae  Katičić, Radoslav (2002), Toma Babić: pisac latinske gramatike i hrvatski jezik , Zbornik o Tomi   Babiću, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik i Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu,  Šibenik – Zagreb, str .    9-16 .  M   arijanović, Stjepan (1822), Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae ac ad   usum iuventutis Provinciae Bosnae Argentinae compilatae, Split      M   atić, Ambroz (1832), Knjixica rucsna s’ upravam koristnim i uveshtbanjem lasnim za mladiche   latinski jezik ucseche u bosanski jezik sloxena, u Ossiku, Slovima Divaldovima povlast .    Knji-  gotisca  Pranjković, Ivo (2000), Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Matica hrvatska, Zagreb   Sanja Perić Gavrančić: Knjižica ručna  . . . u bosanski izgovor složena fra Ambroza Matića (1832  .)     135       Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u  srednjem vijeku u svjetlu isprava   Ovaj rad je posvećen historiji bosanskoga jezika u srednjem vijeku, to znači od 12  .   do 15 .     stoljeća .   Opisujem najvažnije fonološke (npr  .   razvoj poluglasova, refleksi jata, stezanje   samoglasnika, rotacizam) i morfološke (npr .    nastavak genitiva množine na -ā, promjena   brojeva, širenje nastavka -m u 1 .    licu jednine) inovacije u srednjovjekovnim bosanskim   ispravama .   N   a temelju analize spomenutih promjena moguće je precizirati kronologiju ovih   inovacija i usporediti ih s razvojem na drugim štokavskim teritorijima .   K   ljučne riječi: historija bosanskoga jezika, srednjovjekovne isprave, historijska fonologi -  ja, historijska morfologija, kronologija jezičkih inovacija .   Th   e history of the Bosnian language in the Middle Ages in the light of charters  This paper is devoted to the history of the Bosnian language during the Middle Ages,  i .e .    from the late 12th to the 15th centuries .    It describes the most important innovations   in the Bosnian medieval charters on the levels of phonology (e  .g .    development of the   jers, reflexes of jat, vowel contractions, rhotacism) and inflectional morphology (e  .g .    the   ending -ā of the genitive plural, declension of the numerals, the spread of - m in the 1  .      person singular) .      On the basis of the analysis of the mentioned processes it is possible to draw a more   precise chronology of these innovations and to compare them with the development of  Old Štokavian from other territories  .   K   ey words: the history of the Bosnian language, medieval documents, historical phono-  logy, historical morphology, the chronology of language innovations .   H   istorija bosanskoga jezika u srednjem vijeku počiva na podatcima natpisa, rukopisa   i isprava  .    Natpisi su istina vrlo stari – npr  .    natpisi iz Podbrežja 1, Muhašinovića 2 ili iz   Blagaja3 s kraja 12  .   vijeka –, ali uz to i dosta kratki, tako da mnoge jezičke pojave nisu   u njima zasvjedočene  .   Najstariji bosanski ćirilički rukopisi očuvani su iz 13  .   vijeka, ali    1 Usp .   Kovačević 1960-1961: 311-314, Томовић 1974: 35-36 (br .   8) .     2 Usp .   Anđelić 1960-1961, Томовић 1974: 35 (br .   7) .  3 Usp .   Стојановић 1913, Томовић 1974: 36-37 (br .   9) .   UD   K: 811    .   163    .   4*3'286 “11/14”  811    .   163    .   4(497    .   6)'37 “11/14”  94(497    .   5/    .   6)“11/14”     136   najveći broj rukopisa je tek iz 14  .   i 15  .   vijeka4 . Osim toga oni ne pružaju materijala za   b  rojne gramatične pojave ili imaju za te pojave samo ograničeno značenje, budući da   su napisani ne na narodnom, već na crkvenoslovenskom jeziku  .    Za jezičko-historijska   istraživanja bosanske isprave su izuzetno važne, kako je odavno poznato u historiji srp -  skohrvatskoga jezika, napr .    u Istoriji oblika Đure Daničića (Даничић 1874), u historij -  skoj gramatici Aleksandra Belića (Белић 1960, 1969), u radovima Pavla Ivića (napr .    Ivić   1990, 1998), kao i u novijim radovima o historijskoj gramatici bosanskoga i srpskoga  jezika (Грковић-Мејџор 2007, Jurić-Kappel 2005, 2006, Павловић 2006, 2009) .      Srednjovjekovne ćiriličke isprave iz Bosne i Srbije očuvane su na malo mjesta, prije   svega u manastiru Hilandaru 5 i u Dubrovniku  .   U dubrovačkom arhivu prevladavaju –   osim dubrovačkih isprava za susjedne bosanske i srpske primatelje – isprave, koje su  izdali bosanski kraljevi kao i bosanski i travunijski (hercegovački) plemići  .    Mala, ali   vrlo važna grupa bosanskih isprava porodice Hrvatinića očuvala se u arhivu porodice  Batthyány u dvorcu Körmend, odakle su dospjele poslije 2  .    svjetskog rata u madžarski   državni arhiv u Budimpešti6 .   K  ompleksnoga lingvističkog istraživanja srednjovjekovnih ćiriličkih isprava iz Bo -  sne, Dubrovnika i Srbije do danas nema  .    Najbolje su istraživane dubrovačke isprave,   prije svega zaslugom Milana Rešetara (Rešetar 1894-1895, 1936, 1951, 1952)  .    Osim toga   postoji vrlo važna i vrijedna monografija Pavla Ivića i Vere Jerković o ortografiji i fonetici  najstarijih ćiriličkih isprava (Ивић ‒ Јерковић 1981)  .    Uzorno lingvističko istraživanje   körmendskih isprava pripada ruskome slavistu Dolobku (Долобко 1914) .      Ovdje bih htio predstaviti nekoliko karakterističnih jezičkih pojava bosanskih   isprava od 12 .    do 15 .    vijeka .    Ograničenje na jedno geografsko područje (u ovom slučaju   Bosnu) ima prednost da se možemo bolje koncentrirati na mjesne osobitosti  .    Odmah tre-  ba naglasiti da razmatramo samo pojave iz fonetike i morfologije  .    U većini slučajeva ću   usporediti sliku u bosanskim spomenicima s istraživanjima na drugim štokavskim po -  dručjima .    Samo u ograničenim slučajevima mogao sam suprotstaviti činjenice iz isprava   činjenicama iz rukopisa i iz epigrafike  .    Primjere iz povelja citirao sam prema izdanju   Ljubomira Stojanovića (Стојановић 1929, 1934) koje je zamijenilo starija izdanja Pucića  (Пуцић 1858-1862), Miklošiča (Miklosich 1858) i Novakovića (Новаковић 1912) .    U za-  gradi stoji na prvom mjestu broj izdanja, na drugom mjestu poslije dvotačke red, poslije  semikolona godina izdanja povelje  .7 Körmendske povelje citiram prema izdanju Talocija   (Thallóczy 1906: 403-412), rimska brojka označava povelju, brojka na drugom mjestu  poslije dvotačke opet red, poslije semikolona stoji opet godina izdanja povelje .      Sljedeće će pojave iz istorijske fonologije biti razmotrene: razvoj poluglasova, refleksi   jata, stezanje samoglasnika, razvoj slogotvornog l , prijelaz l u o na kraju sloga, rotacizam,   čr- > cr-, -jd- > -đ-    .   N   a području morfologije pozabavit ću se sljedećim kategorijama: nastavci lokativa   jednine muškog i srednjeg roda, razvitak dvojine, nastavak genetiva množine na - ā, ra-  zvitak dativa/lokativa 1 .    lica jednine ličnih zamjenica, promjena brojeva, širenje nastav-  ka -m u 1 .    licu jednine, razvoj jednostavnih preteritnih vremena (imperfekta i aorista) .       4 Usp .   Nazor 2005 .     5 Usp .   Синдик 1998 .   Hilandarske povelje izdane su u: Новаковић 1912: 384-567  .   Novo izdanje priprema sada   Tomislav Jovanović iz Beograda .     6 Usp .   Thallóczy 1906 .     7 Valja naglasiti da sam uzeo u obzir same originalne povelje, a ne prijepise .      Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava     137   Pametno je da razlikujemo razmotrene pojave kronološki, a naime takve koje su na -  stale prije dotičnoga vremena (12 ./  13 .   v .)  , i takve, koje su se razvijale tek tokom vremena   nastanka razmotrenih isprava .    Sigurno tek poslije kraja 12  .    vijeka treba svrstiti sljedeće   pojave: razvoj poluglasnika u a, slogotvorno l postaje u , promjena l na kraju sloga u o , čr-   > cr-, -jd- > -đ- .    Od morfoloških pojava treba svrstati u kasnije vrijeme: razvitak i gubitak   dvojine, promjenu brojeva, širenje nastavka -m u 1 .    licu jednine na druge glagolske vrste   osim na a-glagole .   1   . Poluglasnici   Ва име (IV:1, poslije 1323), земльмь (IV:2; poslije 1323), брьть (IV:3; poslije 1323),   босански  (81:3; 1375), када (81:3; 1375), понесаль (81:11-12; 1375)    .      Stariji primjer sa vokalizacijom poluglasnika nalazi se na hercegovačkom natpisu iz 1231  godine: ва лýт(о) (grobni kamen kraj Vidoštaka /Stolac, Hercegovina/, 1231; Стојановић   1902:6, br .    13)    .  Č   lanak Pavla Ivića i Milice Grković (Ивић ‒ Грковић 1971) predstavlja važan na-  predak u usporedbi sa historijskom gramatikom Aleksandra Belića 8 . Oni su upozorili na   p  rve bosanske primjere iz körmendskih povelja   .   U toku zadnjih godina bili su pronađeni   još stariji štokavski primjeri iz prve polovice 13    .    stoljeća: богоносаць  (natpis iz manastira   Mileševa; 1220-1228), стараць  (Hilandarski rkp .    br .    387; sredina 13    .    vijeka)9 .  P  rvi poznati hrvatski primjeri promjene poluglasnika u a nalaze se u hrvatskogla-  goljskim fragmentima iz druge polovice 13    .    vijeka (usp .    Jagić 1890: 28-29)    .      2. Jat  Složenost razvitka jata u bosanskim poveljama nije moguće ovdje prikazati  .10 Osim tra-  dicionalnog načina pisanja sa slovom jat zastupljena su sva tri refleksa: e,  i i ije, ponekad   doduše u istoj povelji:   A    .    -e-: чистемь (11:18; 1240), века  (12:9; 1249), годе  (12:36; 1249), ис¹се  (83:38; 1378),   човекь  (557:2; 1413), ¹веть  (615:55; 1439), лето  (730:1; 1466); B  .    -i-: бих¹  (27:42; 1254),   видýнье  (129:4; 1391),  гди годи (130:7; 1391), вир¹  (178:13; 1392),  ¹вите  (178:21;   1392), мисеца (255:6; 1398), триб¹е  (298:8; 1410), цило  (513:17; 1405); C    .   -ije-: реcђниеNђ   (85:18; 1382), биесмо  (259:8; 1397), wбие странý  (337:102; 1423), сиемь  (529:3; 1433),   риечь (667:57; 1453), лиеть (724:4; 1496)  Mada možemo u nekim slučajevima ovu dvostruku promjenu objasniti kao uticaj   crkvenoslovenskoga jezika ili kao uticaj drugoga dijalekta (usp  .    porijeklo pisara) nema   prema mojem mišljenju uvjerljivoga tumačenja    .      3. Stezanje samoglasnika11   босьньски  (3:1; 1189), стЌо (3:11; 1189), стЌа  (7:14; 1214-1217), бжЌи  (9:1; 1214-1217), кмети   (10:5; 1234; Gen   .   mn   .  ); свога  (85:22; 1382), ма брати¬  (103:3; prije 1391), мом¹   (103:6; prije 1391), стеЙи  (337:60; 1423), мом¹ (491:10; 1399)    .   8 Белић 1960: 83 .     9  Usp .   Трифуновић 2001: 72  .   ‒ Najstariji primjer prelaza poluglasnika u a pronašao je Viktor Savić u   posvojnom pridjevu адади¬вь  (Lk 3 .2  8) iz Vukanovog jevanđelja (usp  .   stsl .   адъдиевъ ; Савић 2007: 76slj .) .     10 Usp .   Јерковић 1975: 117slj ., J  urić-Kappel 2005: 87 .     11 Usp .   Белић 1960: 144slj .   (“Ћ .   Сажимање”; bez kronoloških podataka) .     138   Čini se da treba razlikovati nekoliko skupina stezanja samoglasnika koje su se raz-  vijale u različito doba   .   Najstariji primjeri stezanja tiču se istovjetnih ili barem sličnih sa-  moglasnika    .    O njima kaže Aleksandar Belić u svojoj gramatici: “Одавде се види да се   контракција ϋ   и     = ии  = и  и - оје, еје = о, е ‒ извршила пре писаних споменика, дакле   пре XI-XII века    .   ” (Белић 1969/I: 148)    .    To su gotovo isključivo određeni oblici pridjevske   promjene .    Njih nalazimo već u najstarijim spomenicima, napr  .    u glagoljskom natpisu iz   Župe dubrovačke ( s(ve)ti; 11    .    st .   ), u Bečkim listićima (napasti  [Aa15; Gen    .    mn    .   ], věč’ni  [Ba   14; Nom    .    jd .   ]; 11-12    .    st .   ), u Budimpeštanskim glagoljskimm odlomcima (manastyrъski    [A2; Nom    .    jd .   , 12    .    st .   ]), na latinskoj povelji velikoga župan Nemanje i kneza Miroslava   (вели  [Nom    .    jd .   ; 1186]) ili u 1    .    Hilandarskoj povelji (прýмилостивҐ, вь свýтýмь крщени,   пощравати, апостольскҐ; 1198/1199)    .    I u najstarijim bosanskim poveljama iz 13    .    st .    ima   samo kontrahiranih oblika    .  K   ontrahirani glagolski nastavci a-glagola su se vjerovatno razvijali malo kasnije iako   su nајstariji primjeri tek iz 13    .    st .    (usp .    влада  iz povelje Stefana Prvovenčanoga iz 1219-  1228 g .    [Стојановић 1929: 3, br .    5, r .    5]; wсвобага  u povelji kralja Radoslava [Стојановић   1929: 11, br .    13, r .    16; 1234]; вькушамо [24:32; l  .    10v6] u Hilandarskom tipiku iz početka   13    .    st .   )    .    Valja naglasiti da ne spadaju ovamo oblici 1    .    lica jednine a-glagola, koji su nastali   prema analogiji atematskih glagola    .12  Još kasnije su se stezali različiti samoglasnici (napr  .   oja ,  oje) u nezadnjem ili u   jedinstvenom slogu riječi  .   Prvi takvi primjeri poznati su s kraja 14   .   stoljeća   .   Slične   primjere znamo takođe sa drugih štokavskih područja (мом¹  [55:21; 1334, Stefan Dušan])    .      Karakteristično za ovu vrstu primjera je da ova kontrakcija ili ne postoji u savremenom  jeziku (napr .    steći ‒ ima samo leksikalizirana riječ stećak ) ili postoje samo kao varijante   (usp .    moga – mojega)    .      4. Slogotvorno l  б¹льгарьскимь  (27:48; 1254), х¹мьска  (129:12; 1391), хомьске  (130:10; 1391), в¹кша   (259:18; 1397), х¹мьсци  (428:3; 1398), д¹льго  (429:38; 1399), исп¹нение  (431:1; 1399),   ж¹тими д¹кати  (491:13; 1399), п¹отю (728:14; 1454)    .  A   ko zanemarimo prvi poznati primjer (б¹льгарьскимь ; na povelji humskog župana   Radoslava) najranije promjene javljaju se od kraja 14    .    vijeka    .    Katkad se javljaju promjene   [o] ili diftonško [uo], koje možemo smatrati dijalekatskom osobinom    .    Refleks [lu] koji se   nalazi u nekim raškim spomenicima u 13    .    stoljeću13 nije u poveljama zasvjedočen .   5.    l > o   посаwбине  (252:5; 1397), властеw (259:5; 1397), гаwчиЙь  (259:18; 1397), засеwци  (429:32-  33; 1399), даwмацие  (337:78; 1423), са веwможами  (523:60; 1421), псаwмиста  (564:13;   1418);  донимь  (428:3; 1398), прýсто (429:4; 1399), соко w (322:27; 1420), мобе (337:95;   1423)   .      12 Usp .   Белић 1969/II: 57; Marvan 2000: 183  .   ‒ Prethodnost drugih kontrahiranih lica prezenta prije 1  .   l .   jd .     kod a-glagola je vidljiva takođe iz toga da u 13  .   stoljeću postoji velik broj primjera 1  .   l .   mn .   na -mo  u svim   glagolskim vrstama .    Osim toga, oblici 1 .    l .    mn .    aorista na -smo ( usp .    napr .    клесьмо сý  u Dubrovačkoj povelji   [Стојановић 1929: 15, br  .    17, r .    3]; указасмо  [25:5; l  .    10v14], wстависьмо  [l .    37r5-6] u Hilandarskom tipiku)   govori u prilog starosti ovog nastavka u prezentu .      13 Usp .   Белић 1960: 76,   шт  ављанин-Ђоршевић 1985 .      Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava     139   Bosanske povelje pružaju najstarije primjere ove promjene kao što je utvrdio već   Aleksandar Belić u svojoj gramatici  .14 Što je još interesantno jest da je ovaj proces na   početku (na kraju 14   .   i u 15   .   stoljeću) imao očigledno šire područje djelovanja ili, drugim   riječima, manje ograničenja    .      6. Rotacizam15   какоре, коликоре (3:10; 1189),  какоре (9:7; 1214-1217),  ре (9:12; 1214-1217),  никьторý  (11:31;   1240), годирь  (529:29; 1433), никогарь  (687:7; 1440), ниткорь  (740:5; 1461)   .     Primjeri – koji nisu ovdje u dovoljnoj mjeri prikazani – dokazuju da je sa vremenom   došlo do izvjesnog ograničenja rotacizma na određenu leksiku (zamjenice i prilozi)    .      7. čr- > cr-   црьн¹гь  (IX:5; 1354), црвен¹ (730:102; 1466, testament gosta Radina)    .  N   ema u poveljama mnogo primjera    .    Oni se hronološki poklapaju s ostalim – isto tako   rijetkim – štokavskim primjerima (Црьномужь  [Natpis u manastiru Žiča, 14    .    st .   ; Miklosi-  ch 1858: 12, 3    .    red odozdo], цревикь [Povelja kralja Vukašina iz 1370    .    g .   , Стојановић 1929,   117, br .    122, r .    22])    .      8. -jd- > -đ-   доге (101:3; 1362), доийе (!; 259:4; 1397), се наDе (557:4; 1413), догоше (669:14; 1454)    .      Metateza počinje u sredini 14    .    vijeka (usp .    primjer iz povelje kralja Stefana Vladislava   да си погеши [14:25; 1234/5)] koji je oko 100 godina stariji)    .      Morfologija  I kod morfoloških promjena moram se ograničiti na najkarakterističnije crte  .    Razumije se   samo od sebe da su citirani primjeri samo izbor .      9. Nastavak -u (Lok. jd. m. + sr. r.)  ¹ нашемь град¹  (82:9; 1376), ¹ владанию  (83:144; 1378), w вашемь зDравию  (88:3; 1388),   w дохотк¹ (182:2; 1392)    .  I   novacijski nastavak -u u bosanskim poveljama pojavljuje se kasnije – s druge po-  lovine 14    .    v .    – nego u drugim štokavskim spomenicima, gdje je poznat već u toku 13    .      stoljeća: ¹ трьг¹  (6:3; 1219-1228), ¹ комь годý дльг¹ (35:6; poslije 1282); ¹ смраднýмь   гною  (Ilovička krmčija, 317va18; 1262)16 .   1   0. Dvojina   10.a. (vezani dual): тýзи двý к¹йи  (80:27-8; 1367), дви стý wBьнь (103:14; 1391), двýма   братýнцема  (774:12; 1470); 10    .   b .    -va (1    .    l .    dv .   ): дасва (I:5, 7, 13; ok    .    1322), можева  (II:7; ok    .      1323) дасва (VI:6; 1331); 10    .   c .    množina umjesto dvojine: познасмо  (129:6; 1391; 2 оsobe),   из нашихь р¹к¹  (601:109; 1427), wDь нась двею  (749:8; 1469)    .       14 Usp .   Белић 1960: 78 .     15 Usp .   Cvetko-Orešnik 1987 .     16 Usp .   Leskien 1914: 431slj ., Б  елић 1969/I: 10slj .     140   Dvojina (dual) i njegov razvitak u srpskohrvatskim dijalektima dobro je opisivan u   različitim radovima Aleksandra Belića 17 . On je bio mišljenja da je dvojina vrlo rano ne-  s  tala iz srpskohrvatskoga jezika   .   Ovo njegovo mnjenje potvrđuje se takođe građom iz bo-  sanskih povelja (koje je Belić isto tako uzeo u obzir)    .    U poveljama se dvojina očuvala prije   svega u tzv  .    vezanoj dvojini (poslije dva  i oba)    .    Drugo mišljenje je zastupao Rado Lenček 18   koji je upozorio na nastavak -va  (1   .   lice dvojine)   .   Taj nastavak sreće se dosta često i u   körmendskim ispravama (dasva, moževa)    .      11. Genitiv množine -a  wD  (129:49; 1391), wD  (!; 298:18; 1410),  земаля  (607:166-7; 1432), динара   (615:27; 1439), влатTђела (668:31; 1453), новýхь    е   ляа  (680:47-8; 1467-1470),  sЌ   жлица (777:20; 1467); up  .    stari nastavci: лиеть (724:4; 1496), покладь (726:13; 1454),   приýтель (741:9; 1461), "кЌ" д¹кать  (747:9; 1468), "еЌ" годищь (Дод    .    I:11; 1449)    .      Štokavski genitiv množine na –a, čije je porijeklo još uvijek bez zadovoljavajućega   objašnjenja 19, javlja se prvi put godine 1391 . (u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića) .   M  aterijal bosanskih povelja dobro i jasno pokazuje da se novi nastavak vrlo polako širi, i   da stari nulti nastavak još dosta dugo supostoji .      12. meně/meni (dativ)   мене  (83:14; 1378), мене же видещ¹  (83:28; 1378), мени  (491:7; 1399), менý (601:78; 1427),   мени¬  (668:18; 1453)    .      Nova osnova lične zamjenice 1    .    lica u dativu/lokativu – analoškog porijekla prema   genitivu/akuzativu – najprije se pojavila na kraju 14    .    vijeka    .20 I nije neinteresantno da u   isto doba nastaju inovacijski oblici lične zamjenice 2   .   lica u dativu/lokativu u slovačkom i   u ruskom jeziku .      13. Brojevi  по wби страни  (337:28-9; 1423), wDь шесть тис¹Йи д¹кать златýхь  (339:4; 1430), wD двý   тис¹ки  (614:8-9; 1439), двие тис¹Йе  (677:3; 1457), до три мýсеце  (669:64; 1454); до три   мисеце (697:81; 1451), седамь сто  (718:13; 1482)    .      Gubitak flektivnosti brojeva je vrlo dobro zastupljen u toku 15    .    stoljeća    .      14. Širenje nastavka -m u 1. licu jednine:  молимь (2x; 627:6+8; 1424), тврьдимь  (702:65; 1451), ваздаемь (737:5; 1461), платим   (739:11; 1461)    .    – NB: Primjer молимь (84:6; 1377-1385; kod Miklošiča na str  .    483, br  .      CCCXXXVII, r .    7) iz povelje kralja Tvrtka I    .    je množina! – Stariji oblici s nastavkom -(j)  u: щед¹ (103:22; prije 1391), к¹н¹ се  (298:3; 1410), тврью  (513:42; 1405), тврьЙ   ¹     (702:54;   1451)    .       17 Npr .   Белић 1932, 1969/1 .     18 Lencek 1969 .     19 Usp .   npr .   Karlgren 1911, Leskien 1914: 434-437 (§§ 726-728), Svane 1958: 72slj  .,   Белић 1969/1: 79slj  .,   Ivić   1990; 57, Младеновић 1992, 2008: 136-138, Matasović 2008: 185-186 .     20 Белић 1969/I: 103 .      Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava     141   Kao što je poznato nastavak -m kod a-glagola postoji već u 13  . stoljeću .21 Tek u toku   15   .   stoljeću (“14   .   st .  ” u Belićevoj gramatici je štamparska greška) širi se na druge glagolske   vrste .    Najstariji primjeri ove pojave znamo upravo iz bosanskih povelja22 .   1   5. Imperfekt   бих¹  (27:42; 1254), бýх¹ (83:25; 1378), млЌаше се (85:3; 1382), бýше рекло (85:29; 1382),   биеше (337:16; 1423),  ¹пьях¹  (601:419; 1427), кладиех¹  (601:421; 1427), могаахь  (607:144;   1432), кладýх¹  (647:178; 1435), кладех¹ (688:86; 1442)    .      Morfologija imperfekta, koji u poveljama dolazi srazmjerno rijetko, ne pruža ništa   posebnoga    .    Razumije se, u većini primjera je provedena kontrakcija    .    Primjer могаахь 23   bez nje najvjerovatnije treba tumačiti kao arhaizirani oblik   .     16. Aorist    писахь  (3:12; 1189), клеше  (8:19; 1247-9), кле се (9:2; 1214-17), Би  (11:3; 1240), обретосьмо   (11:9; 1240), придосмо  (80:7; 1367), присегосмо  (80:18; 1367), доходише (81:3; 1375),   ¹мрý (124:3; 1376), познасмо (129:6; 1391), рас¹ (129:12; 1391), послахомо (89:4; 1388),   wпраляше  (178:21; 1392), раз¹мисмо (252:5; 1397), бихоте  (252:5; 1397) 24, биесмо искали   (259:8; 1397), биесмо  (259:23; 1397), хотише (513:27; 1405), повелисмо (513:73; 1405),   повелисмо (528:9; 1424),  принише (580:39; 1419),  даде (580:109; 1419), догоше  (669:14;   1454)    .  Kоd a   orista uočavamo sljedeće pojave  .    Prema očekivanju nema niti staroga sigmat-  skoga niti tematskoga aorista 25 . Isto tako u poveljama nisu zasvjedočeni aoristi sa -tь u   2,/3   .   l .   jd .   (stsl .   tip načętъ, umrětъ)   .   Već u 13   .   st .   susreće se novi nastavak 1   .   l .   mn   .   na -smo .     Nastavak -homo pronašao sam samo jedanput26 . Takva slika, koja gotovo u svim sluča-  j  evima odgovara današnjem stanju, postoji do kraja 15   .   st .  , to znači da nema nikakvih   promjena tokom dva stoljeća    .      Kao što sam već spomenuo, neke isprave pružaju ne suviše jednoznačnu sliku  .    Da navede-  mo nekoliko primjera takve dvostrukosti:   17.a.  vs- vs    .    sv-27: br .   754 (1466; Vlatko i Stepan Kosače; pisar: Vladisav dijak): сваком¹   (r .   2) – все (r  .   6)   .  1   7.b.  Refleksi jata: br .    337 (1423; Vojvoda Sandalj Kosača): имити  (r .    14) – биеше  (r .      16), виернимь  (r .    21); br .    784 (1497; Herceg Balša Kosača): лиетиехь  (r .    6) – свидителство   (r .    11)    .       21 Usp .   Даничић 1874: 262, Белић 1969/II: 57 .     22 Postoji jedan stariji primjer iz povelje Balše II .   Balšića iz 1385 .   g .:   говориN  (109:3-4)  .   23 Imperfekt mogah, koji odgovara sadašnjem obliku, posvjedočen je već u 14  .s  t .   (usp .   RHJS VI: 884b, Leskien   1914: 534) .   Usp .   analogan oblik u Dubrovačkoj povelji Bogdanu Krasimiriću iz 1396 .   g .:   могаше (Стојановић   1929: 244, br .    258, r .    3) .  24 Nastavak -ote u aoristu ‒ i imperfektu ‒ dosta je čest u hrvatskoj redakciji crkvenoslovenskoga jezika (usp  .     takođe kasniji primjer u: Даничић 1874: 307) .     25 U aoristu принише uočavamo promjenu staroga sigmatskog aorista (stsl  .   priněsę > priněšę > priniše)   .   26 Usp .   Белић 1969/II: 64 .  27 Usp .   Драгин 2006 .     142   17.c.  *dj: br  .   314 (1419; Vojvoda Sandalj Kosača; pisar: Pribisav Pohvalić): потврЙено  (r .     8) – потврьевано  (r .   9); br .   445 (1409; Kralj Stefan Ostoja; pisar: logofet Tomaš Bućaninin):   потврьеними  (r .    22) – потврьдюю  (r .    26)   17.d.  -l#: br .    383 (1423; Vojvoda Sandalj Kosača): властеw (r  .    5) – властель (r  .    6)    .      Na kraju navodim neke razlike i podudaranja s bosanskim rukopisima:   18.а.  Odsutnost sljedećih promjena: (a) ra > re28; (b) *ę > (j)a29 .  18  .b. Podudaranja: f > p 30:  пина  (177:15; 1392; Ruskov prijepis; =  fina),  логопеть   (580:149; 1419), праньческомь (337:5; 1423)   .  R   azlike se tiču zapadno-štokavskih osobina koje se slažu sa čakavštinom (prije svega   iz Hvalovog psaltira) .    Broj izrazitih podudaranja – koja uostalom nisu nepoznata izvan   Bosne – ograničen je .      Na temelju iznesenih opažanja možemo zaključiti sljedeće:   (1) Srednjovjekovne bosanske isprave pružaju veoma bogatu građu za historiju bo -  sanskoga i srpskohrvatskoga jezika;   (2) Kod nekih pojava (napr  .   kod množinskoga -ā-genitiva) srpskohrvatska ili štokav -  ska inovacija pojavljuje se prvi put upravo u bosanskim poveljama;   (3) Bosanske isprave imaju različite osobitosti, koje se ne mogu uočiti u srpskim i   dubrovačkim ispravama, ili barem ne u istom ostvarenju;   (4) Usprkos tome uočava se znatno međusobno podudaranje staroštokavskih idio -  ma (varijanata);   (5) Kod nekih promjena je teško ili gotovo nemoguće prepoznati jasne tendencije,   bilo da postoji miješanje različitih dijalekata ili zbog utjecaja književnoga crkvenoslo -  venskoga jezika (to se tiče prije svega razvoja jata);   (6) Bosanske isprave treba dalje dokumentirati i istražiti budući da mogu bitno prido-  nijeti pisanju nove historijske gramatike .   L   iteratura    Anđelić, Pavao (1960-1961), “Revizija čitanja Kulinove ploče”, Glasnik Zemaljskog muzeja XV-  XVI, 287-308 .     Белић, Александар (1932), О двојини у словенским језицима , Београд (Српска Краљевска   Академија, Посебна издaња, књ .    XСі, Ф   илософски и филолошки списи, књ .    21)   Белић, Aлександар (1960), Историја српскохрватског језика, I (Фонетика), Нолит, Београд   Белић, Aлександар (1969), Историја српскохрватског језика , II/1-2 (Речи са деклинацијом;   Речи са конјугацијом), Научна књига, Београд   Cvetko-Orešnik, Varja (1987), “Zum Rhotazismus im Südslawischen”, Klagenfurter Beiträge zur   Sprachwissenschaft 13-14, 433-446  .   Д   аничић, Ђуро (1874), Историјa облика српскога или хрватскога јeзикa дo свршеткa XVII   вијекa, Државна штампарија у Биограду    28 Usp .   Jurić-Kappel 2006: 78 .     29 Pronašao sam samo jedan primjer: прияти  (88:64-65; 1387, Povelja kralja Tvrtka Dubrovniku) .     30 Usp .   Родић 1973, Jurić-Kappel 2006: 80 .      Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava     143   Долобко, М .   Г .   (1914), “О языке некоторых боснийских грамот   хI  V в .”  , Известия Отделения   Русского Языка и Словесности XIX/3, 217-260; XIX/4, 1-29 .     Драгин, Наташа (2006), “Прилог познавања групе вьс- у српскословенском језику”, Зборник   Матице српске за филологију и лингвистику XLIX/2, 45-56 .      Грковић-Мејџор, Јасмина (2007), Списи из историјске граматике , Издавачка књижарница   Зорана Стојановића, Сремски Карловци – Нови Сад .      Ivić, Pavle (1990), “Istorija jezika”, Jezik, Srpskohrvatski/Hrvatskosrpski, Hrvatski ili srpski, u:   Enciklopedija Jugoslavije 6 (Jap - Kat), Jugoslavenski Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”,   Zagreb, 50-67 .      Ивић, Павле, Милица Грковић (1971), “О почецима замене полугласа са а у ћирилским   споменицима”, Зборник за филологију и лингвистику 14/1, 53-59  .      Ивић, Павле, Вера Јерковић (1981), Правопис српскохрватских ћирилских повеља и писама   ХII и ХIII века , Филозофски факултет у Новом Саду ‒ Институт за јужнословенске   језике, Нови Сад   Ивић, Павле (1998), Преглед историје српског језика , Издавачка књижарница Зорана   Стојановића, Сремски Карловци – Нови Сад (Павле Ивић – Целокупна дела VIII .)  J   agić, Vatroslav (1890), “Glagolitica .    Würdigung neuentdeckter Fragmente”, Denkschrift der kais .      Akademie der Wissenschaften , phil .-   hist .    Cl ., X   XXVIII, Wien   Јерковић, Вера (1975), Палеографска и језичка испитивања о Чајничком јеванђељу , Матица   српска, Нови Сад  Jurić-Kappel, Jagoda (2005), “Književni jezik u srednjovjekovnoj Bosni”, u: S  .    Mønnesland, ur  .,   J   ezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu – Institut za istočnoevropske i orijen-  talne studije Oslo, Sarajevo – Oslo, 81-104 + I-XX .      Jurić-Kappel, Jagoda (2006), “Westštokavische Eigenschaften des mittelalterlichen bosnischen   Schrifttums”, u: Ethnoslavica .    Festschrift für Herrn Univ  .    Prof .    Dr .    Gerhard Neweklowsky zum   65    . G   eburtstag, Wien (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 65), 77-83 .      Karlgren, Anton (1911), Sur la formation du gén .    plur .    en Serbie, K .    W .    Appelberg, Upsala (Archi-  ves d’Études Orientales 3)   Kovačević, Jovan (1960-1961), “Prvi klesari ćiriličkih natpisa na Balkanu”, Glasnik Zemaljskog   muzeja XV-XVI, 309-316 .      Lencek, Rado L  .    (1975), “A Note to the History of Verbal Dual Morphology in Serbo-Croatian”,   u: R .    L .    Lencek, Rado L  ., B   oris O .    Unbegaun†, ur .,    Xenia Slavica .    Papers Presented to Gojko   Ružičić on the Occasion of his Seventy-fifth Birthday, 2 February 1969, Mouton, The Hague –   Paris, 93-107 .      Leskien, August (1914), Grammatik der serbokroatischen Sprache  . 1  . T   eil: Lautlehre, Stamm -  bildung, Formenlehre , Carl Winter’s Universitätsbuchhandlung, Heidelberg   Marvan, Jiří (2000), Jazykové milénium: slovanská kontrakce a její český zdroj, Academia, Praha   Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika , Matica hrvatska, Za-  greb   Miklosich, Fr[anz] (1858),  Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae ,  Bosnae,  Ragusii,   Wilhelm Braumüller, Viennae   Младеновић, Александар (1992), “Прилог тумачењу постанка генетивног множинског   наставка - а у једном делу српског језика”, Зборник Матице српске за филологију и   лингвистику XXXV/2, 7-36 .      Младеновић, Александар (2008), Историја српског језика  .    Одабрани радови, Чигоја, Београд     144   Nazor, Anica (2005), “Rukopisi Crkve bosanske, u: Šanjek, Franjo, ur  .,   Fenomen “krstjani” u sred-  njovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova , Institut za istoriju u Sarajevu – Hrvatski institut   za povijest, Sarajevo – Zagreb, 539-562 .      Новаковић, Стојан (1912), Законски споменици српских држава средњега века , Српска   Краљевска Академија, Београд   Павловић, Слободан (2006), Детерминативни падежи у старосрпској пословноправној   писмености, Матица српска, Нови Сад   Павловић, Слободан (2009), Старосрпска зависна реченица: од XII до XV века , Издавачка   књижарница Зорана Стојановића, Сремски Карловци – Нови Сад   Пуцић, Медо (1858-1862), Споменици српски , 1-2, Државна штампарија, у Биограду   Rešetar, Milan (1894-1895), Die ragusanischen Urkunden des XIII  .‒   XV .    Jahrhunderts, Archiv für   slavische Philologie 16, 321-368 + 17, 1-47 .      Решетар, Милан (1936), “Нове дубровачке повеље Стојановићева Зборника”, Глас Српске   Краљевске Академије CLXIX, Други разред, 87, Београд, 121-166 .      Решетар, Милан (1951), “Најстарији дубровачки говор”, Глас Српске Краљевске Академије ,   књ .    201, Одељење литературе и језика, НС, књ .    1, Београд, 1-47 .      Решетар, Милан (1952), Најстарија дубровачка проза , Српска Академија Наука (Посебна   издања, Књига CXCII, Одељење литературе и језика, књ .    4), Београд   RHSJ VI = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI (Lekenički ‒ Moračice), Kńižarnica   Jugoslavenske Akademije, Zagreb, 1904-10    .   Р   одић, Никола (1973), “Интерференција ф:п и п:ф”, Јужнословенски филолог    ххх, 5   59-563 .      Савић, Виктор (2006), “О једној замени јера за аз у Вукановом јеванђељу”, Прилози за   књижевност, језик, историју и фолклор 72, 75-82 .      Синдик, Душан И  .    (1998), “Српска средњовековна акта у манастиру    хи   ландару”,   Хиландарски зборник  10, Београд, 9-134 .      Стојановић, Љубомир (1913), “Благајски натпис”, Јужнословенски филолог  1, 109-110  .   С   тојановић, Љубомир (1929-1934), Старе српске повеље и писма  .    Књига I: Дубровник и суседи   његови, 1-2, Српска Краљевска Академија (Зборник зa историју, језик и књижевност   српског народа, Прво одељење: Споменици на српском језику, XIX + XXIV), Београд   Стојановић, Љубомир (1902/1982), Стари српски записи и натписи , I, Српска Краљевска   Академија (Зборник зa историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење:  Споменици на српском језику, I), Београд   Svane, Gunnar O  .    (1958), Die Flexionen in štokavischen Texten aus dem Zeitraum 1350-1400   (Sprachgeschichtliche Untersuchungen über älteres Serbokroatisch) , Universitetsforlaget, Aar-  hus   Томовић, Гордана (1974), Морфологија ћириличких натписа нa Балкану, Историјски   институт (Посебна издања, књ .    16), Београд   шт   ављанин-Ђоршевић, Љубица (1985), “Присуство групе ЛУ  у српским рукописима    хI   II   века”,  Научни састанак слависта у Вукове дане ‒ Реферати и саопштења 14/1, 101-108  .   Th   allóczy, Ljudevit (1906), “Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na   povelje körmendskog arkiva”, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, 401-444 .      Трифуновић, Ђорђе (2001), Ка почецима српске писмености, Откровеније, Београд  Vego, Marko (1960-1961), “Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine”, Glasnik Zemaljskog muzeja   XV-XVI, 259-281 .       Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava        III .      Bosanskohercegovački   narodni govori       147       Elmedina Alić: Govor Travnika krajem XIX   stoljeća: Fonetsko-fonološke osobenosti   Travnički govor pripada centralnobosanskom poddijalektu ikavskog novoštokavskog  (zapadnog) dijalekta  .   Ovaj poddijalekt zahvata prostor u međuriječju Bosne i Vrba -  sa .    Njegove specifičnosti su: ikavizam, šćakavizam, slabiji ostaci stare deklinacije, ali i   kompaktnost u oblasti prozodije .    Većina govora mlađeg ikavskog dijalekta ima stabilan   četveroakcenatski sistem .    O travničkom govoru s kraja XIX stoljeća imamo malo poda-  taka .    Najviše podataka nudi devet upitnika iz ankete Pitanja o govoru prostoga naroda  .      Oni su dio zbirke iz 1897  .    Zemaljskog muzeja u Sarajevu  .    Građa iz ovih upitnika do   danas nije cjelovito predstavljena i obrađena  .    Upitnici sadrže 150 pitanja koja se tiču   fonetsko-fonoloških, morfoloških, sintaksičkih i leksičkih karakteristika govora, a po -  punjavali su ih pismeniji ljudi .    U ovom radu korišteni su podaci iz tih upitnika .    Cilj rada   je predstaviti osnovne osobine travničkog govora krajem XIX stoljeća na fonetsko-fono-  loškom nivou .    Podaci iz ovih devet upitnika popunjenih u travničkom kraju dragocjeni   su za dijalektologiju centralnobosanskog područja .   K   ljučne riječi: govor Travnika, centralnobosanski poddijalekt, ikavski novoštokavski   (zapadni) dijalekt .      The spoken language of Travnik at the end of the 19th century:   Phonetic and Phonological Features The Travnik speech belongs to the Central Bosnian sub-dialect of the Ikavian-New Shto -  kavian (western) dialect .    This dialect covers the area between the rivers Bosna and Ver -  bas .    Its characteristics are: ikavizam, šćakavizam, weaker residues of the old declension,   but also compactness in the area of prosody  .    Majority of the speech of the newer Ikavian   dialect has a stable four-accent system  .    There is scarce data on the Travnik speech at   the end of 19th century  .    Most data is provided by nine questionnaires from the survey   Questions in the Speech of Ordinary People  .    They are a part of the collection from 1897   at the National Museum in Sarajevo  .    The data from those questionnaires has not been   comprehensively presented or processed so far  .    The questionnaires have 150 questions   related to the phonetic-phonological, morphological, syntax and lexical characteristics  of the speech and they were filled by literate people .    The data from those questionnaires   was used in this paper .      The purpose of this paper is to determine the characteristics of the Travnik speech   at the end of the 19th century at the phonetic-phonological levels  .    The data from those    UDK: 811 .163 .4*3’28 .2(497 .6-21Travnik)“18”     148   nine questionnaires filled in the Travnik region is precious for dialectology of the Cen -  tral Bosnian region .   K   ey words: the Travnik speech, the Central Bosnian sub-dialect, the Ikavian-New Shto-  kavian (western) dialect .   1   . Uvod. Travnički govor pripada centralnobosanskom poddijalektu ikavskog novošto -  kavskog (zapadnog) dijalekta  .    Ovaj poddijalekt zahvata prostor u međuriječju Bosne i   Vrbasa .    Njegove su specifičnosti ikavizam, šćakavizam, slabiji ostaci stare deklinacije  .      Većina govora mlađeg ikavskog dijalekta ima stabilan četveroakcenatski sistem (Hali -  lović 2005: 23–24) .      O travničkom govoru s kraja XIX stoljeća najviše podataka nudi devet upitnika iz   ankete Pitanja o govoru prostoga naroda Zemaljskog muzeja u Sarajevu  .    Građa iz ovih   devet upitnika popunjenih u Travniku i okolici dragocjena je za dijalektologiju central -  nobosanskog područja, a do danas nije predstavljena naučnoj javnosti .  O   ve podatke o govoru Travnika s kraja XIX stoljeća doveli smo u vezu s podacima   o današnjem govoru Travnika i okolice  .    To je bilo moguće zahvaljujući monografskom   opisu govora u dolini rijeke Lašve potkraj XX stoljeća, objavljenom stotinjak godina po-  slije Ankete iz 1897 .    god .    (Valjevac 2002: 25–290) .  U   sporedbom podataka o govoru Travnika i okolice krajem XIX st  .    i podataka s kraja   XX st .    željeli smo steći uvid u promjene nastale u ovom centralnobosanskom govoru  .    I   podaci iz 1897  .    i oni s kraja XX st .    potvrđuju da je govor Travnika ikavski, šćakavski, no -  voštokavski .    U rasponu od sto godina može se uočiti uzmicanje pojedinih dijalekatskih   crta, odnosno povlačenje arhaičnijeg govornog tipa pred standardnojezičkim oblicima  .      Te su promjene očite i na fonetsko-fonološkom i na morfološkom i sintaksičkom nivou,  kao i u leksici .   2   . Fonetsko-fonološke osobine. Od ukupno 150 pitanja gotovo polovica njih (ukupno   73) odnose se na fonetsko-fonološke osobine i omogućuju nam podrobnu analizu govo-  ra .   2   . 1. Vokali  2 .1 .1 .    Zamjena jata .    Zamjena jata u dugim slogovima potkraj XIX st .    bila je ikavska:   dite, mliko .    Krajem XX st  .    imamo isto stanje: ikavski je refleks jata u dugim slogovima   i pod uzlaznim i pod silaznim akcentom: dite , mliko, sino .    S obzirom na zamjenu jata,   sliv Lašve najvećim svojim dijelom pripada velikom ikavskom kompleksu  .    Taj refleks   dosljedan je na istoku (Travnik, Jajce, Bugojno, Gornji Vakuf)  .    Iako dominira, ikavski   je refleks dugog jata u ovome govoru uveliko poremećen  .    Dosljedniji je kod starijih  .    Na   jugu i sjeveru, govor je zapljusnut ijekavsko-šćakavskim govorom .    Među ikavcima bilje-  žimo brojne jekavizme: mlijeko, svijet i dijete (Valjevac 2002: 88) .      U kratkim slogovima krajem XIX st  .    također imamo ikavski refleks: vira , vitar, biža-  ti .    Tako je i u današnjem govoru Travnika i okolice: vira, vitrovi , dici . G   lagol bježati ima   naporedne oblike bižati i bježati (Valjevac 2002: 91) .   Elmedina Alić: Govor Travnika krajem XIX stoljeća:  Fonetsko-fonološke osobenosti     149   Ikavski je refleks i iza suglasničke grupe sa sonantom r : kripost, grišiti .   Tako je i u   današnjem govoru Travnika: brizove, gorila, izgori , uz napomenu da se imenica vrijeme   čuje u dva naporedna oblika vrijeme/vrime ; tako i glagol trebati : triba/treba (Valjevac   2002: 93) .  G   las jat ispred vokala o  ili sonanta l  davao je i : želio, volio, srio, zrio, io  .    Tako je i   danas: volio, donio, živio, bila .    Umjesto sufiksa -ir i -er u nekim riječima javlja se ijer; se-  kundarno jat ponaša se kao svako etimološko jat: pastijer, pijer, mijer, manastijer .    Oblici   sa sekundarnim jatom danas su rijetki na ovom prostoru  .    Zabilježeni su samo u okolici   Busovače, a u Travniku u govoru Srba: pijer, kompijeri, vodijer, namijeri (Valjevac 2002:  98) .  2 .1 .2 .    Redukcije i elizije vokala  .    Ove pojave nisu sistematično praćene u upitniku  .      Na osnovu oskudnih podataka uočavamo da redukcije i elizije vokala nisu ravnomjerno  zastupljenje u svim pozicijama .  Vo   kal a gubi se u finalnoj poziciji: nek  .    I danas je isto: nek pita, nek gleda, njeg .  Vo   kal  e gubi se u finalnoj poziciji: (h)ajd, neć .    Tako je i danas: (h)ajd i ti, ja t ne bra-  nim, neć da dojde .  Vo   kal  i gubi se u medijalnoj poziciji: kolko-tolko, velka , govorla .    I u današnjem go -  voru česta je pojava redukcije vokala i , osobito u glagolskom pridjevu radnom: radla,   vozla, dolazla  .      Vokal  o gubi se u inicijalnoj poziciji: u nu kuću, u vo selo, na nom polju, na vim ko -  lima . U d   anašnjem govoru situacija je nepromijenjena: u nu kuću, u vu kuću, za ni šal   (Valjevac 2002: 107–109) .  2 .1 .3 .    Asimilacija i redukcija sloga  .    Redukciju sloga uočavamo u riječi hoš  . I d   anas   imamo iste primjere: hoš li, pa š nos razbit, šeset, dvaest  .    Prilozi odozgo i odakle  imaju   fonetizme ozgo, okle, oklen si (Valjevac 2002: 113) .  2 .1 .4 .    Alternacije vokala .    Građa iz 1897 .    ima jerebica, vrebac; krajem XX st .    posvje-  dočeni su primjeri s e  u resti, izresti, vrebac, kresti .    Isto je i s alternacijom e : a : 1897 .      imamo prija, poslija, a tako i krajem XX st  .:    maloprija, najprija .    U upitnicima iz 1897  .      nemamo primjera za odnos vokala o i  u; danas je često u umjesto o u neslavenskoj leksici:    profesur, kuverta, doktur (Valjevac 2002: 119–130) .      2 .1 .5 .    Sažimanje vokala .    Građa iz 1897 .    nudi potvrde za - ae- > ē u brojevima od 11   do 19: jedanest, petnest  .    Tako je i danas: jedanest, šesnest, devetnest  .    Također je -ao- >   ō u glagolskom pridjevu radnom te u imeničkim riječima: prodo, došo, čeko, digo,  poso,   koto (Građa 1897)  .    Tako je i danas, ukoliko neki od vokala nije pod akcentom: nazvo,   osto, našo, reko, poso ; poredbena riječca kao  najčešće ima oblik kō: ko ona, ko po putu  .      Vokalska skupina - uo- > ō u glagolskom pridjevu radnom glagola s -nu-/-ni- : skino, po-  gino, metno (Građa 1897); tako je i danas: pogino, skino, sklono se, digno .    I -eo- > ō u gla-  golskom pridjevu radnom: počo, uzo, dovo (Građa 1897); i danas imamo primjere:  uzo,   dovo, odvo .    Danas se naporedo javljaju i nesažete i sažete sekvence u debeo/debel/debo ,   kiseo/kisel/kiso, dok riječi anđeo i pepeo imaju neizmijenjenu formu (Valjevac 2002: 116)  .      Vokalska grupa io  razbija se sonantom j: bijo, pustijo, mislijo, nosijo (Građa 1897)  .    I danas   imamo slične primjere: kamijon, radijon, gijometrijski .    Za vokalske grupe u kojih je prvi   član o ne nalazimo primjere u upitnicima iz 1897  .    Grupa -oo- < -ol- u današnjem govoru   Travnika redovno se asimilira i kontrahira u ō: do, go, vo .    Izuzeci su rijetki; tako imamo   i dol, ali je samo bol (Valjevac 2002: 116) .     150   2. 2. Konsonanti 2 .2 .1 .   Afrikate .   U svih devet upitnika iz 1897  .   nalazimo napomenu da se u govoru   Travnika ne razlikuju afrikate .    Tako je i danas: “Od krupnijih odstupanja treba naglasiti   svođenje dvaju afrikatskih parova na jedan, palatalniji, što je osobina kako ikavskog,  tako i ijekavskog govora .” O   vo se odnosi na govor Bošnjaka i Hrvata; međutim, u govoru   Srba čuva se razlika između afrikata, makar i nedosljedno (Valjevac 2002: 131) .      2 .1 .2 .    Glas h dosljedno se čuva: hlad, hrana, hlib  .    U većini upitnika stoji napomena   da se bolje čuva u govoru muslimana nego u govoru katolika  .    Danas je situacija nešto   drugačija: glas h se i dalje dobro čuva u govoru muslimana, bez obzira na poziciju u riječi   (hlad, Husein, hranit ; graha, pjehe, polahko; grah, propuh, strah ) .    U govoru muslimana   sporadično su zabilježeni i primjeri bez glasa h ( ajde, oćeš, nija, gra, mauna ) .    U govoru   katolika i pravoslavaca glas h po pravilu se gubi ili je zamijenjen sonantom v : ajde, am-  bar, snaa, graa; kruv, oćuv    .  Gr   upa hv svodi se na f : fala, ufatiti .    I danas je u tom pogledu situacija nepromije -  njena .    Međutim, u medijalnoj poziciji u govoru muslimana hv  se čuva: kahva, Mehva  .   U S   rba i Hrvata travničkog kraja grupa hv  u medijalnoj poziciji daje v : kava, u kavani,   poduvaćena (Valjevac 2002: 137) .  U    dva upitnika iz 1897 .    nalazimo napomenu da je sekundarno h karakteristično za   govor muslimana ovoga kraja: sahat, uvehlo, mehko, lahak .    U današnjem govoru u slivu   Lašve sekundarno  h nije rijetka pojava u govoru Bošnjaka: hastal, homarić, hrđav, hudo -  vac, sahane; čuje se i u govoru Hrvata: radi hadeta (Valjevac 2002: 139) .  2 .1 .3 .    Glas j stabilan je u inicijalnoj i finalnoj pozicji: jaje, broj    .    U medijalnoj poziciji   često nije bilježen u Građi iz 1897:  dvoi, ubie, sviu, hadžia .    Slično je i krajem XX st  .: j   učer,   jedan, junak ; kraj, broj, moj  . U m   edijalnoj poziciji artikulacija ovog sonanta zavisi od   fonetskog okruženja i dr  .    faktora .    Jasno se čuje iza nekog konsonanta a ispred a, e i o:   uzjahat, mjesečina .    Pred vokalima prednjeg reda, a posebno između dva i , njegova arti-  kulacija slabi, što ima za posljedicu gubljenje ili pojavu jedva čujnog i: dvoi, ubie, penzie,  najstari . O   slabljen je i u poziciji između vokala i  i vokala a, u: sviu, hadžia .    Čuva se izme-  đu a i u (davaju, čuvaju, slušaju) te između a i nekog suglasnika: izajdu, mejdan, hajvan .      U upitnicima iz 1897 .    nalazimo nekoliko primjera sekundarnog j , obično u intervokal-  skom položaju .    Najčešće je to u glagolskom pridjevu radnom muškoga roda: bijo, mislijo,   vidijo .    Danas imamo slične primjere: jopet, radijo, kamijon, tuj (Valjevac 2002:147–149)  .  2 .1 .4 .    Sudbina sekvenci *st, *zd, *sk, *zg .    Ove grupe po pravilu su se reflektirale u šć,   žđ .    Govori u slivu Lašve pripadaju ikavskošćakavskom govornom tipu, pa je razumljivo   da šćakavske reflekse bilježe upitnici iz 1897 .    (šćap, šćene, šćenad, gušćer; zvižđi; tako je i   u rezultatu podnovljenog jotovanja: pušćati )    . U n   ekoliko upitnika bilježeni su i refleksi št ,   žd: šteta, dvorište, zviždi, moždani .    Krajem XX st .    situacija je neizmijenjena: gušćer, šćap,   klišća, Šćit, išćem; možđani, ali i: šteta, dvorište (Valjevac 2002: 166–168) .  2 .1 .5 .    Umjesto skupine *dj u upitnicima iz 1897 .    imamo naporedo međa/meja, tuđi/  tuji, slađi/slaji .     I krajem XX st  .    prisutni su, također, dvojaki likovi: meja, mlaji, tujeg   ćoeka, uz: međa, pređa, mlađi, slađi, tuđe (Valjevac 2002: 161) .    Građa iz 1897 .    nudi samo   nejotovane oblike rodjak, djak, dok je krajem XX st .    najčešće izvršeno novo jotovanje u:   leđa, Zabrđe i sl ., a n   aporedo je rođak/rodjak, suđe/sudje (Valjevac 2002: 171) .  2 .1 .6 .    Sibilarizacija .    U većini upitnika zabilježene su forme bez izvršene sibilarizaci-  je: nogi, ruki, vojski, kruški, Anki, Minki .    I krajem XX st .    redovno su neizmijenjeni velari    Elmedina Alić: Govor Travnika krajem XIX stoljeća:  Fonetsko-fonološke osobenosti     151   k, g i h u ličnim imenima  (Anki, Hanki, Smiljki ), u etnicima ž  .   r .   (Karaulki, Sarajki), u   hipokoristicima ( baki, majki), u oblicima imenica čija se osnova završava suglasničkim   skupom (banki, tački, bitki) i sl .    (Valjevac 2002: 163) .  2 .1 .7 .    Uprošćavanje suglasničkih skupova i gubljenje suglasnika zabilježeno je u   svim upitnicima iz 1897  .    Tako se gube p  i t u: tica, šenica, ko, niko, braski, graski  .    Gu-  bljenje p, t, k u inicijalnoj poziciji jedna od karakteristika govora u dolini Lašve i krajem   XX st .:    tica, ćele, šenica, suje, ko, ćer  .    U medijalnoj poziciji glasovi d, g, k, p, t i dr  . g   ube se   u riječima jenu, slobono, janje, bome, u rusaku, kanut, bogastvo, braski, ošteta, oklada,  preplata i sl  .    (Valjevac 2002: 182–184) .   2   .3. Akcenat. U upitniku iz 1897 .    samo četiri pitanja odnose se na akcenat (Pitanja   o govoru prostoga naroda : 1897: 21) .    Prva dva pitanja odnose se na izgovor refleksa jata   u ijekavskim govorima, tako da su za nas ovdje od značaja samo odgovori na pitanja  br .    145 .    i 146 .    Na pitanje da li je u riječima junak, glavar, kovač, hajduk i sl  .    naglasak na   prvom ili drugom slogu odgovor je: na prvom .    U nekoliko upitnika nalazimo napomene   da je u okolini Travnika u riječima  činimo, pečete akcenat na drugom slogu .    U riječima   učiti, jezika, pobožno  akcenat je na prvom slogu, a u riječima gospodina  i  govoriti na   drugom .    Ovi podaci s kraja XIX st .    podudaraju se s općom akcenatskom slikom govora   u dolini Lašve krajem XX st .    (Valjevac 2002: 45–73) .   3   . Zaključak.  Upitnici s kraja XIX st .    potvrđuju da je govor Travnika ikavskošćakavski .      Svih devet upitnika koji su 1897 .    popunjeni u travničkom kraju sadrže građu s ikavskim   refleksom glasa jat  .    Šćakavizam je temeljna osobina ovog govora, iako su sporadično   prisutni i štakavski oblici .    Pojava svođenja dvaju afrikatskih parova na jedan nije uvjeto -  vana vjerskom pripadnošću: prisutna je u govoru muslimana i katolika  .    Unutarnja raslo-  jenost govora krajem XIX nije uočljiva ni u vezi s upotrebom glasa h : dosljedno ga čuvaju   i muslimani i katolici  .    Tako nije krajem  XX st .: u g   ovoru katolika i pravoslavaca glas h   po pravilu se gubi ili je zamijenjen sonantom v    . G   ovor Travnika i okolice i krajem XIX i   krajem XX st .    ima novoštokavski akcenatski sistem .      Izvori   Građa (1897) – Pitanja o govoru prostoga naroda (22 lista formata 25 X 20 cm) pod brojem FAZM,   Inventar folkl .   zapisa III, upitnici br  .   14547–14549, 14551, 14553–14555  .   Zemaljska štampa -  rija, Sarajevo    .    Literatura   Halilović, S .   (2005), Bosanskohercegovački govori, Jezik u Bosni i Hercegovini (ur  .   S .   Mønnesland),   Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, Sarajevo,  15–51  .  V   aljevac, N .    (2002), Govor u slivu Lašve, Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik IX, Institut   za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 3–290 .       153       Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u  Bosni i Hercegovini   Ekavsko-jekavskim govorima smatraju se oni govori koji se odlikuju dominantnom  ekavskom zamjenom jata  u dugim slogovima i jekavskom zamjenom jata  u kratkim   slogovima .    Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini teritorijalno su ograničeni   na zapadni periferni prostor ijekavskošćakavskog dijalekta oko Tešnja i Maglaja, selo  Rajševa kod Teslića, potom na uski prostor Kladnja i Plahovića u njegovu predgrađu, a  potvrde takvoga govora postoje i za sarajevske Bjelave .    U ovome radu govori se o terito-  rijalnoj rasprostranjenosti ekavsko-jekavskih govora u Bosni i Hercegovini i njihovim  značajkama    .   K   ljučne riječi: ekavsko-jekavski govori, jat, ekavska zamjena jata, jekavska zamjena jata,   tešanjsko-maglajski kraj, Tešanj, Maglaj, Plahovići, Srebrenica, Bjelave, Rajševa .   E   kavian-Jekavian Speeches in Bosnia and Herzegovina  Ekavian-Jekavian speeches are considered to be speeches that have the dominant fea -  ture of Ekavian Yat  substitution in long syllables and Jekavian Yat substitution in short   syllables .    Ekavian-Jekavian speeches in Bosnia and Herzegovina are territorially limited   to the western peripheral area of Ijekavian-Šćakavian dialect around area of  Tešanj and   Maglaj, the village Rajševa near Teslić, as well as to the small part of Kladanj and Plaho-  vići in its suburb. Moreover, there is evidence  of such a speech in Bjelave near Sarajevo .  Th   is paper discusses the territorial distribution of Ekavian-Jekavian speeches in Bo -  snia and Herzegovina and their features .   K   ey words: Ekavian-Jekavian speeches,  Yat , Ekavian Yat  substitution, Jekavian Yat sub-  stitution, area of  Tešanj and Maglaj, Tešanj, Maglaj, Plahovići, Srebrenica, Bjelave, Raj -  ševa .   1. E   kavsko-jekavski govori predstavljaju zanimljivu pojavu u dijalekatskom mozaiku   bosanskih govora .    Pod ekavsko-jekavskim govorima podrazumijevaju se oni govori koji   se odlikuju dominantnijom ekavskom zamjenom jata u dugim slogovima i jekavskom  zamjenom jata  u kratkim slogovima .   1.   1. Ekavska je zamjena dugog jata  na području Bosne i Hercegovine teritorijalno   ograničena na zapadni periferni prostor ijekavskošćakavskog dijalekta oko Tešnja i Ma-   UDK: 811 .163 .4*3'28   811   .  163   .  4(497   .  6)'28     154   glaja, potom na uski prostor Kladnja i Plahovića u njegovu predgrađu, a takva je zamje-  na jata zabilježena osamdesetih godina prošlog stoljeća i u govoru sarajevskih Bjelava 1 .   P  retpostavljalo se da bi ekavsko-jekavska zamjena jata mogla biti zastupljena i u starom   govoru Srebrenice, ali to nije potvrđeno u upitniku za taj mjesni govor i smatramo da je  takva pretpostavka bila pogrešna  .2 Sporadični ekavski refleksi  jata u dugim slogovima   posvjedočeni su na širem prostoru bosanskohercegovačkih govora, ali se oni svode na  ograničen broj leksema i ne pokazuju sistemnost u pravilu da dugi jat daje ije a kratki je .   1.   2. Izvan prostora Bosne i Hercegovine ekavsko-jekavsku zamjenu jata  ima govor   Bošnjaka Mrkovića kod Bara, te nebošnjački govori nekolicine sela u okolici Banove Ja -  ruge u zapadnoj Slavoniji .      2. Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini nisu još u dovoljnoj mjeri opisani u di -  jalektološkoj literaturi, niti je rasvijetljena njihova geneza, iako je njihovo “otkriće” bilo  pravo iznenađenje za južnoslavensku dijalektologiju  .   2   .1. Prvo spominjanje ovih govora u objavljenim dijalektološkim radovima nalazi   se u Rešetarevu djelu Der štokavische Dialekt, objavljenom u Beču 1907 .    godine .    Rešetar   (1907:72-73) navodi da je bio vrlo začuđen kad je na raznim tačkama u Bosni slušao od  muslimana ekavske oblike .      Nešto kasnije, 1922 .    godine, Risto Jeremić u svome radu O poreklu stanovništva tu -  zlanske oblasti samo konstatira da ekavizam postoji u Maglaju: “Veliki dio musliman -  skog stanovništva u varoši Maglaju služi se ekavskim izgovorom i pokazuje još neka  zanošenja u govoru, npr  .    holi m  .    hoćeš li, boje m  .    bolje, poje m  .    polje i  .t .d .” (   Jeremić   1922:154)  .   2.   2. Ekavsko-jekavski govori bili su, zapravo, otkriveni ranije, ali podaci nisu bili   objavljeni .    Ti prvi podaci o ekavskim oblicima leksema s dugim jatom nalaze se u popu-  njenim kvestionarima Pitanja o govoru prostoga naroda  .3   2 .2 .1 .   Prvi nagovještaj bavljenja problematikom ekavsko-jekavskih govora tešanj -  sko-maglajskoga kraja predstavlja Ružičićev  Izvještaj o ispitivanju govora katolika i   muslimana na levoj obali Bosne, između Bosanskog Broda i Lašve  .4 Svoja zapažanja o   ekavsko-jekavskim govorima ispitivanoga kraja Ružičić svodi na konstataciju: “U ekav -  sko-jekavskom dijalektu muslimana u Tešnju, Maglaju, Novom Šeheru i pojedinim okol -  nim selima dugo jat je uglavnom redovno zamenjeno sa e, kratko jat sa je  .    Imamo, dakle,   mléko, vréme, déte, tésan, têlo itd ., a   li vjåra, pjåsma, djètinjï, tjeskòba, tjålesnï i sl .” (   Ru-  žičić 1936a:37) .    Ružičić u zaključku najavljuje da će detaljnije rezultate o tome objaviti u   nekom naučnom časopisu  .   1 V .:   BjelU .  2 V .   o tome u: Bulić 2007 .     3 V .:   PitanjaM i PitanjaT  .   Osim ovih, još 227 popunjenih kvestionara za razne dijelove Bosne i Hercegovine   čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu .   Kvestionare su po nalogu direkcije Zemaljskog muzeja u Sarajevu   najčešće popunjavali učitelji iz krajeva za koje su upitnici popunjavani, a nekada i drugi pismeni ljudi iz toga  kraja .  4 Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića, III, Beograd, 1936, 35-37 .   Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini     155   To što je najavljeno u Izvještaju jeste Ružičićev rad Jedan nezapažen bosanski govor5,   prvi i dotad jedini rad o ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja,  u ko-  jemu su zabilježene neke važnije odlike akcentuacije, fonetsko-fonološkog i morfološkog  sistema nekih dijelova toga govornog područja .      Osvrćući se na ovdje spomenuti Rešetarev rad (1907) i njegovo čuđenje ekavizmima,   svoje čuđenje uočenoj pojavi iskazao je i Ružičić .6   Ružičić se, međutim, nije zadržao na detaljnom ispitivanju toga govora 7 i nije utvr-  dio njegovo geografsko prostiranje, odnosno nije utvrdio u kojim se naseljima i u kojoj  mjeri govori tim govorom, već je njegove osobine dao na osnovu svojih bilježenja u Ma -  glaju i Tešnju .  U z   avršnom dijelu svoga rada Ružičić se bavi genezom ekavsko-jekavske zamjene   jata na tome terenu, opredjeljujući se za hipotezu “da je odnos dvaju refleksa stvoren na   drugom mestu, negde na granici ekavskog i jekavskog govora, i to u ranije vreme, još onda  kada se menjala diftonška vrednost glasa ‰ , pa je taj gotov odnos dvaju refleksa kasni -  je, seobom pretstavnika (sic!) ovih govora, prenesen na današnje zemljište” (1936b:254)  .      Sudeći prema nekim crtama ekavsko-jekavskih govora, on pretpostavlja da bi prvobitno  mjesto nastanka tih govora “moglo biti samo negde na severnom delu ekavsko-jekavske  granice, po svoj prilici u blizini Save” (1936:254) .      2 .2 .2 .    Od objavljenih radova u kojima se usputno govori o ekavsko-jekavskim go -  vorima tešanjsko-maglajskoga kraja treba spomenuti Okukin rad O fonetskim osobeno -  stima današnjeg govora donjeg toka Usore .8 Okuka je u svome radu opisao fonetske oso-  benosti mjesnih govora Ljetinića, Lepenice, Jevadžija, Mračaja, Miljanovaca, Piljužića,  Žabljaka, Potočana, Omanjske, Bobara, Jelaha i Rosulja .      U razmatranju ekavizama u Usori, Okuka navodi da se usorski kraj naslanja na   tešanjsko-maglajski region, koji je ekavsko-jekavski, te da je ekavce “tešanjsko-maglaj -  skoga profila” našao u Jevadžijama, Jelahu i Mračaju, a potom konstatira: “U stvari, Je -  vadžije su krajnja zapadna tačka ovoga govora, a u druga dva pomenuta mjesta žive samo  poneki njegovi predstavnici .    U svima pak trima mjestima danas je slobodna mješavina   ijekavizama i  ekavizama u dugim slogovima kod toga stanovništva” (Okuka 1973:42)  .      On navodi manji broj primjera ekavskih leksema i ne ulazi u genezu te jezičke pojave  na tešanjsko-maglajskom području  .    Navodi i podatak da je i u govoru drugih Usorana   prisutan izvjestan broj ekavizama od dugog  jata, te kako ti ekavizmi “nisu import iz   standardnog jezika ili pak proizvod djelatnosti nekih misionara ekavaca” (1973:45) .      2 .2 .3 .    Govore s ekavsko-jekavskom zamjenom jata  usputno spominje i Brabec u svo -  jim izvještajima o istraživanju govora u srednjoj Bosni i na lijevoj obali Bosne .9   U izvještaju o istraživanju govora u srednjoj Bosni Brabec navodi da je posjetio Novi   Šeher i da se tu govori ekavsko-jekavski govor koji je isti kao govor u Tešnju, te navodi i  nekoliko primjera iz toga govora (1960:343) .  U i   zvještaju o istraživanju govora stanovništva na lijevoj obali Bosne Brabec piše   kako ga je u Usori zanimao “još jedan problem – ekavci u Tešnju”, te “kako se tešanjski    5 Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 16, Beograd, 1936, 236-254 .  6 V .: R  užičić 1936b:236-237 .  7 Ružičić upotrebljava termin govor za više mjesnih govora koji imaju srodne osobine, pa ćemo u interpretaciji   njegovih podataka zadržati taj termin .  8 Magistarski rad, rukopis, Sarajevo, 1973, 118 .  9 V .: B  rabec 1960; Brabec 1959 .     156   govor odnosi prema govoru Usore uopće i da li između ekavskog Maglaja i ekavskog  Tešnja ima naselja s istom osobinom”  .   Kaže kako se uvjerio “da muslimani u naseljima   između Tešnja i Maglaja govore uobičajeni jekavski tip govora tih krajeva”, te da su i  pravoslavci jekavci .    Ustanovio je da se tešanjski govor razlikuje od govora okolnih mu -  slimana samo po refleksu jata u dugom slogu, a “inače nosi sve karakteristike bosanskih   govora” .    Brabec potom zaključuje “da su Tešnjaci starosjedioci kod kojih se izgovor jata   razvio nešto drukčije nego kod ostalih žitelja onoga kraja”  .    Dalje navodi da se “u popis   ekavskih mjesta u Bosni može (se) unijeti i selo Rajševo”, gdje je od starosjedilaca čuo isti  izgovor kakav je u Tešnju .    Na kraju Brabec iznosi i nešto što može biti zanimljivo za ana -  lizu hipoteza o postanku tešanjsko-maglajskoga govora: “Za povezanost Rajševa i Tešnja  značajna je tradicija, da je Rajševo naselilo Tešanj” (1959:422) .  2 .2 .4 .    Od izvornih dijalektoloških radova u kojima se opisuju govori područja koja   su uz tešanjsko-maglajski kraj treba spomenuti Brabecovu disertaciju Govor Tuzle i oko-  lice .    Pošto je Brabec područje svoga istraživanja ograničio na “oblast koja se stere od   Drine do Bosne i od Save do Krivaje” (1955:1), i Maglaj je uvrstio u punktove u kojima je  sakupljao građu za svoj rad (1955:7; 1957-58:46) .      Pozivajući se na Rešetareva bilježenja ekavizama, on napominje da su ekavizmi i   danas živi i navodi nekoliko primjera: ne bojim se deta, mleko, delo, seno, na premer (sic!),    preko reke, prelaz, sneg, snegovi, donet, nesam bio preko , a uz to napominje da je čuo da   te pojave ima među muslimanima i u Tešnju (1955:14) .      2 .2 .5 .    Neke osobine ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja daju se   u Brozovićevoj studiji o ijekavskošćakavskom dijalektu (Brozović 1966), kojemu prema  svojim osobinama i pripadaju, izuzme li se, naravno, specifičnost u zamjeni jata .10 Osim   razmatranja nekih strukturalnih odlika kojima se ovi govori uklapaju u ijekavskošća -  kavsku zonu, ni u tome radu nije moglo biti posvećeno više pažnje ekavsko-jekavskim  govorima tešanjsko-maglajskoga kraja .      2 .2 .6 .    Veći broj primjera iz govora tešanjsko-maglajskoga kraja, uz osvrt na karak -  teristične jezičke crte, ali u sklopu razmatranja govornih osobina na širokom prostoru,  objavljeni su u petoj knjizi Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika  .11 Primjeri u   radovima su iz građe Instituta za jezik u Sarajevu, koja je sakupljana u sklopu projekta  Bosanskohercegovački dijalekatski kompleks – sinhronijska deskripcija i odnos prema sa- vremenom standardnom jeziku .   S o   bzirom na to da je cilj radova objavljenih u tome zborniku bio da se predstavi   govorna slika jednog prostranog područja, ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-ma -  glajskoga kraja nije ni moglo biti posvećeno više prostora .  2 .2 .7 .    Na ekavsko-jekavski tešanjsko-maglajski govor kratko se osvrće i Dževad Ja -  hić u knjigama Jezik bosanskih Muslimana i  Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora .      U prvoj knjizi, u sklopu studije O narodnom i književnom jeziku bosanskih Muslimana  (kratak sintetski pregled), on ekavizam tešanjsko-maglajskoga govora navodi kao jednu  od odlika govora bosanskih Muslimana (Jahić 1991:14)  .12 I u drugoj knjizi, također, o    10 Brozović smatra da su ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskoga kraja oaza unutar govora “ koji je naj-  bolje nazvati usorskim ” i koji “ predstavlja po dosad poznatim osobinama stanovit prijelaz između ijekavskih i   ikavskih šćakavskih govora, vjerovatno prijelaz organskog karaktera” (Brozović 1966:166) .  11 Vujičić 1985; Brozović 1985; Peco 1985; Baotić 1985 .     12 Isto i u: Jahić 1999a:16 .   Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini     157   miješanom refleksu u “govoru” tešanjsko-maglajskoga kraja, kao odlici bošnjačkih govo -  ra, piše u odgovoru na pitanje: Koje su specifične crte dijalekata bosanskog jezika? (Jahić  1999b:78) .13   2 .2 .8 .   Ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskoga kraja spominju se i u nekim   drugim udžbenicima i priručnicima iz dijalektologije te u općijim dijalektološkim ra -  dovima u kojima se govori o bosanskim narodnim govorima, ali se podaci o njima daju  uglavnom na osnovu ovdje spomenutog Ružičićeva rada .  2 .2 .9 .    Među neobjavljene izvore o govorima tešanjsko-maglajskoga kraja spadaju   upitnici koji su popunjavani za neka mjesta tešanjsko-maglajskoga kraja  .    Popunjavane su   dvije vrste upitnika, obje na cijelom bosanskohercegovačkom prostoru: Pitanja o govoru  prostoga naroda, Rešetarev kvestionar popunjavan 1897  .    godine, te Upitnik za ispitivanje   bosansko-hercegovačkih14 govora, popunjavan krajem sedamdesetih i početkom osam -  desetih godina dvadesetog stoljeća .  R   ešetarev je kvestionar Pitanja o govoru prostoga naroda popunjen u više mjesta   tešanjsko-maglajskoga kraja,15 a primjeri s ekavskim refleksima dugog jata  zabilježeni su   u popunjenim primjercima za Tešanj i najbližu okolicu i za grad Maglaj  .16  Ružičićev rad Jedan nezapažen bosanski govor , koji je štampan 1936  .   godine, bio je   doskora jedini objavljeni rad o ekavsko-jekavskim govorima Tešnja i Maglaja  .   Istraživači   susjednih govora samo su uzgred, u mjeri u kojoj je to zahtijevala obrada njihovih tema,  spominjali ekavsko-jekavske govore tešanjsko-maglajskoga kraja .17   2.3. Osim tešanjsko-maglajskih govora, ekavsko-jekavski govor potvrđen je u Pla -  hovićima kod Kladnja .    Podaci o tome objavljeni su 1981  .    godine u Remetićevu radu O još   jednom nezapaženom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru  .      Remetić je za ekavsko-jekavski govor Plahovića smatrao da “se radi o ostacima jed -  nog govornog tipa koji je nekada pokrivao širi prostor a danas mu tragove srećemo u  Kladnju” (1981:186)  .   2   .4. Među ekavsko-jekavske govore u Bosni i Hercegovini svrstava se uvjetno i govor   sarajevskih Bjelava .    O postojanju ekavizama u dugim slogovima u govoru Bjelava svje -  doči popunjeni Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora  .18   3. Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini međusobno se razlikuju, što nije neo -  čekivano, s obzirom na to da se nalaze u sklopu ijekavskošćakavskog dijalekta .  O   sim u zamjeni dugog jata , ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini pokazuju   i neke druge sličnosti, ali se međusobno i razlikuju u nekim osobinama .    Ovdje ćemo us-   13 Autor se kratko, bez opredjeljivanja, osvrnuo i na hipoteze o postanku ovih govora .     14 Pridjev bosansko-hercegovački pisat će se u ovome radu sa crticom kad se odnosi na naziv upitnika: Upitnik   za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora , jer je tako napisano na Upitniku  .   U drugim slučajevima   pridjev će se pisati složenički, pa i kad se odnosi na bosanskohercegovačke govore, jer ih ne posmatram kao  različitosti, već kao prostorno zajedništvo    .  15 V . u   bibliografiji .  16 V .:   PitanjaT i PitanjaM .  17 Brabec, Brozović, Baotić, Okuka  .  18 Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora , punkt br .   53 – Bjelave (Sarajevo) , Institut za jezik i   književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunila Naila Valjevac, 1983-1984 .   godine .     158   porediti sličnosti i razlike ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja prema  govorima Rajševe, Plahovića i Bjelava  .19  Osobine tešanjsko-maglajskih govora predstavljene su na osnovu našeg istraživanja   tih govora .20 Osobine govora Rajševe bit će davane na osnovu popunjenog Upitnika za   ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora 21 i istaknutih osobina u sklopu obrade govora   sjeverne i sjeveroistočne Bosne22 . Govor Bjelava bit će predstavljen na osnovu osobina iz   p  opunjenog Upitnika za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora 23 te na osnovu obra-  de govornih osobina u sklopu govora centralne, jugoistočne i jugozapadne Bosne 24 . Oso-  b  ine govora Plahovića daju se na osnovu Remetićeva rada o tome govoru (1981:181-186) .     3.1. Prema RajU  i Vujičićevim zaključcima na osnovu obrade te građe (Vujičić   1985:112) te prema konstataciji Ivana Brabeca (1959:421-422), govor Rajševe spada u  ekavsko-jekavske govore  .25   Na osnovu građe koja se donosi u  Upitniku koji je popunjen u Rajševi ( RajU) te na   osnovu naših saznanja o ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja (Bu-  lić 2004), može se zaključiti da osobine govora Rajševe ne odstupaju znatnije od osobina  ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja .      Usporedba frekventnosti ekavske zamjene jata  u dugim slogovima u govoru Raj -  ševe i ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja pokazuje da su oni s  približnim brojem ekavizama    .26 Ostaje, međutim, nejasnoća u vezi s napomenama koje   se ponekad susreću u RajU, a odnose se na bilježenje ekavskih likova prema govoru ne -  kog vojnika .    To može ukazivati na izvjesne ekavske utjecaje kojima je eventualno mogao   biti izložen vojnik pri služenju vojnog roka, no to iz RajU  nije jasno .    Da je istraživač na   terenu sumnjao na takve utjecaje, vjerovatno ne bi ni uzimao u obzir takve odgovore od  vojnika .    Ipak, zbunjuje to što je takve odgovore obilježavao i to što se na osnovu RajU  ne   može znati da li, osim ekavizama, ima i drugih vojnikovih odgovora .      Neke zajedničke fonetske osobine zastupljene u ekavsko-jekavskim govorima te -  šanjsko-maglajskoga kraja i u govoru Rajševe su:   19 Ovdje se neće govoriti o sličnostima sa mrkovićkim govorom .   Te su sličnosti zanemarljive i prema njima se   tešanjsko-maglajski govori i mrkovićki govor ne mogu dovesti u bližu vezu .   V .   Vujović 1969 .  20 V .   spisak literature .  21 Upitnik za Rajševu (u daljem tekstu RajU) popunio je 1978 .   godine Slavko Vukomanović .     22 Prema: Vujičić 1985:13-170 .  23 Upitnik za Bjelave (u daljem tekstu BjelU ) popunila je Naila Valjevac u vremenu od juna 1983  .   do januara   1984 . g  odine .  24 V . V  ujičić 1990:13-125 .  25 Takve podatke ne pruža kvestionar Pitanja o govoru prostoga naroda koji je u Blatnici, Komušini, Rajševi   i Vrućici 1897 .   godine popunio Antun Tandarević, đak, po dopuštenju učitelja Zerbsa ( FAZM, Inventar fol -  klornih zapisa  III, N o 14541/1973) .   Na osnovu toga popunjenog kvestionara ne bi se, međutim, mogao izvući   zaključak da ekavizama u to vrijeme nije bilo u Rajševi; prije će biti da đak Tandarević nije obratio dovoljno  pažnje na govor u tome mjestu, ili je za “informatora” imao osobu čija idiolekatska odlika nije ekavizam u  dugim slogovima .    Podatak o popunjavanju ovoga kvestionara u spomenutim mjestima pokazuje da se građi   iz kvestionara Pitanja o govoru prostoga naroda  mora pristupati oprezno    .    I u nekim drugim kvestionarima   koji su popunjeni 1897  .    godine na drugim mjestima u Bosni i Hercegovini prisutno je mnogo kontradiktornih   i nejasnih podataka .    To se, ipak, ne može odnositi na sve kvestionare iz 1897 .    godine .    Neke od njih popunja-  vali su za to vrijeme relativno dobro upućeni u takav posao    .    Mislimo prije svega na Milasa, koji je popunio   kvestionar za Mostar .  26 V .   lekseme sa zamjenom dugog jata u: Vujičić 1985:97-98 .   Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini     159   •  ne  ma zatvorenog izgovora vokala a ,  •    a  similacija i sažimanje vokalskih sekvenci prema drugom je vokalu,  •     g   ubljenje vokala i iz finalnog položaja u infinitivu,  •     p   oremećen zakon o prijeglasu,27   •    č  uvanje fonema h,  •     š   ćakavizam,  •     k   orijenski morfemi sa -rast,  •     i   kavski refleks u odričnom obliku prezenta glagola jesam,  •     s   ekvenca -re u grêbæe i vrébac,  •     v   okalizacija l na kraju sloga,  •     p   risustvo glasova … i ‡,  •     n   ejotirana sekvenca jd,  •     p   rezent glagola pamtiti: pântïm,  •     le   ksem dåtelina,  •     n   ovija akcentuacija, 28  •  d  uljenje vokala u sekvenci vokal + konsonant + sonant .   U z   birnim brojevima i brojnim imenicama u Rajševi su zabilježeni morfemi - ero   i -orica29, a u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja samo je - ero i   -erica .  P   otpuna redukcija vokala i nije osobina govora Rajševe, dok je izrazita osobina ekav -  sko-jekavskih govora u tešanjsko-maglajskom kraju  .  U g   ovoru Rajševe razlikuju se afrikatski parovi č – ć i ° – đ, što je slično samo govo-  rima tešanjskog, a ne i maglajskoga kraja .      3.2. Na osnovu govornih osobina sadržanih u BjelU može se zaključiti da se i govor   Bjelava odlikuje ekavskom zamjenom jata u dugim slogovima  .    Ta je zamjena jata , među-  tim, znatno manje frekventna od one u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglaj -  skoga kraja, pa se, prema tadašnjoj slici stanja u zamjeni dugog jata , govor Bjelava i ne bi   mogao smatrati ekavsko-jekavskim .    Sigurno je, međutim, da su to samo tragovi nekada   češćeg ekavizma, koji se izgubio pod utjecajem gradskog i standardnoga govora, kojima  su Bjelave kao dio Sarajeva bile izložene .      O tome svjedoče i neke zajedničke osobine ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-ma -  glajskoga kraja i govora Bjelava .  T   akve su osobine:  •     ne   ma zatvorenosti vokala a,   •     a   similacija i sažimanje vokalskih sekvenci prema drugom je vokalu,  •     g   ubljenje vokala i iz finalnog položaja u infinitivu,  •     g   ubljenje neakcentiranog vokala i i u drugim položajima u riječi,   27 Čini se da je zakon o prijeglasu manje poremećen u govoru Rajševe, nego u ekavsko-jekavskim govorima   tešanjsko-maglajskoga kraja .  28 Ima pojave neprenošenja dugosilaznih akcenata  .   Ona je prisutnija u ekavsko-jekavskim govorima tešanj -  sko-maglajskoga kraja, nego u govoru Rajševe .  29 Odgovor na pitanje 1873 iz RajU je: pètero .   Na karti u: Vujičić 1985:30 taj je podatak pogrešno prenesen, pa   je punkt 184 označen s morfemom -oro u konstr .   petoro .   Odgovor na pitanje 1874 je: petòrica .     160   •  p  oremećen zakon o prijeglasu,30   •    č  uvanje fonema h,  •     š   ćakavizam,  •     k   orijenski morfemi sa -rast,  •     i   kavski refleks u odričnom obliku prezenta glagola jesam,  •     s   ekvenca -re u grêbæe,  •     v   okalizacija l na kraju sloga,  •     le   ksem dåtelina,  •     n   ovija akcentuacija s pojavom i neprenesenih dugosilaznih akcenata u nekim   leksemima,  •     u z   birnim brojevima i brojnim imenicama morfemi su -ero i -erica .31   Govor Bjelava nema distinkciju afrikatskih parova č – ć, ° – đ .   Za razliku od tešanj-  sko-maglajskih govora, odlikuje se i dobro očuvanom supstitucijom æ > j .     U govoru Bjelava je kao i u ijekavskošćakavskom nastavak - im u instrumentalu ime -  nica ženskog roda na konsonant  .    Ima i više primjera s odsustvom duljenja vokala u se -  kvenci vokal + sonant + konsonant .  U g   ovoru Bjelava nema nejotirane sekvence - jd, što je izrazita karakteristika ekav -  sko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja .    U govoru Bjelava, međutim, javlja se   nejotirana sekvenca tj: lîstje, cvêtje, cvêtja, cvêtju32, a takvi su primjeri u ekavsko-jekav-  skim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja potvrđeni samo sa jotiranim likovima .   3   .3. Osim zamjene jata , govor Plahovića ima i drugih zajedničkih osobina s ekav -  sko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja  .33 No, dostupni podaci o plaho -  vićkom govoru ne nude dovoljno građe na osnovu koje bi se moglo izvršiti detaljnije  poređenje ovih govora, a u prezentiranoj građi iz Plahovića i nema baš mnogo potpuno  zajedničkih osobina  .34   Takve su:  •     p   risustvo fonetskog lika nésam,   •     le   ksem grêbæe,   •     č   uvanje fonema h,   •     s   ekvenca ra u rasti i ukrasti,   •     k   onsonant đ u mèđa, släđï i sl .   P   o nekim se osobinama ovi govori, ipak, u znatnijoj mjeri razlikuju  .    U govoru Pla-  hovića dosljedniji su nepreneseni dugosilazni akcenti, izostaje duljenje vokala pred so -   30 Čini se da je ova osobina manje zastupljena u govoru Bjelava, nego u ekavsko-jekavskim govorima tešanj -  sko-maglajskoga kraja .  31 Na Bjelavama -ero i, poslije redukcije vokala i, -erca .  32 Prema BjelU, 110 .  33 Remetić kaže da je sudbina jata  u Plahovićima “bezmalo identična onoj u Tešnju i Maglaju” (Remetić   1981:183)  .  34 Preslušali smo dvije kasete govora Osmana Mazalovića (1913) iz Plahovića, koje je 1984  .   godine snimio   prof .   Senahid Halilović .   Na osnovu spomenutih kaseta ne možemo davati uopćavanja osobina, s obzirom na   to da je u pitanju samo jedan informator i da neke osobine mogu biti samo idiolekatske odlike toga pojedinca  .      Da može biti tako, potvrđuje i to što spomenuti informator ima izrazitu osobinu zatvaranja vokala a , dok   takvu osobinu nije potvrdio Remetić u svome radu o plahovićkom govoru .   Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini     161   nantom i ima potvrde za akut  .35 Plahovićki govor, također, nema afrikate č i ° , a nije   potpuno ni šćakavski .   U Plahovićima je dvšje, a u tešanjsko-maglajskim govorima dvî .  U    plahovićkom govoru postoji leksem  próha, koji označava hljeb od kukuruzna   brašna,36 a u tešanjsko-maglajskim govorima za isto značenje upotrebljava se leksem   kr¡h   .   3   .4. Prema datim usporedbama ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga   kraja sa drugim bosanskim ekavsko-jekavskim govorima, može se zaključiti da je ekav -  sko-jekavskim tešanjsko-maglajskim govorima najsličniji govor Rajševe  .    Taj se govor,   iako teritorijalno odvojen od tešanjsko-maglajskih ekavsko-jekavskih govora i izoliran  ijekavskim govorima u okruženju, može ubrojiti u isti govorni tip s tešanjsko-maglaj -  skim ekavsko-jekavskim govorima, te bi ga tako trebalo i tretirati u dijalektološkim ra -  dovima .  G   ovori Plahovića i Bjelava, uz niz sličnosti koje imaju s ekavsko-jekavskim govori -  ma tešanjsko-maglajskoga kraja, pokazuju i znatniji broj diferencijalnih crta  .    Osim po   zamjeni jata, oni su sličniji govorima u njihovu dijalekatskom okruženju .       35 Prema izlaganju Slobodana Remetića na naučnom skupu koji je 2003  .   godine u okviru projekta Jezik i de -  mokratizacija  održan u Sarajevu, u plahovićkom govoru postoji i šesti akcent, tzv  .   ravni kratki .   Time je ovaj   autor dvadeset i dvije godine nakon objavljivanja rada O još jednom nezapaženom ekavsko-jekavskom bosan -  skom govoru promijenio mišljenje o akcenatskom sistemu plahovićkoga govora .    Nažalost, njegov referat nije   objavljen u knjizi radova sa spomenutog skupa, pa ga ovdje ne možemo ni komentirati  .    Ipak, sa zadovoljstvom   ističemo podatak da mu je pokojni akademik Dalibor Brozović čestitao na tome, kazavši otprilike, prema  našem sjećanju, da je i on tu pojavu uočio šezdesetih godina prošlog stoljeća na drugome mjestu, ali da to nije  napisao    .    To, ipak, ne znači naše bezuvjetno prihvatanje .      36 Na osnovu spomenutih kaseta .     162   Izvori i literatura   Baotić, Josip (1985), “Govori sjeverne i sjeveroistočne Bosne: Iz sintakse”, Bosanskohercegovački   dijalektološki zbornik , knj .   V, Institut za jezik i književnost, Institut za jezik, Sarajevo, 337-  372 .  B   jelU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora , punkt br .    53 – Bjelave (Sarajevo) ,   Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunila  Naila Valjevac, 1983-1984 .    godine  Brabec, Ivan (1955), Govor Tuzle i okolice, doktorska disertacija u rukopisu, Sveučilišna knjižnica   u Zagrebu, Zagreb, 223 + 2 dijal .    karte  Brabec, Ivan (1957-58), “Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (upoređene s oso -  binama u drugim štokavskim govorima)”, Pitanja književnosti i jezika , knj .    IV/V, sv .    B, Sa-  rajevo, 43-68 .  B   rabec, Ivan (1959), “Istraživanje govora stanovništva na lijevoj obali Bosne”, Ljetopis Jugoslaven-  ske akademije znanosti i umjetnosti, 63, Zagreb, 421-422 .  B   rabec, Ivan (1960), “Istraživanje govora u srednjoj Bosni”, Ljetopis Jugoslavenske akademije zna-  nosti i umjetnosti, Zagreb, 343-346  .  B   rozović, Dalibor (1966), “O problemu ijekavskošćakavskog istočnobosanskog) dijalekta”, Hrvat -  ski dijalektološki zbornik , II, Zagreb, 207 .  B   rozović, Dalibor (1985), “ Govori sjeverne i sjeveroistočne Bosne: Prozodijske značajke sjeverne   Bosne”,  Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik , knj .    V, Institut za jezik i književnost,   Institut za jezik, Sarajevo, 171-200 .  Bu   lić, Refik (2004), Ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskog kraja , doktorska disertacija, Fi-  lozofski fakultet u Sarajevu, 412 .  Bu   lić, Refik (2007), “Zamjena dugog jata u govoru Bošnjaka Srebrenice”, Književni jezik 23/1, In-  stitut za jezik, Sarajevo, 65-70 .  J   ahić, Dževad (1991), Jezik bosanskih Muslimana , Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 139 .  J   ahić, Dževad (1999a), Bošnjački narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 124 .  J   ahić, Dževad (1999b), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo, 267 .  J   eremić, Risto (1922), “O poreklu stanovništva tuzlanske oblasti”, Glasnik Geografskog društva ,   sv .    7 i 8, Beograd, 141-157 .  O   kuka, Miloš (1973), O fonetskim osobenostima današnjeg govora donjeg toka Usore , magistarski   rad u rukopisu, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 118 .  P   eco, Asim (1985), “Govori sjeverne i sjeveroistočne Bosne: Morfologija”, Bosanskohercegovački   dijalektološki zbornik , knj .    V, Institut za jezik i književnost, Institut za jezik, Sarajevo, 201-  336 .  P   itanja o govoru prostoga naroda , Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar   folk .    zapisa III, № 14541/1973, popunio Antun Tandarević, đak, po odobrenju učitelja Zerb -  sa, 25 .    aprila 1897 .    godine, za sela Blatnica, Komušina, Rajševa i Vrućica  PitanjaM – Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM,   Inventar folk .    zapisa III, № 14497/1973, popunio za grad Maglaj učitelj Derviš Čolaković 30 .      aprila 1897 .    godine   Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini     163   PitanjaT – Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM,   Inventar folk .   zapisa III, № 14543/1973, popunio za Tešanj i najbližu okolicu učitelj Ilija Ter-  zić  RajU – Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora , punkt br .    184 – Rajševa (Teslić), In-  stitut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slav-  ko Vukomanović 1978 .    godine  RajU – Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora , punkt br .    184 – Rajševa (Teslić), In-  stitut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slav-  ko Vukomanović, 1978 .    godine  Remetić, Slobodan (1970), “Fonetske i morfološke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini”,   Prilozi proučavanju jezika VI, Novi Sad, 105-133 .  R   emetić, Slobodan (1981), “O još jednom nezapaženom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru”,   Naučni sastanak slavista u Vukove dane 11, Beograd, 181-186    .  R   ešetar, Milan (1907), Der schtokavische Dialekt, Wien, 320  .  R   užičić, Gojko (1936a), “Izvještaj o ispitivanju govora katolika i muslimana na levoj obali Bosne,   između Bosanskog Broda i Lašve”, Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića III, Beograd,  35-37    .  R   užičić, Gojko (1936b), “Jedan nezapažen bosanski govor”, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i   folklor, knj .    XI, sv .    1, Beograd, 230-255 .      SrebrenicaU – Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora ,  punkt br .    73 – Srebrenica   (čaršija) , Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215,   popunio dr .    Asim Peco 1980 .    godine  Vujičić, Dragomir (1985), “Govori sjeverne i sjeveroistočne Bosne: Fonetske osobine”, Bosansko -  hercegovački dijalektološki zbornik , knj .    V, Institut za jezik i književnost, Institut za jezik,   Sarajevo, 13-170 .   V   ujičić, Dragomir (1990), “Govori centralne, jugoistočne i jugozapadne Bosne: Fonetske oso -  bine”,  Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik , knj .    VI, Institut za jezik i književnost u   Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 13-125 .  V   ujović, Luka (1969), “Mrkovići dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore)”, Srpski dija -  lektološki zbornik , Rasprave i građa , knj .    XVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd,   77-399 (5-326)  .       165       Alma Genjac-Nakičević: Govor Bošnjaka u  Turskoj: Fonetsko-fonološke osobenosti    Dijalektologija bosanskoga jezika još uvijek ne raspolaže podacima o govoru brojne boš -  njačke dijaspore u Turskoj koja se procjenjuje čak i na oko četiri miliona stanovnika  .     Istraživanje govora Bošnjaka u Turskoj jedan je od prioriteta u našoj dijalektologiji s  obzirom na značaj takvih podataka za lingvistiku ali i povijest i kulturu naroda Bosne i  Hercegovine .    Dijalektološka i druga istraživanja bosanskoga jezika u neslavenskom (tur -  skom) okruženju ne bi se trebala više odlagati, kako te oaze ne bi bile potpuno asimili -  rane i zauvijek izgubljene .      Građa za ovaj rad potječe iz govora Bošnjaka Halilbeylia (regija Izmira), a istra -  živanjem su obuhvaćena i druga mjesta u Turskoj s brojnijim stanovništvom bošnjač -  kog porijekla, kao što su: Adapazar (nekoliko sela i dio gradskog stanovništva), Istanbul  (kvartovi Bayrampasa, Pendik .    . .)   , Karamursel (kasaba i okolna sela), Bursa (grad i veliko   selo Inegöl) i dr .      Rad nudi fonetsko-fonološke osobenosti govora Bošnjaka u Turskoj  .    Time se on   svrstava u dijalektologiju bosanskoga jezika, ali spada i u oblasti fonologije i sociolin -  gvistike .    Govor koji su iseljenici ponijeli iz svoje domovine i do danas je u velikoj mjeri   očuvan i s brojnim je arhaizmima, na osnovu čega je moguće utvrditi porijeklo pojedi -  nih porodica: jedni su sačuvali matičnu zapadnobosansku i centralnobosansku ikavicu,  drugi istočnohercegovačku ijekavicu, treći arhaičnu sjeveroistočnobosansku akcentua -  ciju i specifičnu zamjenu jata s brojnim ikavizmima ( jošte će lipše vam kasti ; ne smiš ) i   ekavizmima ( ovde) .    Jasno je da je govor ovih iseljeničkih grupa poprimio i osobine tur -  skog, s kojim je u kontaktu, i čijem je utjecaju snažno izložen, kako na leksičkom planu  (mnoštvo turcizama nepoznatih u bosanskohercegovačkim govorima), tako i na drugim  jezičkim nivoima i slojevima karakterističnim za bilingvalne zajednice .      Ključne riječi: bosanski jezik, dijalektologija, glasovi, akcent .   Th   e Dialect of Bosniaks in Turkey: Phonetic and Phonological Features  The dialectology of Bosnian language does not have yet information about the speech  of multitude of the Bosniak Diaspora in Turkey, even estimated at approximately four  million dwellers .    The study of Bosniaks’ speech in Turkey belongs to one of the priorities   of our dialectology, bearing in mind the importance of such data for the linguistics and  for the history and culture of the people of Bosnia and Herzegovina .    Dialectological and   other studies of Bosnian language in a non-Slavic (Turkish) environment should not be  delayed anymore, in order to prevent complete assimilation and losing such oasis fore -   UDK: 811 .163 .4*3’282(560)  811   .  163   .  4*3’27(560)     166   ver .   The material for this work comes from the speech of Halilbeylia Bosniaks (the Izmir   region), and the survey has been encompassed other places in Turkey massively popula-  ted with dwellers of Bosniak origin, such as: Adapazari (a few villages and a part of the  urban population), Istanbul (Bayrampasa, Pendik quarters  .    . .)   , Karamursel (the town and   surrounding villages), Bursa (the city and the large village of İnegöl), etc .  Th   e paper itself is offering phonetic and phonological peculiarities of Bosniaks’   speech in Turkey .    By doing so, it can be placed within the dialectology of Bosnian lan -  guage, but also belonging to the areas of phonology and sociolinguistics  .    A speech that   immigrants had brought from their homeland even to this date was largely preserved  and contains numerous archaisms, out of which determining the origin of certain fa -  milies is possible: one group of speakers preserved the parent West and Central-Bosnian  ikavian dialect, the other group did so with the East-Herzegovinian jekavian speech,  the third group preserved the archaic Northeast Bosnian accentuation and the specific  Yat replacement with a multitude of ikavian speech elements (jošte će lipše vam kasti; ne   smiš) and ekavian speech elements ( ovde) .    It makes clear that speech of these emigrant   groups has even accepted the characteristics of Turkish language, with which it stays in  contact, and to whose influence is strongly exposed, both at the lexical level (many of  Turkish origin expressions unknown to the Bosnian dialects), and at other linguistic  levels and layers specific for bilingual communities .      Key words: Bosnian language, dialectology, speech sounds, accent (linguistics) .   1.    Uvod  Podaci o rasprostranjenosti, brojnosti i stanju dijaspore u Turskoj postoje; to i jesu ključ -  ni podaci i polazna tačka za jezička ispitivanja .    Građa za ovaj rad potječe iz govora Boš-  njaka Halilbeylia (regija Izmira), Karamursela (kasaba i okolna sela), Burse (grad i veliko  selo Inegöl) .    Porodice čiji je govor podloga za ovaj rad svoje porijeklo, uglavnom, vode iz   Bihaća i okolice, i ma koliko ustrajno čuvali svoj jezik,  mlađi naraštaji udaljavaju se od   svog korijena  (Halilović 1991:31) .  I   z razgovora s Òsmanom Tànorom u Karamurselu (Turska) 2005  .    godine saznaje -  mo: Sàdanā ìmā Bȍsanācā Bošnjákā u Tȕrskōj čȕdo, al ja mȉslīm jeno četri miljóna blízu,   vȉše neg ù Bosni ìmā  . Mjesta u Turskoj s brojnijim stanovništvom bošnjačkog porijekla   i mjesta u kojima se još čuje bosanski jezik (nekad i nauštrb turskog jer su ti iseljenici u  mjestima gdje predstavljaju većinu uspjeli nametnuti svoj jezik autohtonom manjinskom  turskom stanovništvu) jesu: Adapazar (nekoliko sela i dio gradskog stanovništva), Ista -  nbul (kvartovi Bayrampasa, Pendik  .    . .)   , Izmit, Eksišeher, Kjutahija, Ankara (Polatli, ne -  koliko sela kod Ankare), Adana, Afijon, Sandikli (selo Alacami), Balikeser, Izmir (kvar-  tovi: Tepedžik, Bogazidži, Zejtinluk, Mersinli, Bornova, Altindag, Bunarbaši, Budža; te  okolna sela: Bergama, Urla, Kalabak, Češma i dr  .) t   e pojedina sela u Trakiji, u evropskom   dijelu Turske i po Maloj Aziji .1    1 Podaci potječu iz teksta “Bošnjaci i njihov jezik u Turskoj”, v  .   u: Senahid Halilović, Bosanski jezik, Biblioteka   Ključanin (Bosanski krug), 1991 .   Alma Genjac-Nakičević: Govor Bošnjaka u Turskoj: Fonetsko-fonološke osobenosti     167   Govor je iseljeničkih grupa poprimio i osobine turskog jezika, s kojim je u kontaktu,   i čijem je utjecaju snažno izložen, posebno na leksičkom planu  .   Mnoštvo je turcizama   nepoznatih u bosanskohercegovačkim govorima: žȉńa ; a tȕrskī àl  , a bòšńāčki zlȃto, pa   ònō, bȁš kȏ s p… kò tára… Znád ēš tára?; a Osmànlie su víkali njemu ihbi, bio je beledije   baška .      2. Fonetsko-fonološke osobenosti Građu za ovo istraživanje čine audiozapisi govora Bošnjaka u Turskoj (desetak sati go -  vora; snimci se nalaze u arhivi Slavističkog komiteta a potječu iz 2008  .    i 2009 .    god .) .    Na   temelju analize tog korpusa navodimo osnovne fonetsko-fonološke osobenosti istraži -  vanog govora .   2   . 1. Vokalizam  Vokal a i vokal i najpodložniji su promjenama .  V   okal a podložan je promjenama i alteracijama  .    Alternacija vokala a s vokalom e:   spávet, vrébec, jȁrec, kmek, máćek, grášek, krȅstavica, kĺȅnāš, kĺȅnaj, u àkšem, kònec,   žèldec, udóvec, žȉlev, bràdet: ìmā brádu, bket: jȅs, imȃ bk;  alternacija vokala a s voka-  lom o: prȍvo, dolèko, ćòrape.  Vokal  i najpodložniji je redukcijama: lȉsca, jȃb, pòpit, kòlkō, sjȅdt, pȕnca, četri, al.   Alternira s e: vȍlēm.   Vokal e ima standardnu artikulaciju  .    Alternacija e s u dešava se u 3  .    l  .    mn  .    prez  .:   n   arádū; vȍlū, vȉdū, zbòrū; alternacija e s a: đìgarica. Redukcija vokala e: Njd. mȏr.  Refleks jata. Vrijednost jata uvjetovana je uglavnom porijeklom porodica, njiho -  vom pripadnošću jednom od bosanskohercegovačkih dijalekata. Vrijednost dugog jata  podložnija je promjeni, pa u govoru dominira jekavski izgovor, odnosno ekavsko-jeka -  vski govor: Njd. rjȇć, svjet, 3. l. jd. prez. pròmjēnā (: promijeni se), ovde.  Sažimanje vokala u vokalskim grupama uobičajeno je i asimilacija je regresivna: ao : glȅdō , ìšō , pítō , dòšō , rèkō , ćúvō , ùzimō , ȍpsovō, pòsō , kō ;   uo : zóvnō .  Najpodložniji je redukciji vokal i .    Njegovu potpunu redukciju potvrđuju brojni pri-  mjeri; najčešći je infinitiv:  iskòpat , gònit , òpsovat , pítat , zapálit , ćúvat , ròdit , vìkat , živjet ;   gl. prid. rad. òšli , Njd. prid.  vȅlkā , Njd. ùžna , hȍīnca , àma;  Gjd. gȍdnē , Ajd. mȁslancu ,   Ljd. u Zȅnci .  Nepotpuna redukcija: kást i , rȃst i . Redukcija u infinitivu nije potvrđena   samo u jednom primjeru: rȅći .   Redukcija vokala o u finalnoj poziciji: ȅt , ȅv .   Vokalska harmonija, fonološka promjena karakteristična za aglutinativne jezike ka -  kav je i turski, zabilježena je: kokòšijōg , bògomi .  2. 2. Konsonantizam Stanje u konsonantskom sistemu bosanskog jezika u Turskoj odgovara slici starih   govora Bosne i Hercegovine  .    U izrazitije osobenosti konsonantizma govora Bošnjaka u   Turskoj mogu se navesti: čuvanje glasa h, gotovo u svim pozicijama, pogotovo u riječima   turskog porijekla, dok je njegovo gubljenje ili slabljenje ipak primjetno na kraju riječi  (odma, turskijeh, i rjeđe na početnoj poziciji ( ajde); potrvena je opozicija između dvaju     168   afrikatskih parova u korist ć (Njd  .   rjȇć, rúćek, ćȕjēš, pĺùvāćka, ćȍjk/ćȍjek, ùćenīk) i đ (Ajd .   àm ē; N  jd .   ȁm ić, ȁm išna, dèmir ija, hȍ a), ali i s primjerima, mada puno rjeđim: Njd .     prȋča, 3 .    l .    jd .    prez .    vȋčē .  F   onema h čini sastavni dio konsonantizma bosanskog jezika u Turskoj: hàjemo   ù   jagode, 2 .    l .    jd .    prez .    hȍćēš, òndā je lȁhko, hamam, tàhlīl , hàjde, salallalah alejhi , šèhīt,   hićmet, sedamdeset hȉljādā  ljudi, tùrskijeh, ihbi, đe hi nȁjviše imȃ?, i ima hi u državi, ali:   al u Turskoj u svakom gradu i’  je, skùhāt, i nèko da hȍće  da k ȗpi, Ajd .    kàhvu, Njd  .    ra-  hvánija, kòlkō ti je sȁhat?, lȁhko, lȁhkog . G   ubljenje ili slabljenje: krȕha, 3 .   l .   jd .   prez .   òćē,   1 .   l .   jd .   aor .   rèkō, òna mène plȁo v ȍlu, ȍdmā, lȁko .     Alternacije glasa h:  •     hv  ~    f: ùfatiō, nafáli ga, zafatila, fál ija, 3 .    l .    jd .    prez .    fȁćā; grupa hv dosljedno je   očuvana u riječi: kàhva;  •     ht    ~ šć: šćȅo, šćȉo .  Č   esta je pojava uprošćavanja i drugih suglasničkih grupa kao i njihovo gubljenje:  •     p   č > ć: ćèla;  •     dn >    n: glána, jeno, jenu;  •     št >    š: š’o;  •     g   ubljenje glasa r: Gjd .    kumpìrušē, Amn .    kumpíre;  •     g   ubljenje glasova d, t: sȁćću, hàjte, hòte, sjȅtte, trídes, òšli, šȇs;  •     g   ubljenje glasa  j:  Osmànlie .    ( J od jata sačuvano je u rezultatu jotovanja:  đȇ,   prèćerala, vóđe, ȉđēm; skupina -jd- čuva se: dȏjde .   )  Disimilacija: mn > ml: mlȍgo, i još neke alternacije:  •     đ    ~ g: gèvgīr;  •     b    ~ v: avdest;  •     n    ~ t: svȇzātā;  •     ž    ~ r: mȍre;  •     p    ~ b: s bskī .  U    oblicima D i L zadnjonepčani suglasnici ostaju nepromijenjeni: Njd.  sokáki , Ljd.   u Amèriki .  Geminacija je česta u islamskim terminima i uopće u orijentalizmima (Halilović   1999:22), što potvrđuju primjeri:  vȁllāhi , mȁšalla , Bismȉllāhi ; analogno tome javlja se i   u drugim riječima:  svȁkkī , nìkkadā ; a javlja se i kao posljedica gubljenja glasova:  sȁćću ,   sjȅtte , jȅnnāki .  Obezvučavanje suglasnika na kraju riječi imamo u: ȍt , pȍt , šèhīt , nȉkat .   3. Akcentuacija  Zapadnobosanski ikavskošćakavski govor  pripada novoštokavskom akcenatskom siste -  mu. Taj akcenatski sistem zadržale i doseljeničke porodice u Turskoj. Čuvanje postak -  cenatskih dužina jedna je od osobenosti ovih govora:  nè starāj , pòstīš , sèstrī, osamdèsētī   gȍdīnā . Bez dužina u prezentu zabilježeni su oblici: 3. l. jd. prez.  kȃje , pròdāje , 1. l. jd.   perf. jȃ sam zàspo . Prenošenje akcenta na proklitiku gotovo je dosljedno:  ù Brusu , ȕ   kola , nà vatri , ù našōm sèlu,  ù Bosni , nè znām , ù menē , ù jagode . Od kratkih akcenata   dominantniji je kratkosilazni: Gmn.  Bȍsanācā , Ljd. po Stȁmbolu , Karamursȅl , inf. ȉgret .    Alma Genjac-Nakičević: Govor Bošnjaka u Turskoj: Fonetsko-fonološke osobenosti     169   4. Zaključak Govor koji su iseljenici ponijeli iz svoje domovine i do danas je u velikoj mjeri očuvan i s  brojnim je arhaizmima, na osnovu čega je moguće utvrditi porijeklo pojedinih porodi -  ca: jedni su sačuvali matičnu zapadnobosansku i centralnobosansku ikavicu (u govoru  porodice porijeklom iz Bihaća sačuvane su glavne fonetske osobine zapadnobosanskih  ikavskošćakavskih govora – nedosljedan ikavizam: lȉpšē , mȉsto , trìbā , uz:  ćȍjek , svjet,   bjȇl , gȍre ; nedosljedan šćakavizam: imp.  pȕšćī , gl. prid. rad. šćȅo ; 3. l. jd. prez.  ìšte ; čuva   se neizmijenjena skupina - jd -: dȏjde ). Jedna od osobina ovih govora jeste i posjedovanje   dvaju afrikatskih parova. Međutim, i kod ovih iseljenika oni se svode na jedan par:  ć  i   đ . Drugi iseljenici iz BiH čuvaju istočnohercegovačku ijekavicu, treći arhaičnu sjevero -  istočnobosansku akcentuaciju .    Jasno je da je govor ovih iseljeničkih grupa poprimio i   osobine turskog jezika, s kojim je u kontaktu, i čijem je utjecaju snažno izložen, posebno  na leksičkom planu:  tàhlīl  rȅknē se,  mída , u kȍkoši ima žèlud; hȍće  bdār ; tȕrski je  hèfta ;   to je to u Karadènis  .    Zanimljiva je upotreba turcizama na primjeru Šantićeve Emine 2:   po sjećanju ju je  “izgovorila ” Fatma (Halilbeyli) dosljedno navodeći većinu turcizama   ( hamam, bašče , imama  itd.), dok su dijalektizmi vidljivi uglavnom u leksici slavenskog   postanja. Utjecaj turskog jezika vidljiv je i na drugim jezičkim nivoima i slojevima ka -  rakterističnim za bilingvalne zajednice, a Bošnjaci u Turskoj jesu bilingvisti .   L   iteratura    Halilović, Senahid (1991), Bosanski jezik, Biblioteka Ključanin (Bosanski krug), Sarajevo .  H  alilović, Senahid (1999), Pravopis bosanskoga jezika: Priručnik za škole , Dom štampe Zenica,   Sarajevo    .  H   alilović, Senahid – Tanović, Ilijas – Šehović, Amela (2009), Govor grada Sarajeva i razgovorni   bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo .      Peco, Asim (2007), Radovi o turcizmima , knjiga V, Bosansko filološko društvo, Sarajevo .       2 O turcizmima u bosanskom jeziku uopće vidjeti više u: Asim Peco, Radovi o turcizmima , knjiga V, Bosansko   filološko društvo, Sarajevo, 2007 .       171       Senahid Halilović: Bosanskohercegovački  lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa   U prvome dijelu rada riječ je o dvjema anketama koje su u protekla dva stoljeća imale za  cilj ispitivanje bosanskohercegovačkih govora .   Usljed nepovoljnih društvenih okolnosti   ni jedna ni druga anketa nije dobila i svoju završnicu u bosanskohercegovačkom lingvi-  stičkom atlasu .  P   otkraj XIX stoljeća Zemaljska vlada u BiH namjeravala je organizirati slavistički   kongres u Sarajevu .    S tim ciljem angažirala je istaknute slaviste V  .    Jagića i M .    Rešetara da   pripreme upitnik za potrebe ankete kojom bi se stekao uvid u osnovne osobine bosan -  skohercegovačkih govora .    Rešetarev upitnik sadrži 150 pitanja, a odgovori su prispjeli iz   215 mjesta .    Anketa se odvijala 1897  .    god ., u v   rijeme u koje su pripremani prvi lingvistički   atlasi u Evropi .    Organizirao ju je Zemaljski muzej u Sarajevu, u kome se građa i danas   nalazi .    Zahvaljujući podacima iz ove ankete, omogućeno nam je prilično pouzdano re -  konstruiranje dijalekatske slike s kraja XIX st  .    na središnjem dijelu srednjojužnoslaven-  skoga jezika .  D   ruga anketa odvijala se u Institutu za jezik u Sarajevu od 1975  .    do 1986  .    u okvi -  ru projekta “Bosanskohercegovački dijalekatski kompleks – sinhronijska deskripcija i  odnos prema standardnom jeziku”  .    Upitnik s 2  .0   58 pitanja popunjen je u 224 mjesna   govora .    Dio građe iz tih upitnika obrađen je i publiciran u Bosanskohercegovačkom dija-  lektološkom zborniku .  U d   rugome dijelu rada sistematizirali smo podatke koje nude upitnici iz ovih dvi -  ju anketa u vezi s refleksima jata i praslavenske grupe * st’ u riječi kliješta  . Z   ahvaljujući   podacima iz druge ankete, na karti se jasno ocrtavaju areali ijekavskog i ikavskog te šta-  kavskog i šćakavskog područja  .    Podaci iz dviju anketa nude odgovor na pitanje da li su   se ijekavsko-ikavska i štakavsko-šćakavska granica razlikovale krajem XIX i krajem XX  stoljeća .    Na primjeru samo jedne izoglose želimo ukazati na značaj prikupljene građe iz   ovih dviju anketa za dijalektologiju i historiju bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao  i na potrebu izrade bosanskohercegovačkog lingvističkog atlasa .      Ključne riječi: anketa, dijalekt, dijalektologija, izoglosa, kvestionar, lingvistički atlas, sla -  vistički kongres .   A B   osnian and Herzegovinian Linguistic Atlas: two surveys, one isogloss  The first part of this paper deals with two surveys conducted at different points in the  previous two centuries to research the spoken languages of Bosnia and Herzegovinia  .      Due to unfavorable social circumstances, neither survey was worked up to provide a    UDK: 811 .163 .4*3’282  811   .  163   .  4*3’373  811    .   163    .   4 (497    .   6) ‘282     172   Bosnian and Herzegovinian Linguistic Atlas  .   At the end of the 19 th century the Nati -  onal Government in BiH was planning a Slavic Studies Congress in Sarajevo  .   The Go -  vernment therefore hired two prominent Slavicists, V .    Jagić and M .    Rešetar, to prepare a   survey questionnaire to provide some insight into the basic characteristics of the various  forms of spoken language of Bosnia and Herzegovinia  .    Rešetar’s questionnaire contai -  ned 150 questions to which answers were collected from 215 locations  .    The survey was   conducted in 1897, and so at a time when the first linguistic atlases were being prepared  in Europe .    It was organized by the National Museum in Sarajevo, where the material is   still kept today .    The data from the survey allows a quite reliable dialectal picture to be   reconstructed for the heartland of the Central-South-Slavic language at the end of the  19th century  .   Th  e second survey was conducted by the Language Institute from 1975 to 1986 as   part of a Project on “The Bosnian and Herzegovinian Dialectal Complex – A Synchronic  Description and Comparison with the Standard Language” .    A questionnaire with 2,058   questions was filled in with reference to 224 local dialectal variants  .    One part of the   material from the questionnaire was processed and published in the Bosnian and Herze -  govinian Journal of Dialectology .  Th   e second part of the paper provides a systematic overview of the data provided by   the questionnaires from these two surveys with regard to the reflexes of jat  and of the   Proto-Slavic cluster * st’ in the word kliješta .    The map presents the Ijekavian  and Ikavian   as well as the Štakavian-Šćakavian  areas, at the same time as it provides an answer to the   question of whether the Ijekavian-Ikavian  and the Štakavian-Šćakavian  borders chan-  ged between the end of the 19 th and the end of the 20 th century .   Using just one isogloss   as an example, we hope to demonstrate the importance of this material for dialectology  and the history of the Bosnian, Croatian and Serbian languages, as well as the need for a  Bosnian and Herzegovinian Linguistic Atlas .      Key words: survey, dialect, dialectology,  isogloss, questionnaire, Linguistic Atlas , Slavic   Studies Congress .   1. N   ajvažniji lingvistički projekt u XIX stoljeću u BiH bila je jezička anketa Zemaljs-  kog muzeja iz 1897 .    godine .    Najvažniji lingvistički poduhvat u XX stoljeću u BiH bila je   jezička anketa Instituta za jezik u Sarajevu i Komisije za lingvistička ispitivanja ANUBiH  od 1975 .    do 1986 .    godine .    Obje ankete imale su za cilj prikupljanje i obradu podataka iz   velikog broja bosanskohercegovačkih govora  .    Podaci su prikupljeni pomoću namjenski   pripremljenih upitnika .    Dok je prikupljena dijalekatska građa s kraja XIX st  .    ostala do   danas neobrađena, građa prikupljena 70-ih i 80-ih godina XX st  .    sistematizirana je i   djelimično obrađena .    Usljed nepovoljnih društvenih okolnosti ni jedna ni druga jezička   anketa nije dobila i svoju završnicu u bosanskohercegovačkom lingvističkom atlasu  .    Iz-  radu bh .    lingvističkog atlasa krajem XIX st  .    onemogućila je politika, a projekt unutar   koga se odvijala anketa sedamdesetih i osamdesetih godina XX st  .    zaustavljen je 1992  .      agresijom na BiH .   2   . O tome zašto je dijalekatska građa prikupljana tokom 1897 .    odjednom gurnuta ustra-  nu, zašto je Zemaljska vlada odustala od izrade bh  .    lingvističkog atlasa, kao i od održava -   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     173   nja najavljivanog i brižljivo pripremanog slavističkog kongresa u Sarajevu 1897  .   godine,   može se saznati iz više izvora (Jagić 1897; Papić 1976:191–196)  .   U sužbenim pismima koja   su 1986 .    i 1897 .    iz Sarajeva upućivana u Beč V .    Jagiću govori se o pripremama kongresa   i same jezičke ankete  .    Ovdje ćemo navesti jedno svjedočanstvo iz Jagićevih Spomena   mojega života, II deo (1880–1923) ; u jednoj napomeni M .    Rešetar kaže:  Materijal što sam ja sȃm sakupio na svojemu putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu   u g .    1897 upotrebio sam u svojemu delu Der štokavische Dialekt što ga je izdala g  .    1907   Balkanska komisija bečke Akademije; naprotiv sav, od česti lep materijal što je stigao u sa -  rajevski Zemaljski muzej u preko 200 odgovora na moja Pitanja, tamo je i ostao bez koristi  za nauku, jer ga nikako nisam odanle mogao dobiti u Beč, iako se to više puta i tražilo i  obećavalo .    Ja mislim da je tomu bilo ovo uzrok: kad sam se vratio s puta u Beč, odsečni šef   Horovic razgovarao je sa mnom o tome putu, te me zapita jesam li se uverio da se u Bosni  i Hercegovini govori jednim dijalektom koji se razlikuje od svih u susednim krajevima, na  što mu ja čisto i bistro odgovorih, naprotiv da sam se uverio da je onako kako smo mi filo-  lozi i mislili i znali da je, to jest da se u Bosni i Hercegovini ne govori jednim dijalektom već  se dijalekti raznih krajeva B  .    i H .    pomalo prelivaju i mešaju s dijalektima susednih zemalja   (M .    R .)    (Jagić 1934:241)  .      Rešetareva Pitanja o govoru prostoga naroda potječu iz 1897  .    godine i zapravo su   prvi upitnik za ispitivanje bosanskohercegovačkih govora .1 Upitnik sadrži 150 pitanja   u vezi s fonetsko-fonološkim, morfološkim, sintaksičkim i leksičkim karakteristikama  govora .    U okviru jednoga pitanja traži se odgovor i za desetak i više leksema .  Ci   ljevi ove ankete bili su:   1    .  u   tvrditi osnovne osobine bosanskohercegovačkih govora  2 .  s   teći uvid u osobenosti govora s obzirom na konfesionalnu pripadnost  3    .  u   stanoviti razlike između narodnih govora i onovremenog standardnog jezika  Odgovori su prispjeli iz svih krajeva zemlje, iz 48 od ukupno 50 ondašnjih kotareva  .      U pojedinim kotarevima popunjeno je i po desetak upitnika (iz Bihaća i okolice 13, iz  trebinjskog kraja 12, iz Mostara i Tuzle po osam)  .    Ukupno je popunjeno 215 upitnika  .      Nerijetko su u jednome upitniku podaci za dva, tri ili više mjesnih govora; dakle, obu -  hvaćena je vrlo gusta mreža punktova .2  Popunjavali su ih pismeniji ljudi – učitelji (120), svećenici (45) i činovnici .   1 Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1897 .   Upitnik ima broširane korice i 22 lista formata 25 X 20 cm  .   Zbirka je   dobro očuvana; nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu – vodi se pod brojem FAZM, Inventar folkl  .   zapisa   III, N º 14372–14597 .    Podaci o ovoj anketi preuzeti su iz Halilović 2009:23–25 .      2 Popis upitnika iz 1897  .   godine: Banja Luka 14372, 14373 (?), 14375; Bihać 14376–14382, 14383 (?), 14384–  14386, 14416, 14419; Bijeljina 14387; Bosanska Dubica 14388–14390; Bosanska Gradiška 14392–14397, 14413;  Bosanska Krupa 14414, 14415, 14417; Bosanski Brod 14440, Bosanski Petrovac 14418, 14420–14422; Bo -  sansko Grahovo 14476, 14478, 14480; Bratunac 14531; Brčko 14424–14429; Bugojno 14430, 14432, 14434;  Busovača 14400; Cazin 14435, 14436; Čajniče 14437; Čapljina 14494, 14534, 14535; Čitluk 14492, 14503; Der-  venta 14441, 14443–14445; Doboj 14442, 14544; Donji Vakuf 14433; Foča 14449, 14452; Fojnica 14400; Gacko  14401–14403; Glamoč 14404; Goražde 14438 (?), 14439; Gračanica 14406–14409; Gradačac 14410–14412; Jaj- ce 14453, 14454 (?), 14455, 14456; Kalinovik 14447, 14448, 14451, 14510; Kladanj 14457–14461; Ključ 14462,  14463; Konjic 14464–14468; Kotor–Varoš 14470, 14473, 14475; Kreševo 14398, 14399, 14469; Kupres 14431;     174   Prve tri stranice upitnika zauzima naputak za popunjavanje; od 4 .   do 22 .   lijeve stra-  ne nalaze se pitanja, a desna je strana ostavljena za dopisivanje napomena .  U   pute su sročene u dvanaest tačaka; potpisala ih je Direkcija bos  .-   herc .    zemaljskog   muzeja, u Sarajevu, mjeseca februara 1897, s napomenom: “Odgovori na ova pitanja, koja  sastaviše priznati poznavaoci jezika, neka se svakako do 18  .    (30 .) a   prila ove godine po -  šalju ovoj direkciji” (Pitanja o govoru prostoga naroda 1897:3) .    Oni koji budu odgovarali   zamoljeni su, između ostalog, da ništa ne mijenjaju “u govoru prostoga naroda” .3  Građa koju sadrže ovi upitnici do danas nije obrađena kao cjelina, iako je drago -  cjena, prije svega za historijsku dijalektologiju središnjeg štokavskog područja  .4 O tome   svjedoče ne samo podaci koji su traženi upitnikom nego i usputna zapažanja ispitivača .5   3. U Institutu za jezik u Sarajevu pokrenut je 1975  .   projekt “Bosanskohercegovački di -  jalekatski kompleks – sinhronijska deskripcija i odnos prema standardnom jeziku”  .   U   okviru priprema za rad na ovome projektu “koji treba da rezultira sintetičkom mono -  grafijom o bosansko-hercegovačkim govorima, odnosno odgovarajućim dijalektološkim    Laktaši 14374; Livno 14477, 14479; Ljubinje 14482–14485, 14557; Ljubuški 14487, 14488 (?), 14489–14491,   14493, 14494; Maglaj 14495, 14497, 14498; Mostar 14499–14502, 14504 (?), 14505–14507; Nevesinje 14508,  14509; Neum 14540; Odžak 14446; Orašje 14423; Pale 14520; Posušje 14486; Prijedor 14511, 14513; Prnjavor  14512, 14514; Prozor 14515–14518; Rogatica 14405, 14519, 14521; Sanski Most 14522–14527; Sarajevo 14528,  14529; Skender–Vakuf 14472, 14474; Srbac 14391; Srebrenica 14530 (?), 14532; Srebrenik 14576; Stolac 14533,  14536–14539; Teslić 14541; Tešanj 14542, 14543, 14545, 14546; Travnik 14547–14549, 14551, 14553–14555;  Trebinje 14481, 14556, 14558–14561, 14562 (?), 14563, 14564 (?), 14565–14567; Tuzla 14568–14575; Vareš  14577–14580; Velika Kladuša 14436; Visoko 14581–14584; Višegrad 14585–14588; Vitez 14550; Vlasenica  14594; Zavidovići 14496; Zvornik 14589–14593; Žepče 14595; Županjac (Duvno) 14596, 14597 .      3 “U govoru prostoga naroda ne smije se ništa mijenjati, već ga treba prikazati onako kakav zbilja jest  .   . .   pa   zato ako ko ne može pouzdano ili ne umije odgovoriti na koje pitanje, bolje je da nikako ne odgovara, nego  da reče štogod čega nije zbilja čuo; Ako u mjestu  .    . .    ima stanovnikȃ raznog vjerozakona, pa ako se jedni od drugih razlikuju čimgod u govoru,   neka se kaže  .    . .: s   tanovnici jednoga vjerozakona (treba dakako kazati kojega) govore ovako, a stanovnici   drugoga opet ovako    .    (  .    . .) S   amo se kaže, da svagda valja paziti samo na osobine govora domaćih ljudi,   postojanih stanovnika mjesta; na osobine govora stranaca ili pridošlica ne treba se obazirati  .    U koliko se   može, bolje je paziti na osobine u govoru žena (ženskinja), nego li ljudi (muških), koji se više druže sa stranim  svijetom; Ko je voljan te umije i preko ovih pitanja da štogod kaže  .    . .    može to dodati na kraju, n  .    pr .    kako se ljudi   pozdravljaju, kako se šale ili podsmijevaju nadimcima, koje poslovice ili riječi najčešće upotrebljuju, u čemu  se ističe razlika ili po čem se poznaje, ko je iz koga sela, itd .;  S  amo od onoga, koji umije stavljati naglas (akcenat), očekuje se da to zabilježi na riječima ili oblicima, za koje   nađe, da su spomena vrijedni” (Pitanja o govoru prostoga naroda  1897:1–3)  .   4 Građa iz pojedinih upitnika korišćena je u Halilović 2009: 23–65 .   te u nekolicini magistarskih i doktorskih   disertacija  .   5 Navest ćemo jedan takav primjer .   U upitniku br .   14397 (Bosanska Gradiška i okolica; odgovore sastavio Fra   Ambroza /?/ Radmanović, župnik) na pune tri stranice (4a, 5a i 6a) ispisani su podaci o tome kako govore u  kome mjestu m  ., k .    i p ., k   ako muhamedanci, a kako muhamedanke, itd  ., t   e kako je šta označeno: “  .    . .    izreka   podvučena crljenom (crvenom, S .    H .) b   ojom označuje da tako narod u bos .    Gradiški i bližoj njezinoj okolici,   t .   j .    u selih ovdje navedenih u obće bez razlike vjere tako govori, a izreke dvaput crljenom bojom podvučene   znači, da tako ženske muhamedanke u bos .    Gradiški i u Rovinam, Dubravam, te katolkinje u Dolini gornjoj   i Dolini doljnjoj, Orubici, te muhamedanke u Liskovu, govore .    Izreke, koje su podvučene sa čivitnom bojom   (plavom, S .    H .)   , znači, da tako muhamedani u bos  .    Gradiški, te  .    . .    katolici i katolkinje  .    Izreke podvučene sa   crnilom, znači da tako    . . .    pravoslavni govore obično    . . .    Ovdje moram pripomenut, da dolinke i Dolinci (k  .    iz   Doline Donje i Gornje, S  .    H .) i   madu naglasak različit od drugog ovdje živućeg naroda  .    . .    te se mogu držati   većinom za starosjedioce .    . ., k   ao n .    p .    uják, šarán (vrst ribe) .    . .    ” (Pitanja o govoru prostoga naroda  1897:6a)  .   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     175   kartama sa kompletnijom prezentacijom najvažnijih izoglosa” organizirano je savjetova -  nje dijalektologa u Banjoj Luci (7–9 .   X 1974)6 i sastavljen obiman upitnik7 . Popunjen je u   2  25 mjesnih govora u BiH (up  .   prilog) .   Terensko istraživanje trajalo je desetak godina: od   1975 .    (kada je popunjeno prvih pet upitnika) do 1986  .    god .    (jedan) .    Najviše ih je popu -  njeno 1982 .    (42), potom 1981 .    (29) .8 U radu na terenu sudjelovalo je trideset istraživača .9   4. Iako se spomenuta dva upitnika umnogome razlikuju, oba nastoje odgovoriti na naj-  važnija pitanja s kojima se susreću istraživači bosanskohercegovačkih govora, a ona su  bila ista i krajem XIX i krajem XX st  .    Stoga su i jednim i drugim upitnikom traženi poda -  ci o mnogim istim leksemama .    Jedna od nezaobilaznih leksema u ispitivanju bh .    govora   svakako je i leksema kliješta: ona je značajna i s obzirom na reflekse jata i s obzirom na  sudbinu praslavenske grupe *st’ .    Podaci u vezi s ovom izoleksom u osnovnim obrisima   predočavaju areale ijekavskog i ikavskog te štakavskog i šćakavskog područja (v  .    kartu   u prilogu)    .    Oni ujedno nude odgovor na pitanje jesu li se razlikovale ijekavsko-ikavska   i štakavsko-šćakavska granica u BiH krajem XIX i krajem XX stoljeća  .    Kad se ovoj izo -  leksi pridruži još nekoliko njih koje sadrže refleks jata ili skupinu *st’, na karti se uočava   snop izoleksi koji preciznije ocrtava ijekavsko-ikavsku ili štakavsko-šćakavsku granicu,  a upravo su te dvije granice dva najvažnija pitanja kojima se bavi dijalektološka literatu-  ra središnjeg štokavskog područja  .    Na primjeru samo jedne lekseme želimo ukazati na   značaj ovih dviju anketa za dijalektologiju i historiju srednjojužnoslavenskog jezika, kao  i na potrebu izrade bosanskohercegovačkog lingvističkog atlasa .      5. Usljed nepovoljnih političkih okolnosti Sarajevo nije bilo domaćin prvog slavističkog   kongresa još potkraj XIX stoljeća  .    U protekla dva stoljeća u Bosni i Hercegovini propu -  štene su i dvije prilike da se pripremi lingvistički atlas  .    Zato su prioritetni lingvistički   projekti u BiH početkom XXI stoljeća  upravo organiziranje redovnih slavističkih kon-  gresa te izrada bosanskohercegovačkog lingvističkog atlasa, koji bi mogao biti jedinstven  po tome što bi objedinio građu s kraja XIX st .    s onom prikupljenom krajem XX stoljeća .     Najprije je potrebno digitalizirati podatke iz obiju anketa, potom popuniti praznine u  postojećoj dijalekatskoj građi iz druge ankete  .    Izrada bosanskohercegovačkog lingvistič-  kog atlasa mogao bi biti najvažniji lingvistički poduhvat u BiH u XXI stoljeću .       6  O rezultatima tog savjetovanja v  .   u publikaciji Proučavanje bosansko-hercegovačkih govora: Dosadašnji   rezultati, potrebe i perspektive (1974; navod je sa str .   3) .  7 To je Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora  .   Sastavili su ga akademici J .   Vuković, D .   Brozović   i A .   Peco te dr  .   D .V  ujičić; recenzenti su bili akademici P  .   Ivić, B .   Vidoeski i B .   Finka .   Objavljen je u prvoj knjizi   Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika  (Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za   jezik, Sarajevo, 1975, 341–407 .    str .) t   e kao posebna sveska, za potrebe rada na terenu .    Ovaj upitnik ima 2 .0   58   pitanja iz raznih tematskih oblasti; sadrži i preciznu Instrukciju za upotrebu Upitnika (399–407; pripremio  ju je D .    Brozović) .  8  Upitnici se nalaze u Institutu za jezik u Sarajevu  .   Dio građe iz tih upitnika obrađen je i publiciran u   Bosanskohercegovačkom dijalektološkom zborniku  (knjige II /1979/, V /1985/, VI /1990/ i VIII /2002/) .  9 Istraživači su bili i brojni ugledni dijalektolozi iz bivše Jugoslavije (D .   Brozović, D .   Ćupić, B .   Finka, A .   Peco,   D .   Petrović, M .   Šimundić, A .   Šojat, J .   Vuković) .   Najviše upitnika popunili su A .   Peco (27) i J .   Baotić (25) .      176   Literatura   Halilović, Senahid (2009), “Sarajevski govor do kraja XX stoljeća”, u: S  .   Halilović, ur .,   Govor grada   Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, 9–66, Slavistički komitet, Sarajevo  Jagić, Vatroslav (1897), “Die Aufgaben der Erforschung der südslavischen Dialekte, erläutert   an dem Verhältnisse der serbo-croatischen Schriftsprache zur bosnisch-hercegovinischen  Mundart” , Anzeiger der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-histori-   sche Classe (XXX .    Jahrgang 1893, N o I–XXVII, Wien, 1894), Nr .   X–XI, Sitzung der philoso-   phisch-historischen Classe vom 7 .   April, 72–90 .  J   agić, Vatroslav (1934), Spomeni mojega života  .    II deo (1880 –1923),  Posebna izdanja, knj  .    CIV,   Društveni i istoriski spisi, knj .    45, Srpska kraljevska akademija, Beograd  Papić, Mitar (1976), Tragom kulturnog nasljeđa , Svjetlost, Sarajevo  Pitanja o govoru prostoga naroda (1897) , Zemaljski muzej u Sarajevu (Zemaljska štamparija),   FAZM, Inventar folkl .    zapisa III, N º 14372–14597, Sarajevo  Proučavanje bosansko-hercegovačkih govora: Dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive (1974), In -  stitut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Posebna izdanja 2, Sarajevo  Rešetar, Milan (1907), Der štokavische Dialekt, Schriften der Balkankommission, Kaiserliche   Akademie der Wissenschaften, Linguistische Abteilung VIII, Wien  Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora (1975), Bosanskohercegovački dijalektološki   zbornik I, Sarajevo, 341–407 .       Podaci o anketi Instituta za jezik (1975–1986)    Broj   punkta  Mjesto Općina Etnička  pripadnost  Ispitivač; godina  1    . G   rȁb – Z ȗpci Trebinje S(rbi) N .    Valjevac; 1983 .  2    . G   órńā Glàvskā Trebinje S S . V   ukomanović; 1983 .  3    . Àrsl   anagića Mȏs(t) Trebinje B(ošnjaci) N .    Valjevac; 1983 .  4 . L   ȁstva Trebinje B (i S) Z .    Kašić; 1983 .  5    . Ȕk   šići Trebinje S D .    Ćupić; 1983 .  6    . Pl   ȃnā Bileća S (i B) S .    Vukomanović; 1982 .  7    . Ò   rahovice Bileća B N .    Valjevac; 1983 .  8 .     Krȕševica Ljubinje S D .    Ćupić; 1982 .  9    . S ȅd   lāri Trebinje S Z .    Kašić; 1982 .  10 . Tr   eb ìm ĺa Trebinje H(rvati) S .    Vukomanović; 1982 .  11 . Gr   ádac Neum H A .    Peco i dr .; 1   983 .  12 . G   ȏrń ē Hrȃsnō – Vláka Čapljina S A .    Peco i dr .; 1   983 .  13 . B   ìtūńa Stolac B M .    Šimundić, 1982 .  14 . V ìš   ići Čapljina B A .    Peco; 1982 .  15 . L ȍk   ve Stolac B A .    Peco; 1982 .   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     177   16 . H ȍd  ovo Stolac S M .   Šimundić; 1982 .  1  7   . B  úna Mostar H A .   Peco; 1982 .  18 . Ò   rtij ēš Mostar S A . P   eco; 1975-1976  .  1   9    . Kr   ȗžań Mostar B A .    Peco; 1982 .  2   0    . Òǯ   āk Nevesinje B M .    Okuka; 1982 .  21 . Z   ȁlom Nevesinje S M .    Okuka; 1982 .  2   2 . K   rȕščica Ulog S M .    Okuka; 1976 .  2   3    . Z úro   vići Gacko B N .    Valjevac; 1982 .  24 . K úl   a Fȁzlagića Gacko B N .    Valjevac; 1982 .  2   5    . Ja   sènīk Gacko S J .    Baotić i D .    Vujičić; 1982 .  26 . Pò   pov Mȏst Foča B Dž .    Jahić; 1979 .  2   7    . Z   avȁjt Foča S J .    Baotić i D .    Vujičić; 1982 .  28 . R   ȁtaja Foča B J .    Baotić i D .    Vujičić; 1982 .  2   9    . V   lȁho(v) ĺe Kalinovik S R .    Đurović; 1982 .  3   0    . G   órńā Ĺȗtā Kalinovik B R .    Đurović; 1982 .  31 . Pr ȅś   eka (Presjeka) Nevesinje B N .    Valjevac; 1983 .  32 . Pr ìg   rađāni Mostar B A .    Peco; 1982 .  33 . L ȗg Ja   blanica B G .    Kraljević; 1982 .  34 . Sè ĺa   ni Konjic B Dž .    Jahić; 1982 .  35 . B ȍ   rci / Bòrci Konjic S Dž .    Jahić; 1983 .  36 . Č   ȕhovići Konjic B G .    Kraljević; 1982 .  3   7    . L   edići Trnovo S G .    Kraljević; 1982 .  38 . D   èlijāši Trnovo B N .    Valjevac; 1982 .  3   9    . Pò   dgrađe Foča S S . V   ukomanović; 1981    .  4   0    . S ȍ   fīći Goražde B D .    Vujičić i J .    Baotić; 1982 .  4   1    . D   órńā Sòpotnica Goražde S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1982 .  42 . S   lȁtina  Čajniče B D .    Ćupić; 1981 .  4   3    . Bj   el ùšine – Št ŕpca Rudo S R .    Đurović; 1979 .  4   4 . B ȉj ēl   ā / Bj ȇlā – Tàsīći Višegrad S A . P   eco; 1981    .  4   5    . V ȉš   egrad (čaršija) Višegrad B (i S) A . P   eco; 1981    .  4   6    . C ȑn   ī V ȑh Višegrad B A . P   eco; 1981    .  4   7    . P ĺè   ševica / Pjèševica Rogatica S Dž . J   ahić; 1981    .  4   8    . Ž   èpa Rogatica B Dž . J   ahić; 1981    .  4   9    . S ȅl   īšta Sokolac S Dž .    Jahić; 1979 .  5   0    . B   jelosáv ĺevići Sokolac S P . Đ   ukanović; 1981    .  51 . M ȍk   rō – B ĺùštavac Sarajevo S S .    Halilović; 1986 .  52 . Š   ȃhbegovići Sokolac B P .    Đukanović; 1982 .     178  53 . B  jèlave Sarajevo B N . V  aljevac; 1983–1984  .  54 . Kl ȅk S  arajevo S D .   Vujičić i J .   Baotić; 1983 .  55 . Ùgo   rskō Vogošća B M .    Dešić; 1982 .  56 . T   aràčīn Dȏ Ilijaš H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1983 .  5   7    . B ȉoč   a Ilijaš S N .    Gošić; 1982 .  58 . Ò   tes Ilidža H N .    Valjevac; 1982 .  5   9    . L ȍk   ve Hadžići B N .    Valjevac; 1982 .  6   0    . M   ràtińići Kreševo H N .    Gošić; 1982 .  61 . Kr ȅš   evo Kreševo H (i B) N .    Gošić; 1980-1982 .  62 . D   režèvice Kreševo H N .    Gošić; 1982 .  6   3    . ǯànīći Konjic B G .   Kraljević; 1982 .  6  4 . T úrko  vići Fojnica B S .   Ćerić; 1982 .  65    . K   ȃtići Busovača S S .    Ćerić; 1982 .  6   6    . – – – –  6   7    . T   ȕšnići / Tȕšńići Visoko B (i S) N . G   ošić; 1981    .  6   8    . Ùv   orići Visoko B N .    Valjevac; 1975 .  6   9    . Kr ìv  a(j)evići Ilijaš S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1982 .  7   0 . D   ragòradi Ilijaš B D .    Vujičić i J .    Baotić; 1982 .  7   1    . Dȏ ĺn   ī Dr ȇce ĺ Olovo S S . R   emetić; 1981    .  72 .     Malo Po ĺe Han-Pijesak S S . V   ukomanović; 1981    .  73    . S   r ȅbrenica (čaršija) Srebrenica B A .    Peco; 1980 .  74 . Ž   lijébac / Ž ĺébac Bratunac S P .    Đukanović; 1980 .  75 . G   lògova Bratunac B A .    Peco; 1980 .  76 . V ﬇t   ōče Vlasenica S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1980 .  7   7    . Dr   ȕm Vlasenica B D .    Vujičić i J .    Baotić; 1982 .  78 . –    (Vrela; nedovršen) (Šekovići) (S) (D . V   ujičić)  79    . K   ríževići Zvornik B N .    Valjevac; 1980 .  8   0    . M ìĺa   nōvci Kalesija B N .    Gošić; 1980 .  81 . T  ȃrevo Kladanj B S .    Halilović; 1983 .  82 . K   lȁdań (čaršija) Kladanj B S .    Remetić; 1980 .  82   a . T  ȕho ĺ Kladanj B S .    Halilović; 1983 .  8   3    . M ìl   ankovići Olovo B S .    Halilović; 1983 .  8   4 . H   rváti – R ȅpnīk Banovići B Dž .    Jahić; 1980 .  8   5    . Vò   zūćā Zavidovići S (B, H) S .    Vukomanović; 1980 .  86 . – (   Vijaka; nije urađen) (Vareš) (H) (S . R   emetić)  87    . V   areš – Zabrežje Vareš H N .    Gošić; ?  88 . S  làvīn Vareš S N .    Gošić; 1982 .   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     179   89 . B  jèlavići Kakanj H N . G  ošić; 1981   .  9  0   . S  opòtnica Kakanj B M . Š  imundić; 1981   .  91 . V ùk   anović Kakanj H M . Š   imundić; 1981    .  92 . B   rńic Kakanj B N .    Gošić; ?  93    . B   usè ĺi (Gȏrńī) Busovača H S .    Ćerić; 1982 .  94 . B   álići N . Tr   avnik H N . V   aljevac; 1981    .  9   5    . Gr   ȁ(h)ovčići Zenica  H N . V   aljevac; 1981    .  96 . Gla   dòvići Zenica B M .    Arnaut; 1980 .  9   7    . L   ȏvnica (Dó ĺńā) Zavidovići B S .    Vukomanović; 1980 .  98 . Ȍm   ār – Zȁomār Zavidovići B N .    Gošić; 1980 .  9   9    . R   ȁkovac (Dȏńī) Maglaj S S .    Ćerić; 1980 .  10   0 . Ò   sōjnica Maglaj S S .    Ćerić; 1980 .  1   01 . K   ȁkmūž Gračanica S M . A   rnaut; 1979 .  10   2 . D   evètāk Lukavac B M . Ši   mundić; 1980 .  10   3 . Br ȅz   e  Tuzla H M . Ši   mundić; 1980 .  10   4 . D   òkań Tuzla H D .    Brozović; 1980 .  10   5 . P ȉp   eri (Gȏrńī)  Lopare S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1980 .  10   6 . Pr   íboj Tuzla S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1980 .  1   07    . (D   onji) Lòkāń Zvornik  S M .    Dešić; 1980 .  10   8 . T ȅoč   āk Ugljevik B Dž .    Jahić; 1980 .  1   09    . Jȁ   ńa Bijeljina B S .    Ćerić; 1979 .  11   0 . Č   ȁđavica (Dȏńā) Bijeljina S M .    Dešić; 1979 .  111 . B   ròdac (Dȏńī) Bijeljina S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1980 .  11   2 . (   Stȃrō) Br ȅzovo P ȍĺe Brčko B N .    Valjevac; 1979 .  11   3 . B   òdelīšte Brčko H M . Ši   mundić; 1979 .  1   14 . M   ȁoča Brčko B M . A   rnaut; 1979 .  11   5 . Pò   tpeć Srebrenik S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1980 .  11   6 . Šp ȉon   ica (Dóńā) Srebrenik B N .    Valjevac; 1979 .  1   17    . D ȍb   orōvci / D ȍbarōvci Gračanica B M . A   rnaut; 1981    .  11   8 . L ùk   avica Gračanica B N .    Valjevac; 1979 .  11   9 . M ìon   ica (Dóńā) Gradačac B A .    Peco; 1979 .  12   0 . V   ȕkšić (Gȏrńī) Brčko H M . Ši   mundić; 1979 .  1   21 . V ùč   ilovac Brčko S S .    Dalmacija; 1979 .  12   2 . Ò   rāšje / Òrāš ĺe Orašje B J .    Baotić; 1979 .  12   3 . Dȏ   ńa M ãlā (Mahala) Orašje H J .    Baotić; 1975 .  12   4 . Tr   amòšnica Gradačac H J .    Baotić; 1975 .  12   5 . G   ȏrńā Slȁtina B .    Šamac S J .    Baotić; 1979 .     180   126 . Tò  lisa Gradačac S A .   Peco; 1979 .  1  27   . K  òprīvna (Dȏńa) Modriča S S .   Ćerić; 1979 .  12   8 . G   ȃrevac Modriča H N .    Valjevac; 1979 .  1   29    . Pis   ári B .    Šamac S D .    Vujičić; 1979 .  13   0 . St ùd ēnc   i  Ljubuški H A .    Peco; 1983 .  1   31 . V ȋt   ina Ljubuški B A .    Peco; 1983 .  13   2 . Gr   ȕde Ljubuški H A .    Peco; 1983 .  1   33 . B   ijògraci Mostar H A .    Peco; 1983 .  13   4 . G   òranci  Mostar H G .    Kraljević; 1983 .  13   5 . D   réžnica (Górńā) Mostar B M . O   kuka; 1981    .  13   6 . Č ìt   luk Posušje H A .    Peco; 1983 .  137 . K   ȏngora Duvno H M . Ši   mundić; 1983 .  13   8 . P   rísōje Duvno H M . Ši   mundić; 1983 .  1   39    .  Ve   dàšić Duvno H Dž .    Jahić; 1984 .  14   0 . D   oljani Jablanica H N .    Gošić; ?  141  . Zà   um (Zahum) Prozor H M .    Okuka; 1980 .  14   2 . Hé   re Prozor B M .    Okuka; 1978 .  14   3 . Và   gańac  G . Va   kuf B Dž .    Jahić; 1982 .  14   4 . Òǯ   ak Bugojno B D .    Vujičić i J .    Baotić; 1981 .  14   5 . (D   ȏń ē) Vȕkovskō  Kupres S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1981 .  14   6 . (V ȅl   ikī) G ùber  Livno H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1981 .  1   47    . (V ȅl   ikī) Kȁblići Livno H S .    Ćerić; 1977 .  14   8 . L ȉš   tāni (D .    Rujani) Livno H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1978 .  14   9 . B   òjmūnte Livno S D .    Vujičić; 1977 .  15   0 . Jà   kir Glamoč S D .    Vujičić i J .    Baotić; 1977 .  1   51 . Zl ȍs   ela Kupres H H .    Križić; 1977 .  1   52 . D   rvètine Bugojno B (H, S) D .    Vujičić i J .    Baotić; 1981 .  1   53 . (   Gȏrńe) Pèćine N . Tr   avnik H N . V   aljevac; 1981    .  1   54 . P   ȁklarevo Travnik H N . V   aljevac; 1981    .  15   5 . V   ínac Jajce B S .    Vukomanović; 1977 .  15   6 . St   r ȍjice Šipovo S J .    Vuković i M .    Arnaut; 1978 .  1   57    . S   tèkerōvci Glamoč S Dž .    Jahić; 1977 .  15   8 . Nu   glàšica B . G   rahovo S J .    Baotić; 1977 .  1   59    . L úk   a B . G   rahovo H M .    Dešić; 1977 .  1   60 . R   èsanōvci B . G   rahovo S M .    Dešić; 1977 .  1   61 . B   astási Drvar S N .    Gošić; 1976 .  1   62 . H   rípavci Ključ B J .    Baotić; 1977 .   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     181   163 . (D  ȏń ē) Rátkovo Ključ S D .   Vujičić; 1977 .  1  64 . Pò  drāšnica Mrkonjić-  Grad  S D .   Ćupić; 1977 .   1   65 . Pe   r ùćica Jajce S S .    Vukomanović; 1977 .  1   66 . Š ȇni   k (Pšenik) Jajce B B .    Finka i A .    Šojat; 1977 .  1   67    . D ìv   ičāni Jajce B (i H) B .    Finka i A .    Šojat; 1977 .  1   68 . D   òbratići Skender-  Vakuf  H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1981 .   1   69 . ȉm ĺa   ni Skender-  Vakuf  S N .    Valjevac; 1980 .   17   0 . Gl ȗh   ā Bȕkovica Travnik B N .    Valjevac; 1980 .  17   1 . T   òpčīć-P ȍĺe Zenica B M . A   rnaut; 1981    .  17   2 . Ž ȅpč   e Žepče B (H, S) S . Ć   erić; 1981    .  1   73    . Lȕ   poglav Žepče H M . D   ešić; 1981    .  1   74 . R   ȃvnā Maglaj B D .    Vujičić i J .    Baotić; 1983 .  17   5 . M   is ùrići Maglaj B S .    Ćerić; 1978 .  17   6 . D   òbropo ĺe Tešanj B M .    Okuka; 1978 .  1   77    . S   lȁtina (Komušina) Teslić H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1983 .  17   8 . Ò   čauš / Òćaūš Teslić S Dž .    Jahić; 1978 .  17   9 . S   kènder-Vȁkuf (čaršija) Skender-  Vakuf  B A .    Peco; 1978 .   18   0 . Kr   ȗpa na Vrbásu Banja Luka S N .    Gošić; 1977 .  1   81 . P ȍd   brđe Kotor-Varoš H D .    Vujičić i J .    Baotić; 1978 .  18   2 . S   r ȅdńā Šńègotina Čelinac S S .    Dalmacija; 1978 .  18   3 . Ȕk   rinica Teslić S Dž .    Jahić; 1978 .  18   4 . R   ȁjševa Teslić B S .    Vukomanović; 1978 .  18   5 . M ȅd   ākovo Tešanj B S .    Vukomanović; 1978 .  18   6 .  B   òbare Tešanj B Dž .    Jahić; 1978 .  1   87    . S ȋvš   a Tešanj H S .    Vukomanović; 1978 .  18   8 . V ȅl   ikā Bȕkovica Doboj S D .    Ćupić; 1978 .  18   9 . Pò   povići Prnjavor S M . Ši   mundić; 1978 .  1   90 . V ﬇ba   ńa Banja Luka B A .    Peco; 1978 .  1   91    . L ȉšń   ā Prnjavor B M . Ši   mundić; 1976 .  1   92 . M   òdran (Donji) Derventa H J .    Baotić; 1976 .  1   93 . Jà   keš Modriča B I .    Brkić; 1976 .  1   94 . N ȍv   ī Grȃd Odžak S D .    Vujičić; 1975 .  1   95 . D   ȏlńī Svilȃj Odžak H J .    Baotić; 1978 .  1   96 . (   Górńe) Kòlibe B . Br   od B J .    Baotić; 1979 .     182   197  . G  ȏrńī Sm ﬇tići Prnjavor S N .   Gošić; 1978 .  1  98 . S ȑđ  evići Srbac S M .   Dešić; 1978 .  1   99    . M   à(h)ov ĺāni Banja Luka S A .    Peco; 1977 .  2   00    . D   òlina B .    Gradiška H M . Ši   mundić; 1977  .  20   0a . D ùbr   ave B .    Gradiška B I .    Smailović; 1977 .  2   01 . G ȑb   āvci B .    Gradiška S M . Ši   mundić; 1977  .  2   02 . D   óńā Ìvāńskā  Banja Luka H D .    Vujičić i M .    Arnaut; 1978 .  2   03    . Mè   lina Banja Luka S D .    Ćupić; 1977 .  20   4 . T ﬇n   ava Sanski Most B M . Ši   mundić; 1976 .  2   05    . Kò   zarac Prijedor B A .    Peco; 1977 .  20   6    . G   órń ē Srèflije B . D   ubica S S .    Dalmacija; 1977 .  2   07    . Bo   sanska Dubica B . D   ubica B S .    Dalmacija; 1977 .  2   08    . Pr   ȕsci B . No   vi S D .    Petrović; 1976 .  2   09    . S ùha   ča B . No   vi B I .    Smailović; 1977 .  210 . Š ȗrko   vac Prijedor H J .    Baotić; 1976 .  2   11 . Mȃ   lī Dubòvīk B . K   rupa S M . Ši   mundić; 1976 .  21   2 . J   asèn(i)ca B . K   rupa S D .    Petrović; 1976 .  21   3 . G   ȏrńī Kȁmengrād Sanski Most B (i S) M . Ši   mundić; 1976 .  2   14 . D   ábar Sanski Most S J .    Baotić; 1976 .  21   5 . K ȓń   ā Jèla B    . P   etrovac S M .    Dešić; 1976 .  2   16 . Ò   rašac Bihać B D .    Brozović; 1976 .  2   17    . L ȍh   ovo / Lȏvo Bihać S J .    Baotić i dr .; 1   978 .  2   18 . D ȍbr   enica Bihać H i S A .    Peco; 1976 .  2   18a . B   ìhāć (čaršija) Bihać B A .    Peco; 1977 .  2   19    . S   páhići  Bihać B A .    Peco; 1976 .  2   20    . Ìz   ačić / ȉzačić Bihać B K .    Milošević; 1976 .  2   21 . Ć ȍ   ralići Cazin B B .    Dabić; 1976 .  2   22 . J ȅz   erskī B . K   rupa B M .    Okuka; 1976 .  2   23    . Bȕ   žīm B . K   rupa B I .    Smailović; 1976 .  2   24 . G   rȁhovo, Mȃlā Klȁdūša V . K   ladu š a B S .    Ćerić i D .    Vujičić; 1976 .   Napomena: Na karti mjesnih govora omaškom je ispušten broj 66  .   Popis sadrži i punkto -  ve 82a, 200a i 218a, tako da ih je ukupno 226  .   Međutim, ukupan broj ispitanih mjesnih   govora jeste 224 (upitnik u mjestu pod brojem 78 nije dovršen, a iz mjesta pod brojem 86  uopće nije dostavljen) .    Masno je istaknut broj punkta iz koga danas nedostaje upitnik .   Senahid Halilović: Bosanskohercegovački lingvistički atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa     183       185       Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića  istraživanju bosanskohercegovačkih govora   Dalibor Brozović uočio je svu složenost dijalekatske slike BiH  .   Pišući svoja djela i rado -  ve nastojao je pružiti pregled najvažnijih jezičkih osobenosti pojedinih područja  .   Upo-  trebljavao je najviše svoje bilješke sa dijalektoloških ekskurzija iz raznih krajeva naše  zemlje .  I   z Brozovićevih djela i radova predstavljenih u ovom prikazu uočava se da on:  •     n   ije težio za opsežnim i iscrpnim djelima;  •     u v   elikoj mjeri povezuje činjenice iz historije razvoja dijalekata s činjenicama iz   historije naroda koji je govorio tim dijalektom i historijom područja na kome  se dijalekt prostirao;  •     t   eži da opisivano govorno područje ne posmatra izolovano;  •     n   udi nove klasifikacije dijalekata i potklasifikacije, predlaže nove nazive .   U s   vom pristupu pojedinim jezičkim problemima, uz dijalekatski opisuje i socio -  lingvistički aspekt određene pojave .    U dva najveća djela obrađena na početku, Brozović   daje opis osobina iješć .    dijalekta .    Njegova doktorska disertacija sadrži detaljnije prikaze   jezičkih odlika govora doline Fojnice i to na svim jezičkim nivoima, dok se u drugom  djelu Brozović više bavi sociolingvističkim aspektom uz kratak pregled osobina ispiti -  vanog dijalekta .      Kraći radovi različite su tematike pa nude i različite rezultate .    Kraća istraživanja po   Bosni bila su u službi dopune materijala za disertaciju  .    U sitnijim prilozima nastojao je   istaknuti ranije neuočene osobine .    Akcenatske značajke smještaju ovaj dijalekt u njemu   srodne govore, kao što Brozović smješta bh  .    dijalekte u širu štokavsku zajednicu  .    U rado-  vima pokazuje i isprepletenost govora na području cijelog jezika dijasistema, tj  .    njihovu   povezanost .    U svojim referatima Brozović više nego iko od njegovih savremenika navodi   razloge za samostalnost i ravnopravnost bh .    dijalekata .    Najveći je zastupnik korektnijeg   odnosa prema bh .    govorima i dijalektima .      Ovaj rad nudi jedan skroman pogled na značaj imena D .    Brozovića za našu dijalek-  tologiju .      Ključne riječi: akcenat, dijalekt, dijalektologija, ijekavskošćakavski govori, izoglose .   D   alibor Brozovic’s Contribution to Research of the   Bosnian-and-Herzegovinian Dialects  The subject of dialects in Bosnia and Herzegovina is very complex  .    Dalibor Brozovic   noticed all the complexity of that particular matter  .    During his work he tried to make    UDK: 811 .163 .4*3’282 Brozović, D .  811   .  163   .  4(497   .  6)’282 Brozović, D.     186   a review of all language specialties’ from each area  .   During his writing he was using all   available literature, but mostly he was using his notes taken during dialectic excursions’  from different areas of our countries .  A   fter reviewing all the written works of this author which are presented in this pro -  ject, the following can be concluded:  •     h   is focus was not on broad works, it was more on the exact figures;  •     h   e connected the historical facts of language development with the historical   facts of nation who have spoken on this language dialect;  •     h   e tried to present language area as non isolated from other language;  •     h   e offers new classifications of dialect and sub classifications;  While the author was considering each language problem, he was considering all   sociolinguistic aspects .    All the works which are presented in this project are based on   previously mentioned concept  .    In two main works which are presented at the very be -  ginning, Brozovic gives description of ijesc  .    dialect .    His doctorial dissertation contains   detailed presentation of language characteristics from Fojnica area on all levels, while in  his second work Brozovic researches sociolinguistic aspects with short observation of all  characteristics of each dialect .  Sh   orter works are made with the different themes; therefore the results are different   as well .    This kind of research through the Bosnia was done to fulfill the material for his   doctorial dissertation .    In additional notes he tried to emphasize all the characteristics   which previously were not noticed  .    Also, in his works he shows the close connection   on language system .    Further, in his referrals Brozovic points out all the reasons for in -  dependency of BH dialects  .    He is true ambassador of the correct attitude towards BH   languages and dialects .  Th   is project offers a very small contribution on the importance of the great name, D  .      Brozovic who made a great effort with his work for our dialectology .   K   ey words: accent, dialect, dialectology, Ijekavian-šćakavian dialect , isogloss .   1   . Glavna djela  1. 1. Govor u dolini rijeke Fojnice Doktorska disertacija Dalibora Brozovića kapitalno je djelo i od najvećeg značaja za   proučavanje bosanskohercegovačkih govora  .   P   rije nastanka disertacije Brozović je u periodu 1955–1956  .    godine boravio u tom   kraju u četiri navrata  .    U tim kraćim izvještajima prezentirane su glavnije osobine go -  vora na tom području i pokrenuto je pitanje odnosa sarajevskog govora prema govoru u  dolini Fojnice .    Tada on aktuelizira i pitanje naziva pa kao najadekvatniji predlaže naziv:   srednjobosansko ijekavsko-šćakavsko narječje .      Za područje svog istraživanja uzima dolinu rijeke Fojnice  .    Po njegovim riječima:   “Ovaj je krug srce Bosne .” (   Brozović, 1956:II)   Izuzetno važan dio za razumijevanje rada jeste popis znakova  .    Brozović daje deta -  ljan opis svih znakova vokalskog i konsonantskog sistema, kao i znakova za akcenat i  kvantitetu  .    Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju bosanskohercegovačkih govora     187   1 .1   .1   .   Fonetika   Kao opće karakteristike vokalizma tog područja, on ističe sljedeće: •     v   okali se veoma lahko međusobno zamjenjuju .    Ova pojava je karakteristična za   svih pet osnovnih vokala, a posebno za odnose o – u ( sùkāk , kokùruz) i o – a – e   (sàmun /sic!/, aperácija , šèrāf . . .)   ;  •     o   snovni vokali a, i, i u izgovaraju se kao u standardu, dok se o i e izgovaraju   nešto zatvorenije;  •     j   avljaju se tri stupnja redukcije kao česte pojave;  •     k   ontrakcije vokala su česte, a zijev “češći nego u većini štokavskih govora” (Bro -  zović, 1956:39) što je zasluga glasa j više nego h;  •     z   akoni prijeglasa su poremećeni, budući da se ova pojava ionako slabo očuvala .   K   ao bitnu značajku ističe da kratki jat daje je, a dugi najčešće ima dvosložan ijekav-  ski refleks .    Umjesto kratkog jata mogu se javiti i glasovi i i  e, kao i u književnom jeziku   uz neka manja odstupanja .      Od ostalih osobenosti ističe: •     p   relazak grupe ir, a ponekad i ri u ěr i rě;  •     i   kavski refleks u pred, pre- i preko;  •     ně u z   amjeničkim i priloškim korelativima prelazi u ńe    .   D .    Brozović izdvaja nekoliko promjena u konsonantizmu bitnih za cijeli govor:  •     s   onantski sistem u cjelini je nestabilan .    Glasovi j, r, ĺ, ń, m imaju po dvije fonet-  ske nijanse, j čak i više njih .    I v ima jednu varijantu, ali najzanimljiviju od svih   (w);  •     j   avlja se fonološka opozicija između f , þ : p, i v, w : b;  •     o   državaju se skupine djě , tě, bě, pě, vě što ukazuje na nedosljednu sprovedbu   najnovijeg jotovanja uz jat  .    Brozović bilježi jedan leksički izuzetak uz labijal   (pĺege) i dva-tri uz dentale koje objašnjava ili velikom frekventnošću riječi (gdje,   ovdje, ondje  .    . .)   , ekspresivnošću (tjerati), drugim glasovnim promjenama ( …  śćeo) ili su unosi sa strane (đed);  •     s   pecifična opozicija javlja se u oblicima glagola ići : dȏj ēm : ȉđ ēm1, što nije zabi-  lježeno u drugim govorima;  •     g   las đ izgovara se standardno, potječe od dj  ili g .    Zabilježeno je i nekoliko lek -  sičkih primjera pojave j za đ;  •     g   las ć javlja se normalno kao afrikata ć i rijetko kao mujirani glas t ’, a glas č ne   dolazi gotovo nikako .    Normalno je da č > ć  .    Brozović nije nijednom zabilježio   prijelaz ć > č;  •     g   las h izgovaraju pripadnici svih nacionalnosti  .    Ima četiri fonetske varijacije  .      Nema prijelaza d>h kao u Varešu, ni š>h kao u tuzlanskoj oblasti, a glavna ra -  zlika prema Sarajevu je što h ne prelazi u k;   •     k   onsonantske skupine źđ i ść nastaju od zdj, zgj (zg + prednji vokal) i zđ, i stj,   skj (sk + prednji vokal) i sć;   1 Rešetar postavlja jednadžbe: doći-dođem > ići-iđem i međa-meja > dođem-dojem  .   Brozović, iako nerado,   prihvata objašnjenje za dojem, ali u potpunosti odbacuje objašnjenje za iđem (Brozović, Isto, str .   75) .     188   •  s  ibilarizacija je slabo zastupljena u dolini Fojnice, kao i novo jotovanje koje nije   još provedeno osim kod l i n koji su se stopili sa j u ĺ i ń;  •     u o   vom govoru nema gubljenja zvučnosti na kraju riječi, asimilacija po mjestu   tvorbe je u granicama norme, geminacija je česta, kao i metateza .      Kao najvažnije crte koje ovaj govor smještaju među potomke starog zapadnoštokav -  skog narječja Brozović ističe afrikate i skupine źđ i ść .  1    .1    .2 .    Akcenat i kvantiteta  Za akcente koristi nazive silazni ( ), uzlazni ( ), brzi ( ) i spori ( ) .    Opća konstatacija   do koje dolazi jeste da ovaj govor u cijelosti ima sva četiri novoštokavska akcenta  .    U ovoj   oblasti Brozović se posebno bavi istraživanjem pitanja kada se javlja aȃ (āȃ), a kada àā (áā)  u riječima .    Kako sam ističe: “Ni za čime nisam tragao kao za takvim pravilom  .    Ne bih   bio kategoričan, ali mislim da takva pravila u dolini Fojnice nema .”   (Brozović, 1956:113)  U akustičkom i artikulacionom smislu razlike između akcenata u dolini Fojnice su   manje nego u tzv .    “hercegovačkom”2 izgovoru, ali ipak sva četiri akcenta ostaju u okviru   norme .   Osim produženog brzog ( kōń, mlīn .   . .) j  avlja se još samo uzlazna intonacija iza   dužine ( v﬈šèmo, v﬈šémo) kao neuobičajena .      Baveći se i pitanjem kvantiteta, Brozović ističe da u Fojnici ima najmanje duženja jer   je zatvorena za prodor tih oblika .      Na kraju, kao tri osnovne akcenatske osobine po kojima dijeli i stanovništvo i cijelo   područje doline Fojnice, on ističe: dužinu/kratkoću sloga ispred sonanta i -ьje, dužinu  ispred sporog akcenta u prezimenima, prisvojnim pridjevima i kod glagola u 1  .    i 2 .    l .    mn .      prez ., i l   okativ imenica srednjeg roda .    Prateći ove osobitosti cijelo područje dijeli na pet   posebnih oblasti3, vodeći računa i o statusu stanovništva .     1   .1   .3 .M  orfologija (oblici)  Za govor u dolini Fojnice ističe da: “je u morfologiji prilično običan, s malo starine i   s malo specifičnih inovacija .” (   Brozović, 1956:140) Kao važna morfološka inovacija u de-  klinaciji izdvaja se instrumental jd  .    na -ĭm kod imenica i-deklinacije: sȍlĭm , rȁžĭm . . . O   d   ostalih inovacija D  .    Brozović navodi specifičnu tvorbu oblika plurala imenica o-dekli -  nacije m .r .    gdje je pored poremećenog prijeglasa bitno i da se kratki i dugi oblici plurala   javljaju obrnuto u odnosu na književni jezik (običan je onaj oblik koji je u književnom  jeziku rjeđi: djȅverovi – djeverévā , dȁnove, bȕnarevi .    . .) i n   estandardne oblike množine   koje zapisuje uglavnom od starijeg svijeta: Gmn  .    bez -a, nastavak -am u DIL a-deklinaci-  je, nastavak -im u DIL o-deklinacije m .r ., I   L o-deklinacije s .r ., n   astavak -ma u riječi koń i   primjerima jednine i-deklinacije, oblici Gmn .    za Lmn .    u a-deklinaciji m .r .  U o   stalim vrstama riječi Brozović bilježi manja odstupanja .      U složenim glagolskim oblicima autor ističe dvije bitne konstrukcije: budem + infi -  nitiv, što je poznato i drugim govorima i bi + imperativ umjesto potencijala, što je odlika   samo ovog i govora tuzlanske oblasti .   2 Ovaj naziv podrazumijeva izgovor koji je Brozović čuo u Foči, od pravoslavnih i muslimanskih seljaka   što su s jugoistoka dolazili u Sarajevo, ili od pojedinaca iz novoštokavske zone  .   Ovakav akcent u Zagrebu   nazivaju folklornim, a u Beogradu ačenjem (Brozović, Fojnica, str .    115) .  3 Te oblasti su: Podvisoko, Nadvisoko, Kiseljak - Gromi ĺak, Šćitovski kraj i Fojnica .   Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju bosanskohercegovačkih govora     189   1 .1   .4 .   Značajke sintakse4 i tvorbe  O prijedlozima i veznicima, D  .   Brozović iznosi samo neke značajke, navodi one   arhaičnije i uobičajenije za ovaj kraj .    Kao čest prijedlog neobične upotrebe navodi su: sȕ   sedam, a kod veznika neobičnu pojavu veznika bȉl5, jerbo mjesto jer, jera i sl .  K  ao specifične pojave govora u dolini Fojnice u oblasti tvorbe, D  .   Brozović navodi:   promjena akcenta ujedno je i promjena značenja ( kàhva i káhva), neuobičajena prefik-  sacija (zdȍgovōr), izostavljanje prefiksa (mladìna mj .    omladina), mnogo domaćih riječi s   turskim sufiksima -lija, -gija, -luk i sl ., v   elika upotreba hipokoristika itd .  Z   a antroponime navodi specifičan način skraćivanja prezimena i nastajanje prezime -  na po imenu .6  Ovim Brozović završava opis jezičkih osobina govora u dolini Fojnice .   1   .2. O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta  Sam ijekavskošćakavski dijalekt u literaturi prije Brozovića nije bio priznat kao di -  jalekatska individualnost, iako je bio poznat  .    Brozović ga po njegovim dvjema glavnim   osobinama (ijekavska zamjena jata i šćakavizam) naziva ijekavskošćakavskim i nastoji  pokazati da iješć  .    dijalekt postoji kao samostalan i da nije u sklopu istočnohercegovač -  kog, kako tvrdi P .    Ivić .      1    .2 .1    .    Osobine ijekavskošćakavskog dijalekta  Na prvo mjesto Brozović stavlja pitanje zamjene jata  .    Kratki ě u ovom govoru daje   je, a dugi ě  najčešće ima dvosložan ijekavski refleks iē , ali ima još podosta primjera i s   diftongom .      Od ostalih pojava uzrokovanih zamjenom jata, Brozović ističe:  •     d   jelimično očuvanje skupine C+rje: srjȅćōm, rjȅpa . . .  •     g   otovo uvijek ně->ńe- (u zamjeničkim i priloškim korelativima)  •     p   rě-, prěd, prěd-, prěko imaju ikavski refleks  •     ī    i ĭ  ispred r prelaze u ě : diérat, obàzdjerat se  .    . .    Djelimično se javlja i kod rĭ /ī:   kȍriēsno . . .  •     d   jelimično čuvanje je ili i(j)e  ispred j: smjèjat se, smiējèmo se . . .  •     o   blik pri(j)a  mjesto prije7   Za vokalizam i njegove promjene Brozović navodi kao specifične: kontrakcije -ao    > -o, -aest > -ēst, upotrebu o u mohuna, a u anamo i i u mȉńī i dȉĺī, poremećen prijeglas,   dobro zastupljen zijev i redukcija kratkih samoglasnika, upotreba infinitiva bez -i  . Fo-  n   ološki sistem vokala je peteročlan mada još čuva ostatke sedmeročlanog sistema pa se   mogu zabilježiti i diftonzi ie  i uo  iako su potpuno likvidirani u istočnohercegovačkim   govorima .    Po promjenama u skupinama C+ьje i C+ě, ovaj dijalekt spada u arhaične što-  kavske govore .    4 Najveći dio teksta iz oblasti sintakse nedostaje tako da sam dala osvrt samo na onaj manji dio zastupljen u   rukopisnom predlošku .   5 Ovaj veznik znači što i da li  .   Registrirao ga je i Brabec u tuzlanskoj oblasti i objašnjava ga preko bir  u   značenju bi l’ .   Ali, Brozović smatra da se bir  opire značenju u dolini Fojnice  .   Ističe da sam nije ni čuo tog   veznika u dolini Fojnice nego u Foči (Brozović, Fojnica, str .    190) .  6 Na ovaj način nastala su mnoga prezimena u Sarajevu  .   I Dalibora Brozovića nazivaju Brozo .   Nazivi rodova   nastaju po imenima, nadimcima, i ženidbenim ukrštavanjem .     7 Ova pojava i nije bitna za zamjenu jata, ali je Brozović navodi među tim oblicima .     190   Prezent umjesto dođem  i naiđem glasi dȏjēm i nanȋjēm, ali i dojdem, dođem .   Odnos   doj(d)em  : iđem još nije objašnjen .   S   onanti r, j, v, m, n, ń, l i ĺ  nestabilni su, s mnoštvom pozicionih i fakultativnih fo -  netičkih varijanti, j se u intervokalnom položaju, uglavnom, gubi, ĺ i ń  nemaju ustaljeni   izgovor, prijelaz -l >-o izvršen je na cijelom području, u prezentu glagola moći redovno  se javlja r i na cijelom području je snȋć, nanȋć i nanìlazit .8   Konsonantski sistem iješć .   dijalekta pružio je, također, mnogo pojava koje Brozović   smatra isključivo ijekavskošćakavskim .    Kao jednu od najvažnijih osobina Brozović ističe   pojavu zvučnog i bezvučnog labiodentalnog okluziva ( w i þ ) .    Promjene vezane za njih   tiču se niza p-þ-f i niza b-w-v .      Od ostalih bitnih osobina Brozović posebno izdvaja: •     e   liminaciju suglasničkih skupina d+C i p+C  .    U skupinama pk, ps, pš, pt najče-  šće p > v, a v onda fakultativno otpada: šȉ(v)ka , klȕ(v)ko , (v)sȅto  .    . .    Grupe dn, dń,   dm razrješuju se redukcijom d , procesom d > h i d > ø: glá dna, gláhna, glána,   glánna;  •     g   las h se najbolje čuva u muslimanskim govorima iješć .    dijalekta;  •     u p   ojedinim govorima iješć  .    dijalekta Brozović bilježi j > d’ (u dolini Bosne i   Fojnice);  •     g   lasovi č, ć, ǯ i đ različito su zastupljeni na teritoriji ovog dijalekta .      •     g   ovori ovog dijalekta pokazuju reflekse šć, žđ (ć, đ) za st’/sk’ i zd’/zg’;   •     s   ibilarizacija je u povlačenju, metateze su zastupljene u različitim vrstama   (čvèla , nȁmastīr, kvȕlko, iz bȕrāna .    . .)   , kao i geminacije u vidu orijentalizama nn ,   mm, sporadički , , i kao rezultat pune redukcije: onnikō (< onoliko) .      Brozović daje i shemu kosonantizma osnove iješć .    dijalekta:   šuštavi i spranti - - (v) - z s - h - - ž š  afrikate i okluzivi b p w þ d t g k (đ) ć ǯ č c  sonanti m (v) n l j ń ĺ r   Pri tome ističe da, najvjerovatnije, u tom sistemu nisu mogli stajati okluziv w i spi -  rant v, kao ni đ izvan sekvence đ, pa ovo pitanje ostavlja otvorenim .     Najviše individualnosti iješć .    dijalekt posjeduje u oblasti akcenta i kvantiteta  .    Zastu-  pljena su sva četiri novoštokavska naglaska, ali im je distribucija i raspored drukčiji od  standardnog .    Kao najbitnije Brozović ističe da  može stajati na svakom slogu u riječi, ali   je pojava njegovog neprenošenja fakultativna .9  Po pitanju kvantiteta, kao najbitnije za ovaj dijalekt D .   Brozović navodi:  •    o  čuvanje dužine nenaglašenog sloga na cijelom iješć .   terenu;  •     p   ostojanje kategorija dugih i kratkih slogova kojih u drugim dijalektima nema .       8 “Ovakve sitnice kao nanići  i još prije ànamo  ili mòhuna  navodim zato što obuhvaćaju cijelo prostrano   iješć .   područje, a u drugim su dijalektima nepoznate ili sasvim sporadički zastupljene (  .   . .) .” (B  rozović,   Ijekavskošćakavski , 1966:139)  9 Ovim se bavio i Brabec koji je postavio pravilo da se ȃ<ā ne prenosi, a ȃ<ȁa ili ȃ<ȁ prenosi  .   Brozović se   protivi tome jer on bilježi primjere kao posȏ, čitȃm, dvanȇs i sl .   (Brozović, Ijekavskošćakavski , 1966:148) .      Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju bosanskohercegovačkih govora     191   Kratki10 vokal čuva se:  •    u n  astavcima prezenta -ĕm, -ĕš, -ĕ, -ĕmo, -ĕte (osim u 3  .   licu mn ., g  dje je dugo -ū )  •     u s   logu ispred kons  .    skupine u kojoj je prvi suglasnik sonant: sȕnce , þȍjnica,   čȍrba itd .  •     u s   logu ispred -ьje: òrăńe, znȁńe, gvȍzdje . . .  •     u su   fiksu -ìće, brojkama dȅvĕt i dȅsĕt, te ostalim pojedinim primjerima .      Brojna su akcenatska odstupanja i u oblasti deklinacije i konjugacije .      Deklinacijski sistem iješć .    dijalekta ne pokazuje veća odstupanja u odnosu na stan -  dard .    U a i o deklinaciji starina se čuva u Gmn  .    bez -a  .11 DLImn . i  maju zajednički na-  stavak -ima ili  -ama, rijetko bez krajnjeg  -a .   Nastavak -ma zastupljen je kod mehkih   imenica o-deklinacije muškog roda i u i-deklinaciji (końma, ĺudma . . .) .  J   edna od bitnih osobina je nastavak -ĭm u I i-deklinacije .    Nije zastupljen na cijelom   iješć .    terenu, a Brozović kaže: “Ta je inovacija po mome mišljenju jedna od najvažnijih za   odnose iješć .    dijalekta prema susjedima, javlja se, koliko mi je poznato, još kod ramskih   ik .    šćakavaca (Gračac u Rami) i u Dubrovniku .”   (Brozović, 1966:158)  Hipokoristici završavaju na -o , a dekliniraju se po o-deklinaciji  .    Ni u morfologiji   zamjenica, pridjeva i brojeva nema osobina koje bi obuhvaćale cijelo iješć  .    područje, a   bile samo iješć .  U k   onjugaciji nema osobina koje bi bile izrazito ijekavskošćakavske  .    Neke od bitnijih   koje Brozović izdvaja su:  •     p   rezent na -ȃjēm prema infinitivu na -ávati i -ȋvām prema -ívati;  •     i   mperfekt je znatno češći nego u govorima zapadno od Bosne, a rjeđi nego u   govorima hercegovačkog tipa, dok je aorist normalan i veoma čest oblik;  •     s   loženi oblik za habitual sastavljen je za sva lica jednine i množine od uopćenog   bi + 2 .    l .    jd .    imperativa, npr .    jȃ bi rèci (tȋ, ȍn, mȋ itd .) .    Za ovu osobinu Brozović   ističe: “Habitual inače smatram uz izostanak duženja pred sonantskom skupi -  nom najindividualnijom crtom iješć .    dijalekta;” (Brozović, 1966:160)  •     č   esto se koristi konstrukcija budem + pridjev radni u službi za prošlost, a pone-  kad i za futur egzaktni .      Osnovna sintaksička značajka je bogatstvo besprijedložnih funkcija pojedinih pa -  deža, posebno G, A i I i da se zamjenički i priloški korelativi bez ńe  (< ně) i s njime ne   koriste podjednako: bez ńe koriste se korelativi za neizvjestan identitet ( zȍvni me ako tko   dȏjē .    . .)   , a s ńe dolaze samo za izvjestan identitet (bȉo ńȅkī cȁr . . .) .  T   vorba je, također, bogata, ali dijalektološki neizrazita  .    Najizrazitija osobina je su -  fiksni par -jȃk (m .r .) i    -ka (ž .r .) z   a tvorbu etnika .12    10 Stara kratkoća se nije nigdje u susjedstvu iješć  .   dijalekta sačuvala kao sistem, samo je u Pljevljima nešto   malo veći broj kratkih slogova, a to se može uvidjeti i analizom Ružičićevih akcenatskih tipova  .   (Brozović,   Ijekavskošćakavski , 1966:151)  11 Samo u prostoru između Bosne i Krivaje živa je upotreba kratkog G: iz Jèlašāk ,  pjȅsām itd  ., a s  jeverno   od Krivaje i na lijevoj obali Bosne ovi oblici ograničeni su na mjere: hȉĺād ,  gȍdīn,  dȃn i sl  .   (Brozović,   Ijekavskošćakavski , 1966:157)  .  12 Ovaj par je općebosanska osobina, a izvan BiH javlja se samo kod muslimana vezanih za bh područje  .     (Brozović, Ijekavskošćakavski , 1966:162)     192   1 .  2 .  2 .   Unutrašnja podjela dijalekta i osobine  Područje iješć .   dijalekta obuhvata međuriječje Bosne i Drine i dolinu rijeke Fojnice,   a s rezervom i dolinu Usore  .    Kao posebne tipove iješć  .    govora Brozović ističe govore u sli -  vu Usore, od kojih je jedan ekavsko-jekavski (tešanjsko-maglajski); govore između Bosne  i Krivaje; vareški govor; govori Visokog, Fojnice i Kreševa i sarajevski govor .      Na osnovu svega D .    Brozović zaključuje da iako su novoštokavske osobine uznapre-  dovale u iješć  .    dijalektu, on nije novoštokavski, pa zato i ne može biti dijelom istočno -  hercegovačkog dijalekta .    Zato mu se priznaje samostalno mjesto, a Brozović mu daje i   dvojni naziv prema ustaljenom principu .  B   udući da su u našoj dijalektologiji ustaljeni dvojni nazivi za dijalekte – prema jezič-  nim osobinama i prema teritoriju koji zauzimaju – jezičnom nazivu ijekavskošćakavski  najbolje bi odgovarao geografski naziv istočnobosanski kao pandan istočnohercegovač -  kom . (B   rozović, 1966:208)  Ovime Brozović smješta iješć .    dijalekat u ravnopravan položaj s drugim dijalektima  .   2   . Kraći radovi velikog značaja  2. 1. Dijalektološka istraživanja u Bosni (okolica Livna i visočki kraj) Ovaj kratki rad, objavljen u Ljetopisu JAZU za 1957 .    godinu, nastao je iz potrebe D .      Brozovića za nadopunom svojih ranijih istraživanja u dolini Fojnice i njene okolice  .    U   tom cilju, obišao je šest sela u okolici Livna i nastavio rad u dolini Fojnice .    Od fonetskih   osobina ranije nezabilježenih ističe češću upotrebu labiodentalnog okluziva i zadržava se  na pitanju jata, gdje uočava očuvanje ijekavskog refleksa i ispred j .    Veću pažnju poklanja   ekavizmima koje dijeli u dvije vrste:  1    .  i   kavski i ijekavskošćakavski (tj  .    i u Livnu i okolici imaju ekavski refleks): ȍbodvē ,   létat, tȅrat, dȍle, gȍre, tèsta, óvde . . .  2 .  i   jekavskošćakavski (tj  .    u Livnu i okolici ikavski refleks): Bȇlē Vȍde ,  méńat,   zalȇpī, vrȇđā . . .  U o   blasti naglaska autor ističe jednu bitnu crtu  .    To je akcenatska opozicija genitiva (i   akuzativa) prema dativu: mȅne, tȅbe, sȅbe : menȋ, tebȋ, sebȋ .    Drugi dio rada posvećuje opi -  su livanjske ikavštine, za koju konstatuje da osim refleksa šć  nema nijedne bitne značajke   koja bi je vezala s iješć  .    narječjem .    Od fonetskih promjena kao bitne ističe diftongiziranje   vokala o i e pod silaznim akcentom ( Luȏvro, šiȇst), očuvanje glasa d u dn, prelazak glasa f   (ukoliko se mijenja) u obično p: prȃtar , prelazak ĺ u nekim selima u j, dosljedno provede -  no novo jotovanje . G   lasovi m i n se čuvaju, j se ne mijenja u d’, a glasa h i nema .      Praveći paralelu prema iješć  .    narječju, ističe da u livanjskom kraju nema iješć  .    na-  glasaka tipa na ramènu, nema komparativa stȁrijī, opozicije ženskog i srednjeg roda kod   pridjeva, akcenta jednóga , i po njemu najvažnije nema kratkog sloga pred sonantskom   skupinom .    Deklinacija je nova, a ako se odstupanja i jave, drukčija su nego u iješć  .    dija-  lektu .   N   a osnovu svega Brozović zaključuje da govor u dolini rijeke Fojnice nema osobitih   veza s ikavcima livanjskoga kraja (a tako ni zeničkog, ni travničkog) .   Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju bosanskohercegovačkih govora     193   2. 2. Akcenatske značajke govora sjeverozapadne Bosne Cilj ovog njegovog rada je izabrati odgovarajuće teme i postavke “kako bi se poka -  zao u osnovnim crtama karakter unutarnje diferencijacije i vanjskih odnosa” (Brozović,  1979:102)  .  Z   a govore ovog područja (zapadno od Vrbasa) smatra da pripadaju ikavskom i ije -  kavskom novoštokavskom dijalektu .    Kao opće karakteristike akcenatskog sistema ističe   odsutnost neprenesenih silaznih akcenata i nepostojanje strukturno-pozicionih ograni-  čenja za postakcenatske dužine .      Nakon provedenog istraživanja ističe dva bitna momenta alternacija kao dokaze   novoštokavske fizionomije .    Prvi je činjenica da se morfonološke prozodijske alternacije   bolje čuvaju u tipičnim novoštokavskim govorima nego u novoštokaviziranim, a drugi je  da u istraženim govorima nema alternacija tipičnih za istočnobosanske govore već su sve  više ili manje tzv  .    istočnohercegovačkog tipa  .    Kao najznačajnije pitanje nameće odnos   zapadnobosanskog prema istočnobosanskom i slavonskom dijalektu, a ključno pitanje  za diferencijaciju navodi kvantitet samoglasnika ispred konsonantske skupine u kojoj  je prvi suglasnik sonant, ili je slog zatvoren sonantom  .    Kao primjere za kvantitet ističe   nekoliko pitanja iz projekta:   •     o   blici kao što su òpănci  i òpānci (N 519) 13 javljaju se na ispitivanom terenu du-  bletno;  •     n   astavak -šē u aoristu (N 200, N 1517) tipičan za istočnobosanski, u zapadnobo -  sanskom se javlja najčešće u bošnjačkim punktovima, rijetko u srpskim;  •     d   ugi nastavak -īn14 u posesivima češći je u bošnjačkim punktovima (N 421, N   1796);  •     p   risutnost dužine u nastavcima prezenta15 zavisi od vrste glagola .     Govoreći isključivo o akcentu, Brozović kao dva najbitnija pitanja za odnos prema   istočnobosanskom i slavonskom dijalektu uzima problem starosrpskohrvatskog akuta i  specifične istočnobosanske prozodijske morfo(no)loške alternacije koje su slabo ili nika-  ko zastupljene, pa smatra da se javljaju možda samo prividno na ovom području .      Smještajući sjeverozapadne govore Bosne u novoštokavske, Brozović se dalje bavi   ispitivanjem zastupljenosti širih novoštokavskih dubleta u sjeverozapadnom govoru  .      Upravo akcenat on smatra područjem u kome se javlja najveći raskorak između kodifi -  cirane i upotrebne jezične norme  .16   2. 3. Mjesto bosanskohercegovačkih govora u štokavskome narječju  Na prostoru BiH D .    Brozović navodi četiri od ukupno sedam dijalekata štokavskog   narječja .    Ranija podjela što-narječja na istok i zapad bila je izuzetno važna upravo za   područje BiH jer je tu sjekla državne granice pa su se dolina Drine i teren istočno od  doline Neretve nalazili na području istočnoštokavskog narječja, a ostali bh .    teren na po-   13 Broj punkta u kome je zabilježen primjer .  14 Brozović navodi tabelarni pregled detaljne zastupljenosti ove pojave po punktovima i to za oblike ńezin  i   ńen u istoimenom radu na strani 105 .  15 Detaljniji tabelarni podaci dati su kod Brozovića u istoimenom radu na strani 106/107 .  16 O ovome Brozović detaljnije piše u raspravi Daničićevo mjesto među istraživačima (i sudionicima)povijesti   hrvatskoga ili srpskoga jezika (s osobitim obzirom na akcent)  .   Rad je objavljen u zborniku Daničićeva simpozija   u organizaciji JAZU i SANU, Beograd–Zagreb, 8–12 .    12 .    1975 .       194   dručju zapadnoštokavskog .   U vezi s odnosom bh  .   govora i drugih govora što-narječja   Brozović konstatira da 2/3 teritorije BiH zauzimaju dva novoštokavska dijalekta: ikav -  ski (zapadni) i ijekavski (istočnohercegovačko-krajiški) .    Ijekavski novoštokavski dijalekt   ima mnogo zajedničkih osobina s ekavskim novoštokavskim dijalektom (zvanim šuma-  dijsko-vojvođanskim 17 dijalektom) .   S druge strane iješć  .   dijalekt pokazuje dodirne crte   sa šćakavskim poddijalektom ikavskog novoštokavskog dijalekta i jake veze s arhaičnim  šćakavskim dijalektom (slavonskim dijalektom) .      Na osnovu ovakve uporedne analize, Brozović konstatuje da dijalekti u BiH, koji su   svi štokavski, nemaju veze samo s jednim što-dijalektom – s nenovoštokavskim ekav -  skim dijalektom (kosovsko-resavskim dijalektom 18) .   Time određuje odnos bh  .   govora   prema drugim govorima što-narječja .     Literatura   Brozović, D .   (1956), Govor u dolini rijeke Fojnice, Zagreb  Brozović, D .   (1960), “Dijalektološka istraživanja u Bosni (okolica Livna i visočki kraj)”, Ljetopis   JAZU, knj .    64 .      Brozović, D .    (1966), “O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta”, Hrvatski   dijalektološki zbornik  II .      Brozović, D .    (1974), “O dijalekatskom aspektu projekta”, Proučavanje bosanskohercegovačkih go -  vora, dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive , (urednik Milan Šipka), Posebna izdanja 2,   42-44 .  B   rozović, D .    (1979), “Akcenatske značajke govora sjeverozapadne Bosne”, Bosanskohercegovački   dijalektološki zbornik  II, 101-118 (+ 8 karata) .  B   rozović, D .    (2005), “Mjesto bosanskohercegovačkih govora u štokavskome narječju”, Jezik u Bo-  sni i Hercegovini (urednik Sven Mønnesland) .  I   vić, P .    (2001), Dijalektologija srpskohrvatskog jezika , Novi Sad .  P   eco, A .    (2007), “Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne II”, Izabrana djela  IV .  Š   ipka, M .    (1974), “Završna riječ”, Proučavanje bosanskohercegovačkih govora, dosadašnji rezultati,   potrebe i perspektive (urednik Milan Šipka), Posebna izdanja 2, 127-128 .   17 Brozović kao adekvatniji predlaže naziv vojvođansko-kolubarski dijalekt .  18 Brozović kao adekvatniji predlaže naziv kosovsko-moravski dijalekt .      Niaza Imamović: Doprinos Dalibora Brozovića istraživanju bosanskohercegovačkih govora     195   Brozovićeva karta dijalekata na području BiH   Ikakvski novoštokavski dijalekt (Zapadni dijalekt) Ijekavski novoštakavski dijalekt (Istočnohercegovački dijalekt) Arhaični šćakavski dijalekt (Slavonski dijalekt) Ijekavski šćakavski dijalekt (Istočnobosanski dijalekt)       197       Enisa Ivojević: Doprinos Asima Pece razvoju  bosanskohercegovačke dijalektologije   Asim Peco najznačajniji je bosanskohercegovački lingvist čiji su mnogobrojni radovi do -  prinijeli rasvjetljavanju složene dijalektološke slike u Bosni i Hercegovini, ali i značajno  unaprijedili razvoj dijalektologije cijelog južnoslavenskog prostora .    Njegova zadivljujuća   bibliografija sastoji se iz 23 objavljene knjige, 345 članaka i rasprava, 100 kritika, prikaza  i osvrta te 108 sitnijih priloga i bilježaka .    Radovi ovog znamenitog dijalektologa često su   problematizirali pitanja koja se, direktno ili indirektno, tiču bosanskohercegovačkoga  govornog područja, a nemali dio njegovih ostvarenja bave se isključivo dijalekatskim  stanjem Bosne i Hercegovine .    Područje Hercegovine i zapadne Bosne bili su predmetom   njegove detaljne analize, ali i ostali bosanskohercegovački predjeli nisu ostali bez njego-  ve pažnje i doticaja .    Poseban doprinos, između ostalih, ostvario je u definiranju porijekla   ikavskog elementa u štakavskim, šćakavskim i čakavskim govorima, kao i davanju za -  sebnog identiteta ikavskim šćakavskim govorima .      Ključne riječi: Asim Peco, bosanskohercegovačka dijalektologija, štokavsko narječje, ča-  kavsko narječje, istočna Hercegovina, selo Ortiješ, grad Mostar, zapadna Hercegovina,  štakavština, šćakavština, ikavizmi, štokavizirani čakavci, autohtoni štokavci, šćakavski  govorni tip, turcizmi, Vuk Stefanović Karadžić, Aleksa Šantić, Meša Selimović .   A   sim Peco’s Contribution to Bosnian-and-Herzegovinian Dialectology   Academician Asim Peco (Ortiješ near Mostar, 1927) is the most prominent Bosnian- and-Herzegovinian linguist .    His works have contributed to clarifying a complex dialec-  tical picture in Bosnia and Herzegovina, and they also have significantly enhanced the  dialectology of the entire South-Slavic area .    The bibliography of A .    Peco consists of more   than twenty books and more than 550 scientific and expert contributions, discussions,  criticisms, reviews and overviews .    The works of this dialectology expert often problem -  atize the issues which, directly or indirectly, concern the Bosnian-and-Herzegovinian  speech area, and a considerable portion of his works exclusively deal with the dialectical  situation in Bosnia and Herzegovina .    The area of the eastern, central and western Herze -  govina and western Bosnia were the subject matter of his detailed analysis, but also the  other Bosnian-and-Herzegovinian areas were not deprived of his attention and analysis .      He provided a special contribution, among others, in defining an origin of the Ikavian    element in the Štakavian, Šćakavian  and Čakavian  speeches and in determining a spe -  cial position for the Ikavian-Šćakavian  speeches    .    UDK: 811 .163 .4*3'28 Peco, A .     198   Key words: Asim Peco, Bosnian-and-Herzegovinian dialectology, Štokavian, Čakavian,  eastern Herzegovina, western Herzegovina, Štakavian speeches, Šćakavian speeches,  Ikavian element, Turkish loan words, Vuk Stefanović Karadžić, Aleksa Šantić, Meša Se-  limović .   A   sim Peco spada u svestrane i plodne lingviste i naša je sreća da se pojavio upravo ovdje  .      Samo neko ko je ponikao iz Bosne i Hercegovine mogao se uhvatiti u koštac sa svim  onim što je ona iznjedrila  .    Cijeli život ovaj naš najznačajniji lingvist istraživao je, prije   svega, bh . d   ijalekatske specifičnosti  .  P   ovodom 80 .    rođendana akademika Asima Pece objavljen je izbor iz njegova cjelo -  kupnog opusa u šest knjiga (u Sarajevu 2007 .    godine) .      Prva knjiga Izabranih djela je  Govori istočne i centralne Hercegovine , u kojoj su sa -  kupljeni radovi koji se bave problematikom govora istočne i centralne Hercegovine, tj  .      radovi:  Govor istočne Hercegovine  (doktorska disertacija odbranjena 1958), Mjesto central -  nohercegovačkog govora među ostalim govorima današnje Hercegovine  (1961/1962), Go -  vor sela Bune (Prilog proučavanju govora centralne Hercegovine), Akcenat sela Ortiješa  (1961) i Mostarski govor u svjetlosti hercegovačkih govora kao cjeline (1998)  .   N   avedeni radovi veoma su značajni za razvoj bosanskohercegovačke dijalektologije   jer su napravili velik pomak u istraživanju područja koja do tada nisu bila detaljnije  istraživana .    Smatralo se da nema znatnijih razlika između govora koji pripadaju novijim   štokavskim hercegovačkim govorima te da njihova teritorija nije interesantna za detalj -  nije analize .    Asim Peco pokazao je upravo suprotno, a ujedno i istakao svu složenost i   isprepletenost govornih osobina Slavena s ovih područja, koji baštine isti jezik, a razli -  čite religije i kulturu življenja  .    Koliko su te religijsko-kulturološke razlike u određenim   vremenskim periodima utjecale na djelimičnu izmjenu njihova govora, pokazali su nam  radovi ovog cijenjenog dijalektologa .  U p   rva dva rada autor  daje potpun opis govora muslimana, katolika i pravoslavaca   iz istočne Hercegovine .    Budući da je ovo područje naseljeno starinicima muslimanima,   autor je dao i niz odgovora na brojna pitanja pred kojima se našao jednako kao što su se  našli i drugi dijalektolozi koji su se u svojim istraživanjima dotakli i govora muslimana  s ovih područja  .    Peco ističe da je “jači proces islamizacije ovih krajeva počeo negdje u   drugoj polovini XVII vijeka (…)” (Peco 2007a:20), ali da “promjena vjere kod ovdašnjih  muslimana nije za sobom povlačila i promjenu jezika  .    Jezik je ostao isti  .” (   Peco 2007a:20)   Naime, sve promjene koje su se dešavale u govoru ovih krajeva do XVII stoljeća, tj  .    do   islamizacije, nalaze se kod naroda svih religija, dakle i kod muslimana  .    Međutim, za   neke fonetske promjene koje su se dešavale poslije ovog perioda, kao što su, npr ., g   ublje-  nje i zamjena glasova h i f, muslimani ne znaju .    Sve govorne razlike među pripadnicima   različitih konfesija nastale su nakon procesa islamizacije .      U ovoj knjizi možemo pronaći opis istočnohercegovačkog i centralnohercegovač -  koga govora u cijelosti, sve njihove glavne osobine, opis ovih govora prema susjednim  govorima i prema književnom jeziku te razlike između pojedinih predjela ovoga govor -  nog područja .      Također, autor je istražio i govor sela Bune, koji je uglavnom jekavski, a nikako ikav -  ski, kako bi se prema nekadašnjim razgraničenjima prema kojima u Hercegovini egzi -   Enisa Ivojević: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovačke dijalektologije     199   stiraju samo dva govora: istočnohercegovački - ijekavski i zapadnohercegovački - ikavski,   moglo očekivati .     Naime, uvijek se polazilo od toga da Neretva dijeli te govore, tj  .    da su istočno od nje   svi ijekavci, a da su zapadno katolici i muslimani ikavci  .    Ova podjela je samo idealno   tačna i ona ne odgovara u potpunosti činjeničkom stanju  .    Evo zašto: prvo, nisu svi katolici   i muslimani zapadno od Neretve ikavci  .    Postoje i sela sa jekavskim govorom(…) i, drugo,   istočno od Neretve nisu svi čisti ijekavci .    Postoji jedan pojas između čistih ikavaca i čistih   ijekavaca koji po svojim karakteristikama obrazuje zaseban govorni tip .    (Peco 2007a:335)   U radu Akcenat sela Ortiješa Peco predstavlja akcenatski sistem svoga rodnog mje -  sta, a u radu Mostarski govor u svjetlosti hercegovačkih govora kao cjeline autor analizira   govor Mostara, koji je specifičan spoj istočnog  – ijekavskog i zapadnog  – ikavskoga go -  vornog tipa .    On smatra da su u procesu naseljavanja i formiranja grada  “jedno vrijeme   preovlađivali ikavci, odnosno oni su bili brojniji, da bi docnije postali brojniji jekavci”  .      (Peco 2007a:425) Također, veoma je značajno i njegovo analiziranje štokavskih ikavskih  elemenata, za koje kaže da su oni “autohtoni u sklopu štokavskog narječja”  i da su se   začeli “u granicama najarhaičnijih štokavskih govora – u granicama šćakavštine”  (Peco   2007a:429) – što je predstavljalo značajan iskorak u dotadašnjim dijalektološkim pristu-  pima i analizama    .  D   ruga knjiga u ovom izboru jeste Govori zapadne Hercegovine  . O   bjedinila je dva   rada:  Ikavskoštakavski govori zapadne Hercegovine  (1986) i Jekavske oaze u zapadnoj   Hercegovini (1967)  .  N   a početku Ikavskoštakavskih govora zapadne Hercegovine Peco problematizuje   štakavski i ikavski element .    Ističe “da je ovdje štakavština autohtona, da je ona tu stigla   zajedno sa našim dalekim precima i da čini sastavni dio štakavštine kao dijalekatskog  fenomena” .    (Peco 2007b:21) Ikavski element dovodi u vezu sa zapadnijim govorima, pod   čijim okriljem se razvio, a pod čijim utjecajem se i ustalio te postao dosljedniji negoli  u zapadnoj Bosni  .    Potom, autor daje potpun opis govora Čitluka (kod Posušja), Vitine   (kod Ljubuškog) i Gruda .    Naime, iako su navedena mjesta smještena na uskom području   zapadne Hercegovine, autor je pokazao da postoje izvjesne razlike u govoru tamošnjeg  stanovništva, te da čak i ne pripadaju istom govornom tipu: Čitluk pripada ikavskošća -  kavskom, Vitina ikavskoštakavskom govornom tipu, a Grude karakteriše i prvi i drugi  govorni tip .    Očigledne razlike u govoru stanovništva nastale su pod utjecajem religije i   gradskih centara kojima su se stanovnici okretali .    Naime,     .    . .d   ok su Muslimani bili okrenuti sredinama sa muslimanskim stanovništvom – u   našem slučaju na prvom mjestu su se nalazili Mostar i Sarajevo, Hrvati su bili okrenuti  sredinama sa hrvatskim stanovništvom – pored zapadnohercegovačke zone tu je dolazila  Dalmacija . (   Peco 2007b:38)   Govor Hrvata, osim ikavizma i štakavštine, odlikuje još i:     .    . .p   ojava -n mj  .    -m na kraju određene kategorije riječi, nepoznavanje fonema h i f;   govor Muslimana, opet, karakteriše čuvanje ovih dviju fonema (h i f) u svom konsonan- tizmu, što odvaja njihov govor od govora Hrvata, ali i nerazlikovanje dvaju afrikatskih  parova i, često, svođenje palatalnih sonanata lj i nj na j i n .    (Peco 2007b:25)     200   U radu Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini autor poredi jekavska sela sa ostrvima   u (ikavskom) moru i ističe da zbog velike površine po kojoj su razbacana govor ovih sela  nije identičan .    Navodi dva presudna razloga za očuvanje jekavizma u zapadnoj Herce -  govini:    .    . .k   od pravoslavaca, koji su ovamo došli iz jekavske Hercegovine, u prvom redu bio   je od značaja vjerski momenat, a zajedno sa ovim išao je i socijalni  .    Kod muslimana od   presudnog značaja bio je ekonomski faktor .    Oni su bili ili kmetovi ili stočari – bezemljaši  .      Hercegovački veleposjednici nisu ih smatrali sebi ravnim (isp  .    riječi jednoga Muslimana   iz Gracke: Nas i muslimani građani zovu balijama), a ni ovi stočari nisu željeli da se sa  građanima govorno jednače .    Dakle, nešto vjerski, a nešto socijalni razlozi bili su presudni   za čuvanje jekavizma u ovim selima .    (Peco 2007b:372)  Treća i četvrta knjiga ( Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne I  i Ikavskošćakavski   govori zapadne Bosne II ) predstavljaju sintezu koja je objavljena u dva dijela (1975  .    i 1982 .      godine) u Bosanskohercegovačkom dijalektološkom zborniku .    Ovaj rad, kao uostalom i   svi radovi Asima Pece, ima značajno mjesto u razvoju bosanskohercegovačke dijalekto -  logije, ali i dijalektologije cijelog južnoslavenskog područja .      Rad, prije svega, nudi opsežan opis glasovnog sistema (knjiga I) te akcenta i mor -  fologije (knjiga II) ikavskošćakavskih govora zapadne Bosne, ali se dotiče (kao i većina  njegovih drugih radova) i pitanja koja ulaze u samu bit štokavskog i čakavskog narječja  kao što su pitanja porijekla ikavskog i šćakavskog elementa u zapadnobosanskom govo-  ru .    Oba ova fenomena zapadne Bosne dovođena su u vezu sa čakavskim narječjem, te su   se nametala različita pitanja:     .    . .d   a li je to nekada bila čakavska teritorija koja se vremenom štokavizirala, tj  .    da li   su starosjedioci B .    k .    štokavizirani čakavci ili su to autohtoni štokavci koji su, živeći dugi   niz vjekova u blizini čakavske teritorije, poprimili neke govorne osobine od svojih susjeda  čakavaca, ili su, pak, na ovom tlu razvijene neke govorne specifičnosti koje ih dovode u  bližu vezu sa čakavskim govorima (…) (Peco 2007c:28),   ali zbog kojih oni ne prestaju biti sastavni dio štokavske cjeline .      U sveobuhvatnoj analizi navedenih problema autor nas upoznaje i s mišljenjima pri -  znatih dijalektologa 20 .    stoljeća .    Tako su M  .    Rešetar i S  .    Ivšić ikavizam i druge osobine   koje su asocirale na čakavsko narječje pojašnjavali sporijom evolucijom tih govora i u  samo pojedinim slučajevima dozvoljavali mogućnost postojanja direktnijeg čakavskog  utjecaja, dok je A .    Belić isprva ikavske govore dovodio u izravnu vezu sa čakavskim nar-  ječjem, ali je svoje stavove postepeno mijenjao, u skladu sa njegovim upoznavanjem tih  govora, da bi, konačno, u potpunosti napustio ideju o njihovom čakavskom porijeklu i  dao šćakavskom govornom tipu posebno mjesto .    Tako Peco i ističe:   kada je slika ikavskih govora postala jasnija (…), došlo se do saznanja da na jednom,   dosta širokom prostoru, između čistih štokavaca i čistih čakavaca, postoji jedan poseban  govorni tip – u osnovi štokavski, ali sa mnogim arhaizmima koji su još uvijek poznati ča -  kavskim govorima .    To je šćakavski govorni tip koji i danas zahvata prostor od Posavine do   hercegovačkih granica i čakavskih govora .    (Peco 2007c:45)    Enisa Ivojević: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovačke dijalektologije     201   Neke od osobina koje ovaj govor nesumnjivo svrstavaju u štokavske govore jesu:   zamjenica  što / šta; afrikate  ć i đ u primjerima  tipa sveća i međa; sonant m čuva svoj bi-  labijalni karakter u finalnoj poziciji; afrikate č  i dž imaju ili tipično šćakavski karakter ili   se supstituišu sa ć i đ; ě se nejednako reflektuje – najčešće kao i , ali postoje i čitavi krajevi   u kojima se susreće ije / je, čak i e itd .   N   aravno, Peco se ne zadržava samo na opisu ikavskošćakavskoga govora zapadne   Bosne, mada je i sam opis od značaja za bosanskohercegovačku dijalektologiju, već i  iznosi nove ideje podupirući ih jakim argumentima  .    Jedna od tih novina svakako je i   lokalizovanje izvora ikavskog elementa .  N   aime, u dotadašnjim dijalektološkim opservacijama ikavski element tumačen je   kao element koji se u govorima zadržao pod direktnim utjecajem čakavskog dijalekta  (bilo da je ostavljen u naslijeđe govorima koji su naslijedili čakavsku teritoriju bilo da je  prenesen u kontaktu čakavskih i štokavskih govora)  .    Peco pravi korak dalje i navodi da   se     .    . .i   kavizam začeo u krilu šćakavštine ( .    . .)    te da se ovaj fonetski fenomen širio od sjeve-  ra ka jugu prelazeći i okvirne granice štokavskog dijalekta i rasprostirući se na jedan dio  čakavske teritorije .    (Peco 2007c:82)   On ističe da bi za     .    . .o   vu tezu trebalo više istorijskih podataka, ali i sada se sa dosta sigurnosti može reći   da je ikavizam bio osobina prvenstveno kopnenog dijela srpskohrvatskog jezika i prven- stveno njegovih šćakavskih govora .    (Peco 2007c:83)  Osim navedenog, autor pokazuje i kakav je odnos ovoga govora spram čakavskih,   ostalih zapadnobosanskih ikavskošćakavskih i ličkih govora, kao i spram posavskog go -  vora, šćakavskoga govora istočne Bosne te drugih susjednih ijekavskih govora .  P   eta knjiga (Radovi o turcizmima) posvećena je radovima Asima Pece koji obrađuju   pojavu turcizama u različitim kontekstima .      Najveći dio knjige posvećen je radu Turcizmi u Vukovim rječnicima (1987)  .    Ti turciz-  mi su, najčešće, obilježeni zvjezdicom, ali prisutan je i velik broj onih koji nisu označeni  tako, a bez sumnje su turcizmi – tu, prije svega, spada velik broj izvedenica sa turcizmom  u osnovi .    Također, autor dodaje i odgovarajuće riječi iz Škaljićevog rječnika turcizama   (Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku , 1965) i primjere iz Pamtiveka  (Popović, Pamti-  vek,1964) .    Peco ne navodi primjere s neorijentalnom osnovom a s orijentalnim sufiksom   (npr  . -l   ija, -luk, -džija), mada ih je Vuk označio kao turcizme .  U r   adu Nad Šantićevom poezijom (1990) Asim Peco analizirao je obilje turcizama u   Šantićevoj poeziji .    On smatra da mnoštvo turcizama u pjesmama Alekse Šantića svje -  doči o međusobnom uvažavanju i ljubavi ljudi različitih religija povezanih istim prosto-  rom, te ističe da je on time     .    . .p   odigao sebi spomenik, veći od bilo kog drugog kamenog momumenta; time je on   stekao pravo da ga ne samo Srbi slave kao svoga velikog pjesnika nego da ga, kao takvog,  slave i Muslimani, pa i svi drugi ljudi dobre duše i plemenita srca .    (Peco 2007e:331)     202   O turcizmima Peco govori i u radovima Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije   Dizdarevića (1977),  Jedan pogled na turcizme u pisanoj riječi Ive Andrića (1992) i Funk-  cionalnost turcizama u romanu “Derviš i smrt” Meše Selimovića (1981)  .    U prvom radu   autor je pokazao da “turcizmi mogu imati polivalentnu funkciju”  (Peco 2007e:345), tj .    da   se mogu javljati stilogeno neutralni, kao i domaće riječi, ali da mogu imati i izrazito stil-  sku funkciju .    U drugom radu Peco analizira Andrićevu upotrebu turcizama, posebno se   osvrćući na odnos turcizma ćuprija i slavenske riječi most, dok nam u trećem radu autor   iznosi interesantne podatke u vezi s brojem turcizama u romanu “Derviš i smrt”  .    Naime,   suprotno očekivanju, u ovome romanu pojavljuje se neznatan broj turcizama, s tim što  su onī upotrijebljeni pažljivo birani, prema strogim kriterijima, a cjelokupan tekst bio je  okrenut jednom cilju: “da se piščeva misao, koja je duboka i prostrana, iskaže vlastitim  jezikom, vlastitim jezičkim fondom” .    (Peco 2007e:376)  Zadnja knjiga u ovom izboru djela Asima Pece jeste Jezik književnog teksta  .    Biblio-  grafija .    Ova knjiga uokvirila je nekolicinu Pecinih radova u kojima govori o jezičko-stil-  skim karakteristikama pojedinih bosanskohercegovačkih stvaralaca, kao što su: Aleksa  Šantić, Svetozar Ćorović, Ivo Andrić, Hasan Kikić, Zija Dizdarević i dr .    Osim što govori   o estetskim i stilističkim vrijednostima, Peco daje i jezgrovit prikaz gramatičkih i dijale -  katskih posebnosti djela spomenutih književnika .    U ovoj knjizi pronaći ćemo i zadivlju-  juću bibliografiju ovog našeg najznačajnijeg lingvista koja se sastoji iz 23 objavljene knji -  ge, 345 članaka i rasprava, 100 kritika, prikaza i osvrta te 108 sitnijih priloga i bilježaka .   S   pomenuti radovi, ali i oni koje nismo mogli niti spomenuti u ovom tekstu, svjedoče o   ogromnom doprinosu Asima Pece bosanskohercegovačkoj dijalektologiji kao i dijalek -  tologiji cijelog južnoslavenskog područja  .    Oni pokazuju svu širinu, i naučnu i ljudsku,   ovoga našeg najznačajnijeg lingvista iz BiH .   L   iteratura   Peco, Asim (2007a), Govori istočne i centralne Hercegovine , Izabrana djela I–VI, knjiga I, Bosansko   filološko društvo, Sarajevo  Peco, Asim (2007b), Govori zapadne Hercegovine, Izabrana djela I–VI, knjiga II, Bosansko filološ-  ko društvo, Sarajevo  Peco, Asim (2007c), Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne I , Izabrana djela I–VI, knjiga III, Bo -  sansko filološko društvo, Sarajevo  Peco, Asim (2007d), Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne II , Izabrana djela I–VI, knjiga IV,   Bosansko filološko društvo, Sarajevo  Peco, Asim (2007e), Radovi o turcizmima , Izabrana djela I–VI, knjiga V, Bosansko filološko druš-  tvo, Sarajevo  Peco, Asim (2007f), Jezik književnog teksta .    Bibliografija, Izabrana djela I–VI, knjiga VI, Bosansko   filološko društvo, Sarajevo   Enisa Ivojević: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovačke dijalektologije     203       Данијела Станић и Јелена Јанковић: Придеви  који означавају боје у источнохерцеговачком  дијалекту1   У раду је спроведена семантичка и творбена анализа придева који означавају боје  у источнохерцеговачком дијалекту штокавског наречја  .   Издвојена је специфично   дијалекатска и покрајинска лексика и побројани су различити типови назива са  покрајинском / дијалекатском формом . П   осебна пажња посвећена је непроменљи -  вим придевима  .   К   ључне речи: семантика, творба, порекло, покрајинска лексика, источнохерцего -  вачки дијалекат  .   Th   e Adjectives of colors in Eastherzegovinian dialect   This paper conducted semantic and formative analysis of the Adjectives of colors in  Eastherzegovinian dialect of Stokavian dialect  .    Specifically dialectal and provincial vo -  cabulary was singled out and was listed the different types of calls to the provincial/ dialectal form .    Special attention was paid to unchangeable adjectives .   K   ey words: semantics, formation, origin, provincial lexemes, the dialect of Eastern Her-  zegovina .   1   . Увод  Придеви који означавају боје чине кохерентну лексичко-семантичку скупину и  стога постоје разноврсна истраживања заступљена у великом броју радова, који  датирају од средине XX века .  Ц   иљ овога рада је семантичка и творбена анализа придева који означавају   боје у источнохерцеговачком дијалекту штокавског наречја  .     У ексцерпцији смо   се трудили да обухватимо што више репрезентативних пунктова овог веома  широког географског терена, па смо ексцерпирали следеће речнике и на тај    1 Овај чланак је настао као резултат рада на пројекту бр  .   17800 “ Лингвистичка истраживања савре -  меног књижевног српског језика и израда Речника српскохрватског књижевног и народног језика  САН У и пројекту бр  .    178007 “ Етимолошка истраживања српског језика и израда Е тимолошког речни-  ка српског језика”, који у целини финансира Министарство за науку Републике Србије .   UD   K : 811    .   163    .   41'282 (497    .   6-11)     204   начин смо обухватили следеће географске ареале: Вуков Српски рјечник као први  дијалектолошки речник и прототипичан речник овог дијалекта (Вук); Поткозарје  (северозападни ијекавски говор Републике Српске) од С    .    Далмације; Банија и   Кордун (северозападни ијекавски говор) од Д .    Петровића; Крајина (око реке У нац,   десне притоке  Уне, у западном делу Босне и  хе   рцеговине) од М  .    Јовичића; село   Безује (код реке Пиве, у Црној Гори) од С    .    Гаговића, као и област Пиве и Дробњака   од Ј  .    Вуковића; Златибор од Е  .    Миловановић; и Дубровник од М  .    Бојанић и Р  .      Тривунац .    Треба напоменути да су ово диференцијални речници, осим Вуковог, у   којима је забележена претежно покрајинска лексика .   2   . Семантичко-творбена анализа  2.1.  У раду ћемо се задржати на диференцијацији дијалекатске у односу на   стандардну лексику лексичко-семантичког поља придева који означавају боје  .    Као   контролне речнике за стандардну лексику користићемо Речник српскохрватског  књижевног и народног језика (даље у раду РСАН У) и Речник српскохрватског књи-  жевног језика (РМС) .    Потом ћемо навести категорије лексичко-семантичких споје -  ва у различитим терминологијама .    На крају, навешћемо табеларни однос свих лек -  сема које означавају боју у односу на њихове колористичке вредности у појединим  областима спектра .   2.   2. На основу ексцерпиране грађе приметили смо да је на овом географски   распрострањеном терену у употреби велики број променљивих и непроменљивих  придева који означавају боје  .    Променљиве придеве поделићемо на просте,   изведене и сложене, потом ћемо одредити свим изведеним придевима тип основе  (придевска, именичка или глаголска), а затим ћемо извршити семантичку поделу  придева са именичком основом .    На крају, навешћемо све непроменљиве придеве .  2 .2 .1 .    Прости придеви (20): бео, блед, вран, жут, зелен*2, модар*, мрк, плав, риђ,   руд, руј, рус, сив, сијер* , сињ, смеђ, срг, сур, црвен* , црн .  2 .2 .2 .    Изведени придеви настали суфиксацијом, од придевске основе (37):   барзас(т), б(ј)еличаст, бљеликас(т), б(ј)елушаст , жутњикав, жућкараст, жућкаст,   зеленкаст,  мавен,  модрикаст,  мрколаст,  плаветан,  плаветникаст,  рудаст,   рујеван, рујан, румен, руменит, руменкаст, сиваст, сигав, сингав, сињав, сињаст,   сињгав, субјел, субјеласт, сумрк, суркаст, суривас(т) , уривас(т) , црвенкаст, црљен,   црљенкаст, црмпураст, црномањаст, црњкаст .  2 .2 .3 .    Изведени придеви настали суфиксацијом, од именичке основе (40):   алатаст, бакрен, броћаст, вишњикаст, вугаст, гаљас(т) , голубас(т) , гра(в)ораст,   граничаст,  грошаст,  дораст,  доратаст,  ђогатаст,  загарас(т) ,  златан,  злаћен,   зуквас(т) ,  жаркаст,  јагрзаст,  кавени,  кестенаст,  крвав,  кулатаст,  кулашаст,   ласаст,  лисаст,  љубичаст, мастиљав ,  мацас(т),  марморижан/мраморижан,   мургаст,  пепељав,  пепељаст,  пиргас(т) 3,  скерлетан,  сребрн,  сугарас(т) ,  угараст,   чађав, шарен .   2  Лексеме са звездицом (*) означавају придеве који су са синхронијске тачке прости, али са дијахро -  нијске су изведени  .  3 Због нејасне етимологије, придев пиргас(т) класификујемо и у придеве са именичком и са глагол -  ском основом .   ДАНИЈЕЛА  СТАНИЋ  И  Ј Е Л ЕНА  ЈАНКОВИЋ : ПРИДЕВИ    КОЈИ    ОЗНАЧАВАЈУ    БОЈЕ   У    ИСТОЧНО х ЕРЦ  ЕГОВАЧКОМ    ДИЈА ЛЕКТ У     205   2 .2 .4 .   Придев са глаголском основом (2): пиргас(т) , ревкаст .  2 .2 .5 .   Непроменљиви придеви (27): ал ,  алали,  блу,  верде,  вишњеви,  голубли,   драп,  дуванли,  дунли(ји) ,  ђувез,  ђумишли,  жеравли,  зитинли,  кајсерли / кајсарли,   кара,  кафе,  лал,  лила,  мав/мави,  мор,  меневиш,  мишкаки,  роза,  срмајли/срмали/  срмари, сурли, ћелесте, ћенере .      2 .2 .6 .    Придеви у опозицији светло/тамно и са квалификацијом интензитета   (9): блед,  блеђан,  дречав,  дункли(ји) ,  лангвид,  мркли,  скур/шкур ,  таван/таман,   тмуран .      2.3. Од свих побројаних назива издвојићемо специјално дијалектизме и по -  крајинске речи, које није регистровао или их није забележио РМС као стандардне  или за које је РСАН У констатовао да су покрајинизми  .    Установили смо неколико   различитих типова назива са покрајинском/дијалекатском формом:  2 .3 .1 .    Размотрићемо најпре непроменљиве придеве, који су бројни у овом дија -  лекту, али морфолошки неадаптирани, па их РСАН У с правом, али недоследно,   сврстава у покрајинизме .      а. Већина непроменљивих придева у нашој грађи су оријентализми  .    Најброј-  нији су придеви са суфиксом - ли:  агазли “црн”: И изведе агазли гаврана (Вук);   алали “ружичаст, ал”: Још на Алки алали пашмаге (Вук); голубли  “који је голубије   плаве боје” (Златибор, Миловановић) 4;  дуванли “који је боје дувана” (Златибор,   Миловановић)5;  дункли(ји)  “који је тамније боје” (Златибор, Миловановић); ђу -  мишли “сребрн”: Они међу ђумишли пиштоље (Вук); жеравли  “који је жарке боје”   (Златибор, Миловановић); зитинли  “који је маслинастозелене боје” (Златибор,   Миловановић); кајсерли / кајсарли “који је од кајсара, штовљене козје коже црвене   боје” (РСАН У): Да не праши кајсарли папуча (Вук); срма(ј)ли  “сребрн” (Вук); сурли   “сив” (Дрвар, Јовичић): А ја старац сурли орле│ Уфатићу препелицу (Вук) .      Изведенице с овим суфиксом су “потпуно, или у већој мери лексикализова -  не, а у књижевном језику се углавном јављају у домену архаизама, историзама,  покрајинских и за поетске потребе начињених речи” (Радић 2001:95)  .    Слабије су   уклопљени у наш морфолошки систем, иако су обилато коришћени у фолкло -  ристичком корпусу .    Најчешће се граде од именица ( вишњевли, голубли, дуванли,   ђумишли, жеравли, зитинли, кајсерли, срмајли), а ређе од придева ( агазли, алали,   сурли) .    Примећујемо да има и примера са словенском основом: вишњевли, голубли,   жеравли .    Овде налазимо чак један пример за позајмљеницу из словенског јези -  ка у турски, то је придев вишњевли , који је творбено адаптиран у турском језику   (Ђинђић 2006:284) . П   ридеви кајсерли и срма(ј)ли имају двокомпонентно градив -  но и колористичко значење, што се види из примера: У з кошуљу срмајли мараму   (Вук)  .   У    ову групу придева уврстићемо и придев дунклији  који на терену Златибора   добија додатне морфолошке категорије – компарацију и моцију по роду у компа -  ративу, као и придев зитинли  – са моцијом рода, што представља покрајински   покушај морфолошке адаптације ових придева у штокавско наречје .       4 Приметили смо лексикографски пропуст – придев је у речнику дефинисан као прилог .  5 Приметили смо лексикографски пропуст – придев је у речнику дефинисан као прилог .     206   Од придева са суфиксом -и , који је посебно заступљен у лексичко-семантич -  кој групи боја (Радић 2001:102), у прикупљеној грађи среће се само придев мави    “модар, мавен” (Вук), “плава, модра боја” (РСАН У) .    Придев  мави има придевску   основу, мада се придеви са овим суфиксом углавном граде од именичких основа .      Најслабије су уклопљени у морфолошки систем штокавског наречја оријен -  тализми са нултим наставком (-ø) .    Примери су: ал “ружичаст” (Вук); ђувез “ружи-  част” (Вук); кара  “црн”: И метни му расток на обрве, │ Кара боју на кара зулове;   Синоћ мене кара хабер дође,  │ Кара хабер, а у кара доба (Вук); лал  “ружичаст”   (Вук), “који је боје рубина, румен, ружичаст” (РСАН У); мав “који је светло плаве   боје са дозом тиркизног” (Златибор, Миловановић); мор  “црн” (Банија и Кордун,   Петровић), “модар, плав”: који носи мор доламу; Мор доламу на грбава леђа (Вук),  “угасит, тамномодар” (РСАН У); меневиш “који је боје љубичице, (модро)љубичаст”   (РСАН У)    .  У    овој групи придева запажамо и извесне специфичности  .    Придев мор  по -  казује различиту семантичку интерпретацију и у зависности од терена означава  колористички опсег од плаве преко тамномодре до црне боје  .    Од придева мор  у   Банији и Кордуну изведен је и глагол морити  у значењу “бојити сукно у црно”  .      Придев меневиш Вук није уврстио у Српски рјечник , али га налазимо у лирским   “народним пјесмама”: морменевиш долама (песма бр  .    227, Вук 1969)  .    Придев мав ис-  пољава тенденцију моције по роду на терену Златибора, а на терену Пиве изведени  су и свршени глаголи  замавењети се “замодрити се” (замавењеше усне) и пома-  вењети “помодрити, добити модру боју” (Пива, Гаговић),  што представља, такође,   покушај покрајинске адаптације у ткиво заједничког штокавског наречја  .    Придев   кара показује извесну творбену и семантичку неуобичајеност  .    Он се у фолклору   увек употребљава као први део сложеница, у значењу “црн”, нпр .:    карабоја, караз-  улуви, караванац, али придев је и полисемантичан, па се употребљава и у значењу   “жалостан, тужан; тежак, велик”: кара-хабер , карасевдах .    Тако га описује РСАН У ,   мада га је Вук третирао као непроменљиви придев .      Дешава се да понеки оријентализам добије наше творбене наставке и да се до-  бро уклопи у творбени систем штокавског наречја: аласт , јагрзаст, мавен    .    Овак-  ви придеви су се одржали захваљујући фолклорној поезији .  б. Н   еадаптирани су и непроменљиви придеви европског порекла: англици -  зам  мишкаки “боја мишијег измета” (Вук) 6 и романизми блу  “модар, плав” (Ду -  бровник, Бојанић/Тривунац); верде “зелен” (Дубровник, Бојанић/Тривунац); кафе  “тамносмеђе боје, боје кафе”: Имала је на себи кафе капут (Дубровник, Бојанић/ Тривунац);  ћелесте “плаве боје, боје ведрог неба” (Дубровник, Бојанић/Тривунац)   и ћенере “пепељаст” (Дубровник, Бојанић/Тривунац)  .  З   аједничка карактеристика свих непроменљивих романизама јесте да су са -  чували морфолошка, прозодијска и семантичка обележја италијанског језика као  језика даваоца или језика посредника, као у случају придева кафе, и да су ограни-  чени на само уском терену источнохерцеговачког дијалекта, око већих поморских  лука, пре свега Дубровника .       6 И шумадијско војвођански дијалект има варијанту овог придева миш-прди-фарбу (РСГВ, в  .   Станић/  Јанковић 2011:207)  .   ДАНИЈЕЛА  СТАНИЋ  И  Ј Е Л ЕНА  ЈАНКОВИЋ : ПРИДЕВИ    КОЈИ    ОЗНАЧАВАЈУ    БОЈЕ   У    ИСТОЧНО х ЕРЦ  ЕГОВАЧКОМ    ДИЈА ЛЕКТ У     207   2 .3 .2   .  У   дијалекатске облике спадају променљиви придеви са измењеним фо -  нетским ликом основе или наставка:   а. Супституција гласа х са в : гравораст “посут сивим и белим тачкама, пегама,   грахораст” (Поткозарје, Далмација)  .  б. у   прошћавање сугласничких група због нагомилавања експлозивних еле -  мената: барзас, бљеликас, гаљас, (с)угарас, голубас, зуквас, мацас, пиргас, (с)уривас,   џеверас (Пива, Гаговић)  .  в   . губљење фрикативног елемента с у иницијалној позицији: угарас ,  уривас   (Пива, Гаговић) .      г. супституција сонаната: црмпураст од црнпураст .  д. г   убљење сонанта в у сугласничкој групи од три сугласника, тешкој за изго -  вор, у изведеници од придева на суфикс - јен: црљен < črьljen < črьvьjen (14–16 в    .   , в    .   S   kok 1:276 s .    v .    crn); тако и црљенкаст (Поткозарје, Далмација) .      2 .3    .3    .  У    дијалекатске облике спадају и облици који су настали морфолошком   преформулацијом придева сињ: сингав “сив, пепељаст”: сингава сукништа (Пива,   Гаговић);  сигав/сингав “који је сиве боје” (Златибор, Миловановић); сињгав/сињав    “светлосива”:  У Брдима су струке сињгаве, а у Црној гори мушке црне а женске   црвене и шарене (Вук) .  2 .3 .4 .    Облици који настају када говорник жели да опише приближну нијансу   заменом номинација са колористички типичног ентитета на предмет који је циљ  описивања .    Овде нећемо описивати придеве, који, такође, имају описну номина -  цију, али се веома често користе у стандардном језику, посебно у књижевноумет -  ничком функционалном стилу, као и у другим дијалектима, типа: бакрен , гарав,   златан, кавени, сребрн, пепељав, пепељаст, чађав .    Код ових придева треба напо -  менути да их је Вук у Српском рјечнику навео као придеве са превасходно градив-  ним значењем, али да су они и у Вуково време, а поготову данас, развили и коло -  ристичку компоненту, што се може видети анализом Вукових лирских народних  песама, нпр: пауново златно перо (песме бр  .    9, 379, Вук 1969), златни голуб (песма   бр .    98, Вук 1969) .      а. Придеви који су прототипични за неки ентитет, а добили су ширу примену   у дијалекту: броћаст  “црвен” (Вук); вишњикаст  “тамноцрвен” (Вук); граничаст   “може бити да значи црвен” (у Боки): За појасом од злата куђеља, │ При куђељи  свила граничаста (Вук); жаркаст  “црвен”: увјек је румена и жаркаста (Вук); гро -  шаст “коњ, шарен на грошеве, пуљат” (Вук) .      б. Облици придева који се семантички односе на животиње и биљке, а при -  сутни су само у дијалекту  .    Врло често су то облици који су номинацију добили   преношењем номинације са неког колористичког типа зоонима, и који поред тога  што се односе на дати зооним, проширују своју употребу и на друге ентитете, по -  себно на човека: барзас “који је шарен, ишаран (обично о козама)” (Пива, Гаговић);   вугаст “који је смеђе, кафене боје” (Поткозарје, Далмација), “пепељаст, сивкаст,   сив (о овци)”: (Вук; Пива, Гаговић); гаљас  “црнпураст” : гаљасто јање, гаљасти ован   (Пива, Гаговић) од гаља “назив за животињу црне длаке (овцу, крмачу, вола, пса)”   и “црнпураста жена” (РСАН У), а боја је пренета и на ознаку човека: гаљан  “мо-  мак црне пути, гарав” (Пива, Гаговић); зуквас  “затвореносивкаста боја”: зукваста   кобилчина (Пива, Гаговић); ласаст  “коза беличасте боје; коза са беличастим обе -     208   лежјем” (Вук); лисаст “коза беличасте боје; коза са беличастим обележјем” (Вук);   мацас “сивозатворене боје, субелкаст”:   мацаста јуница (Пива, Гаговић);  пиргас   “који је грахораст, сивкастобео (о кокоши)” (Пива, Гаговић); ревкаст  “црвенкаст   (о крави)” (Вук); сијер “који је сивкаст, пепељаст, зеленкастосив”: сијеро јуне (Пива,   Гаговић);  срг “који је сив, боје као кад се оседи”: срго ждребе (Пива, Гаговић); џеве-  рас “који је ишаран пругама сиве боје”: џеверасто јуне (Пива, Гаговић) .   3   . Подела по пореклу  3.1. Ексцерпирану грађу ћемо разврстати по пореклу .      а. Словенског порекла су: бијел/бео , б(ј)еличаст, б(ј)елушаст , бљеликас, суб(ј)  ел, суб(ј)еласт (Вук; Пива и Дробњак, Вуковић; Златибор, Миловановић; Пива, Га-  говић),  вишњеви и вишњикаст (Вук),  вран (Вук; Златибор, Миловановић),  вугас(т)    (Вук; Пива, Гаговић; Поткозарје, Далмација), галичаст  (Вук), гаљас (Пива, Гаго -  вић),  гарав , загарас ,  (с)угарас  (Пива, Гаговић; Поткозарје, Далмација), голубас(т)   (Вук; Пива, Гаговић), гра(в)ораст (НП Вук 1969; Поткозарје, Далмација), жаркаст   (Вук), жеравли (Златибор, Миловановић), жут , жутњикав, жућкаст (Вук; Пива,   Гаговић),  зелен, зеленкаст (Вук; Пива, Гаговић), злаћен (Вук),  крвав (НП Вук 1969),   ласаст (Вук),  љубичаст (Вук),  мастиљав (Златибор, Миловановић), модар, модри-  каст (Вук), мрк, сумрк  (Вук; Пива и Дробњак, Вуковић; Поткозарје, Далмација;   Пива, Гаговић), пепељав ,  пепељаст (Вук), плав ,  плаветан,  плаветникаст  (Вук),   ревкаст (Вук), риђ, риђаст  (Вук), рисас(т)  (Дубровник, Бојанић/Тривунац), руд    (Вук), руј (Златибор, Миловановић),  румен, руменит ,  руменкаст (Вук), рус  (НП   Вук),  сив, сиваст (Вук; Пива, Гаговић), сијер (Пива, Гаговић), сињ (Вук),  смеђ (Вук),   сребрн,  среброкос  (Вук), сур/сури , сурли ,  суркаст,  (с)уривас, срг  (Вук; Дрвар, Јо -  вичић; Пива, Гаговић),  таван , таман , тмуран (Поткозарје (Далмација), црвен ,   црљен, црљенкаст (Вук; Поткозарје, Далмација), црн, црњкаст (Вук) и  чађав (Пот-  козарје, Далмација) .  б. Т   урског порекла су: агазли  (Вук), (л)ал, алали ,  аласт (Вук), бакрен (Вук),   дораст, доратаст (Вук), дуванли (Златибор, Миловановић),  ђогатаст  (Вук), ђу-  вез (Вук),  ђумишли (Вук),  зитинли (Златибор, Миловановић), јагрзаст (Вук), кара    (Вук),  кафе (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  кајсерли / кајсарли (Вук), кестенаст   (Поткозарје, Далмација), кулатаст (НП Вук 1969), кулашаст (Вук), мав , мави, ма-  вен/мавени (Вук; Златибор, Миловановић; Поткозарје, Далмација),  меневиш  (НП   Вук 1969) и џеверас (Пива, Гаговић)  .  в   . Латинског порекла су: мор (Вук) и  скерлетан  (Вук)  .  г. И   талијанског порекла су: блу  (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  вердолин   (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  граничаст (НП, Бока, Вук), грошаст (Вук),  ланг-  вид (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  лила (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  мар-  морижан / мраморижан  (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  мургав (Златибор, Ми -  ловановић), роза (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  ћелесте (Дубровник, Бојанић/  Тривунац),  ћенере (Дубровник, Бојанић/Тривунац),  шкур (Пива, Гаговић) и скур    (Дубровник, Бојанић/Тривунац)  .  д. Р   умунског порекла је: барзас (Пива, Гаговић)  .  ђ. Г   рчког порекла је: срма(ј)ли (Вук)  .   Д АНИЈЕЛА  С ТАНИЋ  И  Ј Е Л ЕНА  ЈАНКОВИЋ : П РИДЕВИ    КОЈИ    ОЗНАЧАВАЈУ    БОЈЕ   У    ИСТОЧНО х ЕРЦ  ЕГОВАЧКОМ    ДИЈА ЛЕКТ У     209   е. Енглеског језика је: мишкаки (Вук)  .  ж  . Немачког порекла је: дунклији Златибор (Миловановић) .   4   . Стални спојеви  4.1.  У ексцерпираној грађи налази се одређен број сталних спојева у којима   речи чувају своја основна значења и фразеолошких спојева чија се значења оства-  рују тек у целини израза  .    Сталне спојеве смо поделили на терминолошке сфере у   којима се употребљавају: ботаничка, зоолошка, кулинарска, верска и терминоло -  гија везана за човека .      а. Ботаничка терминологија: б(иј)ела лоза , б(иј)ела бундева , б(иј)ели лук , б(иј)  ело зеље, б(иј)ела рада , гркица б(иј)ела, б(иј)еле трешње, вранилова трава, вранино   око, врањи лук, жутилова трава, зелена када , црне трешње, црни трн .  б.    Зоолошка терминологија: б(иј)еле пчеле, б(иј)ела врана .  в   . Кулинарска терминологија: б(иј)ели мрс , б(иј)ели смок, рујно вино, црни смок .  г. В   ерска терминологија: Б(иј)ела нед(ј)еља/неђеља ,  Б(иј)ела субота ,  Б(иј)еле   покладе .  д. Т   ерминологија везана за човека: руса глава, црвени ветар, црни пришт .  ђ. О   стала терминологија: плаветни камен .      5. Закључак По пореклу највећи број придева је словенског порекла, а затим следе оријента -  лизми и европеизми, тј  .    придеви латинског, италијанског, румунског, грчког, ен -  глеског и немачког порекла .   Ле   ксика у источнохерцеговачком дијалекту има богат лексичко-семантички   потенцијал назива за боје, нпр  .    књижевни језик, према подацима РМС, за про -  менљиве придеве и именице, и РСАН У , за непроменљиве придеве, има 32 разли -  чита назива, без морфолошких дублета, за црвену боју, а да је нешто нижи број  придева у источнохерцеговачком са морфолошким дублетима 30 .  П   римећујемо да је велики број назива за сиву боју (27), што претпостављамо   да је резултат изналажења назива за различите врсте животиња које су најчешће  сиве боје .    Различитим номинацијама животиње су се диференцирале не само по   боји длаке већ и по врсти и квалитету крзна и шарама на телу  .    Велики број приде-  ва за сиву боју је резултат физичке контаминације осталих боја спектра, а човек  је желео да пронађе што прецизнију нијансу у палети сиве боје за одређени тип  животиње .  Т   акође смо приметили да одређене боје имају ограничену дистрибуцију и да   се везују само за једну именицу или за микроскуп именица, нпр  .    рујно вино, руса   коса, руд перчин, сиња магла, сиња кукавица , сиње море, вран коњ, вран гавран итд .      За разлику од многих других назива који имају широку дистрибуцију и везују се  за ентитете из различитих сфера живота, ови први називи су углавном везани за  фолклорни миље  .     210   бео б(ј)еличаст, бљеликас(т), б(ј)елушаст, субјел, субјеласт;  ђогатаст, ласаст, лисаст, сребрн;   ђумишли, срмајли/срмали/срмари;   11  жут жутњикав; жућкараст, жућкаст; златан, злаћен; 5  зелен зеленкаст; верде, зитинли; 3  црвен риђ, руд, руј, рус, рудаст, рујеван, рујан, румен, руменит,   руменкаст, црвенкаст , црљен, црљенкаст; алатаст, бакрен,   броћаст, вишњикаст, граничаст, жаркаст, крвав, ревкаст,   скерлетан; ал, алали, вишњеви, ђувез, жеравли, кајсерли/  кајсарли, лал, роза;   30  љубичаст лила, меневиш; 2  плав модар, мавен, модрикаст, плаветан, плаветникаст ,   мастиљав; блу, мав/мави, мор*7, ћелесте; 10  смеђ мрк, мрколаст, сумрк; вугаст*, дораст, доратаст, кавени,   кестенаст; драп, дуванли, кафе, мишкаки; 12  сив сијер, срг, сур, сиваст, сигав, сингав, сињав, сињаст, сињгав,   суркаст, суривас(т), уривас(т); вугаст*, голубас(т), гра(в)  орас(т), зуквас(т), кулатаст, кулашаст, мацас(т), мургаст,   пепељав, пепељаст, пиргас(т), џевераст; голубли, сурли,   ћенере;   27  црн вран, црмпураст, црномањаст, црњкаст ; гаљас(т), загарас(т),   јагрзаст, марморижан, мраморижан, сугарас(т), угарас(т),  чађав; кара, мор*;  14  неодређена  боја;  светло/ тамно,  интензитет   барзас(т); грошаст, шарен; блеђан, дречав, дункли(ји), лингвид,   мркли, скур/шкур, таван/таман, тмуран;  11  Табела: Придеви који означавају боје у источнохерцеговачком дијалекту штокавског  наречја7   7 Називи са звездицом имају двокомпонентну колористичку структуру у зависности од терена на   коме се простиру .   ДАНИЈЕЛА  СТАНИЋ  И  Ј Е Л ЕНА  ЈАНКОВИЋ : ПРИДЕВИ    КОЈИ    ОЗНАЧАВАЈУ    БОЈЕ   У    ИСТОЧНО х ЕРЦ  ЕГОВАЧКОМ    ДИЈА ЛЕКТ У     211   Литература и извори   Бојанић, М  ., Р .   Тривунац (2002), “Рјечник дубровачког говора”,  Српски дијалектолошки   зборник, књ .   XLIX, Београд  Вуковић, Ј .    (1940), “Акценат Пиве и Дробњака”, Српски дијалектолошки зборник , књ .    X, Бе-  оград  Гаговић, Светозар (2004), “Из лексике Пиве (село Безује)”,  Српски дијалектолошки зборник ,   књ .    LI, Београд  Далмација, Стево (2004), Рјечник говора Поткозарја, Глас српски, Графика, Бања Лука  Ђинђић, М .    (2006), “Позајмљенице словенског порекла у савременом турском језику”, Јуж-  нословенски филолог LХII  .    Београд, 281-289 .  Ј   овичић, Мирко (2003), Крајишки ријечник, Београд  Миловановић,  Е .    (1983), “Прилог познавању лексике Златибора”, Прилози проучавању јези-  ка 19, Нови Сад  Николић, Мирослав (1996), “Непроменљиви придеви у српском језику”, Наш језик     ххх I   /1-  5, Београд  Петровић, Драгољуб (1978), Говор Баније и Кордуна , Нови Сад / Загреб  Радић, П .    (2001), Турски суфикси у српском језику , Београд, Институт за српски језик САН У,   Београд  РМС (1967-1976), Речник српскохрватског књижевног језика, I-VI, Матица српска – Матица   хрватска, Нови Сад – Загреб  RJAZU (1880-1976), Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika , JAZU I-XXIII, Zagreb  РСАН У (1959-), Речник српскохрватског књижевног и народног језика , Српска академија   наука и уметности и Институт за српски језик САН У, Београд  РСГВ (2000-2010),  Речник српских говора Војводине , Матица српска, Нови Сад, свеска 1-10 .  S   kok, Petar (1971-1974), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-IV , Jugoslovenska   akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb  Станић, Данијела, Јелена Јанковић (2011), Називи за боје у Речнику српских говора Војводи -  не, Дијалекат – дијалекатска књижевност ,  Лесковачки културни центар, Л есковац,   194-211    .  С   тефановић Караџић, Вук (1898), Српски рјечник, Биоград  Стефановић Караџић, Вук (1969), Српске народне пјесме, Нолит, Београд          I V   .     B   osanski, hrvatski i srpski   jezik u svijetu:    Lektorati i status    na odsjecima za slavistiku       215       Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za  kroatistiku u Pečuhu (Republika Mađarska)    U radu je riječ o Hrvatima u Mađarskoj, o njihovom broju i jeziku i o odgojno-obra -  zovnoj manjinskoj infrastrukturi, posebice o ulozi Hrvatske katedre u Pečuhu, čija je  prošlost dalekosežnija od dva desetljeća  .    Naime, tijekom svoga rada pretrpjela je brojne   društveno-političke promjene, preimenovanja, pregrupiranja, reorganizacije, a jedino  što se nikada nije mijenjalo (a valjda niti neće) jeste – osim stručne znanstvene – peda -  goške djelatnosti – prepoznatljiva prijateljska atmosfera s primjernim međuljudskim od -  nosima, stoga nije slučajno da se spominje među domaćim Hrvatima kao “naša” katedra  .   K   ljučne riječi:  Hrvati u Mađarskoj, manjine, odgojno-obrazovna infrastruktura, Kate -  dra za hrvatski jezik, jezična politika  .   A   ctivities of the Department of Croatian Studies in Pecs  In Hungary the opportunity to study Croatian language is provided in three universities  and one school of higher education (Budapest, Szombathely, Pécs and Baja)  .    Pécs is a   kind of cultural and educational centre of the Croatian minority in Hungary - whose  number reaches up to 80,000 - so in Pecs one can find Croatian kindergarten, elementary  school, high school and boarding school as well as the Department of Croatian Language  and Literature, which will celebrate its 20th anniversary this year  .    The department is   continuously operating since 1948 when a South Slavic Department was founded  .    The   most significant changes started in 1992 when the department was renamed into the De -  partment of Croatian Language and Literature .    In the academic year 2005/2006 the stu-  dy expands the college program after which students become philologists and teachers  .      The Bologna Process (2007) with its negative and positive impact significantly affected  the entire university education in the Republic of Hungary, and thus the structure of the  Croatian studies .    The previous five or four-year study is replaced by a three-year under -  graduate studies (BA) and additional two-year diploma, so-called master (MA) studies .      The paper presents a historical overview of the Department of Croatian language   with its success and difficulties, then the mode of composition students, the status and  position of Croatian as a minority language - which regulates with the language policy  of the Republic of Hungary as a member of the European Union - as well as future plans  section, which seeks to meet the current students’ expectations and demands of the la -  bour market .   K   ey words: Croats in Hungaria, minorities, educational infrastructure, Croatian langua -  ge department, language policy .   UDK : 811 .163 .42’271(439)     216   1. Hrvati u Mađarskoj U Republici Mađarskoj živi 13 autohtonih nacionalnih manjina kod kojih se javljaju veli -  ke, nejasne razlike između pretpostavljenog i potvrđenog broja .    Prilikom popisa stanov-  ništva broj manjina, odnosno govornika drugih jezika bilježi se od 1880  .    godine, a od   2011 .    godine na taj podatak odnose se četiri pitanja:   1    .  Ko   joj manjini pripadate?  2 .  O   sim navedene skupine pripadate li još nekoj manjini?  3    .  K   oji vam je materinski jezik?  4 .  K   ojim jezikom se služite u obiteljskom i prijateljskom krugu?1   Prema statističkim podatcima (2001 .) n  ajveći je broj pripadnika njemačke i slovačke   nacionalne manjine (33 792, 17 693<110 .0  00), dok službeni podatci o Hrvatima ukazuju   na sljedeće 2:  •     p   ripadnikom hrvatske nacionalne manjine smatra se 15 620 osoba,  •     1   4 345 osoba hrvatski jezik smatra materinskim jezikom,  •     a 1  4 788 hrvatski jezik govori u obiteljskom krugu,   •     1   9 715 vezuje se uz hrvatske kulturne običaje i duhovnu baštinu .      Spomenuta razlika je vidljiva i kod hrvatske narodnosti; naime veliki je jaz između   iznesenih egzaktnih podataka i pretpostavljenog broja, koji po procjenama iznosi 80- 90 tisuća Hrvata, znači četiri puta više .      1.1. Useljenje, nastanjenje, povijest  Hrvati u Mađarsko j su najraznovrsniji i najsloženiji entitet … oni su dospjeli na ove   panonske prostore putem raznoraznih migracijskih procesa i u različitim vremenskim  razdobljima s gotovo čitavog hrvatskog etničkog područja: od Dalmacije, Hercegovine, Bosne,  Slavonije, Hrvatskog zagorja, Like, Pokuplja i dr .    Hrvate u Mađarskoj koji žive raštrkano u   manjim i većim cjelinama od mađarsko-austrijsko-slovačke tromeđe duž granica s Austrijom  i Hrvatskom sve do Bačke na jugu mađarske države znanstvenici obično svrstavaju u  sedam većih (i u čak 12 manjih!) etničkih skupina    .    To su gradišćanski Hrvati, pomurski   Hrvati, podravski Hrvati, Bošnjaci, Šokci, Bunjevci i podunavski Hrvati    .    Većina je Hrvata u   Mađarsku dospjela putem migracijskih procesa u osmansko doba (između 15    .    i 18    .    stoljeća),   za vrijeme osmanske okupacije središnjih dijelova negdašnjeg Ugarskog Kraljevstva, a mnogi  od njih su došli krajem 17    .   , odnosno u prvim desetljećima 18    .    stoljeća    .    iako raspolažemo   s vrlo malo arhivskih podataka, u slučaju nekih hrvatskih etničkih skupina u Mađarskoj  pretpostavlja se da su autohtone, dakle na tim prostorima obitavaju već od dolaska Hrvata u  njihovu današnju postojbinu    .        . . .   Od druge polovice 18    .    stoljeća u krajeve koji su bili nastanjeni   Hrvatima počeli su stizati njemački i mađarski doseljenici u sve većem broju, a od sredine  19    .    stoljeća u njihovim redovima je sve veće razmjere poprimao asimilacijski proces, prvo u   gradovima, a u drugoj polovici 20    .    stoljeća i u seoskim sredinama    .    Od pedesetih godina pa    1 www .k  sh   .  hu  2 www .  nepszamlalas  .h  u/   Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Pečuhu     217   zapravo dobrim dijelom sve do 1990  ./91 . godine za nacionalni razvoj Hrvata u Mađarskoj   n  epovoljno je utjecalo forsirano i nametnuto jugoslavensko unitarističko jedinstvo koje je   izražavalo npr  .    u uvođenju jedinstvenog srpskohrvatskog (u praksi srpskog) književnog   jezika u sve hrvatske škole  . . .   od sedamdesetih godina hrvatski je jezik postupno ipak počeo   osvajati položaje i u školstvu i u jeziku medija    .    Međutim, Hrvate u Mađarskoj teško je   pogodilo ukidanje nastave na hrvatskome jeziku u seoskim školama naredbom mađarskog  Ministarstva prosvjete 1960    .    godine . . .   Proces asimilacije ubrzala je i nasilna kolektivizacija u   poljoprivredi, urbanizacija, prirodna, a dijelom i forsirana modernizacija    . . . . .    Do promjena   je došlo tek padom komunističkog pokreta, kada su Hrvati osnovali vlastite političke  organizacije . . .   Naše kulturne i školske ustanove i mediji oslobodile su se južnoslavenstva   i postale samostalne (dobrim dijelom zahvaljujući osamostaljenju Republike Hrvatske,  naklonosti demokratskih mađarskih vlasti, ali i vlastitim zalaganjima)    .    Utemeljene su i nove   kulturne i znanstvene institucije: Hrvatski znanstveni zavod, Hrvatsko kazalište, pokrenut je  književni časopis Hrvata u Mađarskoj “R(i)(j)(e)č”    .    Ove pozitivne promjene bude nadu da   hrvatska nacionalna manjina u Mađarskoj s bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem ipak  ima svoju budućnost i njene vrijednosti neće uništiti prijeteći proces asimilacije i nestajanja    .3   (Šokčević 2009) 2. O jeziku Hrvata u Mađarskoj  Navedene razne etničke skupine Hrvata u Mađarskoj rabe sva narječja i gotovo sve dija-  lekte kojima se govori u matičnoj zemlji .      Za hrvatske se govore u Mađarskoj generalno može reći da su sva tri narječja proučavana,   pa iako je sve veći broj objavljenih radova jedva da ima monografski obrađenih cjelina    .     Kolika je važnost ovih govora, između ostaloga, i za hrvatsku dijalektološku znanost, kao  i  za povijest hrvatskoga jezika uopće, neka potvrde dva primjera:   •   budući je migracija hrvatskih skupina u Mađarsku završena do polovice 18  . stoljeća   o  ni bolje čuvaju neke arhaične osobine nego matični govori   .   Tako se npr  .   štokavsko-  čakavski govori u (Mađarskoj) županiji Baranji međusobno razlikuju prije svega  refleksom jata (ě) a dijelom i akcentuacijom    .    Iako je riječ o pretežito jekavskim   govorima pojedini mjesni govori pokazuju svu složenost realizacije refleksa jata jer  supostoje na razmjerno malom prostoru (Barić 1999)    .   Z   aključujemo: Hrvati u Mađarskoj govore razne dijalekte i mjesne govore, standar-  dni jezik uče u odgojno-obrazovnim ustanovama, čija je uloga upravo zbog te činjenice  istaknuta i vrlo važna .   3   . O odgojno-obrazovnom sustavu Hrvata u Mađarskoj  Hrvati u Mađarskoj zaštićeni su (i) kroz novi Ustav Mađarske, čiji članak XXIX regulira  prava povijesnih manjina koje su konstitutivni čimbenik Mađarske i Zakon o pravima  nacionalnih i etničkih manjina br .    LXXVII iz 1993 .    godine .    Mađarska je potpisnica do-  kumenata Vijeća Europe o zaštiti manjina: Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih    3 http://www  .c  roatica   .h  u/index  .p  hp .i  d=31&lang=1     218   manjina i Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima  .   Sporazum između   Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u RH i hrvatske  manjine u RM potpisan je 5 .    travnja 1995 .    u Osijeku .    Zbog provedbe odredbi navedenog   sporazuma uspostavljen je Mješoviti hrvatsko-mađarski odbor za manjine na razini vla -  da, koji se redovito sastaje jednom godišnje .    Sadržaj i primjena tog sporazuma na razini   su najviših europskih standarda zaštite manjina .  U M   ađarskoj djeluje 28 vrtića i 34 osnovne škola s predmetnom nastavom hrvatsko -  ga jezika, tri dvojezične osnovne škole (Budimpešta, Pečuh, Santovo) i dvije dvojezične  srednje škole (Budimpešta, Pečuh) .    Mogućnost studiranja hrvatskoga jezika osiguran je   na tri fakulteta i na jednoj visokoj školi (Budimpešta, Sambotel, Pečuh, Baja) .   3   .1. Uloga Pečuha  Pečuh (Pécs) je svojevrsno kulturno i obrazovno središte hrvatske manjine na jugu   države, stoga u gradu djeluje hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i učenički dom,  hrvatsko kazalište, Hrvatski klub “Augusta Šenoe” te Katedra za hrvatski jezik i knji -  ževnost, koja je 2011 .    godine obilježila – u svojoj novijoj povijesti pod tim nazivom – 20 .      obljetnicu postojanja .   4   . Burna povijest Katedre za hrvatski jezik  Katedra kontinuirano djeluje od 1948  .    godina kada je – nakon donesene političke odluke   – na Pedagoškoj visokoj školi u Pečuhu utemeljena kao Južnoslavenska katedra .    Između   1949 .-   1999 .    g .    došlo je do nekoliko preimenovanja i Katedre, a i same Visoke škole, pa je   od Više pedagoške škole nastala Visoka nastavnička škola, pa Nastavnički fakultet, a na  koncu Filozofski fakultet .    1949 .    godine pokrenut je studij u skladu “s tadašnjim ideološ-  kim kursom u Mađarskoj, formira se naime južnoslavenska katedra, na kojoj se preda -  vao južnoslavenski jezik (a ne jezici) i književnost  .” (   Barić 2009) Početkom 1980-ih uvodi   se dvojaki hrvatskosrpski-srpskohrvatski naziv studija, kako bi se 1992 .    godine odvojilo   na hrvatski i srpski  .    Osnovna je zadaća Katedre od početaka bila izobrazba nastavnika   hrvatskog jezika i književnosti za nastavu u osnovnim školama – u kojima se hrvatski  jezik predaje kao predmet, ili u tzv .    hrvatskim dvojezičnim školama .   4   .1. Novija povijest Katedre  Nakon demokratskih promjena u Mađarskoj (1989) i Hrvatskoj promijenio se status   hrvatskog književnog jezika, što se odrazilo i na sadržaj studija kroatistike  .    Najznačajni-  je promjene počinju 1992  .    godine, kada će se studij preoblikovati, a Katedra preimeno -  vati u Katedru za hrvatski jezik i književnost .    Tijekom godina postupno je omogućeno i   putovanje i boravak studenata i profesora na jezične seminare, kao i semestralni boravak  naših studenata na Pedagoškom fakultetu u Osijeku ili Filozofskom fakultetu u Zagre -  bu .    Opskrbljenost knjižnice utemeljile su donacije iz Novog Sada, Beograda i Zagreba  .      Zadnjih dvadeset godina sve se više pozornosti u odgojno-obrazovnom procesu pridaje  osposobljavanju studenata za rad u raznim kulturnim, političkim i drugim ustanova -  ma, medijima, pa i tvrtkama u kojima se kao preduvjet zapošljavanja traži poznavanje  stranog jezika .    Novonastalim zahtjevima trebalo je prilagoditi i plan i program, te tako   dvojezičnost, prevođenje, tumačenje, odgovarajuće nazivlje u gospodarstvu, pravosuđu,    Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Pečuhu     219   politici, marketingu dobivaju na značaju i unose se u sklopu novih kolegija i seminara  .     Od najranijih početaka javlja se pitanje jednopredmetnog ili dvopredmetnog studija, kao  i mogućnost kompatibilnosti studijskih grupa .    Od akademske godine 2005 ./   2006 .    studij   se proširuje s fakultetskim programom, nakon završetka kojeg studenti postaju filolozi,  odnosno nastavnici .   4 .1 .1 .    Katedra za hrvatski jezik i književnost danas  Katedra za hrvatski jezik i Katedra za ruski jezik raspolažu najdužom tradicijom na   Pečuškom sveučilištu i zbog toga je 2005 .    godine utemeljen Institut za slavistiku, unutar   kojeg djeluje Odsjek za hrvatski (60 studenata) i ruski jezik (30 studenata)  .    Institut ostva-  ruje brojne međunarodne projekte: s Rusijom, Poljskom, Finskom, Litvom i Latvijom,  redoviti je organizator, odnosno gost međunarodnih konferencija, sustavno razvija me -  đunarodnu suradnju (Zagreb, Dubrovnik – Ljetno sveučilište) .    Izuzetno dobra suradnja   ostvaruje se sa Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Zadrom, a i s povijesnim i etnografskim  radionicama, kao i s domaćim središtima kroatistike  .    Uvođenje Bolonjskog procesa   (2007 .) s   a svojim dvojakim posljedicama znatno je utjecalo na cijelo visokoškolsko i fa -  kultetsko obrazovanje u Republici Mađarskoj, te tako i na konstrukciju studija kroati -  stike .    Dotadašnji petogodišnji, odnosno četverogodišnji studij zamjenjuje se trogodiš -  njim preddiplomskim studijem (BA) te dodatnim dvogodišnjim, diplomskim tzv  .    master   (MA) studijem .    Trenutno se nastava odvija prema raznim programima i planovima od   kojih ističemo: dodiplomski (BA) studij slavistike (hrvatska specijalizacija), diplomski  (MA) studij za profesora hrvatskog jezika i književnosti, pedagoški MA, filološki MA  .      Ukupan broj studenata je 60, a stalno zaposlenih profesora četiri, čiji rad znatno potpo -  maže profesor lektor iz Hrvatske  .    Znanstveni rad se dijeli na tri područja, a to su književ -  nost, lingvistika i kulturologija  .    Činjenica da se nastava odvija na hrvatskom jeziku od   izuzetnog je značaja, ali istodobno onemogućuje uključivanje drugih profesora s drugih  katedara, odnosno sve veći problem predstavljaju oni studenti, prvaši koji dolaze bez  ikakvog znanja hrvatskoga jezika .      4 .1 .2 .    Budućnost, planovi  Od 2012 ./   13 .    akademske godine izvršit će se radikalno prestrukturiranje visokoga   školstva u Republici Mađarskoj, u sklopu kojega će se znatno smanjiti broj visokih uči -  lišta i sveučilišta, kao i broj studenata koji studiraju uz državnu potporu, tj  .    ne plaćaju   studij .    Međutim, Pečuh zbog svoje tradicije (Sveučilište je utemeljeno 1357  .    godine) a i   kvalitete vjerojatno neće morati podlegnuti novim modelima  .    U nadolazećim oskudnim   vremenima planovi Katedre su uz istočnoslavenske i južnoslavenske jezike uključenje i  jednog zapadnoslavenskog jezika, a to bi bio poljski, ali preduvjet za to bio bi otvaranje  novoga statusa, za što postoji obećanje međuvladinog Mješovitog odbora za manjinska  pitanja .    Novi projekt bi bio i učenje hrvatskog kao stranog jezika, za čim je veliki interes   i unutar matičnoga sveučilišta  .    Neriješeno je jezično usavršavanje profesora, a planira   se aktiviziranje, tj .    uključivanje talentiranih studenata u rad Katedre i u državna natje -  canja, kao i daljnje izdavanje studentskog lista i pojačana istraživačka djelatnost  .    Rad   Katedre zadnjih 10 godina značajno podržava Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj,  kao i Generalni konzulat RH u Pečuhu, te organizacije koje su nam i partneri u organi -  zacijskim poslovima znanstvenih skupova  .    Inovativna ideja je i pokretanje zajedničkog     220   lista dviju katedara (Ruske i Hrvatske) zasada u elektroničnom obliku  .   Intenzivno se   radi na unapređenju znanstvenih istraživanja na polju polonistike, komparativna istra -  živanja mađarsko-ruskih, mađarsko-poljskih i mađarsko-hrvatskih književnih, jezičnih  i kulturoloških kontakata .   5   . Manjinska sociolingvistička pitanja  Osim odgojno-obrazovne infrastrukture u životu manjina i društveno-politički uvjeti  su od presudnog značaja, te ih ne smijemo zanemariti  .    Postupak donošenja novoga ma-  đarskog Ustava – koji je stupio na snagu 1  .    siječnja 2012 .    godine – bio je popraćen oštrim   raspravama o pravima manjina .    Jedna od glavnih primjedbi koja je imala najviše odjeka   u javnosti je da se u prvom Nacrtu Ustava narodnosti i etničke skupine smatraju dijelom  mađarskog naroda, ne pojašnjavajući što to znači  .    Manjinski predstavnici, naravno, nisu   bili zadovoljni predstavljenim prvim Nacrtom Ustava, te su zatražili njegove izmjene .      6. Zaključak Proturječnosti između podataka o manjinama, ubrzana jezična asimilacija, sve veći pro -  dor engleskog jezika, popularne struke, novi društveni izazovi, zahtjevi i uvjeti na trži -  štu rada, upitna vrijednost filološke diplome – daju nam povod za razmišljanje i poticaj  za skorašnju izradu strategijskog plana za budućnost i daljnji opstanak Katedre, koja je  dotada dala 90 % domaće hrvatske inteligencije .    Potrebite su inovativne metode, obnov-  ljeni sadržaji, novi oblici rada da bi studirati hrvatski jezik postalo prestižno, stečena  diploma konkurentna, a diplomirani mladi ljudi trebaju biti temelji nove generacije spo-  menutih intelektualaca .   L   iteratura   Barić, Ernest (1999), “Pedeset (50) godina Katedre za hrvatski jezik i književnost u Pečuhu”, u:   S   . B  lažetin, ur ., 5  0 .   obljetnica Odsjeka za kroatistiku, 1-6, Odsjek za kroatistiku, Filozofskog   fakulteta Sveučilišta Janusa Pannoniusa, Pečuh  Barić, Ernest (2005), “O jeziku Hrvata u Mađarskoj”, u: J  .    Prodan, ur .,    Iz hrvatske baštine u Ma -  đarskoj, 9-31, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh  Barić, Ernest (2006), Rode, a jezik?!, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh Barić, E ., D .    Šokčević (2009), “Šezdeset (60) godina Katedre za hrvatski jezik i književnost u Pe -  čuhu”, Jato  3, 1-4  .  B   lažetin, Stjepan, ur .    (1999), 50 .    obljetnica Odsjeka za kroatistiku, Odsjek za kroatistiku, Filozof-  skog fakulteta Sveučilišta Janusa Pannoniusa, Pečuh      Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Pečuhu     221       Helena Burić i Josip Lasić: Materinski jezik u  multukulturalnom prostoru Australije   Suvremeno australsko društvo svojom razvijenom politikom multikulturalizma potiče  čuvanje materinskoga jezika i kulture svih doseljenika na tom udaljenom kontinentu,  a djeci doseljenika u drugoj i trećoj generaciji nacionalnim obrazovnim kurikulumom  omogućeno je, u sustavu redovnog obrazovanja, učenje i jezika njihovih predaka  .    U   radu se prezentiraju rezultati istraživanja o radu subotnjih i etničkih škola u trima au -  stralskim državama, South Australia, Victoria i New South Weles, u kojima se, unutar  nastavnoga programa, uz desetke drugih jezika izvodi i nastava hrvatskoga jezika od  prvog do dvanaestog razreda .    Prikupljena građa o radu i aktivnostima obuhvaća ukupno   šesnaest školskih centara spomenutih triju država u kojima se poučava hrvatski jezik:  dva centra u državi South Australia – School of Languages i Croatian Sport Centre  u gra-  du Adelaideu; sedam centara u državi Victoriji – Altona , Keilor Downs , Roxburgh Park   i Westall  u Melbourneu, te tri centra u gradu Geelongu – Holy Family Primary School ,   zatim podružnica Victorain School of Languages (North Geelong) i Croatian Catholic  Centre; sedam centara u državi New South Weles – Terrey Hills, Strathfiled, Beverly Hills ,   Liverpool, Blacktown, te po jedan centar u gradovima Wollongongu ( Croatian Catholic   Centre)  i Canberri (Croatian School ) .    Cilj istraživanja je prikaz jezičnoga ponašanja na   uzorku od 550 učenika i 65 učitelja u obrađenim centrima jer su učenici drugi, treći i  čak četvrti naraštaj hrvatskih iseljenika, a učitelji mahom druga generacija iseljenika,  što, nažalost, potvrđuje evidentno gubljenje dvojezičnosti u australskom okruženju, a  s time hrvatski gubi i nekadašnji status materinskoga i nasljednoga te postaje gotovo u  potpunosti strani jezik .   K   ljučne riječi: hrvatski jezik, Australija, višejezičnost, očuvanje jezika  .   N   ative languages in the multicultural space of Australia  Contemporary Australian society with its developed multiculturalism policy encou -  rages all Australian immigrants to preserve mother tonque language and culture, and  the system of regular education also encourages second and third generation children  of immigrants to learn their ancestor’s language in the national educational curricu -  lum .    The author in this paper analyzes the work of Saturday and ethnic schools in three   Australian states, South Australia, Victoria and New South Weles, where as part of the  educational program Croatian language classess are taught in grades 1-12 .    The collected   dana covers altogether fifteen school centers of the above mentioned three states where  Croatian language classes are taught .; t   wo centers in the state of South Australia – School    UDK: 811 .163 .42:314 .742(94=163 .42)  376   .  7:371(=163   .  42)     222   of Languages and the Croatian Sport Centre  in the city of Adelaide; six centers in the   state of Victoria – Altona , Keilor Downs , Roxburgh Park and Westall  in Melbourne and   three centers in the town of Geelong – Holy Family Primary School , Victorian School of   Languages (North Geelong) and the Croatian Catholic Centre ; six centres in the state of   New South Wales – Terrey Hills , Strathfiled, Beverly Hills , Liverpool, Blacktown and one   centre in the town of Wollongong (Croatian Catholic Centre) .    The goal of this analysis is   linguistic behaviour of 550 students and 60 teachers in these centres since the students  are second, third and even fourth generation of Croatian immigrants, and the teachers  are mostly second generation of immigrants, which unfortunately is a confirmation of  evident loss of bilingualism in Australia .   K   ey words: Croatian language, Australia, multilingualism, language preservation .   1   . Uvodne napomene   Prema popisu stanovništva u Australiji iz godine 2006  .    registrirana su 50 993 Hrvata   rođena u Hrvatskoj i još 3 870 ljudi hrvatskog podrijetla rođenih u Bosni i Hercegovini  .      Međutim, prema neslužbenim podatcima, ukupno je 118 046 osoba hrvatskoga podrije-  tla sa stalno prijavljenim prebivalištem na teritoriju australskoga kontinenta  .    Usporedi   li se ta brojka s podatcima iz istoga razdoblja iz Sjedinjenih Američkih Država (401 208  osoba hrvatskoga podrijetla), Kanade (110 880 osoba) i Novoga Zelanda (2555 osoba),  ukupan, doduše neslužbeni, broj stanovnika hrvatskoga podrijetla u prekooceanskim  anglojezičnim prostorima premašuje 600 000 tisuća (Šutalo 2010:8)  .    Međutim, glavna   karakteristika promatrane socijalne skupine je evidentan trend demografskoga starenja  jer je, prema popisu, otprilike 43 % populacije Hrvata u iseljeništvu starije od 60 i više   godina .    Usporedo sa socijalnom kategorijom starenja moguće je istodobno promatrati i   korištenje jezika u svakodnevnoj komunikaciji  .    Danas je teško, a prvenstveno zbog ne -  dostatnih istraživanja, odrediti postotak udjela hrvatskoga jezika u multinacionalnim  okvirima Australije, SAD-a, Kanade i Novoga Zelanda  .    Za takve rezultate i saznanja tre -  balo bi provesti detaljna sociološka i lingvistička istraživanja .    Današnja slika hrvatskoga   jezika na australskome kontinentu pokušat će se barem približno rasvijetliti kroz ovaj  rad, a analizom jezične situacije u trima australskim državama u kojima postoje školske  aktivnosti na hrvatskome jeziku (South Australia, Victoria i New South Weles)1 .   2   . Višejezičnost i australska politika multikulturalizma  Od osnivanja prvih britanskih kolonija u 18  .    stoljeću Australija se razvila u jednu od   najuspješnijih zemalja svijeta koja se temelji na multikulturalizmu te danas predstavlja  važnu članicu u mnogim međunarodnim organizacijama  .    Većinu današnjega stanovniš-  tva Australije čine Europljani, zatim australski starosjedioci Aboridžini te Azijci (Natek  2000:638) .    Iako je službeni jezik u Australiji engleski, koji se ovdje govori s tipičnim    1 Istraživanje je provedeno u veljači 2009 .   godine, a kroz program “Hrvatski dani za djecu, mladež i učitelje”   .   V  iše o programu na: http://www .m  atis .h  r/projekti _opsirnije _svijet .p  hp?id=42    .   Preuzeto: 12 .   travnja 2011 .   Helena Burić i Josip Lasić: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije     223   australskim naglaskom, zbog brojnih doseljenika tu se još ponajviše koriste talijanski,  kineski, grčki, arapski te mnogi drugi svjetski jezici među kojima je i hrvatski2 .  P  rva velika useljavanja Hrvata na australski kontinent zabilježena su oko godine   1850 .    i od toga vremena može se promatrati i stanje hrvatskoga jezika  .    U prvim deset -  ljećima života na novome kontinentu otvaranje brojnih hrvatskih klubova, zajednica i  društava, kasnije i pokretanje novina i radioprograma u većim gradovima doprinijelo  je očuvanju jezika u socijalnom i lingvističkom okruženju, a osnivanje subotnjih škola  na hrvatskome jeziku počelo je znatno kasnije  .    Prva službena škola hrvatskoga jezika   otvorena je u Melbourneu tek 1961  .    godine, a nakon nje i škola u Sydneyu 1965  .    godine   (Budak 2008:178) .    Sustavno promatranje očuvanja i postojanja hrvatskoga jezika kroz   školski sustav moguće je, međutim, pratiti tek od godine 1979  ., k   ada je hrvatski jezik pri -  znat na državnoj razini kao ravnopravan jezik u australskom obrazovnom višejezičnom  okruženju (Škvorc 2006:15)  .   3   . Hrvatski jezik u multikulturalnoj Australiji   Danas u svim saveznim državama australskoga kontinenta, a kroz izborne predmete,  postoji nastava na jezicima naroda bivše Jugoslavije .    Australija je bila prva država svijeta   koja je 1993 .    godine priznala neovisnost bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika kao samo -  stalnih jezika .    Od tada su sva tri jezika postala sastavni dio redovitog školskog programa   u državnim školama Australije .    Kroz obavezno redovito dvanaestogodišnje obrazovanje   na engleskome jeziku kao jedan od mnogobrojnih izbornih predmeta ponuđen je tako i  hrvatski jezik kao materinski jezik ( Croatian as a mother tounge) te je dana mogućnost   polaganja tog istog materinskoga jezika na državnoj maturi .  O   sim mogućnosti učenja materinskoga jezika u redovitom školskom sustavu,  uz   godišnju financijsku i zakonodavnu pomoć Vlade Australije, dopunska nastava na mate -  rinskom jeziku organizirana je u zajednicama iseljenika, a također se izvodi u prostori -  ma državnih škola ili religijskih centara .3   Međutim, postavlja se pitanje može li se govoriti o učenju materinskoga jezika uko-  liko se polazi od statistika iz popisa australskog stanovništva iz 2006  .    godine koje govore   da je većina govornika hrvatskoga jezika starija od 60 godina  .    Je li onda australskim uče -  nicima, starosti između pet i osamnaest godina, materinski jezik koji pohađaju u školi  kao izborni predmet uistinu materinski?  4. Hrvatski kao nasljedni, a ne materinski jezik u obrazovnome sustavu Australije Terminološka određenost jezika kojega australski učenici hrvatskoga podrijetla upisuju  i pohađaju kao izborni predmet tijekom školovanja teško bi se mogao nazvati materin -  skim jezikom .    Razlozi su tomu višestruki, a suvremena lingvistička istraživanja iz pod -  ručja ovladavanja prvim, drugim i stranim jezikom naglašavaju potrebu “razvrstavanja”  takvih govornika u posebnu skupinu jezičnih učenika – skupinu nasljednih govornika  (eng .    heritage speakers) (Cvikić i sur  .    2010:113) .    Dokazano je u američkim i kanadskim    2 Više na: http://www .c  ultureandrecreation .g  ov .a  u/articles/australianhistory/ .   Preuzeto: 12 .   travnja 2011 .  3 Podatci dobiveni posredstvom hrvatskih diplomatskih i konzularnih predstavništava u Camberri, Sydneyu   i Melbourneu u ožujku 2011 .   godine .     224   istraživanjima (Valdes 2000:375) da se ovladavanje nasljednim jezikom prema glavnini  svojih obilježja razlikuje i od ovladavanja drugim i od ovladavanja stranim jezikom .   Ta-  kva je situacija i s australskim učenicima hrvatskoga podrijetla budući da se radi uglav -  nom o skupinama čije je znanje hrvatskoga jezika minimalno, ali istodobno postoji ra -  zvijena svijest o hrvatskome jeziku kao jeziku vlastite pripadnosti  .    Iskustvo je nadalje   pokazalo, ne samo na australskome primjeru, da je znanje nasljednih govornika hrvat -  skoga obilježeno relativnom tečnošću u komunikaciji i bogatim rječnikom, ali niskim  stupnjem gramatičke točnosti, kao i nepoznavanjem pragmatičkih ili sociolingvističkih  pravila (Cvikić, Bergovec 2008, Jelaska, Cvikić, Udier 2008)  .    A kakve su perspektive za   daljnji razvoj hrvatskoga kao nasljednoga jezika u Australiji najbolje ilustriraju rezultati  istraživanja iz 2009 .    godine iz triju australskih država u kojima se izvodi nastava hrvat -  skoga kao izbornoga predmeta .      4.1. South Australia U Adelaideu, glavnome gradu države Južna Australija, integrirana nastava hrvat -  skoga jezika godinama se izvodi za sve uzraste učenika, od pete do osamnaeste godi -  ne, temeljem zakonskih propisa i službenih programa za učenje stranih jezika  .    Nasta-  va se izvodi u School  of Languages, specijaliziranoj državnoj školi koja nudi programe   učenja za sve zastupljene jezike na području Australije  .    U zimskome semestru šk  .    god .      2008 ./   2009 .    upisano je ukupno više od 1600 učenika, a hrvatski je na svim razinama   pohađalo ukupno 112 učenika 4 .  Uz   School of Languages , u Adelaideu djeluju još dva centra u kojima se može učiti   hrvatski jezik: Croatian Sports Centre  te Croatian Ethnic School  .    I jedan i drugi centar   djeluju kao hrvatski klubovi koji, uz niz sportskih aktivnosti, nude djeci i mladeži pro -  grame učenja hrvatskoga jezika .    Za razliku od državne škole School of Languages, u ova   dva nastavna centra hrvatski jezik se izvodi fakultativno uz financijsku potporu lokalne  zajednice i zahvaljujući donacijama 5 .   4   .2. Victoria  Država Victoria prva je priznala hrvatski kao samostalan jezik, daleko prije raspa -  da bivše države Jugoslavije  .    Bilo je to godine 1979  .    te se stoga razvojni put hrvatskoga   jezika u Victoriji razlikuje od ostalih australskih saveznih država  .    Od školske godine   1981 ./   1982 .    predmet hrvatski jezik integriran je u redoviti nastavni program u osnovnoj   školi Holy Family u mjestu Bell Park u predgrađu grada Geelonga, a ujedno je to jedina   osnovna škola u Australiji koja danas ima integriran hrvatski jezik kao dio redovitog  programa6 . Mnogi smatraju kako je nužno da se hrvatski kao takav održi u toj školi   j  er je polovica učenika u osnovnoj školi Holy Family  hrvatskoga podrijetla, a čak 16,1 %   populacije mjesta Bell Park hrvatski su govornici, što je najveća koncentracija hrvatskih  govornika u Australiji .      Međutim, noviji podatci pokazuju kako je sve manji broj zainteresiranih učenika za   učenje hrvatskoga jezika .    Zbog toga Udruga učitelja hrvatskog jezika 7 (ACLTV) na čelu    4 Više na: http://www  .  schooloflanguages  .  sa .e  du .a  u/aboutus  .h  tml    .   Preuzeto: 13 .   travnja 2011 .  5 Više na: http://www .c  roatiasa .c  om/sportcentre/news .h  tm    .   Preuzeto: 13 .   travnja 2011 .  6 Više na: http://www  .  vsl .  vic .e  du .a  u/    .   Preuzeto: 13 .   travnja 2011 .  7 Više na: http://www .m  ltav .a  sn .a  u/croatian/     .   Preuzeto: 13 .   travnja 2011 .a   Helena Burić i Josip Lasić: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije     225   s predsjednicom gospođom Katicom Perinac u Victoriji ulaže velike napore da spriječi  to opadanje te u svrhu promidžbe i očuvanja hrvatskoga jezika svake godine organizira  mnoge manifestacije i događanja .    Prije se hrvatski jezik, uz Holy Family, predavao u još   dvjema osnovnim školama u Geelongu kao dio redovnog školskog programa (Osnovna  škola Norlane West i Osnovna škola Bell Park North), ali je zbog slaboga zanimanja uče-  nika nastava ukinuta od 2008 .    godine .  V   ictorian School of Languages ( VSL) jamačno je najvažnija institucija u očuvanju   jezika svih useljenika na australski kontinent .    Osnovana je početkom šezdesetih godina   prošloga stoljeća, a danas izvodi nastavu iz pedeset i dva jezika zastupljena na teritoriju  države Victorije .    Kroz tjednu i vikend nastavu izvode se programi učenja stranih jezika   na pedesetak lokacija u gradu Melbourneu i oko njega  .    Program hrvatskoga jezika izvodi   se u šest centara, podružnica VSL-a,  nastavu polazi preko 400 učenika hrvatskoga podri -  jetla, uglavnom kroz subotnji program koji je organiziran od 9  .3   0 do 12 .3   0 sati, a nastavu   izvode 42 učiteljice i učitelja hrvatskoga jezika .  O   d školskih aktivnosti na hrvatskome jeziku bitno je spomenuti i program hrvat -  skoga jezika za učenike od pet do šesnaest godina koji se izvodi subotom u kontinuitetu  već punih četrdeset godina, a u sastavu katoličke misije u gradu Geelongu .    Kroz taj pro-  gram je tijekom niza godina uspješnog poučavanja hrvatskoga jezika prošlo preko dvije  tisuće djece i mladeži te bi stoga u nekim novim istraživanjima trebalo posebno obraditi  programe učenja hrvatskoga jezika u hrvatskim katoličkim misijama .   4   .3. New South Weles  Organizirana nastava hrvatskoga jezika u državi New South Weles djeluje u sastavu   NSW Federation of Community Language Schools – Central Council of Croatian Ethnic  School, a koju je osnovala tamošnja savezna Vlada 1983  .    godine .    Nastava se izvodi naj -  češće subotom u pet osnovnih i srednjih škola u Sydneyu te u jednoj školi u obližnjem  gradu Wollongongu .    U glavnom gradu Australije Canberri hrvatska nastava djeluje ne -  prekidno od 1972 .    godine u organizaciji katoličke misije, nastava se odvija srijedom u po -  slijepodnevnim satima, te se svake godine upisuje oko pedesetak učenika na programe  učenja hrvatskoga jezika .  D   ržava New South Weles ujedno je i jedina australska država u kojoj se hrvatski jezik   može učiti na svim razinama, od vrtićke dobi pa sve do fakultetske razine jer Macquarie  University  iz Sydneya od 1983 .    godine nudi cjelovit studijski program hrvatskoga jezika .      Za sve škole i institucije koje uspješno provode programe učenja hrvatskoga jezika u   analiziranim australskim državama zajedničko je da svaka organizira nastavu temeljem  zakonskih regulativa na lokalnoj ili na državnoj razini  .    Zbog toga svi programi hrvat -  skoga jezika nisu uvijek kompatibilni te se razlikuju od države do države  .    Ipak, velik   broj odobrenih programa za učenje hrvatskoga jezika dokazuje kako australska politika  o očuvanju višejezičnosti uistinu podržava i štiti, a kroz programe učenja materinskih i  nasljednih jezika, tu istu višejezičnost  .     226   5. Zaključak Iako su u promatranim rezultatima istraživanja uključeni učenici i učitelji kojima je, a  kako su naveli u popunjenoj anketi, hrvatski nasljedni jezik, pokazalo se (na uzorku od  550 učenika i 65 učitelja u obrađenim centrima) da su učenici drugi, treći i čak četvrti  naraštaj hrvatskih potomaka u Australiji, a učitelji uglavnom pripadnici druge genera -  cije useljenika .    Nažalost, daljnjom analizom potvrđeno je gubljenje tečnosti u komuni -  kaciji na hrvatskome kod učitelja, a kod učenika potvrđena je nepotpuna dvojezičnost  ili potpuni izostanak iste (Hlavac 2004:174)  .    Potrebno je zato provesti nova istraživanja   kako bi se došlo do odgovora kakva je uistinu situacija i slika hrvatskog jezika u najno -  vijim okolnostima, a posebice u generaciji mlađe populacije rođene nakon 1992 .    godine .      Na temelju provedene analize jasno je da bi sva buduća, i ne samo na teritoriju Au -  stralije, istraživanja o očuvanosti hrvatskoga jezika u iseljeništvu (Zubčić 2010:154) po -  zornost valjala usmjeriti na sljedeće:  a)     i   stražiti u kolikoj mjeri sociolingvistički čimbenici djeluju na utjecaj većinskoga   jezika zemlje useljavanja u jezik hrvatske iseljeničke zajednice primjenom suvreme-  nih sociolingvističkih načela; b)     i   stražiti stupanj očuvanosti materinskoga i nasljednoga jezika u odnosu na oču -  vanost istoga idioma u domovini, što bi bio znatan prinos razvoju dijakronijske di -  jalektologije i uopće povijesti hrvatskoga jezika kao sustava; c)     i   stražiti jezik u hrvatskim iseljeničkim zajednicama i klubovima, utvrditi mo -  guća odstupanja i usporediti ih s odstupanjima u govornome diskursu; d)     i   ntenzivirati istraživanja o govoru iseljenika i to posebice među mlađim nara -  štajem, potomcima hrvatskih iseljenika  .   S o   bzirom na to da su vrijeme i jezične promjene sukcesivni, a stupanj kulturne, a   time i jezične asimilacije u suvremenome svijetu globalizacije sve snažniji, čini se nemo-  gućim provesti istodobno sva navedena istraživanja  .    S druge pak strane, zbog manjka   financijskih sredstava za istraživanje, ali i zbog slaboga zanimanja hrvatskih lingvista  za jezičnu situaciju u iseljeništvu, u mogućim novim istraživanjima sve snage valjalo bi  usmjeriti na jezik iseljeništva ponajprije na engleskom govornom području, potom na  španjolskom i na kraju njemačkom govornom području .    Upravo tim redom .   Helena Burić i Josip Lasić: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije     227   Literatura   Budak, L .   (2009), “The Oldest Croatian Study Abroad” .   Croatian Studies Review , 5, 177-184  .  C  vikić, L ., M .   Bergovec (2008), “CEFRL between L2 language learning and acquisition: an exam-  ple of Croatian”, u: Z .    Urkun, (ur .)   , The Common European Framework of Reference for Lan -  guages (CEFRL): Benefits and Limitations, Canterbury, Kent: IATEFL, 21-26 .  C   vikić, L ., Z .    Jelaska, L .    Kanajet Šimić (2010), “Nasljedni govornici i njihova motivacija za učenje   hrvatskoga jezika”, Croatian Studies Review  6, 113-129  .  H   lavac, J .    (2004), “Croatian-English language contact: transfers and code-switching amongst se -  cond-generation, Croation speaking Australians”, Zagreber Germanistische Beitraege: Jahr -  buch fuer Literatur - und Sprachwissenschaft, vol 7, University of Zagreb, Croatia, 169-192 .      Cvikić, L ., S .    L .    Udier (2008), “Uloga analize potreba u izradi programa nastave stranoga jezika   (primjer hrvatskoga kao J2)”, Strani jezici  3, 227-239  .  J   elaska, Z .    (2003), “Hrvatski jezik i višejezičnost”, u: D  .    Pavličević i M  .    Kovačević, ur .,    Komuni-  kacijska kompetencija u višejezičnoj sredini II, Zagreb, Naklada Slap i Sveučilište u Zagrebu,   106-125  .  J   elaska, Z .    (2005a), “Učenje i poučavanje drugoga jezika”, u: Z  .    Jelaska i sur .    Hrvatski kao drugi i   strani jezik, Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 108-125 .  J   elaska, Z .    (2005b), “Materinski, drugi, strani i ostali nazivi”, u: Z  .    Jelaska i sur  .    Hrvatski kao drugi   i strani jezik, Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 24-28 .  L   asić, J .    (2010), “Language Identity of the Croatian Immigrant Community in Chile”  .    Croatian   Studies Review 6, 163-173    .  N   atek, K ., M .    Natek (2000), Države svijeta 2000 (prijevod sa slovenskog Opačić, V .    et all) .    Mozaik   knjiga, Zagreb, 638-646 .  Š   kvorc, B .    (2006), “Hrvatski uokviren engleskim: jezik australskih Hrvata kao prvi i drugi jezik”,   Lahor 1, 15-26 .      Škvorc, B .    (1998), “Nekoliko napomena o broju Hrvata, hrvatskom jeziku, školama i hrvatskim   medijima u Australiji”, Društvena istraživanja  1-2 (33-34), 189-206  .  Š   utalo, I .    (2010), “The future of the Croatian community and identity in Australia”, Croatian Stu-  dies Review 6, 7-31  .  V   aldes, G .    (2000), “The Teaching of Heritage Languages: An Introduction for Slavic-  Teaching Professionals”, u: O  .    Kagan i B  .    Ri fkin, ur .,    The Learning and Teaching of Slavic Lan -  guages and Cultures , Bloomington, Slavica, 375-405 .  Z   ubčić, S .    (2010), “Speech of Croatian emigrants in the overseas countires and countries of   Western Europe: The level of research attained”, Croatian Studies Review  6, 141-163  .        229       Hatidže Burnić: Negativni utjecaj njemačkog  jezika na maternji jezik Bosanaca  koji žive u Njemačkoj   Ovim radom želi se ukazati na negativni utjecaj njemačkog jezika na maternji, bosanski  jezik kod bosanskih iseljenika u njemačkim gradovima, te negativne posljedice koje su  između ostalog rezultat različitih shvatanja centralne uloge maternjeg jezika .    Glavni cilj   rada je prikazati koji stepen znanja bosanskog jezika dostiže jedna grupa djece koja je  završila osnovnu školu u njemačkim gradovima, gdje se isključivo odvijala nastava na  njemačkom jeziku, te ispitati kakav je njihov stav prema njihovom maternjem jeziku i  kolika je njihova želja da nauče bosanski jezik .    Također se namjerava ukazati na potrebu   pronalaženja preventivnih mjera kako bi sačuvali bosanski jezik kod novih generacija  djece bosanskog porijekla .      Ključne riječi:  maternji jezik, dvojezičnost, jezički razvoj, negativni utjecaj njemačkog   jezika .   A n   egative influence of the German language on the mother tongue of Bosnian emi -  grants in German The purpose of this paper is to show a negative influence of the German language on  the mother tongue, the Bosnian language used by Bosnian emigrants in German cities  and negative consequences as the result of different understanding of the central role of  a mother tongue .    The main purpose of the paper is to show the degree of the knowledge   of the mother tongue of a group of children who finished their elementary education in  German cities, where the main language was exclusively German  .    The purpose is to see   their attitude towards their mother tongue and how willing they are to learn Bosnian  .      Its aim is also to discover preventive measures in order to preserve the Bosnian language  among newer generations of children of the Bosnian origin .      Key words: mother tongue, bilingualism, language development, a negative influence of  the German language .   D   osta radova i istraživanja urađeno je o njemačko-bosanskim jezičkim kontaktima u   svjetlu problematike utjecaja njemačkog na bosanski jezik pri usvajanju njemačkog je -  zika u migraciji ili izbjeglištvu (od 1990  .    do 2000 .    god) .    Lingvisti su također razmatrali    UDK: 811 .163 .4*3'373 .45     230   taj fenomen iz ugla ugrožavanja maternjeg jezika kao jezika manjine u Njemačkoj  .   U   takvim studijama identificirane su posljedice pozitivnog i negativnog transfera u mater-  njem (bosanskom) jeziku  .    Istraživanja su u većini slučajeva bila sprovedena na osnovu   pismenih i usmenih upitnika i radova učenika koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu  nakon kraćeg ili dužeg boravka i školovanja (za vrijeme i neposredno poslije rata) u ra -  znim njemačkim i austrijskim gradovima kao i drugim državama .    Istraživanja su poka-  zala brojna odstupanja od pravopisne, gramatičke i leksičke norme bosanskog jezika u  pisanim radovima i usmenim izlaganjima učenika .      Glavni cilj ovog rada je prikazati koji stepen znanja bosanskoga jezika dostiže jedna   grupa djece bosanskog porijekla koja živi u Njemačkoj, te ispitati kakav je njihov stav  prema maternjem jeziku i kolika je njihova želja da nauče, odnosno sačuvaju svoj bosan -  ski jezik .      S obzirom da sam rođena u Njemačkoj i odrastala učeći dva jezika, te u periodu po-  vratka bosanskih izbjeglica bila zaposlena u jednoj od bihaćkih škola u Bosanskoj kraji-  ni, imala sam priliku pratiti njihovu jezičku reintegraciju  .    Bilo bi zanimljivo (sada nakon   jednog vremenskog perioda) ponovo istražiti njihov stepen “dvojezičnosti” i analizirati  jezičke interferentne pojave .   N   o, u ovom radu smo se opredijelili na istraživanje stepena znanja bosanskoga jezi-  ka kod djece koja se nisu vratila u Bosnu i Hercegovinu .    Oni redovno dolaze na godišnje   odmore u Bosnu, konkretnije u Bosansku krajinu, tako da se rezultati ovog istraživanja  odnose na bosansku djecu čiji su roditelji porijeklom iz Bosanske krajine .      Za ovaj rad smo izabrali grupu od pedesetero djece koja su Bosnu napustila u predš -  kolskom uzrastu, te pohađala školu u kojoj se nastava odvijala isključivo na njemačkom  jeziku    .       U   čenici su pismeno anketirani  .    Uz to su mogli slobodno pitati o onome što im je   nejasno, bilo na njemačkom ili bosanskom jeziku .    Anketa je sastavljena od devet pitanja   tipa zaokruživanja ispravnog odgovora i jednog zadatka da napišu jedan sastav o temi  “Moj godišnji odmor” .      Prvi koraci istraživanja bili su kontakti s roditeljima djece koju smo planirali anke -  tirati  .   I   z razgovora se moglo odmah zaključiti da su roditelji bili uvjereni u dvojezičnu   sposobnost njihove djece i ponosni na njihov bosanski identitet i maternji jezik  .    Ali su   o vrijednosti ciljanog, školskog učenja svog maternjeg jezika imali potpuno suprotna  mišljenja u donosu na naša očekivanja .      Nekoliko izjava roditelja glasilo je ovako:   •   “Oni znaju svoj bosanski jezik, ne trebaju ga još učiti u školi, to ih ometa od dobrog  učenja njemačkog jezika  . ”  •   “Nek` oni što više pričaju i uče njemački . Nek` se druže s njemačkim prijateljima . ”  •   “Mi razgovaramo u kući na bosanskom jeziku, to je dovoljno . ”  R   ezultati ankete su slijedeći:   1    .  o   d 50 učenika samo su 3 učenika samostalno popunila upitnik;   2 .  6 u   čenika je imalo poteškoća sa čitanjem, ali ne sa razumijevanjem pitanja;   3    .  3   6 učenika je imalo poteškoća sa čitanjem i razumijevanjem pitanja;   4 .  o   stalih 5 učenika nisu razumjeli nijedno pitanje bez dodatnih objašnjenja .       Hatidže Burnić: Negativni utjecaj njemačkog jezika na maternji jezik Bosanaca koji žive u Njemačkoj     231   Prvo postavljeno pitanje je glasilo: Da li smatraš da je bosanski jezik tvoj maternji   jezik?  65 % djece je umjesto odgovora upitalo: Šta je to “maternji”, ili čak: Was ist das “ma-  ternji”? Nakon objašnjenja da je to prvi usvojeni jezik, odnosno nakon datog njemačkog  prijevoda s riječima “Muttersprache, Erstsprache” većina ih je imala sličnu konstrukciju  odgovora, tj .    izmiješan odgovor sačinjen od riječi bosanskoga i njemačkoga jezika: Nein,   to nije meine Erstsprache .    To je Sprache mojih roditelja .      Zar ovo nije zabrinjavajuće? Donosimo ukratko sadržaj pitanja i odgovora:  1    .  D   a li smatraš da je bosanski jezik tvoj maternji jezik?ž    a) D   a       35   %    b) N   e       50   %    c) N   e znam     15   %   2    .  K   oliko često govoriš bosanski jezik?    a) S   vakodnevno     20   %    b) P   onekad     70   %    c)    Nikad      10   %  3    .  G   dje najčešće koristiš bosanski jezik?    a) U k   ući .  78   %    b) U š   koli .  0   %    c) U g   radu .         0   %    d) U dr   uštvu .  17   %    e) N   igdje .  5   %  4    .  K   oliko dobro razumiješ Bosance kada dođeš na godišnji odmor?    a)    Sve razumijem    .         12%    b) S   ve razumijem, ali ne znam odgovoriti na njihova pitanja    .  50   %    c) Č   lanove porodice razumijem, ali ostale ne .        15   %    d)    Ponešto razumijem    .        14%    e)    Ništa ne razumijem    .        9%  5    .  D   a li čitate novine ili internet stranice na bosanskom jeziku?    a)    Čitam bez poteškoća    .        4%    b) Či   tam ponekad, ali imam problema s razumijevanjem    .         5   %    c) S   amo čitam sms-poruke od roditelja ili prijatelja    .           35   %    d) S   amo čitam na dodatnoj nastavi bosanskog jezika    .    19   %    e) N   ikad ne čitam bosanske tekstove .        37   %  6    .  D   a li gledate bosanski TV-program?    a)    Svaki dan    .         0%    b)    Često .             8%    c)    Ponekad .            13%    d)    Nikad .            56%    e) S   amo kada dođem na godišnji odmor .        23   %     232   7 .  D  a li posjećujete vjerske i kulturne objekte?    a)   Redovno .              6%    b)    Često .              68%    c)    Ponekad .             26%    d)    Nikad .             0%  8    .  D   a li želiš sačuvati svoj maternji jezik?    a) D   a, želim sačuvati svoj bosanski jezik i vjerujem da mogu .      62   %    b) D   a, želim sačuvati svoj bosanski jezik, ali ne vjerujem da ću uspjeti .  34   %    c) N   e želim sačuvati svoj bosanski jezik    .        4   %  9    .  D   a li želiš pohađati dodatnu nastavu bosanskog jezika kako bi se poboljšao   stepen tvog znanja bosanskog jezika?    a) S   matram da je dodatna nastava potrebna i svakako da želim pohađati         n   astavu bosanskog jezika    .                51%    b) M   islim da je dovoljno malo više pričati i čitati na bosanskom jeziku,           n   ema potrebe za dodatnom nastavom    .               27   %    c) N   e, ne želim pohađati dodatnu nastavu .          22   %  Što se tiče dodatnog zadatka da napišu sastav o temi “ Moj godišnji odmor”, kao što   se moglo i pretpostaviti, dosta je slabo urađen .    Tri od ukupno 50 učenika napisalo je po   5-7 rečenica na bosanskom jeziku bez dodatne pomoći .    Samo jedan učenik je četiri krat-  ke rečenice napisao ispravnim riječima  .    18 učenika je napisalo po dvije ili tri rečenice  .      Ostali učenici nisu ništa napisali .      Ovako su izgledali neki od tih “sastava”: “Došao sam na godišnji odmor .    Ja volim Bosnu    .    Ja sam Bosanac .    Sutra idemo na more .      Ja volim da plivam    .    Moj Onkel isto ide s nama    . ”    (Onkel = stric ili tetak)  Drugi učenik piše:  “Moj godišnji odmor je u Bosnien    .    Ja sam prije 5 dana doscho  .    Ja jedwa Ferienende   tschekam    .    (Ferienende = kraj raspusta) Ja volim Majku, Didu, Tante i Onkel    .    (Tante i Onkel   = tetka i tetak) Ali ja nemam Freunde ovde .   ” (Freunde = prijatelji)  Treći učenik piše:  “Moram dotschi na godišnji odmor zato jer mi dojemo malo kod Großeltern (Großeltern   = majka i djed), malo na mohre i tako  .    To je moja Heimat .    (Heimat = moja domovina) Ja   volim svoju Heimat .    Ovde mi imamo kuću    .    Ovde živi moja majka    .    Ja nju puno volim    .    Ja njoj   sve helfenim    .   ” (Ich helfe = ja pomažem)”  U pismenom i usmenom govoru ovih anketiranih učenika uočili smo veliki broj je-  zičkih grešaka koje se mogu smatrati posljedicom negativnog utjecaja njemačkog jezika  na maternji jezik .    U pismenim radovima odnosno rečenicama javljaju se greške na svim   jezičkim razinama .      Među najčešćim greškama pravopisnog karaktera specifično je pisanje općih imeni -  ca velikim slovom, što je pravopisno pravilo u njemačkom jeziku  .    (Mjesec, prošla Godi-  na, ova Godina, Pismo, Posjeta, Kraj . . .)       Hatidže Burnić: Negativni utjecaj njemačkog jezika na maternji jezik Bosanaca koji žive u Njemačkoj     233   Također se veliki broj grešaka nalazi u pisanju slova  .   Tako se umjesto bosanskog   slova v piše w, umjesto š piše sch, umjesto dž i đ piše j , umjesto ć, č piše tsch ili ch, umje-  sto z piše se s,  poslije samoglasnika dodaju h, jer je to njemačko pravilo za razlikovanje   dugog i kratkog samoglasnika .      Posljedice se javljaju i u vidu česte svjesne, ali i nesvjesne upotrebe njemačkih riječi   umjesto bosanskih .    U većini slučajeva koristi se riječ s njemačkim završetkom, tj  .    rijetko   kad se imenice prilagođavaju bosanskom gramatičkom sistemu  .    (Ja volim svog Onkel _  (nije Onkela, analogno uzoru strica). Ja idem u petu Klasse (razred) . Ja volim Bosnien   (namjesto Bosnu) .    Ovde je langweilig (dosadno .)  K   od upotrebe njemačkih glagola situacija je drugačija  .    Radovi su pokazali njihovo   interesantno kombiniranje njemačkih glagola s bosanskim gramatičkim nastavcima, tj  .      njemačke glagole prilagođavaju bosanskom morfološkom sistemu  .    Neki primjeri su: Tre -  fenim se sa didom i majkom  .    (sastajem se ) Ja sam tauchen o (ronio) i fangenjo (uhvatio,   sakupio) puno Muschel(mnogo školjki) . S   vi nas auslachene (ismijavaju) .    Majka meni na-  pravi sve što wunschenim (poželim) . . .   S   vakako da se moglo primijetiti da je njihov rječnik bosanskih riječi jako siromašan,   te stalno koriste iste riječi koje slažu po njemačkim pravilima redoslijeda riječi u rečeni-  ci .    Glagol je uvijek smješten na drugo mjesto u rečenici, što odgovara pravilima njemač-  kih rečeničkih struktura  .    (Ich gehe nach Hause  .    – Idem  kući .) U   koliko je upotrijebljen   pomoćni glagol, učenici ga stavljaju, također, na drugo mjesto, a glavni glagol ide na kraj  rečenice . (Ja    sam prije pet dana došao .    – Došao sam prije pet dana .   )  Ovdje vidimo i nepotrebno navođenje lične zamjenice, što je u strukturi rečenice   u njemačkom jeziku obavezno .    U suprotnom bi rečenica bila imperativna, jer glagol na   prvom mjestu ima funkciju imperativa .    Npr .    Geh nach Hause značilo bi Idi kući .      Rezultat našeg istraživanja jasna je činjenica da je jako nizak nivo znanja bosanskoga  jezika kod ispitane djece, te su primijećena brojna odstupanja od pravopisne, gramatičke  i leksičke norme bosanskoga jezika .      Nakon analize istraživanja konfrontirali smo roditelje koji su bili iznenađeni re -  zultatima .    Svjesni su bili da je njemački jezik kod djece dominantan, ali smatrali su da   oni znaju i svoj maternji jezik, s obzirom da djeca u privatnom životu komuniciraju na  bosanskom jeziku .    Budući da su bili nezadovoljni rezultatima, izrazili su spremnost da   ulože trud kako bi se situacija promijenila, kako bi se nivo svijesti i znanja maternjeg  jezika poboljšao .   O   ni vole svoj bosanski jezik i ponosni su na svoje porijeklo  .    Naime, sami su kon -  statirali minimalnu upotrebu bosanskoga jezika sa tendencijom daljeg opadanja, te je  većina odlučila uložiti trud kako bi popravili situaciju i dostigli jedan zadovoljavajući  stepen znanja maternjeg jezika .    Učenici su shvatili da nije dovoljna povremena komuni-  kacija u užem krugu porodice da bi se njegovao bosanski jezik .    Izrazili su spremnost da   posjećuju dodatnu nastavu bosanskoga jezika .  I   pak se na kraju kod ove grupe roditelja i učenika probudila svijest o važnosti mater -  njeg jezika, te volja i želja za njegovim očuvanjem i njegovanjem .      Ukoliko se ne bude vodilo računa o zaštiti maternjeg jezika i pronalaženjima pre -  ventivnih mjera njegovog učenja, trebamo se pribojavati iskorjenjivanja našeg jezika kod  budućih generacija .       234   Literatura   Boeckmann, Klaus-Börge (1997), Zweisprachigkeit und Schulerfolg  .   Das Beispiel Burgenland .   Peter   Lang, Frankfurt   De Cillia, Rudolf (1998), Mehrsprachigkeit und Herkunftsprachenunterricht in europäischen Schu-  len .    Muttersprachlicher Unterrich für Kinder von Einwanderern  .    Studienverlag, Innsbruck-  Wien   Filipović, Rudolf (1971), Kontakti jezika u teoriji i praksi, Školska knjiga, Zagreb   Oksaar, Eis (2003), Zweitspracherwerb  .    Wege zur Mehrsprachigkeit und zur interkulturellen Ver -  ständigung .    Kohlhammer Verlag, Stuttgart   Tanović, Ilijas, Amela Šehović (2004), Negativan uticaj stranih jezika na maternji jezik (posljedice   jezičke interferencije u jeziku povratnika iz zemalja prijema), Svjetlost, Sarajevo  http://www .p   rojekte-interkulturell .a   t: Dokumentation von Projekten im Rahmen der Schulakti -  on Interkulturalität und Mehrsprachigkeit – eine Chance!   http:// www .m   aternji-jezik .a   t: Jezik moje domovine   Hatidže Burnić: Negativni utjecaj njemačkog jezika na maternji jezik Bosanaca koji žive u Njemačkoj     235       Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog  jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?   Posljednjih godina u ruskoj lingvističkoj javnosti javlja se određeni interes za pitanje  statusa i naziva jezika u zemljama bivše Jugoslavije, što se ogleda i kroz odvojeno znan -  stveno proučavanje hrvatskog i srpskog književnog jezika .    U odnosu prema bosanskom   jeziku prepoznaju se različiti stavovi, od ignoriranja, preko naslijeđenog pojednostav -  ljivanja i insistiranja na tezi da je riječ o srpskohrvatskom, ograničavanja imena na et -  ničko bošnjački “босняцкий” u jednom broju primjera, do prihvatanja naziva bosanski  jezik .    Upotreba atributa “боснийский” (bosanski) u sintagmatskoj vezi s riječju jezik   nije neuobičajena u svakodnevnom životu: na popisu stanovništva provedenom u Rusiji  2010 .    godine, na pitanje poznavanja jezika, pored nekoliko stotina drugih, među kojima   сербохорватский, сербский, сербскохорватский, сербско-хорватский, хорватский,  черногорский ponuđeni su i босанский ( bosanski prema fonetskom načinu pisanja),   боснийский (bosanski) i босняцкий (bošnjački); u ruskim online enciklopedijama i  sl .    dostupne su informacije o bosanskom jeziku, postoji mogućnost učenja ovog jezika   na kursevima, prevodilačke agencije nude usluge prevođenja s bosanskog, hrvatskog i  srpskog jezika na ruski i obrnuto .   K   ljučne riječi:  bosanski jezik,  imenovanje, srpskohrvatski, ruski, sociolingvistički .   N   aming of the Bosnian language in Russia: do Russians accept Bosnian   as a language? In the recent years there has been more interest in names and status of South Slavic lan-  guages of former Yugoslavia in Russian linguistics  .    That is obvious in scientific studies   of Croatian language and more understanding that there is a difference between Serbian  and Croatian but attitude towards the name Bosnian language is not that simple  .    Similar   situation is with the recognition of Montenegrin language  .    There are different attitudes   in Russian media toward the name of one three languages in Bosnia, from the ignorance  on one side up to the using of the name Bosniak instead of Bosnian language – what  might suggest that Bosnia is only an area but not a country with its history, culture and  language .    However, there is also more and more usage of the adjective Bosnian with lan -  guage in the biggest Slavic state, from internet portals up to the possibility of choosing  the name Bosnian language in Russian last census  .    Acceptance of the name Bosnian   language all over the world it is up to the ability of Bosnian speaking people to present  their culture as a contribution among others cultures .      Key words: Bosnian language, nominalization, Serbo-Croatian language, Russian lan -  guage, sociolinguistic .   UDK: 811 .163 .4(497 .6)'26: 811 .161 .1'26   811   .  163   .  41*3'26 : 811   .  161   .  1'26     236   Uspijeva li se naziv, iskustvo, historijska pojava bosanskog jezika a time i kultura prepo-  znati u slavenskom jeziku s najvećim brojem govornika? Koji su sociolingvistički razlozi  njegovog neujednačenog imenovanja? Pitanje naziva bosanskog jezika 1 u Rusiji analizi-  rano je na osnovu sadržaja filoloških i drugih internetskih stranica izdatih, odnosno do -  stupnih u periodu 2010–2011, kao i na materijalu  objasnidbenih rječnika, podataka dr-  žavnih institucija i naučne literature .    Aktualiziranje ovog pitanja u konkretnom slučaju   znači i odsustvo predrasuda, odnosno straha od njegovog pogrešnog tumačenja  .    Kada je   riječ o bosanskom jeziku2, treba naglasiti da se o ovom nazivu i do danas vode diskusije; u   Bosni i Hercegovini kao ni u susjednim zemljama ne postoji jedinstveno mišljenje u po-  gledu aktuelnog broja i naziva jezika 3 koji su u bivšoj Jugoslaviji bili obuhvaćeni pojmom   srpskohrvatski .4 Kod bosanskohercegovačkih lingvista dominira shvaćanje po kojem se   radi o jednom jeziku sa četiri standarda  .   “Jedan jezik – ako se polazi od genetsko-tipo -  loških kriterija klasifikacije jezika – jer govori Srba, Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca čine  jedan jezik kao organski dijasistem – jedan jezik kao predmet proučavanja historijsko  poredbene lingvistike i četiri jezika, ako se polazi od sociolingvističkih kriterija – jezika   kao neorganskog idioma ili standardiziranih vidova zajedničkog jezika kao organskog  idioma, razvijenih u okvirima četiri nacionalne ili sociokulturne zajednice: srpskoj, hr -  vatskoj, bošnjačkoj i crnogorskoj .    Ta četiri neorganska idioma su prepoznatljiva kao po-  sebnosti, i ne mogu se svoditi na jedan jezik bez obzira na malen broj razlika jer oni svoju  posebnost ne temelje na strukturnim kvalitetima nego na činjenici da su prepoznatljivi  kao sredstvo komunikacije određenih nacionalnih zajednica .”    (Baotić 2008: 10) .       1 Naziv bosanski u Pravopisu bosanskoga jezika (Halilović 1996: 6) određen je kao jezik Bošnjaka i pripadnika   drugih naroda u BiH i u svijetu koji bosanski jezik prihvaćaju kao svoj .   Na popisu stanovništva 1991 .   oko 90   % Bošnjaka, odnosno 38 % žitelja Bosne i Hercegovine izjasnilo se da im je bosanski jezik maternji .      2  Pored  Pravopisa bosanskoga jezika   S .   Halilovića (1996),  Gramatike bosanskoga jezika   Dž .   Jahića, S  .     Halilovića i I  .   Palića (2000), objavljivanjem  Rječnika bosanskoga jezika  S .   Halilovića, I  .   Palića i A  .   Šehović   (2010)  u osnovi je uobličena norma bosanskog jezika .    Značajne leksikografske izvore bosanskog jezika danas   također predstavljaju rječnici: I  .    Čedić i drugi (2007) Rječnik bosanskog jezika , Institut za jezik u Sarajevu,   i Dž .    Jahić (2010) Rječnik bosanskog jezika (rječnik u 10 tomova): Tom 1: A – C, Tom 2 : D – F , Bošnjačka   asocijacija 33, Sarajevo    .  3 “Nijedan od naziva sadašnjih standarda nije nov  .   Ne nabraja li Konstantin Filosof, u početku XV stoljeća,   “бл ъгарьскый и срьбьскый и босньскый и слов ѣнскый и чешкаго э сть и хр ъватьскый  эзыкь”   (blăgar’skyj i sr’b’skyj i bosn’skyj i slověnskyj i češkago jest’ i hrăvat’skyj jezik’)? Isusovci, istinabog, sve te  jezike objedinjuju i zajedničkim ilirskim (iliričkim) imenom, ali unutar njega i Kašić i Habdelić i Micalia  razlikuju i hrvatski, i srpski, i bosanski (o njemu Micalia1646 piše: “Cos ì anco sono molti, e varii li modi di   parlare in lingua Illirica maogn’un dice che la lingua Bosnese sia la pi ù bella”)    .  N   azivi, dakle, prethode i standardizaciji, i kodifikaciji, i unifikaciji, opstaju i na stručnoj i na političkoj razini   kroz gotovo sve faze unifikacije, unatoč potiskivanju (poglavito bosanskog naziva), sve do Novosadskog  dogovora1954 .    Nakon tog dogovora i Pravopisa 1960 opstaju na kolokvijalnoj razini, a na službenoj razini   bivaju zamijenjeni nazivima varijanata  .    Koriste se ‘zapadna’ i ‘istočna’, a od početka sedamdesetih se   republičke varijante javljaju kao ‘srpskohrvatski’, ‘hrvatski ili srpski’, te ‘srpskohrvatski/hrvatskosrpski’  .      Tako ih klasificira i primjenjuje sâm Službeni list SFRJ .    Pod tim trima nazivima nije nimalo teško prepoznati   upravo srpski, hrvatski, odnosno bosanski .” (B   ešker 2006: 312)   4 “Četiri nacije (Srbi, Hrvati, Muslimani i Crnogorci) participiraju jedan standardni jezik u okviru jedne   države, ali u četiri različite sociokulturne sredine, no nikako ne u smislu isključive jednonacionalne  obojenosti .    Njima odgovaraju četiri standardnojezička izraza od kojih su dva strukturirani kao varijante   (istočna i zapadna varijanta), a druga dva kao specifične posebnosti predstavljajući autentične, vlastitom  selekcijom izraza izdiferencirane standardnojezičke formacije .” (   Janković 1984: 186)   Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?     237   Odnos prema standardnom bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku,   kao i prema nekim drugim pitanjima koja se tiču nove sociopolitičke stvarnosti u bivšim  jugoslavenskim zemljama, i danas je dijelom posljedica nedovoljne informiranosti i po -  jednostavljivanja .    Kao jednu od negativnih okolnosti u stvaranju realne slike koju su   Rusi mogli steći o dešavanjima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji devedesetih  godina prošlog stoljeća Sergej Romanenko vidi stereotipe Rusa o ovim zemljama, npr  .      urednici su uvjereni da ruske čitaoce interesira samo Srbija 5, napisati štogod objektiv -  no o Hrvatskoj, Bosni ili Sloveniji zahtijeva puno truda, ali i kod srpskih i hrvatskih  novinara također postoje stereotipi u pogledu dešavanja u Rusiji  .6 Ako bi se i moglo   govoriti o stereotipima Rusa o Balkanu, onda bi trebalo govoriti i o stereotipu o Rusima,  njihovoj ulozi na Balkanu  .    Ipak, prije bi se moglo reći da je ovdje riječ o nedovoljnoj   informiranosti jednih o drugima ili nedovoljnoj zainteresiranosti jednih za druge nego  o stereotipima, što opet sigurno ne pomaže u jačanju veza između Rusa i drugih naroda  bivše Jugoslavije od devedesetih godina do danas  .    Osvrćući se, pored ostalih problema,   i na složenu jezičku situaciju u zemljama bivše Jugoslavije, u predgovoru knjizi poljskog  novinara Wojciecha Tochmana, 7 Romanenko kaže da u jugoslavenskoj državi, ni u kral -  jevskoj Jugoslaviji, ni u “Titovoj” socijalističkoj, bosansko-muslimanska jezička tradicija  nije stekla uvjete za normalan razvoj  .    O njemu se može govoriti tek sada, nakon stvaran -  ja države Bosne i Hercegovine (v .    više u Романенко: 2004) .  “   Najbolji uvid u odnos državne vlasti prema ovom pitanju (op  .    a .    pitanju nacional-  nosti i jezika) pružaju periodični popisi stanovništva, iako se u njima sadržani podaci  i klasifikacije često mogu samo uslovno smatrati verodostojnim” (Bugarski 2005: 104)  .      Popisi stanovništva nisu, dakle, uvijek relevantni pokazatelji jezičke situacije u nekoj  zemlji, ali su važni u smislu određivanja odnosa prema ovim pitanjima, važni su u pla -  niranju jezičke politike, i unutrašnje i vanjske  .    U tom je smislu interesantan sljedeći   podatak: u upitniku koji su na popisu stanovništva u Rusiji 2010  .    ponudili Ministar -  stvo ekonomskog razvoja Ruske Federacije i Federalna služba za statistiku na pitanje  o poznavanju jezika, pored nekoliko stotina drugih, među kojima: сербохорватский,  сербский, сербскохорватский, сербско-хорватский, хорватский, черногорский,  bio je ponuđen i босанский (bosanski prema fonetskom načinu pisanja), боснийский  (bosanski) i босняцкий (bošnjački)  .    Na popisu 2002  .    godine 9 674 osobe izjasnile su   se potvrdno o poznavanju srpskohrvatskog jezika a bosanski, hrvatski i srpski nisu ni  ponuđeni kao mogući izbor .      Что такое боснийский? Šta znači bosanski na ruskom? Prema ruskim objasnid -  benim rječnicima, “pridjev bosanski koji se odnosi na Bosance, njihov način života, kul-   5 Međutim, tezu S  .   Talbotta, zamjenika državnog sekretara SAD-a od 1994  .   do 2001, o simpatijama Rusa   prema Srbima, pravoslavnim Slavenima, Romanenko (2005) smatra mitom .  6 Govoreći, imeđu ostalog, i o sudbini rijetkih ruskih dobrovoljaca u bosanskom ratu  za Russkij vopros –   Apropos № 2003/4 Romanenko podsjeća da u historijskom sjećanju stanovnika Sarajeva ostaje činjenica  o pojavljivanju E  .    Limonova u okolini njihovog grada  .    Poslije će on sam pričati o tome kako je pucao po   nezaštićenim ljudima, kaže Romanenko    .      7 Predgovor knjizi u kojoj su u formi dokumentarističke proze predstavljene posljedice etničkog čišćenja u   BiH, uglavnom Bošnjaka .   (Autor knjige, poljski novinar Wojciech Tochman, boravio je u Bosni i Hercegovini   za vrijeme rata 90-ih) .      U poljskom jeziku je npr  .    uobičajena upotreba naziva język bośniacki  (bosanski jezik)  .    Većina poljskih   stručnjaka iz oblasti južnoslavenskih jezika koristi upravo naziv bosanski a ne bošnjački jezik .       238   turu a također i na Bosnu i Hercegovinu, njihov teritorij, unutrašnje uređenje, historiju;  takav kao kod Bosanaca kao u Bosni i Hercegovini; Bosanci – prijašnji naziv za Slavene  Muslimane koji žive u Bosni i Hercegovini; ž  .    r .    Bosanka”8 (Ожегов,   шв  едова 2008: 57) .     U ovom rječniku uz pridjeve crnogorski, hrvatski i srpski stoji odrednica jezik, dok uz  bosanski nije navedena a izostao je i članak o srpskohrvatskom jeziku  .    Možda je intere-  santan podatak da ovo izdanje rječnika kao ni izdanja iz 1981  .    i 1990 .    godine ne sadrže   članak o BiH  .    Na iste sadržaje se odnosi odrednica pridjeva bosanski  i u online verziji   objasnidbenog rječnika (v .    u Ефремова 2000) a može se naći i u kolokaciji боснийский   кризис (bosanska kriza) (Большая советская энциклопедия 1970: 175)  .  N   a ruskim portalima danas se mogu naći uglavnom relevantni podaci o BiH, od en -  ciklopedija9, priručnika, 10 preko sadržaja različitih agencija 11, ponude literature na svim   svjetskim jezicima12 do bibliografskih podataka o izdanjima na bosanskom jeziku 13 iz   oblasti jezika, lingvistike i književnosti .     S druge strane, iz narednih nekoliko primjera internetskih izvora nije jednostavno   zaključiti da li se u insistiranju na nominaciji srpskohrvatski radi o naslijeđenom pojed-  nostavljivanju, inerciji, nedosljednosti ili nespremnosti na ozbiljniju naučnu raspravu o  postojanju novih jezika: bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, potvrđenih za -  konima vlastitih država kao i na globalnom nivou svjetske jezičke zajednice  .    Kao pri -  mjer ignoriranja bosanskog jezika može poslužiti internetska stranica koji nudi infor -  maciju o indoevropskim jezicima i, među ostalim, o južnoslavenskoj grupi jezika u koju  su ubrojani: “bugarski, makedonski, srpskohrvatski, ili srpski i hrvatski, slovenski  .”14   Identična podjela južnoslavenskih jezika 15 može se naći i na http://www  .l  ingvisto .o  rg   internetskoj stranici koja nudi sadržaje za učenje stranih jezika, pored mnogih drugih,  srpskohrvatskog i odvojeno srpskog i hrvatskog, ali ne i bosanskog  .    Interesantno je da   je upravo na portalu http://www  .p   hilology .r   u/, koji uključuje i gore navedenu stranicu,    8 Prijevod A .   Lj .   O .  9  Онлайн Энциклопедия Кругосвет “Официальными языками с начала 1990-х годов являются   боснийский (босанский, пишут на латинице), сербский (письменность на кириллице) и хорватский (с  латинской письменностью) .” h   ttp://www .k   rugosvet .r   u/enc/strany _mira/BOSNIYA _I _GERTSEGOVINA .  h   tm   10 Географический справочник «О странах»  Босния и Герцеговина, Официальные языки: боснийский ,   сербский , хорватский  http:// ostranah .ru/b  osnia _and _herzegovina  11  Языки бывшей  Югославии http://www  .p  rimavista  .ru  /rus/articles/yazyki _yugoslavii Na ovoj stranici   objavljen je savjet zainteresiranim za izlazak na tržišta zemalja bivše SFRJ o važnosti razumijevanja jezičke   situacije: srpskohrvatski jezik ne smatraju aktuelnim jezikom, jer danas u svakoj od ovih zemalja postoje  službeni jezici i mnogi njihovi građani smatraju taj termin politički nekorektnim i uvredljivim  .    Službeni   jezici u Bosni i Hercegovini su bosanski, srpski i hrvatski  .    Klijentima se savjetuje da ako nemaju neko   određeno namjensko tržiše na teritoriji Bosne i Hercegovine, onda je najbolje prevoditi na bosanski jezik .  12 Славянские языки, Бесплатная библиотека: самоучители, учебники, словари, разговорники, всех   мировых языков  .С  лавянские языки- Южная группа включает в себя болгарский язык , македонский   язык, сербский язык  и хорватский язык , словенский язык  и боснийский язык  .    http://in-yaz-book .r   u/  slav    .h   tml  13 Autori: Čedić, Ibrahim, Halilović, Senahid, Jahić, Dževad Azizov, Kasumović, Ahmet http://www .l  ibfl .r  u/  newbnp/2003-05/8-text .h  tm  14  (болгарский, македонский, сербохорватский, или сербский и хорватский, словенский  .)   http://  homepages .t  versu .r  u/ ~ips/Indoeuropean .h  tm#part21  15  Языки мира, славянские , южнославянские:   болгарский язык ,  македонский язык ,  словенский язык ,   хорватский язык , сербский язык  .      Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?     239   objavljena obavijest da se na ovoj adresi mogu pronaći najvažniji lingvistički resursi na  ruskom jeziku  .   U rubrici Сербохорватский язык  (Srpskohrvatski jezik)   dostupan je   samo jedan članak autora V .    P .    Gudkova “O statusu, strukturi i nazivu književnog jezi -  ka bosanskih muslimana” (2001) .    Gudkov smatra da je po svome materijalu i strukturi   босняцкий (bošnjački) “ боснийский” (“bosanski”) jezik isti onaj koji se tradicionalno   nazivao srpskohrvatskim  .    Neprihvatanje imena bosanski jezik  autor objašnjava odno -  som Srba i Hrvata prema ovom nazivu, koji u njemu, kako se navodi, ne bez osnove,  vide nastojanje Bosanaca Muslimana na uspostavljanju jezičke hegemonije na terito -  riji BiH, te smatra prikladnijim imenovanje ovog jezika pridjevom bošnjački , koji je u   korelaciji s etničkim imenom Bošnjaci  .    Stav da je za jezik bosanskih muslimana (Boš -  njaka) uputno zadržati lingvonim “сербскохорватский” (srpskohrvatski) 16 ili možda   “сербскохорватскобосняцкий” (srpskohrvatskobošnjački) autor zasniva na tezi o za -  jedničkoj dijalekatskoj bazi sa jezikom Srba i Hrvata, jedinstvenoj gramatici ovih je -  zika i fonemskom inventaru, u kojem se kao posebna pojava izdvaja jedino povećana  frekventnost upotrebe suglasnika h    . I   ako su turcizmi i sfera njihove upotrebe značajna   osobina ovog idioma, nema ih više nego u naučnim i društveno-političkim tekstovima  srpskih i hrvatskih autora, zaključuje Gudkov  .    Na istom portalu 17 još je 2003 . ob  javljen   članak McAdamsa “Srpski i hrvatski su dva različita jezika!”, u kojem se insistira da ne  postoji nikakav srpskohrvatski jezik  .    Tekst predstavlja reakciju na upotrebu naziva srp -  skohrvatski, koji je, po mišljenju autora, “zapravo srpski”  .    Dovodeći u vezu bosanski jezik   sa srpskohrvatskim i drugi lingvisti npr  .    Kondratenko  naglašavaju da se oni po svojoj   strukturi skoro ne razlikuju, ali pri tome ističu i karakteristiku bosanskog jezika koja se  ogleda u većoj zastupljenosti leksike turskog ili arapskog porijekla  .    Razgovorni jezik tri   naroda zapravo je isti (Кондратенко 2008: 56) .      Rezultati istraživanja pokazuju da savremena ruska naučna literatura ne prepoznaje   uvijek novu kulturno-političku i sociolingvističku stvarnost država nastalih raspadom    16 Ukorijenjenost naziva srpskohrvatski upravo se vezuje za prostor BiH  .   Od sedamdesetih do devedesetih   godina u lingvističkoj javnosti popularizira se termin bosanskohercegovački standardnojezički izraz, pod  kojim se podrazumijevaju specifičnosti srpskohrvatskog jezika u BiH  .    Često se, međutim, kao znak pitanja   postavljala dilema da li je teorija o bosanskohercegovačkom standardnojezičkom izrazu kao autentičnom  izrazu, koja je suprotstavljena tezi o njemu kao rezultatu ukrštanja i prožimanja dviju varijanata, utemeljena  na činjenicama utvrđenim naučnoistraživačkim postupkom ili na pretpostavkama  .    Po Baotiću (v  .    1977:   59), srpskohrvatski jezički fenomen ponajmanje je ispitan u Bosni i Hercegovini da bi se moglo tvrditi da je  bosanskohercegovački standardni izraz ukrštanje i prožimanje dviju varijanata .      Standardnojezičku   varijantu “možemo shvatiti kao adaptaciju jednog dijatopnog standardnog jezika   »uslovima, potrebama i tradiciji«, jedne posebne sociokulturne sredine sa svojom originalnom  strukturiranošću .” (   Janković 1984: 188) Janković smatra da je naznačavanje okvira nacije za puno određenje   standardnojezičke varijante isuviše preusko da bi bilo zadovoljavaljuće i u tom smislu mnogo bolje šanse daje  sociokulturnoj sredini, čiji je opet nacija primarni konstitutivni element .      Stav u to vrijeme aktuelne politike o ovom pitanju vidi se i u jednom od zaključaka sadržanih u dokumentu   usvojenom 1971 .: “  Književnojezički izraz u Bosni i Hercegovini ne može se varijantski odrediti, jer je, i bez   posebnih ispitivanja, evidentno da je on specifičan, kao što su bile specifične društvene i kulturne prilike  u kojima je nastajao i razvijao se  .” “   Književni jezik i književnojezička politika u Bosni i Hercegovini –   dokument društveno-političkih organizacija” u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavačkoj djelatnosti u  Bosni i Hercegovini, str .    182 .      17 http://www .  philology .r  u/     240   Jugoslavije, koja podrazumijeva i nestanak srpskohrvatskog18 jezika u njihovim zakono -  davstvima, odnosno potvrđivanje službenih jezika: srpskog, hrvatskog, bosanskog i cr -  nogorskog .    U ruskim lingvističkim udžbenicima srpskohrvatski se još uvijek opisuje kao   jedan od južnoslavenskih jezika, uz zaključak da Srbi, Hrvati, Crnogorci i Muslimani  govore jednim srpskohrvatskim jezikom (v  .    u Соколянский 2004: 20) .    U Lingvističkom   enciklopedijskom rječniku također se može naći informacija o srpskohrvatskom 19 kao   o aktuelnom jeziku .     Moguće da je jedan od razloga sporijeg prihvatanja nove jezičke situacije i to da je   bivša Jugoslavija u ruskoj nauci važila kao primjer za pragmatično vođenje jezičke poli -  tike20, posebno kada se ima u vidu specifičnost njene situacije: regionalne autonomije su   štitile prava stanovništva na jezik, posebnu podršku imali su slovenski i makedonski, a  podržavala su se i prava manjina .21 U određenom broju radova i članaka ruskih naučni-  ka zabilježena je dosljedna upotreba naziva bosanski jezik , npr .   analizirajući jezičku po-  litiku u zemljama bivše Jugoslavije, Kondratenko predstavlja njihovo državno uređenje  i kao službene jezike navodi: srpski, hrvatski i bosanski  .    Sa stanovišta lingvistike teško   da je u potpunosti opravdana podjela srpskohrvatskog na tri jezika: srpski, hrvatski i  bosanski piše Judova (2001:140) u članku koji govori o neophodnosti sastavljanja rječnika   srpskih i hrvatskih leksičkih razlika .      Sociolingvističke uzroke cijepanja srpskohrvatskog jezika na bosanski, hrvatski,   srpski i crnogorski22, Kamusella povezuje sa djelovanjem zakona “etnolingvističkog na-  cionalizma”  . S  pecifičnost Bosne 23 u odnosu na druge države centralne Evrope zasniva se   na tome da se ona ne uklapa u obične paradigme etnoreligijske nacionalne države, budu -  ći da se ona sastoji iz Federacije BiH i Republike Srpske a etnoreligijske razlike između  tri naroda koje su postojale i ranije tek danas postaju prepoznatljive i kao lingvističke  .      Dok Bosance ponekad nazivaju Bošnjacima , pa prema tome i njihov jezik, nominacija   bosanski odnosi se na ukupno stanovništvo Bosne nezavisno od etničkih, religijskih ili   jezičkih razlika (v .    u Камуселла 2009: 9) .      Tendencije ka višejezičnosti danas se ogledaju i u zakonima zemalja bivše Jugosla -  vije; centrifugalne sile koje su izazvale raspad zajedničke federativne države pokazale su    18 U godinama prije osamostaljenja bivših jugoslavenskih republika službeni naziv srpskohrvatski u ruskim   rječnicima je definiran kao “jezik Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bosanaca Muslimana” (Большая советская  энциклопедия 1976: 284) .    Isto određenje jezika v .    u Советский энциклопедический словарь 1980: 1209 .      Stručna literatura prema genealoškoj klasifikaciji jezika svrstava srpskohrvatski u južnu podgrupu slavenske  grupe jezika, uz kratku informaciju o pismima kojima se služe Srbi i Hrvati, Srbi ćirilicom, Hrvati latinicom  i podatak o najstarijim spomenicima iz XII v .    (v .    u Реформатский 1998: 415) .  19 Srpskohrvatski, srbohrvatski, hrvatskosrpski jezik – jedan od južnoslavenskih jezika  .   Ovisno o konkret -  nom narodu, može se nazivati hrvatskim ili srpskim  .   . .   Rasprostire se u SFRJ (jedan je od službenih jezika)   i u susjednim državama, također u Americi i Australiji  .    Ukupan broj govornika preko 16, 5 miliona ljudi  .      Лингвистический э нциклопедический словарь http://tapemark  .n   arod .r   u/les/443c .h   tml  20 Škiljan vidi nekoherentnost i djelomičnost jugoslavenske jezične politike u svakoj domeni ne umanjujući   realne goleme pomake koji su u nekim domenama jezične i komunikacijske djelatnosti ostvareni nakon oslo -  bođenja, pri tome misli na stvarnu (pa i virtualnu) ravnopravnost jezika naroda i narodnosti u mnogim  područjima .    Smatra da je to više rezultat općih političkih opredjeljenja nego osmišljene i konzistentne jezične   politike (v .    više u Škiljan 1988) .  21 O pravu na jezik nacionalnih manjina u Jugoslaviji v .   npr .   u Гришаева: 2005 .  22 Bosanski i hrvatski, koji se služe latinicom, i srpski, koji se služi ćirilicom, uz napomenu da otprilike   polovina publikacija u Srbiji izlazi na latinici te dvoalfabetski crnogorski (Камуселла 2009: 9) .     23 U tekstu se upotrebljava samo dio naziva države .   A   mela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?     241   se tako snažne, smatra Katunin, da se dogodila ne samo potpuno predvidljiva podjela na  srpski i hrvatski jezik nego i pozicioniranje bosanskog  (bošnjačkog) i crnogorskog jezi -  ka .    Dvostruka nominacija bosanski  (bošnjački) u ovom primjeru vjerovatno se zasniva   na različitom nominiranju jednog od službenih jezika u ustavima i statutima admini -  strativnih jedinica Federacije BiH .    Autor navodi da se u ustavima kantona upotrebljava   prva, a u ustavima županija druga nominacija .    Formulacije službenih jezika u Republici   Srpskoj: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda Katunin  ocjenjuje kao prilično originalne .    Osim objektivnih faktora, ukupno 17 službenih jezika   na prostoru bivše Jugoslavije, rezultat je isticanja svog jezika kao posebnog s ciljem uda-  ljavanja svakog naroda odnosno etničke skupine od drugih i naglašavanja suvereniteta  novonastalih državnih tvorevina (Катунин 2009: 55) .      Za praktične potrebe kao što je prevođenje i sl  .    naći će se možda neočekivano veli -  ki broj ponuda, mnogobrojne agencije nude usluge prevođenja sa bosanskog na ruski i  obrnuto .24 Dok se za učenje bosanskog jezika na kursevima i sl  .   nudi niz mogućnosti 25,   studij bosanskog jezika nije organiziran na ruskim univerzitetima ni kao studij ni kao  posebna katedra, niti na nivou lektorata  .    Čak ni fakulteti kao što je Moskovski fakultet   za međunarodne odnose 26 u svojim programima nemaju bosanski jezik .   U ovom smislu   u povoljnijoj poziciji je srpski a u posljednje vrijeme i hrvatski jezik, koji se počeo izuča-  vati i studirati odvojeno od tzv  .    srpskohrvatskog, ne samo u školama nego i privatno  .      “To predstavlja veliki iskorak u odnosu na ranija razdoblja”, smatra Bagdasarov 27 (2010),   autor “Hrvatsko-ruskoga rječnika” i više radova i knjiga o hrvatskom književnom jeziku  .     Mali broj studenata ruskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Sarajevu od de -  vedesetih godina do danas također je jedan od pokazatelja nepostojanja dobre komuni -  kacije između kultura, ekonomija i politika najveće i jedne male i podijeljene slavenske  zemlje .    Situacija u regionu je drugačija  .    Tako se na studij ruskog jezika u Hrvatskoj po -  sljednjih godina prijavi daleko veći broj studenata nego što to kvote upisa predviđaju  .       24 Перевод с боснийского на русский, перевод на боснийский с русского ...  Бюро  Переводов «Софокл» предлагает профессиональный перевод с боснийского языка  (или на   боснийский язык)   .   Если Вам необходим письменный боснийско-русский ...  http://www .s   ofokl .   ru/euro/bosnia  .h   tml  Перевод  с боснийского и на боснийский с русского языка ...  Переводчик  боснийского языка  бюро переводов «ДжиАр Консалтинг» осуществляет юридический,   экономический, финансовый, технический, научный, ...  http://vip-perevod .c   om/bitrix/urlrewrite .   php  Переводчики боснийского языка в бюро нотариального перевода .  М   ы  оказываем услуги локализации и перевода сайтов на боснийский язык: боснийско-русский и   русско-боснийский перевод контента ... www .b   uro24 .n   et/bosniyskiy-perevod  .h   tm  25 http://nauchi77  .r  u/repetitors/r829/  шко  ла южнославянских языков “ Югович” приглашает всех желающих изучать сербский, хорватский,   черногорский, словенский, македонский и боснийский языки  .  h   ttp://nauchi77 .r   u/foreign _languages/bosnian _language/  26 Информационный портал Московского государственного института международных отношений   (МГИМО) МИД России Кафедра языков стран Центральной и Ю го-Восточной  Европы Албанский   язык Болгарский язык Венгерский язык Румынский язык    хо   рватский язык Чешский язык   Украинский язык Сербский язык Польский язык Словацкий язык)  27 Jedan od dobitnika Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2009  .   godinu i predavač   hrvatskog jezika na više moskovskih fakulteta .     242   Bosanskohercegovačkoj nauci, ekonomiji, obrazovanju i umjetnosti sigurno bi dobro  došla bolja saradnja sa najprostranijom zemljom svijeta  .   Koliko će bosanski jezik biti   prihvaćen u svijetu, pa i u Rusiji, najviše zavisi od prisutnosti i snage njegove kulture .      Literatura i izvori:   Bagdasarov, Artur Rafaelovič (2010), Č ovjek koji ne poštuje svoj jezik ne voli ni svoj narod http://  www .h  rvatski-fokus .h  r/index .p  hp/intervjui/1412-ovjek-koji-ne-potuje-svoj-jezik-ne-voli-  ni-svoj-narod (pristupljeno 7 .    3 .    2011)  Baotić, Josip, O ISTOM, ali drugačije, u: Oslobođenje (2 .    6 .    2008 .    str .    10–11)  Baotić, Josip (1977), “Književnojezička politika u svjetlu lingvističke teorije i istraživačkih aktiv -  nosti u Institutu” u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavačkoj djelatnosti u Bosni i Herce -  govini, Institut za jezik i kniževnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Posebna izdanja 3, str  .      53–61    .   B   ešker, Inoslav (2006), Prijedlog za forum o lingvističkoj situaciji na područjima neoštokavskih   standarda (bivšeg srpskohrvatskog i hrvatsko-srpskog jezika)  . S   tudi Slavistici III, str .    304–314 .      http://bib .i   rb .   hr/datoteka/287888  .1   9 _Forum .   pdf (pristupljeno 31 .1   2 . 2   010)  Bugarski, Ranko (2005), Jezik i kultura, Biblioteka XX vek, Beograd  Janković, Srđan (1984), “Nacija i standardnojezička varijanta” u: Književni jezik 13/4, str  .    177–190,   Sarajevo  McAdams, Michael (2003), Сербский и хорватский – два разных языка! , prev .    s engleskog   http://www .l   ingvisto .o   rg (pristupljeno 11 .    3 .    2011)   Škiljan, Dubravko (1988), Jezična politika , Naprijed, Zagreb  Šipka, Milan, ur .    (1977), “Književni jezik i književnojezička politika u Bosni i Hercegovini – do -  kument društveno-političkih organizacija” u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavačkoj  djelatnosti u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i kniževnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik,  posebna izdanja 3, str .    179–188 .      Гудков, В .    П .    “О статусе, структуре и названии литературного языка боснийских мусуль -  ман”, в: Исследование славянских языков в русле традиций сравнительно-историче -  ского и сопоставительного языкознания  .    - М .,    2001 .    - с .    24-25, http://philology .r   u/lingui-  stics3/gudkov-01 .h   tm (pristupljeno 8 .    3 .    2011)  Гришаева,  Е .Б .    ” Языковые права”, в: Вопросы филологических наук  .    №  2, 2005 .    «Компания   Спутник» .    - с .    24-37  .  Еф   ремова, Т  .    Ф  .    (2000), Толковый словарь, http://dic  .a   cademic .r   u/dic .n   sf/efremova/143117   (pristupljeno 11 .    4 .    2011)   Камуселла, Т .    “Центральная Е вропа с лингвистической точки зрения”  .    Век глобализации  .   В   ыпуск №2 (4) 2009 http://www .s   ocionauki .r   u/journal/articles/126913/ (pristupljeno 28 .    3 .      2011)   Катунин, Д  .    А  .    “Мультилингвистические тенденции в современном законодательстве   стран бывшей Югославии”, в: Методика преподавания славянских языков с использо -  ванием технологии диалога культур Материалы III Международной научной конфе -  ренции (16–18 октября 2008 г  .) Т   омск 2009, под ред  .    И .    В .    Никиенко и О  .    В .    Орловой;   ГО У ВПО Томский государственный педагогический университет  .    – Томск: Изд-во    Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?     243   ТГП У, 2009 .   с .   47–57 .   http://sun .t  su .r  u/mminfo/2010/000388956/000388956 .p  df (pristuplje-  no 29 .   4 .   2011)  Кондратенко,  Л .    И .    (2008), “ Языковая политика в странах бывшей Ю гославии”, в: Акту -  альные проблемы государства и права в Европе .    Сборник научных статей, П .    Н .    Бирю-  ков (отв  .р   ед) .    – Воронежский государственный университет  .    http://ejournals  .pp .n   et .  ua   / _ld/1/102 _pr _es _ii .   pdf  Ожегов, С .    И, шв   едова, Н .     Ю .    (2008), Толковый словарь русского языка , Российская акаде-  мия наук, Институт русского языка им  .    В .    В .    Виноградова, 4-е издание, дополненное,   Москва  Прохоров, А  .    М  ., г   лавный редактор, (1970), Большая советская энциклопедия , третье   издание, книга 3, «Советская энциклопедия»  . М   осква  Прохоров, А  .    М  ., г   лавный редактор, (1976), Большая советская энциклопедия , третье   издание, книга 23, «Советская энциклопедия»  . М   осква  Прохоров, А  .    М  ., п   редседатель, и другие, (1980), Советский энциклопедический словарь ,   «Советская энциклопедия», Москва  Реформатский, Александр Александрович (1998),  Введение в языковедение  .    Классический   учебник, М .: А   спект Пресс, (пятое уточненное издание – М ., 1   967) .  Р   оманенко, Сергей «Что в имени тебе моем?»  Независимая Россия и распад Югославии   («Što znači tebi ime moje» Nezavisna Rusija i raspad Jugoslavije, str  .    339–364 .    Hrčak Portal   znanstvenih časopisa Republike Hrvatske , Migracijske i etničke teme, Vol  .2   1 No .4   , prosinac   2005 . h   ttp://hrcak .s   rce .h   r/index .p   hp?id _clanak _jezik=4301&show=clanak)  Романенко, Сергей “Вступление”, в: Войцех Тохман Ты будто камни грызла  .    . .    «Иностран-  ная литература» 2004, №10 http://magazines  .r   uss .r   u/inostran/2004/10/toh5 .h   tml (pristu-  pljeno 4 .3 .2   011)   Романенко, Сергей в:  Некрасовский вопрос – Nekrasov’s question, Russkij vopros – Apropos №   2003/4  http://www  .r   usskiivopros .c   om/index .ph   p?pag=one&id=135&kat=9&csl=25 (pristu -  pljeno 4 .    3 .    2011)      С   околянский, Александр, А .    (2004), Введение в славянскую филологию  .    - М .    : Академия .  Юд   ова,  Ю .     Ю .    “О необходимости создания словаря сербских и хорватских лексических   различий”, в: Исследование славянских языков в русле традиций сравнительно-исто -  рического и сопоставительного языкознания  .    - М  ., 2   001 .    с  .1   40–142 www  .p   hilol .m   su .  r   u/ ~slavphil/books/30 _10 _2001 .d   oc (pristupljeno 8 .    3 .    2011)   Internetski izvori:   Алфавитный перечень возможных вариантов ответов населения для кодирования отве -  тов на вопросы раздела 9 Переписного листа формы Л Всероссийской переписи насе- ления 2010 года) http://www  .p   erepis-2010 .r   u/documents/acts/yazyki .d   oc (pristupljeno 24  .      3 .    2011)   Лингвистический  энциклопедический словарь http://tapemark  .n   arod .r   u/les/443c .h   tml (pri-  stupljeno 12 .    5 .    2011)  http://homepages .t   versu .r   u/ ~ips/Indoeuropean .h   tm#part21 (pristupljeno 28 .    3 .    2011)  http://www .p   hilology .r   u/ (pristupljeno 8 .    3 .    2011)   http://www .l   ingvisto .o   rg (pristupljeno 11 .    3 .    2011)     244   http://www .k  rugosvet .r  u/enc/strany _mira/BOSNIYA _I _GERTSEGOVINA .ht  m (pristupljeno 8 .     3 .   2011)   http://ostranah  .r   u/bosnia _and _herzegovina (pristupljeno 7  .    3 .    2011)  http://www .m   gimo .r   u/social/index  .p   html (pristupljeno 18 .    5 .    2011)  http://www  .p   rimavista  .ru   /rus/articles/yazyki _yugoslavii (pristupljeno 18 .    5 .    2011)  http://in-yaz-book .r   u/slav .h   tml (pristupljeno 26 .    3 .    2011)  http://www .l   ibfl .r   u/newbnp/2003-05/8-text .h   tm (pristupljeno 9 .    3 .    2011)  http://www .s   ofokl .r   u/euro/bosnia .h   tml (pristupljeno 26 .    3 .    2011)  http://vip-perevod .   com/bitrix/urlrewrite .p   hp (pristupljeno 19 .    4 .    2011)  www .   buro24 .n   et/bosniyskiy-perevod .h   tm (pristupljeno 19 .    4 .    2011)  http:// nauchi77    .ru/r   epetitors/r829/ (pristupljeno 14 .    4 .    2011)  http://nauchi77 .r   u/foreign _languages/bosnian _language/ (pristupljeno 16 .    4 .    2011)   Amela Ljevo-Ovčina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?     245       Hasnija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika  u Srbiji, Makedoniji i Kosovu   Raspad Jugoslavije rezultirao je nastankom novih država, u kojima su se desile mnoge  promjene u svakom pogledu, uključujući i jezičke  .   Jezici koji se koriste u novim zemlja -  ma (Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji) jesu bosanski, crnogorski, hrvat -  ski i srpski .    Jezici sve tri etničke grupe (bosanski, hrvatski i srpski) u Bosni i Hercegovini   imaju isti status .    S obzirom na to da mnogi Bošnjaci žive i u drugim zemljama, a u odre -  đenim regijama čak su i većina, ovdje ćemo govoriti o pravnom statusu njihovog jezika  – bilo da se koristi u procesu obrazovanja ili u masovnim medijima  .    Predmet ovoga rada   je status jezika Bošnjaka u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu .   K   ljučne riječi: bosanski jezik, nacionalne manjine, obrazovanje, mediji .   Th   e Status of the Bosnian Language in Serbia, Macedonia and Kosovo     Dissoulution of Yugoslavia resulted in creation of new countries .    In these new countries   there have been numerous changes in every aspect, including changes regarding langua -  ge .    The languages that are being used in the new countries (Bosnia and Herzegovina,   Montenegro, Croatia and Serbia) are Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian  .    In   Bosnia and Herzegovina the languages of its constitutive ethnic groups (Bosnian, Cro -  atian, Serbian) have equal status  .    Since many Bosniaks live in other new countries, and   are even majority in certain regions, in this book we disscussed the legal status of their  language – whether it is being used in the education process and in the mass media  .    In   this book we discussed only the status of the language of Bosniaks in Serbia, Macedonia  and Kosovo    .   K   ey words: Bosnian language, national minorities, education, medias .      Rasprava o jeziku u višenacionalnim zajednicama podrazumijeva veoma širok spektar  različitih pristupa – najprije stručnih, ali i društvenih, kao i svrsishodno razmatranje  svih pitanja relevantnih za status jezika jednog naroda, prije svega manjinskog  .    Naročit   problem predstavlja jezik manjina koji se razlikuje u odnosu na jezik većine primarno  manifestativnom funkcijom .    “Ona automatski proizlazi iz činjenice da postoje različi -  ti jezici i u njima dijalekti, uslovljeni teritorijalnim i socijalnim činiocima  .” (   Ivić i dr  .      2006:49) Bez obzira na to šta se podrazumijeva pod posebnim jezikom, mislimo da jezič -  ka politika svake zemlje mora voditi računa o jeziku manjina makar one posebnost svog    UDK : 811 .163 .4*3' : 37(497 .11)   811   .  163   .  4*3': 37(497   .  7)  811    .   163    .   4*3': 37(497    .   115)  811    .   163    .   4*3'272     246   jezika bazirale na manistativnoj funkciji .   Izlišno je govoriti o tome kako jezik ima veliki   psihološki značaj u ljudskim zajednicama  .   Dovoljno je spomenuti Hašku deklaraciju u   kojoj se ističe da je jezik jedno od osnovnih načela kreiranja ljudskog identiteta .  P   osljednja izjašnjenja Bošnjaka u Sandžaku (Srbija) u vezi sa nacionalnim imenom   i nazivom za jezik “nedvosmisleno pokazuju da je među njima vrlo snažna svijest o boš-  njačkom porijeklu (u nacionalnom smislu), pripadnosti širem nacionalnom prostoru i  bosanskom jeziku kao najbitnijem pokazatelju i zaštitniku nacionalnog identiteta i glav -  nom sredstvu komunikacije unutar zajedničkog nacionalnog prostora  .” (   Jahić 1999:80)   “U stvarnome svijetu govornici odlučuju kojim jezikom govore; jezikoslovci trebaju po -  štovati njihove odluke”  . (   Lunt 1986:730)  Slijedom takvih stavova ne možemo osporiti tvrdnje bosanskih lingvista što go -  vor Bošnjaka na širem prostoru između Bijeloga Polja, Novoga Pazara, Tutina i dublje  dolinom Lima, od Brodareva, Prijepolja ka Priboju, te Plava, Gusinja, Rožaja, Pljevalja,  Mrkovića (kod Bara), kao i govor Goranaca (stanovnika brdsko-planinskog predjela u  jugozapadnom dijelu Kosova), smatraju bosanskim, odnosno jednim od sandžačkih di -  jalekata .    (Jahić –Halilović – Palić 2000:38-39) Oni se osjećaju Bošnjacima i svoj jezik   imenuju bosanskim, “unatoč tome što se ne može ustanoviti i njihovo eventualno bo -  sansko porijeklo” .    (Halilović 1991:28) Također, Bošnjaci Podgorice, Nikšića, Kolašina,   Spuža i drugih manjih mjesta svoj jezik nazivaju bosanskim  i ističu “da predstavljaju   nedjeljivu cjelinu sa Bošnjacima iz Bosne” .    (Halilović 1998:301) Bošnjacima, ali i Bosan-  cima, smatraju se mnogi žitelji Makedonije, Kosova, Albanije itd .  N   ećemo otvarati raspravu o tome da li je sporno bosansko porijeklo Bošnjaka koji   danas žive izvan Bosne i Hercegovine (mislimo na one u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoni -  ji i Kosovu), niti ćemo takvu tvrdnju osporavati najnovijim radovima iz populacione  genetike, samo ćemo podsjetiti na historijske činjenice koje potvrđuju da su svi oni ži -  vjeli unutar Tvrtkovog kraljevstva (XIV stoljeće), Osmanskog carstva (od XV do kraja  XIX stoljeća) te bivše Socijalističke Jugoslavije (do samog kraja XX stoljeća) (Imamović  2000:8) .    Bio je to dug period u kojem je kod velikog dijela naroda jačala svijest o njego -  vom bošnjačkom etnosu i bosanskom jeziku .    Međutim, historijske prilike su se mijenja-  le, što je utjecalo na broj Bošnjaka i njihov identitet u okvirima država u kojima su živjeli  i u kojima danas žive .      Prema popisima iz 1971, 1981 .    i 1991 .    godine,1 Bošnjaci, odnosno Muslimani (kako   je tada bilo priznato njihovo etničko-vjersko ime), bili su treći najbrojniji narod (nacija)  u bivšoj Jugoslaviji (SFRJ)  .    Muslimanima se 1991  .   deklariralo 2 376 646 stanovnika te   bivše zajedničke države .      Ustavom SFRJ iz 1974, sasvim prirodno, bilo je regulirano i pitanje jezika  .    Pripadni-  ci naroda i narodnosti Jugoslavije na teritoriji svake republike, odnosno autonomne po-  krajine, imali su pravo na nastavu na svom jeziku u skladu sa zakonom  .    (Došlić 1988:14)  Iako je u jugoslavenskoj državnoj zajednici ravnopravnost jezika naroda i narodno-  sti potpuna, srpskohrvatski jezik bio je “prvi jezik javnog komuniciranja u ovoj zemlji i  izvan nje .” (   Minović 1983:156) Srpskohrvatski jezik se razlikovao saobrazno različitim   socio-kulturnim sredinama u kojima se upotrebljavao, tj  .    u sredinama s različitom na -  cionalnom strukturom stanovništva i historijskim posebnostima vezanim za pojedine  narode .    Bez obzira na to da li se samo stilski razlikovao (Stevanović 1964:54) ili je kao    1 V .   podatke republičkih zavoda za statistiku .   Ha   snija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu     247   nacionalno nehomogen jezik egzistirao apstraktno, a konkretno se upotrebljavao u vidu  varijanata (Brozović 1970:38), pokazalo se da nije mogao opstati .     U periodu raspada SFRJ, tj .    od 1991 .    godine, došlo je i do “raspada” srpskohrvatskog   jezika, odnosno do “vraćanja” imena koja su bila u upotrebi prije Novosadskog dogovora  (1954) .    Bošnjaci sada imaju bosanski, Crnogorci crnogorski, Hrvati hrvatski i Srbi srpski  .      Sve su to zvanični nazivi jezika u novim državama nastalim od bivših jugoslavenskih  republika i pokrajina .    U njima se danas, više nego ikad, na jezik gleda kao na instrument   nacionalne kulture i nacionalnog identiteta  .    Sačuvati nacionalni jezik u njima znači sa -  čuvati sebe kao pripadnike nacije koja se služi tim jezikom  .    Aktualizira se odnos nacije   i države .    “Kod mnogih postoji osjećanje – u evropskom kulturnom krugu nasleđeno od   romantičarskih shvatanja prošlog stoljeća da bi bilo nekako prirodno da pripadnici poje -  dinih nacija imaju svoj poseban jezik”  i svoju posebnu državu, koju “ne bi delili sa dru -  gima” .   (Bugarski 1995:55) Međutim, u svim novostvorenim državama postoji većinski   narod, u BiH su tri konstitutivna naroda, ali postoje i drugi narodi, pa se one nisu mogle  ostvariti po mjeri romantičarskog shvatanja: jedna država – jedan narod – jedan jezik .  Či   njenica je da danas u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu žive pripadnici   više naroda, nacionalne manjine, manjinske zajednice i razne etničke skupine  .    U svima   njima dominira jezik većinskog naroda (srpski, makedonski, crnogorski ili albanski), ali  se upotrebljavaju i jezici manjina .  B   ošnjaci koji kao manjina žive izvan BiH, naročito u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji   i Kosovu, rekli smo već, bosanski smatraju svojim jezikom  .    Nas je zanimao status ovog   jezika u obrazovanju, sredstvima masovne komunikacije, državnim organima itd .      Poznato je da su se članice Vijeća Evrope dogovorile da primjenjuju Povelju o regi -  onalnim i manjinskim jezicima .    A to znači da je pravo na upotrebu regionalnih i ma -  njinskih jezika u privatnom i javnom životu neotuđivo pravo koje je u saglasnosti sa  načelima Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u skladu sa duhom  Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Helsinškim za -  vršnim aktom 1975  .     Zaštita i unapređenje manjinskih jezika u različitim zemljama i   regionima Evrope od izuzetne je važnosti u izgradnji Evrope koja bi se zasnivala na na -  čelima demokratije kulturne raznovrsnosti .    Posebno je bitna odredba u kojoj se kaže da   članice preuzimaju obavezu da uklone bilo koje ugrožavanje, isključivanje, ograničenje  ili nepovoljan tretman koji bi se odnosio na upotrebu regionalnog ili manjinskog jezika  i koji bi imao za cilj da obeshrabri ili dovede u pitanje njegovo održavanje i razvoj  .    One   moraju osigurati predškolsko obrazovanje, makar u značajnoj mjeri, na odgovarajućem  regionalnom ili manjinskom jeziku, zatim osnovno, srednje, tehničko ili specijalistič -  ko, univerzitetsko ili drugo više obrazovanje, ili da omoguće studiranje ovih jezika kao  predmeta na univerzitetima ili višim školama, ili da omoguće uvjete za proučavanje ovih  jezika, na univerzitetima ili višim školama; da predvide obrazovanje odraslih itd  .    (nor-  malno, ako broj onih koji govore te jezike tako nešto opravdava) .  P   rema Povelji, sudovi moraju osigurati vođenje postupka na regionalnom ili ma -  njinskom jeziku, moraju osigurati da stranke, kad god se pojave na sudu, mogu govoriti  na svom jeziku itd .  D   ržave koje su potpisnice Povelje, ukoliko je to razumno moguće, moraju osigurati   da upravne vlasti koriste regionalne i manjinske jezike, da se punovažno podnose doku-  menta na regionalnim ili manjinskim jezicima; da osiguraju upravne tekstove i obrasce     248   na ovim jezicima (dvojezične verzije); upotrebu tradicionalnih imena mjesta (ako je ne -  ophodno zajedno sa imenom na zvaničnom jeziku); te da se regionalni i manjinski jezici  koriste u javnim službama .  Č   lanice Vijeća su obavezne da osiguraju stvaranje barem jedne radiostanice i jed -  nog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, da ohrabre njihovo stva -  ranje, da omoguće odgovarajuće odredbe zahvaljujući kojima bi prikazivači programa  ponudili sadržaje na ovim jezicima, da ohrabre ili olakšaju redovno emitiranje makar  jednog TV kanala, redovno objavljivanje novinskih tekstova, da pomognu obrazovanje  novinara i ostalih zaposlenika na radiju i televiziji, da osiguraju cirkulaciju štampe iz  matičnih zemalja, da daju podršku raznim kulturnim aktivnostima itd .  Č   lanice moraju eliminirati iz zakonodavstva sve odredbe koje zabranjuju ili ogra -  ničavaju, bez dovoljno opravdanih razloga, upotrebu regionalnih i manjinskih jezika  u dokumentima koji se tiču ekonomskog i društvenog života, posebno u ugovorima o  zapošljavanju ili tehničkim dokumentima kao što su uputstva za upotrebu određenih  proizvoda i instalacija, da osiguraju sva važna upozorenja vezana za sigurnost na regi -  onalnim ili manjinskim jezicima, kao i informacije o pravima potrošača i da ih istaknu  na vidna mjesta .      O radu članica Vijeća Evrope periodično se generalnom sekretaru podnosi izvještaj   o politici koju one preduzimaju u realizaciji Povelje .    Izvještaj ispituje Komitet eksperata .  K   ako se odredbe Povelje primjenjuju u Srbiji, Makedoniji i Kosovu, s obzirom na to   da su i one potpisnice Povelje, odnosno članice Vijeća Evrope?   Ustavom Republike Srbije iz 2006  .    uređuje se položaj manjinskih naroda, njihov   identitet i integritet  .    Ranijim Ustavom Srbije (1990) Republika Srbija je bila definirana   kao demokratska država svih građana koji u njoj žive, a sadašnjim Ustavom (2006) Srbija  je određena kao država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive  .    Insistira se na služ -  benoj upotrebi srpskog jezika i ćiriličnog pisma  .    Nacionalni simbol u upotrebi ukazuje   isključivo na srpsku nacionalnu tradiciju .  P   rava nacionalnih manjina su definirana posebnim zakonima  .    Zakon o službenoj   upotrebi jezika i pisma predviđa da u jedinicama lokalne samouprave u kojima su nasta -  njeni pripadnici nacionalne manjine budu obavezni u službenoj upotrebi njihovi jezici i  pisma ukoliko ih u ukupnom stanovništvu općine ima više od 15 % .      Zakonom o osnovnom sistemu obrazovanja (2004) nacionalne manjine se mogu   obrazovati na svom jeziku ili dvojezično  .    U slučaju da se nastava izvodi na srpskom,   omogućena je nastava maternjeg jezika sa elementima nacionalne kulture  .    U razredu   mora imati najmanje 15 učenika da bi se održavala nastava na maternjem jeziku .  P   rema Zakonu je obavezno učenje srpskog jezika  .    Kolektivna prava, kaže se u Zako -  nu, ostvaruju se kroz kulturnu autonomiju i lokalnu samoupravu (2002/6/7) .  B   ošnjaci svoja prava ostvaruju samo kroz lokalnu samoupravu .  P   rema popisu iz 2002 .    godine, u Srbiji je registrirano oko 200 000 Bošnjaka  .2 Uglav-  nom su skoncentrirani u 6 općina: u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici čine apsolutnu  većinu, a u značajnom broju ih ima u Priboju, Prijepolju i Novoj Varoši .    Bosanski se kao   službeni jezik upotrebljava samo u općinama Novi Pazar, Tutin i Sjenica (Ilić – Gojković  2007), mada im je dugo osporavano pravo da svoj jezik imenuju bosanskim  .    Nametao im   se naziv bošnjački, što ovi nisu prihvatili  .    Gotovo petnaest godina trajala je borba Boš -   2 Mnogi su se izjasnili kao Muslimani, Goranci, pa i neopredijeljeni .   Ha   snija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu     249   njaka da im se u formi zakona omogući slobodno izjašnjavanje svog nacionalnog imena  i imena svog maternjeg jezika .   Od 15 .   IV 2002, na popisu stanovništva, “ogromnom ve-  ćinom, slobodnom voljom, uprkos neviđenoj kampanji i zastrašivanju od strane vlasti,  izjašnjavanjem vraćaju svoje historijsko nacionalno ime Bošnjak i bosanski jezik i time  počinje, sasvim sigurno, nova era u njihovom nacionalnom i kulturnom razvoju .    Aprila   2002 .    godine opštine Novi Pazar, Tutin i Sjenica uvode u službenu upotrebu bosanski   jezik na teritoriji ove tri opštine” .    (Bosanski identitet ili pravo na jezik 2005:8)  Treba reći da je i prije ovog datuma (27  .    IX 1998) općina Tutin uvela u službenu upo -  trebu bosanski jezik, ali je Ustavni sud Srbije ovu odluku lokalnih vlasti osporio .  B   osanski jezik se ni poslije odluke o njegovoj službenoj upotrebi u lokalnim zajed -  nicama nije mogao uključiti u nastavne procese, iako su bili urađeni nastavni planovi i  programi za prvi i drugi razred osnovne škole prema preporuci Ministarstva prosvete  Republike Srbije i misije OEBS-a .    Ministrica prosvjete odbila je objaviti ih u Prosvetnom   glasniku .    Zbog ovoga, a i nekih drugih razloga, ministrica je smijenjena, a ubrzo potom   (20 .    X 2004) u tutinskoj općini Ljeskova, u Osnovnoj školi “Dr  .    Ibrahim Bakić”, održan   je prvi javni promotivni čas bosanskog jezika, ponovo – poslije punih 97 godina  .    Bilo   je još pokušaja da se spriječi uvođenje bosanskog jezika i izvođenje nastave na bosan -  skom jeziku u sandžačkim školama, ali 27  .    XII 2004  .    ministar prosvjete, uz podršku   novoformiranog Republičkog saveta za nacionalne manjine, zvanično odobrava nastavu  bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture, “što je tog dana bila udarna vijest (u  nekim momentima takmičila se sa viješću o razornim posljedicama cunamija” .    (Bosan-  ski identitet ili pravo na jezik 2005:8)  Prosvetni glasnik Republike Srbije u prvom broju za 2005 .    godinu objavljuje izmjene   i dopune Pravilnika o nastavnom planu i programu za prvi i drugi razred osnovnog  obrazovanja i vaspitanja i na listu izbornih predmeta naknadno uvrštava Bosanski jezik  sa elementima nacionalne kulture    .    U drugom polugodištu školske 2004/5  .    legalno je ot-  počela nastava sa već ranije pripremljenim udžbenicima .  M   ogli su Bošnjaci, kako tvrde predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća (u daljem   tekstu BNV), kao priznata nacionalna zajednica izvoditi kompletnu nastavu na bosan -  skom jeziku, ili imati dvojezičnu nastavu .    Logično je postaviti pitanje: zašto to svoje pra -  vo nisu iskoristili? Tadašnji predsjednik Izvršnog odbora BNV  objasnio je da su se tada   opredijelili za Bosanski kao izborni predmet jer je to bilo jedino realno (?) .  U S   rbiji su poslije ministrove odluke uslijedile brojne rasprave, negiranje bosanskog   jezika; davale su se preporuke da se bosanski preimenuje u bošnjački  .    Ministru se čak   i prijetilo što je uveo “nekakav bosanski jezik u srpske škole” (npr  .    Tomislav Nikolić /  Politika, 31 .    XII 2004/) .    Odbor za prosvetu Skupštine Srbije osudio je odluku o uvođenju   bosanskog jezika u škole, a Ministarstvo prosvete i sporta pravdalo odluku činjenicom  da je država Srbija dužna da svakoj nacionalnoj manjini omogući pravo na izbor imena  svoga jezika .    Odbor za standardizaciju srpskog jezika objašnjavao je da se jezik “bošnjač -  ke nacionalne zajednice u Srbiji” prema srpskom jezičkom standardu može zvati samo  bošnjački jezik  .  O   dluka o uvođenju bosanskog jezika, kao izbornog, dovela je do podjele i među   samim Bošnjacima Sandžaka  .    Jedni su smatrali da je riječ o “dimnoj zavjesi” kako bi   se postigli politički poeni, drugi, da je odluka za pohvalu  .    Odluka je najviše podijelila   ondašnje političare  .     250   Nešto kasnije Bošnjaci zahtijevaju da se u Sandžaku cjelokupna nastava organizira   na bosanskom jeziku .   O ovome se dugo vodi prepiska s ministrom za obrazovanje  .   (Iz-  vještaj za javnost BNV, 4 .    V 2011)  Dosada je za potrebe učenja bosanskog kao fakultativnog predmeta u osnovnim   školama u Srbiji, odnosno Sandžaku, objavljeno sedam udžbenika .  N   a Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, koji se formirao odmah poslije   poznatih petooktobarskih promjena i uspostavljanja kakve-takve demokratske vlasti u  Srbiji, otvoren je Odsjek za bosanski i srpski jezik  .    Oni koji su završili ovaj odsjek imali   su veoma mnogo problema prilikom zapošljavanja, a sam Univerzitet sa akreditacijom,  pa i ukidanjem .  D   anas u Sandžaku izlaze i neke publikacije na bosanskom jeziku ( Bošnjačka riječ ,   Revija Sandžačka,  Glas islama ), a na televiziji Jedinstvo  program se emitira na bosan -  skom jeziku .    Imamo saznanje da je u toku kampanja za ukidanje televizije Jedinstvo .  U    spomenutom zakonu o zaštiti nacionalnih manjina kaže se da su lokalni organi   vlasti obavezni da u zakonskom roku istaknu nazive jedinica lokalne samouprave, na -  seljenih mjesta i druge geografske nazive na bosanskom jeziku u općinama u kojima su  Bošnjaci većina .    Negdje je to učinjeno, negdje nije  .    Pored naziva na srpskom jeziku, za   neke mjesne zajednice vraćeni su tradicionalni nazivi  .    (Poznato nam je da su Crkvine   preimenovane u Kadiluk, a to je, kako tvrde čelnici BNV, izvorno ime na bosanskom  jeziku    .)  N   a bosanski jezik prevedena su sa osmanskog djela Ahmeda Valije .  O   dskora se dokumenti (lična karta, pasoš, vozačka dozvola  .    . .) m   ogu dobiti na ma -  ternjem jeziku, ali na izričit zahtjev zainteresiranih .  B   ez obzira na sve dosada urađeno, BNV smatra da je u posljednje tri godine zaustav -  ljen proces ostvarivanja nacionalnih prava pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice u  Republici Srbiji zagarantiranih Ustavom Republike  .    BNV tvrdi da je bošnjačka nacional -  na zajednica “sa najnižim stepenom ostvarivosti svojih nacionalnih prava” .3   Prema popisu stanovništva iz 1991 .   u Makedoniji je živjelo oko 70 000 Muslimana  .     Prema popisu iz 2002 .    Bošnjacima se izjasnilo samo 17 018 građana .    Međutim, Bošnjaci   tvrde da ih je više, da ih samo u Skoplju (u općini Čair) ima čak 25 000  .    Ima ih još u   Batincima, oko Prilepa, Velesa .4 U Ustavu Makedonije Bošnjaci su priznati kao narod .  Oh  ridski sporazum (2001) garantirao je visok stepen kolektivnih prava (prema ne -  kim makedonskim analitičarima i najviši, kad je riječ o državama zapadnog Balkana) .  S   elo Ljubina ušlo je u historiju po prvoj školi koja je počela raditi na bosanskom   jeziku, u svih devet razreda, ali i po prvoj bošnjačkoj televiziji (Edo) .  U G   ornjim Orizarima, u blizini Velesa, u Osnovnoj školi “Rajko Žiznifov” nastava   se također izvodi na bosanskom jeziku, ali samo do četvrtog osnovne .    Općina ima 4,4 %   Bošnjaka, škola ima 292 učenika, od toga 245 pripadnika bošnjačkog naroda .      U općinama Dolnani i Lažani, blizu Prilepa, živi 20 % Bošnjaka i Turaka .    Bošnjaka   najviše ima u općini Lažani  .    I ovdje, prema Ustavu, imaju pravo na izučavanje bosan -   3 (Iz dopisa BNV u postupku koje je pokrenulo ovo vijeće kod zaštitnika građana /br  .   112-02/2011;Vijesti   BNV, 26 .   V 2011, mhtml:file://F \Vijesti %20Bosnjackog %Nacionalnog %20 Vijeca .m  ht) .  4 Treba napomenuti da se dio Bošnjaka deklarirao Makedoncima, Crnogorcima, čak i Sandžaklijama  .   Budući   da nije bila upisana odrednica Musliman, oni su svrstani među ostale  .   Tako je u rublici ostali  najviše bilo   Bošnjaka    .   Ha   snija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu     251   skog jezika .   U selu Žitošu živi 70 % Bošnjaka .   Roditelji su se tek 2010 .   izjasnili da izborni   predmet u školi bude bosanski jezik, tako da, bar zasada, od drugog razreda djeca imaju  samo po jedan čas bosanskog jezika .      Bosanski jezik je zastupljen i na radiju  .    Svakodnevne su emisije u trajanju od pola   sata .    Ovdje živi i radi nekoliko pisaca koji pišu na bosanskom jeziku i izlazi više časopisa   (najpoznatiji je Šadrvan )    .  O   pćenito, Bošnjaci u Makedoniji bosanski jezik afirmiraju na raznorazne načine, pa   i imenovanjem kulturnoumjetničkih društava (npr .    “Sehara”), sekcija (Ritmička sekcija   “Ljiljan”), fudbalskih ekipa (“Safet Sušić”) .    Škola Lažani kod Prilepa nosi ime nane Fate   (Fate Orlović) i sl .  I   ma ovdje i puno problema .    Naime, pojedinci iz Islamske zajednice osporavaju da se   hutba obavlja na bosanskom jeziku u džamiji Hatundžik u Skoplju, a to je jedina džamija  u Makedoniji u kojoj se hutba drži na bosanskom jeziku .  P   rema popisu iz 1991  .    na Kosovu je bilo oko 70 000 Bošnjaka  .    Znatan broj ih se   izjasnio za bosanski maternji jezik .5 Skupština Bošnjaka Kosova usvojila je Deklaraciju o   bosanskom jeziku (16 .   IV 2008) .     Na osnovu popisa iz 1991  .    i odluke Svebošnjačkog sabora u Sarajevu (1993), kada   je donesena odluka da se Bošnjacima vrati njihovo staro nacionalno ime (Bošnjak), a  kosovska vlast sve to uvažila, Muslimani su stekli pravo na ime Bošnjak i bosanski jezik  u upotrebi u nastavi u školama i službenoj komunikaciji .    Na Kosovu je od 1999 .    uvedena   nastava na bosanskom jeziku  .    Alija Džogović, poznati lingvist sa Kosova, 6 ističe da se   identitet Bošnjaka na Kosovu snažno utemeljio, a bosanski jezik postao jezik nastave u  cjelokupnom obrazovanju .    Nastava na bosanskom jeziku izvodi se u Prištini, Prizrenu,   Peći, Istoku, Dragašu i Mitrovici u osnovnim i srednjim školama  .    Otvorena su dva fakul -  teta na kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku: Edukativni u Prizrenu i Fakultet  biznisa u Peći .    Čak se studentima Bošnjacima dopušta da nastavu slušaju na albanskom   jeziku, a ispite polažu na bosanskom .    U pedesetak džamija, najviše u Prizrenu (25), vazi   se na bosanskom jeziku .      Urađeni su udžbenici za bosanski jezik za trinaest razreda  .    Na izradi udžbenika   puno je radio upravo Alija Džogović  .    Udžbenici nose sljedeće naslove: Zlatne ruke,  Bo-  sna ponosna, Modra rijeka  i dr  .    Ovdje živi i na bosanskom jeziku stvara veliki broj pisaca  .  M   oramo napomenuti da svi Goranci na Kosovu danas bosanski jezik ne smatraju   svojim .    Mnogi se opredjeljuju za srpski, pa i Srpstvo  .    Tvrdi se da to čine iz materijalnih   razloga . U    lokalnoj školi u Brodu (gdje žive Goranci) dio djece pohađa školu na srpskom,   a dio na bosanskom jeziku .  N   a Kosovu je od 1995  .    pokrenut časopis Selam , prva publikacija na bosanskom je -  ziku, zatim Alem (Priština), koji je učinio puno da afirmira bosanski jezik .    Organizirani   su brojni simpoziji i tribine o bosanskom jeziku i Konferencija o obrazovanju na bosan -  skom jeziku na Kosovu (2008) .  Či   ni se da je puno učinjeno za bosanski jezik i na bosanskom jeziku .    Ali, bolje upu-  ćeni tvrde da su napravljene brojne improvizacije u svim obrazovnim domenima: izradi    5 Pretpostavlja se da bi ih sada moglo imati oko 100 000  .   Međutim, Bošnjaci su podijeljeni  .   Jedan dio se   izjašnjava Gorancima, iako su se na popisu 1991  .   izjasnili da im je bosanski jezik maternji, drugi Muslimanima  .     Jedan dio ih se u Župi i Podgori (pećki dio) još prije 1971 .    izjašnjavao Albancima ili Turcima .  6 U Bošnjačkoj riječi (Kultura se mora čuvati, www .c  bs .o  rg   .  rs/?p=521)     252   udžbenika od strane pedagoški i stručno nekompetentnih ljudi, nekvalitetno su urađeni  nastavni planovi i programi, na spomenutim fakultetima (Edukativnom i Fakultetu za  biznis) na kojima studiraju Bošnjaci nastavni proces izvode ljudi bez minimuma nauč -  nih referenci .7  Učenici koji završe srednju školu na bosanskom jeziku (i albanskom) mogu studirati   u zemljama u okruženju, ne i u Srbiji, jer se, iz već poznatih razloga, ne priznaje peda -  goška dokumentacija izdata u Republici Kosovo  .    (Mogu studirati samo na /privatnom/   Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru .)   E   videntno je da najveći broj Bošnjaka koji žive u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu po-  sjeduje svijest o tome da pripada bosanskohercegovačkoj jezičkoj zajednici  .    Najveći broj   ih se zalaže za ostvarivanje prava na svoj bosanski jezik .    Zašto?   Znamo da nije dobro vraćati se na prošlost, ali ćemo ipak citirati Harolda Bermana  .      On kaže: “Čovjek mora kročiti u budućnost hodajući natraške, tj  .    osvrćući se stalno na   svoju prošlost i stalno učiti iz nje”  .    Odveć je poznata stravična prošlost bošnjačkog na -  roda .    Poučeni njom, Bošnjaci danas posebno čuvaju svoj ustavno-pravni položaj i svoj   nacionalni jezik, naročito u zemljama u kojima su manjina, jer žele sačuvati svoj naci -  onalni, vjerski i politički identitet  .    Ne mogu nikada zaboraviti koliko su puta nestajali,   tačnije brisani iz ustava država u kojima su živjeli .  Či   ni se da se općenito, danas naročito, u našem dnevnom životu više bavimo ra -  zlikama nego jednakostima .    Noam Čomski smatra da je to prirodno, ali tvrdi i to da je   moguća raznolikost jezika vrlo ograničena .    (Čomski 1997:48) U to dalje nećemo ulaziti .      Zaključit ćemo time da su međukulturalizam, poštovanje kulturne, religijske i jezičke  raznolikosti, bilo kolika da je ona, najviše vrijednosti do kojih je stalo Evropskoj uniji  .      Neke od ovih vrijednosti proklamirane su u njenim osnivačkim dokumentima i čine sa -  stavni dio Unijinih politika .    A kako su kultura, mediji, istraživanje i obrazovanje pitanja   važna za održanje manjinskih entiteta, Unija osigurava sredstva za ostvarivanje politi -  ka, odnosno očuvanje kulturne, regionalne, jezičke i socijalne ravnopravnosti  .    Pa je baš   zbog takve politike Evropske unije moguće zaštititi prava manjinskih naroda .    (Petrušić)   Zato se radujemo naporu zemalja iz regije da postanu članice Evropske unije, jer vjeru -  jemo da će one, kako-tako, zaštititi manjine u svojim državama, samim tim i Bošnjake  i   njihov jezik – bosanski, ma šta one pod tim podrazumijevale .   7 (V .   intervju s prof  .   dr .   Mehmedom Meta: Bošnjacima Kosova problem predstavljaju njihove političke elite ,   www . B  osnjaci  .n  et/prilog  .p  hp?pid=25059)  .   Ha   snija Muratagić-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu     253   Literatura   Bosanski identitet ili pravo na jezik (2005), prir  .   Esad Džudžević, Centar za bošnjačke studije,   Tutin, 8, 8 .  B   rozović, D .    (1970), Standardni jezik , Zagreb, 38 .  Bu   garski, R .    (1995), Uvod u opštu lingvistiku , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd,   55, 55 .  Č   omski, N .    (1977), “O spoznajnom kapacitetu”, Gramatika/Semantika/Znanje , Biblioteka Raskr-  šća, Svjetlost, Sarajevo, 48 .  D   ošlić, M .    (1988), Srpskohrvatski kao nematernji jezik , Jedinstvo, Priština, 14 .  H   alilović, S .    (1991), Bosanski jezik, Biblioteka Ključanin, 28 .      Halilović, S .    (1998), “Bosanski jezik i pismo”, Jezici kao kulturni identitet , Crnogorski PEN centar,   301 .  I   lić, S .    (2007), www  .s   usedski 2007  .    cdes .o   rg .r   s/cms/veiw .p   hp?id=1019 i Gojković, N  ., S   istem zaštite   manjina u Republici Srbiji, www .k   as .d   e/uploas/austandshomepages/Gojkovic _pred .p   df  Imamović, M .    (2000), Bošnjaci/Bosniaks, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 8  .  I   vić, P ., I .    Klajn, M .    Pešikan, B .    Brborić (2006), Srpski jezički priručnik , Beogradska knjiga (treće   izdanje), Beograd, 49 .  I   zvještaj za javnost BNV, 4 .    V 2011 .    Izvor: Republički zavod za statistiku, Beograd, 2003, Saopće-  nje za javnost br .    295 .  J   ahić, Dž .    (1999), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Biblioteka, LINGUOS, Sarajevo, 80 .  J   ahić, Dž .,    S .    Halilović, I .    Palić (2000), Gramatika bosanskoga jezika , Dom štampe, Zenica, 38-39 .  L   unt, H .    (1986), On Macedonian Nationality, Slavic Review 45, Winter, 730  .  M   inović, M .    (1983), Uvod u nauku u jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 156 .  P   etričušić, A .    (Institut za austrijsko, europsko i komparativno javno pravo i političke znanosti;   Pravni fakultet Sveučilišta u Gracu) .  S   tevanović, M .    (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik I , Beograd, 54 .          V   .     S   lavističke teme:     Savremena slavistička   lingvistička istraživanja       257       Јован Ајдуковић: шта је ново у српској и  хрватској лингвистичкој контактологији у  првој деценији ххі века?   Као прво, овај рад представља кратак приказ неких резултата истраживања у об -  ласти лингвистичке контактологије у Србији и   хр  ватској у првој деценији XXI   века .    Наш је закључак да већина истраживача ради у оквиру теорије трансфера и   примењује структуралистички приступ у анализи контактолошких појава  .    Један   број аутора реинтерпретира и иновира теорију језика у контакту Р  .    Филиповића .      Као друго, у овом периоду у употребу је ушао термин контактема , којим се име-  нује општа контактолошка јединица (Ајдуковић 2004б) .    У оквиру теорије актива-  ције и пресликавања користе се термини  контактолексема, контактофразема,   трансдеривација и др .    Мањи број аутора проучава контактолошке процесе и поја -  ве из угла когнитивне науке, док се већина бави различитим класификацијама  контактолошког материјала .    Као треће, у раду се указује на правац развоја линг -  вистичке контактологије на овим просторима  .    Према нашем мишљењу, у другој   деценији XXI века приоритет треба да добије рад на контактолошким речници -  ма (прва два тома Контактолошког речника словенских језика, односно речника  адаптације бу-гарских контактолексема под руским утицајем објављена су у Бео -  граду 2010 .    и 2011), као и израда међусловенског контактолошког атласа, контак -  толошког енциклопедијског и библиографског речника и речника контактолошке  терминологије српске и хрватске школе .    Наводе се и теоријска питања која до сада   нису довољно истражена .   К   ључне речи: српска и хрватска контактологија, теорија адаптације, контакто -  лошка лексикографија .   W   hat is New in Serbian and Croatian Linguistic Contactology in the   First Decade of the XXI Century? First, based on the relevant and available literature, we summarize the results of the  research in linguistic contactology published in Serbia and Croatia in the first decade of  the XXI century .    The dominant theory and approach during this period were the theory   of transfer and structural approach to the analysis of contactological units  .    One of the   scientific activities was performing theoretical-practical tasks, such as a transcription of  onomastic material .    Secondly, the paper presents contribution of Serbian and Croatian   researchers to the development of the contactological terminology  .    Instead of the    UDK: 811 .162 .41: 811 .162 .42]“20”  811   .  162   .  42: 811   .  162   .  41]“20”     258   traditional terms like loanwords, Anglicism, Russianism, transfonemization, semantic  adaptation, etc, researchers use the terms contacteme, contact-lexeme, contact-phraseme,  transderivation etc  .    belonging to the contactology theory of activation or mapping   of latent elements and empty places  .    Third, we discuss directions of development of   linguistic contactology .      Key words: Serbian and Croatian contactology, the theory of adaptation, contactological   lexicography  .   У    овом прегледном раду дајемо кратак приказ неких резултата контактолошких   истраживања која су публикована у Србији и  хр   ватској у првој деценији    ххі    века .      У ужем смислу нас интересују радови у којима се разматрају питања адаптације,  док смо по страни оставили радове који су изразито историјско-културолошког,  етимолошког и нормативистичког карактера  .    И поред тога што је у овом пери -  оду и даље доминантан структуралистички приступ, синхронијска и дијахро -  нијска анализа контактолошких јединица, као и њихова формална дескрипција,  ми заступамо став да новину у српској и хрватској контактологији овога пери -  ода представљају (1) надограђен појмовно-терминолошки апарат, (2) употреба  когнитивног приступа код објашњавања контактолошких процеса, (3) разноврсне  класификације и примери добијени прикупљањем и анализом богате грађе, као и  (4) објављени контактолошки речници адаптације .      Највећи број радова у које смо имали увид урађен је у складу са достигнутим   нивоом развоја лингвистичке контактологије на овим просторима у другој поло -  вини    хх    века  .    Методологија савремених контактолошких истраживања сажето   је приказана у књизи о адаптацији англицизама у хрватском и руском језику Р  .      Филиповића и А  .    Менац (Filipović, Menac 2005)  .    Аутори анализирају англицизме   на ортографском, фонолошком, морфолошком и семантичком нивоу, док занема-  рују стилистички и синтаксички ниво .    Ово с тога што су за етимолошке речнике   од прворазредне важности управо ова прва четири нивоа  .    Генерално гледано, за   српску и хрватску школу карактеристична је формализација процеса адаптације  у лексикографске сврхе  .    Колико је нама познато, по овој методологији урађен је   Филиповићев речник англицизама у хрватском или српском и речник англици -  зама у шведском (Antunović 1999), а по иновираној и допуњеној методологији и  речник адаптације русизама у осам словенских језика (Ајдуковић 2004a)  .    Укратко,   на основу хронолошког и квалитативног критеријума Р  .    Филиповић и А .    Менац на   различитим језичким нивоима разликују примарне и секундарне промене .    На ор-  тографском нивоу англицизам се може адаптирати према изговору модела, према  ортографији модела, комбинацијом ова два принципа, затим под утицајем језика  посредника и према изговору палатализованих сугласника у адаптацији англи -  цизама у руском .    На фонолошком и морфолошком нивоу англицизам може бити   формиран нултом, компромисном и слободном трансфонемизацијом и трансмор -  фемизацијом .  У    оквиру морфолошке адаптације аутори анализирају формирање   основног облика појединих врста речи, адаптацију морфолошких категорија,  примарну и секундарну адаптацију  .    На семантичком нивоу разликују пет врста    ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     259   промена: промене у семантичкој екстензији (нулту екстензију, сужење значења у  броју и у пољу, проширење значења у броју и у пољу), елипсу, метонимију, пејори-  зацију, као и метафору  . Ф   илиповићева методологија и појмовно-терминолошки   апарат проверавани су у великом броју радова, између осталог и у монографији  “Hrvatski jezik u dodiru sa europskim jezicima  .    Prilagodba posudjenica” (Sočanac i dr .      2005) која се бави контактима хрватског са енглеским, француским, мађарским,  немачким, руским и италијанским језиком на синхронијском и дијахронијском  плану, као и на супстандардном нивоу .    У првом делу сваког језичког пара ауторке   указују на историјске, културолошке и социолингвистичке услове који доводе до  одређеног контакта, а затим описују адаптацију на фонолошком, ортографском,  морфолошком и семантичком нивоу .    Према Б .       шт   ебих (Štebih 2006) књига не даје   другачија теоријска гледишта и појмове, као ни одговор на питање како класи -  фиковати поједине позајмљенице, према језику извору или језику даваоцу, “да ли  су šogor и šaraf хунгаризми или германизми?”  .    Међутим, познат је Филиповићев   став да статус позајмљенице не треба мењати према језику посреднику  .    С друге   стране, према А  .    Скелин-хо   рват (Skelin-Horvat 2004) елементи се позајмљују ди -  ректно из језика даваоца, преко језика посредника или кружним позајмљивањем,  те писменим или усменим путем .    Порекло позајмљенице одређује се према језику   даваоцу или језику посреднику  .    Ми смо мишљења да контактолексеме имају ва -  ријабилну инфлуенцију .    Према М .    Каповићу и Н .    Вулетићу (Kapović, Vuletić 2010)   грецизми су у хрватски језик долазили на два начина: или преко општег латинског  и латинског који се говорио на источном Јадрану или преко локалног грчког који  се говорио на јадранској обали, на пример, на Корчули,    хв   ару, Вису .    И .    Фабија-  нић (Fabijanić 2008) донекле иновира Филиповићев модел тако што уводи шести  принцип по којем се русизми формирају у енглеском језику, одн  .    индекс ф (artel),   којим се означава изостанак руског палатализованог сугласника  .    Према Фабија -  нићу, код ортографске адаптације енглеских реплика издвајају се процеси адиције  (kvass), елипсе графема (енгл  .    boyar od bojarin ) и комбинације оба процеса ( мамонт   > mammoth) .    Разлог за различите адаптације види у непостојању јединственог си-  стемског приступа транслитерацији графема  .  П   овећано интересовање за лингвистичку контактологију у другој половини   х   х    века, као и радови Р .    Филиповића имали су значајног одјека у српској лингви-  стици .    Већина српских аутора примењујe сличну истраживачку методологију и   користи често исту или сличну терминологију  .    Тако М .    Поповић (Поповић 2004) у   својој делимично измењеној и допуњеној докторској дисертацији анализира адап -  тацију француских позајмљеница у српском језику на фонолошком нивоу (по -  себно разматра адаптацију фонема, дистрибуцију фонема, адаптацију акцента),  морфолошком (адаптација именица, придева, глагола и осталих врста речи, про -  мена врста речи), творбеном (суфиксална и префиксална творба, композиција) и  семантичком нивоу (подударање значења, сужење значења у оквиру кога анализи -  ра смањење броја значења, сужење значења проширењем семема, сужење значења  ограничењем сема, сужење значења променом нивоа у лексичком пољу, комбино-  вани тип, затим проширење значења, одн  .    повећање броја значења, проширење   значења сужењем семема, проширење значења експанзијом сема, делимично пре-  клапање значења или неподударање значења), затим анализира лажне пријатеље,     260   синонимију и парасинонимију .   М .   Поповић одустаје од разликовања апсолутних   степена адаптације “јер није могуће прецизно утврдити границе између катего -  рија”, а и због тога “што на облик речи утиче више ванлингвистичких фактора”  (Поповић 2004:29) .    Према Поповићу основни облик речи се творбено и морфо -  лошки адаптира .    Он ова два процеса раздваја, с обзиром да деривациони проце -  си доводе до стварањa изведеница, док флексиони облици до експанзије основног  облика речи .    Под примарном адаптацијом подразумева уклапање позајмљеница у   морфолошки систем, док под секундарном адаптацијом подразумева даљу творбу  позајмљеница .    Док је за Р  .    Филиповића беж  резултат примарне адаптације, а  га-  лантан секундарне, за М . П   оповића галантан је производ примарне адаптације,   док придев контролни  добијен од именице контрола  припада секундарној адап -  тацији .       шт   о се тиче семантичке адаптације, Поповић закључује да је овај ниво   најслабије истражен и да се у 75 % случајева значења модела и реплике разликују  .      С друге стране, Филиповићев теоријски модел није у потпуности примењив на  инословенске језичке контакте пре свега из типолошких, али и концепцијских  разлога .    Ми смо у књизи “ Увод у лексичку контактологију” (Ајдуковић 2004б)   на материјалу русизама у осам словенских језика разрадили модел адаптације у  оквиру теорије активације и пресликавања према којој је језички контакт произ -  вод језичког утицаја .    Другим речима, између језика даваоца и језика примаоца не   долази до трансфера елемената, одн  .    ништа се не позајмљује, већ се у језику прима -  оцу под утицајем језика даваоца активирају контактолошке јединице према прес-  ликаном обрасцу .    И следствено томе, адаптација  је процес активирања латентних   места или попуњавања празних места под страним утицајем према одређеним  правилима .    Овакав приступ захтевао је издвајање контактеме  као опште кон -  тактолошке јединице, као и контактолошких јединица на различитим нивоима  (нпр . к   онтактофонеме, контактодериватеме, контактолексеме, контактостилеме,   контактоконцептеме и др .) .    Ми смо значајно реинтерпретирали и иновирали Фи-  липовићеву теорију, како по ширини, одн .    увођењем нових нивоа анализа лексич-  ких контактема (трансдеривација, трансморфологизација, транссинтаксизација,  трансконцептуализација, лексичко-стилистичка адаптација), тако и по дубини,  одн .    разрадили смо детаљнију типологију адаптација (на пример у оквиру транс -  фонемизације разликујемо 13 промена, док на нивоу транссемантизације 30 се -  мантичких промена) .    И што је можда најважније, наш теоријски модел практично   смо применили у изради контактолошког речника словенских језика (Ајдуковић  2004а [огледна свеска]; Ајдуковић 2010) .      Вредни резултати добијени су и у области проучавања контаката између   дијалекта и других језика који је подразумевао и дијалектолошки рад на терену  .      Када је реч о контактима појединих говора у оквиру чакавског наречја и романских  језика, Н .    Спицијарић (Spicijarić 2009) je утврдила на материјалу говора Дубашнице,   одн .    северозападног дела острва Крка да су старији романизми из периода   вулгарнолатинског и далматороманских језика, док су новији романизми лексеме  из млетачког наречја, тршћанског говора и италијанског стандардног језика .    Њен   методолошки поступак обухвата прикупљање грађе, лексиколошку и етимолошку  обраду .    Грађу ексцерпира из већ постојећих речника, као и из дисертација у којима   се наводе бројни романизми  .    На основу те грађе Н  .    Спицијарић је формирала    ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     261   теренски упитник којим испитује изворне говорнике на терену  .   Захваљујући   теренском раду утврдила је изговор, значење и порекло лексема, као и варијантне  облике у другим хрватским говорима  .    Резултате истраживања представила је у   облику малог речника анализираних романизама  .    Када говори о семантичкој   адаптацији ауторка се строго држи теоријских поставки Р  .    Филиповића  .     У   методолошком погледу сличан је и рад М  .    Турк (Turk 2005), која германизме у се -  верночакавским говорима ексцерпира из литературе и анкетирањем на терену  .      Анкетом је проверила данашњу употребу германизма, облик у коме се појављује,  синонимију са другим речима  .    Закључила је да је идентификација германизама   повезана са променама у форми и значењима током адаптације  .    Ауторка прихва-  та раније поделе германизама на праве (долазе из аустријских и јужнонемачких  дијалеката), неправe (немачки је језик посредник) и полугерманизме (реч  немачког порекла која је дошла преко неког другог језика, најчешће мађарског)  .      Ђ .    Блажека (Blažeka 2006) истиче да је у хрватској дијалектологији мало радова   о хунгаризмима у кајкавским локалним говорима и да их је важно проучити јер  нестанком кајкавске лексике прво нестају хунгаризми које говорници осећају као  архаичне елементе    .    Његово истраживање захтевало је састављање корпуса помоћу   теренског упитника и слободним истраживањем лексике  .    Блажека користи два,   како он то каже, опречна критеријума за утврђивање порекла позајмљеница: први  је према језику извору, а други према језику посреднику  .       ху   нгаризме дели на две   групе, на оне који одлазе у пасивну лексику, и оне који су део активне лексике .    Он   је испитивао млађе и старије групе испитаника који су се целог живота бавили  пољопривредом и имају брачног друга из истог места  .    По њему до проширења   или сужења значења дошло је за живота испитаника када је превагнуло једно од  постојећих значења .    Као релевантна значења узима она која су потврђена макар   код једног испитаника  .    Даје поделу лексике према сфери употребе, а најбројније   су именице  .    Најстарији становници су потиснули у пасивни лексички слој   позајмљенице које нису прошле савремену секундарну семантичку адаптацију  .      ху   нгаризами се углавном адаптирају нултом семантичком екстензијом  .    Међутим,   О    .  Жа   гар Сентеши (Žagar–Szentesi 2003) сматра да се нулта семантичка екстензија   код многих хунгаризама може само условно претпоставити јер се не може поуздано  тврдити колико је значења имао модел у језику даваоцу у тренутку преузимања  без обзира на то што данашњи модел може да има само једно значење .      У радовима се у оквиру најразличитијих класификација поред широко   прихваћених термина срећу и другачији термини и нестандардизовани термино -  лошки изрази .    Тако према Б .    Дрљачи (Drljača 2006) у језику струке се неки енгле -  ски изрази преводе (četvrto tržište, engl .    fourth market), неким изразима се “замена   проналази накнадно” (biznis – posao), “неким замена није предложена” ( faktoring),   неке замене “јавност усваја споро” (vođstvo < engl .    management) .    Ауторка разликује   дословне и делимичне преведенице, затим полупреведенице, формално назависне  неологизме и семантичке позајмљенице у случају појаве новог значења .    Према М .      Милић (Милић 2006) спортски термини се адаптирају дословним и описним пре-  вођењем, калкирањем и функцијском апроксимацијом (тежи се да се што верније  одрази функција денотата) .    Г .    Ињац (Ињац 2003) разликује морфосемантичке, се-  мантичке, морфолошке и преводне неологизме .    М .    Дондур (Дондур 2009) издваја     262   ортографски неадаптиране једнолексемне и вишелексемне јединице, одн  . по  дгру-  пу сложеница, полусложеница и вишечланих лексема, хибридне мешовите орто -  графске облике, лексеме написане са додатним ортографским знацима, адаптира -  не лексеме српском изговору, лексеме са флективним наставцима и акрониме  .    Ј .      Влајић-Поповић (Влајић-Поповић 2009) српске грецизме класификује према хро-  нолошком (старовековни, средњовековни или византијски, нововековни, модер -  ни), генетском (примарни и секундарни) и географском критеријуму (директни  и индиректни) .    В .    Мухвић-Димановски и А  .    Скелин-хо   рват (Muhvić-Dimanovski,   Skelin-Horvat 2006) калкове деле на дословне и делимичне преведенице, формал -  но независне неологизме, семантичке позајмљенице, фразеолошке и синтаксичке  калкове .    До интересантног закључка долази М  .    Турк (Turk 2003) у истраживању   разумљивости калкова у оквиру кога је спровела анкету  .    Од испитаника је тра -  жила да одреде значење калка и да га ставе у одговарајући контекст  .    Ауторка је   утврдила да је разумљивост калкова из реда апелатива, професионализама и на -  зива шире примене једнака домаћим или некалкираним речима, док су калкирани  термини разумљиви стручњацима  .    На неразумљивост калкова утичу вишезнач -  ност израза, нејасна веза две речи, контекст, фреквентност употребе, животна доб  испитаника, његова искуства и интересовања и др  .    Познавање страних језика не   утиче на разумевање калкова јер се они перципирају као домаће речи .      Појмовно-терминолошки апарат Р  . Ф   илиповића примењиван је и у   анализи међујезичких контаката на синтагматском нивоу  .    Тако И  .    Фабијанић   (Fabijanić 2007) у анализи адаптације руских именичких синтагми разликује  нулту трансморфемизацију (пролазе именичке синтагме без промена у  редоследу елемената, нпр  ., р   ус .    компакт диск < енгл  .    compact disk ), делимичну   трансморфемизацију (именичке синтагме код којих се придевска компонента  адаптира потпуном трансфонемизацијом, а именски део нултом или делимичном  трансморфемизацијом, нпр  .   , рус  .    дисковый файл < енгл  .    disk file ) и потпуну   трансморфемизацију (адаптацију пролазе именичке синтагме код којих долази  до промене редоследа компонената синтагме, односно “због одговарајуће рекције  првог емелента долази до падешке промене другом елемента”, нпр  ., р   ус .    формат   диска < енгл  .    disk format ) .    Н .    Жупановић као последицу италијанског утицаја на   синтаксичком нивоу у ренесансној комедији “ хв   аркиња” М .    Бенетовића издваја   промене у редоследу речи, нпр  .    објекат претходи помоћном глаголу ( I molila   jih sam ), употребу конструкције činit  + инфинитив ( željah za moći proći vrime ),   глаголског прилога садашњег ( ne budući vam ugodno ča vam imam reći), предлога   под италијанским утицајем (cvit od mladosti moje) и др .    (Županović 2008:42-44) .  А   даптацијом презимена немачког порекла у Загребу, Загребачкој и Осјечко-  барањској жупанији бави се А  .       шч   уканец (Ščukanec 2009)  .    Ауторка закључује да   презимена могу да задрже свој изворни облик, могу бити прилагођена хрватском  ортографском систему, могу бити делимично прилагођена, или бити са хрватским  наставцима .    Осим тога, презимена могу бити мотивисана именом, занимањем,   животињским и биљним светом, географским положајем, религијом итд  .    Ж .    Бје-  лановић и М  .    Марасовић-Алујевић (Bjelanović, Marasović-Alujević 2008) у раду о   сплитским презименима етнонимског порекла с италијанско-хрватским језичким  карактеристикама употребљавају термине “творбена прозирност” и “обличка    ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     263   јасноћа”, као и термин “сигнали италијанског језика”  .   Тако, на пример, презиме   Škalabrin је непотпуне творбене прозирности, ”  .   . .a  li s dijelovima strukture koje je   usporedbom s drugim prezimenima ove skupine moguće identificirati kao rezultat tali -  jansko-hrvatskog jezičnog prožimanja”  .    Презимена Despalatović i Puizina су хибридне   творенице састављене од италијанске основе и хрватског суфикса .    С друге стране,   И .    Ивас (Ivas 2003) сматра да страно име може морфолошки и изговорно потпуно   да се интегрише у систем језика примаоца нултим степеном адаптације или да се  адаптира трансфонемизацијом, трансморфемизацијом, транссемантизацијом или  трансдикцијом (прилагођавање изговора страног имена систему језика примаоца)  .      Треће, компромисно решење, или тзв  .    “недоследно” решење подразумева   адаптацију гласова, избор најближег акцента, али не и место акцента  .    Један од   начина преношења имена аутор зове “транслекција” или погрешан пренос, нпр  .      када се уместо Ričard напише Rihard .  Д   ругачије погледе на језичке контакте у хрватској контактологији заступају,   између осталих, В  .    Пишкорец, Б  .       шт   ебих, Б  .    Белај и Г  .    Танацковић Фалетар  .    В  .      Пишкорец (Piškorec 2005) у својој монографији о германизмима у говорима  ђурђевачке Подравине не примењује Филиповићев тростепени модел, већ описује  појединачно морфолошку адаптацију именица, придева, глагола, прилога,  речца, узвика, бројева  .    Једна од његових терминолошких иновација су појмови   “дијаморфни” и “дијафонијски пар”  .    Дијаморфни пар представљају морф модела   (нем .  s   pazier) и морф реплике ( špancer) од немачке речи spazieren  и хрватске   позајмљенице špancerati se .    Дијафонијски пар су фон модела и одговарајући фон   реплике (немачки вокал [a:] и [a] у германизмима)  .    За разлику од Р .    Филиповића,   В .    Пишкорец сматра да није битна творбена стратегија којом је настао неки модел   (говорници га творбено не анализирају) и да се на гласовну слику основе модела  могу додавати граматичке морфеме језика примаоца  .    Примера ради, немачки   модел аnweisung се састоји од три морфеме an ,  weis i ung, док је у хрватском то   један морф модела  .    Језик давалац може да буде и језик посредник  .    За Пишкорца   је  keks примарни германизам, а секундарни англицизам  .    Долази до закључка   да су семантичка сличност и сужење значења два најчешћа типа семантичке  адаптације .    Пишкорчев лексикографски опис немачког модела садржи графемски   запис, фонетску транскрипцију, податке о врсти речи, граматичком обележју,  броју значења, извору, географској распрострањености и дијахронијски коментар  .      Уз хрватске реплике наводи графемски запис, граматичку информацију, ознаку   припадности одређеном говору, податак о заступљености у писаном корпусу,  речничку дефиницију, информацију о стилској вредности, дијахронијском и  социолингвистичком аспекту, фразеологизам, понегде и реченични контекст  добијен од информаната  .    У књизи недостаје посебно поглавље о семантичкој   адаптацији германизама  .    У раду из 2008  .    године Б  .       шт   ебих критички размара   модел трансморфемизације Р  .    Филиповића, наш модел и модел В  .    Пишкорца  .      шт   ебих сматра да је потребно разликовати основни облик као речничке одреднице   и иницијални облик који не мора да буде основни облик неке речи  .    Ауторка   правилно закључује да смо у Филиповићев модел трансморфемизације унели  одређену дозу системности и смањили противречности  .    Она даље закључује да   реплике могу да пролазе сва три степена адаптације, да се задрже на делимичној     264   трансморфемизацији или да прескоче прве две фазе и одмах уђу у завршну фазу  адаптације .   Према овој ауторки није увек могуће утврдити прелазне облике и фазе   адаптације, те се анализа углавном базира на поређењу модела и реплике, опису  промена и степену адаптације  .    И она сматра да се при позајмљивању не проводи   творбена анализа модела, те тврди да су лексичке позајмљенице немотивисане  речи, с чиме се ми не слажемо .    Тако, према    шт   ебих, реч boksač добијена је од речи   boks, а не од енгл .    boxer и да је реч  boksač предмет творбе речи, а не контактологије  .      Другим речима, залаже се за разликовање адаптацијских од творбених процеса,  односно против је увођења трансдеривације (термин в  .    у Ајдуковић 2004б) као   адаптацијског процеса .    Потпуну трансморфемизацију треба проучавати одвојено   од нулте и компромисне трансморфемизације  .    Према нама, у секундарној   адаптацији модел може да буде мотивна реч за читаво творбено гнездо реплике:  штрик (нем  .    Strick), штрикерица ,  штрикерај, штрикати, штрикер  .    И В  .      Пишкорец у контактолошким радовима разматра творбене процесе мотивисане  германизмом .    Осим тога, по нама је спорна тврдња да се при адаптацији не   перцепира категорија броја и деминутивности  .    Таква тврдња не би се односила   на позајмљенице из словенских језика .    Иако не сматра нужним увођење засебног   процеса адаптације граматичких категорија и врста речи који ми зовемо  трансморфологизација (Ајдуковић 2004б), Б  .       шт   ебих у раду (Štebih 2006) говори   о “контактолошкој транскатегоризацији” као   адаптацији припадности реплике   одређеној врсти речи  .    Т .    Вукадиновић (2009) подразумева под “контактолошком   категоризацијом”, на пример, адаптацију мађарског придева beteg  “болестан” у   хрватску именицу beteg  “болест и сл  .” С д   руге стране, другачији контактолошки   приступ имају Б  .    Белај и Г  .    Танацковић Фалетар (Belaj, Tanacković Falеtаr 2007)  .      Они разрађују модел заснован на когнитивном приступу у који интегришу модел  Р .    Филиповића (развој модела у реплику) и модел Б  .    Белаја (туђице као радијалне   категорије) .  У    центру се налази појам радијалних категорија (појам увео Џ  .     Лејкоф)   и концепт енциклопедијског знања или знања о свету  .    Енциклопедијско знање се   састоји од најуже дефиниције појма (профил), непосредног значењског контекста  (база), мреже знања која се у одређеном контексту активира (домен) и хијерархиј-  ски највишег нивоа унутар мреже различитих домена (оквир) .    Према ауторима, у   радијалне категорије укључени су прототипни и периферни чланови .    Периферни   чланови су окупљени око прототипа према сличности  .    За категорију сто  прото-  тип би био конкретан сто  са четири ноге и равном правоугаоном плочом, а тзв  .      лошији чланови, на пример, они са неравном плочом, или би имали кружни об -  лик или једну ногу мање  .       хр   ватски и енглески језик представљају две категорије   устројене по принципу центар-периферија-прелаз, а англицизми и кроатизми су  две категорије у међусобном преклапању  .    За енглески прототип и хрватску реч   карактеристични су графијска, фонолошка, морфолошка и семантичка адапта -  ција, функционална оправданост и творбена плодност .    Аутори преузимају Фили-  повићеву поделу на примарну и секундарну адаптацију  .    По завршетку примарне   адаптације компромисна реплика bokser  преузима посебне функције у систему,   док у фази секундарне адаптације у реплици долази до супституције творбених  морфема (boksač) .    Између фазе примарне и секундарне адаптације налази се фаза   задобијања функције .    За разлику од језичког пуризма који у зону преклапања по-   ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     265   ставља баријере, функционални приступ такву баријеру не поставља, већ усме -  рава језичке нове јединице према “различитим функционалним стиловима стан -  дардног језика и њиховим појединим контекстима” (Belaj, Faletar 2007:22-23) .      У српској контактологији разрађено је неколико концепција контактолошког   речника .    Примера ради, једну концепцију речника славенизама из “Кратке   всемирне историје Георгија Магарашевића” предложила је М .    Зорић (Зорић 2004) .      Према њеним речима, о речнику славенизама се говори још од 60-их година    хх      века, али он до данас није израђен, већ имамо само речнике уз поједине студије  .      Израда речника славенизама српских писаца друге половине XVIII и прве  половине XIX века “могао би показати којим правцем би ишао развој књижевног  језика да је остварен континуитет писане речи” (Зорић, 2004:152)  .    Полазна реч у   таквом речнику стајала би у основном облику  .    У з њу би се наводио род и по потреби   ознака за именице pluralia tantum, придеви би стајали у одређеном виду, а облици  компаратива и суперлатива уз основну реч  .    Уз глаголе наводила би се ознака за   вид .  У    угластим заградама стајао би транскрибовани облик  .    Затим би следили   ознака за врсту речи, значења и илустрације из текста у аутентичном ортографском  лику .    По потреби би се испод одреднице давали вишечлани изрази  .    Графематске   варијанте стајале би поред основне речи (безаконiе и беззаконiе [безаконије]; им .      с .р .    > безакоње)  .    Другу, нешто једноставнију концепцију речника славенизама   предложила је Љ  .    Тумарић (Тумарић 2008)  .    Уз славенизам у основном облику   давао би се у угластим заградама транскрибовани облик, затим би долазили ознака  за врсту речи, значења, илустрације или цитат из дела  .    Два потврђена ортографска   лика давала би се у оквиру исте одреднице, на пример, юродь  [јурод]; им  .м .р .    –   наказа, грдоба; глупак, луда  .    Према Г .    Ињцу (Ињац 2002) у речнику англицизама   уз енглеску реч стајали би превод или објашњење на српском и табела са оценама  адаптираности на ортографском, фонетском и морфолошком нивоу, затим ознака  рода и преводни еквивалент .    Са 0 означио би деклинационо/творбено неутралну   реч, са 1 правописно и фонетски неприлагођену реч, као и додавање творбеног и  обличког наставка на ортографско-фонетски неприлагођену реч, са 2 графијски  једнакa облик речи модела и реплике, фонетски прилагођену реч, односно дода -  вање наставка на ортографско-фонетски прилагођену реч, док са 3 правописно  прилагођену реч  .    Тако, на пример, ортографска адаптација лексеме апликација    у значењу “програм” носила би оцену 3, док фонетска и морфолошка адаптација  оцену 2 .    Почетком 2010 .    године изашао је први том “Контактолошког речника сло -  венских језика”, у коме је обрађена адаптација бугарских контактолексема под  руским утицајем на слова А, Б, и В (Ајдуковић 2010)  .    Њ егова концепција се те -  мељи на резултатима наше контактолошке теорије и лексикографије (Ајдуковић  2004а,б) .    Речнички чланак садржи четири модула, а сваки модул се састоји од јед-  не или више зона  .     У првом модулу се налази зона са формалним описом адап -  тације (трансграфематизација, трансакцентуација, трансфонемизација, трансде-  ривација, трансморфемизација, трансморфологизација глаголског вида и врсте  речи, транссемантизација, трансконцептуализација именичких контактолексе -  ма, лексичко-стилистичка адаптација, транссинтаксизација глаголске рекције,  укупна адаптација), те ознака за врсту речи и граматичке категорије рода, броја,  вида, прелазности/непрелазности .    Други модул садржи зону руског модела, зону     266   варијантних облика контактолексеме и зону контактолошких синонима  .   Трећи   модул представљају зона етимолошких, стилистичких и граматичких квалифика -  тора, те зоне са ознакама места акцента и податком о фреквентности у корпусу ру -  ског и бугарског језика .    У четвртом модулу се налазе значења и опис семантичких   промена према лексикографским изворима .    Претпостављамо да ће адаптација бу -  гарских контактолексема под руским утицајем заузети првих десет томова .    Ово је   први такве врсте речник у славистици .      Да закључимо: у првој деценији    ххі    века и даље су доминантно заступљени   теоријско-практични радови који се баве адаптацијом ономастичке, дијалекатске  и терминолошке грађе  .    Већина српских и хрватских истраживача посматра кон -  тактолошке процесе и појаве из угла теорије трансфера на синхронијском плану  и негира могућност настанка значајних структурних промена у језику примаоцу  .      Почев од шездесетих година    хх    века највећи утицај на теоријско-методолошком   плану остварили су оснивач загребачке контактолошке школе Р  .    Филиповић и   његови следбеници .    У испитиваном периоду настаје појам контактема  којим се   први пут дефинише општа контактолошка јединица, те појмови контактолексе -  ма, контактофразема, трансдеривација и др .    у оквиру контактолошке теорије ак -  тивације и пресликавања (Ајдуковић 2004б)  .    Захваљујући овим истраживањима   ми данас у доброј мери знамо који су лингвистички и екстралингвистички аспек-  ти страног утицаја на српски и хрватски језик; познати су нам различити модели  трансфера модела у реплику, односно познат нам је процес активације и пресли -  кавања под страним утицајем; идентификовани су језички нивои на којима дола -  зи до промена; продубљена су сазнања о стилској раслојености позајмљеница и  разрађена је њихова подела према сфери употребе; знамо да су неке позајмљенице  настале у директном контакту, док су друге добијене књишким путем; стечен је до -  бар увид у колокацијске и деривацијске могућности позајмљеница; доста добро је  расветљен хронолошки аспект језичког утицаја; оснажено је мишљење да се енгле -  ски модел творбено не рашчлањује, док се модел из словенских језика рашчлањује  јер је творбено прозиран; знамо које су специфичности адаптације позајмљеница  из језика струке; знамо да је према теорији трансфера много чешће лексичко по -  зајмљивање, а најмање позајмљивање граматичких елемената; добијена је општа  слика о разлозима пребацивања кодова; знамо које су позајмљенице фреквентније  у неком језику; познат је језик који је најчешће у улози језика даваоца, односно у  доброј мери је реконструисан пут језичког позајмљивања за многе језичке паро -  ве; знамо да модел може припадати стандардном језику, али и дијалекту и другим  супстандардним формама (жаргону); развијен је трипартитни модел описа адап -  тације прилагођен лексикографским потребама; знамо како треба радити терен -  ска истраживања на материјалу лексичких позајмљеница у говорима; знамо шта  је садржај и како треба да изгледа структура контактолошког речника; знамо да  спроводимо ареална истраживања, а не само испитивања једног говора; знамо да  познавање страних језика не утиче на разумевање калкова; знамо да се ономасти-  ка анализира на исти начин као и општа и терминолошка лексика; познат нам је  когнитивистички приступ контактолошким процесима и појавама и др  .    Међутим,   још увек нам није довољно јасно да ли се позајмљенице квалификују према језику  посреднику или језику даваоцу; немамо довољно прецизне критеријуме за иден -   ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     267   тификацију позајмљеница; немамо довољно добро разрађена правила смењивања  кода; не знамо колико позајмљеница имамо у говорном језику; немамо састављен  исцрпан корпус позајмљеница; не знамо колико је значења имао језик давалац у  моменту контакта; нису описани сви контакти са дијалектима; немамо јединствен  систем транскрипције графема; немамо јединствену класификацију позајмљени -  ца и калкова; немамо довољно разрађену контактолошку терминологију у оквиру  једног теоријског приступа; немамо разрађен модел адаптације позајмљеница на  фразеолошкој и синтаксичкој равни; немамо разрађен модел адаптације мини -  малних дискурсних јединица и др .      У овом периоду урађена је концепција неколико контактолошких речника   чија је израда неизвесна  .    Објављена су прва два тома “Контактолошког речника   словенских језика” .    Овој пројекат је од велике важности не само за контактолошку   лексикографију, већ и за даљи развој контактолошке теорије .    По нашем мишљењу   у наредној деценији треба урадити међусловенски контактолошки атлас (детаљ -  није о пројекту в  .    у Ајдуковић 2010), контактолошки енциклопедијски и библио -  графски речник и речник српске и хрватске контактолошке терминологије .    Данас   поред београдских и загребачких истраживача све већи утицај имају контактоло-  зи из Новог Сада, Задра и Ријеке који су окупљени око часописа “Прилози проуча -  вању језика” и “Fluminensia” .      Литература   Ајдуковић, Јован (2004а), Контактолошки речник адаптације русизама у осам словенских   језика, Фото Футура, Београд  Ајдуковић, Јован (2004б), Увод у лексичку контактологију  .    Теорија адаптације русизама ,   Фото Футура, Београд  Ајдуковић, Јован (2010), Контактолошки речник словенских језика .    Речник адаптације бу-  гарских контактолексема под руским утицајем, Том 1, Фото Футура, Београд  Влајић-Поповић, Јасна (2009), “Грецизми у српском језику  .    Осврт на досадашња и поглед на   будућа истраживања” .    Јужнословенски филолог  L X V, 375 - 4 03  .  Д   ондур, Милош (2009), “Англицизми у српском као језику струке: ортографска адаптација   термина из области аутомобилизма”, Прилози проучавању језик а 40, 113-128 .  З   орић, Милена (2004), Речник славенизама и књишких речи у делу Кратка всемирна исто-  рија Георгија Магарашевића” .    Прилози проучавању језика  35, 69-154 .      Ињац, Горан (2002), “ Енглески језик у COM _MEDI @ .    Прилог проучавању српске компју -  терске терминологије”, Прилози проучавању језика  33, 78-122  .  И   њац, Горан (2003), “Неологизми у српској компјутерској терминологији”, Прилози  проу-  чавању језика 34, 137-177  .   М   илић, Мира (2006), “ Утицај енглеског језика на српски у процесу адаптације спортске   терминологије” .    Сусрет култура, Нови Сад, 583-590 .  П   оповић, Михаило (2004), Речи француског порекла у српском језику  .    Завод за издавање   уџбеника, Београд  Тумарић, Љиљана (2008), “Речник славенизама и књишких речи у збирци песма Давор ѣ”,   Прилози проучавању језика 39, 69-118  .     268   Antunović, Goranka (1999), A dictionary of anglicism in Swedish, Zagreb, 1999 .     Belaj, Branimir, Goran Tanacković Faletar (2007), “Jedan mogući teorijski model pristupa anali -  zi”, Jezikoslovlje  8, 5-25  .  B   jelanović, Živko, Marina Marasović-Alujević (2008), “Splitska prezimena etnonimskog podrije-  tla s talijansko-hrvatskim jezičnim odlikama”, Folia onomastica Croatica  17    .  B   lažeka, Đuro (2006), “Hungarizmi u govoru Goričana”, Suvremena lingvistika 61, Zagreb   Vukadinović, Tatjana (2009), “Morfološka adaptacija hungarizama iz djela Jurja Habdelića “Prvi   otca našega Adama greh” .    Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35, 383-395 .  D   rljača, Branka (2006), “Anglizmi u ekonomskome nazivlju hrvatskoga jezika i standardnojezič -  na norma”, Fluminensia 1, 65-85 .  F   abijanić, Ivo (2007), “Transmorfemizacija imeničkih sintagma na primjeru anglicizama u ruskoj   računalnoj terminologiji”, Croatica et Slavica Iadertina, Zadar  Fabijanić, Ivo (2008), Аnglizmi u ruskoj i hrvatskoj ekonomskoj terminologiji  .    Doktorska diserta-  cija u rukopisu, Zadar  Žagar-Szentesi, Orsolya (2003), “Semantička adaptacija hungarizama u hrvatskom jeziku”, Filo -  logija 41, 123-130  .  Ž   upanović, Nada (2008), “Analiza talijanizama u Hvarkinji Martina Benetovića”, Fluminensia  1,   33-53 .  I   vas, Ivan (2003), “Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru”, Suvremena  lingvistika,   55-56 .   K   apović, Mate, Nikola Vuletić (2010), “Refleks grčkoga υ u hrvatskim »dalmatskim grecizmima”,   Filologija 55, Zagreb  Muhvić-Dimanovski, Vesna, Anita Skelin Horvat (2006), “O riječima stranoga podrijetla i njiho-  vu nazivlju”, Filologija, 46-47, Zagreb  Piškorec, Velimir (2005), Germanizmi u govorima đurđevečke Podravine .    FF press, Zagreb  Skelin Horvat, Anita (2004), “Posuđivanje u hrvatski jezik u dvama razdobljima”, Suvremena lin-  gvistika, 57-58 .      Sočanac, Lelija, Orsolya Žagar-Szentesi, Dragica Dragičević, Ljuba Dabo-Denegri, Antica Menac,   Anja Nikolić-Hoyt (2005), Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima  .    Prilagodba posuđe -  nica .    Nakladni zavod Globus, Zagreb  Spicijarić, Nina (2009), “Romanizmi u nazivlju kuhinjskih predmeta u govoru Dubašnice na oto-  ku Krku .    Etimološka i leksikološka obrada” .    Fluminensia 1, 7-24 .      Turk, Marija (2003), “Razumljivost stilske značajke kalkova”, Fluminensia 15, 9-24  .  T   urk, Marija (2005), “Germanizmi u sjevernočakavskom arealu”, Fluminensia 2, 1-13  .  F   ilipović, Rudolf, Antica Menac (2005), Engleski element u hrvatskome i ruskom jeziku , Školska   knjiga, Zagreb  Štebih, Barbara (2006), “Transmorfemizacija imeničkih germanizama u kajkavskome književ -  nom jeziku”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 32, 295-310 .  Š   tebih, Barbara (2008), “Morfološka adaptacija posuđenica”, Suvremena lingvistika 66, 243-259  .  Š   čukanec, Aleksandra (2009), “Njemačka prezimena u Zagrebu i okolici i načini njihova prilago-  đivanja hrvatskom jezičnom sustavu”, Folia Onomastica Croatica  18 .   ЈОВАН АЈД У ùłÊËô  : шТА   Ј Е   НОВО   У   СРПСКОЈ   И х  РВАТСКОЈ   ЛИНГВИСТИЧКОЈ    КОНТАКТО ЛОГИЈИ . . .     269       Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja  dječjega jezika u ovladavanju sintaksom  hrvatskoga jezika   Usvajanje jezika uključuje pojavu gramatike, pa je bitno povezano s jezičnim sastavnica -  ma: fonetikom i fonologijom, morfologijom, semantikom, leksikologijom, pragmatikom  i sintaksom .    Kada dijete proizvede prvu riječ (1 – 1,5 god .)   , započinje sintaktički razvoj .      Rečenice koje nastaju između prve i druge godine jednočlani su izrazi (tzv  .    telegrafske   rečenice krnje strukture) (Jelaska 2007)  .    Oko druge godine rečenica se proširuje i postaje   dvočlana struktura, dok oko treće godine dijete posjeduje određeni fond riječi na koje  može primjenjivati morfološka pravila i poslagivati ih u složenije sintaktičke strukture  (Kuvač 2007) .    Smatra se da dijete svoju rečenicu proširuje jednom riječju godišnje, pa   tako sedmogodišnje dijete u prosjeku ima rečenicu od sedam riječi (Pavličević-Franić  2005) .    Pojam dječjega jezika (Jakobson 1941, prema: Bežen 2009) označava rezultat ra -  noga učenja jezika i središnje je pitanje usvajanja jezika koje ne završava polaskom dje -  teta u školu .  S   toga je cilj istraživanja utvrditi razvojna obilježja i njihov utjecaj na ovladavanje   sintaksom hrvatskoga jezika u ranom institucionalnom poučavanju (7  .    – 12 .    godine ži-  vota, tj .    2 .    – 6 .    r .    osnovne škole) .    Korpus čine pisani radovi učenika (N = 174) .    Podatci su   analizirani metodom analize sadržaja i obrađeni u SPSS programu za statistiku .      Ključne riječi: dječji jezik, rano poučavanje materinskoga jezika, sintaktička razvojna  obilježja .   De   velopmental Features of Children’s Language in Acquisition of   Croatian Language Syntax Acquisition of language includes the occurrence of grammar, therefore it is strongly  connected with the following language components: phonetics and phonology, morp -  hology, semantics, lexicology, pragmatics and syntax  .    When the child produces its first   word (1 – 1 .5 y   ear), this is the moment when its syntactic development begins  .    The sen-  tences produced between the first and the second year are single-element expressions  (so-called telegraph sentences of truncated structure (Jelaska 2007)  .    About the age of   two, the sentence is extended to become a two-element structure, while at the age of  three the child already possesses a certain fund of words to which it can apply morpholo -  gical rules and which it can arrange in more complex syntactic structures (Kuvač 2007) .      It is considered that the child extends its sentence by one word per year so that on the    UDK : 811 .164 . 42'242:371     270   average, a seven-year-old child can produce a sentence of seven words (Pavličević-Franić  2005) .   The concept of the children’s language (Jakobson 1941, according to Bežen 2009)   is a result of early language learning and it is a crucial issue of the language acquisition  which does not end when the child enters school .      Therefore, it is the aim of the research to determine the developmental features and   their influence on acquisition of Croatian language syntax in early institutional teaching  (from the age of 7 to the age of 12, i  .e .    from the 1st to the 6th grade of primary school)  .      The corpus consists of written works of students (N = 174) .    The data will be analyzed by   the method of content analysis and processed by the SPSS statistics software .      Key words: children’s language, early teaching of mother tongue, syntactic developmen-  tal features    .   1   . Rano usvajanje/učenje jezika  Pojam dječjega jezika vrlo se često veže samo uz vrtićku i predškolsku dob, no istraživa-  nja pokazuju da se s polaskom djeteta u školu ne završava proces usvajanja jezika, nego  se on nastavlja i preklapa s procesom učenja jezika  .    Naime, djeci se tek oko 11  ./   12 .    godine   života jezično znanje automatizira, odnosno nesvjesno vladaju glavninom morfologije i  sintakse hrvatskoga jezika (Kovačević i Jelaska 2002; Kuvač i Cvikić 2003, 2005)  .    Sam   termin “dječji jezik” oblikovao je Roman Jacobson (1941), podrazumijevajući pod njim  “jezik u procesu usvajanja, odnosno jezik kao rezultat ranoga usvajanja” (prema: Bežen  2009) .    O usvajanju jezika postoji nekoliko teorija: bihevioristička, koja smatra da se jezik   usvaja oponašanjem; generativna, koja smatra da djeca imaju ugrađen mehanizam koji  im omogućuje učenje jezika;  socijalna, koja smatra da se jezik usvaja u kontaktu s oko -  linom te kognitivna , čiji zastupnik Jean Piaget (1977) smatra da se učenje događa kroz   četiri faze koje ovise o kognitivnoj zrelosti djeteta  .    Naime, dijete se do 12 .    godine života   nalazi u fazi konkretnih misaonih operacija, te ga je u toj dobi jeziku potrebno pouča -  vati na temelju konkretnih primjera iz posredne i neposredne stvarnosti  .    U 12  .    godini   dijete ulazi u fazu apstraktnih misaonih operacija i time mu se razvija apstraktno mišlje -  nje koje mu omogućuje učenje jezika na lingvističkoj, odnosno teorijskoj razini (prema:  Pavličević-Franić 2005) .   U   svajanje osnove jezika  zbiva se oko treće-četvrte godine, a do šeste-sedme djeca   mogu savršeno ovladati izgovornom razinom bilo kojega jezika  .    Prosječno dijete od če-  tiri godine rabi 4000 riječi, a rečenica mu sadrži do četiri riječi (svake godine proširuje  je jednom riječju)  .    Do šeste/sedme godine svako bi dijete urednoga jezičnoga razvoja   trebalo ovladati svim fonemima svoga jezika .    Naravno, na jezični razvoj utječe urođeno   znanje, no i okolina i opće ljudske spoznajne sposobnosti pamćenja, učenja i uopćavanja  omogućavaju djetetu da sastavi gramatiku svojega materinskoga jezika (razvija se zbog  sve složenijih odnosa s bliskim osobama i svijetom) (Jelaska 2007) .      U Republici Hrvatskoj djeca oko sedme godine života kreću u prvi razred i time   započinje institucionalno jezično obrazovanje  .    Međutim, već u vrtiću djeca jezik uče   spontano i kroz igru koja im pruža ugodu te im usvajanje/učenje jezika ne predstavlja  problem .    U predškoli djeca jezik također usvajaju/uče kroz poticajne igre, razvijajući ko -   Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom . . .     271   munikacijsku jezičnu kompetenciju .   Polaskom u vrtić, odnosno školu, dijete se susreće s   drugim oblicima jezika: žargonom, standardnim jezikom, drugim dijalektima te postaje  nenormativno bilingvalno (Pavličević-Franić 2005) .    Činjenica je da je hrvatski jezik kao   nastavni predmet najopsežniji predmet Nastavnoga plana i programa za osnovne škole  (2006), poučava se kroz četiri područja: književnost, jezik, jezično izražavanje i medijsku  kulturu .    Upravo zato što je osnova za usvajanje drugih sadržaja i jezika, važno ga je u   ranoj dobi poučavati komunikacijski, na temelju konkretnih primjera iz svakodnevnoga  života .    U prilog izrečenome ide i dokument “Osam ključnih kompetencija za cjeloživot-  no učenje” (Europska komisija 2005), koji smatra da je “komunikacija na materinskome  jeziku” prva i ključna kompetencija za cjeloživotno učenje te da će osoba koja dobro  vlada svojim materinskim jezikom brže i bolje ovladati i drugim sadržajima te jezici -  ma .    Stoga je proces ranoga usvajanja/učenja jezika neizmjerno važan jer svaki “strah od   jezika” (Jelaska 2007), koji se može pojaviti u tom razdoblju, utječe na razvoj jezičnih  kompetencija budućih govornika .      2. Usvajanje sintakse Bez rečenica teško je zamisliti komunikaciju jer riječi nam ponekad ne znače ništa ako  nisu u kontekstu iz kojega razumijevamo njihovo značenje  .    Razvoj dječjih rečenica može   se podijeliti u dvije faze: prva faza, koja započinje oko osamnaestoga mjeseca djetetova  života, obuhvaća vrlo šture rečenice s dva ili tri člana  .    One su vrlo nesuvislo kompleti -  rane, ali su početak nečega velikoga .    Kroz drugu fazu, koja započinje oko druge godine,   dijelovi koji nedostaju upotpunjuju se velikom brzinom jer su djeca sposobna proizvoditi  široki kompleks različitih konstrukcija .    Stvaranje rečenica započinje jednostavno: kom-  binacijom dviju riječi u točnom poretku .    Ponavljanjem procesa, koliko je puta potrebno,   dodavanjem novih riječi i kombinacijom novih riječi svaki dan, nastaje rečenica .    Većina   djece započinje kombiniranje riječi u rečenice između osamnaestoga i dvadesetoga mje-  seca, kada djeca imaju rječnik od pedesetak riječi .      Kada djeca počinju govoriti, često rabe samo jednu riječ u svojoj rečenici  .    Primjeri-  ce, kažu: “Tata!” i upravo ta kratka rečenica sa samo jednom riječju za njih ima potpuno  značenje – to je njihov tata .    Upravo u tome razdoblju, kada dijete rabi holofraze ili reče-  nice sa samo jednom riječju, oni zapravo razumiju puno više nego što mogu izreći .      Kada dijete u svojoj rečenici ima dvije riječi, to čini veliku razliku i puno je veća   šansa za razumijevanjem .    U rečenicama predškolskoga djeteta javlja se, uz subjekt i pre-  dikat, još i objekt  .    Ta tri osnovna rečenična dijela bivaju modificirana odgovarajućim   riječima – modifikatorima  .    Tako djetetova rečenica postaje sve duža, i to približno za   jednu riječ godišnje .    Prema tome, na kraju svoje predškolske dobi djeca govore rečenice   koje već mogu imati pet-šest riječi  .    Po svojoj gramatičkoj strukturi to su proste ili prosto-  proširene rečenice .    Ako su duže i složene, onda su to nezavisnosložene rečenice  .    Zavi-  snosložene rečenice javit će se tek pod utjecajem školovanja (McGregor 2009) .      Sintaksa hrvatskoga jezika obuhvaća učenje sintagmi, surečenica, rečenica, sroč -  nosti te službe riječi u rečenici  .    Sintaktički se razvoj može podijeliti u četiri stupnja:   holofraze, jednočlani iskazi koji zamjenjuju cijele rečenice, a traju od 1 do 1,5 godine  (npr  . Pa   -pa u značenju Tata je otišao ), dvočlane rečenice koje se pojavljuju od 1,5 do 2   godine (Beba pava u značenju Ja spavam); telegrafski govor koji se pojavljuje od 2 do 2,5     272   godine, a podrazumijeva složenije gramatičke strukture koje nemaju sve nastavke ( Barbi   pevala) i posljednji stupanj su gramatičke riječi koje se pojavljuju od 2,5 godine djetetova   života (Jelaska 2005) .    U ranom jezičnom razvoju dijete oko treće godine posjeduje odre-  đeni fond riječi na koje može primjenjivati morfološka pravila i poslagivati ih u složenije  sintaktičke strukture (Kuvač 2007) .    Iako je leksikon temelj gramatičkoga razvoja, ipak,   kako dijete ovladava jezikom, usvajanje sintakse i semantike postaju usporedni procesi  ovisni jedan o drugome (Kuvač, Hržica 2005)  .    Autorice (Kuvač i Hržica) su proučavale   ulogu pitanja u ranojezičnome usvajanju jezika analizirajući snimljene govore djece do  šeste godine starosti .    Autorice su zaključile da je namjera pitanja koje odrasli postavljaju   djeci u ranome jezičnome razvoju potaknuti dijete na razgovor, usmjeriti ga i održavati  komunikaciju .    Kako dijete kognitivno sazrijeva, uloga pitanja se mijenja i dijete samo   oblikuje pitanja na sintaktičkoj, pragmatičkoj i semantičkoj razini koristeći ga u komu -  nikacijske svrhe i izvršavajući jezične djelatnosti govorenja i pisanja .      Istraživanje provedeno 2007  .    godine u prvom razredu osnovne škole pokazuje da   učenici prvoga razreda statistički značajno više poznaju pravila sintakse kojima trebaju  ovladati do kraja prvoga razreda (poznavanje upitne, usklične i izjavne rečenice) nego  komunikacijsku upotrebu tih pravila u konkretnim situacijama (postavljenim pismenim  i usmenim zadatcima) (Pavličević-Franić i Aladrović 2008) .  T   akođer, provedeno je akcijsko istraživanje tijekom 2009  .    godine koje je željelo istra -  žiti koliko učenici u ranojezičnome razvoju (školska dob od 1  .    do 6  .    razreda) u svome   govoru (jedan od dijalekata štokavskoga narječja – slavonski govor) odstupaju od stan -  dardnoga jezika .    Istraživanje pokazuje najmanja odstupanja na području sintakse jer je   kombinacija riječi u rečenice u hrvatskome jeziku slobodna  .    Slično istraživanje naprav-  ljeno je i na zagrebačkom području, gdje je odstupanje na području sintakse također  neznačajno, česte su zanaglasnice na početku pitanja te upotreba određenoga oblika pri -  djeva kao imenskoga predikata (Pavličević-Franić, Aladrović Slovaček 2009) .      U pravilu su prve rečenice predikatske fraze, a vrlo brzo se rečenica dopunjava ime -  ničkom frazom (subjektnim skupom) i drugim sintaktičkim dijelovima, te je u četvrtoj  godini djetetova života uvelike slična uobičajenim rečeničnim strukturama iz govora  odraslih .    Kad se to dogodi, može se reći da je usvojena osnova materinskoga jezika  .    Na-  kon što je usvojena osnova materinskoga jezika, u govoru djeteta ostaju neke pretjerane  generalizacije u primjeni gramatičkih pravila koje ukazuju na produktivnost i kreativ -  nost u djetetovu jezičnome sustavu, a zatim postupno nestaju kako dijete sve bolje i bolje  usvaja ograničenja primjene “pravila”, odnosno iznimke i idiome .      3. Metodologija istraživanja  3.1. Cilj i problemi istraživanja  Cilj je istraživanja utvrditi razvojna obilježja i njihov utjecaj na ovladavanje sintak -  som hrvatskoga jezika u ranome učenju .  P   roblemi istraživanja su:  1    .  U   tvrditi prosječan broj riječi i rečenica u pisanom radu s obzirom na dob .  2 .  U   tvrditi broj jednostavnih i složenih rečenica s obzirom na dob .  3    .  U   tvrditi razlikuju li se ispitanici u razvojnim jezičnim sintaktičkim obilježjima   s obzirom na mjesto stanovanja .       Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom . . .     273   3.2. Hipoteze istraživanja  U skladu s ciljem i problemima istraživanja postavljene su sljedeće hipoteze: H1 – Očekuje se da će prosječan broj riječi u pisanom radu biti od 50 do 70, propor -  cionalno će rasti s dobi, dok će broj rečenica biti od tri do deset .  H   2 – Očekuje se da će učenici koji su stariji u svojim pisanim radovima upotreblja -  vati više složenih rečenica, a mlađi učenici više jednostavnih rečenica .  H   3 – Očekuje se da mjesto stanovanja neće značajno utjecati na razvojna obilježja u   usvajanju sintakse  .   3   .3. Opis uzorka  U istraživanju su sudjelovali učenici od 2  .    do 6  .    razreda osnovne škole (N =174) iz   cijele Republike Hrvatske .    Uzorak je izvađen iz velikoga korpusa učeničkih pisanih ra -  dova od drugoga do šestoga razreda u kojemu je sudjelovalo 26 škola iz cijele Republike  Hrvatske .    Odabrani su radovi iz svih regija Republike Hrvatske, s obzirom da na usvaja -  nje jezika, između ostaloga, utječe i dijalekt kojemu su učenici izloženi i koji jest njihov  materinski idiom .   3   .4. Instrumenti istraživanja  Kao instrument istraživanja poslužili su pisani učenički radovi koje su učenici uz   prethodno objašnjenje profesora pisali bez vođene motivacije  .    U svakom razredu učenici   su pisali sastavak o određenoj temi, prema nastavnom planu i programu: učenici drugo -  ga razreda opisivali su svoje mjesto; učenici trećega razreda proljeće; učenici četvrtoga  razreda pisali su pismo, dok su učenici petoga razreda opisivali jedan zanimljiv događaj  iz svoga života, a učenici šestoga razreda svoje posljednje ljetovanje .      3.5. Obrada podataka  Podatci su obrađeni analizom sadržaja te u SPSS programu za statistiku neparame-  trijskim i parametrijskim metodama (Hi-kvadrat test, t-test) .      3.6. Rezultati  Prvi problem istraživanja bio je utvrditi broj riječi te broj rečenica u sastavku s ob -  zirom na dob  .    Naime, kako bi se mogla napraviti što bolja sintaktička analiza pisanih   dječjih radova, željelo se ponajprije ispitati brojčane podatke  .    Rezultati pokazuju da se   prosječan broj riječi u sastavku kreće od 46 do 73, s tim da taj broj raste proporcionalno  dobi, što smo i očekivali (grafikon 1)  .    Međutim, hi-kvadrat test pokazuje da postoji stati -  stički značajna razlika u prosječnome broju riječi u rečenicama s obzirom na dob jer is -  pitanici petoga i šestoga razreda statistički značajno više riječi imaju u svojim sastavcima  nego ispitanici mlađih razreda osnovne škole .     274   Grafikon 1 .   Prosječan broj riječi u sastavcima  Prosječan broj rečenica u sastavcima kreće se od pet do skoro devet, te taj broj raste   proporcionalno s dobi (grafikon 2)  .    Hi-kvadrat test pokazuje da postoji statistički značaj -  na razlika u prosječnome broju rečenica po sastavku s obzirom na dob, te da se značajno  veći broj rečenica po sastavku pojavljuje u petom i šestom razredu nego kod ispitanika  mlađih razreda osnovne škole .      Grafikon 2 .    Prosječan broj rečenica po sastavku  Iz prikazanih rezultata može se zaključiti da djelomično prihvaćamo prvu hipotezu   jer je prosječan broj riječi u sastavcima zaista u razmaku od 50 do 70, odnosno od 46 do  71, dok se drugi dio hipoteze opovrgava, jer se broj rečenica kreće od pet do devet, a ne    Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom . . .     275   od tri do deset .   Potvrđuje se činjenica da i broj riječi, ali i broj rečenica s dobi proporci -  onalno raste .  D   rugi problem istraživanja bio je utvrditi broj jednostavnih i složenih rečenica s   obzirom na dob  .    Rezultati pokazuju da učenici drugoga razreda u svojim sastavcima   upotrebljavaju podjednak broj jednostavnih i složenih rečenica  .    U trećem razredu broj   rečenica po sastavku raste, ali učenici upotrebljavaju više jednostavnih nego složenih  rečenica .    Od četvrtoga do šestoga razreda broj složenih rečenica veći je od broja jedno -  stavnih rečenica u sastavcima, ali je taj broj samo u šestom razredu statistički značajno  veći (grafikon 3) .    Hi-kvadrat test pokazuje da se ispitanici statistički značajno razlikuju   u uporabi broja jednostavnih rečenica u svojim sastavcima, tj .    broj se jednostavnih reče-  nica smanjuje s dobi .    Također, hi-kvadrat pokazuje da postoji statistički značajna razlika   u rezultatima u uporabi složenih rečenica s obzirom na dob, tj  .    broj složenih rečenica s   dobi proporcionalno raste  .   Gr   afikon 3 .    Prosječan broj jednostavnih i složenih rečenica   Prema rezultatima, može se potvrditi treća hipoteza koja pretpostavlja da će ispita -  nici koji su stariji u svojim sastavcima upotrebljavati veći broj složenih rečenica, a mlađi  ispitanici veći broj jednostavnih rečenica .    Najčešći veznici u rečenicama jesu i i ali , ali se   pojavljuju i drugi veznici, kao što su: a, pa, ili, jer, stoga, da, kad, dok, već, gdje, koji, koja,   kao što, zato što, niti, nego, ako    .    Može se zaključiti da su najčešće u uporabi nezavisnoslo -  žene sastavne i suprotne rečenice, ali se pojavljuju i zavisnosložene mjesne, vremenske,  načinske, pogodbene, objektne, te nezavisnosložene zaključne i rastavne .  P   isani su radovi analizirani na sintaktičkoj razini te su odstupanja od norme stan -  dardnoga jezika podijeljena u tri kategorije: odstupanje u sročnosti, redu riječi te odstu-  panje u ponavljanju istovjetnih dijelova rečenice  .    Ispitanici su najviše odstupanja činili u   redu riječi te su imali poneko odstupanje u sročnosti i ponavljanju (tablica 1) .       276   Tablica 1 .   Pregled sintaktičkih odstupanja   Sintaktička odstupanja  2 .r . (f  ) 3 .r . (f  ) 4 .r . (f  ) 5 .r . (f  ) 6 .r . (f  )  sročnost 2 0 1 0 3  red riječi 1 3 5 1 3  ponavljanje 1 0 0 0 1  S obzirom da je riječ osnova rečenice jer kroz razumijevanje značenja riječi preno -  si se poruka čitatelju ili slušatelju, uz sintaktičku analizu i odstupanja, napravljena je i  leksička analiza u kojoj su odstupanja od standardnoga jezika podijeljena na: uporabu  dijalektalnih riječi i uporabu tuđica (tablica 2) .   T   ablica 2  .    Leksička analiza pisanih radova    Leksička analiza Dijalektalne riječi i  morfološka odstupanja  ošle, dajem mu jela, lenjske, šuge, radio san, bi  unas, bicikli, tetka, sa njim, išeo, nedilja, išo, dol,  odnesla, kirvaj, deda, oćeš, ćerka, kupat, Dragi  Amir   Tuđ ice super, bagminton, kompjuter, cassino, shoping,  pizzeria, auspuh, WC, twirling, mobitel, trampo- lin, ciao  Hi-kvadrat test pokazuje da se ispitanici u sintaktičkim razvojnim obilježjima ne   razlikuju statistički značajno s obzirom na mjesto (regiju) iz koje dolaze, tj  .    može se za-  ključiti da materinski idiom ne utječe značajno na sintaktička razvojna jezična obilježja,  čime je potvrđena i treća postavljena hipoteza .   4.    Zaključak  Kako je već izrečeno, proces usvajanja jezika ne završava polaskom djeteta u školu (oko  sedme godine u hrvatskom obrazovnom sustavu), nego se on nastavlja i automatizira oko  11 ./   12 .    godine života .    Jednako tako niti sintaktički razvoj ne završava polaskom djeteta u   školu, nego dijete sintaktička obilježja usvaja u razdoblju konkretnih misaonih operacija  da bi mu se to znanje oko 12 .    godine (šesti razred osnovne škole) automatiziralo .    Tome u   prilog idu i rezultati koji pokazuju da ispitanici petoga i šestoga razreda (10  .    – 12 .    godine)   imaju veći broj riječi u svojim sastavcima i veći broj rečenica u svojim sastavcima, što je  i očekivano .    Međutim, broj jednostavnih rečenica te broj složenih rečenica, koje upo -  trebljavaju u svojim radovima, ne povećava se statistički značajno s dobi i tek u šestom  razredu (prijelazna faza) broj složenih rečenica značajno je veći od broja jednostavnih re -  čenica .    Upravo zato u poučavanju jezika potrebno je voditi računa o razvojnim jezičnim   obilježjima, pa i ovim sintaktičkim, jer učenici rečenicom automatizirano ovladaju tek s    Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom . . .     277   11 ./  12 .   godinom života  .   Naravno, na sintaktički razvoj neposredno utječu morfološki i   leksički razvoj, što se može vidjeti i u prikazu rezultata .   Naime, ispitanici odstupaju i na   leksičkoj razini jer upotrebljavaju brojne tuđice i dijalektizme, prilagođavajući ih mor -  fološkim pravilima svoga materinskoga idioma  .    Prema tome, jezik bi u toj dobi trebalo   poučavati uvažavajući razvojna jezična obilježja i stavljajući težnju na komunikacijski  pristup i učenje jezika u svrhu komunikacije na temelju svakodnevnih primjera, a ne  učeći jezik na normativnoj razini, potičući lingvističku kompetenciju, odnosno teorijsko  znanje jezika .    Također, u nastavi jezika i jezičnoga izražavanja potrebno je poticati jezič -  ne djelatnosti, osobito jezičnu djelatnost pisanja kako bi se što bolje usvojili svi sintaktič -  ki elementi i izbjegla sva moguća odstupanja .       278   Literatura   Bežen, A  .   (2009), Rano učenje i poučavanje (hrvatskoga) jezika – posebno znanstveno područje ,   Zbornik Rano učenje hrvatskoga jezika 2, 1-16, Učiteljski fakultet i ECNSI, Zagreb  Chomsky, N .    (1989), Znanje jezika, Mladinska knjiga, Ljubljana  Cook, G .    (2000), Language Play, Language Learning, Oxford Aplied Linguistics, Oxford Univer -  sity Press, Oxford  Jelaska, Z .    i sur .    (2005), Hrvatski kao drugi i strani jezik, Hrvatska sveučilišnanaklada, Zagreb  Jelaska, Z .    (2005), “Uvod”, Drugi jezik hrvatski , 14-21, Profil, Zagreb  Jelaska, Z .    (2005), “Usvajanje materinskoga jezika”, Hrvatski kao drugi i strani jezik , 64-88, Hrvat-  ska sveučilišna naklada, Zagreb  Jelaska, Z .    (2006), “Jezik, komunikacija i sposobnost”, Jezik 52, 128-138  .  J   elaska, Z .    (2007), “Teorijski okviri jezikoslovnomu znanju u novom nastavnom programu hrvat -  skoga jezika za osnovnu školu”, 9-34, Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika, Agencija za   odgoj i obrazovanje, Zagreb  Kovačević, M .    (1996), “Pomaknute granice ranog jezičnog razvoja”, Suvremena lingvistika 41-42,   309-318  .  K   uvač, J ., H   ržica, G  .    (2005), “Uloga pitanja u ranom jezičnom razvoju”, Semantika prirodnoga   jezika i metajezik semantike, 311-320, HDPL, Zagreb i Split   Kuvač, J ., L .    Cvikić (2007), Drugi jezik hrvatski: zbornik radova, Profil, Zagreb   McGregor, W .    B .    (2009), Linguistics .    An Introduction, Continuum International Publishing Gro-  up, London  O’Grady, W .    (2005), How children learn language, Cambridge university Press, Cambridge  Pavličević-Franić, D .    (2005), Komunikacijom do gramatike , Alfa, Zagreb  Pavličević-Franić, D .    (2007), “Standardnojezična normativnost i/ili komunikacijska funkcional -  nost u procesu usvajanja hrvatskoga jezika”, Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika , 34-  50, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb  Pavličević-Franić, D ., K .    Aladrović Slovaček (2009), “Psiholingvističke i humanističke odrednice   u nastavi hrvatskoga jezika”, Zbornik Rano učenje hrvatskoga jezika 2 , 165-187, Učiteljski   fakultet i ECNSI, Zagreb  Pavličević-Franić, D ., T .    Gazdić-Alerić, T .    Pešić-Ilijaš (2009), “Utjecaj kognitivnog razvoja na je -  zičnu kompetenciju učenika”, Zbornik Rano učenje hrvatskoga jezika 2 , 187-202, Učiteljski   fakultet i ECNSI, Zagreb  Piaget, J .    (1977), “Odnos jezika i mišljenja s genetičkog stajališta”, Intelektualni razvoj djeteta –   izabrani radovi, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd   Slobin, D ., C .    A .    Ferguson (1973), Studies of Child Language Development,   Hold, Rinehart and Winston, New York Stančić, V ., M .    Ljubešić (1994), Jezik, govor, spoznaja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb   Katarina Aladrović Slovaček: Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom . . .     279       Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić:  Čimbenici koji utječu na stavove o  (hrvatskome) standardnom jeziku   U radu će biti utvrđeni čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome) standardnom je -  ziku, zbog činjenice da pozitivni stavovi o standardnome jeziku znatno utječu na njego-  vo uspješnije ovladavanje, što kao posljedicu ima uspješnije komuniciranje u široj jezič -  noj (društvenoj) zajednici, u vezi s većim brojem tema, kao i bolju uklopljenost pojedinca  u širu jezičnu (društvenu) zajednicu  .    Istraživanjem će biti utvrđeno u kojoj mjeri na   pozitivan/negativan stav o standardnome jeziku utječu ovi čimbenici: a) zavičajni govor  ispitanika (njihova imanentna gramatika), b) stupanj jezičnog obrazovanja i c) uspjeh u  jezičnom obrazovanju  .    P   retpostavka je da će ispitanici čiji su zavičajni govori sličniji standardnome   jeziku, koji su se duže jezično obrazovali i koji su pokazali bolji uspjeh u jezičnom obra-  zovanju imati pozitivniji stav o standardnome jeziku .   K   ljučne riječi: standardni jezik, stav o standardnome jeziku, čimbenici koji utječu na   stavove o standardnome jeziku  .   F   actors Influencing Attitudes Towards (Croatian) Standard Language  In this paper factors will be discussed which influence attitudes to the standard Croa -  tian language to a smaller or greater extent  .    Such a topic will be discussed because po -  sitive attitudes to a standard language significantly influence its successful mastering  .      This includes successful communication in the wider language community dealing with  much greater number of topics as well as a better integration of an individual into a wider  community .    This research will establish the following:  1 .    how pupils and students understand the meaning of the concept ‘standard lan -  guage’ and its role as a general means of communication  2 .    to what degree the following factors have influence on positive/negative attitu -  des towards the standard language: the regional (local) vernacular of the subject (their  immanent grammar), their level of education and elementary and high school success in  the subject Croatian language .  Th   e assumption is that those subjects whose regional (local) vernacular is stokavian,   who have spent more time on education and who were more successful in Croatian lan -  guage will have a more positive attitude on the standard Croatian language .   K   ey words: standard language, the attitude of the standard language, the factors that   influence the attitudes of the standard language .   UDK: 811 .163 .42’26     280   1. Uvod Utvrđeno je kako je stav stečen i relativno trajan “odnos prema ljudima i predmetima s  kojima čovjek dolazi u dodir” (Mihaljević-Djigunović 1998:17, 21, 22), kao i da se najbrže  i najuspješnije ovladava sadržajima o kojima postoji pozitivan stav, osrednje sadržajima  o kojima postoji negativan stav, a najsporije sadržajima o kojima nema jasnoga stava,  prema kojima postoji ravnodušnost (Desforges 2001:97, 98)  .    I u Zajedničkom europskom   referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (2005:163) navodi se kako je  “uspješno izvršenje zadatka vjerojatnije (je) ako je učenik potpuno angažiran”, odnosno  ako ima pozitivan stav prema izvršenju zadatka i ako je za izvršenje zadatka motiviran  .  I   zgradnja pozitivnog ili negativnog stava o standardnom jeziku (materinskom je -  ziku u širem smislu) posebno je vezana uz vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog  obrazovanja i na nju može utjecati i način na koji je pojedinac bio poučavan, odnosno,  neizravno, stav koji je prema standardnom jeziku imao onaj koji ga je poučavao  .1 Moti-  viranje za prihvaćanje nužnosti postojanja standardnoga jezika, zatim za njegovo ovla -  davanje te utjecanje na izgradnju pozitivnoga stava o standardnome jeziku za pojedinca  je važno zbog toga što će mu tek prihvaćanje i ovladavanje normom standardnog jezika  omogućiti uspješno djelovanje u široj jezičnoj zajednici, a može se pretpostaviti (jer su  za pouzdane zaključke potrebna daljnja istraživanja) da će biti i dokaz kako je prihvatio  vrijednosti jezične zajednice i u nju se dobro uklopio  .2 Činjenica da je sposobnost ko -  municiranja na standardnome jeziku jedna od osam ključnih kompetencija potrebnih  “svim pojedincima za osobno potvrđivanje i razvoj, aktivan građanski život, društvenu  integraciju i zapošljavanje”, navedena je i u europskom dokumentu Ključne kompetencije  za cjeloživotno učenje - europski referentni okvir (2006)  .  U o   vom će radu biti opisano istraživanje kojemu je cilj bio utvrditi stav o (hrvatsko -  me) standardnom jeziku te povezanost toga stava s ovim trima čimbenicima:  1    .    sa sličnošću/razlikom između imanentne i normativne gramatike  2 .    s trajanjem jezičnog obrazovanja i   3    .    sa znanjem (hrvatskoga) standardnog jezika .  P   ostavljene su teze bile:  1 .    manje razlike između imanentne i normativne gramatike utječu na pozitivniji   stav o (hrvatskome) standardnom jeziku  2 .    dulje jezično obrazovanje utječe na pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom   jeziku  3 .    bolji uspjeh u jezičnom obrazovanju utječe na pozitivniji stav o (hrvatskome)   standardnom jeziku  .  S   kupinu ispitanika činili su studenti 1  .    i 4  .    godine Odsjeka za kroatistiku Filozof -  skoga fakulteta, Odsjeka za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta, Pravnoga fakulteta i  Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu .   1 U Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje navedeno je  kako   bi nastavnici “trebali uvidjeti da ono što čine odražava njihova stajališta i sposobnosti i da je to jedna od  najvažnijih sastavnica okruženja u kojem se uči/usvaja jezik” (2005:147) .  2 Škiljan upozorava na potrebu utvrđivanja stupnja znanja standardnoga jezika i posljedica koje ono ima “za   sudjelovanje u javnoj komunikaciji” (Škiljan 1988:145, 146) .   M   arko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome)    . . .     281   Testiranje je provedeno u ožujku i travnju 2011 .   na Filozofskom, Učiteljskom, Prav-  nom i Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu .   Svi ispitanici rješavali   su isti upitnik o stavu o standardnome jeziku (SSJ) i isti test poznavanja pravopisne i gra -  matičke norme hrvatskoga standardnog jezika (PPG)  .    Ukupno je bilo ispitano 329  stu-  denata 1 .    i 4 .    godine studija, od kojih su njih 94 bili s Filozofskoga fakulteta, 97 ih je bilo s   Učiteljskoga fakulteta, 88 s Pravnoga fakulteta i 50 s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta .      Studenata s 1 .    godine bilo je ukupno 174, a studenata s 4 .    godine 155 (vidi priloge 1 i 2) .  I   spitivanje studentima nije bilo najavljeno i bilo je anonimno .    Studenti su na počet-  ku ispitivanja bili upoznati sa značenjem osnovnih pojmova, načinom rješavanja zadata -  ka i zamoljeni da riješe sve zadatke .   2   . Stav o (hrvatskome) standardnom jeziku  Za utvrđivanje stava ispitanika o standardnom jeziku izrađen je upitnik s četrnaest tvrd -  nji s kojima su se ispitanici trebali posve ili djelomično složiti ili posve, odnosno djelo -  mično se ne složiti  .    U tvrdnjama je navedeno da u Hrvatskoj postoji jezični oblik koji   služi za sporazumijevanje svih njegovih stanovnika (hrvatski standardni jezik), da je  standardni jezik potrebno upotrebljavati: u govoru i pismu na javnoj televiziji i javnom  radiju, u govoru i pismu u školama i na fakultetima, u stručnim, znanstvenim djelima  i sl ., u n   ovinama, časopisima i sl  ., u r   azgovoru s ljudima iz mjesta u kojem živimo i u   razgovoru s ljudima iz drugih mjesta, da nam u životu koristi znanje standardnog jezika  i da zbog toga njime trebamo što bolje ovladati  .    Upitnikom se utvrđuje i stav ispitanika   o tome smatraju li da im dobro poznavanje standardnog jezika pomaže u boljem preno-  šenju raznih sadržaja, da osobe koje pravilno upotrebljavaju standardni jezik u govoru  djeluju neutralno, objektivno i učeno te da su uspješnije u obavljanju svoga posla, da bi  prije prihvatili nečije stručno/znanstveno mišljenje kada bi ono bilo izrečeno na nekom  mjesnom govoru, da je standardni jezik ponajprije potrebno upotrebljavati u pisanom  tekstu i da standardni jezik trebaju znati samo jezični stručnjaci, književnici i oni koji  vole jezik .  I   spitanici koji imaju pozitivan stav prema standardnom jeziku trebali su prihvatiti   (zaokruživanjem DA) veći broj tvrdnji (1  .,    2 .a   , 2 .b   , 2 .c   , 3 .,    4 .,    5 .,    6 .) .    Tri tvrdnje (2  .d   , 2 .f   ,   8 .) i   spitanici su ili posve ili djelomično trebali prihvatiti (zaokruživanjem DA ili DJELO -  MIČNO), dvije tvrdnje (7 .    i 9 .) i   spitanici nisu trebali prihvatiti (zaokruživanjem NE), a   jednu tvrdnju (2  .e   ) ili nisu trebali prihvatiti ili su je djelomično trebali prihvatiti (zao -  kruživanjem NE ili DJELOMIČNO) .      Nakon obrađenih rezultata pokazalo se da ispitanici u upitniku o stavu o standar -  dnom jeziku, u kojem je bilo 14 tvrdnji, imaju od najmanje 9 (1 ispitanik) do najviše  14 (31 ispitanik) riješenih zadataka koji pokazuju njihov pozitivan stav o standardnom  jeziku (vidi prilog 3 .) .  N   ajveći broj ispitanika, čak njih više od 90 %, imao je izrazito pozitivan stav prema   tvrdnjama:  1    .  d   a je standardni jezik opće komunikacijsko sredstvo i da kao komunikacijsko   sredstvo ne treba služiti užoj jezičnoj zajednici (2 .e t   vrdnja = 91,5 % ispitanika)  2 .  d   a je standardni jezik ponajprije potrebno upotrebljavati u pisanju (8  .    tvrdnja   = 92,1 % ispitanika)     282   3 .  d  a standardni jezik ne trebaju znati samo jezični stručnjaci, književnici i oni   koji vole jezik (9 .   tvrdnja = 93,6 % ispitanika)  4 .  d   a će im u životu koristiti znanje standardnog jezika (3  .    tvrdnja = 93,6 % ispi-  tanika)  5    .  d   a u Hrvatskoj postoji jezični oblik koji služi za sporazumijevanje svih njegovih   stanovnika (1 .    tvrdnja = 93,9 % ispitanika)  6 .  d   a bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u govoru i pismu u školama i na   fakultetima (2 .b t   vrdnja = 95,7 % ispitanika)  7    .  d   a bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u govoru i pismu na javnoj televiziji   i javnom radiju (2 .a t   vrdnja = 96,3 % ispitanika)  8 .  d   a bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u novinama, časopisima i sl  .    (2 .d   t   vrdnja = 97 % ispitanika)  9    .  d   a bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u stručnim, znanstvenim djelima i   sl .    (2 .c t   vrdnja = 98,2 % ispitanika) .3   Manji broj ispitanika: 1   .  s  matra da osobe koje pravilno upotrebljavaju standardni jezik u govoru djeluju   neutralno, objektivno i učeno te da su uspješnije u obavljanju svoga posla (6  .      tvrdnja = 62,9 % ispitanika)  2 .  n   e bi prije prihvatio nečije stručno (znanstveno) mišljenje kada bi ono bilo izre -  čeno na nekom mjesnom govoru (7 .    tvrdnja = 79,3 % ispitanika)  3    .  s   matra da im dobro poznavanje standardnog jezika pomaže u boljem prenoše -  nju raznih sadržaja (5 .    tvrdnja = 79,6 % ispitanika)  4 .  s   matra da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u razgovoru s ljudima iz   drugih mjesta (2 .f .    tvrdnja = 82,6 % ispitanika)  5    .  s   matra da im bolje ovladavanje standardnim jezikom pomaže u uspješnom dje -  lovanju izvan vlastitog zavičaja (4 .    tvrdnja = 86,6 % ispitanika) .   3   . Povezanost stava s većom ili manjom sličnošću imanentne i normativne gramatike  Standardni se jezici najčešće izgrađuju na osnovi jednoga ili više organskih idioma  .    U   skladu je s tim posve prirodno pretpostaviti da će onim ispitanicima čije se imanentne  gramatike, prvi jezični sustavi kojima su ovladali i koji su im omogućili prvu jezičnu  kompetenciju, u većoj mjeri podudaraju s normativnom gramatikom i kojima je, s obzi-  rom na manji broj razlika između imanentne i normativne gramatike potencijalno lakše    3 Pozitivan stav o standardnom jeziku imali su i studenti završnih godina Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga   fakulteta i Odsjeka za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta u istraživanju koje je provedeno godine 2007  .     i objavljeno u članku Pozitivan stav prema hrvatskome standardnom jeziku kao uvjet njegova uspješnijega  ovladavanja  u časopisu Lahor  2009 .    (Usp  .    Alerić, M  ., G   azdić-Alerić, T .    2009:5-23)  .    Svi ispitanici tada su   iskazali također prosječno vrlo visok stupanj pozitivnog stava o standardnom jeziku iako u vezi s nekim  tvrdnjama među ispitanicima u istraživanjima provedenim 2007 .    i 2011 .    postoje značajne razlike .    Npr .    u vezi   s tvrdnjom “da standardni jezik treba upotrebljavati u govoru i pismu na javnoj televiziji i javnom radiju”  pozitivnih je odgovora više za 3,77 %, u vezi s tvrdnjom “da standardni jezik treba upotrebljavati u govoru i   pismu u školama i na fakultetima” pozitivnih je odgovora više za 11,23 %, a u vezi s tvrdnjom “da standardni   jezik treba upotrebljavati u novinama i časopisima” pozitivnih je odgovora više za 19,46 % .       Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome)    . . .     283   ovladati normom standardnoga jezika, 4 biti jednostavnije njezino ovladavanje, kao i da   će ta činjenica utjecati na pozitivniji stav o standardnome jeziku .   U slučaju većih razlika   između imanentne i normativne gramatike pretpostavka je da će stav o standardnome  jeziku biti manje pozitivan .    Da bi se utvrdile imanentne gramatike ispitanika, zamoljeni   su da navedu naziv mjesta i općine u kojem su proveli djetinjstvo, a zatim naziv mje -  sta i općine u kojem su djetinjstvo proveli njihovi majka i otac  .    Na temelju dobivenih   podataka za svakog je ispitanika utvrđeno kojem narječju pripada njegova imanentna  gramatika .    Među ispitanicima je bio najveći broj onih čija imanentna gramatika pripada   kajkavskom, zatim onih čija imanentna gramatika pripada štokavskom, a najmanje onih  ispitanika čija imanentna gramatika pripada čakavskom narječju .  K   od najvećeg broja ispitanika mjesto u kojem su proveli djetinjstvo i mjesto u kojem   su djetinjstvo proveli njihovi roditelji pripadalo je području istog narječja .    Manji broj is-  pitanika djetinjstvo je proveo u mjestu koje pripada narječju različitom od onog u kojem  su djetinjstvo proveli njihova majka ili njihov otac, što je u odgovarajućem omjeru uzeto  u obzir prilikom utvrđivanja imanentne gramatike ispitanika .  U   sporedba dobivenih podataka sa stavom ispitanika o standardnom jeziku poka -  zala je da zavičajni govori ispitanika, njihove imanentne gramatike, ne utječu na stav  ispitanika o standardnom jeziku, kao ni na njihovo znanje standardnog jezika .    To znači   da veća ili manja sličnost zavičajnoga govora ispitanika (njihove imanentne gramatike),  suprotno na početku postavljenoj tezi, nije povezana s više ili manje pozitivnim stavom  o standardnom jeziku, ali ni s više ili manje uspješnim znanjem pravopisne i gramatičke  norme standardnog jezika .   4   . Povezanost stava s trajanjem jezičnog obrazovanja  Na početku postavljena teza bila je da dulje jezično obrazovanje podrazumijeva pozitiv-  niji stav o standardnom jeziku  .    Zato se očekuje da će ispitanici koji su se dulje jezično   obrazovali imati pozitivniji stav o hrvatskome standardnom jeziku  .    Kako se ne očekuje   da će među ispitanicima s 1  .    godine studija značajan broj njih biti sa završenom sred -  njom strukovnom školom, a i s obzirom na to da se od studenata s fakulteta na kojima je  ispitivanje provedeno očekuje dobro razumijevanje uloge i važnosti standardnog jezika,  ne očekuje se ni da će među ispitanicima s 1  .    godine općenito, u pogledu stava o stan -  dardnom jeziku, biti značajnije razlike  .   Međutim, mogla bi se pretpostaviti značajnija   razlika u utjecaju čimbenika “trajanje jezičnog obrazovanja” na stav o standardnom je -  ziku među ispitanicima četvrte godine Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga i Odsjeka  za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta u odnosu na ispitanike iste godine studija s  Pravnoga i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta .  U   tjecaj čimbenika ‘trajanje jezičnog obrazovanja’ na stav o standardnome jeziku bio   je utvrđen pitanjima o srednjoj školi koju su ispitanici završili .  R   ezultati istraživanja odgovora na postavljena pitanja pokazali su kako duljina je -  zičnog obrazovanja nema statistički značajnog utjecaja na stav o standardnom jeziku,    4 U Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (2005:11)  istaknuto   je kako se novo znanje (normativna gramatika, op  .   autora) “ne dodaje jednostavno znanju koje osoba već ima,   već se prilagođava prirodi, bogatstvu i strukturi prethodnog znanja (imanentnoj gramatici, op  .    autora), s   njim se povezuje i na njega utječe .”     284   odnosno da ispitanici bez obzira na završenu gimnaziju i studij imaju podjednako izra -  žen vrlo pozitivan stav o (hrvatskome) standardnom jeziku .   Međutim, u odnosu na zna-  nje pravopisne i gramatičke norme među njima postoji statistički značajna razlika koja  je utvrđena t-testom  .    Tako gimnazijalci imaju viši rezultat na testu PPG 5 (Mg=55 .78  ,   Ms=50 .8  8; t=3 .3  25, df=303, p<0 .0  1) od bivših učenika strukovnih škola (za oko 5 bodo -  va) .  V   rlo mala razlika u uspješnosti na testu PPG (vidi prilog 11) postoji među ispitani -  cima 1 .    i 4 .    godine svih studijskih grupa, ali, u skladu s pretpostavkom, postoji značajna   razlika u korist 4 .    godine između 1 .    i 4 .    godine ispitanika na studiju Kroatistike .   5   . Povezanost stava s uspjehom u jezičnom obrazovanju  Istraživanjem se htjelo utvrditi i utječe li i koliko uspjeh u jezičnom obrazovanju na stav  o standardnom jeziku  .    U prijašnjem istraživanju, koje je objavljeno 2009  ., u   tvrđeno je   da viši stupanj poznavanja standardnog jezika utječe i na viši stupanj pozitivnoga stava  o standardnom jeziku (usp .    Alerić, Gazdić-Alerić 2009:18), pa se i prije obrade rezultata   ovog testiranja moglo pretpostaviti da će ispitanici koji budu uspješniji u rješavanju testa  PPG imati pozitivniji stav o standardnom jeziku, odnosno da uspjeh u jezičnom obrazo -  vanju općenito pridonosi pozitivnijem stavu o standardnome jeziku  .    Dakle, vjerojatno je   da će ispitanici koji su bili uspješniji u rješavanju testa PPG (bez obzira na prva dva čim -  benika, odnosno na sličnosti/razlike između njihove imanentne i normativne gramatike  i bez obzira na trajanje jezičnog obrazovanja) imati i pozitivniji stav o standardnom je -  ziku .    Suprotno tomu, pretpostavka je i kako će manja uspješnost u testu PPG utjecati na   manje pozitivan stav prema standardnom jeziku .   5   . 1. Ispitivanje uspješnosti u poznavanju pravopisne i gramatičke norme (test ppg)  Standardizirani test poznavanja pravopisne i gramatičke norme (PPG), kojim je   bio ispitan “uspjeh u jezičnom obrazovanju”, autori ovog rada izradili su u sklopu teh -  nologijskoga projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske  “Razvoj, standardizacija i psihometrijska validacija testova kognitivnih sposobnosti”  .      Nakon nekoliko predtestiranja pokazalo se kako su metrijske karakteristike testa PPG  zadovoljavajuće, tako da se moglo zaključiti kako se testom PPG uspješno mjeri pozna -  vanje i primjena pravopisne i gramatičke norme hrvatskoga standardnog jezika  .    Test   PPG ima 81 zadatak zatvorenog tipa  .    U svim je zadacima ponuđeno nekoliko odgovora   (od dva do pet), a ispitanici na svaki zadatak mogu odgovoriti i zaokruživanjem “ne  znam” .    Mogućnošću zaokruživanja odgovora “ne znam” željelo se izbjeći pogađanje toč -  nog odgovora i omogućiti bolja procjena jezičnih područja kojima ispitanici nisu dovolj -  no dobro ovladali .  P   rvih 16 zadataka u testu PPG jesu zadaci s pet ponuđenih odgovora i odgovorom   “ne znam” (NZ) .    U skupini od 17 .    do 48 .    zadatka (31 zadatak) nalaze se tvrdnje za koje   ispitanici trebaju odrediti jesu li točne (T) ili netočne (N), a mogu odgovoriti i “ne znam”  (NZ) .    U trećoj skupini zadataka, od 48 .    do 81 .    zadatka (34 zadatka), u rečenicama su na-  vedeni svakodnevni primjeri jezične upotrebe  .    Ispitanici trebaju odrediti javljaju li se u   tim rečenicama ili ne javljaju pogreške i u skladu s tim zaokružiti jedan od tri ponuđena    5 Kratica PPG znači test poznavanja pravopisne i gramatičke norme hrvatskoga standardnog jezika .   M   arko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome)    . . .     285   odgovora: “točno” (T), “netočno” (N) ili “ne znam” (NZ) .   Svaki točno riješeni zadatak u   testu nosio je jedan bod, a netočno riješeni zadaci, kao i zadaci u kojima je zaokruženo  “ne znam” nosili su 0 bodova  .    Cronbachov α koeficijent pouzdanosti testa PPG jest 0  .9   16,   što znači da je pouzdanost testa vrlo visoka, tj  .    da bi višekratnim mjerenjem na istim   ispitanicima test davao iste rezultate .   5.    2. Rezultati na testu ppg  Kako bi se utvrdila područja u kojima su ispitanici uspješniji i područja u kojima su   manje uspješni, u popisu koji slijedi navedena su najprije ona područja u kojima su činili  najmanje odstupanja, a zatim područja u kojima su ispitanici činili najviše odstupanja  .      Ukupna uspješnost svih ispitanika na testu PPG kretala se od 15 do 78 točno riješenih  zadataka  .   1    .  Z   adaci u kojima je broj netočnih odgovora manji od 15 % (odlično ovladana   područja gramatičke i pravopisne norme u zadacima: 1  ., 1   1 ., 1   9 ., 3   2 ., 3   4 ., 3   6 ., 5   7 .,   5   9 ., 6   4 ., 6   7 ., 7   6 ., 7   8 .    i 79 .; u   kupno 13 zadataka ili 16,05 % svih zadataka)  pravopis ije/je, zarez (naknadno dodavanje, inverzija, vokativ), pisanje zamjenice vi, vaš, kad   se odnosi na jedninu (iz poštovanja), pisanje velikog i malog slova, sastavljeno i rastavlje -  no pisanje riječi, izostavljanje glasova u riječima (uzdržanih, pomenut)  gramatika provođenje/neprovođenje glasovnih promjena (jednačenje po zvučnosti), slaganje   imenice u rodu, broju i padežu (sročnost), postavljanje pitanja ( je li je to znano), oblik   prezenta nesvršenih glagola (postizava, uspinja), tvorba futura I ., z   amjenica vi (predikat   je u množini muškog roda)  2 .  Z   adaci u kojima je broj netočnih odgovora između 16 % i 33 % (vrlo dobro ovla-  dana područja gramatičke i pravopisne norme u zadacima: 3  ., 4 ., 7 ., 1   2 ., 2   1 ., 2   3 .,   2   4 ., 25 ., 2   6 ., 2   7 ., 2   8 ., 2   9 ., 3   0 ., 3   1 ., 3   3 ., 3   5 ., 3   7 ., 3   8 ., 4   2 ., 4   3 ., 4   5 ., 4   7 ., 4   8 ., 5   1 ., 5   2 .,   5   5 ., 5   8 ., 6   0 .,    61 ., 6   2 .,    63 ., 6   8 .,    71 ., 7   2 .,    75 ., 8   0 .    i 81 .; u   kupno 37 zadataka ili 45,69 %   svih zadataka)  pravopis ije/je, dž/đ, č/ć, zarez (naknadno dodavanje, suprotnost, vokativ, inverzija, apozicija,   veznik u isključnim rečenicama), izostavljanje glasova u riječima, sastavljeno i rastavlje-  no pisanje, pisanje glasa j,  pisanje složenica (auto, foto, kino, radio, video), izostavljanje   glasova u riječima (pomenut, uprkos)  gramatika infinitiv glagola na - ticati i -tjecati, tvorba glagolskog pridjeva trpnog, upotreba kon -  dicionala I ., s   klonidba imena i prezimena, rastavljanje neodređenih zamjenica, sklonid-  ba imenice žiri, upotreba prijedloga s/sa,  provođenje/neprovođenje glasovnih promjena:   jednačenja po zvučnosti, palatalizacije, prijeglasa (carem), upotreba veznika budući da,     286   značenje glagola (odgoditi, odložiti), sklonidba imenice put, instrumental društva i sred-  stva, tvorba futura I ., t  vorba futura II ., u  potreba pluskvamperfekta, rod imenica ( karika-  turist), značenje i upotreba priloga ( iza/poslije), određeni i neodređeni oblik pridjeva, sla -  ganje imenice i pridjeva u rodu, broju i padežu, sročnost ( većina djece imaju širok raspon)  3    .  Z   adaci u kojima je broj netočnih odgovora između 34 % i 50 % (dobro ovladana   područja gramatičke i pravopisne norme u zadacima: 5  ., 1   3 ., 1   5 ., 1   7 ., 1   8 ., 2   0 .,   2   2 ., 3   9 ., 4   1 ., 4   4 ., 4   6 ., 5   4 ., 5   6 ., 6   9 ., 7   0 .    i 77 .; u   kupno 16 zadataka ili 19,75 % svih   zadataka)  pravopis ije/je, upotreba zareza (inverzija), sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, sadržaj pra-  vopisa  gramatika upotreba kondicionala I ., t   vorba futura I ., r   ed riječi u rečenici, aktiv/pasiv, značenje   i upotreba priloga (nedaleko/nedaleko od), upotreba prijedloga  kroz, zamjenica vi (pre-  dikat je u mn  .    m  .    roda), provođenje/neprovođenje glasovnih promjena: sibilarizacije,   jednačenja po mjestu tvorbe, tvorba glagolskog priloga sadašnjeg i prošlog, instrumental  društva i sredstva, upotreba prijedloga zbog/radi,  infinitiv glagola na - ticati  i -tjecati,   značenje i upotreba priloga (zadnji, posljednji)  4 .  Z   adaci u kojima je broj netočnih odgovora između 51 % i 75 % (loše ovladana   područja gramatičke i pravopisne norme u zadacima: 2  ., 6 ., 9 ., 1   0 ., 1   6 ., 4   0 ., 4   9 .,   5   0 ., 5   3 ., 6   5 ., 6   6 ., 7   3 .    i 74 .; u   kupno 13 zadataka ili 16,04 %)  pravopis ije/je, pisanje velikog i malog slova (nazivi sporazuma, mjesta, blagdana, država,   županija, povijesnih razdoblja, ustanova, zanimanja), zarez (naknadno dodavanje)  gramatika upotreba prijedloga (kroz, zbog, uza nj), tvorba glagolskog pridjeva trpnog, suklad -  no, temeljem, oblik svršenih i nesvršenih glagola, akuzativ živo/neživo, tvorba futura I  .,   o   blik prezenta nesvršenih glagola (sadržava), rod imenica (posjeta)     5    .  Z   adaci u kojima je broj netočnih odgovora veći od 76 % (izrazito loše ovladana   područja gramatičke norme u zadacima 8 .,   14 .; u   kupno 2 zadatka ili 2,47 %)  pravopis ije/je gramatika upotreba prijedloga ( kroz, zbog, radi)   Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome) . . .     287   Rezultati pokazuju kako postoje neka područja gramatičke i pravopisne norme hr -  vatskoga standardnog jezika kojima su ispitanici dobro ovladali i u kojima je broj ne -  točnih odgovora malen, ali i neka područja u kojima je broj netočnih odgovora, kao i  odgovora “ne znam” velik  .6 Zanimljivo je da se u svim skupinama zadataka, odnosno   od prve skupine, u kojoj je broj netočnih odgovora manji od 15 % do skupine u kojoj   je broj netočnih odgovora veći od 76 %, neka područja pravopisne i gramatičke norme   ponavljaju (ije/je, zarez, pisanje velikog i malog slova, upotreba prijedloga, provođenje/  neprovođenje glasovnih promjena, tvorba futura I  .    i dr  .) .    Tako se pokazuju da postoje   neki dijelovi pravopisne i gramatičke norme kojima ispitanici vrlo teško ovladavaju i u  čijoj primjeni među ispitanicima postoji velika nesigurnost, što se može objasniti time da  upravo u tim područjima pravopisne i gramatičke norme često postoji više pravila koja  se odnose samo na pojedine slučajeve ili kategorije .   6   . Rasprava i zaključak  Cilj provedenog istraživanja bio je ponajprije utvrditi u kojoj mjeri na stav o (hrvatsko -  me) standardnom jeziku utječu ovi čimbenici: a) zavičajni govor ispitanika (njihova ima -  nentna gramatika), b) trajanje jezičnog obrazovanja i c) uspjeh u jezičnom obrazovanju .   R   ezultati istraživanja pokazuju kako se ne može statistički značajno povezati   “uspješnost” na upitniku o stavu prema standardnom jeziku (SSJ) i uspješnost na testu  poznavanja pravopisne i gramatičke norme (PPG) sa zavičajnim govorom (imanentnom  gramatikom) ispitanika .7 To znači da pojedinci čije se imanentne gramatike u manjoj   mjeri razlikuju od normativne gramatike, suprotno postavljenoj tezi, zbog toga nema -  ju pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom jeziku od onih ispitanika između čijih  imanentnih gramatika i normativne gramatike postoji znatnija razlika .    To znači da veća   sličnost između imanentne i normativne gramatike nije jamac pozitivnijega stava o (hr- vatskome) standardnom jeziku i obrnuto .  T   akođer je utvrđeno da u odnosu na stav o (hrvatskome) standardnom jeziku nema   statistički značajnih razlika između ispitanika koji su završili gimnaziju i ispitanika koji    6 Da je riječ o područjima pravopisne i gramatičke norme čije je ovladavanje otežano, unatoč činjenici da   rezultate treba uzeti s rezervom jer je riječ o subjektivnoj procjeni ispitanika, pokazuju i rezultati neobjavljene  ankete koja je provedena među otprilike 300 studenata Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u  Zagrebu u prosincu ak .    god .    2002 ./   03 ., a z   atim u studenom ak .    god .    2007 ./2   008 .    studenti su trebali odgovoriti   na tri pitanja: 1 .    Kojim područjem gramatičke i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika niste dobro   ovladali?; 2 .    Što mislite da je tome uzrok?; 3 .    Što predlažete za bolje ovladavanje gramatičkom i pravopisnom   normom hrvatskoga standardnog jezika? .    Otprilike 60 studenata (20 %) kao odgovor na prvo pitanje navelo   je da im poteškoće u ovladavanju pravopisnom normom predstavlja pisanje ije/je, č/ć, velikog i malog slova, a  njih otprilike 150 (50 %) navelo je da im poteškoće u ovladavanju gramatičkom normom predstavlja sklonidba,   upotreba određenog i neodređenog oblika pridjeva, glagola, provođenje/neprovođenje glasovnih promjena,  što se gotovo u cijelosti podudara s rezultatima dobivenim u ovom istraživanju .  7  I istraživanje provedeno 2007  .   pokazalo je da su među ispitanicima najveći broj odstupanja od   gramatičke i pravopisne norme činili ispitanici podrijetlom podjednako i iz čakavskih (Zadar, Split),  i iz kajkavskih (Koprivnica, Velika Gorica), i iz štokavskih (Slavonski Brod, Sinj, Bjelovar) krajeva  .    I   obrnuto, ispitanicima koji su bili najuspješniji u poznavanju gramatičke i pravopisne norme imanentne  su gramatike pripadale svim trima hrvatskim narječjima (Zagreb, Krapina, Ozalj, Dubrovnik, Šibenik)  .      Usp .    Alerić, Gazdić-Alerić 2009:14 .     288   su završili srednju strukovnu školu  .   Međutim, utjecaj uspješnosti u poznavanju grama -  tičke i pravopisne norme (uspješnosti u rješavanju testa PPG) na stav o (hrvatskome)  standardnom jeziku, prema Pearsonovu koeficijentu korelacije, uz razinu rizika manju  od 5 %, jest statistički značajan i iznosi 0  .1   538 (r=0  .1  53, df=327, p<0  .0  5), što se smatra   malom korelacijom i znači da pozitivan stav o (hrvatskome) standardnom jeziku u većoj  mjeri ne ovisi o uspjehu u jezičnom obrazovanju, tj .    da visok stupanj pozitivnoga stava o   hrvatskome standardnom jeziku u većoj mjeri ne ovisi o uspjehu na testu PPG  .    Zapravo,   i ispitanici koji su na testu PPG imali bolji i ispitanici koji su na testu PPG imali lošiji  rezultat pokazali su vrlo visok stupanj pozitivnoga stava o (hrvatskome) standardnom  jeziku .    Analizom varijance također je utvrđeno da među pojedinim skupinama ispitani -  ka (F=67 .7   2, df=3/325, p<0 .0   01) na upitniku o stavu o hrvatskome standardnom jeziku   ne postoji statistički značajna razlika (F(omjer)=0  .1   5, df(degrees of freedom, stupnjevi   slobode=3/325, p( probability value, razina značajnosti izražena kao vjerojatnost alfa-po-  greške)>0    .05   ) .  T   o bi se moglo pripisati tomu:  1    .  š   to je ispitivanje stava o (hrvatskome) standardnom jeziku i utvrđivanje pozna -  vanja gramatičke i pravopisne norme bilo provedeno među studentima huma -  nističkih i društvenih studija, za koje se općenito može pretpostaviti pozitivniji  stav o hrvatskome standardnom jeziku od stava koji bi, npr  ., i   mala neka druga   skupina ispitanika, premda je zanimljivo da je stav o hrvatskome standardnom  jeziku, u vezi s nekim njegovim obilježjima, među ispitanicima bio niži i za  gotovo 20 % u istraživanju provedenom 2009  .    (usp .    Alerić, M  ., G   azdić-Alerić,   T . 20   09:16)  2 .  š   to bi teze u vezi s hrvatskim standardnim jezikom navedene u upitniku opće -  nito trebale biti prihvatljive većem broju ljudi (vjerojatno i zbog činjenice da bi  o standardnome jeziku u svakom društvu trebao postojati konsenzus), pa su se  s njima mogli složiti i oni pojedinci koji inače nemaju baš izrazito pozitivan stav  o standardnome jeziku  .  U s   vakom slučaju, među ispitanicima postoji visok stupanj prihvaćanja (hrvatskoga)   standardnog jezika i razumijevanja njegove uloge i važnosti u javnoj komunikaciji, ali se  u određenoj mjeri može pretpostaviti da bi na raznolikijoj populaciji ispitanika korela -  cija bila veća, odnosno da bi uglavnom oni ispitanici koji imaju bolje znanje gramatičke  i pravopisne norme imali pozitivniji stav o hrvatskome standardnom jeziku i obrnuto .  N   a testu PPG post-hoc analizom (Schefféovim testom) utvrđeno je da statistički zna -  čajne razlike postoje između studenata Kroatistike i svih ostalih skupina studenata, pri  čemu su studenti Kroatistike pokazali bolje rezultate u poznavanju gramatičke i pravo -  pisne norme hrvatskoga standardnog jezika  .    Među studentima s Učiteljskog, Pravnog i   KBF-a nema značajnije razlike (vidi prilog 10)  .    Razlika između studenata Kroatistike i   svih ostalih studenata iznosi otprilike 15 bodova  .    Naime, prosjek točno riješenih zada -  taka na testu PPG koji ima 81 zadatak za studente Kroatistike je 65  .4   7 točno riješenih   zadataka, za studente Učiteljskog fakulteta 50  .4   5, za studente Pravnog fakulteta 51  .7   7, a   za studente Katoličkoga bogoslovnog fakulteta 49 .3   4 .   8 Korelacija se općenito kreće od 0 do 1  .   Najniži stupanj korelacije je 0 (0 % korelacije), a najviši 1 (100 %   korelacije) .   M   arko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome)    . . .     289   Kada se usporede rezultati na testu PPG sva četiri fakulteta zajedno, onda se uočava   da nema statistički značajne razlike između studenata 1  .   i studenata 4  .   godine .   Među-  tim, kada se usporede rezultati na testu PPG između 1  .    i 4  .    godine među skupinama   studenata, onda se uočava da na testu PPG postoji statistički značajna razlika u korist  4 .    godine kod studenata Kroatistike (t=2  .1   04, df=92, p<0  .0   5), i to za nešto manje od 3   boda (M1=64 .0  8, M 4=67 .0  5) i kod studenata KBF-a (t=2  .2  98, df=48, p<0  .0  5), za nešto   manje od 6 bodova (M 1=53 .6  9, M4=47 .8  1), premda kod studenata KBF-a treba uzeti u   obzir činjenicu da je u toj skupini općenito bilo manje ispitanika s 1  .   i 4 .   godine nego u   drugim skupinama (N1=37, N 4=13) .   Kod ostalih skupina nema značajnih razlika između   studenata 1 .   i 4 .   godine .  U v   ezi s uspjehom u primjeni pravopisne i gramatičke norme rezultati istraživanja   pokazuju kako nema statistički značajan utjecaj zavičajni govor (imanentna gramatika)  ispitanika .  U    odnosu na znanje pravopisne i gramatičke norme među ispitanicima koji su za -  vršili gimnaziju i srednju strukovnu školu postoji statistički značajna razlika koja je  utvrđena t-testom i prema kojoj bivši gimnazijalci postižu bolji rezultat na testu PPG  (Mg=55 .7   8, Ms=50 .8   8; t=3 .3   25, df=303, p<0  .0   1) od bivših učenika strukovnih škola za   oko 5 bodova ili za 6,17 % .  Z   aključno se može istaknuti kako su rezultati istraživanja pokazali da na stav o (hr -  vatskome) standardnom jeziku statistički značajno ne utječu : a) imanentna gramatika    i b) trajanje jezičnog obrazovanja , ali da statistički značajno, premda ne u većoj mjeri,   utječe (0 .   153) c) uspjeh u jezičnom obrazovanju  .  U v   ezi s uspjehom u poznavanju i primjeni gramatičke i pravopisne norme rezultati   istraživanja pokazuju kako na uspjeh nema statistički značajan utjecaj: a) imanentna  gramatika i b) stav ispitanika o (hrvatskome) standardnom jeziku, ali da se statistički   značajna razlika javlja u odnosu na c) završenu srednju školu.  Za izgradnju pozitivnoga stava prema (hrvatskome) standardnom jeziku najvažni -  je je, prema tome, učenicima omogućiti što bolje ovladavanje i uvježbavanje primjene  gramatičke i pravopisne norme (hrvatskoga) standardnog jezika, a pozitivan stav prema  (hrvatskome) standardnom jeziku zatim će utjecati na njegovo daljnje ovladavanje i pri-  donijeti uspješnosti u njegovoj primjeni .     290   Literatura   Alerić, M .,   T .   Gazdić-Alerić (2009), “Pozitivan stav prema hrvatskome standardnom jeziku kao   uvjet njegova uspješnijega ovladavanja”, Lahor, Vol .   1, br .   7, 5-23 .  D   esforges, Ch  .    (2001), Uspješno učenje i poučavanje , Educa, Zagreb  Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje – europski referentni okvir (L 394/14 EN Official Jour-  nal of the European Union 30 .    12 .    2006)  Mihaljević-Djigunović, J    . (   1998), Uloga afektivnih faktora u učenju stranih jezika, Filozofski fa -  kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb  Škiljan, D .    (1988), Jezična politika , Naprijed, Zagreb  Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (2005), Školska   knjiga – Council of Europe, Zagreb   Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić: Čimbenici koji utječu na stavove o (hrvatskome) . . .     291       Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova   Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga jezika   U radu se analizira jezik priča Suza i radost didova , istražuju se obilježja imotskoga go -  vora .   Također se istražuje učeničko razumijevanje leksika Ramljakovih priča te uloga   jezičnih osobitosti Ramljakova teksta u nastavi hrvatskoga jezika  .    Analizom su jezika   Ramljakovih priča utvrđena obilježja imotskoga govora na leksičkoj, fonološkoj, morfo-  loškoj, sintaktičkoj i stilističkoj razini .    Učenicima sedmih razreda nije bio u potpunosti   razumljiv Ramljakov leksik .    Problematizirajući odabrane jezične osobitosti Ramljakova   teksta, učenici su uočili njihovu ulogu u književnome tekstu .      Ključne riječi: imotski govor, nastava hrvatskoga jezika .   Th   e language of stories “Tear and joy of Grandpa” by Ivan Ican Ramljak in the   Croatian language classes This paper analyzes the language of stories “Tear and joy of Grandpa” and explores the  characteristics of Imotski speech .    It also explores student’s understanding of lexicals in   Ramljak’s stories and the role of linguistic peculiarities of Ramljak’ texts in Croatian  language classes  .    The characteristics of Imotski speech have been determined by the   analysis of language in Ramljak’s stories at lexical, phonological, morphological, syn -  tactic and stylistic level .    Seventh grade students did not fully understood Ramljak’s vo -  cabulary .    Making a discussion out of the selected linguistic features of Ramljak’s text,   students have noticed their role in the literary text .   K   ey words: imotski speech, teaching the Croatian language .   1.    Uvod  Jezične značajke književnoga djela dijelom su interpretativno-analitičkoga procesa u na -  stavi hrvatskoga jezika .    Raščlambom se jezičnoga sloja upotpunjuje bit književne umjet-  nine jer “…književnoga doživljaja nema i ne može biti bez jezičnoga teksta  .” (   Katičić   1983:140) Baveći se jezikom književnoumjetničkoga djela, učenici razvijaju osjetljivost  za značenje i izražajne vrijednosti pjesničkoga jezika, što im omogućuje ne samo spo -  znavanje ljepote umjetničkoga djela nego i stvaralački odnos prema vlastitome izrazu  .      “Spočitava se tradicionalnoj školi da je zanemarivala jezik pjesničkih umjetnina, ali to je  samo djelomično točno .    I u staroj se školi govorilo o jeziku književnika i njihovih knji -   UDK: 811 .163 .42’282(497 .5-37 Imotski)  [371   .  3:821   .  163   .  42]:373   .  3     292   ževnih ostvarenja, ali – uopćeno, apstraktno, impresionistički, metaforički i – uglavnom  neargumetirano .   Učenici su zapamćivali i potom reproducirali naučene “istine” da je   jezik toga i toga pisca: jedar, sočan, svjež, bujan, bogat, škrt, aforističan, plastičan, inte -  lektualistički, pučki i sl  .” (   Težak 2003:649) Iako se navedene osobitosti tradiconalnoga   pristupa jeziku književnoga djela još uvijek mogu prepoznati i danas, suvremena nastava  hrvatskoga jezika zagovara jezično istraživanje u školskoj interpretaciji “…kako bi uče -  nik ne samo potpunije doživio i spoznao umjetninu riječi nego i shvatio bit pjesničkoga  jezika .” (   Težak 2003:650)  2. Predmet i cilj rada Ramljakova zbirka priča Suza i radost didova tematizira autorov rodni zavičaj, škrtu,  makijsku i gromadnu hercegovačku sredinu (Hranjec 2006:195) ispunjenu socijalnim,  psihološkim i etičkim podtemama  .    Etičnost priča Ramljak gradi na afirmaciji kršćan -  skih vrijednosti, a socijalnu tematiku čine “…novi doživljaji iz piščeva djetinjstva u kojoj  na autobiografskom dokumetu gradi psihičke portrete i odnose, snažno socijalno mo -  tivirane .” (   Hranjec 2006:195) Jedno od obilježja Ramljakove proze jest ruralnost, čiju   spontanost i neposrednost njegovi likovi prenose na čitatelje uvjeravajući ih da je knji -  ževnost na kamenu (Hranjec 2006:196) i te kako moguća  .    Stjepan Hranjec (2006:196)   kaže da književni ruralizam ima svoje opravdanje i smisao u kontekstu hrvatske dječje  književnosti ocjenjujući da je Ramljakova ruralna proza “…pisani spomenik jednostav -  nosti, časti i moralnoj postojanosti jednog dijela hrvatskoga naroda na tvrdom i škr -  tom hercegovačkom kamenjaru .    Kad se tome doda i struktura – nerazvedena, sukladna   osnovnoj temi te slikovita ikavica, puna stilskih miomirisa, zavičajno izrazito kolorira -  na, tada nam je reći da je nevelik Ramljakov opus književni dokument jednog očovječi -  vanja usred kojega i dijete postaje što i stariji, čovjekom naime .”    (Hranjec 2006:196) Na-  vedene su osobitosti Ramljakova teksta potaknule naše zanimanje prema proučavanju  jezika priča Suza i radost didova , pri čemu su nas osobito zanimala obilježja imotskoga   govora .    Osim toga, zastupljenost Ivana Ramljaka u osnovnoškolskim nastavnim plano -  vima i programima1 potaknula nas je na istraživanje o tome koliko je učenicima blizak i   razumljiv Ramljakov tekst te koje su mogućnosti njegove primjene u nastavi hrvatskoga  jezika .    S obzirom na to, predmetom je ovoga rada proučavanje jezika priča Suza i radost   didova s ciljem utvrđivanja osobitosti imotskoga govora, zatim približavanje učenici -  ma leksika Ramljakovih priča i utvrđivanje njegova razumijevanja te problematiziranje  odabranih jezičnih činjenica u nastavi hrvatskoga jezika i utvrđivanje njihove uloge u  Ramljakovu tekstu .    Na temelju postavljenih ciljeva, u istraživanju smo pošli od pretpo -  stavka da u jeziku priča Suza i radost didova postoje osobitosti imotskoga govora, zatim   da Ramljakov leksik učenicima ne će biti u cijelosti poznat i razumljiv te da će problema -  tiziranjem jezičnih činjenica učenici uočiti njihovu ulogu u književnome tekstu .   1 Ivan Ramljak zastupljen je u Nastavnome planu i programu na hrvatskome jeziku za devetogodišnje osnovne   škole u Bosni i Hercegovini u programskim sadržajima u sklopu prijedloga autora književnih tekstova u  čitankama te kao lektirno djelo i to: u 4  .    i 5  .    razredu: prijedog autora književnih tekstova za čitanke; u 6  .      razredu: prijedlog autora književnih djela i u popisu lektire; u 7  .    i 8  .    razredu: prijedlog autora književnih   djela i u popisu lektire .    (MZPKŠ, 2009 .) T   akođer je zastupljen i u Nastavnome planu i programu za osnovnu   školu u Republici Hrvatskoj i to u lektirnom popisu za 7  .    razred (Ićan Ramljak, Povratak ili San bez uzglavlja)   (MZOŠ, 2006:46    .)   V   esna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga    . . .     293   3. Imotski govor Govoreći o zemljopisnome smještaju imotskoga govora, Mate Šimundić (Šimundić  1971:9) navodi Imotsku krajinu i Bekiju, pri čemu objašnjava da je riječ o međusobno  graničnim područjima .    Imotska se krajina nalazi u “Dalmaciji i pripada splitskom kota-  ru, a Bekija leži u Hercegovini i spada u mostarski kotar  .    Unatoč tomu, oba kraja čine je-  dinstvenu cjelinu s obzirom na gravitacijsko središte, Imotski varoš .” (   Šimundić 1971:9)   S obzirom na to, Šimundić rabi sintagmu imotsko-bekijski govor, za koji kaže da pripada  novoštokavskim ikavskim govorima jugozapadnoga tipa nazivajući ga i “hercegovačkim”  govorom: “Kako je Bekija najzapadniji dio Hercegovine, razumije se da je utjecaj herce -  govačkih govora na Imotsku krajinu bio i ostao vrlo jak  .” (   Šimundić 1971:13) Govoreći   o pripadnosti bosanskohercegovačkih govora četirima dijalektima štokavskoga narječja,  Halilović (2005:23) zapadni dijalekt naziva mlađim ikavskim, kao i Finka (1977:173),  naglašavajući da su ovim nazivom “…označene dvije njegove najvažnije i najuočljivije  osobine: ikavski izgovor i mlađa, novoštokavska akcentuacija .” (   Finka 1977:173) Lukežić   (2003:6) također ističe da govor Imotske krajine po svojoj strukturi nedvojbeno pripada  štokavskim govorima “…budući da su u njemu zastupljene jezične značajke koje su po  suvremenim dijalektološkim kriterijima narječne općeštokavske, zajedničke svim hrvat -  skim štokavskim dijalektima, ili štokavske, ali svojstvene samo nekim, a ne svim hrvat -  skim štokavskim dijalektima, ili lokalne štokavske, svojstvene samo nekim skupinama  govora unutar kojega štokavskoga dijalekta, ili štokavsko-čakavske jezične značajke svoj -  stvene nekim hrvatskim štokavskim i nekim čakavskim dijalektima  .” (   Lukežić 2003:6)   Mjestimično postojanje čakavskih obilježja u imotsko-bekijskome govoru, poglavito u  zapadnome dijelu, Šimundić objašnjava ostatcima čakavskoga narječja “…koji su se mo-  gli održati, zahvaljujući gotovo neposrednom susjedstvu s jugoistočnim područjem čak .      narječja koje se u predmigraciono vrijeme moglo protezati i preko lijeve obale rijeke  Cetine .” (   Šimundić 1971:13,14) Kada govori o primarnim obilježjima za ocjenu jednoga   govora, Šimundić ističe akcenatska obilježja, a glavnim obilježjima imotsko-bekijskoga  govora ističe arhaičnost  .    Detaljnije je osobitosti imotskoga govora Šimundić opisao u   svojoj knjizi Govor Imotske krajine i Bekije koja će nam biti polazištem u ovome radu u  analizi jezika priča Suza i radost didova na leksičkoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktič -  koj i stilističkoj razini .      4. Jezik priča Suza i radost didova  4.1. Leksičke osobitosti   Ramljakov je leksik zanimljiv sloj književnoga teksta jer opisujući život ljudi Imot -  ske krajine, u njihov govor, kao i u naraciju unosi leksičke osobitosti imotskoga govora  .      One se ponajprije odnose na strane utjecaje (talijanske, turske, njemačke) jer je riječ o  jezičnim utjecajima “…vladajućih naroda u Imotskome kraju  .” (   Bekavac Basić 2001:7)   Iako možemo govoriti o pretežitosti turcizama i talijanizama u Ramljakovu leksiku, za-  bilježili smo i nekoliko leksema nastalih pod utjecajem drugih jezika, primjer (1) .     294   (1)  turcizmi talijanizmi germanizam latinizam hungarizam francizam  misirača,  amanet, đogat,  dernek, sinija,  kamiš, mutap,  majdan, džabe,  dućan, paša   pijacu, štraca,  škura, kašun,  kapula,  bronzin,  bukara    šporet klak čatrnja kvintal  4.2. Fonološke osobitosti  Osobitost Ramljakova teksta jest ikavica, inače jedno od glavnih obilježja imotskoga   govora .    “Izuzev nekoliko izoliranih leksema, refleks ě dao je i  .    Prema tome, čitav kraj je   potpuno ikavski .” (   Šimundić 2004:12) U Ramljakovim pričama ikavicu nalazimo u go -  voru likova, primjer (2), ali i u narativnim te u deskriptivnim dijelovima teksta primjer  (2a): (2)  “Čuvaj knjige, tribat će ih…” (Misirača, 21  .) “   Ako si željan mlika  .    . .” (   isto, 38 .) …   i   naposljetku je oslipila .    (Kruh svetoga Ante, 61 .) - D   amir, “suza i radost didova” -     . . .    (Suza   i radost didova, 78 .)   (2   a)  Did stavi na ognjište još jednu cjepanicu .    . .    (Komadić mesa, 74 .)    Podilili su ga (…) na   tri dila .    (isto, 75 .)  U R   amljakovu tekstu nalazimo oblike apokopiranih infinitiva i to u govoru likova,   primjer (3) .    Obilježje imotskoga govora jest apokopa  .    “Skoro u najviše slučajeva samo -  glasnici na kraju riječi otpadaju radi potrebe bržega govora, pogotovo u onih najčešćih  u svakodnevnom govoru  .” (   Šimundić 1971:40) Govoreći o općoj apokopi -i, Šimundić   navodi da je ona u infinitivnome obliku glagola .  (3   )  Nemoj po njima šarat i ne smiju listovi ispadat  .    (Misirača, 21 .) N   emoj, sinko, cvilit!   (Ante Banov i magloviti div, 45  .) N   isu ih trebali ni donosit  među dicu  .    (Zmijski car i   njegov zamjenik, 105 .)   N   adalje, u Ramljakovim pričama opažamo oblike u kojima se gubi završno h i po -  četni glas h  ispred samoglasnika, primjer (4), i oblike u kojima je došlo do supstitucije   glasa h glasom v u intervokalnome položaju, primjer (4a)  .    “Najčešće v stoji na mjestu h u   slučajevima koji se susreću u većini štok .    govora .” (   Šimundić 1971:53)  (4) A, joj, ja bi’ umro od stra’  .    (Misirača, 27 .) A   , duša moja, odaš u ginaziju .    . .    (Prvi sat u   gimnaziji, 40  .)  (4   a)  …izvadim  duvansku kutiju, da ću zamotati cigaretu, no prsti mi se tresu i duvan  se   prosiplje .    (Suza i radost didova, 80 .) …   siti smo ko buve .    (Komadić mesa, 75 .)    Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga . . .     295   Šimundić kaže (1971:52) da se završno h gubi u genitivu množine svih pridjeva,   zamjenica i brojeva te da se bez ikakve zamjene gubi početno  h ispred samoglasnika  .     Također navodi da u govoru Imotske krajine i Bekije nema glasa h “i, sudeći prema ne -  kim starijim zapisima (matičnim knjigama, kupoprodajnim ugovorima i dr  .)   , iščeznuo   je davno ( .    . .) A   ko se gdjekad i čuje, to je iz usta školovana čovjeka ili onoga tko oponaša   knji .   izgovor .    Iako je h potpuno zamuklo, nije uvijek nestalo bez traga, već je često zami -  jenjeno sugl .    j, v, k, š .” (   Šimundić 1971:52) U primjeru (5) imamo redukciju skupa dn  u n,   do čega dolazi zbog fizioloških razloga  .    “Grupa dn > n provedena je djelomično na čitavu   području u prez .    daden : dadnen, paden : padnen .    . .” (   Šimundić 1971:46)   (5)   .    . .a a   ko ti se krava ne dopane, vrati kravu .    . .    (Prvi sat u gimnaziji, 38 .)  R   edukciju velarnoga g bilježimo u obliku di , primjer (6) .    Šimundić kaže da “Prilog   gdi svagdje je di . . .”    (1971:50)  (6) Mali, di ti ćaća ode? (Prvi sat u gimnaziji, 40 .)  U p   rimjeru (7) zabilježili smo oblik iđu  .    Šimundić navodi (1971:50) da je skup d Ƃ j   > đ .   (7) A, duša moja (…) iđu i iz moga sela .    . .    (Prvi sat u gimnaziji, 40 .)  U g   ovoru Ramljakovih likova nalazimo primjere ginaziji, stavljan,  što navodimo u   (8), u kojima je razvidan prijelaz kontaktnih nazala m > n .    “Prijelaz m > n na kraju riječi   osobina je čakavskog narječja, nastala pod utjecajem romanskih jezika, prvenstveno ta -  lijanskog .    ( .    . .) N   a dalmatinskom je kopnu na jugu i zapadu (Makarsko primorje, Poljica,   Sinjska krajina) prelaženje m > n općenito, te su Imotska krajina i Bekija dio jednoga ši-  reg prostranstva .”    (Šimundić 1971:66) Glas m je “…u cijelosti postojan na početku riječi,   u sredini se negdje osjeća oscilacija m/n  i na kraju, uz neke iznimke, prelazi u n  .”    (Šimun -  dić 1971:55) Razloge ovakvome kolebanju Šimundić vidi u zamjeni po mjestu izgovora,  odnosno u govornoj lakoći .      (8) “Kad ovaj Matin tukac stekne kvintal pameti u ginaziji, postat će škopiguda .    . .    (Prvi   sat u gimnaziji, 24 .) S   vaki je dan (…) stavljan  na siniju taj komadić  .    . .    (Komadić mesa, 75 .)  4   .3. Morfološke osobitosti  U glavnim morfološkim obilježjima imotskoga govora, između ostaloga, Šimundić   je naveo konzervativne oblike pokaznih zamjenica  .    “Pored (o)vliki, toliki : tliki veoma   rijetkog nliki govori s najviše (o)viki, tiki, (o)niki  .    . .” (   Šimundić 1971:122) Jedan takav   primjer navodimo u (9):  (9) …niti si zavjetan niti dužan, a ja onike novce ostavio .    (Kruh svetoga Ante, 64 .)  U g   lagolima futura prvog u Ramljakovim pričama nalazimo oblike krnjega infini -  tiva, primjer (10) .    “U glag .    na -ći i -ti svi su inf .    bez krajnjega -i bilo u samostalnoj službi   ili futuru prvome .    . .” (   Šimundić 1971:144 .)     296   (10) Od čega ću ih čuvat ? (Misirača, 21 .)    . . .j  a ću vidit neke ljude na pazaru  .   . .   (Prvi sat u   gimnaziji, 40 .) …   što ćeš ti ostavljat  .    . .    (Kruh svetoga Ante, 64 .) A   ko odmah pođe, zateć će   ga… (Zubar Petar, 84 .)  4.   4. Sintaktičke osobitosti  U Ramljakovim pričama opažamo čestu uporabu aorista, i to u govoru likova, ali   i u narativnim dijelovima, koji je ”  .    . .u   okviren drugim glagolskim oblicima  .    . .”    (Babić   1981:35) i to, primjerice, prezentom i perfektom, (11):   (11) Uhvatismo se .    (Ante Banov i magloviti div, 52  .) … k   oji osjetiše miris baruta i zado -  biše rane .    (Osušena suza, 71 .)    …a oko nje se okupiše druge kokoši .    (Suza i radost didova,   78 .) …   zmijski car i njegov zamjenik ugledaše blizu majdana… (Zmijski car i njegov za -  mjenik, 102 .) …h   tidoh reći? (Skica za priču iz Dujine ostavštine, 111  .) …   trojica preostalih   potvrdiše…  (Liječenje maglom, 118  .)  K   ada govori o glagolima i o čestoti zastupljenosti vremena i oblika, Šimundić kaže   (1971:143) da su u imotskome govoru očuvana sva glagolska vremena  .    “Odmah poslije   prezenta kao najfunkcionalnijeg vremena po čestoti uporabe dolazi aorist i time je ovaj  govor postao živahniji  .”    (Šimundić 1971:143) Uporabom aorista u fabuliranju Ramljak   ostvaruje punoću i energičnost jezičnoga izraza te vjernije prenošenje odsječaka život -  ne stvarnosti Imotske krajine  .    Ekspresivnost izraza, postignuta isprepletanjem aorista,   prezenta i perfekta u defabulativnim dijelovima teksta, pridonosi snažnijem koloritu i  doživljaju ljudskih odnosa i njihovih sudbina  .    Sintaktička je vrijednost aorista razno -  lika .   U dijalozima Ramljakovih likova aoristom se implicira autentičnost, njegovom se   uporabom postiže efekt izravnoga govora, a u narativnim dijelovima aorist dinamizira  i ritmizira radnju, stilski obilježuje kontekst i začuđuje ga svojom vizualnosti i auditiv -  nosti .    Funkcionalnim variranjem glagolskih oblika i vremena, Ramljak poglavito isko -  rištava melodioznost hrvatskoga jezika čime postiže veću doživljajnost i stilistički efekt  jezičnoga izraza .    Ramljakov izbor glagolskih oblika potvrđuje “…koje i kakvo bogatstvo   mogu biti aoristi i imperfekti kad se njima služi umjetnik riječi i jezični stvaralac, pisac  koji ih instinktivno osjeća i funkcionalno upotrebljava; umjetnik riječi koji o njima ne  razmišlja samo s gledišta gramatičko-morfološke pravilnosti nego i s gledišta izražajne  vrijednosti, stilske obilježenosti .” (   Sović 1982:109)  4.5. Stilističke osobitosti  U Ramljakovim pričama zabilježili smo mnogobrojne primjere umanjenica  .    Kada   govori o stilističkim obilježjima imotskoga govora, Šimundić navodi i deminuciju kao  jedno od njegovih obilježja  .    “Uz deminutive imenica često stoje pridjevi koji pojačava -  ju umanjivanje imeničkog značenja  .    Govori se mala curica, mala kućica  .    . .” (   Šimundić   1971:205) Navedenu pojavu opažamo u primjeru manji plamiča k koji navodimo u (12),   u sklopu ostalih primjera umanjenica  .    Osim umanjenica, zabilježili smo i nekoliko pri -  mjera uvećanica, (12a) .    “U nekim riječima augmentativ ne znači samo uvećanu stvar ili   biće već ujedno i pejoraciju koja je nekad prvotnija .” (   Šimundić 1971:205):   Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga . . .     297   (12) Pojeli smo komadić kruha i srdelice .   (Prvi sat u gimnaziji, 37 .) I  lko, valjda zbog mo-  litvice… (Kruh svetoga Ante, 57 .) …   a u ruci drži lončić mlijeka i govori .    (isto, 59 .) …   kad   opet se pojavi malo manji plamičak .    . .    (Suza i radost didova, 80 .)  (1   2a)  Evo, Cvitanu i njegovoj zmijurini  .    (Zmijski car i njegov zamjenik, 97  .) Š   to cviliš za   tim krpetinama kao da nećemo kupiti nove? (isto, 90 .)  5   . Ramljakov tekst u učeničkome obzorju2   Budući da su Ramljakova djela dijelom osnovnoškolskoga (lektirnoga) popisa, zanimalo  nas je koliko je Ramljakov leksik učenicima razumljiv i pristupačan te kako učenici  opisuju ulogu aorista, upravnoga govora i umanjenica u književnome tekstu  .    Čitajući   zbirku u cijelosti, učenici su u zadanu tablicu u prvi stupac bilježili riječi koje su im bile  nerazumljive ili nepoznate, a u drugi stupac svoje opaske o Ramljakovu jeziku i stilu  .    U   tablici 1 popisane su riječi koje su učenici označili nerazumljivima ili nepoznatima .      Tablica 1 – Učenicima nerazumljive ili nepoznate riječi u zbirci priča Suza i radost didova   NASLOV PRIČE UČENICIMA NERAZUMLJIVE ILI NEPOZNATE RIJEČI  MISIRAČA drača, taklja, lukšija, piljci, čatrnja, amanet, driješiti, pedlja, ular,  junica, zobnica, halapljivo, raštika, driješiti, vapijemo, opanak,  misirača, baje, grumenčiće, nestašluk, pluto, mješina, ozebao,  bisage, trun   PRVI SAT U  GIMNAZIJI  škopiguda, stranput, maštele, mrtelina, kvintal, macola, ska- lin, katedru, suhonjav, škrljika, dika, Čitluk, Posušja, Imotskog,  ojađena, strižit, štraca, pazar, škura, lemoša  ANTE BANOV  I MAGLOVITI  DIV   klanac, zobi, nabrekle, samare, živinice, đogat, sučelice, razgon,  zamiče, mig, Muslije, konope, kadulja, vrijesak   KRUH SVETOG  ANTE  pojata, goničina, dopro, tugaljivom, vlat, june, živinče, magarad,  obor, naramak, privuza, ćaćevina, molitivice, tor, busen   OSUŠENA SUZA ponukan, oglav, kljusad, dolac, žeravica, marva, avet, geleri, deto- nacije, siktavim, uzmučila, crpio, konvoj, čistina, proleterske  KOMADIĆ  MESA  kašunić, čeljad, tronožac, raštrkan, bronzina, raštika, pura,  promrsi, krnjatka, sinija, cjepanica, komaštra, zapretali, uzavrela,  lug, dila, loj   SUZA I RADOST  DI DOVA  rašepureno, taklja, kamiš, jagma, besjediti, crvotočina, ćakula,  žeravica, razgon, vapiju, plišivici, zamače, jere, čaču, svitle, dašto,  strepnja    2 Istraživanje leksika te problematiziranje odabranih jezičnih osobitosti Ramljakovih priča Suza i radost   didova provedeno je u travnju 2011 .   u sedmim razredima (7 .a i 7 .b  ) OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku .      298   ZUBAR PETAR drače, mrginje, opeka, sućutno, dlijeto, zdušno, ječala, dahtao,  jarak, zateturala, razastro, tovara, mlatarali, posje, kesice, prizide  ZMIJSKI CAR  I NJEGOV ZA- MJENIK   poskok, zajapuren, počivaljke, kašunić, rutaš, kukulj, šeretski, re- grut, raslina, prhne, došljake, dinarčića, skutrio, kasunić, kukulj,  palucao, bob, podvig, raslinje, komešanje, kablić, načve, brazgoti- ne, gundelji, zelenbaće, ustuknuše, adžija, škalja  SKICA ZA PRIČU  IZ DUJINE  OSTAVŠTINE   ovozemnim, nehotice, čatrnja, skutrenoga, škveru, ostavština,  mjedeni, repat, otkosa, svrdl, kašun, ugonili, smaragdi  LIJEČENJE  MAGLOM  izgnjilo, osipalo, driješi, ponjava, kostrijet, silnice, išijas,  podastriješe, reuma, izbusalo, silnica, sirčene, boksitrene, nuder   MOJ PRVI  BOŽIĆ  lagara, krpljenje, pojata, obor, kostele, lug, bukare, rutaš, mesliđan,  garež, obojke, klak, šporet, čađa, okripiti, gradela, lugara, sukljati,  hrđa, istrusila, bromina  Kada je riječ o učenicima nerazumljivim ili nepoznatim riječima, tada možemo reći   da se poglavito radi o leksemima stranoga podrijetla, primjerice, čatrnja, amanet, kvin- tal, đogat .    . ., z   atim o botanizmima raštika, misirača, mesliđan, kadulja  .    . .,    ali i o onima   koji nisu osobiti samo za imotski kraj nego i za slavonski, pimjerice, dika, zob, obor, june,  cjepanica, tronožac, jarak, žeravica .    . .    Zanimljivo je da su pojedini učenici izdvojili i ne -  koliko toponima kao nepoznate lekseme, primjerice, Čitluk, Posušje, Imotski  . Nave   deni   primjeri potvrđuju da je proučavanje leksika književnoga djela višestruko značajno i ko -  risno, ne samo zbog uočavanja jezičnih osobitosti teksta nego i zbog učenja novih riječi .      Navodeći vlastita zapažanja o jezično-stilskim osobitostima Ramljakovih priča, učenici  su ponajprije istaknuli arhaičnost kao jedno od glavnih obilježja .    Osim toga, Ramljakov   su jezik opisali hrvatskim, dalmatinskim , uz pripadnost čakavskome , ali i štokavskome   narječju te imotskome kraju  .    Učenici su istaknuli dosta nepoznatih riječi , što znači da   im jezik Ramljakovih priča nije bio posve razumljiv, ali zanimljivo pripovijedanje , puno   napetih i uzbudljivih događaja, dijaloga te jednostavan stil .  U j   ezičnoj analizi Ramljakova teksta učenici su u skupinskome obliku rada istra -  živali ulogu aorista, upravnoga govora i umanjenica  .    Nakon uočavanja i podcrtavanja   glagolskih oblika u zadanome ulomku priče Liječenje maglom, prva je skupina prepisala   glagole i odredila glagolsko vrijeme i oblik, a nakon toga prepisala zadani tekst pri čemu  su aoriste učenici zamijenili perfektima  .    Na taj je način ostvareno promatranja grama -  tičkih činjenica, oblik problemske nastave čijim je ciljem zapažanje jedne jezične pojave  među drugima i razlikovanje od drugih (Težak 1996:116), ali i rješavanje gramatičkih  zadaća .    “Različitim operacijama učenici otkrivaju pojedina svojstva neke gramatičke   činjenice, razvrstavaju istorodne, srodne i raznorodne pojave, preoblikuju zadane gra -  matičke predloške itd .” (   Težak 1996:116) Uspoređujući piščev tekst sa svojim, u kojemu   su umjesto aorista uporabili perfekt, učenici su uočili arhaičnost aorista kao glagolsko -  ga oblika, ali i dinamičnost pripovijedanja koja se postiže njegovom uporabom:  tekst je   puno življi zato što aorist ima trenutnu radnju  .    Osim toga, učenici su istaknuli stilsku   obojenost aorista, ali i lakšu razumljivost perfekta .       Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga . . .     299   Druga je skupina provela pokus preoblike (Težak 1996:116) upravnoga govora u ne-  upravni .   Riječ je o preoblici uvrštavanjem pri čemu se “…sadržaj tuđih riječi oblikuje u   ishodišnoj rečenici koja se potom kao izrična, zavisno upitna ili zavisno zahtjevna uvr -  štava u glavnu u kojoj se kazuje čijih se riječi sadržaj navodi u zavisnoj rečenici  .” (   Barić   2005:525) Preoblika je provedena na temelju zadanoga ulomka, dijaloga između Matiše  i Pave iz priče Kruh svetog Ante .    Uspoređujući Ramljakov tekst i svoj preobličen, učenici   su opazili slikovitost upravnoga govora u odnosu na neupravni te njegovu originalnost:  upravnim govorom ističemo  nešto točno što se dogodilo ili razgovaralo, a neupravni go -  vor je više prepričavanje događanja ili razgovora  .    “Premda su upravni i neupravni govor   sintaktički jednakovrijedni, veća ili manja primjerenost upotrebe jednoga ili drugoga i  njihova stilska motiviranost ovise o kontekstu i situaciji .” (   Barić 2005:527)   Posljednja je skupina imala zadatak uočiti umanjenice i podcrtati ih u zadanome   ulomku priče Zmijski car i njegov zamjenik, a nakon toga prepisati ulomak zamjenjuju -  ći umanjenice imenicama s neobilježenim značenjem  .    Uspoređujući piščev i svoj tekst,   učenici su istaknuli da se zamjenom umanjenica imenicama s neobilježenim značenjem  značenje teksta ne mijenja, nego samo slikovitost  .    Umanjenice se, kao i uvećanice i većina   odmilica, tvore od imenica ”  .    . .pa s   e ne modificira leksičko značenje osnovne imenice   nego odnos prema tom značenju, koji prestaje biti neutralan  .” (   Barić 2005:326) Opisujući   ulogu umanjenica u književnome tekstu, učenici su istaknuli stilsku obojenost i dotjera -  nost, zatim izražajnost, zanimljivost, ali i uvjerljivost  samoga teksta njihovom uporabom  .   6   . Zaključak  U Ramljakovoj zbirci priča Suza i radost didova analizirali smo jezični sloj književnoga  djela s ciljem utvrđivanja postojanja obilježja imotskoga govora .    Također nam je bila na-  mjera kod učenika utvrditi razumijevanje leksika Ramljakovih priča, zatim problemati-  zirajući odabrane jezične osobitosti u nastavi hrvatskoga jezika, utvrditi njihovu ulogu  u Ramljakovu tekstu  .    S obzirom na ciljeve i polazišne pretpostavke, naši su zaključci   sljedeći:  U Ramljakovoj zbirci priča Suza i radost didova postoje obilježja imotskoga govora   koja se poglavito uočavaju na leksičkoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i stilistič -  koj razini, i to u uporabi turcizama i talijanizama, zatim u ikavskome refleksu jata, u  redukciji glasa h te u supstituciji glasa h glasom v, u prijelazu kontaktnih nazala m > n u   intervokalnome položaju i na kraju riječi, u apokopiranim infinitivima, u konzervativ -  nome obliku pokaznih zamjenica, čestoj uporabi aorista te u deminuciji i u augmentaciji  .      Ramljakov leksik učenicima nije bio u potpunosti razumljiv  .    Poglavito su nerazumije -  vanje učenici pokazali kada su u pitanju leksemi stranoga podrijetla (turcizmi), zatim u  značenju pojedinih botanizama i toponima, ocjenjujući pritom arhaičnim jezično-stilski  sloj Ramljakova teksta .    Iako su učenici Ramljakov jezik opisali zastarjelim i u pojedinim   dijelovima nerazumljivim, istaknuli su da je upravo u tome originalnost Ramljakova  jezika i stila .    Problematizirajući odabrane jezične činjenice, učenici su uočili arhaičnost   aorista kao glagolskoga oblika, ali i dinamičnost pripovijedanja koja se postiže njegovom  uporabom, zatim slikovitost i originalnost upravnoga govora u odnosu na neupravni te  stilističku efektnost umanjenica u književnome tekstu .       300   Jezična analiza književnoga teksta u nastavi hrvatskoga jezika važna je poglavito   zbog uočavanja jezičnih osobitosti književnoga djela, pripovjedne autentičnosti i stili -  stičke upečatljivosti .    Istraživanjem jezičnoga sloja književnoga teksta na razini obavije -  sne i estetske funkcionalnosti senzibiliziramo učenike za značenjski i izražajni kontekst  pjesničkoga jezika te doživljavanje djela u njegovoj sveukupnosti, čime potičemo učeni -  kov stvaralački odnos prema vlastitome jezičnome izražavanju, kako govorenome tako  i pisanome .   I   zvor   Ivan Ićan Ramljak, (1994), Suza i radost didova, Alfa, Zagreb    Literatura   Babić, Stjepan (1981), “Aorist i imperfekt u djelima Vladimira Nazora”, Jezik  2, Hrvatsko filološko   društvo, Zagreb, 33-44 .     Barić, Eugenija, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević,  Marija Znika (2005), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb   Finka, Božidar (1977), “Štokavski ikavski govori u Gorskom kotaru”, Zbornik za filologiju i lingvi -  stiku XX-2, 167-197 .  G   usić, Ivica, Filip Gusić (2004), Rječnik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine , Zagreb   Halilović, Senahid (2005), “Bosanskohercegovački govori”, Jezik u Bosni i Hercegovini , Sarajevo,   ur .    Mønnesland, Svein, 15-51 .      Hranjec, Stjepan (2006), Pregled hrvatske dječje književnosti, Školska knjiga, Zagreb   Katičić, Radoslav (1983), “Književnost i jezik”, Uvod u književnost  .    Grafički zavod Hrvatske, Za -  greb, 139-175  .  L   isac, Josip (2008), “Govori Dalmatinske zagore kao dio novoštokavskog ikavskog dijalekta”, Cro -  atica et Slavica Iadertina 4, Zadar, 105-114 .      Lukežić, Iva (2003), “Čakavsko u štokavskom govoru Imotske krajine”, Čakavska rič 1-2, Književ -  ni krug Split, 5-25 .      Milanović Litre, Ivan (2006), Nastavni plan i program za osnovnu školu, MZOŠ, Zagreb   Nastavni plan i program na hrvatskome jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercego -  vini, (2009), MZPKŠ, Livno, (http://www .v   ladahbz .   com/), 20 .    12 .    2011 .  S   ović, Ivan (1982), “Aorist i imperfekt u Šenoinu jeziku”, Jezik 4, Zagreb, 104-109  .  Š   amija, Ivan Branko, Petar Ujević, Ivan Bekavac Basić (2001),  Rječnik imotskoga govora , Zavičajni   klub Imoćana, Zagreb   Šamija, Ivan Branko (2004), Rječnik imotsko-bekijskoga govora , Društvo Lovrećana, Zagreb   Šimundić, Mate (1971), Govor Imotske krajine i Bekije , Akademija nauka i umjetnosti Bosne i   Hercegovine, Sarajevo   Težak, Stjepko (1996), Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, Školska knjiga, Zagreb    Vesna Bjedov: Jezik priča Suza i radost didova Ivana Ićana Ramljaka u nastavi hrvatskoga . . .     301       Danilo Capasso i Martina Knežević: Italijanski  jezik i jezik BHS: lažni prijatelji, pravi prijatelji   i novi prijatelji   Koji su to “lažni prijatelji” u italijanskom i jezicima BHS? Postoje li “pravi prijatelji”?  Postoje li i oni “polovični”? Ovaj članak nastoji da ispita lingvističke aspekte “lažnih i  pravih prijatelja” u učenju italijanskog jezika i da izdvoji nove metode u predavanju itali -  janskog jezika studentima kojima je maternji jezik BHS .    Otkriće riječi istog oblika i zvu-  ka a različitog smisla pomoći će studentu čiji je maternji jezik BHS da bolje usvoji strani  jezik, u ovom slučaju italijanski  .    Putem učenja “lažnih i pravih prijatelja” u italijanskom i   jezicima BHS otvaraju se mogućnosti za otkrivanje novih “pravih prijatelja” koji bi mogli  pomoći pri usvajanju italijanskog jezika .      Ključne riječi: lažni prijatelji, pravi prijatelji, novi prijatelji, homografi, homofoni, slične  riječi .   I   talian and Bosnian, Croatian and Serbian: False, true and new friends  This paper examines the linguistic aspects of the “false and true friend” in learning Itali -  an .    Its aim is to point out a new method in teaching Italian to students whose native lan -  guage is BHS .    Discovering homophones and homographs with a different meanings can   help students whose native language is BHS to absorb a foreign language, in this case Ita -  lian .    Learning through “false  and  true  friends”  opens  up new possibilities  for detec -  ting “real friends” which can help in acquiring Italian .   K   ey words: false friends, true friends, new friends, homographs, homophones, similar   words .   1   . Lažni prijatelji u BHS i italijanskom jeziku  Šta su to “lažni prijatelji” i do kakvih zabuna mogu dovesti studente italijanskog jezika  čiji je maternji jezik BHS? Na kakve zaključke ih mogu navesti? O ovoj pojavi piše Masli -  na Ljubičić, koja u više navrata i sa više aspekata proučava “lažne prijatelje” .    Na primjer,   bavi se etimološki istim riječima hrvatskog jezika koje se u različitim jezičkim slojevima  razlikuju, a uzrok je to što su te riječi preuzete iz romanskih jezika, ali različitim putevi -  ma .    To dovodi do stvaranja lažnih parova unutar istog jezika (Ljubičić 2002) .    Ista autor-   UDK: 811 .163 .41/ .4*3’373 .423   811   .  131   .  1’373   .  423  811    .   163    .   41/    .   4*3’27     302   ka napisala je i rad Lažni parovi i etimologija (2003), u kom govori o značaju zajedničkog  porijekla kod uspostavljanja semantičkih lažnih parova riječi, te rad Sul ruolo del tedesco  come lingua donatrice nella formazione dei falsi amici croato-italiani 1 (2001)  .   O ovom   problemu govori i Žarko Muljačić (1973) u radu Gli pseudoromanismi del croato come  pietra d’inciampo nell’insegnamento dell’italiano 2 .   U o  vom radu, osim otkrivanja BHS – italijanskih “lažnih prijatelja”, akcenat će biti   i na otkrivanju “pravih prijatelja” i metoda njihovog učenja, što bi moglo biti od pomoći  studentima koji uče italijanski jezik  .    Zbog ovog fenomena često dolazi do nerazumi -  jevanja i pogrešnog prevođenja sa italijanskog na BHS, pa tako čovjek koji ima jednu  veliku kravu postane čovjek koji ima veliku muku (‘krava’ – mucca ), a ako je još i umo-  ran na BHS jeziku biće preimenovan u Stanko (‘umoran’ – stanco ) .    Pokažemo li nekom   stablo kruške, taj bi mogao pomisliti da dolazi Pero (‘stablo kruške’ – pero), a pokušamo   li nekom dobronamjerno da ukažemo na krivine na putu, ta dobronamjernost mogla bi  biti protumačena kao uvreda, te je moguće da zauzvrat dobijemo i šamar (‘krivina’ – cur -  va) .    Zatražimo li od nekog nacrt, mogli bismo da dobijemo bocu (‘nacrt’ – bozza), a ako   se u kafiću požalimo na to da je šolja kafe prepuna, zauzvrat bismo mogli dobiti kafu sa  manje pjene (‘puna’ – piena ) .    Slijede neki primjeri “lažnih prijatelja” u BHS i italijanskom   jeziku i njihova podjela na one koji se na ovim jezicima pišu na isti način (homografi),  one koji se na isti način izgovaraju (homofoni) i u treću grupu ubrajamo riječi koje se na  BHS i italijanskom jeziku i pišu i izgovaraju na identičan način .     1.   1. Homografi  U ovu grupu “lažnih prijatelja” spadaju riječi kao što su: (1)   i   menica ženskog roda ‘carina’ na italijanskom jeziku je pridjev ženskog roda,   čita se /kari:na/, a znači ‘draga’, ‘simpatična’;  (2)  i   menica ženskog roda slava na italijanskom je pridjev ženskog roda koji se čita   /zla:va/, a znači ‘slovenska’;  (3)  i   menica ženskog roda rosa  ima dva značenja na italijanskom jeziku, jedno je   ‘ruža’, a drugo je naziv boje – ‘roza’ .    Izgovara se /roza/ .   1.   2. Homofoni  Riječi koje zvuče jednako na BHS i italijanskom jeziku, ali se ne pišu na isti način su: (1)   i   menica ženskog roda ‘muka’ ima isti izgovor kao i italijanska imenica ženskog   roda mucca, koja se drugačije piše i ima drugačije značenje – ‘krava’;  (2)  n   a BHS riječ ‘kurva’ izgovara se isto kao i italijanska riječ curva , što znači ‘kri-  vina’;  (3)  r   iječ ‘boca’ po načinu izgovora odgovara italijanskoj riječi bozza – ‘nacrt’;  (4)  ‘   nebuloza’ na BHS ima identičan izgovor kao i riječ nebulosa  na italijanskom   jeziku, a značenje ove riječi je ‘skup oblaka’;  (5)  i   me ‘Stanko’ na BHS ima u italijanskom jeziku ekvivalenta, identičnog po izgo-  voru, ali ta riječ se piše stanco i radi se o jednom pridjevu – ‘umoran’;   1 O ulozi njemačkog kao donatorskog jezika u formaciji hrvatsko-italijanskih lažnih prijatelja .  2 Pseudoromanizmi kao kamen spoticanja u nastavi italijanskog jezika .   D   anilo Capasso i Martina Knežević: Italijanski jezik i jezik BHS: lažni prijatelji    . . .     303   (6)  i  menica ‘boka’ izgovara se isto kao i italijanska imenica bocca , ali značenje je   različito, naime ova italijanska riječ označava ‘usta’;  (7)  j   oš jedno ime na BHS jezicima, ‘Sonja’, odgovara po zvuku jednom italijanskom   glagolu sogna, radi se o trećem licu jednine prezenta indikativa od glagola so -  gnare – ‘sanjati’;  (8)  p   ridjev ženskog roda ‘laka’ ima isti izgovor kao italijanska imenica lacca,  koja   znači ‘lak’ (imenica muškog roda);  (9)  i   menica ‘pjena’ odgovara po izgovoru italijanskom pridjevu ženskog roda piena    što znači ‘puna’;   (10)  ‘   pjega’ na BHS nije isto što i piega  na italijanskom jeziku, jer ova druga riječ ima   značenje ‘nabor’;  (11)  i   menica ženskog roda ‘koza’ na BHS piše se različito, ali se izgovara na isti način   kao italijanska imenica cosa – ‘stvar’;  (12)  v   raćamo se ponovo na riječ ‘rosa’ koja u italijanskom jeziku ima ekvivalent-ho-  mograf, ali i homofon, jer se italijanska riječ rossa izgovara isto tako, ali znače-  nje je ‘crvena’ .   1.   3. Homografi i homofoni  Ima mnogo riječi koje se na BHS i na italijanskom jeziku i izgovaraju i pišu na isti   način .    Evo nekoliko primjera:  (1)   i   menica ženskog roda ‘brava’ na italijanskom jeziku je pridjev ženskog roda   brava a znači ‘sposobna’;  (2)  m   uško ime ‘Pero’ napisano malim slovom na italijanskom jeziku je zajednička   imenica pero, a znači ‘stablo kruške’;  (3)  i   menica ‘matura’ koja na BHS označava kraj srednje ili osnovne škole na itali -  janskom jeziku je pridjev ženskog roda i znači ‘zrela’;  (4)  i   menica ženskog roda ‘bara’ na BHS i na italijanskom jeziku označava imenicu   ženskog roda, ali sa drugačijim značenjem – ‘mrtvački sanduk’;  (5)  ‘   salata’ je imenica ženskog roda na BHS jezicima, a na italijanskom je pridjev   ženskog roda i znači ‘slana’;  (6)  t   reće lice jednine prezenta glagola ‘brati’ na BHS je ‘bere’, a riječ bere  na italijan -  skom jeziku predstavlja infinitiv, i to glagola ‘piti’;  (7)  m   nožina pridjeva ženskog roda ‘mala’ je ‘male’, a ova riječ na italijanskom jezi-  ku označava jedan prilog – ‘loše’;  (8)  r   iječ ‘mito’ na BHS jezicima u italijanskom jeziku ima sasvim drugo značenje   – ‘mit’;  (9)  p   ridjev ili žensko ime ‘mila’/‘Mila’ u italijanskom jeziku je riječ kojom se ozna -  čava hiljada, i to u slučaju kad se radi o više od jedne hiljade: ‘jedna hiljada’ –  mille; ‘dvije hiljade’ – due mila, itd .;  (1   0) r   iječ kojom se na BHS označava vrsta hrane – ‘pura’ na italijanskom je pridjev   ženskog roda i znači ‘čista’;  (11)  o   ruđe za rad ‘pila’ na italijanskom jeziku postaje ‘baterija’;  (12)  i   menica srednjeg roda ‘pile’ na italijanskom jeziku označava množinu već po -  menute imenice ‘baterija’;     304   (13)  n  a BHS jeziku riječ ‘firma’ ima sasvim drugačije značenje od italijanske riječi   firma – ‘potpis’   .   1.   4. Slične riječi  Do zabune mogu dovesti, te se ubrajaju u “lažne prijatelje”, i riječi koje nisu nužno   identične po načinu pisanja ili izgovora na BHS i italijanskom jeziku, ali su slične:  (1)   r   iječ ‘stipendija’ slična je italijanskoj riječi stipendio koja znači ‘plata’;  (2)  i   menica ‘laik’ podsjeća na italijanski pridjev ili imenicu laico , a ta riječ označava   osobinu nečega ili nekoga koji ne pripada crkvi – ‘svjetovni’;  (3)  ‘   student’ na BHS jezicima je učenik ili đak univerziteta ili druge visoke ili više   škole, dok riječ studente  na italijanskom jeziku označava učenika bilo koje škole;  (4)  s   lične su i riječi ‘bandera’ i bandiera , razlika je u tome što ova italijanska riječ   ima značenje ‘zastava’;  (5)  r   iječ ‘maturirati’ iz BHS jezika slična je italijanskoj riječi maturare  – ‘sazrijevati’;  (6)  r   iječ ‘kondukter’ liči na riječ conduttore  na italijanskom jeziku  .    Obje riječi su   nastale iz latinskog glagola conducere  (‘voditi’), ali na BHS ova riječ označava   onog koji upravlja nekim prevoznim sredstvom, dok je na italijanskom con -  duttore voditelj radio ili televizijskog programa;  (7)  ‘   apsolvent’ na BHS označava studenta koji je proveo u nekoj školi za nju pro -  pisan broj semestara, a na italijanskom assolvente  je osoba koja završava neki   posao;  (8)  ‘   rezervisati’/‘rezervirati’ liči na riječ riservare, ali na italijanskom jeziku ova ri-  ječ znači ‘odvojiti’, ‘sačuvati’ .  (9   )  r   iječ ‘mašina’ podsjeća na italijansku riječ macchina , ali u govoru italijanskog   jezika ova riječ označava ‘automobil’;  (10)  r   iječ ‘armija’ na BHS oznaka je za vojsku, dok italijanska riječ armi znači ‘oruž -  je’;  (11)  u B   HS jezicima riječ ‘statist’ označava sporednog učesnika u radnji scenskog   komada ili filma, ili onog koji pasivno učestvuje u nečemu, dok je na italijan -  skom jeziku  statista osoba koja se bavi državnim poslovima (italijanski stato   – ‘država’);  (12)  r   iječ ‘patent’ slična je italijanskoj riječi patente koja znači ‘vozačka dozvola’;  (13)  i r   iječ ‘peron’ mogla bi dovesti do zabune jer liči na italijansku riječ perone  (‘li-  sna kost’);  (14)  ‘   pozirati’ na BHS znači služiti u određenom položaju slikaru kao objekt za sli -  kanje ili zauzeti pozu, praviti se važan  .    Na italijanskom jeziku riječ posare  ima   isto ovakvo značenje, ali pored njega još nekoliko njih: ‘odložiti’, ‘postaviti’,  ‘osloniti se’    .   2   . Pravi prijatelji  Vidjeli smo kako “lažni prijatelji” mogu uticati na učenje italijanskog jezika  .    Međutim,   postoji i grupa riječi koje mogu pomoći učenju jer sličnost tih riječi na italijanskom je -  ziku sa nekim riječima na BHS jezicima ne dovode do zabuna, već asociraju na pravo  značenje .    Ovu grupu riječi nazvali smo “pravi prijatelji” .    Slijede neki primjeri .   Danilo Capasso i Martina Knežević: Italijanski jezik i jezik BHS: lažni prijatelji . . .     305   Većina imenica koje se na BHS jezicima završavaju na sufiks ‘-cija’ na italijanskom   jeziku završavaju se na sufiks -zione:  (1)   ‘   akcija’ – azione  (2)  ‘   nacija’ – nazione  (3)  ‘   funkcija’ – funzione  (4)  ‘   fikcija’ – finzione  (5)  ‘   tradicija’ – tradizione  (6)  ‘   selekcija’ – selezione  (7)  ‘   participacija’ – partecipazione  (8)  ‘   organizacija’ – organizzazione  (9)  ‘   asocijacija’ – associazione .   S   lično pravilo može se primijeniti i na imenice koje na BHS završavaju sufiksom   ‘-itet’, na italijanskom jeziku završavaju se sufiksom -ità:  (1)   e   ntitet’ – entità  (2)  ‘   maturitet’ – maturità  (3)  ‘   animozitet’ – animosità  (4)  ‘   kvalitet’ – qualità  (5)  ‘   kvantitet’ – quantità  (6)  ‘   kuriozitet’ – curiosità  (7)  ‘   raritet’ – rarità  (8)  ‘   kredibilitet’ – credibilità  (9)  ‘   identitet’ – identità .   I   menice muškog roda u BHS jezicima koje se završavaju na ‘-or’ na italijanskom   jeziku završavaju se sufiksom -ore:  (1)   ‘   doktor’ – dottore  (2)  ‘   profesor’ – professore  (3)  ‘   orator’ – oratore  (4)  ‘   predator’ – predatore  (5)  ‘   autor’ – autore .   R   iječi koje se na BHS jezicima završavaju sufiskom ‘-sija’ na italijanskom jeziku za -  vršavaju se na -ssione:  (1)   ‘   pasija’ – passione  (2)  ‘   misija’ – missione  (3)  ‘r   egresija’ – regressione  (4)  ‘   komisija’ – commissione .  I   menice ženskog roda koje se na BHS jezicima završavaju sufiksom ‘-zija’ na italijan -  skom jeziku završavaju se sufiksom -sione:  (1)   ‘   penzija’ – pensione     306   (2)  ‘  tenzija’ – tensione (3)  ‘  suspenzija’ – suspensione  (4)  ‘   vizija’ – visione  (5)  ‘   kohezija’ – coesione .   I   menice koje se na BHS jezicima završavaju na ‘-izam’ na italijanskom jeziku imaće   sufiks -ismo:  (1)   ‘   komunizam’ – comunismo  (2)  ‘   socijalizam’ – socialismo  (3)  ‘   simbolizam’ – simbolismo  (4)  ‘   nacionalizam’ – nazionalismo  (5)  ‘   verizam’ – verismo .   G   lagoli koji se na BHS jezicima u infinitivu završavaju na ‘-irati’ / ‘-isati’ / ‘-ovati’,   ukoliko u sličnom obliku postoje u italijanskom jeziku, pripadaće prvoj konjugaciji, da -  kle, završavaće se na -are u infinitivu:  (1)   ‘   funkcionirati’/‘funkcionisati’ – funzionare  (2)  ‘e   laborirati’/‘elaborisati’ – elaborare  (3)  ‘   aplicirati’ – applicare  (4)  ‘   artikulirati’/‘artikulisati’ – articolare  (5)  ‘   kombinirati’/‘kombinovati’ – combinare  (6)  ‘   montirati’ – montare  (7)  ‘   motivirati’/‘motivisati’ – motivare  (8)  ‘   aranžirati’ – arangiare  (9)  ‘p   rezentirati’/‘prezentovati’ – presentare  .   J   oš neki primjeri pravih prijatelja u BHS i italijanskom jeziku su:  (1)   ‘   roba’ – homograf i homofon  (2)  ‘   bokal’ – na italijanskom jeziku boccale  (3)  ‘   manjkati’ – na italijanskom jeziku mancare  (4)  ‘   komotno’ – na italijanskom jeziku comodo  (5)  ‘   ragu’ – homofon, a na italijanskom jeziku se piše ragù  (6)  ‘   banda’ – homograf i homofon  (7)  ‘   pijaca’ – homofon, na italijanskom jeziku piše se piazza  3. “Polovični prijatelji” Ovako bismo mogli nazvati grupu riječi u koju spadaju one riječi koje imaju isto značenje  i na BHS i na italijanskom jeziku, ali su u govoru poprimile različito značenje od onog  izvornog, tako da ipak upućuju na pogrešno značenje i mogu ometati proces učenja ita -  lijanskog jezika .    Takve riječi su:  (1)   i   menica ‘argument’ na BHS jezicima znači ‘dokaz’, ‘obrazloženje’, dok na itali -  janskom jeziku slična riječ argomento  pored tog značenja ima još jedno – ‘tema’,   koje je češće u upotrebi;   Danilo Capasso i Martina Knežević: Italijanski jezik i jezik BHS: lažni prijatelji . . .     307   (2)  r  iječi ‘kontati’ i contare  imaju isto značenje – ‘brojati’, ali je u govoru BHS jezika   ova riječ izgubila svoje izvorno značenje i danas se koristi sa značenjem ‘razmi-  šljati’, ‘promišljati’;  (3)  r   iječi ‘diplomirati’ i diplomarsi  imaju jednako značenje, međutim, na BHS je -  zicima ova riječ je s vremenom dobila za nijansu drugačije značenje i danas se  njom izražava završetak univerziteta ili više škole;  (4)  i    riječ ‘mutav’ na BHS i riječ muto na italijanskom dolaze od latinskog  muto i   znače ‘tih’, ‘ćutljiv’, međutim, u govoru BHS jezika riječ ‘mutav’ postala je sino-  nim za ‘glup’;  (5)  r   iječ ‘solidan’ na BHS ima značenje ‘čvrst’ ili preneseno značenje ‘pouzdan’, ‘do -  bar’, međutim, u govoru se koristi samo ovo drugo, preneseno značenje  .    Na   italijanskom jeziku riječ solido znači samo ‘čvrst’ .      Literatura   Ljubičić, Maslina (2000-2001), “Sul ruolo del tedesco come lingua donatrice nella  formazione dei falsi amici croato-italiani”, Studia romanica et anglica zagrabiensia (SRAZ) XLV-  XLVI, 137-176  .  L   jubičić, Maslina (2002), “Hrvatsko-talijanski lažni parovi: standardni jezik i dijalekt”, Filologija   38-39, 19-31  .  L   jubičić, Maslina (2003), “Lažni parovi i etimologija”, Filologija 40, 79-88 .  M   uljačić, Žarko (1973), “Gli pseudoromanismi del croato come pietra d’inciampo   nell’insegnamento dell’italiano”, Giuseppe Petronio, ur  .,    La traduzione saggi e studi, 295-  303    .  R   ečnik srpskohrvatskoga književnog jezika A-E (1967), Matica srpska-Matica hrvatska, Novi Sad-  Zagreb  Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika Ž-K (1967), Matica srpska-Matica hrvatska, Novi Sad-  Zagreb  Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika K-O (1969), Matica srpska-Matica hrvatska,  Novi Sad-  Zagreb  Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika O-P  (1971), Matica srpska, Novi Sad  Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika P-S  (1973), Matica srpska, Novi Sad  Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika S-Š (1976), Matica srpska, Novi Sad Zingarelli, Nicola, ur .    (2011), Vocabolario della lingua italiana, Zanichelli, Bologna       309       Драгана Цвијовић: О вулгаризмима у  Речнику српскохрватскога књижевног језика  Матице српске   У раду се анализирају лексеме са квалификатором вулг  .   забележене у Речнику   српскохрватскога књижевног језика Матице српске  .   Покушаћемо да утврдимо у   којој мери су вулгарне и опсцене  и да ли се могу сврстати у одређене групе пре -  ма степену вулгарности  .    Размотрићемо која су то секундарна значења појединих   лексема вулгаризована и да ли деривати чувају везу са опсценошћу основне речи .      Кључне речи: вулгаризам, опсцена реч, дериват, речник, српски језик .   Ab   out vulgarisms in the Dictionary of Serbo-Croatian Literary   Language of Matica Srpska This paper presents and analyzes the lexemes or the semantic realizations of some lexe -  mes that are marked using the qualifier vulg    . i   n the Dictionary of Serbo-Croatian Lite -  rary Language of Matica Srpska .    The aim of this study is to determine the thematic and   semantic groups of words which are marked with this qualifier (lexemes representing  sexual acts and genitalias, physiology of digestion and secretion, a person of low moral  values, etc .) .    We will consider which meanings of certain secondary lexemes have beco -  me vulgar and try to observe whether the connection of derivatives with obscenity of  basic words is lost or kept .   K   ey words: vulgarism, obscene words, derivative, dictionary, the Serbian language .   1. П   рема опсценим речима се јавља извесна нетрпељивост и нетолеранција и из -  бегава се коришћење ове врсте лексике у било ком виду  .    То се огледа у испоља -  вању осећања стида у односу на садржаје у вези са сексуалним активностима и  физиологијом пробаве и секреције, органима који у њима учествују, као и псов -  кама .    Опсцене речи на неки начин представљају табу, оно што у говору и писању   културног, цивилизованог свијета не би смело да се појављује (Дешић 1998:29) .    Је-  зички табу се остварује као забрана употребљавања одређених лексемних слојева  или појединих лексема ( ши   пка 1999:14) .    Наиме, ради се о културној норми која   обухвата заједницу у целини и намеће одређена правила понашања и говорења .      Међутим, свесни смо чињенице да се данас у језику, више говорном него   писаном, опсцене речи често употребљавају  .    Можемо их чути у свим слојевима   друштва, без обзира на род, пол, старосну границу или класну припадност  .    Све-   UDK: 811 .163 .41'374  811   .  163   .  41'282   .  3(038)     310   доци смо употребе ове врсте лексике како у књижевним делима, филмовима, тако  и у позоришним представама, радио и ТВ емисијама .  В   улгаризми често служе за исказивање и негативних и позитивних емоција  .      Они су својственији мушком делу популације, па их често можемо чути у псовка-  ма, или им служе као погрдна квалификација за одређену особу (и мушку и жен -  ску) .    Са социолошког становишта корисницима вулгаризама сматрају се углавном   припадници група на маргини друштва  .    Културни и образовани чланови друштва   још увек вулгарно и опсцено доживљавају као врсту табуа, кроз друштвену и је -  зичку норму коју теже да испоштују  .    Вулгаризми су непожељни у стандардноје -  зичкој комуникацији, али од њих једноставно не можемо побећи .   1.   1.  Увидом у литературу из ове области треба споменути опсежну моногра -  фију Д .       ши   пке Опсцене речи у српском језику , која значајно расветљава проблем ове   врсте лексике у српском језику .    Аутор поменуте књиге посматра опсцену лексику   из културнолингвистичке и когнитивнолингвистичке перспективе, али се бави и  испитивањем психолошког статуса ове врсте лексике код говорника српског јези -  ка .      Поред ове монографије, веома је значајан и Зборник радова о опсценој лекси -  ци, који је приредио Н .    Богдановић (1998) .    Бројни радови у овом зборнику са раз-  личитих аспеката расветљавају проблем опсцене лексике како у дескриптивним  речницима српског језика, тако и у дијалекатским речницима, у говорној култури  и сл .   2. В   улгаризми чине посебан лексички слој у језику  .    Њима називамо не само опсце -  не речи већ све лексеме и њихове деривате, чија се употреба, по мерилима важећих  друштвених норми и обичаја, сматра непримереном и непристојном .      Д .       ши   пка одбацује термин вулгаризам, сматрајући да је термин опсцена   лексика прецизнији, а да се вулгаризам може односити на врло широку категорију  супстандардне лексике која сведочи о нижем културном статусу особе која је  користи .  Д   а би лексема била опсцена, неопходно је да постоји њена садржинска   или формална повезаност са сексуалним и/или екскреционим пробавним  активностима и органима који у њима учествују, а да се не ради о еуфемизмима  (ши   пка 1999:15) .  У     Речнику српскохрватскога књижевног језика Матице српске (даље РМС)   термин вулгаризам значи “прост, непристојан израз, простаклук, непристојност”,   а у Речнику српскога језика Матице српске (даље РСЈ) значи а  .   “груба, простачка   реч или израз у језику”; б  .    “простаклук, непристојност уопште”, док термин опсцен   у РСЈ значи “скаредан, срамотан, бестидан” .      3. Наше истраживање обухвата поље вулгарне лексике .    Као корпус послужио нам   је РМС    .    Издвојене су лексеме са квалификатором вулг  .    (= вулгарно) 1 .  У   обзир су   узете све лексеме које су маркиране поменутим квалификатором, као и њихова    1  Ексцерпирали смо око 300 лексема из РМС, али смо за потребе рада одабрали репрезентативан број   са тог списка .   ДРАГАНА ЦВИЈОВИЋ : О В УЛГ  АРИЗМИМА  У РЕЧНИКУ   СРПСКОХРВАТСКОГА    К  њИ  ж  ЕВНОГ   ЈЕЗИКА МАТИЦЕ СРПСКЕ     311   деривациона гнезда без обзира на то да ли постоји веза деривата са опсценошћу  основне речи или се она губи  .   Издвојили смо и лексеме које у неком свом секун -  дарном значењу садрже (оправдано или неоправдано) квалификатор вулг .    Псовке   и изразе смо изузели из овог списка .    О њима већ постоји богата литература .2  Задатак овог рада јесте анализа лексике са квалификатором вулг  .   Покушаће-  мо да уочимо које су то лексеме које садрже поменути квалификатор, у којој мери  су опсцене и вулгарне, да ли се могу сврстати у одређене групе према степену вул -  гарности, затим да ли деривати чувају везу са опсценошћу основне речи, која су то  секундарна значења појединих лексема вулгаризована  .   4.    Првенствено, направићемо дистинкцију између јаких и слабих вулгаризама  .      Под јаким вулгаризмима подразумеваћемо оне са највишим степеном опсцености,  нпр .   називе за мушки и женски полни орган, називе за љубавни акт, физиологију   пробаве и секреције, као и њихове творбене еквиваленте, који у сваком типу кому -  никације нарушавају друштвене норме (в .    и Ристић 1998:26), а за разлику од њих,   под слабим вулгаризмима подразумеваћемо оне који садрже нижи степен вулгар-  ности, самим тим већа је толеранција према њима, па се дозвољава да уђу у узус  .      Такве су лексеме које се односе на занимања и карактеристике везане за секс, разне  полне болести, места за обављање физиолошких потреба и сл .      Увидом у грађу којом располажемо примећујемо да јаки вулгаризми нису на -  шли своје место у РМС    .    У уводном делу речника стоји да се вулгарне и шатровачке   речи наводе само изузетно, ако су у широкој употреби, и означавају се са вулг  .    и   шатр .    Према томе, најјачи вулгаризми као што су називи за полне органе, називи   за полно општење и њихови творбени деминутивно-хипокористични и аугмента -  тивно-пејоративни деривати са истом референцијалном вредношћу нису узимани  у обзир приликом израде речника .      4.1. Међутим, наш корпус потврђује да су се у групи јаких вулгаризама који   се односе на властито тело нашли они који означавају део тела на којем се седи,  стражњицу, задњицу, па тако бележимо: гузица  вулг .    “стражњица, задњица”, гуза    “хип .    од гузица”, прдало  вулг .    “стражњица, задњица”, шупак  вулг .    “отвор на крају   дебелог црева; задњица, стражњица”, као и секундарне семантичке реализације  лексеме тетка у значењу вулг .    “задњица, стражњица” .    Лексему тетка од осталих   издваја то што је сам денотат опсцен, а појам којим је именован тај денотат свр -  става се у општи лексички фонд .    Такође, није јасно због чега није унета и лексема   дупе, која носи исти вулгаризовани садржај као лексема гузица .      4.2. Забележили смо и читав низ лексема које исказују делове тела или појаве и   стања у вези са њима, али и особе по некој карактеристичној особини  .    Сложенице   гологуз, гологузан “који је голог, подераног тура, дроњав, поцепан”: Дјеца ми ходала   голокрака и гологуза као циганчад  (Кик .)   , испољавају најмањи степен опсцености,   док сложеница гологузје  “стање онога који је голог, подераног тура”, придев   гологузански “који се односи на гологузане”, изведенице гужење  “гл .    им .    од гузити    2  В .   Ајдачић (1998), Богдановић (1997), Богдановић (1998), Богдановић (1998), Валић-Недељковић   (1998), Савић (1998), Савић, Митро (1998) и др .     312   се”, гужичњак  “гужње (гузно) црево, гужњи = г узни  “који се односи на гузове и   гузицу”,  гузат “који је дебелих гузова” нису маркиране квалификатором вулг  .   У   самој дефиницији лексеме гужњи садржан је вулгаризам, па треба испитати да ли   је немаркираност оправдана или не, с обзиром на то да је дефинисан вулгаризмом  .  П   римарно значење глагола гузити се у основи је опсцено: вулг  .    “прегибати или   извијати тело да се истури стражњица; трћити се”, а сложенице дебелогуз вулг .    пеј .      “који има дебелу стражњицу” и дебелгуза  вулг .    пеј .    “жена с дебелом стражњицом;   дебела жена уопште”: Била то нека већ матора, дебелогуза  и дугоноса удовица  (Наз  .   ),   представљају аугментативно-пејоративне реализације датих лексема  .    Л ексема   гузоња  “онај који има велике гузове, велику стражњицу” има погрдан призвук,   такође и лексема набигузица “онај који воли да једе на туђ рачун, мукте, мукташ” .      4.3. Речник бележи и лексему мудо  1 .    “део мушког полног органа у коме се   ствара семе, јаје” и 2  .    мн .    бот .    “као део назива неких биљака: мачја муда, пасја муда,   попова муда” и њене деривате: мудаја “трновача, трношљива, белошљива”, мудат   “који има крупна муда”, мудача  “в .    мудаја”, мудашце  “дем .    од мудо”, мудовача ,   мудовка,  мудорка  “в .    мудаја”  .    Л ексичке јединице из ове групе нису маркиране   квалификатором вулг .    Сматрамо да је тај поступак оправдан у погледу деривата   који означавају реалије из ботанике, док примарно значење лексеме мудо  описује   део полног органа, па би га требало маркирати поменутим квалификатором  .     Уз   изведеницу  мудат  такође треба да стоји квалификатор вулг  .    јер се односи на   лексему са опсценим садржајем  .    И у самој дефиницији поменуте лексеме садржи   се вулгаризам што је некоректан лексикографски поступак при дефинисању  одредница .    Требало би да стоји мудат  “који има велике тестисе, мошнице” (в  .    и   Дешић 1998:34) и сл .      5.  Лексичке јединице чије се значење реализује у семантичком пољу физиологија   пробаве и секреције сврставају се у јаче вулгаризме јер су у вези са сопственим  телом и његовим функцијама, па својим приказивањем изазивају осећај стида .   5   .1. Једну групу чине лексеме око вулгаризма говно  .    Као погрдна квалифика -  ција занимања издваја се говнар “човек који чисти нужнике, заходе”, затим радња   говнити  вулг .    “вршити велику нужду” и  веома фреквентна лексема као одлика   разговорног стила говнарија вулг    .    у значењу “глупост, лудост, бесмислица” .      5.2. Другу групу лексема чини гнездо са глаголском основом сер - .    Коренска   морфема јавља се у више ликова: сер-, сра- .    “Суфиксацијом, али и префиксацијом   јавиће се известан број именица, а много већи број глагола, што је и очекивано  имајући у виду да се од овог корена у основном значењу именује радња и све што  је у вези са том радњом” (Марковић 1998:70) .      Глаголи  посрати се вулг .    “извршити велику нужду”, примарно значење глаго-  ла срати вулг .    “избацити из себе садржај дебелог црева”, усрати се вулг    . “   избаци -  ти из себе измет у доње рубље, унередити се”, као и глаголи са другим основама  типа укакати се , укењати се,  укељати се вулг .    “обавити велику нужду, испразни-  ти црева”, улитати се вулг  .    “испрљати се житком столицом, изметом”, утрискати    ДРАГАНА ЦВИЈОВИЋ : О В УЛГ  АРИЗМИМА  У РЕЧНИКУ   СРПСКОХРВАТСКОГА    К  њИ  ж  ЕВНОГ   ЈЕЗИКА МАТИЦЕ СРПСКЕ     313   се вулг .   “извршити велику нужду у своју одећу, усрати се”, именице сраћка , сраћка-  вица “пролив, дијареја” исказују вулгаран садржај  .  И   здвојили смо и погрдне квалификације као називе за особе мушког пола   типа драмосер и драмосерац  вулг . “   тврдица, циција”, посранац  “човек мале вред -  ности”: По читавој четврти називали [су га] “посранац Јеном” (Јонке), сероња  вулг    .   “   неспособан човек, слабић; плашљивац”: Гађа људе белутком и плаши пијане се-  роње (Дав  .   ), усранац,  усранко, усра вулг .    “човек мале вредности, млитавко, шоња” .      5.3. На значењском плану лексеме са основом прд- такође се могу посматрати   у оквиру ове групе јер се односе на физиологију пробаве .    Код већине забележених   лексема изостаје маркираност квалификатором вулг  .    Именице типа прдеж , прда   “смрдљиви гас који бучно излази из црева”, примарно значење глагола прдети  “гласно, звучно пуштати из црева смрдљиве гасове”: Не прди  ни уз глуха јер има   нос ако и нема уха  (И-б Рј .)   , затим прднути “испустити прдеж” ни на који начин   нису обележене, иако сматрамо да су вулгарне .  З   абележили смо и одређен број деривата који су развили денотативно зна -  чење које се удаљило од деривационе основе  .    Такве лексеме именују предметне   денотате, карактеристичне особине, стања, појаве и радње, као и реалије из бота -  нике и зоологије: прдавац  1 .    “човек мале или никакве вредности; врло плашљив   човек”:  Лако је тући оне прдавце , него ходи овамо! ( Лаз    .  Л .)   ; 2 .    “врста сира од кога   се прди”; 3 .    “птица селица из породице барских кока”, прдаљка 1  .    “цев на гајдама   кроз коју излази звук”: Ломе се чаше, гуди прдаљка на гајдама ( Лаз    .  Л .)   ; 2 .    “машина   (трактор или што друго) која брекће при вучи”, прдачина  “спрдња, подсмех, ше -  гачење”: Стари вук пасја прдачина  (Н .    посл .    Вук), прдачити се “правити спрдњу с   ким, подсмевати се, шегачити се с ким”,  прдекнути 1 .    “пасти са треском, тресну -  ти”; 2 .    “пропасти, упропастити се”, прдељ “једногодишња коровна биљка”, прдељу-  ска “ћушка, шамар”, прдељуснути  “дати ћушку, ћушнути, ошамарити”, прдикана    “затвор, тамница”, прдлати  “говорити којешта, блебетати”, прдосија  “нешто ста-  ро, рђаво, неупотребљиво (нпр .    дуван, барут и сл .)   , прдељ “једногодишња коровна   биљка”, секундарно значење лексеме прдоња “врста граха, крупна као боб” .   5.   4. Бележимо и гнездо са глаголском основом пиш- и лексичке јединице типа   пиш “мокраћа”, као и изведенице у истом значењу: пиша , пишањак, пишаћа .    Истом   семантичком пољу припадају и глаголи пишати  “мокрити”,  запишати “мокраћом   полити, помокрити”, упишати  “поквасити мокраћом, помокрити”: Ако немате на   шта да легнете, овде можете наћи упишане  сламарице (Пол .    1972), као и именица   пишало која означава мушки и женски полни орган .   6. П   о степену опсцености у слабе вулгаризме спадају лексеме којима се именују   одређене професионалне групе и њихови припадници, тако да се не односе на  властито тело и његове функције, па забрана није узрокована осећајем стида, већ  социјалним статусом .      Забележили смо деривационо гнездо вулгаризма курва  .    Примарно значење   овог вулгаризма јесте “блудница, проститутка, развратница”, а секундарно зна -  чење путем метафоричких асоцијација означава (погрдно оквалификовано) муш- карца кукавицу, особу без карактера  . П   ридев курвањски “који се односи на курве,     314   који је као у курве” изведен је из примарног значења датог вулгаризма, а изведе -  ница курвар означава онога који живи са курвама, који је блудник, док се придев   курварски односи на курваре, а изведеница курварство на живот и поступке такве   особе .    Значење глагола курвати се а .    “живети као курва, блудничити” и б .    “живе-  ти као курвар, бити курвар”: Дошао си ту да се курваш  (Ћоп .)   , у директној је вези   са опсценошћу примарног вулгаризма, док се код глагола курвати путем метафо -  ричких асоцијација упућује на опсценост  “поступати, владати се као курва (нпр  .      лагати)”    .   6   .1.  Лексеме које означавају особе (углавном женског пола) по некој негативној   особини или нечасној радњи такође се могу сврстати у ову групу  .    То су: дроља , дро-  ца “женска особа која се продаје за новац, блудница, развратница”, дропља, чије је   секундарно значење оквалификовано као фигуративно у значењу “неваљала жена,  блудница”, као и фукса , чије је секундарно значење маркирано квалификатором   вулг .    и односи се на блудницу, фуксетина  “аугм .    од фукса”: Нису престали да прате   строгим очима ту танку, крхку фуксетину  све док не прође  (Дав  .   ), фанфуља “не-  ваљала, неморална женска особа”, фаћкалица , флићка “жена лаког морала”: Дре -  чећи одјевене фаћкалице очима [су] звале иза осамљених столова (Сим  .) .  З   а разлику од наведених лексема бележимо и оне чије се значење удаљило од   опсценог садржаја, док је остала веза између ознаке за тај појам и вулгаризма типа  дропља “породица степских птица”, фуксија “врста украсне биљке” .   7. С   емантичка група лексема које представљају одређене радње, тј  .    пијење и једење   такође су маркиране квалификатором вулг .    То су следеће лексеме: ждркљај “зало -  гај”,  ждркнути “прождрети, прогутати”: Ми морамо тек штогод ждркнути , а они   се часте (Киш), заљоскати  “наљескати се”, клопати “ждерати, локати”, клопаџија   “онај што добро једе, ждеро”, набокати се “најести се преко мере, наждерати се”:  Набокам ти се ја тих папрењака, други би пукао (Вин  .)   , надекати се  “најести се,   набокати се, набубати се”, накркати се “добро се најести”, наљољати се “наљоска-  ти се”,  наљоскати “претерано напити, опити (некога)”: Кад га  наљоскају, почиње   безумности којима се и сам смије (Цар Е  .)   , секундарно значење глагола напраска-  ти се “најести се сит, наждерати се”, нарољати се “напити се, наљоскати се”, на -  шљокати се “опити се, наљоскати се”, ождерати се “најести се и напити се; опи -  ти се, наждерати се”: Још исте ноћи обојица су се ождерали (Јонке), ождрекати се  “опити се, наљоскати се”, ољољати се “јако се опити”, погумати  “лакомо, похлепно   све појести”, преждерати се “прејести се једући лакомо, превише се наждерати”,  преждрокати се “преждерати се”, смакљати  “лакомо појести, прождрети”, секун-  дарно значење глагола спрцати “похлепно, халапљиво појести, смазати”, срумати   “похлепно, халапљиво појести”  .   С   матрамо да је већини побројаних лексема неоправдано додељен поменути   квалификатор .    Да бисмо се уверили у то, погледаћемо какво је стање у Речнику   српскога језика Матице српске .3    3  Узели смо у обзир овај једнотомни речник јер је новијег датума и због тога што је настао на основу   шестотомног, па се тако могу пратити промене и у језику и у лексикографској пракси  .   Претпоставља-  мо да су се бројне речи које су се некада сматрале вулгарним данас у језику уобичајиле и постале део  разговорног језика или жаргона, или пак изражавају експресивност у језику .   ДРАГАНА ЦВИЈОВИЋ : О В УЛГ  АРИЗМИМА  У РЕЧНИКУ   СРПСКОХРВАТСКОГА    К  њИ  ж  ЕВНОГ   ЈЕЗИКА МАТИЦЕ СРПСКЕ     315   Од побројаних лексема које се односе на једење и пијење у РСЈ само је једна   маркирана квалификатором вулг  .:   спрцати .    Лексеме набокати се, нарољати се,   нашљокати се и преждерати се маркиране су квалификатором експр  .    (= експре -  сивно),  накркати се , наљоскати се  и смакљати  квалификатором разг .    (= разго -  ворно) и лексеме клопати  и клопаџија  квалификатором жарг .    (= жаргонско) .    Оста-  ле лексеме са овог списка нису унете у речник .      Из данашње перспективе РСЈ нам показује да су лексеме које изражавају пре-  комерно узимање хране и пића уместо квалификатора вулг  .    понеле неке друге ква -  лификаторе јер су постале саставни део разговорног језика, жаргонски су обојене,  или служе експресивном изражавању у језику  .    То упућује на чињеницу да се у   новијој лексикографији сузила и специјализовала употреба квалификатора вулг  .      (Спасојевић, Цвијовић 2011) .   7.   1. Наш корпус потврђује и лексеме страног порекла, варваризме и сл  .    мар-  киране квалификатором вулг ., а к   оје су данас ретко у употреби и немају вулгар -  ни призвук .    То су: бајбок “притвор, затвор, хапсана, бувара”, бракташ “новчаник,   лисница”,  џуџа “човек малог раста, слабић, човек без икакве вредности, простак”:   Џуџе једне, ви уопште нисте свесни тога да марширате по кугли земаљској  (Вин  .   ),   шоц “драган, љубавник”, шоца и шоцара “драгана, драга, љубавница” .      8. Из приложене грађе (на материјалу РМС) уочавамо да је опсцена лексика део   вулгарне лексике, али и да се појам вулгаризма некада веома широко схватао и да  је то заиста била свака ружна реч, било по својој денотацији, било по конотацији  или по форми (Спасојевић, Цвијовић 2011) .      Увидели смо да анализиране лексеме испољавају различити степен опсцено -  сти .    У прву групу спадају лексеме са највишим степеном опсцености које смо ми   назвали јаким вулгаризмима .    То су вулгаризми који за денотате имају полне орга-  не и радње у вези са сексуалним општењем и углавном се не обрађују у описним  речницима    . М   еђутим,   неуједначеност се јавља код вулгаризама који означавају   друге делове тела, јер је нпр  .    унет вулгаризам гузица , а изостављен вулгаризам   дупе .   Д   ругу групу чине лексеме које се односе на физиологију пробаве и секреције   као и на места за обављање наведених радњи типа пишати , посрати се, прдети,   срати, укењати се, улитати се и сл .    Оне се сврставају такође у јаке вулгаризме јер   су у вези са сопственим телом и његовим функцијама, па својим приказивањем  изазивају осећај стида  .    Код неких деривата се губи веза са опсценошћу, па појам   није вулгаризован, нпр .    пишкор, пишмољ, прдавац, прдаљка и сл .      Има и оних лексема чија је ознака опсцена, а сам денотат није  .    Такве лексеме   истичу неку негативну људску особину, па имају погрдно значење .    Употребљавају   се у жаргону или разговорном језику и спадају у лексеме са мањим садржајем лас-  цивности: дрвендупа , дебелогуз, набигузица, посранац, прдавац, сероња и сл .      У слабе вулгаризме спадају и лексеме које означавају карактеристична зани -  мања везана за секс, као и њихове деривате: курва, курвар, курварство итд ., и а   уг-  ментативно-пејоративна образовања типа дроља, фукса, фаћкалица и сл .       316   Уочили смо да постоји значајан број деривационих гнезда и деривата вулгар -  них лексема .   Најбројније су оне изведене из корена прд- и пиш-, а забележили смо   и значајан број изведеница око лексема гуз и курва .  П   оређењем лексике са квалификатором вулг  .    у РСЈ видели смо да се сузила   његова употреба на лексику која се односи првенствено на поље секса и полних  органа и на физиологију пробаве и секреције, док се друге лексеме које исказују  одређену прекомерност и неумереност у јелу, пићу, говорењу, понашању и сл .    свр-  ставају у пејоративне, погрдне, експресивне или жаргонске .      Скраћенице и извори   Вин .: В  инавер, Станислав, Јарослав   ха  шек, Доживљаји доброг војника Швејка, I–III, превео   с чешког, Београд, 1949 .  Д   ав .   : Давичо, Оскар, Песма, Београд, 1953  .  И-б Рј .: И  вековић, Ф .   и Броз, И .,   Рјечник хрватскога Језика , I–II, Загреб, 1901 .  Јо  нке: Јонке, Људевит, Јарослав ха  шек, Доживљаjи доброг војака Швејка, I–II, превео с чеш-  ког, Загреб, 1953  .  К   ик .   : Кикић,    ха   сан, Провинција у позадини, Загреб, 1935 .  К   иш: Киш-хо   рват, Фрањо, Насмиjани удеси, Загреб, 1918 .  Ла   з .    Л .   : Лазаревић, Лаза К .,    Приповетке, I–II, Београд – Загреб, 1898 .    и 1899 .  Н .    посл .    Вук: Српске народне пословице, скупио Вук Стеф .    Караџић, Београд, 1900 .  Н   аз .: Н   азор, Владимир, Мити и легенде, Загреб, 1948 .  П   ол .    1972: Политика, дневни лист, Београд, 1972 .  Р   МС: Речник српскохрватскога књижевног језика , I–VI, Матица српска  Матица хрватска, Нови Сад – Загреб, 1967-1976 .  Р   СЈ: Речник српскога језика , Матица српска, Нови Сад, 2007 .  С   им .   : Симић, Новак, Закони и огњеви, Загреб, 1947 .  Ћ   оп .   : Ћопић, Бранко, Пролом, Београд, 1953  .  Ц   ар Е .   : Цар, Емин Виктор, Иза плиме, Загреб, 1913 .   Литература   Ајдачић, Дејан (1998), “Псовка у еротским причама”, у: Недељко Богдановић, ур  .,   Опсцена   лексика .   Зборник радова, 82-88, Просвета, Ниш  Богдановић, Недељко (1997): И ја теби – Избор из псовачке фразеологије, Прогрес, Ниш   Богдановић, Недељко, ур .    (1998а), Опсцена лексика  .    Зборник радова, Просвета, Ниш   Богдановић, Недељко (1998б), “Псовка пословица”, у: Недељко Богдановић, ур  .   , Опсцена   лексика .    Зборник радова, 77-81, Просвета, Ниш  Валић Недељковић, Дубравка (1998), “Псовке у средствима масовног комуницирања”, у:   Недељко Богдановић, ур .   , Опсцена лексика  .    Зборник радова, 114-133, Просвета, Ниш   ДРАГАНА ЦВИЈОВИЋ : О В УЛГ  АРИЗМИМА  У РЕЧНИКУ   СРПСКОХРВАТСКОГА    К  њИ  ж  ЕВНОГ   ЈЕЗИКА МАТИЦЕ СРПСКЕ     317   Дешић, Милорад (1998), “Неки аспекти проучавања опсцене лексике”, у: Недељко Богдановић, ур .  , Опсцена лексика  .   Зборник радова, 29-39, Просвета, Ниш  Драгићевић, Рајна (2007), Лексикологија српског језика, Завод за уџбенике, Београд   Гортан-Премк, Даринка (1997),  Полисемија и организација лексичког система у српском је -  зику, Институт за српски језик, Београд   Марковић, Јордана (1998),  “Секундарна значења лексике са кореном сер”, у:   Недељко Богдановић, ур .   , Опсцена лексика  .    Зборник радова, 70-76, Просвета, Ниш  Ристић, Стана (1998), “Опсцене речи у речнику САН У”, у: Недељко   Богдановић, ур .   , Опсцена лексика  .    Зборник радова, 18-28, Просвета, Ниш  Ристић, Стана (2006), Раслојеност лексике српског језика и лексичка норма,   Монографије 3, Институт за српски језик САН У, Београд  Савић, Свенка (1998), “Речник псовки и погрдних израза у српскохрватском језику”, у: Не-  дељко Богдановић, ур .   , Опсцена лексика  .    Зборник радова, 134-147, Просвета, Ниш  Савић, Свенка, В .    Митро (1998), Псовке у српском језику, Футура публикације, Нови Сад  Спасојевић, Марина, Драгана Цвијовић (2011), “ Употреба квалификатора  вулг .    у дес -  криптивним речницима српскога језика”, у: Ж оржета Чолакова, ур  .,    Пайсиева чете -  ния .    Научни трудове , том 48, кн  .    1, сб  .    А, Филология, 2010, Пловдивски универзитет   “Паисий    хи   лендарски”, Филологически факултет, Пловдив, 553-562 .  ши   пка, Данко (1999), Опсцене речи у српском језику, ЦП Л – Београд, Прометеј – Нови Сад       319       Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg:  Diskriminacija u jeziku:Istraživanja u BiH   Potpuno gramatički opravdan, rodno osjetljiv jezik je važno društveno i ideološko pita -  nje koje doprinosi većoj vidljivosti žena i ženskog rada  .   Društvena moć jasno se ogleda   u jeziku, a odbacivanje generičke upotrebe muškog roda, gdje se žene ne vide i ne čuju,  već podrazumijevaju, prvi je korak ka ravnopravnoj raspodjeli te moći  .    Iako se pomaci   u zakonskom reguliranju ovog problema vide, jezička politika u BiH (i/ili njeno nepo -  stojanje), uz izgovor jezičke ekonomije, proizvodi, podržava i perpetuira diskriminaciju  žena .    Kritička lingvistika insistira na ideji da upravo jezik konstruiše realnost u kojoj   se neprekidno vodi borba za nametanje legitimnog viđenja (normiranje) koje isključivo  zavisi od toga koliko simboličkog kapitala u svojim rukama imaju agensi u toj borbi  (Pierre Bourdieu) .    S tim u vezi je i činjenica da danas čak i oni lingvisti koji ne prihva -  taju tezu o jeziku kao simboličkom kapitalu govore o pojačanom zanimanju za jezik i  za ispitivanje njegove moći u ideološkim sferama (Marina Katnić-Bakaršić)  .    Jezik nije   odraz našeg roda, socijalnog statusa ili kulture kojoj pripadamo, jezik prije konstruira  naše identitete (Nirman Moranjak-Bamburać)  .    Oglašavanjem ženskog roda u jeziku daje   se identifikacijsko mjesto nečemu što je subordinirano i što nije unaprijed uračunato  u jezik, te zato sufiksi -inja ili -ica zvuče “nakaradno” ili “smiješno”  .    Premda se svako   može u jeziku oglasiti kako želi, imenovanje u ženskom rodu važno je pitanje dokidanja  diskurzivne moći u korist muškog roda (Biljana Kašić) .    Dok je generička upotreba titula   i zvanja u muškom rodu donedavno i zakonski bila opravdana, činjenica da studentice  u svojim biografijama navode da su ‘studenti’, ‘apsolventi’, da stavljaju ‘žensko’ kao svoj  spol ili ‘Bošnjak’ kao nacionalnost samo potvrđuje naš stav da rodno osjetljivim jezičkim  planiranjem i promjenama odozdo možemo mijenjati jezičku (a time i društvenu) stvar -  nost .    Naše polazište je poststrukturalističko te smo izbjegavale termine univerzalnog ili   ispravnog koji su odavno dekonstruisani kao konstrukcije evropocentičnog ideološkog  kolonijalizma    .   K   ljučne riječi: kritička lingvistika, spol, rod, diskriminacija, jezik i ideologija, politička   korektnost, promjene odozdo, diskurs i moć, rodna ravnopravnost .   D   iscrimination in Language – Research in Bosnia and Herzegovina  Grammatically legitimate, a gender sensitive language is an important social and ideo -  logical matter that contributes to a greater visibility of women and women’s work  .    Social   power is clearly reflected in a language, and rejection of the generic usage of masculine  gender where women are not seen and heard but implied, is the first step to a more equal    UDK : 811 .163 .41*3'373  811   .  163   .  41*3'27     320   distribution of power  .   Despite progress in the relevant legislative solutions, under the   pretext of language economics, language policy in BiH (and/or the lack of it) produces,  supports, and perpetuates discrimination of women .    Critical linguistics insists upon the   idea that it is the language that constructs the reality in which a continuous struggle  is led to impose a legitimate perception (standardization) that exclusively depends on  the symbolic capital owned by its agencies (Pierre Bourdieu) .    In this respect, even those   linguists who do not accept the thesis on language as symbolic capital speak of an incre -  ased interest for language and the study of its power in the ideological spheres (Marina  Katnić-Bakaršić) .    Language is not a reflection of our gender, social status, or culture; it   rather constructs our identities (Nirman Moranjak-Bamburać)  .    Using feminine gender   provides an identifying position to something subordinate and not already absorbed  into the language, therefore the feminine gender suffixes -inja or -ica sound “unnatural”  or “funny” .    There exists, of course, freedom to select gender in utterances; however, op -  ting for feminine gender significantly contributes to the annihilation of the discursive  power that works in favor of the masculine gender (Biljana Kašić)  .    While the generic use   of titles and professions in masculine gender was until recently even legally justified,  the fact that female students use masculine gender in their CVs to say that they are stu -  dents, graduates, or Bosniak, and then state that their sex is “female”, only confirms our  position that gender sensitive language planning and grassroots’ changes can alter our  linguistic (thus, also social) reality .    Our starting point is poststructuralist and we there-  fore avoided the terms of universal or correct that have long ago been deconstructed as  constructs of Eurocentric ideological colonialism .   K   ey words: critical linguistics, sex, gender, discrimination, language and ideology, poli -  tical correctness, the changes from the bottom up, discourse and power, gender equality  .      Aktuelna priča o standardizaciji crnogorskog jezika i imenovanju bosanskog kao boš -  njačkog potvrđuje našu tezu: samo imenovanje važno je jer odaje odnose moći između  onoga ko imenuje i onoga koga se imenuje  .    Možemo uzeti primjer standardnih jezika i   reći da problem nije u tome da li se radi o jednom ili četiri jezika (lingvistika je odavno  dala odgovor na to pitanje), nego je problem u tome što se (ne) priznaje kako govornici/ ce imenuju svoj jezik .    Bosanski ili bošnjački / BHS ili B/H/S, pitanje je politike i odnosa   moći, a ne gramatike .    Naša tema, oslovljavanje žena u ženskom rodu, odnosno oslovlja-  vanje marginaliziranih grupa društva onako kako to one hoće i kako smatraju da nije  uvredljivo za njih eksces je na Slavističkom kongresu jer se ne tiče direktno niti normira -  nja niti gramatike .    Ne promatramo jezik kao sistem, kao normu, nego sagledavamo jezik   kao djelatnu tvar i načine na koje govornici i govornice koriste jezik  .    Zbog činjenice da je   tema rodno osjetljivog jezika stara tema u Hrvatskoj i Srbiji, a u Bosni i Hercegovini još  uvijek neispričana priča, u ovom radu pokušale smo dati osvrt na kritičku feminističku  lingvistiku u Bosni i Hercegovini i predstaviti rezultate rada na projektu Gender senzi -  tivni jezik u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima1 .   1 Gender senzitivni jezik u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima projekat je koji je Udruženje   “Lingvisti” provodilo od januara do jula 2011  .   godine .   Projekat je finansiran sredstvima FIGAP-a (Finansijski   mehanizam za provedbu Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine) .   J   asmina Čaušević i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraživanja u BiH     321   Praksa pokazuje nesrazmjer između upotrebe jezika u svakodnevnoj situaciji, gdje   je uobičajeno da će studentica za sebe reći da je ‘studentica’, i jezika u javnoj i službenoj  upotrebi, koji oslikava primjer učenice srednje škole koja u svoju biografiju za zanimanje  stavlja ‘učenik’ .    Dakle, norma bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika ne diktira učeni -  cama da se predstavljaju kao učenici; u normativnim rječnicima stoje i ženski oblici za  zanimanja; gramatika jezika je takva da se rod (osim u bezličnim rečenicama) zna, od -  nosno mora znati .    U čemu je onda problem?  Cilj projekta bio je ispitati stavove lektorica i lektora koji/e rade u oblasti obrazova -  nja, u medijima i institucijama, ponuditi im obuku u vidu četiri interaktivne radionice i  četiri predavanja renomiranih lingvistica te, uz njihovu pomoć, početi mijenjati jezičku  praksu u Bosni i Hercegovini kojom su žene sakrivene iza muških titula a otkrivane iza  neprimjerenog pitanja ‘Izvinite, gospođica ili gospođa?’ .  P   ojam diskriminacije definiran je međunarodnim konvencijama i inkorporiran je u   domaće zakone .    Jezička diskriminacija, odnosno, diskriminacija jezikom, samo je jedan   aspekt neravnopravnog tretiranja Drugog: žena, osoba različitih seksualnih orijentacija,  osoba sa nekim vidom invaliditeta, nekonstitutivnih naroda itd  .    Politička korektnost je   društvena konvencija kojom se teži iskorjenjivanju diskriminatornih praksi u službe -  nom diskursu .    Unescov Vodič za rodno neutralan jezik iz 1999 .    godine dao je konkretne   prijedloge kojim se rodno obezličava engleski jezik (dva oblika zamijenjena jednim, ne -  utralnim: stuard / stuardess – flight attendant) te rodno izjednačava njemački i francu -  ski (uvode se ženski oblici zanimanja kao obavezni uz muške)  .    Bosanskohercegovački   Zakon o ravnopravnosti spolova  iz 2003  .    godine, sa izmjenama Zakona iz 2009  .    trebao   je postaviti temelje za rodnu ravnopravnost muškaraca i žena u bh  .    društvu, zajedno sa   Gender akcionim planom  kojim se to trebalo i provesti  .    Zakonska osnova u društvu te   zasnovanost na gramatici i normi samo su lice problema  .    Naličje je u oba slučaja svijest   ljudi, ideologija i društvena praksa .  Z   akon, član 9  .    e) kaže: “diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo   jedan gramatički rod kao generički pojam .” (Z   akon o ravnopravnosti spolova BiH 2009) .   T   umačenje Zakona, pak, kaže da se u jednom tekstu može dosljedno koristiti jedan,   muški rod uz obaveznu napomenu da se poštuje rodna ravnopravnost .    Da ne ulazimo u   filozofska razmatranja paradoksalnosti ove izjave, pogledajmo šta kritička feministička  lingvistika kaže o odnosima moći u jeziku .  N   aša obavezna literatura počinje knjigom Izazovi feminizma (Babić-Avdispahić   et al .    2004) i lingvističkim i književnoteorijskim postavkama Marine Katnić-Bakaršić   i Nirman Moranjak-Bamburać  .    Profesorica Nirman Moranjak-Bamburać upozorava:   “Feministička lingvistika i rodne studije markiraju ‘ lingvistički obrat’ u humanistici,   polazeći od hipoteze da je jezik mjesto moći i da gramatički muški rod nije slučajno  uzet kao norma” (Moranjak-Bamburać 2006b:31) .    Da se tu ne radi samo o imenovanju,   pokazuje primjerom kada vam poslodavac umjesto da pričate o poslu kaže kako ste lijepi  danas .    Također se oslanjamo na lekciju profesorice Marine Katnić-Bakaršić koja kaže   kako nas kritička diskursna analiza (CDA) uči da  nema nevinog izbora diskursa  postav-  ljajući retoričko pitanje “Koliko smo kao pojedinci slobodni u izboru jezika – ili nas    jezik govori?” (Katnić-Bakaršić 2004:69) .    CDA analizom su se bavile još neke lingvistice,   od kojih izdvajamo Sabinu Bakšić, koja se bavi odnosom moći i strategija učtivosti te     322   Danijelu Majstorović, koja se bavila političkim diskursom analizirajući korpus govora  visokog predstavnika u BiH .     Osnovni jezički problem rodne osjetljivosti u jeziku jeste derivacija oblika za ženski   rod iz oblika za muški rod te distribucija mocionih sufiksa  .    Jedan od rezultata projekta je   priručnik o rodno osjetljivom jeziku sa rječničkim dodatkom u vidu liste riječi za zani -  manja i titule u muškom i ženskom obliku 2 (Čaušević, Zlotrg 2011) .   Osnova za priručnik   bio je rad Amele Šehović Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis)  u   savremenom razgovornom bosanskom jeziku  (Šehović 2003) .    Istraživanje koje je provela   među studentima i studenticama pokazalo je da je razgovorni jezik pokazatelj promjena  koje su u toku te da su mladi ti koji nose te promjene koje se moraju odraziti i na jezičko  planiranje  .   S   pisku literature dodajemo i knjigu Čemu učimo djecu? Analiza sadržaja udžbenika   nacionalne grupe predmeta (2007), koja se posredno bavi i jezikom  .    Odgovor na pitanje iz   naslova daju primjeri: (mizogina) rečenica za gramatičku analizu Kad žena plače pitaj je  šta želi, (nekorektan naziv) Cigani u listi naroda i definicija homoseksualnosti  kao bolesti   (iako se već više od trideset godina ne smatra bolešću) .  O   sim pogrešne i uvredljive terminologije, najveći problem su stereotipi s kojima se   moramo boriti .    U prvom anketnom listiću koji su lektorice i lektori dobili na prvoj ra -  dionici trebali/e su objasniti razliku između spola i roda  .    Analiza je pokazala da većina   lektorica/a pod spolom podrazumijeva biološku razliku između muškarca i žene, a da je  rod isključivo gramatička kategorija .    Razlika između spola kao biološke kategorije a roda   kao društvene (koju je znalo samo 4 % ispitanih) u feminističkoj literaturi je dovedena u   pitanje, ali je ta postavka odlično polazište za dekonstrukciju stereotipa o djevojčicama  koje se igraju lutkama i dječacima sa puškama; o mamama koje kuhaju ručak dok očevi  čitaju novine; o ženama inžinjerkama i muškarcima stjuardima .      Najčešći argument u raspravama o rodnoj osjetljivosti bio je jezička ekonomija i   univerzalnost muškog roda  .    Tih argumenata drže se lingvisti strukturalisti koji jezik   posmatraju kao sistem i kao tradiciju  .    Među njima ističu se Klajn, kojemu je oblik mi -  nistarka nepogodan i Milka Ivić, koja kaže da je ženski rod sadržan u muškom  .    Svenka   Savić, koja se ovom problematikom bavi od 90-ih godina, postavlja problem kao bor -  bu između strukturalista i poststrukturalista koja se može razriješiti ako pođemo od  osnovne postavke: od gramatičkog pravila kongruencije po kojem se subjekat i predikat  moraju slagati u rodu i broju  .    Kada smo riješili taj gramatički problem, ostaje nam da   osvijestimo da je jezik navika, ali da isto tako može biti i odvika .      Kada se govori o jeziku u Bosni i Hercegovini, glavne teme su nepismenost, proble -  mi sa normiranjem bosanskog jezika, nedorečenosti u normi bosanskog jezika i odnos  tri norme u BiH .    To su pokazale i lektorice pokušavajući skrenuti raspravu na probleme   kao što su veliko i malo slovo: Brčko Distrikt ili Brčko distrikt .        U c   ilju skretanja pažnje sa rodne ravnopravnosti u jeziku, lingvisti/ce Klajno -  vog tipa služe se i ovakvim argumentima: “Zato, drage kolegice feministkinje, okanite  se dugih, jalovih i nestručnih rasprava o nepravdi našeg jezika prema ženama, a sjetite  se da, dok vi tako mlatite praznu slamu, bar pedeset hojrata samo u Sarajevu premlaćuje    2 Riječi su podijeljene po abecednom redu, a dati su oblici koji su karakteristični za bosanski, hrvatski, srpski   jezik .   Priručnik dostupan u elektronskoj verziji na www .l  ingvisti .b  a .   J   asmina Čaušević i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraživanja u BiH     323   svoje žene na mrtvo ime!” (Midhat Riđanović, prema: Moranjak-Bamburać 2006a:22)  Naravno, kolegica feministkinja imala je odgovor:   Ova se poruka svodi na to da je nemoguće da postoji, među ovim apstraktnim femi -  nistkinjama, potencijalna lingvistkinja koja možda nešto zna o prirodi jezika, i da te femi -  nistkinje, u smislu znanja koje im je općenito uskraćeno, samo ‘mlate praznu slamu’ time  što predlažu usvajanje rodno osjetljivog jezika  .    Stoga, znanje bi se trebalo lijepo ostaviti   muškim ekspertima, dok se one (feministkinje) trebaju samo fokusirati na ‘hojrate koji  premlaćuju svoje žene’!   Strukturalizam u bh .    lingvistici (a i šire) toliko je ukorijenjen u akademsku praksu   da se o poststrukturalizmu u lingvistici skoro i ne govori:   Iako profesor na jedan popularan način objašnjava De Sosirovu tezu o proizvoljnom   odnosu između označitelja i označenog (‘Da li riječ konj ‘izgleda kao’ ono što označava’),  on ne smatra da mu je profesionalna dužnost da informira ‘neuke’ čitateljice o savremenoj  kritičkoj diskurs analizi i kritičkoj lingvistici (djelimično se oslanjajući na tezu o proizvolj -  nosti jezičkog znaka) prema kojima su jezik, diskurs, ideologija i moć povezani i ključni  za razumijevanje društvenih odnosa .    (Moranjak-Bamburać 2006a:25, 26 .    / prevela Aida   Spahić)  Jezička politika u Srbiji koja se opire uvođenju rodne osjetljivosti u normu ili jezička   politika u Bosni i Hercegovini koja rodnu osjetljivost uopće ne problematizira, jasno  oslikava patrijarhalne tradicionalističke ideološke matrice  .   P   romjenu stavova kod lektorica i lektora pratile smo anketnim listićima prije počet -  ka projekta, u toku i na kraju .    S obzirom na to da se radi o ispitivanju mišljenja i promje -  nama navika te da se radi o relativno kratkom periodu između prve i posljednje ankete,  analiza je imala za cilj pokazati stanje i ocijeniti relativnu uspješnost projekta .  U p   rijavnom listu lektorice su trebale dati svoj komentar na rečenicu izvučenu iz   konteksta:  Informaciju mi je proslijedila sekretar odsjeka .    Od 75 ispitanih, dvoje nisu dali   odgovor; 36 je reklo da sekretar  treba stajati u ženskom rodu, i to u obliku: tajnica 4;   sekretarka 10, a 22 je navelo oblik sekretarica .    Njih 24 je reklo kako je prekršeno pravilo   kongruencije (bez objašnjenja kako bi rečenica trebala glasiti), a njih 13 je reklo da je sa  rečenicom sve uredu .  P   rvo, porazna je činjenica da 30 % ispitanih, koji/e su svi/e jezički stručnjaci/struč -  njakinje smatra da je rečenica gramatički i smisaono korektna  .    Drugo, 33 % ispitanih jesu   prepoznali/e diskriminaciju, ali nisu znali/e ‘pravilan oblik’  .    U naknadnom razgovoru   s njima ispostavilo se da lektorice i lektori hrvatskog jezika već u svojoj praksi koriste  oblike za ženski rod, uključujući i oblik tajnica, bilo da se radi o državnoj tajnici ili ad -  ministrativnoj tajnici .    Za ostale problem je bio sa oblikom ‘sekretarica’ jer je opterećen   negativnim značenjima .    Neke lektorice su smatrale da se taj oblik treba koristiti jer će   upotrebom izgubiti pogrdna značenja, ali su se složile sa prijedlogom da se koriste oblici  ‘sekretarka’ ili ‘tajnica’ .    Na ovom primjeru, ali i na ostalim primjerima, naglašavale smo   da ne postoje oblici koji isključivo pripadaju hrvatskoj, odnosno srpskoj normi, nego da  se treba voditi jezičkim osjećajem pri biranju najboljeg rješenja .  A   naliza evaluacijskih listića pokazala je da nismo puno uradile u promjeni svijesti   onih koje su na početku smatrale da je sa sekretarom  sve kako treba, ali su dvije lek -     324   torice ipak rekle kako će se truditi mijenjati  .   Na posljednjem anketnom listiću trebalo   je odgovoriti na pitanje Kako se predstavljate ? Iako smo o tome razgovarale svaki put   kada su se predstavljale na radionicama ili predavanjima, 33 % lektorica napisalo je da se   predstavljaju u muškom rodu  .    Dvije su napisale da će se od sada truditi predstavljati u   ženskom rodu .   T   ih 33 % lektorica ipak je prošlo obuku i dobilo certifikate, što ipak ide u prilog   uspješnosti projekta, ali i upozorava da je rodno osvještavanje proces na kojem se treba  kontinuirano raditi .      Na sva sporna pitanja koja smo dobijale u toku projekta pokušale smo odgovoriti   u priručniku Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima  i pravnim dokumentima  .    Ravnopravnost u jeziku znači da ćete kolegicu osloviti ‘kole -  gicom’ ako i kolegu oslovite sa ‘kolega’  .    Ako je kolega profesor doktor , onda je kolegica   profesorica doktorica .    Ako u obliku ‘gospodin’ nije sadržana informacija o bračnom sta-  nju navedenog, iz službenog diskursa ćemo izbaciti ‘gospođicu’ i sve žene ravnopravno  oslovljavati sa gospođa bez ikakvih aluzija na njeno bračno stanje .  O   sim poglavlja o rodnoj ravnopravnosti u jeziku, u priručniku smo navele načine   oslovljavanja osoba sa invaliditetom, LGBTTIQ osoba te korektne i nekorektne oblike za  imenovanja pripadnika drugih marginaliziranih grupa u društvu  .    Primjer kako među-  narodne konvencije treba promovirati kako bi se poštovale jeste aktivizam Organizacije  “Sumero” koja se bori da politički korektan oblik ‘osoba sa invaliditetom’ zamijeni po -  grdne oblike kao što su hendikepirani, invalidni, retardirani .    Promotivnom akcijom “Ja   sam prije svega Marko, a ako baš morate, zovite me osoba sa intelektualnim teškoćama”  naglašavali su da je osoba ta koju trebamo staviti prije svega .      Naš izbor da osposobimo lektorice i lektore koji/e će uvoditi rodnu ravnopravnost   i političku korektnost u ključne oblasti društva – obrazovanje, medije i pravni diskurs  – poticaj je da promjenama odozdo  mijenjamo jezičku (a time i društvenu) stvarnost u   Bosni i Hercegovini  .    Međutim, pitanje “Da li je politička korektnost isto što i stvarno   ulaženje u moć?” (Katnić-Bakaršić 2004:85) ostaje retoričko dok god se na važna druš -  tvena pitanja lijepe etikete: seksizam, ksenofobija, homofobija, rasizam, ejdžizam itd  .,   b   ez prepoznavanja stvarnog problema  .    Retorička strategija kojom smo pokušale izbjeći   da nas čitatelji i čitateljice ne strpaju u koš i ne pospreme u stranu jeste da u ovom radu,  a ni u toku trajanja projekta, niko nije spomenuo riječ feminizam .   Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraživanja u BiH     325   Izvori   Čemu učimo djecu – Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta (2007), grupa autora,   Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo  “Gender akcioni plan BiH” (2006), Službeni glasnik BiH , broj 41/09 .  U   nited Nations, The Universal Declaration of Human Rights , preuzeto 23  .    maja 2011, sa:  http://  www .u  n   .o  rg/en/documents/udhr/index  .s  html .  U  nited Nations, Guidelines on Gender-Neutral Language (1999), preuzeto 23  .   maja 2011, sa: http://  unesdoc .u   nesco .   org/images/0011/001149/114950mo .   pdf  “Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH” (2003), Službeni glasnik 16/03, i Izmjene i dopune Zako-  na (2009), Službeni glasnik  102/09    .   Literatura   Bakšić, Sabina (2008),  Strategija učtivosti u turskom jeziku, neobjavljena doktorska disertacija ,   Filozofski fakultet, Sarajevo  Bourdieu, Pierre, (1992), Što znači govoriti, Naprijed, Zagreb  Čaušević, Jasmina, Sandra Zlotrg (2011), Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obra -  zovanju, medijima i pravnim dokumentima, Udruženje za jezik i kulturu “Lingvisti” i Centar   za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo   Katnić-Bakaršić, Marina (2006), Stilističke skice, Connectum, Sarajevo  Katnić-Bakaršić, Marina (2004), “Jezik i (de)konstrukcija roda”, u: Izazovi feminizma,   Jasminka Babić-Avdispahić, Jasna Bakšić-Muftić, Marina Katnić-Bakaršić, Nirman Moranjak-  Bamburać, 69-116, Forum Bosnae 26, Sarajevo  Kašić, Biljana (2008), Feminizam – IZAZOV ZA 21 .    stoljeće, diskusija s Biljanom Kašić, koordina-  toricom Centra za ženske, dostupno na: hrcak .s  rce .h  r/file/32359    Moranjak-Bamburać, Nirman (2006a), “The Unbearable Lightness of Stereotypes”, u: Stereoty -  ping: Representation of Women in Print Media in South East Europe , Moranjak- Bamburać,   Nirman, Tarik Jusić, Adla Isanović, ur ., M   ediacentar, Sarajevo  Moranjak-Bamburać, Nirman (2006b), Vodič kroz studij roda, ideologije, kulture .    Centar za inter-  disciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo  Majstorović, D ., M .    Mandić, (u pripremi) “What it means to be a Bosnian woman – analyzing   women’s talk between patriarchy and emancipation”, u: Majstorović, D .    I .    Lassen, ur .,    Living   with Patriarchy- Discursive Costructions of Gendered Subjects Across Cultures , DAPSAC se-  ries: John Benjamnis  Savić, Svenka, M .    Čanak, V .    Mitro, G .    Štrasni (2009), Rod i jezik, Futura publikacije i Ženske stu-  dije i istraživanja, Novi Sad  Savić, Svenka (1995a), Jezik i pol I: istraživanja u svetu, Ženske studije, Beograd  Savić, Svenka (1995b), Jezik i pol II: istraživanja kod nas, Ženske studije, Beograd  Šehović, Amela (2003), “Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis) u savreme-  nom razgovornom bosanskom jeziku”, Pismo I/1, Bosansko filološko društvo, Sarajevo  Poštić, Jelena, Amir Hodžić, ur .    (2006), Transgresija roda: spolna/rodna ravnopravnost znači više   od binarnosti, Ženska soba, Zagreb       327       Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica  pojma jezična kultura   U radu se promišlja o sadržaju pojma ‘jezična kultura’ te se na temelju dosadašnjih rado -  va koji se bave jezičnom kulturom i na temelju ankete provedene među studentima koji  će nakon završetka studija biti u izravnoj vezi s institucionalnim učenjem standardnoga  jezika na svim obrazovnim razinama, a time i s poučavanjem jezične kulture, definiraju  njezini bitni elementi .  U d   osadašnjim radovima autori ističu kao relevantne različite elemente jezične kultu -  re, ali je bez njezina preciznoga definiranja i pronicanja u njezinu prirodu nemoguće  očekivati da će ona biti usvojena i primjenjivana, odnosno da će biti prepoznata njezina  važnost i u privatnoj i u javnoj komunikaciji .      Nesumnjivo je da se svaka kultura temelji na normama te da norme obvezuju i ograniču -  ju spontane mogućnosti .    Kultura svojim sustavnim normama ne uvodi restrikciju, nego   red, smisao, oblik, discipliniranost, sveobuhvatnost  .    Što više usklađujemo svoja djelo -  vanja s normama koje ona podrazumijeva, to smo više pripadnici i dionici te kulture  .      Ključne riječi:  jezična kultura, elementi jezične kulture, privatna i javna komunikacija .   I   dentification of the Concept ‘Language Culture’  In this paper the content of the concept “language culture” is pondered upon  .    The im-  portant elements of the language culture are defined on the basis of the papers which  deal with this concept as well as on the basis of a questionnaire which has been carried  out among students who, upon the completion of their studies, will be in direct contact  with the institutionalized learning of the standard language at all educational levels and  who will teach language culture .  S   o far authors have emphasised different elements of the language culture as rele -  vant .    However, without defining it precisely and getting to the bottom of its nature, it   cannot be expected that language culture will be acquired and applied  .    In other words,   one cannot expect that the importance of language culture will be recognized in private  and public communication  .   I   t is certain that every culture is based on some norms and that those norms oblige   and limit spontaneous possibilities  .    With its systematic norms, culture does not intro -  duce restriction, but order, sense, shape, discipline, comprehensiveness  .    The more we   synchronise our activity with the norms it encompasses, the more we belong to that  culture and take part in it .   K   ey words: language culture, elements of language culture, private and public commu -  nication .   UDK: 811 .163 .42’272  811   .  163   .  42’33     328   1. Uvod   Jezična je kultura česta tema kako stručnih tako i izvanstručnih rasprava u kojima je  različito shvaćena tako da se često i sam pojam ‘jezična kultura’ upotrebljava u različitim  kontekstima bez preciznoga i jednoznačnoga značenja  .    Prema tome pojam ‘jezična kul-  tura’ upućuje na potrebu preispitivanja starih i utvrđivanja novih značenjskih sastavnica  vezanih uz taj pojam  .    Dakle, da bi ‘jezična kultura’ uopće bila prepoznata, usvojena i   poštovana u svakodnevnim komunikacijskim situacijama, bitno ju je jasno definirati i  odrediti njezine bitne elemente  .  P   ojam ‘kultura’ North (2003) pod utjecajem kognitivne psihologije definira na slje -  deći način: “Kulturu možemo definirati kao prenošenje znanja, vrijednosti i drugih čim -  benika koji utječu na ponašanje s jednog naraštaja na drugi, i to učenjem i oponašanjem  .      Kultura osigurava na jeziku utemeljen pojmovni okvir za kodiranje i tumačenje informa -  cija koje se osjetima prenose do mozga”  .    Kultura je bitna sastavnica svakoga nacionalnog   identiteta, odnosno ona tvori njegov kulturni identitet  .    Ako kultura obuhvaća čovjekovo   svjesno i plansko preobražavanje prirode, kao i stvaranje duhovnih vrijednosti kojima se  potvrđuje čovjekov specifičan položaj u svijetu, onda se kultura najšire sociološki može  odrediti kao ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je čovječanstvo stvorilo  kroz povijest  .  P   retpostavka i organski dio svake kulture i kulturnog identiteta jest jezik  .    Jezična   je kultura temelj svake kulture  .    Ona se njeguje, uči, razvija u obitelji, školi i u okviru   drugih društvenih, vjerskih i kulturnih institucija  .    Jezična je kultura kao samostalna   jezična disciplina utemeljena potkraj 1920-ih, točnije 1929  ., z   ahvaljujući Vinokurovoj   knjizi Jezična kultura (Kul’tura jazyka) i Tezama  koje su članovi Praškoga lingvističkoga   kruga postavili na Prvome međunarodnom slavističkom kongresu u Pragu iste godine .  P   ojam ‘jezična kultura’ neki autori smatraju pojmom s jedinstvenim značenjem, dok   ga drugi dijele na kulturu govora i kulturu pisanja, kao i na kulturu pojedinoga funkci -  onalnoga stila .    U knjizi Opisivanje u nastavi usmenog i pismenog izražavanja (1977:229)   jezična se kultura povezuje s kulturom misli – “Kultura jezika, to je, u konačnom zbiru,  kultura misli .    Da bi se dobro pisalo i govorilo, potrebno je prije svega pravilno misliti”  .      Simeon (1969:726) u Enciklopedijskome rječniku lingvističkih naziva pod kulturom go -  vora smatra “stupanj slaganja s normama ortoepije, upotrebe riječi i sl  .    koje su ustanov-  ljene za dani jezik; sposobnost slijediti najbolje uzore u svojemu individualnom govoru”  .      Težak (1990:8-9) pak upozorava na problem definiranja pojma ‘kultura govora’ i, pozi -  vajući se na Jefremova, naglašava kako je ‘kultura govora’ širok pojam koji obuhvaća ne  samo pitanja pravilnosti (ortoepske, gramatičke, leksičke) nego i stilistiku, sveukupnost  nužnih izražajnih sredstava svih sistema ideja – nauke, tehnike, općepolitičkog života…  Rosandić (2002:15) govori o kulturi pisanja te izdvaja ove njezine pokazatelje: “obli-  kovan grafemski sustav (pisanje slova u skladu s vrstom pisma na kojem se ostvaruje  komunikacija); stupanj usvojenosti pravopisne norme u cjelini; stupanj usvojenosti gra -  matičke norme standardnoga jezika na morfološkoj, sintaksnoj i leksičkoj razini; stu -  panj usvojenosti stilističke norme; stupanj usvojenosti znanja o tekstu (zakonitostima  oblikovanja teksta); stupanj kritičkoga odnosa prema vlastitome i tuđem tekstu; sposob-  nost uočavanja i vrednovanja značajki teksta; sposobnost uočavanja pogrešaka u tekstu”  .      Rosandić (1963/1964:17) je još početkom 60-ih godina prošloga stoljeća upozoravao da  se: ” .    . .i   zgrađivanje govorne kulture na višem stupnju nameće našoj kulturnoj javnosti    Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica pojma jezična kultura     329   i nastavi kao neodgodiv problem  .   Neodnjegovana jezična kultura našega suvremenog   intelektualca uočljiva je u svakodnevnom usmenom i pismenom izražavanju  .   Govorna   praksa sugerira zaključak da se problemu govorne kulture ne posvećuje potrebna pa -  žnja  .   ”  D .    Nikolić (2010:15) naglašava da se jezična kultura može shvatiti na dva načina: kao   vladanje normama književnoga jezika u njegovoj pismenoj i usmenoj formi, pri čemu se  ostvaruje izbor i organizacija jezičnih sredstava koja su dopuštena u određenoj situaciji  komunikacije i koja garantiraju najbolji učinak u dostizanju postavljenih komunikacij -  skih ciljeva te kao područje lingvistike koje se bavi normiranjem govora i preporuka -  ma za vještu upotrebu jezika  .    Uz to naglašava da jezična kultura uključuje dva stupnja   ovladavanja književnim jezikom: pravilnost i poštovanje norme te govornu vještinu koja  nije samo poštovanje norme književnoga jezika, nego i umijeće izbora iz koegzistentnih  varijanata    .   N   esumnjivo je da jezična kultura podrazumijeva poznavanje i primjenjivanje normi   jezika na koji se odnosi .    Svaka norma obvezuje i ograničava spontane mogućnosti .    Kul-  tura, pa tako i jezična kultura, može biti utemeljena samo na onom što je utvrđeno i sta-  bilno .    Ona svojim sustavnim ograničenjima ne sputava, nego uvodi red, smisao, oblik  .      Što više usklađujemo svoja djelovanja s normama koje ona podrazumijeva, to smo više  pripadnici i dionici te kulture .      Katičić (1992:55) u skladu s tim navodi da je “razgovaramo li o jezičnoj kulturi, pu -  rizam nezaobilazna tema .    Sam pojam kulture kojega jezika uključuje u se brigu oko nje-  gove čistoće, podrazumijeva pomnju pri govorenju i pisanju  .    Kulture, naime, nema bez   vrijednosnih razlika .    Gdje se ne traži pomnja i znalačko razlikovanje, gdje je sve ne samo   dopušteno nego i jednako vrijedno, ne treba nikakva kultura  .    Tamo je naprosto kaos, a   kaos je čovjeku smrt .    Kultura, pa i jezična, njemu je zato preduvjet života  .    Stvarajući nju,   čovjek zapravo stvara sebe” .  Š   karić (1974:14) u rubrici Kultura govora  na stanicama časopisa Oko  kaže: “Kulturan   govor nije onaj u kojem se prepuštamo da nas riječi nose, a nije ni strogo odbijanje svake  riječi koja nam sama prilazi .    Kultiviran je govor dijalog s vlastitim govorom [ .    . .]    kultura   nam se govora očituje kroz dvije osnovne težnje: u poštivanju sugovornika i u govornom  stvaralaštvu .    Tim dvjema dimenzijama možemo svaki čin govora vrednovati u sustavu   kulture  .   ”  Iako je iz navedenih citata moguće izdvojiti neke zajedničke elemente koji određuju   pojam ‘jezične kulture’ poput poštivanja jezičnih normi u govoru i pismu, sveukupnosti  nužnih izražajnih sredstava, sposobnosti uočavanja jezičnih pogrešaka, poštivanja su -  govornika i sl ., p   rimjećuje se da svaki od autora izdvaja samo pojedine njezine elemente .  K   ako bi se ispitalo shvaćanje jezične kulture u javnosti te koliko ona odgovara općoj   predodžbi o tome što jezičnu kulturu čini i kolika je u vezi s tim svijest o tome treba li  težiti jezičnoj kulturi, ispitani su studenti koji će nakon završetka studija biti u izravnoj  vezi s institucionalnim učenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kulti -  viranjem jezičnoga, i govorenoga i pisanoga, izričaja osnovnoškolskih i srednjoškolskih  učenika .  N   a temelju rezultata dobivenih istraživanjem, te na temelju dosadašnjih istraživanja   jezične kulture, definirani su njezini temeljni elementi .       330   2. Stanje jezične kulture u društvu U današnje vrijeme, na žalost, sve više uočavamo nedostatak kulture na svim područ -  jima života .    Takva se situacija najbolje odražava u jezičnoj kulturi u svim područjima   javnoga i privatnoga života, jer se jezična kultura, kako su utvrdili sociolozi, nalazi u  temelju svake druge kulture .      Razlozi se nedostatka jezične kulture mogu tražiti na društveno-sociološkoj te na   individualnoj razini .    Većina problema proizlazi iz nedovoljno izgrađene svijesti o ulozi i   važnosti standardnoga jezika i potrebi neprestanoga kultiviranja govorenoga i pisanoga  izražavanja na materinskome jeziku  .    Tako je bez obzira na to što su stručnjaci i brojna   istraživanja upozoravali na alarmantnu situaciju u govorenoj i pisanoj komunikaciji na  svim obrazovnim razinama (osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj, fakultetskoj, poslijedi -  plomskoj) te u različitim zanimanjima, u Republici Hrvatskoj 2006  .    godine smanjena   satnica materinskoga jezika tako da djeca od 1 .    do 4 .    razreda osnovne škole nemaju više   šest, nego pet sati nastave tjedno  .    Pritom se nije vodilo računa ni o činjenici da je na -  stava materinskoga jezika najuže povezana sa svim ostalim predmetnim područjima te  da brojna istraživanja potvrđuju kako je razvijena govorna vještina razmjerna uspješnoj  socijalizaciji te da utječe i na cjelokupan razvoj  .    Važnost razvijenoga stupnja komunici-  ranja na materinskome jeziku istaknula je i Europska komisija kada je u svome doku -  mentu iz 2004 .    godine Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje – europski referentni   okvir (The European Framework of References for Lifetime Learning ) komuniciranje na   materinskome jeziku stavila ispred ostalih sedam kompetencija: komuniciranja na stra-  nome jeziku, matematičke i prirodoslovne pismenosti, digitalne kompetencije, umijeća  organiziranja i uređivanja vlastitoga učenja, međuljudske i građanske kompetencije, po-  duzetništva i kulturološkoga izražavanja – glazbe, medija, tjelesne kulture i očuvanja  zdravlja, književnosti, umjetnosti  .   N   a nepovoljno stanje jezične kulture u npr .    hrvatskome društvu utjecalo je i nepo-  stavljanje nekih jezičnih elemenata na čvrste normativne temelje te činjenica da hrvat -  skome jeziku nedostaju koncepcijski usklađeni normativni priručnici 1 bitni za skrb o   jezičnoj kulturi  .  N   e treba posebno napominjati da bi osobito osobe koje javno nastupaju trebale   imati razvijenu svijest o potrebi neprestanoga kultiviranja svoga govorenoga i pisanoga  izraza te da upravo javna domena komunikacije uvelike usmjerava jezičnu kulturu u  nekome društvu u određenome vremenu .    Često smo sudionici situacija u kojima se jav-  ni govornici ne pridržavaju osnovnih pravila lijepoga ponašanja i jezične kulture  .    Tako   političari najviše razine u svojim javnim istupima upotrebljavaju riječi neprimjerene si -  tuaciji, uvrede i omalovažavanja sastavni su dio parlamentarne retorike, a u svojim jav -  nim nastupima političari često krše osnovna pravila pristojnosti  .    Osim osnovnih pravila   pristojnosti postoje i tzv .    načela moralnosti i profesionalnosti koja u javnim nastupima   političara nerijetko bivaju prekršena .    Iz različitih, i to učestalih primjera, govorne nekul -  ture javnih govornika, može se i bez velikih znanstvenih analiza zaključiti da u javnoj  komunikaciji često ne postoji odgovornost za javnu izgovorenu riječ .  U R   epublici Hrvatskoj novost je da je Vlada u ožujku 2011  .    donijela Etički kodeks   državnih službenika kojim se reguliraju ponašanja državnih službenika i etička načela    1 Npr .   pravogovorni priručnik, normativni pravopis i dr .      Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica pojma jezična kultura     331   na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti  .     U članku 12 .   tako se navodi da se međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi   oblici komunikacije državnih službenika temelje na “uzajamnom poštivanju, povjere -  nju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju”  .    U Francuskoj se pak kvaliteta za -  stupničkoga posla vrednuje i prema kvaliteti službenoga jezika kojim se zastupnik služi .      U Hrvatskoj je u proteklih nekoliko godina počelo raditi nekoliko privatnih televizija  koje često ne poštuju elementarna jezična pravila zemlje u kojoj djeluju, što je olakšano  jer u Republici Hrvatskoj ne postoji zakon o javnoj upotrebi hrvatskoga jezika, pa se tako  jezični nemar najbolje očituje u raznim vrstama medija kojima se onda najlakše širi i u  druga područja javnoga i privatnoga života .    Ali da bismo uopće mogli govoriti o kulturi   javnoga komuniciranja, da bismo mogli sagledati probleme koji proizlaze iz jezične ne -  kulture te da bismo je mogli nadograđivati i njegovati, potrebno ju je pomno proučiti i  proniknuti u njezinu prirodu .  Či   nilo se korisnim istražiti što studenti, budući profesori hrvatskoga jezika i učite -  lji razredne nastave, s dvaju odsjeka koji su u izravnoj vezi s institucionalnim učenjem  hrvatskoga jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem jezičnoga, i govorenoga i pisanoga,  izričaja, smatraju elementima jezične kulture te što misle o jezičnoj kulturi javnih go -  vornika .    O njima uvelike ovisi u kojem će smjeru krenuti institucionalno učenje stan -  dardnoga jezika i do koje će se mjere njegovati kultura govorenoga i pisanoga izričaja u  hrvatskome društvu    .   3   . Istraživanje   3.1. Metoda i instrumenti istraživanja  Kako bi se ispitalo shvaćanje jezične kulture u javnosti te koliko ona odgovara općoj   predodžbi o tome što jezičnu kulturu čini i kolika je u vezi s tim svijest o tome treba li  težiti jezičnoj kulturi, ispitani su studenti koji će nakon završetka studija biti u izravnoj  vezi s institucionalnim učenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kulti -  viranjem jezičnoga izričaja osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika .  N   a temelju rezultata dobivenih istraživanjem, te na temelju dosadašnjih istraživanja   jezične kulture, definirani su njezini temeljni elementi .      Za istraživanje su odabrani studenti, budući profesori hrvatskoga jezika i učitelji   razredne nastave, s dvaju odsjeka koji će nakon završetka studija biti u izravnoj vezi s in -  stitucionalnim učenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem  govorenoga i pisanoga izričaja osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika .  I   straživanje je provedeno u travnju 2007  .    među studentima 4  .    godine Odsjeka za   kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (75 studenata) te među studen -  tima 3 .    godine Odsjeka za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,   s pojačanim studijem hrvatskoga jezika (25 studenata) .      Anketa je bila anonimna, a anketni je upitnik sadržavao pitanje koje je bilo sročeno   tako da se od studenata dobiju podaci o njihovu poimanju jezične kulture, odnosno da se  na temelju njihovih odgovora i na temelju dosadašnjih definicija dobije ljestvica elementa  koji tvore jezičnu kulturu .    S obzirom na tijesnu povezanost dvaju istraživanih područja,   u sklopu iste ankete provedeno je istraživanje o tome što studenti misle o jezičnoj kulturi  hrvatskih političara, a cjeloviti rezultati toga dijela istraživanja bit će, zbog svoje opsež -  nosti, prikazani u drugome radu .     332   3.2. Obilježja jezične kulture Na pitanje koje je glasilo: Napišite što podrazumijevate pod izrazom ‘ jezična kultura’,   odnosno navedite elemente koji, prema Vašem mišljenju, tvore jezičnu kulturu , dobili su   se sljedeći odgovori:  •     s   tandardni jezik 72% 2  •  g  ovorni bonton (poštivanje i uvažavanje sugovornika, bez upadanja u riječ,   nadvikivanja, svađanja, kultura slušanja) 26%  •     g   ovorne vrednote 21%  •     o   sviještenost potrebe učenja standardnoga jezika i stjecanja jezične kulture 20%  •     u   potreba odgovarajućega funkcionalnoga stila 16%   •     ne   upotrebljavanje vulgarizama 15%  •     t   ečan govor bez poštapalica, ponavljanja bilo kojega tipa, zastajkivanja 11%  •     n   ačin izražavanja (jasnoća i kratkoća izraza, izraz i sadržaj izgovorenoga teksta)   10%   •     p   ravilna i primjerena upotreba riječi, pažljiva upotreba stranih i stručnih izra -  za, negomilanje tuđica 9%  •     p   rimjerena gestikulacija i mimika, koje prate govor 8%  •     b   ogatstvo i raznolikost vokabulara neke osobe 8%  Dakle ispitanici ponajprije pod jezičnom kulturom podrazumijevaju upotrebu stan -  dardnoga jezika u javnoj komunikaciji, i to čak njih 72 %, a za njih 26 % važan je bonton   u govoru koji je u vezi i s neupotrebljavanjem vulgarizama (15 % ispitanika) . Z   animljivo   je da je vrednote govorenoga jezika izdvojilo njih 21 % .    Prema dobivenim se podacima   može zaključiti kako im je poštovanje pravila bontona u govoru važnije od mnogih dru -  gih elemenata kulture govora  .  Z   animljivo je da se elementi koje su ispitanici navodili kao bitne pri definiranju kul -  ture govora (jezične kulture) te postotak njihove pojavnosti podudaraju s obrazloženjima  koje su ispitanici navodili u dijelu istraživanja u kojem se od njih tražilo da obrazlože  ocjenu od 1 do 5 kojom su ocijenili kulturu govora hrvatskih političara  .    Iz svega bi se   dalo zaključiti da ispitanike vrijeđa jezična nekultura javnih govornika te da hrvatski  političari moraju osvijestiti potrebu za neprestanim jezičnim kultiviranjem svojih javnih  nastupa i postati svjesni činjenice da svaki neprimjeren izraz biva zamijećen i da ponaj -  prije legitimira onoga koji ga je upotrijebio .  S   va obilježja jezične kulture koja navode studenti u istraživanju te autori u dosadaš-  njim studijama o jezičnoj kulturi mogu se svesti na ove temeljne osobine:  1.  je   zična norma – pravopis, pravogovor, gramatička, tekstovna, leksička, stili -  stička pravilnost i sl .   2 .  in   dividualne osobine   a)  u   rođene (naslijeđene) osobine   •     e   lokventnost  •     sp   osobnost koncentracije i prisebnosti   2 Odgovori su izraženi u postocima .   Budući da je svaki student mogao navesti više odgovora, postoci u zbroju   iznose više od 100 % .      Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica pojma jezična kultura     333   •  s  igurnost u formuliranju vlastitih misli •    d  uhovitost  •     s   posobnost intuitivnoga uočavanja u određenoj situaciji i sl .      b)  s   tečene (naučene) osobine  •     op   ća obaviještenost (opća informiranost)   •     p   osebna obaviještenost (obaviještenost o materiji o kojoj se govori)  •     s   tupanj kritičkoga odnosa prema vlastitome i tuđem tekstu   •     u   hodanost u držanju govora   •      3   .  j   ezični bonton  •     p   oštovanje i uvažavanje sugovornika   •     ku   ltura slušanja  •     n   eupadanje u riječ  •     n   enadvikivanje  •     n   esvađanje i neizrugivanje i sl .   U d   rugome su dijelu istraživanja ispitanici zamoljeni da ocjenama od 1 do 5 ocijene   jezičnu kulturu hrvatskih političara    .  O   dgovore koje smo dobili na pitanje: Ocjenama od 1 do 5 ocijenite kulturu govora   naših političara, uvrstili smo u tablicu 1 te smo ih prikazali u grafikonu 1 .   T   ablica 1. Ukupan broj ocjena kojima je 100 studenata ocijenilo kulturu govora hr -  vatskih političara   OCJENA BROJ STUDENATA  1 3  2 33  3 61  4 2  5 1  Grafikon 1. Grafički prikaz usporedbe raspodjele studentskih ocjena s Gaussovom nor-  malnom razdiobom     334   Ako usporedi mo raspodjelu studentskih ocjena (plava krivulja) s Gaussovom nor -  malnom razdiobom (ljubičasta krivulja), vidimo da su studenti pokazali vrlo veliku kri-  tičnost u ocjenjivanju govora hrvatskih političara  .    Čak i kada bi studenti smatrali da je   prosječnost prihvatljiva u govoru političara, njihove bi ocjene pratile Gaussovu krivulju .      No, s obzirom na to da je krivulja ocjena studenata čak pomaknuta ulijevo u odnosu na  Gaussovu, prevladavaju niže ocjene – prosječna ocjena koju su političari dobili jest 2,65,  a čak 36 % njih dobiva ocjenu dovoljan ili nižu  .    Po Gaussovoj krivulji normalne razdiobe,   taj bi postotak bio manji od 3 % .    Raspodjela ocjena prema Gaussovoj normalnoj razdiobi   upućuje na to da je ispitanik ocijenio prosječnost ocjenom dobar (3) te da takvu ocjenu  dobiva više od 68 % ocijenjenih .   4.    Zaključak  Iako je retorika, a time i jezična kultura u antici bila središnja točka obrazovanja, u na -  šem je vremenu, iako je to vrijeme procvata opće društvene komunikacije, i to uz po -  moć različitih medija, uočljiva kriza kulture govorenoga i pisanoga komuniciranja  .    U   današnje se vrijeme može uočiti nedostatak kulture na svim područjima života  .    Razlozi   se nedostatka jezične kulture mogu tražiti na društveno-sociološkoj te na individualnoj  razini .    Većina problema proizlazi iz nedovoljno izgrađene svijesti o ulozi i važnosti stan -  dardnoga jezika i potrebi neprestanoga kultiviranja govorenoga i pisanoga izražavanja  na materinskome jeziku .  M   nogi jezikoslovci su i godinama prije upozoravali na pomanjkanje jezične kultu -  re, ali i unatoč toj činjenici u Republici Hrvatskoj se 2006  .    tjedna satnica materinskoga   jezika u osnovnoj školi smanjila sa šest na pet sati tjedno  .    Zato nam se činilo zanimlji -  vim ispitati što studenti, budući profesori hrvatskoga jezika i učitelji razredne nastave,  s dvaju odsjeka koji su u izravnoj vezi s institucionalnim učenjem materinskoga jezika  te sa stjecanjem jezične kulture mladih naraštaja smatraju elementima jezične kulture  te što misle o jezičnoj kulturi javnih govornika  .    Tako je ispitano 100 studenata s dvaju   fakulteta – Učiteljskoga i Filozofskoga fakulteta .      Sva obilježja jezične kulture koja navode studenti u istraživanju te autori u dosadaš-  njim studijama o jezičnoj kulturi mogu se svesti na ove temeljne osobine:  jezičnu normu,   individualne osobine (urođene i stečene) i jezični bonton .  I   z provedenoga se istraživanja može zaključiti i kako ispitanici o jezičnoj kulturi   imaju isključivo pozitivno mišljenje, da je smatraju pozitivnom i poželjnom u društvu, a  u javnoj komunikaciji obaveznom te da ih sve ono što nije u skladu s njom vrijeđa  .    Ispita-  nici su izjavili da kod govornika ponajprije uočavaju upotrebljava li standardni jezik, po -  štuje li u govoru govorni bonton, vrednote govorenoga jezika, a čak njih 20% navodi da  je bitan element govorne kulture osviještenost potrebe za učenjem standardnoga jezika  i stjecanjem jezične kulture .    Zanimljivo je bilo analizirati mišljenja studenata o jezičnoj   kulturi javnih govornika u Hrvatskoj  .    Budući da o jezičnoj kulturi ispitanici imaju is -  ključivo pozitivno mišljenje, da je smatraju pozitivnom i poželjnom, a u javnim nastupi-  ma obaveznom te da ih sve što nije u skladu s njom vrijeđa, ne čudi što ocjene studenata  govore kako izvrsnost ne postoji u govoru hrvatskih političara, jer je samo 1 % ocjena   izvrstan, a prema Gaussovoj normalnoj razdiobi taj bi postotak trebao biti viši od 2 % .      Iz svega bi se dalo zaključiti da hrvatski političari moraju osvijestiti potrebu za ne -  prestanim jezičnim kultiviranjem svojih javnih nastupa te da svaki neprimjeren izraz  biva zamijećen  i da ponajprije legitimira onoga koji ga je upotrijebio .   Tamara Gazdić-Alerić: Utvrđivanje sastavnica pojma jezična kultura     335   Literatura   Esih, Ivan (1999), “Kultura književnoga jezika (Deset jezičnih zapovijedi)”, u: M .   Samardžija, ur .,   N  orme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika , 42-49, Matica hrvatska, Zagreb  Jonke, Ljudevit (1953), “O raznolikoj službi književnoga jezika”,  Jezik 1, 4, 100-105, Hrvatsko filo -  loško društvo, Zagreb  Jonke, Ljudevit (1965), Književni jezik u teoriji i praksi, 2 ., p   rošireno izdanje, Znanje, Zagreb  Katičić, Radoslav (1992), Novi jezikoslovni ogledi , 2 ., d   opunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb  Nikolić, Marina (2010), Teorija jezičke kulture; u nauci o srpskom jeziku i slavistici , Institut za   srpski jezik SANU, Beograd  North, Douglass C .    (2003), Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost , Masme-  dia, Zagreb  Opisivanje u nastavi usmenog i pismenog izražavanja (1977), Svjetlost i OOUR Zavod za udžbe -  nike, Sarajevo  Rosandić, Dragutin (1963/1964), “Lingvistička i psihološka komponenta u nastavi pismenosti”,   Jezik 11, 17-21, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb   Rosandić, Dragutin (2002), Od slova do teksta i metateksta, Profil, Zagreb  Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva , Nakladni zavod Matice hrvat-  ske, Zagreb  Škarić, Ivo (1974), “Kultura i govor”, Oko 2, br .    46, str .    18, rubrika Kultura govora, 6 .    3 .    1974 .      Škarić, Ivo (1974/1975), “Program jezične kulture”, Jezik  22, 4, 97-103, Hrvatsko filološko društvo,   Zagreb  Škarić, Ivo (1974/1975), “Program jezične kulture”,  Jezik 22, 5, 131-141, Hrvatsko filološko druš -  tvo, Zagreb   Težak, Stjepko (1990), Govorne vježbe u nastavi hrvatskoga ili srpskoga jezika, Školska knjiga, Za-  greb  http://www .j   utarnji .h   r/hrvati-s-najmanje-sati-materinskog-u-europi/155034/  (15 .    12 .    2011 .)  h   ttp://www .s   abor .h   r/Default .a   spx?art=38894 (15 .    12 .    2011 .)       337       Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci  w słownikach języka polskiego i bośniackiego   Głównym celem jest ukazanie ró żnicy w sposobie wyra żania płci męskiej i ż eńskiej w   słownikach polskich oraz bośniackich  .   Obserwacje oparte s ą na podstawie współcze -  snych słowników języka polskiego i bośniackiego .  I   nformacja o płci zawarta jest w ró żnych elementach opisu leksykograficznego, np  .      w formie gramatycznej wyrazu, sposobie definiowania, znaczeniu i kontekście u życia .   P   orównanie polskich i bośniackich słowników pokazuje, ż e stopień asymetrii w tych   dwóch językach słowiańskich jest ró żny .    Język bośniacki posiada system słowotwórczy   z du żym stopniem symetrii w męskich i ż eńskich formach, czego nie mo żna powied -  zieć o języku polskim  .    Mo żna wyrazić opinię, ż e w języku bośniackim kobieta oraz jej   aktywność zawodowa s ą bardziej widoczne ni ż w języku polskim .   S   łowa klucze: słowniki języka polskiego i bośniackiego, opis leksykograficzny, gender .   I   nformation about gender in Polish and Bosnian dictionaries  The main aim is showing the difference in expressing of male and female in dictionaries  of Polish and Bosnian  .    Observation is based on contemporary Polish and Bosnian dic -  tionaries .  I   nformation about gender is contained in different elements of lexicographic des -  cription, f .e .    grammatical form of the word, way of the definition, meaning and con -  text of usage  .    Comparison of Polish and Bosnian dictionaries shows that the extent of   asymmetry in this two Slavic languages is different  .    Bosnian language has the word deri -  vation system with a high degree of symmetry in masculine and feminine forms, which  can not be said about Polish language .    You can express the opinion that the woman and   her professional activity are more visible in Bosnian than in Polish .   K   ey words: Polish and Bosnian dictionaries, lexicographic description, gender .   J   ęzyk dysponuje wieloma sposobami wyra żania płci męskiej i żeńskiej na ró żnych swych   płaszczyznach: fleksyjnej, składniowej, leksykalnej, słowotwórczej, pragmatycznej,  kontekstowej .    W popularnych ostatnio badaniach relacji języka i płci podkreśla się,  że   mę żczyźni i kobiety nie s ą w równym stopniu reprezentowani przez język .    Wykazuje się   rozmaite językowe ró żnice i asymetrie względem płci, które traktowane s ą jako przejaw   androcentryzmu, a nawet seksizmu językowego  .    Zjawisko nierównego obrazu obu płci    UDK : 811 .162 .4*3 '374    811   .  162   .  1'374     338   jest badane i dokumentowane w strukturze wielu języków (por  .   Hellinger, Bussmann   2001–2003) . T  ak że badania polszczyzny (por .   Anusiewicz, Handke 1994, Karwatowska,   Szpyra – Kozłowska 2005, Łaziński 2006, Nowosad – Bakalarczyk 2009) wykazuj ą liczne   asymetrie językowe, m  .i   n .: g   atunkowe u życie nazw gramatycznie męskich ( prawa pa-  cjenta, Dzień Nauczyciela), gramatyczne wyró żnianie mę żczyzn w nazwach grup o ró ż-  nej płci (dziadek + babcia = dziadkowie , a nie *babciowie), brak symetrii semantycznej   w parach nazw męskich i ż eńskich ( położnik  : położna), zakodowanie stereotypowego   wizerunku mę żczyzn i kobiet (męska rozmowa : babskie gadanie), funkcjonowanie rze-  czowników męskich w nazwach presti żowych tytułów, funkcji i zawodów kobiet ( pani   dyrektor , profesor)    .   C   elem niniejszych rozwa żań jest omówienie wybranych aspektów słownictwa od -  nosz ącego się do płci męskiej i  żeńskiej w pracach leksykograficznych języka polskie -  go i porównanie z językiem bośniackim  .    Informacja o płci w słownikach zawarta jest   w poszczególnych elementach opisu leksykograficznego: w formie gramatycznej hasła,  kwalifikatorach odnosz ących się do rodzaju gramatycznego, definicji i kontekście u życia   wyrazu . G   łównym zało żeniem jest zró żnicowanie sposobów wyra żania płci męskiej i   żeńskiej w opisach leksykograficznych  .    Istotne jest tak że zwrócenie uwagi na funkcjo -  nuj ące zasady hasłowania w słownikach oraz dobór znaczeń i odwołania do kontekstu  .      Wybrane obserwacje powstały na podstawie współczesnych słowników języka polskie -  go1 i Rječnika bosanskoga jezika (Halilović i in .   2010)2 .   1   . Korelacja płci z rodzajem gramatycznym  Najprostszym sposobem identyfikacji osoby jest podanie jego danych personalnych:  imienia i nazwiska .    W języku polskim, podobnie, jak w całej Słowiańszczyźnie, imię jest   jednoznacznym wykładnikiem płci .    Imię męskie zawsze oznacza mę żczyznę, podobnie   jak i ż eńskie odnosi się do kobiety  .    Nazwiska nie zawsze eksponuj ą płeć referenta . N   ie   stwarzaj ą problemu nazwiska typu przymiotnikowego, np  .    Kowalski, Okulicki, Rudzki,   poniewa ż w stosunku do kobiet przyjmuj ą  żeńsk ą formę końcówki, np .:    Kowalska, Oku-   1 Głownie s ą to: Słownik języka polskiego (Szymczak 1978-1981), Słownik współczesnego języka polskiego   (Dunaj 1996) i Uniwersalny słownik języka polskiego (Dubisz 2003)  .   Odwołuję się tak że do innych prac   leksykograficznych: Słownik języka polskiego (Doroszewski 1958-1969), Inny słownik języka polskiego  (Bańko 2000), Słownik 100 tysięcy potrzebnych słów (Bralczyk 2008)  .    Słowniki te ró żni ą się charakterem,   objętości ą oraz zasięgiem czasowym badanego słownictwa  .    Normatywny SJPDor notuje około 125 tys  .      wyrazów z okresu dwustu lat: od połowy XVIII do połowy XX wieku  .    Ka żde hasło zawiera zlokalizowane   cytaty pochodz ące z literatury  .    Słownictwo trzydziestolecia powojennego zarejestrowane na podstawie   własnej kartoteki i cytatów z literatury podaje SJPSzym (ok  .    80 tys  .    jednostek leksykalnych)  .    Pozostałe   słowniki gromadzą słownictwo najnowsze z własnego korpusu przykładów (SWJP), b ądź na podstawie   elektronicznego Korpusu Języka Polskiego PWN (ISJP i USJP)  .    WSJP ma charakter normatywny (ponad 60   tys .    haseł), USJP – rejestruj ąco-kodyfikacyjny (ponad 140 tys  .    wyrazów) i ISJP – rejestruj ący (ok  .    100 tys  .      haseł) .    SSTPSBral ł ączy cechy słownika języka ogólnego i słownika wyrazów obcych  .    Zawiera wiele nowych   wyrazów nienotowanych do tej pory w słownikach .      2 Jest to obecnie najobszerniejszy, całościowy, normatywny słownik języka bośniackiego, rejestruj ący ponad   60 tys .   haseł .   Warto wspomnieć tak że inne bośniackie prace leksykograficzne: Školski rječnik bosanskoga   jezika (Jahić 1999), Rječnik bosanskoga jezika (Jahić 2010), Rječnik bosanskog jezika  (Čedić 2007) oraz   pomocne słowniki dwujęzyczne: Słownik serbsko-chorwacko-polski (Frančić 1987), Poljsko-hrvatski rječnik  (Moguš, Pintarić 2002) .       Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     339   licka, Rudzka .   Brak eksponentów żeńskości w formie nazwisk typu: Dudek , Nowak, Za-  ręba mo że utrudniać identyfikację płciow ą osoby3, np .:  (   1) Nowak  jest dyrektorem .      Funkcję informowania o płci pełni ą wówczas inne środki językowe, np  .    imiona, lek-  semy typu pan, pani oraz formy wyrazów podrzędnych, np .:  (   2) (Pani / Anna) Nowak jest dyrektorem .  (3   ) (Pan / Jan) Nowak jest dyrektorem .  (4   ) (Pani / Anna) Nowak została wybrana na stanowisko dyrektora .  (5   ) (Pan / Jan) Nowak został wybrany na stanowisko dyrektora .      Nazwy indywidualne i rodzinne nie s ą notowane w słownikach ogólnych, więc nie   będziemy się tutaj nimi zajmować .    Większość polskich słowników ogólnych rezygnuje z   zapisywania tak że innych grup osobowych antroponimów  .    Nazwy mieszkańców i mi -  eszkanek państw, krajów i miast występuj ą w słownikach wtedy, kiedy maj ą inne, nieo-  sobowe znaczenie, np .:   (6   ) amerykanka  1 .    Amerykanka ‘mieszkanka Ameryki Płd .    lub Płn .’    2 .    Amerykan-  ka ‘obywatelka Stanów Zjednoczonych Ameryki Płn  .’ 3  .    ‘fotel – łó żko o wysuwanym   sprę żynowym materacu’: Siedzieli na amerykance (SJPDor, t .    I:109) .      (7) cieszynianka  1  .    ‘mieszkanka Cieszyna’ 2  .    ‘bot  .    ‘Hacquetia, roślina z rodziny   baldaszkowatych, o żółtawych kwiatach, bardzo rzadka, występuj ąca głównie na Śl ąsku   Cieszyńskim, Podkarpaciu i w Lubelskiem” (SJPSzym, t .    I:303) .      Liczniej zamieszczone s ą nazwy mieszkańców i mieszkanek w Uniwersalnym słow-  niku języka polskiego, np  .    Bośniak – Bośniaczka , Egipcjanin – Egipcjanka , paryżanin –   paryżanka,  warszawianin – warszawianka  .    W nazwach oficjalnych tylko sporadycznie   brakuje  żeńskich odpowiedników, np  .    Bałt, Celt, Rus    .    Częściej form ż eńskich nie maj ą   nazwy potoczne typu Angol, Japoniec, Jugol, Rusek (USJP 2003) .   R   ječnik bosanskoga jezika notuje symetryczne nazwy mieszkańców i mieszkanek,   np    . A   frikanac – Afrikanka, Bosanac – Bosanka, Bošnjak – Bošnjakinja, Britanac – Britan-  ka, Ciganin – Ciganka, Japanac – Japanka , Mostarac – Mostarka, Palestinac – Palestinka ,   Poljak – Poljakinja, Tuzlak – Tuzlanka , rzadziej tylko męskie, np .    Alpinac, Bošnjanin .  W    języku polskim i bośniackim korelacja rodzaju naturalnego (płci) i gramatyczne -  go wyraźnie widoczna jest w opozycyjnych nazwach męskich i ż eńskich określaj ących   przedstawicieli płci męskiej i żeńskiej (por .    tabela 1) .    Dotyczy to głównie nazw prymar-  nych, np .    mężczyzna – kobieta, chłopak – dziewczyna, przyjaciel – przyjaciółka;  muškarac   – žena, mladić/momak – djevojka, prijatelj – prijateljica, nazw pokrewieństwa, np  .    ojciec    3 W języku polskim do niedawna nazwiska kobiet zamę żnych tworzono od męskich przyrostkami - owa,   -ina, np .   Nowakowa, Zarebina , a kobiet niezamę żnych -ówna, -anka, np .   Nowakówna , Zarębianka  .   Obecnie   obserwuje się tendencję do zanikania tego typu żeńskich nazwisk  .     340   – matka, syn – córka; otac – majka, sin – kćerka, nazw zawodowych, np .   nauczyciel – na-  uczycielka; učitelj – učiteljica .  F   orma gramatyczna hasła zazwyczaj koreluje z płci ą osoby oznaczanej . N   azwy gra-  matycznie męskie typu:  adiutant, biskup, konstruktor ; general, mehaničar, vojnik zawsze   odnosz ą się do mę żczyzny . F   ormy żeńskie określaj ą kobietę: dama, emancypantka, ko-  smetyczka; babica, dojkinja, stopanica .      Nie mo żna jednak przyj ąć,  że jest to główna zasada, poniewa ż istniej ą nazwy gra -  matycznie niekoleruj ące z płci ą .      W języku polskim liczn ą grupę tworz ą rzeczowniki męskie, będ ące nazwami za -  wodów, funkcji i tytułów, a odnosz ące się do mę żczyzn i kobiet, np  .    dyrektor, konsul,   magister, minister, premier , profesor, rektor .    W RBJ tego typu nazwy maj ą symetryczne   formy męskie i żeńskie: direktor – direktorica, magistar – magistrica, ministar – ministri-  ca, premijer – premijerka , profesor – profesorica, rektor – rektorica , z wyj ątkiem takich   wyrazów, jak np .    konzul, pisac, vodič, które nie maj ą żeńskich odpowiedników .   Nie   które rzeczowniki gramatycznie męskie, odnosz ą się wył ącznie do kobiet, np  .      babsztyl, kopciuszek , wamp; babac, a żeńskie do mę żczyzn, np .    łajza, poeta, szuja; mrci-  na, muškarčina .      Do osób obu płci odnosz ą się rzeczowniki, które zachowuj ą właściwy sobie rodzaj   gramatyczny męski, np  .    brudas , filolog, jarosz, pielgrzym, szpieg, śpioch; altruist/altrui-  sta, astronaut, biograf, konzul .    Rzadziej tak ą role pełni ą rzeczowniki ż eńskie, np .    odbior-  ca, ofiara, postać, wyborca; osoba, persona .  R   odzaj męski lub żeński mog ą wyra żać rzeczowniki dwurodzajowe typu: ciamajda,   kaleka, niezdara; budala, spavalica .      Marginaln ą grupę tworz ą nazwy osób rodzaju nijakiego typu  chłopisko, dziewczę,   kobiecisko, matczysko; djevojče, muško, žensko .   2   . Pojęcia ogólne: człowiek , osoba, ktoś  Leksem człowiek  w ujęciu ogólnym reprezentuje obie płci, mo żna go odnosić zarówno   do mę żczyzn, jak i do kobiet  .    Według definicji słownikowej to ‘istota ludzka, jednostka   rozumna maj ąca świadomość własnej osobowości, zdolna do tworzenia kultury, od -  znaczaj ąca się najwy ższym rozwojem psychicznym i społecznym, posługuj ąca się mow ą   symboliczn ą’ (SJPDun 1996:146)  .    Ogólne, gatunkowe znaczenie wyra żaj ą przykładowe   kolokacje:  (8) Człowiek rozumny .      (9) Człowiek starej daty .  (1   0) Być wartościowym człowiekiem .  (   11) Ślady człowieka pierwotnego  .   P   łeć nie stanowi tu jakoby przeszkody  .    Jednak w dalszym znaczeniu słowniki za -  wę żaj ą częściowo definicję do mę żczyzny: ‘osoba wynajęta do pracy, pozostaj ąca na   usługach, pracownik, robotnik (dawniej sługa i poddany)’ (SJPDun 1996:146) .    Tak samo   podane przykłady w tym znaczeniu z cał ą pewności ą dotycz ą tylko mę żczyzny, a nie   kobiety, np .   :   (12) Przyszedł człowiek z wiadomością .   Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     341   (13) Wynajęliśmy , zatrudniliśmy człowieka do pracy .  (1  4) Człowiek dziedzica .   D   o kobiet nie odnosi się tak że zwrot człowieku .    Jest to synonim potocznych wyra żeń   typu: bracie, chłopie, przyjacielu  .    W tym samym kontekście odpowiednimi zwrotami do   płci  żeńskiej s ą rzeczowniki typu: kobieto, babo, dziewczyno (por .    Karwatowska, Szpyra-  -Kozłowska 2005:60-62)  .  W u ży   ciu predykatywnym człowiek ł ączy się z podmiotem określaj ącym kobietę, ale   tylko wtedy, gdy wyra żane s ą informacje o cechach psychicznych lub intelektualnych, a   nie fizycznych, np  .:  (1   5) Matka była dobrym człowiekiem .  (1   6) *Matka była wysokim człowiekiem .   W s   łownikach SJPDun, ISJP pod hasłem człowiek  notowane jest znaczenie   ‘mę żczyzna’, w przeciwieństwie do SJPSzym i USJP, w których nie wyró żnia się takiego   znaczenia .  R   BJ w haśle čovjek oprócz ogólnego, gatunkowego znaczenia, wyró żnia dwa szcze-  gółowe odniesienia tylko do płci męskiej:   (17)  čovjek m  .    [Gjd .    čovjeka, Vjd  .    čovječe, Nmn  .    ljudi, DILmn  .    ljudima] 1  .    antrop .      najrazvijenije, najsavršenije živo biće na Zemlji, koje posjeduje sposobnost rasuđivanja,  artikuliranoga govora i stvaranja (Homo sapiens); ljudsko biće: prisustvo ~a na Zemlji 2 .      muškarac u zreloj dobi, odrastao muškarac: on je već ~ 3    . e   tnol .    muž, suprug: ~ mi je na   poslu (RBJ 2010:143)  .   J   ak zatem widać, wyraz człowiek  to nie tylko pojęcie ogólne, ale tak że określenie   szczegółowe, odnosz ące się tylko do mę żczyzny .    O silniejszych konotacjach męskich ni ż   żeńskich mog ą te ż świadczyć humorystyczne powiedzenia, np .:  (1   8) Kobieta też człowiek .  (1   9) Kobieta najlepszym przyjacielem człowieka .  (2   0) Za każdym wielkim człowiekiem stoi wielka kobieta (z wypowiedzi Władimira   Putina)  .   P   rób ą wypełnienia luki powstałej przez referencję szczegółow ą wyrazu człowiek    mo że być rzeczownik osoba  .    Według definicji słownikowej , wyraz ten ma znaczenie   ogólne: ‘jednostka ludzka; człowiek’ (SJPDun 1996:697) i mo że określać osobę płci   męskiej i żeńskiej, np .:  (   21) Młoda  (dorosła, obca, znajoma) osoba .  (   22) Osoby w podeszłym wieku .  (   23) Przyjść z osobą towarzyszącą  .  (   24) Osobom nieupoważnionym wstęp wzbroniony  .   Sz   ersze badania tekstów pokazuj ą jednak, ż e rzeczownik osoba  ma wyraźne   “odchylenie referencjalne w kierunku płci ż eńskiej” . P   oł ączenie typu młoda osoba  w     342   większości wypadków odnosi się do kobiet i tylko sporadycznie do mę żczyzn ( Łaziński   2006:218) .     N   a dowoln ą osobę wskazuj ą zaimki nieokreślone i pytaj ące: ktoś, ktokolwiek,   kto . M   aj ą jednak klasyfikuj ący rodzaj męski i wymagaj ą męskich form w składni, np .:         (   25) Ktoś puka do drzwi .      (26)  Czy ktoś chce herbaty?      (27)  Ktokolwiek przychodzi, jest zachwycony  .      (28)  Kto przyszedł?     P   odobnie zaimki uogólniaj ące:  każdy,  wszyscy, maj ące co prawda w systemie   rodzaj fleksyjny, w odniesieniu ogólnym przyjmuj ą formę męsk ą, np .:        (29)  Każdy to wie .      (30)  Czy wszyscy już przyszli?  3. Żeńskie nazwy tytułów, zawodów i stanowisk  W ostatnim czasie szczególnie du żo miejsca poświęca się ż eńskim nazwom tytułów,   zawodów i stanowisk (por  .    Horodeńska – Ostaszewska 2006, Kubiszyn – Mędrala   2007,  Żmigrodzki 2007, 2008, Nowosad – Bakalarczyk 2009)  .    Ma to zwi ązek z coraz   większym udziałem kobiet w ż yciu zawodowym i społecznym oraz wykonywaniem za -  wodów i pełnieniem funkcji, które do niedawna były zarezerwowane dla mę żczyzn .    We   współczesnej polszczyźnie istnieją dwa sposoby nazywania kobiet wykonuj ących dany   zawód, zajmuj ących określone stanowiska oraz posiadaj ących tytuły naukowe:    – derywaty słowotwórcze z sufiksem  -ka, np .    doktor – doktorka, prezes – prezeska ,   redaktor – redaktorka,    – rzeczowniki męskie występuj ące w zdaniu z  żeńskimi formami czasowników i   przymiotników lub prepozycyjn ą przydawk ą kobieta lub pani, zwane homonimicznymi   nazwami żeńskimi, np .    (pani) doktor, prezes, redaktor (por  .    Żmigrodzki 2008: 173) .      Nazwy  żeńskie z wykładnikiem -ka zostały uznane za mało oficjalne i, jak pisze H  .      Jadacka:  lekcewa żące, nielicuj ące z powag ą, rang ą i pozycj ą społeczn ą wskazywanych osób    .   Na   st ąpił masowy odwrót nawet od określeń ju ż przyjętych, typu dyrektorka , kie-  rowniczka, profesorka, na rzecz wyra żeń typu pani dyrektor , pani kierownik , pani   profesor4 . W postaci ż e  ńskiej pozostały ju ż tylko nazwy zawodów tradycyjnie   wykonywanych przez kobiety, np  .   aktorka ,  malarka,  nauczycielka,  pisarka, albo   uchodz ących za mało atrakcyjne, o niewysokiej randze społecznej, np  .    ekspedien-  tka,  fryzjerka ,  sprzątaczka    .    W dzisiejszej polszczyźnie nie ma  żadnej nazwy pre -  sti żowego stanowiska, stopnia czy tytułu naukowego, która miałaby ż eńsk ą formę   słowotwórcz ą (NSPP 1999:1767) .   4  Pomimo,  że jeszcze w latach 80  .   ubiegłego wieku poradniki zalecały, aby unikać wprowadzania form   męskich w wypadkach, gdy istniej ą odpowiednie formy sufiksalne, np  .   dyrektorka, prezeska,  redaktorka (KJP   1982:107-110)  .   Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     343   Z drugiej strony w tekstach współczesnych powstaj ących głównie w kręgach femi -  nistycznych oraz w mowie potocznej obserwuje się tworzenie i u żywanie nazw żeńskich   typu antropolożka, filolożka, ginekolożka, ministra , notariuszka, pediatrka .    Publikacje   poprawnościowe nie akceptuj ą tego typu form, wskazuj ąc liczne ograniczenia w tworze-  niu nowych feminatiwów, m .    in .:    –    morfologiczno-semantyczne (chęć uniknięcia niepo żądanej polisemii, np  .      marynarka ‘górna część garnituru’ i ‘ogół statków’, reżyserka ‘miejsce pracy re żysera’),   – morfologiczno-fonetyczne (powstanie trudnych do wymówienia poł ączeń   spółgłoskowych, np .    adiunktka, architektka),   – pragmatyczno-funkcjonalne (mo żliwość u życia rzeczownika w tytularnych   zwrotach adresatywnych, np  .    doktor w stosunku do lekarza, magister do farmaceuty,    profesor do nauczyciela szkoły średniej),   – socjologiczno-psychologiczne (m  .i   n . op   inia, że  żeńskie formy obni żaj ą presti ż ko-  biet pełni ących nowe role społeczne),   – zwyczaj językowy (np  .    brak akceptacji dla derywatów od podstaw pochodzenia   obcego zakończonych sufiksem - log), jak np  .    antropolożka, filolożka, psycholożka  (por .   K   ubiszyn – Mędrala 2007) .      W polskich pracach leksykograficznych obserwuje się wśród feminatiwów – z jednej   strony – przypisywanie potoczności i zawę żanie denotacji, a z drugiej – pojawianie   się nowych derywatów  .    Potoczność przypisywana jest szczególnie derywatom nazw   zawodów uznawanych za presti żowe, np  .    prawniczych: adwokatka, prawniczka,   prokuratorka, sędzina  .    Podobnie nazwy stanowisk, np  .    dyrektorka, kierowniczka,   prezeska występuj ą z kwalifikatorem “potoczny”  .    Poza tym słowniki podaj ą znaczenia   i konteksty świadcz ące o zawę żeniu denotacji: dyrektorka “najczęściej w odniesieniu   do osoby kieruj ącej szkoł ą” (SWJP), kierowniczka: kierowniczka biura, ż łobka, sklepu,   działu odzie żowego (SWJP, ISJP USJP), prezeska: prezeska klubu seniora, prezeska koła   gospodyń wiejskich, prezeska samorz ądu szkolnego (SWJP, ISJP, USJP) .      Kryterium wieloznaczności nie jest przeszkod ą w tworzeniu nazw żeńskich, o czym   świadcz ą liczne przykłady we współczesnych słownikach, np  .:    literatka (homonimia ‘ko -  bieta literat’ i ‘szklaneczka’, ISJP, SWJP, USJP), pilotka  (‘kobieta pilot’ i ‘czapka’, ISJP,   SWJP, USJP), reporterka  (‘kobieta reporter’ i ‘zajęcie reportera’, ISJP, SWJP, USJP), reży -  serka (‘kobieta re żyser’ i ‘miejsce pracy re żysera’, ISJP, SWJP, USJP), spikerka  (‘kobieta   spiker’ i ‘miejsce pracy spikera’, ISJP, SWJP, USJP) .      Większe znaczenie maj ą czynniki fonetyczne, gdy ż brak jest w słownikach form   żeńskich od nazw typu adiunkt , chirurg, dramaturg . S   łowniki notuj ą jednak nazwę ar -  chitektka (SWJP, USJP) .    Na ustabilizowanie się  żeńskiej nazwy zawodu w du żej mierze   maj ą wpływ czynniki zwyczajowe oraz społeczna akceptacja tych form .    W najnowszym   opracowaniu leksykograficznym znalazły się ju ż trzy feminativa od nazw męskich za -  kończonych na - log: etnolożka, psycholożka, socjolożka, wszystkie oznaczone jako “po -  toczne” (USJP)  .   J   eśli chodzi o drugi sposób nazewnictwa kobiet – przy pomocy rzeczowników   męskich – wyró żniaj ą się tu głównie dwie grupy nazw:    – tytuły naukowe i słu żbowe, np  .     adwokat, burmistrz , docent , doktor ,  dziekan,   kanclerz, konsul, magister, minister, ordynator, premier , prezydent, profesor, rektor, sena-  tor, wojewoda, wykładowca ,     344    – nazwy zawodowe, w tym głównie zakończone na - log, np .   archeolog, dialektolog,   filolog, ginekolog, psycholog, socjolog .  For   my męskie u żywane w odniesieniu do kobiet maj ą pełny synkretyzm w zakresie   przypadka i wymagaj ą  żeńskiej formy podrzędników oraz dodatkowych wykładników   jak żeńskie personalia i leksem pani, np    .:  (3   2) Nowa pani konsul zwołała zebranie .      (33) Dziekan  Kowalska powitała gości  .  (3   4) Pani profesor  wygłosiła wykład .   T   en typ leksemów męskich odnosz ących się do kobiet sprawia pewne trudności w   opisach leksykograficznych (por .    Żmigrodzki 2008:172-197) .    Istotny jest sposób przeka-  zania informacji o tym, że rzeczownik męski odnosi się tak że do kobiety .    W definiensie   u żywa się najczęściej rzeczowników rodzaju męskiego bez wskazania, ż e mog ą mieć one   odniesienie do kobiet, np  .:      (35)  burmistrz rz    .    mos V, l .    mn .    M .    -owie // -e, D .    -ów ‘najwy ższy rang ą przedstawi-  ciel władzy wykonawczej urzędu miejskiego (w Polsce – w mniejszych miastach nie   będ ących miastami wojewódzkimi) (SWJP 1996:84) .   R   zadziej spotyka się w słownikach definicje tego typu:   (36)  rektor rz .    mos I, Mc  .    ~orze; lm M .    ~orzy // -owie ‘osoba piastuj ąca najwy ższe   stanowisko na wy ższej uczelni, stoj ąca te ż na czele jej senatu’ (SWJP 1996:940) .   W o   bjaśnieniach wielu haseł występuj ą męskie określenia, np  .    filolog, filozof, logo-  peda, psycholog to “specjalista”, podobnie minister “urzędnik”, prokurator “funkcjona-  riusz”,  adwokat “prawnik” .    Dopiero hasła funkcjonariusz, prawnik, specjalista, urzędnik   definiowane s ą przez wyrazy “osoba” lub “ktoś” .      W USJP informacja o mo żliwości u życia leksemów męskich w odniesieniu do kobiet   zamieszcza na końcu artykułu hasłowego: “w odniesieniu do kobiet tak że  żeński nieod-  mienny” .   Z   askakuj ącym faktem jest, że w SJPSzym opracowano dwa hasła: profesor i proku-  rator według innej zasady .    Najpierw podano hasło odnosz ące się do mę żczyzny, a potem   podhasło odnosz ące się do kobiety:  (37)  prokurator m IV, DB .    -a, Ms .     ~rze; lm M .     ~rzy,  DB .    -ów ‘funkcjonariusz proku-  ratury upowa żniony do samodzielnego wykonywania czynności prokuratorskich’: Pro -  kurator wojewódzki .    Oskarżenie prokuratora .      (38)  prokurator ż ndm ‘kobieta prokurator’: Pani prokurator odczytuje akt oskarże-  nia (SJPSzym t II:934) .   P   odobnie w SWJP udało się znaleźć dwa hasła: doktor i profesor, opracowane jako   homonimiczne hasła dla rodzaju męskiego i żeńskiego:    Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     345   (39)  profesor I  rz mos I , Mc .    ~orze; lm M .    ~orzy // ~ owie 1. ‘najwy ższy tytuł naukowy   przyznawany osobie zajmuj ącej się działalności ą naukow ą z racji jej osi ągnięć w tej dzi-  edzinie; tak że osoba nosz ąca ten tytuł’: Profesor prawa  .     Została profesorem  .     Profesor   uniwersytetu .    2. ‘tytuł u żywany zwyczajowo w stosunku do nauczyciela szkoły średniej;   tak że osoba tak tytułowana’: Być profesorem w liceum .      (40)  profesor II rz ż .    ndm .    ‘kobieta posiadaj ąca tytuł profesora w zn  .    1 .    i 2  .’   : Nasza   pani profesor .    Profesor Kowalska uczyła w technikum  .    Jego promotorem jest profesor Kwie -  cińska .    (SWJP 1996:855) .      Rječnik bosanskoga jezika opisuj ąc nazwy tytułów, zawodów i stanowisk podaje   symetryczne  żeńskie odpowiedniki  .    Dla polskiego czytelnika (zwłaszcza nieznaj ące-  go j  .   bośniackiego) pewnego rodzaju zaskoczeniem (pozytywnym) jest fakt istnienia   żeńskich form niemal że przy wszystkich męskich nazwach  .    Nazwy ż eńskie występuj ą   wśród tytułów naukowych i słu żbowych, np .    diplomat, diplomata – diplomatkinja , de-  tektiv – detektivka, ministar – ministrica, major – majorica, političar – političarka , pred-  sjednik – predsjednica, profesor – profesorica , rektor – rektorica, vojvoda – vojvotkinja .    W   nazwach zawodowych notowane s ą symetryczne formy, np .    hirurg – hirurginja, pedagog   – pedagogica, pedagoginja, pedijatar – pedijatrica , reporter – reporterka, veterinar – ve-  terinarka, vozač – vozačica  . Z  apo życzenia typu dizajner – dizajnerica ,  dizajnerka,  ži-  rant – žirantica oraz z zakończeniem -log, np .   dermatolog – dermatologinja, dijalektolog   – djalektologinja, mikrobiolog – mikrobiologinja,  politolog – politologinja , nie stanowi ą   przeszkody do tworzenia form ż eńskich . R  BJ nie notuje żeńskich odpowiedników przy   nazwach: biograf, general, kancelar, konzul, magister, mehaničar, menadžer, pisac, vodič  .      4. Nowe nazwy osobowe W słownikach pojawiaj ą się nowe nazwy osobowe, których nie notowały wcześniejsze   prace .   M   a to zwi ązek z rozwojem nowych form działalności publicznej, np  .    aborcjonista ,   ekologista, graficiarz, zawodowej, np .    elektronik, informatyk, komputerowiec, politycznej,   np    .    antydemokrata , centroprawicowiec, politykier .      Liczn ą grupę tworz ą określenia zapo życzone z języka angielskiego, podawane z   reguły bez ż eńskich odpowiedników, np  .    bukmacher ,  copywrirer ,  designer,  didżej,  gej,   jazzman,  lider,  webmaster . N   iektóre zapo życzenia maj ą odpowiedniki ż eńskie, np .    bi -  znesmen – bizneswomen i biznesmenka, fundamentalista – fundamentalistka, genderysta   – genderystka, menadżer/menedżer – menadżerka/menedżerka  (por .    SSTPSBral 2008) .  W n   ajnowszym słowniku języka polskiego notowane s ą nazwy osób pełni ących   funkcję w Parlamencie Europejskim, np  .    Eurodeputowany – eurodeputowana ,   europarlamentarzysta – europarlamentarzystka  oraz wyznawców pogl ądów, np  .      eurorealista – eurorealistka , eurobiurokrata, eurokrata (SSTPSBral 2008)  .  S   łowniki ogólne języka polskiego nie uwzględniaj ą wielu nazw ż eńskich funkcjo -  nuj ących w języku, a odnotowanych w bazach języka polskiego .    W największym korpu-  sie współczesnej polszczyzny znaleźć mo żna m .i   n .   formy: analityczka (12), ekscentryczka    (1),  fotografka (4), graficzka  (5),  informatyczka (2), jazzmanka  (1), notariuszka  (8), pełno -     346   mocniczka (32), polityczka  (1), prawniczka (58), producentka  (13), prokuratorka  (4) (Na -  rodowy Korpus Języka Polskiego, www .n  kjp .  pl)   .   5   . Podsumowanie   Na zakończenie rozwa żań o sposobach wyra żania płci w słownikach języka polskiego i   bośniackiego, warto podkreślić kilka istotnych cech i zjawisk .  1)    Jedn ą z wielu wa żnych cech opisu leksykograficznego jest adekwatność opisu .    Jak   pokazuj ą powy ższe obserwacje, dotychczasowe opisy leksykograficzne języka polskiego   nie odwzoruj ą w pełni stanu słownictwa odnosz ącego się do płci  .    W męskoosobowych   rzeczownikach typu dyrektor ,  prezes,  rektor pomijana jest informacja o mo żliwości   żeńskiej referencji  .    Przypisywanie nazwom tego typu tylko znaczenia ogólnego i   szczegółowego męskiego nie jest zgodne z istniej ąc ą praktyk ą językow ą .    Fakt ten mo że   m .i   n .    utrudniać poznanie w pełni języka polskiego, zwłaszcza przez obcokrajowców  .      Przy jednostkach tego typu nale żałoby przyj ąć zasadę hasłowania na podstawie typu re-  ferencji .    W haśle rodzaju męskoosobowego opisywałoby się znaczenie generyczne i refe-  rencyjne szczegółowe, odnoszone do mę żczyzny .    W haśle homonimicznym lub podhaśle   wyró żniałoby się znaczenie szczegółowe, odnoszone do kobiety (por  .    Żmigrodzki 2008) .      2) Norma w zakresie u żywania nazw ż eńskich uległa przeobra żeniom, o czym   świadcz ą wymienione tutaj przykłady wynotowane ze słowników współczesnego języka   polskiego . W   ci ąż jednak praktyka językowa w tym zakresie odbiega od kodyfikacji .  3   ) Porównanie słowników języka polskiego i bośniackiego pokazuje, ż e zasięg   asymetrii w tych dwóch słowiańskich językach jest ró żny .    Na przykładzie feminatiwów   trzeba stwierdzić, że język bośniacki ma system słowotwórczy o du żym stopniu symetrii   rodzajowo – płciowej, czego nie mo żna powiedzieć o języku polskim  .    Mo żna wyrazić   opinię, że kobieta i jej działalność zawodowa jest lepiej widoczna w języku bośniackim .      Literatura   Anusiewicz, Janusz, Kwiryna Handke, red  .   (1994), Język a kultura , t .   9 .   Płeć w języku i kulturze ,   Wiedza o Kulturze, Wrocław   Bańko, Mirosław, red  .    (2000), Inny słownik języka polskiego , Wydawnictwo Naukowe PWN,   Warszawa (skrót: ISJP)  Bralczyk, Jerzy, red .    (2008), Słownik 100 tysięcy potrzebnych słów, Wydawnictwo Naukowe PWN,   Warszawa (skrót: SSTPSBral)  Buttler, Danuta, Halina Kurkowska, Halina Satkiewicz (1986), Kultura języka polskiego , t  .    1,   Państwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa (skrót: KJP)  Čedić, Ibrahim i in .    (2007), Rječnik bosanskog jezika , Institut za jezik, Sarajevo  Doroszewski, Witold, red .    (1958-1969), Słownik języka polskiego PAN , t .    1-11, Wydawnictwo Na-  ukowe PWN, Warszawa, (skrót: SJPDor)  Dubisz, Stanisław, red  .    (2003), Uniwersalny słownik języka polskiego , Wydawnictwo Naukowe   PWN, Warszawa (skrót: USJP)  Dunaj, Bogusław, red  .    (1996), Słownik współczesnego języka polskiego , Wilga, Warszawa (skrót:   SWJP)   Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     347   Frančić, Vilim (1987),  Słownik serbsko-chorwacko-polski , t .   I: A–M, t .   II: N–Ž, PW Wiedza Po-  wszechna, Warszawa   Halilović, Senahid, Ismail Palić, Amela Šehović (2010),  Rječnik bosanskoga jezika , Filozofski   fakultet u Sarajevu, Sarajevo (skrót: RBJ)  Hellinger, Marlis, Hadumod Bussmann, red  .    (2001-2003), Gender Across Languages , John Ben -  jamins Publishing Company, Amsterdam   Horodeńska-Ostaszewska, Magdalena (2006), “Nazwy kobiet w Uniwersalnym słowniku języka   polskiego PWN (2003)”, Prace Filologiczne  LI, Warszawa, s .    179-188 .  J   adacka, Halina (2005), Kultura języka polskiego .    Fleksja, słowotwórstwo, składnia, Wydawnictwo   Naukowe PWN, Warszawa  Jahić, Dževad (1999), Školski rječnik bosanskoga jezika , Vrijeme, Zenica   Jahić, Dževad (2010), Rječnik bosanskoga jezika , t .    I: A–C, t .    II: D–F, Akademija nauka i umjetno-  sti BiH, Bošnjački klub 33, BZK “Preporod”, Sarajevo   Karłowicz, Jan, Adam Kryński, Władysław Niedźwiecki (1900-1927), Słownik języka polskiego , t .      1-8, Państwowy Instytut Wydawniczy, Warszawa (skrót: SW)  Karwatowska, Małgorzata, Jolanta Szpyra-Kozłowska (2005), Lingwistyka płci  .    Ona i on w języku   polskim, Wydawnictwo UMCS, Lublin  Kubiszyn-Mędrala, Zofia (2007), “ Żeńskie nazwy tytułów i zawodów w słownikach współczesne-  go języka polskiego”, LingVaria , R .    2, nr 1, s .    31-40 .      Łaziński, Marek (2006), O panach i paniach .    Polskie rzeczowniki tytularne i ich asymetria rodzaj-  owo-płciowa , Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa  Markowski, Andrzej, red .    (1999), Nowy słownik poprawnej polszczyzny , Wydawnictwo Naukowe   PWN, Warszawa (skrót: NSPP)  Moguš, Milan, Neda Pintarić (2002), Poljsko-hrvatski rječnik,  Školska knjiga, Zagreb  Narodowy Korpus Języka polskiego (www .n   kjp .p   l), dostęp 13 .0   5 .2   011 .  N   owosad-Bakalarczyk, Marta (2009), Płeć a rodzaj gramatyczny we współczesnej polszczyźnie ,   Wydawnictwo UMCS, Lublin  Szymczak, Mieczysław, red .    (1978-1981), Słownik języka polskiego PWN, t .    1-3, Wydawnictwo Na-  ukowe PWN, Warszawa (skrót: SJPSzym)  Żmigrodzki, Piotr (2007), “Problemy opisu gramatycznego i leksykograficznego rzeczowników   typu dyrektor, redaktor”, Polonica, t .    28, s .    23-47 .  Żm   igrodzki, Piotr (2008), Słowo – słownik – rzeczywistość, Lexis, Kraków     348   Tabelka 1.  Postać hasła słownikowego a płeć referenta .   forma hasła płeć   referenta  przykłady   z j. polskiego  przykłady   z j. bośniackiego  1    .     męska i żeńska mę żczyzna i   kobieta  mężczyzna – kobieta,   chłopak – dziewczyna,   kolega – koleżanka,   przyjaciel – przyjaciółka,   ojciec – matka, syn –   córka, dziadek – babcia,  aktor – aktorka ,   dyrektor – dyrektorka,  nauczyciel – nauczycielka,  sprzedawca –   sprzedawczyni   muškarac – žena,   dječak – djevojčica, mladić/  momak – djevojka,   kolega – kolegica,  prijatelj – prijateljica,   otac – majka, sin – kćerka,   djed – nana, nena, baka,  birač – biračica,   direktor – direktorica,   glumac – glumica,   nastavnik – nastavnica  prodavač – prodavačica  profesor – profesorica,   tehničar – tehničarka,   učitelj – učiteljica   2 .  męska mę żczyzna adiutant, biskup, górnik,   impotent , kobieciarz,   konstruktor, saper, ślusarz   ađutant, biskup , bravar ,   general, mehaničar , mušketir,   rudar, stolar, vojnik, vještac,   ženskar  3 . żeńska kobieta dama, emancypantka,   kosmetyczka, mężatka,   niania, położna, wiedźma   babica, dadilja, dama,   dojkinja , domaćica, stopanica ,   vještica   4 . męska i żeńska   nieodmienna  mę żczyzna i   kobieta  (ten, ta) dyrektor, konsul,   magister, minister ,   premier, profesor, rektor  Konsul podpisał umowę .  Ko   nsul podpisała umowę .    – – –    5 . męska kobieta babochłop, babsztyl ,   kopciuszek , kocmołuch,   wamp   babac   Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o płci w słownikach języka polskiego i bośniackiego     349   6 . (żeńska) mę żczyzna łajza, mężczyzna, poeta,   szuja, woźnica  mrcina, muškarčina   7 . męska mę żczyzna i   kobieta  filolog, jarosz, satyryk ,   szpieg, śpioch, świadek,   widz, wróg, żarłok  Mężczyzna był   świadkiem wypadku .  K   obieta była świadkiem5   wypadku .   a   kademik, altruist/altruista,   astronaut, biograf, borac,  demon, donjak, invalid,   komandant, konzul,   nakupac, pisac,  šaldžija, šaljivdžija, vodič  Akademik je potpisao poziv   .  Ak  ademik je potpisala poziv .  S   usjed je bio vodič .  S   usjeda je bila vodič .  Ml   adić je bio veliki šaldžija/  šaljivdžija .  D   jevojka je bila veliki   šaldžija/šaljivdžija    .  8 . żeńska mę żczyzna i   kobieta  odbiorca, ofiara, osoba,   postać, persona, wyborca  Odbiorcą listu był stary   mężczyzny .  O   dbiorcą listu była stara   kobieta .   o  soba, persona, prilika, žrtva  Mladić je bio pouzdana   osoba .  D   jevojka je bila pouzdana   osoba .  O   n je dobra prilika za nju    .  O   na je dobra prilika za njeg .  9 . męska i żeńska mę żczyzna i   kobieta  (ten, ta) ciamajda, gapa,   gaduła, kaleka, niezdara,   sierota  Dziewczyna była sierotą .  C   hłopiec był sierotą .   (t  aj, ta) baraba, bitanga,   budala, cicija, cjepidlaka,   čekalica, derikoža, dobrica,   dobričina, neznalica,   sanjalica, spavalica, šaljivčina  On je bio velika budala .  O   na je bila velika budala .  O   duvijek je bio  sanjalica.  Oduvijek je bila  sanjalica.  10 . (nijaka) mę żczyzna i   kobieta  babsko, chłopisko,   dziadzisko, dziewczę,   kobiecisko , matczysko   djevojče, muško,   spadalo, žensko    _5   5 W bośniackim (podobnie, jak w chorwackim i serbskim) płeć ż eńska moż e być określana form ą męsk ą lub   żeńsk ą, np .   Žena je bila svjedok/svjedokom  slučaja, kao i: Žena je bila svjedokinja/svjedokinjom  slučaja .       351       Александра Ѓуркова: Актуелни тенденции во  македонскиот публицистички стил   Во оваа статија основна тема претставуваат некои актуелни развојни тенденции  во јазикот на македонскиот публицистички стил, поточно во новинарскиот пот -  стил .    Влијанието на електронските и печатените медиуми во Македонија добива   особено значење по осамостојувањето на РМ во 1991 год ., п   оради фактот што дра-  стично се зголеми бројот на весници, ТВ и радио станици, а со тоа и на можности -  те за јазично изразување .    Особен акцент ќе биде ставен на јазикот на коментарите   и колумните во македонските дневни и неделни изданија .  Т   реба да се земат предвид следниве јазични тенденции: 1  .    Употребата на ан-  глицизмите од аспект на јазичните контакти и јазично влијание, како и нивната  стилска обележеност; 2  .    Употребата на разговорниот стил во новинарските тек -  стови и неговата функција; 3  .    Оформувањето на јазичните клишеа и јазичните   иновации како специфики на индивидуалниот стил  .    Од посебен интерес се не -  кои синтаксички изразни средства како што се: синтаксичката паронимија, ре -  торичките прашања и конјункцијата како кохезивно средство .    Сите овие јазични   специфичности се земаат предвид во однос на македонскиот стандарден јазик и  потребата за рамнотежа ме ѓу јазичната норма и тенденциите за оформување еден   индивидуален јазичен израз .  Ц   елта на ова истражување е да направи осврт кон стилските карактеристики   на македонскиот новинарски јазик и да се констатираат основните развојни тен -  денции во изградувањето на индивидуалниот стил .      Клучни зборови: публицистички стил, новинарски потстил, јазично-стилски  особености, наслови, текст-лингвистика  .   C   ontemporary tendencies in Macedonian publicistic style  The main topic explored in this paper represents the contemporary issues in the language  of Macedonian publicistic style .    The influence of electronic and printed media in Mace-  donia is of great importance, especially since 1991 when Macedonia became an indepen -  dent state .    Since then, the democratization of society is also connected to the appearance   of numerous newspapers, magazines and TV and radio stations which contributed to the  rise of opportunities for language expression .    In this regard, special accent is to be made   on the language of commentaries, columns and editorials in Macedonian newspapers .  S   everal points are to be considered in the language analysis of the publicistic style: 1  .      The use of anglicisms from the aspect of language contact and influence and their styli -   UDK : 811 .163 .3’38     352   stic usage .   2 .   The use of colloquial style in journalism and its function  .   3 .   The forming   of language clichés and language innovations as features of individual style  .   Of special   interest are the syntactic expressive means used in journalistic texts, such as syntactic  paronymy, rhetoric questions, etc .    All these aspects of journalistic style are to be taken in   view with regard to Macedonian Standard and the need for an equilibrium to be establis -  hed between the language norm and the journalist’ tendency to establish an individual  expression    .   Th   e aim of the research is to give an overview of the stylistic features of Macedonian   journalistic style in the past decade and to identify the main trends in the establishment  of a specific individual style .      Key words: publicistic style, journalistic style, language stylistic qualities, headlines, text  linguistics .   1   . Воведни белешки  Публицистичкиот стил во рамките на функционалната стилистика претставува  функционален стил којшто опфа ќа и се однесува на една поширока општестве -  на човекова дејност, и подразбира неколку различни потстилови и жанрови, како  што се: новинарскиот потстил со пове ќе жанрови (информативен жанр, анали -  тички жанр, литературнопублицистички жанр итн  .)    и монографско-публици -  стичкиот потстил, според Тошови ќ (1988), додека кај Катни ќ-Бакарши ќ (1999) во   публицистичкиот стил се вклучени и: научнопопуларниот и мемоарскиот пот -  стил .    Новинарскиот потстил, со оглед на тоа дека се одликува со широка сфера   на употреба во рамки на медиумите, опфа ќа пове ќе разнородни жанрови, пред   сè информативните и аналитичките жанрови  .    Поради тоа, тој се третира и по -  себно како новинарски (новинарско-публицистички или журналистички) стил од  различни автори (Катни ќ-Бакарши ќ 1999; Сили ќ 2006) . Г   енерално гледано, двете   основни функции на јазикот коишто се во фокусот кога станува збор за новинар-  скиот потстил, се референцијалната, функцијата на соопштување, и конативната  функција т .е .    ориентацијата кон адресатот  .    Односот кон адресатот е особено ва -  жен во процесот на создавање на самиот новинарски текст, од што произлегуваат  и основните црти на овој стил, како што потенцира Минова-Ѓуркова во текстот  “Македонскиот публицистички функционален стил” (2001:19): “известувањето  и   поттикнувањето , кои се во тесна врска затоа што и изборот на вестите, и начинот   на нивното изнесување, па и толкување - го условува и видот на поттикнувањето,  па и областа во која се очекува да дејствува примачот на веста .” О   д овие причини,   сферата на медиумите била и е секогаш интересно поле за борба на влијанија од  политички и идеолошки карактер  .    Ориентацијата кон општеството е елементот   којшто е издвоен кај Бадурина и Ковачеви ќ (2000:20) што се однесува на публи -  цистичките текстови, факт што има “јазични реперкусии на сите планови и сите  облици на публицистичкиот стил”  . Т   ргнувај ќи од ова, овие авторки го истакну -  ваат прагматичкиот аспект во истражувањето на овој стил  .    Во рамките на истра-  жувањето на овој стил треба да се спомене Ван Дијк (1988, News Analysis ) којшто    А ЛЕКСАНДРА  Ѓ УРКОВА  :  А КТ У Е ЛНИ     Т ЕНДЕНЦИИ    ВО    МАКЕДОНСКИОТ    П УБ ЛИЦИСТИЧКИ    СТИЛ     353   укажува на различните видови анализа на текстот и дискурсот, почнувај ќи од   структуралистите и наративната анализа, потоа истражувањата од прагматички  (Остин, Грајс) и од социолингвистички аспект (Фишман, Лабов), па натаму кон  почетоците на текст-лингвистиката (Дреслер, Ван Дијк, Богранд и Дреслер) и ана-  лизата на дискурсот .    Самиот автор којшто ги разгледува информативните жанро -  ви од аспект на анализа на дискурсот, го потенцира процесот на оформување на  текстовите со оглед на адресатите и потенцира дека “во пишуваната комуника -  ција авторите и читателите се вклучени во еден вид на социокултурна активност/ практика .” (   Ван Дијк, 1988:9) .    Во рамките на современите јазични истражувања се   зголемува интересот за изучување на комуникативната страна на лингвистички -  те феномени .    Авторката Клушина (2010:67,68) којашто ги разгледува особености -  те на публицистичкиот стил, истакнува дека “публицистичкиот текст има своја  особена намера - убедувањето”, па според тоа публицистичкиот дискурс е сфатен  како персуазивен тип на дискурс, во којшто се реализира авторската комуника -  тивна стратегија .    Клушина спроведува анализа на идеологемите што се употреб -  уваат во публицистичкиот дискурс, при што како основна категорија се издвоју -  ва стилистичката тоналност, што ги подразбира сфа ќањата на авторот, неговата   емоционална поставеност кон искажаното, а истовремено го опфа ќа и влијанието   на психо-емоционалната сфера на личноста на адресатот односно сугестивноста  на текстот  .    Другите категории се: номинацијата, интерпретацијата и оценката   коишто се ориентирани кон перлокутивниот ефект на текстот  .    Како заклучок се   наметнува констатацијата дека публицистичкиот дискурс којшто во себе ја оп -  фа ќа масовната комуникација е силно обележен со прагматичките потенцијали   на овој тип на дискурс  .    Како втора општа карактеристика на новинарскиот стил   треба да се одбележи користењето на шаблони и клишеа, коишто од една страна  го поедноставуваат процесот на создавање и на восприемање на текстот во завис-  ност од посебниот жанр, но од друга страна претераната употреба на клишето го  доведува новинарскиот израз до истрошеност и здодевност  .    Имај ќи го предвид   ваквиот пристап кон публицистичкиот стил ќе бидат анализирани особеностите   на јазичниот израз во печатените и електронските медиуми на македонски јазик  .      Предвид  ќе бидат земени неколку особености во областа на морфологијата, збо -  ровните групи, на синтаксата и на лексиката, коишто се истакнуваат по својата  актуелност и честота во новинарскиот јазичен израз .   2. М   орфологија  .    Насловот е од особена важност во новинарскиот стил, а генерално   се смета како една од јаките позиции на текстот (Катни ќ-Бакарши ќ, 1999:60) .    Кај   Сили ќ (2006:89) според содржината и начинот на кој е содржината претставена,   насловите се делат на: номинативни, информативни и рекламни  .    Тоа значи дека   насловот е важен пред сè во смисла на информативноста, на интенцијалноста  и значењето  .    Општо земено, пораката на насловот го свртува вниманието кон   самата себеси, па оттаму насловот често се карактеризира со експресивност  .    Во   таа смисла, прилично често употребата на интерпункциските знаци “прашалник”  и “извичник” или и двата знака заедно ја утврдуваат интонациската експресија  .      Примери:   (1) Вода за нафта? (РСл .   Европа, 18  .1  0 .’  11)     354   (2) Нова рунда мировни преговори на Блискиот Исток? (РСл  .   Европа, 18  .1  0 .’  11)  (3) Селективно против корупцијата? (РСл .   Европа, 8  .1  0 .’  11)  (4) Прва жртва во Косово? (Време 01 .0   5 .’   09)  (5) Веронаука на диво? (Време 28 .0   4 .’   09)  (6) Политичар - мора ли тоа недостоинствено да звучи? (МД 10 .1   1 .’   98)  (7) Автопат Скопје-Приштина за две години ?! (ТВ Алфа, 16 .1   0 .’   11)  (8) Велес во очај, има ли држава да му помогне?! ( УВ, 31 .1   0 .’   11)  Формулацијата на насловот во форма на прашања, често и реторички пра -  шања, претставува една намера на создавачот на текстот да го заинтересира адре-  сатот, да го вклучи директно во размислувањето или давањето одговор  .    Притоа,   и авторот на текстот со помош на вака формулираните наслови го изразува свое -  то мислење, сомневање, иронија итн  .    Значи, тие се одликуваат со особена интен -  цијалност и експресивност .      Ако ја имаме предвид ситуативноста  на насловот, насловите може да се земат   предвид заедно со наднасловот, да видиме неколку примери:  (9) ПАРТИСKИТЕ ПОДМ ЛАДОЦИ ПРОДО Л Ж ЕНА РАKА НА РАKОВОДСТ-  ВАТА (наднаслов), Фотелјите магнет за младите партиски членови (наслов) (Днев- ник 17 .1   0 .’   11)  (10) Н  .    Г .    за МИА (наднаслов), Е вропа  ù игра пиперевка на Грција (наслов)   (Дневник 17 .1   0 .’   11)   (11) МАK ЕДОНСKИОТ СПОРТ С Е ВРА ЌА ВО Р ЕА ЛНОСТА (наднаслов),   Успехот задушен од пресметки и поделби (наслов) (Дневник 17 .1   0 .’   11)  (12) М ЕДИ УМИ И KАЗНИ (наднаслов), Високи казни, ниско новинарство   (наслов) (Дневник 2  .1   1 .’   11)   Карактеристично е дека насловот е контекстно врзан со поднасловот, а често   се јавуваат примери на наслови без употреба на глагол, што придонесува за стег -  нат и концизен јазичен израз  .    Од аспект на текстлингвистиката може да се каже   дека за насловите, гледани како текстови, се важни критериумите на интенцијал -  ност, прифатливост, интертекстуалност, ситуативност и информативност  .    Во за -  висност од степенот на задоволеност на критериумите, може да се посматра нас -  ловот како ‘успешен‘ или ‘неуспешен‘ .  О   д лингвистички аспект овде  ќе се задржиме на неколку карактеристики,   ме ѓу кои на елипсата на глаголот-копула, на неупотребата на глагол во насловите,   на употребата на сврзниците и сл .    Примери:  (13) Балканот со колебливи чекори кон  ЕУ (Дневник 07 .1   1 .’   08)  (14) Цените на небо, стандардот на земја ( УВ 2 .11 .’   11)  (15) Насилство на протестите против капитализмот ( УВ 16 .1   0 .   ’11)  (16) Брисел со упатства до земјите од Западен Балкан (ТВ Канал5 18 .1   0 .’   11)  (17) Тројца екс-министри на списокот за лустрација (ТВ Алфа 18 .1   0 .’   11)   (18) Ж естока расправа за пописот (РСл .    Европа, 18  .1   0 .’   11)  (19) Бих    една година без влада (РСл .    Европа, 18 .1   0 .’   11)   (20) Фалшлив оптимизам за евроскептицизмот ( УВ 1 .0   9 .   ’10)  (21) Градежна експанзија во септември (Дневник 8  .1   1 .’   10)  (22) Е кскурзии само со лекар и по тендер (Дневник 8  .1   1 .’   10)   А ЛЕКСАНДРА  Ѓ УРКОВА  :  А КТ У Е ЛНИ     Т ЕНДЕНЦИИ    ВО    МАКЕДОНСКИОТ    П УБ ЛИЦИСТИЧКИ    СТИЛ     355   (23) Турборемонт на  програмата на “Алфа” (Дневник 8 .1  1 .’  10)  За оваа група наслови прво е карактеристично тоа што отсуствува глагол, а   второ - употребата и значењето на предлозите, што е клучно за овој тип наслови .      Може да се каже дека значењето на предлозите е клучно кога станува збор за ин -  формативноста на вака формулираните наслови  .       шт   о се однесува до употребата   на сврзниците во насловите, можеме да ги разгледаме следниве примери:  (24) Атина предлага европска стратегија,  а не блокира во ЕУ  (Дневник, 17 .1   0 .’11)  (25)  Грција ту ја спушта ту ја дига рампата кон Македонија (Дневник, 16 .1  0 .’11)  (26) Пакистан ќ е преговара со талибанците ако  го положат оружјето (РСл  .     Европа, 18  .1   0 .’   11)  (27) Ако државата ти е без влада, надевај се дека се вика Белгија (НМ 10  .1   1 .’  11)  (28) Двојазичност, ама на албански (НМ 1 .0   9 .’   10)  (29) На час во месна заедница, без учебници, ама со нови полски клозети  (НМ   1 .0   9 .   ’10)  (30) Ќ е извезуваме вино, ама ќе увезуваме технолози (НМ 18 .1   0 .’   11)  (31) Ќ е метам ама не пла ќам (ш   пиц 12 .0   5 .’   09)  (32) Барселона е предизвик, но и тест за Ставрев (НМ 18 .1   0 .’   11)  Употребата на сврзниците во насловите не е премногу изразена, но сепак   може да се забележи нивно присуство и тоа во контексти во кои нивното значење  е клучно за значењето односно за информативноста на насловот  .    Треба да се од -  бележи посебно, присуството на сврзникот ама  кој како турцизам се истакнува   со својата експресивност .    Се чини дека е потребно едно поопширно истражување   во врска со употребата на овој сврзник во новинарскиот јазичен израз наспрема  неговиот синоним но .      Понатаму, ги разгледуваме насловите со испуштен глагол-копула од глагол -  ско-именски прирок, во кои е употребена глаголска придавка:  (33) Блокирана  границата со Грција, наслов (ТВ Алфа 17 .1   0 .’   11)  (34) Разрешен  експретседателот на скопска апелација (Дневник 19 .0   9 .’   11)  (35) Македонија изолирана од вирусот-терорист (Време 28 .0   4 .’   09)  (36) Брисел зачуден од говорот на Г .    (ТВ Алфа 13 .1   0 .’   11)  (37) Високообразовани , вратени, неискористени (НМ 2  .11 .’   11)  Овој тип на наслови се сре ќава навистина често, а како интерпретација за   причините на испуштањето на глаголот-копула може да се наведе фактот дека  именскиот дел од прирокот е суштинскиот, односно дека тој ја носи информација -  та и значењето (cf  .    Минова-Ѓуркова 1994:176)  .    Може да се каже дека глаголската   придавка придонесува за кондензираност во јазичниот израз .    Треба да се одбеле-  жи и тоа дека се прилично чести и насловите во кои е испуштен глаголот-копула  од глаголско-именски прирок оформен со придавка (cf  .    Ѓуркова 2009:277) .    Поради   ова и поради потребата на текстовната форма каква што е насловот, се прибегнува  кон ваквата јазична стратегија .      3. Категоријата прекажаност  – употреба на идно-прекажано време и на минато   неопределено време .    Оваа глаголска категорија е особено интересна во рамките на     356   новинарскиот потстил .   Со нејзината употреба се одбележува прво, дека говорното   лице не е сведок на вршењето односно извршувањето на дејството  .   Како втора   особеност се издвојува можноста за изразување на став на говорното лице кон она  што го искажува или соопштува, при што најчесто се употребени со иронична  смисла .    Инаку, покрај споменатите глаголски времиња, за прекажување се упо -  требуваат и конструкциите со има и сум претставени со л-формите (имал дојдено ;   бил дојден ) (Минова-Ѓуркова 2003:167) .    Примери:   (38) Гр .    понатаму навел дека македонската влада се надева оти Европскиот со-  вет во декември ќе потврдел дека Македонија е подготвена да го започне истори -  скиот процес на преговори (НМ 30 .1   1 .’   09)  (39) Истражниот судија В .    К .,    потврди дека дел од опремата од Сплит стигнала   во Охрид, а утре ќе пристигнел останатиот дел за да може извлекувањето на бро-  дот да се одвива без пречки .    (ТВ Канал5, 16 .0   9 .’   09)  (40) Во интервју за магазинот НИ Е, премиерот композитното име - Република   Северна Македонија го оценува како комплетно грчка позиција, наспроти маке -  донските ставови .    Но, доколку дојде како официјален предлог во преговорите - ќе   го ставел на изјаснување пред гра ѓаните .    (ТВ Алфа 25 .0   4 .’   10)  (41) Само што дојде во март и почна да работи, еве на крајот на мај стигна веста   дека ќе го преместувале во Босна и    хе   рцеговина .    (НМ 1 .0   6 .’   11)  (42) Од “КАМ маркетите”, пак, велат дека цените на одредени категории про -  изводи дури и ќе се намалувале .    ( УВ 28  .0   5 .’   11)  (43) Министерот Т  .    вчера излезе со поинаков став, дека не морало да се на -  прават измени во Законот за високо образование за да се најде модел со кој ќ е се   издвојат пове ќе средства за развој на науката и на универзитетите .    ( УВ 6 .0   5 .’   10)   (44) Според пратеничката, А  .    П .-   Д ., п   одмладокот на ВМРО-ДПМН Е ја згре -  шил адресата на пералници, зашто како што рече, најголемата пералница била    владата на Груевски и машините за перење пари требале да се постават на “Илин -  денска” без број .    (ТВ Канал5 16 .1   0 .’   11)  Во наведените примери од (38) до (42) е употребено идното прекажано време   и тоа во реченици коишто се содржат од наводи на трето лице, односно пренесу -  вање на неговите искази, мислење и сл .    Со оглед на тоа, треба да се посочи дека во   таков контекст употребата на ова глаголско време не е сосем соодветно со оглед на  тоа дека може да го оптовари исказот со можноста за двојно толкување, односно  дека говорното лице изразува свој став (сомневање, иронија) во пренесувањето  .      Најсоодветно во вакви случаи е да се употреби идното време со што ќ е се постигне   неутрален тон во исказот .    Во примерите (43) и (44) е употребено минато неопреде -  лено време со коешто исто така се наметнува ставот на авторот кон информација -  та .    Општ впечаток е дека минатото неопределено време се употребува прилично   често во ваков тип реченици и затоа, се поставува прашањето колку е оправдана  неговата употреба во случаи кога треба во фокусот да биде информацијата што се  наведува .    На пример, во примерот (43) доколку авторот сака да потенцира дека   не бил сведок кога министерот го искажал својот став, реченицата може да гласи:  -Министерот Т .    вчера излегол со поинаков став дека, не мора да се направат из -  мени .    . .    На тој начин, минатото неопределено време ја извршува својата значенска    А ЛЕКСАНДРА  Ѓ УРКОВА  :  А КТ У Е ЛНИ     Т ЕНДЕНЦИИ    ВО    МАКЕДОНСКИОТ    П УБ ЛИЦИСТИЧКИ    СТИЛ     357   функција, а реченицата истовремено е јасна и прецизна во својата информатив -  ност   .  Уп   отребата на споменатите глаголски времиња и категоријата прекажаност   преставуваат една податлива тема, особено поради зголемената употреба во нови -  нарски текстови коишто припа ѓаат на информативните жанрови .    Треба да се на-  гласи, сепак, дека изразувањето свој став кон темата од страна на говорното лице  треба да биде пове ќе карактеристично за аналитичките жанрови во новинарскиот   потстил- коментари, колумни и сл .      4. Синтакса .    Во рамките на синтаксичките особености како најкарактеристична   треба да се спомене синтаксичката паронимија , којашто во македонскиот јазик   главно е навлезена преку литературен пат, освен неправите условни реченици за  коишто има основа во народниот јазик (Минова-Ѓуркова 2003:192)  .    Според тоа,   примери на синтаксичка паронимија се сре ќаваат почесто во уметничколитера -  турниот, во научниот и публицистичкиот стил  .    Интересно е тоа дека тенденцијата   за појава на паронимиски реченици се јавува само кај некои видови сложени ре -  ченици .    Тоа претставува едно посебно поле за истражување во областа на синтак -  сичките особености на споменатите функционални стилови  .   П   римери: (45) Ако  пред само еден месец кошарката ја крена Македонија на   нозе, деновиве доживува дебакл .    (Дневник, 17 .1   0 .’   11)  (46)    шт   о го прави некогаш толку еуфоричен, за да набргу падне во депресија?   (НМ 21  .1   0 .’09)  (47) Бесниот гостински фудбалер познат по својот незгоден темперамент   најпрвин влезе во вербална пресметка со навивачот за да неколку секунди подоц-  на го удри со тупаница .    (шп   иц 22 .0   9 .’   09)     Н   а ниво на текстот, особено може да се издвои тенденцијата за употреба   на конјункцијата  којашто како разновидност на кохезијата упатува на тоа дека   воведената реченица семантички се надоврзува на претходниот текст  .    Овде  ќе по-  сочиме примери од колумни насловени како “Сакам да кажам” на еден автор (Г  .      Михајловски) којшто често прибегнува кон овој тип на кохезија .    Примери:  (48) Во не  д   е  л   а  т   а вр  т   ев ка  н   а  л   и во два по пол  н   о ќ .    И го фа  т   ив пре  н   о  с   от од отво-  рената  сед    ни    ца  на  Вла     да    та .    Па си по   м   ис  л   ив де  к   а гле  д   ам “Сам свој мајстор”  .    Или   “Фар     ма”    . М   а    кар  што  по       ве    ќе ќе да ли  ч   е  ше н   а “Го  л   е  м   и  о   т брат” .    (Вест 30 .1   0 .’   10)  (49)  Ко     га  на  прес-кон       фе    рен    ци    ја  ќе ги пра  ш   аш ми  н   ис  т   ри  т   е, тие ниш  т   о не зна-  а   т .    Ве  л   ат де  к   а тоа не е те  м   а на пре  с   от .    Или  де     ка  ќе ви  д   ат, па ќе  од     го    во    рат .    Ама пред   пре    ми    е    рот  си     те  од     го    ва    ра    ат  на  сите  пра     ша    ња .    И сè зна  а   т .    За       тоа след  н   и  о   т пат Г .    не-  к   а  не  ор     га    ни    зи    ра  от     во    ре    на  сед     ни    ца  со  Владата  .     Не     ка  сви     ка  ед     на  от     во    ре    на  сед     ни    ца   со  но       ви    на    ри    те . Па д   а ви  д   и кол  к   у ми  н   ис  т   ри  т   е не зна  а   т .    (Вест 30 .1   0 .’   10)  Употребата на конјункцијата е во функција на оформување на една разговор-  на форма со (релативно) куси и јасни реченици, што треба да го задржи внимание -  то на читателот и да даде впечаток на неформален јазичен израз  .    Се чини дека овој   вид на кохезија е особено погоден и податлив за новинарскиот текст, придонесува  за неговата експресивност и за изразување на сопствениот став .     358   5. Лексика .   Во врска со лексиката во новинарскиот потстил треба да се нагласи   дека е таа разновидна и тоа во зависнот од различните жанрови, од темите што  се обработуваат и сл  .    Се работи за еден сегмент од јазичниот израз којшто има   важна улога поради тоа што е ставен во служба на конативната функција на  новинарските текстови, а истовремено преку лексиката се воспоставува и врската  на овој јазичен израз со другите стилови, на прво место со разговорниот стил, но  и со административниот и научниот функционален стил  .    Овде се задржуваме на   примери што го отсликуваат разговорните елементи во новинарските текстови  .      Примери:   (50) Градоначалници мераклии на ауди (наслов, Дневник 8 .1   1 .’   10)  (51) Државните факултети кубурат  со наставен кадар (наднаслов), Е ден   професор на 300 студенти (наслов, Дневник 16 .1   0 .’   11)  (52) ВМРО-ДПМНЕ и Д УИ промовираат демократија и си испра ќаат ишарети   (наслов, НМ 17 .1   2 .’   09)  Употребата на турцизмите во новинарскиот јазичен израз го приближува   до разговорниот стил со тоа што му дава и елемент на експресивност за да биде  попривлечен или да се доближи до адресатот .  П   римери со употреба на англицизми и интернационализми:   (53) Ја хакнал “правда” како знак на социјален протест (наслов, ТВ А1, 27  .0   5 .’   11)  (54) (тој) се обиде да ја спинува  јавноста (ТВ А1, 15 .0   9 .’   10)  (55) Бриселската организација бара ЕУ  да го почне процесот на скрининг  со   земјите од Западен Балкан и да им даде детална мапа за тоа што треба да се напра -  ви во секоја област .    (НМ 28 .0   5 .’   10)  (56) Имаме ли ултрабогати за пове ќе да ги оданочиме (наслов, УВ 5 .0   9 .’   11)  (57) Може ли и во Македонија да се размислува за екстра-даноци  за најбога-  тите? (наслов, У В 5 .0   9 .1   1)  (58) Баерн подобар од Наполи, кам-бек на Пандев (наслов, УВ 3 .11 .’   11)  (59)  Чирлидерките  на Жалгирис ја палат публиката на Евробаскетот (наслов,   Вест 7    .0   9 .’   11)  -Глаголи на -(из)ира :   (60)  Андоновски и Крстев ремизираа со фаворити (наслов, НМ 27 .1   0 .’   11)  (61) Го хакирам Маневски оти барам правда (наслов, Вест 28 .0   5 .’   11)  (62) Груевски го брифирал Камерон за името (наслов, УВ 24 .   11 .’   10)  (63) Иако се чини дека и двата проекта се темпирани  да финишираат  токму   во екот на изборната кампања како адути на владејачката партија, градоначални -  кот И .    К .    тврди дека станува збор за случајност .    ( УВ 28  .0   5 .1   1)  (64) Дали дневникот на капетанот ги крие тајните за потопувањето на бродот   “Илинден” во Охридското Езеро  ќе покаже истрагата која треба да финализира  за   неколку дена .    ( УВ 22 .   09 .   09)  (65) Самите се фиромизираме, на странците се лутиме! (наслов, УВ 18 .   10 .   11)  Генерално земено во врска со лексиката е забележливо користењето на збо -  рови што се дел од разговорниот стил за да се направи изразот подинамичен и  приемлив за публиката, па за таа цел често се прибегнува кон употреба на тур -  цизмите .       шт   о се однесува до англицизмите, особено се карактеристични неоло -   А ЛЕКСАНДРА  Ѓ УРКОВА  :  А КТ У Е ЛНИ     Т ЕНДЕНЦИИ    ВО    МАКЕДОНСКИОТ    П УБ ЛИЦИСТИЧКИ    СТИЛ     359   гизмите од типот на глаголот- хакне св   ., н  аспрема хакира несв .   На ваков начин се   надминува проблемот со двовидноста на глаголите на - (из)ира , и се добива видски   пар, што секако, не е изводливо кај сите глаголи од оваа група  .    Инаку, кај глаголи-  те на -(из)ира  генерално постои тенденција за означување на свршеноста односно   несвршеноста на дејството за да се постигне нивно вклопување во глаголскиот  систем, и тоа најмногу со префиксација, како на пример: исконтактира , проана-  лизира , издемантира , избрифира, итн .    Како неологизам треба да се издвои и гла -  голот се фиромизира  којшто е оформен од скратеницата на англиски (FYROM)  .      Глаголската форма спинува  што се сре ќава претставува иновација и стои заедно   со други вакви глаголски форми, како на пример: драфтува ,  четува,  стримува    итн . (   пове ќе за овие глаголи cf .    Ѓуркова 2008:8) .      6. Заклучоци  Од приложениот преглед на неколку современи појави во македонскиот новинар-  ски потстил може да се заклучи следново: од лингвистички аспект, во областа на  морфологијата треба да се одбележи дека именките (како и глаголските именки)  се присутни во повисок процент од глаголите, со што овие текстови добиваат  статичен карактер .    Натаму, со висока застапеност се издвојуваат предлозите  со   коишто се определуваат односите ме ѓу определени поими и коишто се особено   присутни во развиените именски групи  .    Употребата на глаголските придавки   во наслови како дел од глаголско-именски прирок (со елидиран глагол-копула)  претставува еден ефикасен начин за кондензација на јазичниот израз и вклопу -  вање во критериумот за информативност на овој вид текстови  .    При употребата   на сврзниците (особено во насловите) најмногу се користи нивната семантика, за   пренесување на информацијата со што помалку јазични средства и за интенцијал -  носта .    За одбележување е односот кон категоријата прекажаност  во новинарски-  от јазик .    Треба да се има предвид дека употребата на идното-прекажано време и   на минатото неопределено време семантички може да опфати незасведоченост, но  и изразување на став, мислење и сл  .    Од тие причини, неопходно е внимателно да   се искористи оваа особеност, зашто постои можност за пове ќезначно толкување   на новинарскиот текст, што би ја отежнало неговата комуникација со адресатот  .      Во врска со синтаксата, највпечатлива е употребата на синтаксичката паронимија   и на конјункцијата на ниво на текстот  .    Кога станува збор за  лексиката, може да   се каже дека тука се одвиваат најдинамичните процеси со оглед на тоа дека преку  неа се бара експресивност и иновативност во јазичниот израз за да се одржи ак -  туелноста што ја наложува овој стил  .    Можеме да оцениме дека во новинарскиот   потстил е сè пове ќе присутна тенденцијата за користење на елементи од разговор-  ниот стил, поради желбата за атрактивност и приближување кон публиката  .    От-  таму и некои од иновациите што ги споменавме во областа на лексиката  .    Имај ќи ја   предвид актуелната сфера на живеењето што ја опфа ќа новинарскиот потстил, тој   секогаш ја отсликува современата (па и модерна) иницијатива во социо-културна  смисла .    Со една ваква позадина, јазикот на новинарскиот потстил претставува   секогаш интересно и богато поле за истражување, особено од прагматички и од  социолингвистички аспект  .     360   Ексцерпирани извори   “Вест” (дневен весник) “Време” (дневен весник; ве ќе не се печати)  “Дневник” (дневен весник) МД – “Македонија денес” (дневен весник; ве ќе не се печати)  НМ – “Нова Македонија” (дневен весник) УВ – “ Утрински весник” (дневен весник)  “шп   иц” (дневен весник; ве ќе не се печати)  ТВ Алфа ТВ Канал 5 ТВ А1 (ве ќе не се емитува)  РСл .    Европа – Радио Слободна Европа   Литература   Badurina, L ., M .   Kovačević (2000), “Publicistički stil – problematizacija pojma”, u: Riječki filološki   dani 19-26, Zbornik radova 3, Rijeka  Coupland, Nikolas (2007), Style  .    Language Variation and Identity , Cambridge University Press,   Cambridge  Героски, Бранко (2005), Биди новинар, Матица македонска, Скопје  Ѓуркова, Александра (2008), “Социолингвистички аспекти на македонскиот јазик: од   стандардизацијата до актуелните тенденции”, Филолошки студии 2008, том 2, Скопје,  Перм, Загреб, Љубљана; www .ph   ilologicalstudies .o   rg  Ѓуркова Александра (2009), “Креативноста и насловот”, Stylistyka  XVIII, Polish Academy of   Sciences, Opole University, Opole, 273-286 .      Katnić-Bakaršić, Marina (1999), Lingvistička stilistika , Research Support Scheme  Клушина, Н  .    И  .    (2010), “Публицистический текст и его стилистические особенности”,   Stylistyka  XIX, Polish Academy of Sciences, Opole University, Opole, 67-78 .  М   инова-Ѓуркова,  Лилјана (2001), “Македонскиот публицистички функционален стил”,   Предавања на XXXIII Меѓународен семинар за македонски јазик, литература и  култура, 19-35, Универзитет “Св .    Кирил и Методиј”, Скопје  Минова-Ѓуркова,  Лилјана (2003), Стилистика на современиот македонски јазик , Магор,   Скопје  Silić, Josip (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika , Disput, Zagreb  Tošović, Branko (1988), Funkcionalni stilovi , Svjetlost, Sarajevo  Треневски, Томислав (2004), Јазикот на печатот во Република Македонија (1989-1999),   докторска дисертација, Филолошки факултет “Блаже Конески”, Скопје  Van Dijk, T  .    A .    (1988), News Analysis: Case Studies of International and National News in the Press ,   Lawrence Erlbaum Associates, Publishers, Hove and London  Wright, L ., J .    Hope (2005), Stylistics  . A    practical coursebook , Taylor & Francis e-Library   А ЛЕКСАНДРА  Ѓ УРКОВА  :  АКТ У Е ЛНИ     Т ЕНДЕНЦИИ    ВО    МАКЕДОНСКИОТ    П УБ ЛИЦИСТИЧКИ    СТИЛ     361       Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s  figurativnim konceptom u prijedložno-padežnih  izraza s mjesnim i prostornim značenjem   Ovo je je prikaz jednog sintaksičkog modela formiranog po figurativnom načelu, pri  čemu se struktuiranje jezičkog sadržaja, i značenje istog, određuje i vrši po istom onom  konceptu po kojem nastaju figure metaforike  .    Značenje takvog izraza determinirano je   kontekstom, nedoslovnim čitanjem jezičkog sadržaja  .    Zato se naizgled jezički nedopu -  stive forme nameću svojim novim, figurativnim značenjem  .    Zamjena, odnosno, reduk-  cija jezičkog sadržaja, izvršena je tako da se čuva logička veza s ishodišnim, doslovnim  sadržajem .    Ovaj koncept nalazimo pri upotrebi prijedložno-padežnih izraza s mjesnim   i prostornim značenjem  .    Jezički znak mijenja se metonimijskim preslikavanjem  .    Time   se ostvaruje brža razmjena informacija u procesu komunikacije, a doslovnim shvata -  njem može doći i do smetnji u komunikacijskom kanalu .    Ovaj rad pokazuje gramatičku   opravdanost takvih jezičkih formi i izraza, i tako rješava moguće dileme oko određenih  pravopisnih pitanja i nedoumica  .   K   ljučne riječi:  figurativni koncept, mjesno značenje, metonimija, pravopis, jezičke nedo -  umice, gramatička norma, sintaksa padeža, lingvistička stilistika .      An overview of a syntactic model formed by a figurative principle in the  prepositional-case constructions with the local and spatial meaning This is an overview of a syntactic model formed by a figurative principle, where the  structuring of the linguistic content and its meaning, is determined and made by that  same concept by which metaphorical forms evolve .    The meaning of such term is defined   by the context, literal reading of the language content  .    Therefore, the seemingly unaccep -  table forms of language impose their new, figurative meaning  .    The replacement, or reduc -  tion of the lingual content, is conducted in a way that it preserves the logical connection to  the point of origin, the literal content  .    This concept is found in the use of prepositional and   case significant terms i .e .    their local and spatial properties  .    The linguistic sign is changed   by metonymic mapping .    This enables a better exchange of information in the commu -  nication process, a literal understanding can lead to interference in the communication  channel .    This paper demonstrates the grammatical validity of such linguistic forms and   expressions, and thus resolves the possible dilemma about certain spelling issues  .   K   ey words:  figurative concept, local meaning, metonymy, orthography, language di -  lemmas, grammatical norms, the syntax of cases, linguistic stylistics .   UDK : 811 .163 .4*3'373 .612 .2     362   1. Uvod Prijedložno-padežni izrazi s mjesnim i prostornim značenjem specifične su prirode  već samim svojim semantičkim poljem – mjesto, odnosno prostor, jedna je od glavnih  odrednica čovjekovog života: sve se dešava u prostoru i vremenu, a vrijeme nije ništa   drugo nego jedno od obilježja promjena upravo u prostoru  .    Figurativni ili metaforički   govor je pokušaj da se nešto nepoznato predstavi nečim bliskim, poznatim .    Zato je poli-  semičnost jedne od jedinica u prijedložno-padežnom izrazu uzrokom da se takav izraz  moguće čita figurativno, jer je i kreiran upravo zahvaljujući struktuiranju jezičkih jedi -  nica po figurativnom načelu, tj .    uokvirenim u figurativni koncept .    Koliko je taj koncept   razumljiv, zavisi od toga koliko je pokušaj uspješan  .    Doslovno struktuiranje jezičkih   jedinica predstavlja općepoznati i razumljivi spoj  .    Onda kad je jedna jezička (sintaksič -  ka) struktura formirana po drukčijem, odnosno figurativnom načelu drukčije je i nje -  no značenje .    Međutim, značenje je samo posljedica i mnogo važnija je sama struktura  .      Jer, kako ograničenim brojem sredstava kreirati baš onakvu strukturu kojom se postiže  tačno željeno značenje? Nedoumica može da se javi ne samo u čitanju već i u kreiranju  jezičkog izraza .    Naravno, to kreiranje, iako može da bude figurativno, često je pritom i u   domeni nesvjesnog – koristimo figuraciju, a nismo je ni svjesni  .    To se uklapa i u teorije   kognitivne lingvistike o sveprisutnosti metafore u jeziku i govoru .   1.   1. Promjena znaka i promjena značenja  Ako jedna riječ promijeni svoje značenje, time će ona postati oznaka za neki drugi   pojam .    Tako će i određeni pojam dobiti novu oznaku, kao što je data riječ dobila novo   značenje .    Naravno, može se prikazati i tačno utvrđen koncept po kojem dolazi do rea -  lizacije ove lingvističke pojave  .    “Reči menjaju značenja, vezuju se za razne, po nečem   srodne, bliske, slične predmete sa onima koje su prvobitno označavale .” (   Pavlović 1969) .      Dakle, promjena se događa uslijed postojećih logičkih veza po sličnosti s prvobitnim  jezičkim sadržajem .    Ako je veza vidljiva, i nove forme postaju jasne, bez obzira na pro -  mjenu znakova ili značenja .  O   čigledno postoji mogućnost izbora pri upotrebi jezičkih sredstava, odnosno, ima   više načina jezičkog izražavanja  .    Poznato je da tamo gdje postoji izbor formira se stil  .      Jezička sredstva koja doprinose izražajnom efektu proučava stilistika .    Odnosno, (    . . .   ) lin -  gvistička stilistika, ili, kako se još naziva, afektivna stilistika, stilistika izraza, lingvistika  stila, nastoji da obuhvati sve načine jezičkog izraza na svim jezičkim nivoima” (Murata -  gić-Tuna 2008) .  V   išeznačnost jezičkih jedinica, uz postojanje više mogućnosti njiho -  vog udruživanja, direktno nam omogućava kreiranje stilski obilježenih, nesvakidašnjih  (ili svakidašnjih?) formi, koje po svojoj strukturi mogu biti neobične, ali se isto tako  često ubrajaju i u sasvim uobičajene forme, postaju ustaljene, pa čak i neizbježne, ili  nezamjenljive u datom kontekstu  .    Takve forme, umjesto doslovnog, imaju figurativno   shvaćen princip pridruživanja značenja, pa se tako i shvaćaju – figurativno  .    Formira-  nje, odnosno modeliranje jezičkog sadržaja vrši se po figurativnom konceptu, po istom  onom načelu po kojem nastaju tropi figure, odnosno figure metaforike .   1.   2. Stilski markirano vs. gramatički korektno  Postavlja se pitanje kako se određene gramatičke forme razvijaju od svog osnovnog   do figurativno shvaćenog sadržaja  .    Postoje li ograničenja u izgradnji stila i kako jedan    Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s figurativnim konceptom . . .     363   izraz od stilski markiranog postaje uobičajena gramatička struktura? Naime, treba zna-  ti da stilski markiran jezički izraz jeste ujedno i gramatički korektan  .   “Stilistički oblik   rečenice, kao i svake druge gramatičke kategorije, pripada normativnoj gramatici i gra -  matički mora da bude pravilan  .” (   Ćorac 1974) .    Obično važi činjenica da se stilski mar -  kirane forme koriste samo u određenim uslovima koji su specifične prirode, pa se npr  .      prilikom umjetničkog izražavanja koriste manje uobičajena sredstva od ustaljenih formi  kolokvijalnog iskaza .    Figurativni koncept formiranja jezičkog izraza nerijetko biva teško   uočen u oblicima koji su uslijed već frekventne upotrebe izgubili status stilski markira -  nih formi .    Uzroci, uslovi i efekti ovih pojava u domenu su lingvističke stilistike  .    Poznato   je - “Stilistika proučava uzroke, uslove i efekte upotrebe jezičkih izraza, a semantika  proučava i gramatička i stilistička značenja jezičkih jedinica .”    (Ćorac 1974)  .  D   akle, što se stilistike i semantike tiče, razlika je samo u pristupu  .    Glavno obilježje   stilistike moglo bi se tražiti u činjenici da pokazuje uzroke i uslove formiranja jezič -  kog izraza, i tako ulazi u srž prirode jezika  .    Upravo to jeste važno kod nastajanja figura   metaforike, tzv .    figura tropa .    Jedna od tropi figura  jeste i metonimija  .    Metonimija (grč  .   p   romjena imena) je figura redukcije iz grupe tropi figura  .    Znači da se proces promjene je -  zičkog znaka odvija putem redukcije, ali kako bi se značenje zadržalo, dakako, redukcija  se izvodi po određenoj logičkoj vezi .    Radi postizanja pragmatičnosti u komunikacijskim   činovima dolazi do izbora one jezičke jedinice koja je u žiži određene pojave ili pojma,  pa se takva jedinica uvodi kao zamjena za sve ono čemu je ona srž, za sve ono što se po  određenim principima može s njom povezati, ili stoji u nekom naporednom odnosu s  njom .    Afektno stanje, dakako, zahtijeva fokusiranje na elementarni dio pojma o kojem   se govori .    Tako nastaje metonimija .    Vankontekstualni ambijent dovest će u pitanje valja -  nost formi i izraza iskazanih na ovaj način .   1.   3. Primjena semantičke transpozicije  Moguće je pokazati kako dolazi do metonimije, zamjene značenja, odnosno nastan -  ka figurativnih značenja riječi  .    Novo značenje naziva se transponovano  značenje, a postu -  pak koji dovodi do ove pojave naziva se transpozicija  . “   Transpozicija je stilistička katego-  rija koja nastaje transferom semantičkog i sintaksičkog osnovnog elementa gramatičke  kategorije .    Njen glavni uzrok je afektivan stav pisca prema licu ili predmetu, prema građi   i stvarnosti, kao i afektivnost govornog lica u trenutku govora .”    (Ćorac 1974)  .  A   fektivno stanje jeste okruženje u kojem se transpozicija javlja, ali se prilikom već   ustaljene upotrebe transponovanog značenja ono ne mora nužno primijeniti u stanju  afektivnosti, već upravo (p)ostaje ustaljena forma datog izraza pa transponovana for -  mulacija popunjava mjesto u praznom polju ispred kojeg stoji pitanje kako nešto reći i  situaciona funkcija jedne takve forme postaje nezamjenljiva  .    Zato se često figurativno   značenje svojom frekventnom upotrebom nameće kao jedini izbor u datoj situaciji ili  kontekstu .    Funkcija izraza prednjači nad značenjem, sadržaj prednjači nad formom, do-  slovno čitanje je prevladano fokusiranjem na funkcionalnost određene forme izraza, pa  moguće figurativno značenje pritom uopće nije primjetno  .    Tek dubljim promatranjem   dolazimo do zaključka da je metonimizacija, odnosno figurativno značenje riječi nastalo  transponovanjem značenja, glavni uzrok postojanja baš takve forme određenog iskaza u  tačno određenoj funkciji upotrebe  .   T   eorijski, ova pojava razmatra se u okvirima semantike, odnosno semantostilistike  .      Ipak, rezultat se osjeti i na morfološkom i na sintaksičkom planu  .    Po definiciji –  “Se-     364   mantička transpozicija se javlja u obliku transponovanja značenja leksike i značenja gra -  matičkih kategorija .   Semantička transpozicija leksike daje figurativna značenja  riječi, . . .”   (Ć   orac 1974)  .   2   . Funkcije figurativnog imenskog mjesnog adverbijala s prijedlozima  Kako prijedložno-padežne formulacije sa značenjem mjesta izvršavaju nekoliko sintak -  sičkih funkcija, preciznije: “U prostoj rečenici značenja mesta i pravca se vrlo često iska-  zuje predloško-padežnim konstrukcijama u različitim rečeničnim modelima i sa različi -  tim sintaksičkim funkcijama” (Piper 2001:65), osnovni rečenični model koji sadrži PPI s   figurativnim konceptom i mjesnim značenjem, isto tako, moguće je izraziti na nekoliko  načina:  1 .    Nekongruentnim atributom: Prodat ćemo kuću na moru .  2 . A   nalitičkim predikatom: Neko je na telefonu  .  3 .    Adverbijalnom odredbom: Sreli smo se na vratima .  I   menski mjesni adverbijal pri funkcionalnoj preobrazbi poprima značenje nekon -  gruentnog atributa (1); može se javiti i kao dio analitičkog predikata (2), ili stoji kao do -  puna predikatu (3) .    Inače, imenski adverbijal najčešće dolazi s prijedlozima, s izuzetkom   određenih besprijedloških formi:   (4) Šetali smo morem  .  S   vi ovi primjeri u osnovi sadrže imenski mjesni adverbijal .  S   truktura rečenice, kao i struktura sintagme, izdvajaju se kao uži i širi koncept   struktuiranja jezičkog sadržaja  .    Kazano je već da model PPI-a ustvari učestvuje u iz -  gradnji rečeničnog modela  .    Figurativni koncept poštuje se i na sintagmatskom i na re -  čeničnom nivou .    Mjesni prijedlozi učestvuju u realizaciji semantičkog značenja i kon -  ceptualno učestvuju u figurativnom modeliranju cijelog iskaza, isto kao i adverbijalne  mjesne dopune .   S   tvarna transpozicija odigrava se u strukturi mjesnog adverbijala  .    Mjesna adverbi-  jalna sintagma pojavljuje se u utvrđenom padežnom obliku iz kojeg čitamo figurativno,  ali i doslovno značenje PPI-a  .    Tako postoji osnovni model prijedložno-padežnog izraza   s mjesnim značenjem, o čemu će u nastavku biti riječi  .    Našem jeziku svojstveni su i sta-  tični i dinamični prostorni odnosi  .    Pri iskazivanju mjesnih relacija prisutan je statični   odnos, odnosno lokaliziranost u prostoru kojom se određuje mjesto  .    Dinamični odnos   svojstven je prostornim relacijama gdje je kretanje u prostoru, tj  .    odnos koji je uspo -  stavljen između dva mjesta u prostoru izražava relacijom direktivnosti, pravca, odnosno  usmjerenosti  .   3   . Oblici prijedložno-padežnih izraza s figurativnim konceptom  Prijedložno-padežne konstrukcije u funkciji imenskog mjesnog adverbijala moguće je  pratiti gotovo u svim padežnim oblicima uz koje idu prijedlozi mjesnog značenja  .    Pri-  mjeri s figurativnim konceptom podrazumijevaju tačno određene spojeve prostornih  (mjesnih) prijedloga i imenske riječi  .    Izgradnja figurativnog koncepta moguća je samo   uz semantičko pomjeranje u značenju glagola u predikatu ili uz pomjeranje značenja  mjesnog prijedloga, ili imenskog dijela PPI-a .       Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s figurativnim konceptom . . .     365   3.1. Primjeri u genitivu s prijedlozima s, iz, od, ispred  Primjer (1)  Ne usudivši se da učini nijedan pokret rukom, da kaže nijednu reč, da   bi joj priznao, bio je radostan da je se bar otarasi i da mu se već jednom skine s vrata  taj jad, koji se svaki dan ponavljao  .    (Seobe, Crnjanski) sadrži nama već poznat frazalni   oblik - Skinuti s vrata, u figurativnom značenju oslobađanja od tereta  .    Objekt je označen   apstraktnom imenicom (jad), pa će samim tim ispravno razumijevanje konteksta biti  olakšano .    Pravi kontekst je sljedeći: “On se želi otarasiti nje  .    Ona je teret na njegovu vratu  .      Ona je njemu teret .    To je jad koji se svaki dan ponavlja .”    P   oznato je da imenica prozor,  kao u primjeru (2) Tako je bila okružena sa svih strana   zanimljivostima života našeg malog mjesta, pa je mogla birati šta je htjela, trebalo se samo  prebaciti s prozora na prozor .    ( Marinković, Ruke), može imati nekoliko značenja, jer se   sam prozor sastoji od okvira, kanata i sl  .    Dio izraza (2) Prebaciti se s prozora na prozor   u navedenom primjeru pak nema frazalno obilježje i može se čitati doslovno  .    “Biti na   prozoru” ili “gledati s prozora” ne znači i biti ili sjediti na prozorskom okviru .    Određena   individua u ovom slučaju nalazi se pored prozora  . I   pak, ako neko zaista sjedi na prozor-  skom oknu, a ne ispred prozora , možemo taj sadržaj označiti ovim istim izrazom .    Isto je   i s primjerom (3) Pogledaj s prozora  .  A   ko vam je nešto/neko na očima,  možete mu uputiti poruku da se skloni, izražaj -  nom formulacijom (4) Skloni mi se s očiju  .    Oči su sinonim za vid, vidno polje  .    Metoni-  mijskim uvrštavanjem pojam oči zamjenjuje vidno polje . Na    očima označava vidno polje .  M   ože se desiti da će neko nekome, recimo, pitu s glave jesti , u slučaju da je spome -  nuto jelo u određenoj posudi, ali vjerujem da niko ne želi jesti nešto sa svojih ili nečijih  noga, bez posude pogotovo, kao u primjeru (5) Pojedi nešto s noga .    Uraditi nešto s noga    je poznata fraza za obaviti posao usput .    Ovdje nije upotrijebljen adverbijal za mjesto, već   adverbijal za način .    Kontekstualno shvaćeno, metonimijski su zamijenjeni izrazi s noga i   stojeći . J   er, stoji se na nogama .  Z   amislite (6) auto koje izlazi ili ne izlazi iz nečije glave  .    Naravno, i ovaj izraz shva -  ćamo figurativno . ‘Ne    izlaziti iz glave’ znači isto što i ‘ ostati u glavi’, što se podudara sa   značenjem memorisanja, odnosno pamćenja .    Ono što je zapamćeno je dio misli, misli se   nalaze u glavi, pa je metonimijskom zamjenom za oznaku misli iskorištena riječ glava  .   D   rugi koncept metonimizacije prisutan je i zamjenom oznake slika auta oznakom auto .      Kontekstualno shvaćen primjer imao bi značenje - Slika onog auta ne izlazi iz mojih  misli .  P   ostoji pregršt poslovičnih fraza u našem jeziku koje su slične prethodno objašnje -  nim primjerima .    Tako se poznata fraza (7) Daleko od očiju, daleko od srca tumači znače -  njem: Daleko od pogleda, daleko od ljubavi .  A   ko vam je nešto bilo  ispred nosa, a niste to vidjeli, nećemo reći da ste nepažljivi, već   samo da ste bili blizu datom predmetu ili pojavi, kao u primjeru (8) Autobus mi pobježe  ispred nosa .   3   .2. Primjeri  u dativu s prijedlozima ka, prema  Znano je da postoji uobičajena fraza kojom ćemo upozoriti eventualnog sagovorni-  ka da određene stvari, slučajeve ili pojmove ne uzima previše za ozbiljno, pa tako može-  mo reći (1) Nemoj to uzimati k srcu .    Spomenuta fraza izjednačava se s izrazom - Shvatiti   isuviše lično, s velikim osjećajem .    Srce je sinonim za našu ličnost i osjećaje .     366   Određena individua može da voli ili ne voli vlastiti kućni prag  .   Pod objektom vo -  ljenja ovdje svakako nećemo podrazumijevati komad daske iskorišten za konstrukciju  praga na vratima kuće  .    Sam kućni prag sinonim je za cijelu kuću  .    Doslovno, nekom se   pak može naročito svidjeti i određeni komad daske u formi kućnog praga, ali to već ne  bi bio figurativni koncept  .    Metonimizacijom, kućni prag je redukovani pojam za sliku   kuće u cjelini, kao u primjeru (2) Poslije toga nikada više nije osjetio ljubav prema kućnom  pragu, otputovao je, i nikada se više nije vratio .   3   .3. Primjeri u akuzativu s prijedlozima na, u, kroz, niz, uz  Desi se počesto da profesor u školi  obraćajući se učeniku izgovori onu već uobičajenu   sentencu (1)  Izađi na tablu .    Prijedlog na pritom ima značenje direktivnosti, kao prijedlog   prema . Z   ahtijevati od učenika da krene prema tabli nema čisto značenje usmjerenosti u   prostoru . K   renuti prema tabli znači ići na provjeru znanja  .    Metonimizacija je izvršena   redukcijom izraza provjera znanja na tabli (ispitivanje), gdje  tabla svakako jeste srž ovog   pojma, kao sinonim za ispitivanje  . R   ekli smo da prijedlog na  može imati i semantičku   komponentu direktivnosti, sličnu prijedlogu prema .    Značenje je “horizontalno na” , a ne   vertikalno, koje je uobičajeno kod ovog prijedloga .    Tako se čuje i – Pošao na me (Krenuo   prema meni) ili – Pas laje na mene ( Laje prema meni ) .    Direktivnost ovdje predstavlja   dolazak na cilj, odnosno cilj ili usmjerenost kretanja  .  P   oznata je fraza Popeti se nekome na glavu u značenju tereta  ili dosade    . D   oslovno,   dijete se ocu može popeti na glavu .    Figurativno, to može značiti da je dijete pretjeralo u   nečemu, i time je dojadilo ocu  .    Slično je i u primjeru  (2) Vi ste rospija koja se popela na   glavu cijelom svijetu .    (Ostrvo, Selimović)  .      Može biti da poteku suze radosnice, izađu na oči  .    Iz očiju može izbijati i mržnja ili   ljubav .    Ipak, pogriješit ćete ako mislite da je tačno da vam neka osoba može izaći na oči,   ako to shvatate doslovno .    Zato se i kaže (3) Nemoj mi više na oči izlaziti u značenju zabra -  ne izloženosti pogledu vaših očiju .    Slično tome, kaže se (4) Izađi na sunce .  P   ogrdno, neko će reći (5) Otići ćeš u neku stvar , misleći figurativno, poručujući da   se neko vrati tamo odakle je i došao  .    Neko će se ovome čuditi, i u nemogućnosti da išta   razumije, reći (6) To mi zaista ne ide u glavu .  K   roz grad šetamo, kroz šumu prolaze mnogi, a ponešto može i (6) proći kroz glavu .  U l   jutnji sagovornik vam saopćava (7) Nemoj mi ići uz nos govoreći vam da mu se   ne suprotstavljate .   P   odilazimo li kome, reći će da (8) mu idemo niz dlaku .   3   .4. Primjeri u instrumentalu s prijedlozima sa, za, pred i pod  Čujemo da je neko (1) S fakultetom bio na seminaru ili je (2) Sa školom otišao na   ekskurziju . N   erijetko ih se i pita (3) Kako ide škola? (Nominativ) ili (4) Kako ide fakultet?   Fakultet i škola nigdje ne idu, naravno  .    U primjeru (1) i (2) škola i fakultet su sinonim   za školski kolektiv ili  fakultetski kolegij .    Primjeri (3) i (4) metonimiraju izraze nastava /   učenje / škola .  K   ojeg li nespretnog komentatora jedne fudbalske utakmice koji pomalo zbunjeno   izgovara (5) Nije im (igračima) to pošlo za rukom,  .    . .o   vaj,…za nogom, ništa im ne polazi za   nogom, ne znajući da poći za rukom predstavlja frazu okamenjenog značenja uspjeti , a da   poći za nogom može samo pas ili neka krvoločna životinja .   Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s figurativnim konceptom . . .     367   Ako vam poslije određene nesretne okolnosti upute prijekor da (6) vam se sve do -  gađalo pred nosom, a niste poduzeli ništa , bit će da vam žele saopćiti da ste bili  u blizini   datog nesretnog slučaja .  V   jerski izvori kažu (7) Raj je pod majčinim nogama (Muhammed, a .s .)   , pa niko nije   gledao u majčine noge želeći vidjeti raj  .    Ko bude sa zadovoljstvom služio majci i bude u   poziciji da je uzme za sladak teret, bacivši joj se pod noge, pomažući njoj, može zaraditi  ulazak u raj .      3.5. Primjeri u lokativu s prijedlozima u, na i po  U narodu se čuje doskočica: U čem’ baba hljebe kuha? - u suknji! U čem’ baba među   druge? - u suknji .    Građena je upravo zahvaljujući figurativnom konceptu u spoju prijed-  loga i imenice .    Naravno, doslovno, baba hljeb kuha u nekoj posudi, a ne u suknji .    Slično   je i s primjerom (1) Dočekao je i to, da vidi jedne oktobarske noći polugol, u svojoj spavaćoj  košulji, bez kaputa, u gaćama, kako “nekakvi barabe” pale njegov kostanjevečki krov,  .    . .      (Krleža, PFL ) .    Jasno, mjesne dopune ovdje se odnose na subjekt, a ne na predikat .  A   ko kažemo da nam je stalno u glavi  dijete koje je otišlo na ekskurziju, pitanje je   može li dijete istovremeno biti na oba mjesta  .    Naše misli su nama u glavi , a dijete nam   može biti u mislima, tj    . mi   sao o djetetu je u našoj glavi; pa slobodno možemo reći i (2) U   glavi mi Aleksa Šantić sa značenjem da mislimo na spomenutog pjesnika .  K   akvog li nespretnog sportskog novinara koji u jednom TV-izvještaju kaže (3) Igrači   Slobode su držali konce u svojim nogama  .    Poznati je frazalni oblik Držati konce u ruka -  ma sa značenjem uspostavljanja kontrole i vladanja istom  .    Ne poznavati vlastiti jezik,   mijenjati frazalno ustaljene oblike koji imaju svoj kontekst kreiranjem novih iskaza s  doslovnim kontekstom istih, što je ovdje slučaj, znači stvoriti potpuno zbrkane, apsurdne  i nerijetko smiješne izražajne forme .  M   ožemo li nekoga imati u šaci? Apstrahirano u značenju da nekoga imamo u svojoj   ovlasti, držeći pod kontrolom sve što ga se tiče, metonimijskom redukcijom mijenjamo  oznaku tebe (neko) za sve njegove stvari, ono što ga se tiče, tj  .    stvari su sinonim za njega   samog .    Imati u šaci je poznati frazem sa značenjem kontrole  .    Pa kažemo (4)  Imam te u   šaci . Č   esto se desi da ćemo poželjeti da sjedimo na suncu,  a nekada se desi da na suncu   ležimo po cijeli dan .    Ovaj koncept sadrži se i u primjeru (5) Biskup je stigao na naš mali   otok .    Leprša na suncu dalmatika, razvijorio maestral baldahine i crkvene zastave, trešte   glazbe i fanfare, bubnjevi mahnitaju, zvona zvone od ranoga jutra  .    (Marinković) Ovdje je   na suncu = na dejstvu sunčevih zraka . I su   nčeve zrake su sunce, pa se zato kaže na suncu  .   O   vaj primjer je razmatran i u Lingvističkim ogledima Milke Ivić (Ivić 2005:178)  .  U n   arodnoj usmenoj lirici slušamo stihove (7) Sve djevojke Bembašanke na kapiji   stajahu, samo moja mila draga na demirli pendžeru  .    Možemo u mislima kreirati sliku   kako se nekoliko raspjevanih ptičica nalazi na našoj kapiji  .    Dovoljno su male da hode i   skakuću rubnim dijelovima kapije, čak i na njenim eventualnim oštrim šiljcima .    Da li je   isti slučaj s djevojkama iz primjera (7)? Nedoslovnim čitanjem, u ovom primjeru kapija    jeste sinonim za ulaz  . A   , moglo bi se desiti da se nekoliko djevojaka ljuljuška doslovno   na kapiji    .    Ipak, one su ispred pendžera, i kod kapije .    Objasnili smo kako je došlo do izra-  žajne forme koju nudi primjer (7) .    Slično je i sa primjerima (8) Zastao sam na vratima i   slušao: “Tebi, majko, misli lete, preko polja i dolina, iz daleka primi pozdrav, od najdražeg     368   svoga sina . . .”   (Jergović)  i (9) Krenuli smo im u susret, sreli se na vratima, pozdravljajući se   pogledao sam krišom i letimice u njeno lice,… (Meša Selimović,  Derviš i smrt) . Na  jnovija   pojava metonimizacije sa sličnim primjerom čuje se kada nas obavijeste da određena  individua prečesto koristi računar (10) Ona je po cijeli dan na kompjuteru  .    Tako i mi   ponekad budemo na ručku, na kafi, na semaforima, ili možda čak i na TV-u  . Si   mpatičan   primjer dosjetljivosti za kreiranje šaljivih situacija donosi jedna fotografija s nazivom  VODA NA MARSU . S   adržaj fotografije pokazuje čašu vode snimljenu na čokoladici s   imenom MARS .    (Ovo nije reklama!)  Ako u trenutku uspostavljanja telefonske linije s druge strane začujemo da je neko   pored telefona, to bi s prostornog stajališta bilo tačno  .    Međutim, još ljudi može biti pored   telefona, a onaj s kim razgovaramo je na telefonskoj vezi , metonimijski uzeto kao na   telefonu .    Zato se i kaže (6) Ko je na telefonu? Ovaj primjer je bio dosta popularan, jedno   vrijeme od nekih lingvista osporavan, kao nemoguć, pa je našao mjesto u priručniku  Naš jezik u praksi (Šipka 1979:73), ali i u Rečniku jezičkih nedoumica (Klajn 2004: 222)  .  D   esi se da neko  (11)  Hoda po kući  .    Ova se rečenica koristi kada hoćemo reći da   neko hoda po kućnom krovu, a time i po kući .    Međutim, hodeći kroz kuću, ili po površini   unutar kućnih prostorija dobijamo informaciju da je spomenuta individua u kući  .    Ona   hoda unutar kuće, što je suprotstavljeno doslovnom čitanju ovog istog primjera  .    To je   metonimijski postupak .    Sličan je primjer (12) Cijeli dan po glavi mi se mota ona moja   vjeverica, želeći reći da zapravo cijeli dan mislimo na istu, ona nam je u glavi  .    Umjesto   prijedloga u kojim se inače označava unutrašnjost lokalizacije, i ovdje je kao i u primjeru   (10) iskorišten prijedlog po    .   4.    Zaključak  U čitanju ili kreiranju jezičkog sadržaja mogu nastati jezičke nedoumice kao rezultat  moguće višeznačnosti istog  .    Tamo gdje postoji izbor formira se stil  .    Figure metaforike   učestvuju u ovom procesu  .    Metonimija je figura redukcije koja mijenja jezički znak, za   određeni jezički sadržaj .    Ta promjena slična je rečeničnoj kondenzaciji  .    Nove forme na-  staju po logičkoj vezi s ishodišnim .    To se događa najčešće u afektu, pri čemu je prisutan   već spomenuti figurativni koncept .    Ovu pojavu nazivamo transpozicijom .    Afektna okol-  nost stvara efektne iskaze .    Takvi su i prijedložno-padežni izrazi s mjesnim i prostornim   značenjem koji se, shvaćeni konceptualno, mogu ispravno razumjeti tek nedoslovnim  čitanjem jezičkog sadržaja koji čine  .    Djelimično, uvijek postoji i veza s ishodišnim, do -  slovnim .    Ovu pojavu bilježe svi kosi padeži u kombinaciji s određenim prijedlozima pri   označavanju mjesnog i prostornog značenja .      Izvori   Crnjanski, Miloš (1981), Seobe, Veselin Masleša, Sarajevo  Jergović, Miljenko (1999), Sarajevski Marlboro , Durieux, Zagreb  Krleža, Miroslav (1982), Povratak Filipa Latinovića, Nolit-Prosveta, Zavod za udžbenike, Beograd  Marinković, Ranko (1982), Ruke, Nolit-Prosveta, Zavod za udžbenike, Beograd  Selimović, Meša (2004), Derviš i smrt, Civitas, Biblioteka Dani, Sarajevo   Jasmin Hodžić: O jednom sintaksičkom modelu s figurativnim konceptom . . .     369   Selimović, Meša (2006), Ostrvo, Sabrana dela Meše Selimovića, Book&Marso, Beograd  Marinković, Ranko (1982), Ruke, Nolit-Prosveta, Zavod za udžbenike, Beograd   Literatura   Antonić, Ivana (2008), “O jednom sintaksičko-semantičkom modelu s lokativom”, Južnoslovenski   filolog 64, str .   7-14 .  A   ntonić, Ivana (2004), “Sintaksa i semantika dativa”, Južnoslovenski filolog  LX, Beograd, str .    67-  97    .  A   rsenijević, Nada (2003), “Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku” (I), Zbornik Ma -  tice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/1, Novi Sad   Ćorac, Milorad (1974), Stilistika srpskohrvatskog književnog jezika , Naučna knjiga, Beograd  Gradečak-Erdeljić, Tanja (2005),  “Ilokucijska metonimija u svjetlu kognitivnog pristupa komuni-  kaciji    .    Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike: zbornik , ur    .   J   agoda Granić, 265-274 .    Impresum, Zagreb; Split: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku  Ivić, Milka (1995), O zelenom konju – Novi lingvistički ogledi , Biblioteka XX vek, Slovograf, Beo -  grad  Matas Ivanković, Ivana,  Izražavanje prostornih značenja  padežnim oblicima , u: Hrvatski plus –   Anagram  Klajn, Ivan (2004), Rečnik jezičkih nedoumica , Srpska školska knjiga, Beograd  Muratagić-Tuna, Hasnija (2008), “O lingvističkim interpretacijama”, Bošnjačka riječ III, 11-12,   Novi Pazar, decembar 2008 .  P   avlović, Milivoj (1969), Problemi i principi stilistike , Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije,   Beograd  Piper, Predrag (2001), “Jezik u prostoru i prostor u jeziku”, u: Jezik i prostor , drugo dopunjeno   izdanje, Biblioteka XX vek – Čigoja štampa – Knjižara Krug, Beograd (rad ranije objavljen u   zborniku Yugoslav General Linguistics , Amsterdam, 1988, str .    241-264)   Piper, Predrag et al .    (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika (prosta rečenica) , Institut za srp-  ski jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, Beograd  Piper, Predrag (2008), “Gramatika granice”, Južnoslovenski filolog  64, 307-322 .    MLA –   Priručnik za pisce naučnih radova, Društvo za savremeni jezik Pranjković, Ivo (1993), “Prostorni prijedlozi  .    Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika”,   u: Hrvatska skladnja , 22-26, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb  Šipka, Milan (1979), “Ko je na telefonu?”, u: Naš jezik u praksi , Institut za jezik i književnost u   Sarajevu, Priručnici 2, ur .    Josip Baotić  Udier, Sanda Lucija et al .    (2006), Gramatičko-semantički pristup obradi padeža, LAHOR , časopis   za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik, Vol .1 .    No .1 .  Ž   ugić, Radmila (2006), “Genitivne predloško-padežne sintagme prostorne i mesne semantike u   govoru jablaničkog kraja”, Južnoslovenski filolog  62, str .    259-280 .       371       Marijana Horvat: Sufiksalne imeničke  izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku    (tvorba sufiksima -/a/c, -l/a/c, -telj i -v/a/c)   U radu će se analizirati imeničke izvedenice nastale sufiksalnom tvorbom, konkretno  sufiksima - (a)c , - l(a)c , - telj i - v(a)c , u Voltićevu Ričoslovniku iliričkoga, italijanskoga i   nimačkoga jezika (Beč 1803) .    Sufiksalna je tvorba najplodniji tvorbeni način u imenica,   što potvrđuje i Voltićev korpus .    Velik je broj tih izvedenica star i očekivan te ih je Voltić   preuzeo iz jezika kao gotove tvorbe, ali su mu poslužile i kao model za stvaranje novo -  tvorenica .    Upravo će takve tvorbe posebice biti predmet interesa ovoga rada  .    Posebna   će se pozornost posvetiti i raščlambi neuobičajenih izvedenica, tj  .    situacijama u kojima   određene tipične sufikse nalazimo u posebnim ostvarajima, odnosno onim tvorbama  koje su neobične zbog značenja koje ima izvedenica  .    Također će se ukazati i na izvede -  nice nastale prilagođivanjem stranoga modela, prije svega talijanskoga i njemačkoga .  A   nalizirani će se primjeri određivati prema potvrđenosti, prije svega u odnosu na   potvrde u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU    .   K   ljučne riječi: Josip Voltić, Ričoslovnik (vocabolario – w örterbuch) iliričkoga, italijansko-  ga i nimačkoga jezika, tvorba riječi, sufiksi -(a)c , -l(a)c , -telj i -v(a)c  .   S   uffixational Nominal Derivatives in Voltić’s Ričoslovnik  (by suffixes -(a)c , -l(a)c , -telj i -v(a)c )  The paper deals with the nominal derivatives formed by suffixation (suffixes - (a)c , -l(a)  c, -telj, -v(a)c ) in Voltić’s Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika (Vienna,   1803) .    Suffixation is the most productive way of word formation in nouns  .    This has also   been confirmed by Voltić’s corpus  .    The majority of these derivatives are old and expected   and Voltić has taken them over from the language as such, but they have also served him  as a model for the formation of new words  .    These new derivatives will be analyzed in this   paper .    Special attention will be paid to the analysis of unusual derivatives, i .e .    to cases in   which we find some typical suffixes in special realizations, i .e .    those formational models   which are unusual because of the meaning of the derivative  .    Attention will also be drawn   to derivatives formed by adaptation of the foreign model, primarily Italian and German  .  Th   e analyzed examples will be determined according to their confirmation mostly   in comparison with Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU    .   K   ey words: Josip Voltić, Ričoslovnik (vocabolario – w örterbuch) iliričkoga, italijanskoga i   nimačkoga jezika, word-formation, suffixes - (a)c , -l(a)c , -telj, -v(a)c  .   UDK: 811 .163 .42’367 .622  811   .  163   .  42’374 “18”     372   1. O autoru i djelu Ričoslovnik (vocabolario – w örterbuch)  iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika Jose   Voltiggija tiskan je u Beču 1803  .    godine  .    Autor je, pod prezimenom Voltić, rođen 27  .      siječnja 1750 .    godine u Tinjanu (Antignana) u Istri, gdje je završio osnovnu školu  .    Sred-  njoškolsko obrazovanje nastavio je u isusovačkoj gimnaziji u Gorici  .    Nakon toga ško -  lovao se u Zagrebu .    Život mu je posebice obilježen boravkom u Beču, u kojemu je 1777  .      godine pod imenom Josephus Voltiggi upisao studij prava te, između ostaloga, radio kao  privatni učitelj .   N   a pisanje rječnika odlučio se na poticaj svojega učenika baruna Francesca Marie di   Carnee Stefanea, inače carskoga opunomoćenika za Istru, Dalmaciju i Albaniju, podri -  jetlom Talijana koji je znao da će uspješnosti djelovanja uvelike pridonijeti i poznavanje  jezika kraja koji mu je dodijeljen .1   1 Biografske podatke v .   u Dukat (1929:19, 26), Breyer (1937:3) i Vince (2002:172) .   Marijana Horvat: Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku     373   Rječnik je trojezičan, s hrvatskim kao polaznim stupcem, a s talijanskim i njemač -  kim kao odredišnim jezicima  .   Rječničkoj građi (610 2 stranica) prethode neobrojčeni   predgovori na talijanskom (A chi vorrà leggere ), njemačkom (An die Leser) i latinskom   jeziku (Lecturis Josephus Voltiggi ), zatim poglavlje o izgovoru glasova na talijanskom   (Pronunzia delle lettere alfabetiche) i njemačkom (Die Aussprache der Buchstaben) jezi-  ku te Grammatica illirica čiji su metajezici talijanski i njemački  .    Djelo se tako koncepcij-  ski uklapa u tradiciju većine dopreporodnih rječnika koji uz leksičko blago sadržavaju i  aneksnu gramatiku .      Hrvatski je dio Ričoslovnika pisan tzv .    slavonskom grafijom, a donosi riječi iz svih   triju narječja i navodi potvrde za sva tri refleksa jata (primjerice reka, rika, rijeka; od -  nosno: Reka, ke f .    – fiume – Fluss m .; R   ika, ke f .    – fiume – Fluss m .; R   jeka, ke f .    – fiume   – Fluss m .) .3   Izvori za rječničku građu bili su Mikaljino Blago jezika slovinskoga, Della Bellin Di -  zionario, Belostenčev Gazophylacium, Jambrešićev Lexicon Latinum te prvi dio Stulli -  jeva rječnika (tj .    Lexicon Latino-Italico-Illyricum tiskan 1801 .    godine) .    No, autor je leksi-  kografsku građu znatno proširio  .4   Leksikografski postupak karakterizira navođenje hrvatskih leksema u kanonskom   obliku s pripadajućim gramatičkim odrednicama 5 i odgovarajućim talijanskim i nje -  mačkim6 istovrijednicama (primjerice: Slikka, ke – ritratto, pittura – Bild n .; S  likkovni,   na, no – pittoresco – malerisch; Slutiti, tim, tio – presentire – ahnden) .     Istoznačnice i bliskoznačnice česte su u talijanskom i njemačkom stupcu (npr  .    Za-  viati, viam, viao – torcere, infasciare, incurvare – einbiegen, einwickeln), dok se uz hrvat -  ske natuknice donose samo iznimno (npr .    Zapovidnik, ka, m ., z   apoviditelj – comandan-  te – Befehlshaber m .)7 .  K  atkad se kao natuknica javlja određena sveza riječi, sintagma ili kolokacija (npr  .     Zanesenje u duhu – estasi – Begeisterung f .) .  K   od natuknica koje su vidski parovi glagola istovrijednice se donose dvama načini-  ma: a) tako što se natuknice (tj .    glagoli vidski parovi) zapišu jedna ispod druge i povežu   vitičastom zagradom nakon koje slijede inojezične istovrijednice uobičajenim redom,  npr .  S   liscati, scam, scao          }    ascoltare – zuhören .  S   lisciti, scim, scio   b) istovrijednice za vidske parove daju se kod jedne natuknice, a za drugu se rješa -  vaju uputnicom, npr  .   Z   azirati, ram, rao – spionare, badalucare  – ausspälen  Zazritti v  . z   azirati  .    2 Tiskarska pogrješka: nakon 609 .   slijedi 710 .   stranica .  3 Također ima potvrda da se samo za natuknicu u jednom liku navodi talijanska i njemačka istovrijednica,   dok se likovi s drugim refleksom jata rješavaju uputnicom (primjerice Rjecs v  .   rics; Rics, csi f .   – parola, voce   – Wort n .) .  4 O tome v .   u Dukat 1929:20-24 .  5 Za imenice donosi završni slog genitiva jednine i oznaku roda, za pridjeve završni slog ž  .   i s .   roda, za glagole   završne slogove 1 .   l .   jd .   prezenta i gl .   pridjev radni m .   r .  6 Njemačkim imenicama donosi oznaku roda .  7 Sinonimni se odnos najavljuje i uputnicom, npr .   zapovidalac v .   zapovidnik .     374   Natuknice se nižu abecednim redom grafema, a ne fonema (npr  .   Sag, Sahnuti . . . Sa-  s  taviti . . . S  brisati, Scakka, Scala . . . S  cutiti, Sdrobiti . . . S  korzek . . . Su  za, Suzenje, Suzica (=  sag,   sahnuti . . .    sastaviti . . . sb   risati, šaka, šala . . .    šutiti, sdrobiti    . . .    skorzek . . .    suza, suzenje, suzica)    .   Marijana Horvat: Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku     375   Dosada nema iscrpnih jezičnih analiza i procjena toga rječnika, iako određeni po -  gledi, osvrti i analize postoje (v  .   popis literature)  .   Ovom će prigodom istraživanje biti   usmjereno na Voltićevo rječotvorje, konkretno na imeničke izvedenice tvorene sufiksi -  ma -(a)c , -l(a)c , -telj i -v(a)c  .8   2. Raščlamba imenica izvedenih sufiksima -(a)c , -l(a)c , -telj i -v(a)c  Sufiksacija je najplodniji tvorbeni način u imenica  .    Većina je takvih izvedenica stara i   očekivana te zabilježena u dotadašnjoj leksikografskoj tradiciji kao dio već uspostavlje -  noga jezičnog sustava .    Istraživanje izvedenica tvorenih sufiksima -(a)c , -l(a)c , -telj i -v(a)  c temelji se prije svega na onima u kojima su ti sufiksi poslužili kao model za stvaranje  novih riječi .    Promatrat ćemo ih prema tvorbenomu značenju .      2.1. Vršitelj radnje  Promatrani sufiksi posebice sudjeluju u tvorbi kategorije vršitelja radnje .  P   rimjeri:  -(a)c  – skušavac, smućivac, smutljivac, sudac, trgovac, vabac, vezac, zločinac  -l(a)c  – nosilac, obiralac, pozivalac, pralac, pratilac, tkalac, zapovidalac  -v(a)c  – nalagavac, namakavac, obladavac, obnašavac, odganjavac, pritiskavac, pri -  važavac, skakutavac, spijavac, varavac, vladavac, zrezavac, zvedavac  -telj – nakinčitelj, napazitelj, naučitelj, nositelj, novitelj, obhoditelj, obranitelj, odku-  pitelj, odmamitelj, ogovoritelj, opustitelj, posvetitelj, pridhoditelj, pridobitelj, prikanitelj,  prikršitelj, primenitelj, primitelj, prisvetitelj, privratitelj, razmenitelj, robitelj, rogotrubi -  telj, sleditelj, strojitelj, svršitelj, ubitelj, učitelj, vabitelj, vračitelj, zakonitelj, zapoviditelj,  zlogovoritelj, zmislitelj, zveličitelj, zvršitelj, živočinitelj  .   S   ufiksom -(a)c  imenice se tvore od imeničkih, pridjevnih i glagolskih (prezentskih)   osnova .    Sufiksi -l(a)c , -telj i -v(a)c  dodaju se infinitivnoj osnovi .    Također je vidljivo da se   odglagolne izvedenice sa sufiksom -telj i -v(a)c  podjednako tvore od svršenih i nesvrše -  nih glagola, a s - l(a)c  uglavnom od nesvršenih, što znači da je operativno područje su -  fiksa -l(a)c  uže .    No, područje uporabe, učestalost, a donekle i plodnost pokazuju razlike   u raspodjeli .  I   zvedenica obranitelj u značenju ‘branitelj’ bila je jako proširena u jeziku pisaca od   15 .    do 18  .    stoljeća (v .    AR VIII:438), ali nema potvrda poslije toga vremena  .    Razlog tre -  ba tražiti u tome što je za određene “izvedenice normalniji opis značenja s nesvršenim  glagolom” (Babić 2002:319); dakle, obranitelj  → onaj koji brani  .    “Zbog toga što u opisu   značenja takvih izvedenica dolazi prezent nesvršenih glagola, postoji i težnja da se izve-  denice tvore od njihovih osnova .” (   Babić 2002:320) .  I   zvedenica ubitelj, iako nije bila dio općeprihvaćenoga leksika, jer je potvrđena   samo u Habdelićevu, Belostenčevu i Voltićevu rječniku (v  .    AR XIX:91), svjedoči o velikoj   plodnosti izvođenja sufiksom -telj .       8 Rad je dio opsežne studije o tvorenicama u Voltićevu Ričoslovniku  koja se u Institutu za hrvatski jezik   i jezikoslovlje u Zagrebu izrađuje u okviru projekta Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim  rječnicima (br . 2   120920-0928)  .     376   Od pojedinačnih primjera također izdvajamo skušavac i smućivac, Voltićeve hapak-  solegomenone, nomina agentis prema skušati  i skušavati → skušavam, odnosno smućivati   → smućivam,9 koje izvodi prema već potvrđenomu modelu, tj  .   sufiksom -(a)c  od prezent -  ske osnove .  Ha   paks spijavac tvoren je domaćim sufiksom od strane osnove, prema tal .    spia, spi-  one ‘uhoda’ i spiare  ‘uhoditi’ .10 U istom je značenju zabilježena i tvorenica napazitelj   (spione, Nachforscher), nastala sufiksalnim izvođenjem od glagola napaziti  . N  atuknica   napazitelj potvrđena je još samo u Belostenčevu rječniku (v  .    AR VII:482), pa je jasno   odakle ju je Voltić preuzeo .    Uzor je možda mogao imati i u njemačkoj istovrijednici, tj  .    u   kalkiranju stranoga modela: Nachforscher < nachforschen ‘istraživati, propitkivati’  .  S   pomenimo također da osim vršitelja radnje (tj  .    ‘onaj koji uhodi, dojavljuje’) obje   izvedenice semantički sadržavaju i karakternu crtu, odnosno ljudsku osobinu (‘osoba   sklona prokazivanju drugih ljudi’)  .    Odimenična izvedenica zločinac , inače stara riječ,   semantički također uključuje i karakternu osobinu, kao i smućivac  i smutljivac .    Naime,   u takvim je slučajevima teško razdvojiti sklonost, osobinu od konkretnoga izvršavanja  čina uvjetovana tom sklonošću .  I   zvedenica  strojitelj hapaks je u značenju zanimanja ‘kožar’ (v  .    AR XVI:763) .    Do toga   značenja dolazimo preko inojezičnih istovrijednica, tal  .    cuojajo i njem  .    Gärber .    Starije   potvrde te riječi zabilježene su u značenju ‘upravitelj’ .  U   vidom u AR (XXIII:428) doznajemo da je i živočinitelj Voltićev hapaks .    Tvorenica   je izvedena od glagola živočiniti ‘činiti živim, oživiti koga’, što je također Voltićev hapaks   nastao slaganjem .   S   amo rječničkim potvrdama pripadaju, primjerice, izvedenice pralac , nomina agen-  tis prema prati  (v .    AR XI:359 – Della Bella, Belostenec, Voltić, Stulli) i zvedavac  ‘koji   zveda, ispitivač, istraživač’ (v .    AR XXIII:171 – Habdelić, Vitezović i Voltić)11 .   2.   2. Nositelj osobine    U kategoriji nositelja osobine sufiksi su dodani na pridjev ili na glagolsku osnovu .  P   rimjeri:  -(a)c  – oblizavac, okrpanac, samac, skupac, sladkobuzac, slipac, starac, stranac,   svadljivac, svetac, šepac, tepac, ubožac, uživac, žderac  -l(a)c  – žderalac  -v(a)c – nalagavac, vikavac  .   I   z skupine izdvajamo uživac ‘onaj koji uživa, uživalac’ jer je Voltićev hapaks (v  .    AR   XX:484); odglagolnu izvedenicu nalagavac (< nalagati ) u značenju ‘lažljivac’, koja je po-  tvrđena samo u Belostenčevu i Voltićevu rječniku (v  .    AR VII:411); te oblizavac , što je   vjerojatno preuzeo iz Jambrešićeva rječnika (v .    AR VIII:401) .      2.3. Životinje Od životinja, konkretno konja, određenih karakteristika spomenimo: -(a)c  – vranac  -v(a)c  – prucavac, ritavac .       9 V .   AR XV:383, 816 .  10 V .   AR XVI:20 .   Također su u AR-u zabilježene posuđenice  spija i spijati s potvrdama iz djela Marina Držića .  11 AR na 178 .   str .   navodi natuknicu zvijedavac s primjerom zvedavec iz Belostenca .   M   arijana Horvat: Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku     377   Navedene su potvrde starije od Voltićeva unosa, od kojih izvedenicu prucavac ‘konj   koji se baca (pruca)’ nalazimo samo u rječnicima – Mikaljinu, Della Bellinu i Voltićevu  (v .    AR XII:517) .   2   .4. Etnici i etnoidi  Tvorbu etnika i etnoida ilustriraju primjeri prigorac12, primorac, Slavonac, zagorac .     Tvorba ni jedne od navedenih izvedenica ne pripada Voltiću jer su potvrđene s ranijim  zapisima .    To je odimenično izvođenje sufiksom - (a)c  od  prigorje, primorje, Slavonija i   zagorje .    Spomenimo da je nastanak etnoida, izvedenica prigorac , primorac i zagorac , mo-  guće tumačiti i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom  . N   o, kako su pretpostavljene ishodišne   imenice prigorje, primorje i  zagorje otprije potvrđene kao opći zemljopisni pojmovi, a   spomenute je izvedenice moguće preoblikovati kao ‘osoba iz prigorja/primorja/zagorja’,  mislimo da je tvorba sufiksacijom vjerojatnija  .    Potvrdu takvu pristupu nalazimo i u re -  levantnoj literaturi (v .    Babić 2002) .      2.5. Umanjenice Sufiks -(a)c  potvrđen je i kao deminutivni sufiks, npr .   obločac, slovac,  staračac, vra-  tac, vršac, zrnac, zvonac13 . U hrvatskom standardnom jeziku “sufiks - (a  )c praktički je   neplodan kao umanjenički sufiks” jer od pedesetak takvih imenica danas su umanjenice  samo neke, a ostale imaju posebna značenja (Babić 2002:79) .      Od Voltićevih primjera spomenimo da za obločac  ‘prozorčić’ AR (VIII:402) navodi   samo rječničke potvrde, i to Jambrešićev, Voltićev i Stullijev rječnik .  S   lovac kao deminutiv od slovo  AR (XV:584) bilježi iz Della Belle, Voltića, Stullija i   Kavanjina . Vr   atac  u značenju ‘mali vrat’ imaju samo Della Bella i Voltić (v  .    AR XXI:398),   pa je smjer preuzimanja jasan  .    Riječ je nastala po uzoru na slične tvorbe tipa bratac  ili   gradac .    Kajkavski je lik vratec, kao i slovenski .   Z   a vršac, tj .    ‘dem .    od vrh; rtić, brežuljak’, Voltićev je zapis prva rječnička potvrda,   iako tvorba ne bi bila njegova (usp .    AR XXI:540 koji donosi dvije starije potvrde) .  I   zvedenica zrnac ‘malo zrno, bobica’ također pripada samo rječničkim potvrdama,   od kojih je Voltićev unos najstariji (imaju je Voltić, Stulli, Šulek; v .    AR XXIII:116) .14   2.6. Mocijska tvorba   Mocijsku tvorbu ilustriraju ovi primjeri: naučitelj  – naučiteljica, ogovoritelj – ogovo-  riteljica, pridobitelj – pridobiteljica, zakonitelj – zakoniteljica, znaditelj – znaditeljica, u   kojima se uočavaju ženski mocijski parnjaci tvoreni uobičajenim sufiksom -ica .  S   emantičke mocijske parnjake nalazimo u primjerima igralac  – igralica, obladavac   – obladavica, pralac –  pralica – pralja, primorac –  primorkinja, prodavac –  prodavka,   svadljivac – svadljivka , ubožac –  ubožica, udovac –  udovica .    Tu nije riječ o mocijskoj   tvorbi, jer su oba člana mocijskoga para izvedena od iste riječi, odnosno tvorbene osno -  ve (primjerice udovac/udovica od poimeničena pridjeva udov, a svadljivac/svadljivka od   pridjeva svadljiv )    .    12 AR XI:888: ‘brđanin, gorštak’ samo Della Bella, Belostenec, Jambrešić, Voltić i Stulli .  13 Pored zvonac donosi i zvončić (obje u AR-u zabilježene sa starijim potvrdama; v .   AR XXIII:195, 198) .  14 Spomenimo da Voltić ima i deminutive zrnašce  i zrnce, izvedene sufiksima -ašce i -ce, u AR-u zabilježene   sa starijim potvrdama .   V .   AR XXIII:117 .     378   Prema AR-u (XI:359) izvedenica pralica , pored značenja ‘ona koja pere, pralja’, upo-  trebljavala se također i za osobe muškoga spola: ‘onaj koji pere (pralac)’; kao, primjerice,  imenice izjelica, propalica ili varalica  .    Iako eksplicitnih potvrda nema, na to, navodi se u   AR-u, upućuje prezime Pralica .  M   ocijski odnos imamo i u primjerima zločinac – zločiniteljica, nastalima od tvorbe-  nih osnova zločin (> zločinac), odnosno zločinitelj (> zločiniteljica )    .  Š   to se čestotnosti potvrda tiče, Voltićevoj tvorbi, tj  .    njegovim hapaksima (v  .    AR XXI-  II:39) pripada izvedenica znaditelj ‘izumitelj’, tvorena od prezentske osnove sufiksom   -itelj, kao i ženski mocijski parnjak  znaditeljica15 . Hapaks je i  o  bladavica  (v .   AR   VIII:380) .     Prema AR-u velik je dio navedenih izvedenica zabilježen samo u rječnicima: ogovo-  ritelj (VIII:766; Belostenec, Jambrešić, Voltić i Stulli), ogovoriteljica (VIII:766; Jambrešić   i Voltić), obladavac (VIII:379-380; Belostenec, Jambrešić i Voltić), pralac  (XI:359; Della   Bella, Belostenec, Voltić, Stulli), pralica  (XI:359; Mikalja, Della Bella, Voltić, Stulli), svad -  ljvka16 (XVII:123; Vitezović, Belostenec, Voltić i Stulli), ubožac  (XIX:121; Vitezović i Vol -  tić), ubožica (XIX:122; Vitezović, Jambrešić, Voltić i Stulli), zakoniteljica (XXII:32; Della   Bella, Belostenec i Voltić), zločiniteljica (XXII:937; Belostenec17 i Voltić) .   Spomenimo da   bi posebnu skupinu također činile izvedenice koje su uvidom u AR potvrđene samo u  Stullijevu i Voltićevu rječniku .18 Takav je primjer izvedenica prodavka .  O  stale izvedenice pripadaju znatno starijemu općepoznatomu leksiku  .   3   . Zaključak  Na temelju izabranoga i analiziranoga popisa primjera potvrđuje se da je velik dio tvo -  renica iz promatranoga rječnika znatno stariji od Voltićeva zapisa, što znači da ih je iz  jezika preuzeo kao gotove tvorbe pa su u tom smislu neutralne i očekivane  .    Također   je određeni dio tvorenica preuzeo iz rječnika izvora kojima se služio  .    Za neke od njih   postoje samo rječničke potvrde, tj .    zabilježene su samo u starim rječnicima  .    Te su riječi   pokazatelji svjesna napora svojega tvorca da, s jedne strane, popuni prazna mjesta u lek-  sičkom fondu, obično kada je stranu riječ (jer stari rječnici nisu hrvatski jednojezičnici)  trebalo zamijeniti domaćom, a istovrijednica nije postojala, ili su, s druge strane, po -  kazatelj autorove inventivnosti i bogaćenja postojećega fonda bliskoznačnicama kojima  se tvorbeni modeli proširuju novim sastavnicama  .    Dakle, postojeći je tvorbeni model   poslužio za tvorbu novih riječi, nerijetko tako da određeni tipični sufiks nalazimo u po-   15 Iako AR za natuknicu znaditeljica  ne navodi podatak o izvoru, samo donosi tal  .   i njem  .   istovrijednicu,   vjerojatno je da je potvrda iz Voltićeva rječnika .     16 Svadljivka danas pripada razgovornomu jeziku .  17 Belostenec ima i muški mocijski parnjak zločinitelj (v .   AR XXII:937) .  18  Naime, pretpostavlja se da se Voltić služio prvim dijelom Stullijeva rječnika ( Lexicon Latino-Italico-  Illyricum , 1801 .) s l  atinskim kao polaznim jezikom te da je najdotjeraniji treći dio s talijanskim polaznim   stupcem (Vocabolario Italiano-Illirico-Latino , 1810 .) u k   ojemu se, kao i u prvome dijelu, nalaze riječi kojih   nema u Rječosložju , odnosno u drugome dijelu  s hrvatskim polaznim stupcem iz 1806  .    godine  .    Iz toga   proizlazi da hrvatski leksički fond nije u sva tri dijela isti (usp  .    Brlek  1987:24) .    Osim toga, od Stullijevih je   rječnika AR-u izvor prije svega drugi dio, tj  .    Rječosložje  .    Stoga je potrebno utvrditi smjer preuzimanja riječi   koje su prema AR-u potvrđene samo u Stullijevu i Voltićevu rječniku .   M   arijana Horvat: Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku     379   sebnim ostvarajima, tj  .   njegova je specifična distribucija uz ishodišne osnove ono što   obilježava autorov jezik .       U tom kontekstu treba promatrati i vrednovati Voltićeve hapakse i prvopotvrđeni-  ce, njegov osobit prinos hrvatskoj leksikografiji .   L   iteratura   Ančić-Obradović, Marija (1973), “Teorija tvorbe riječi i njena problematika”, Radovi Filozofskog   fakulteta u Sarajevu  VII, 11-52 .     Babić, Stjepan (2002), Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku , HAZU – Nakladni zavod   Globus, Zagreb  Bauer, Laurie (2002), English Word-Formation , Cambridge University Press, Cambridge  Breyer, Mirko (1937), “Istranin Josip Voltić (Voltiggi), slobodoumnik i leksikograf (1750 – 1825)”,   Jadranski koledar 1937 .,    52-61  .  B   rlek, Mijo (1987), Leksikograf Joakim Stulli , JAZU, Zagreb  Dukat, Vladoje (1929), “Voltićev Ricoslovnik ”, u: Pavle Popović, ur  .,    Prilozi za književnost, jezik,   istoriju i folklor, Knj .    9, 19-31, Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd  Gabrić-Bagarić, Darija (2008), “ Grammatica illirica  Josipa Voltiggija (1803  .)   ”, Rasprave Instituta   za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34, 115-131  .  H   orvat, Marijana, Ermina Ramadanović, “O složenicama i sraslicama (na primjerima iz Voltićeva   Ričoslovnika)”, (u tisku)  Horvat, Marijana, Sanja Perić Gavrančić, “Primjeri preobrazbe u Ričoslovniku  iliričkoga, itali-  janskoga i nimačkoga jezika Josipa Voltića”, (u tisku)  Klajn, Ivan (2003), Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku  .   Drugi deo: sufiksacija i konverzija ,   Zavod za udžbenike i nastavna sredstva – Institut za srpski jezik SANU, Beograd, Matica  srpska, Novi Sad  Ярцева, В .    Н ., г   л .    ред .    (1990), Лингвистический энциклопедический словарь , Советская э н-  циклопедия, Москва  Lohde, Michael (2006), Wortbildung des modernen Deutschen , Narr Francke Attempto Verlag,   Tübingen  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika  .    1880 .-   1976 .    I-XXIII ., J   AZU, Zagreb, (= AR) .  S   ekulić, Ante (1970), “Istranin Josip Voltić – hrvatski jezikoslovac”, Radovi Pedagoške akademije   u Rijeci, 118-132  .  V   ince, Zlatko (2002), Putovima hrvatskoga književnog jezika , III .    dopunjeno izdanje, Nakladni   zavod Matice hrvatske, Zagreb       381       Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku  podonavskega in alpskega prostora   Članek predstavlja panonskoslovanski jezikovni prostor, v katerem je slovansko bogo -  služje Cirila in Metoda omogočilo razvoj zahodnih južnoslovanskih knjižnojezikovnih  različic: kajkavščine, prekmurščine in vzhodne štajerščine  .    Raziskava izhaja iz predpo -  stavke o alpskem in panonskem jezikovnem prostoru, ki sta se razlikovala že v knjiž -  nih pravzorcih slovenskega jezika in sta se ves čas tudi neodvisno razvijala: v alpskem  prostoru se je ob latinsko-nemški tradiciji razvijal osrednjeslovenski knjižni jezik, ki je  po Brižinskih spomenikih doživel močno narečno diferenciacijo; v panonskem prosto -  ru se je ob grško-starocerkvenoslovanski tradiciji razvijal arhaičnejši vzhodnoslovenski  knjižni sestav, ki je še na prelomu 18  .    in 19  .    stoletja ohranjal izvirno “staroslovensko”   skladenjsko podobo  .    Članek prinaša nova spoznanja iz zgodovine slovenskega jezika  .      Odpira dve pomembni vprašanji: (1) ločen razvoj slovenskega jezika v alpskem in panon -  skem jezikovnem prostoru in (2) vprašanje poenotenja slovenske knjižne norme sredi 19  .      stoletja .    V zastavljenem okviru poskuša uspešno odgovoriti na obe vprašanji in opozo -  riti na vrsto novih spoznanj, hkrati pa nakazati pot za nadaljnja raziskovanja zgodovine  slovenskega jezika  .   K   ljučne besede: slovenski jezik, osrednjeslovenska in vzhodnoslovenska jezikovna razli-  čica, prekmurski jezik, alpski jezikovni prostor, podonavski jezikovni prostor .   S   lovene in Contact with Danube and Alpine Regions   Article departs from the pre-condition of Alpine and Pannonian space that have differed  already in ancient literal patterns of Slovenian language and have independently deve -  loped all the time: in Alpine space, besides Latin-German tradition, central Slovenian  literal language developed and witnessed a strong dialectic differentiation after Brižin -  ski spomeniki; in Pannonian space, besides Greek-Old Church Slavic tradition, archaic  East Slovenian literal system developed that preserved an original “old Slovenian” syntax  image still at the change between 18 th and 19th century .   The project brings new cogni -  tions from history of Slovenian language  .   Two important questions shall be opened: (1)   divided development of Slovenian language in Alpine and Pannonian language space  and (2) question of unification of Slovenian literal norms in the middle of 19 th century  .   I  n the set frame, we shall try to successfully answer both questions and show a row of   new cognitions, and at the same time direct the path for further research on history of  Slovenian language  .   K   ey words: Slovenian language, central Slovenian and East Slovenian language differen-  ce, Alpine language space, Pannonian language space .   UDK: 811 .163 .6'286     382   1. Uvod Sodobne raziskave zgodovine slovenskega jezika so dokazale obstoj alpske in panon -  ske različice slovenskega jezika  .    Slovenski knjižni jezik je imel od Brižinski spomeniki   do sredine 19 .    stoletja dvojnični razvoj (Jesenšek 2011:193), in sicer ločeno v alpskem in   panonskem jezikovnem prostoru, ki sta se razlikovala že v prvih knjižnih pravzorcih  slovenskega jezika v času pokristjanjevanja (Orožen 1996:81) in sta se ves čas tudi ne -  odvisno razvijala .    Normativno se je najprej izoblikoval osrednjeslovenski knjižni jezik,   ki je pokrival jezikovno ozemlje osrednjih narečnih skupin (gorenjščina, dolenjščina,  primorščina, koroščina, osrednja štajerščina) .    Tretjina slovenskega prostora pa je pripa -  dala t .    i .    vzhodnoslovenskemu knjižnemu jeziku, ki je imel dve različici – prekmursko   in vzhodnoštajersko .    Prekmurski jezik se je dolga leta izoblikoval ločen od matičnega   ozemlja, zato so tod opazni vplivi kajkavščine in madžarščine .    Na vzhodnoštajersko ra-  zličico vzhodnoslovenskega jezika pa sta odločilno vplivala osrednjeslovenski jezik in  nemška nadoblast, s tem pa tudi jezik .   2   . Slovenski jezik v alpskem jezikovnem prostoru   2.1.  Osrednjeslovenski knjižni jezik poznamo od Trubarja, Krelja, Dalmatina in Bo -  horiča naprej .    Trubar, ki je jezik prvi zapisal v Katekizmu in Abecedniku (1550), se je v   Predgovoru leta 1550 obrnil na “vse Slovence” (“mlade in preproste ljudi naše dežele”); 1 v   želji, da bi ga razumeli Kranjci, Korošci, Štajerci in Primorci, se je odločil za različico slo -  venskega jezika, ki je glasoslovno oblikoslovno in skladenjsko preraščal narečne okvire .      Pravopisno in jezikovno je Trubarjev kranjski jezik izpopolnil Sebastijan Krelj (1567), 2   dokaj stabilno podobo pa je osrednjeslovenski knjižni jezik dobil z Dalmatinovim prevo -  dom Biblije (1584) .    Dalmatinova visoka jezikovna kultura (Merše 2009) je predstavljala   vzor slovenskim cerkvenim in tudi posvetnim piscem 17  .    in 18 .    stoletja, saj je bila Biblija   edina protestantska knjiga, ki v protireformacijskem gibanju na Slovenskem ni zgorela  na grmadi .  S   lovenski protestanti so v 16  .    stoletju opravili veliko delo (Ahačič 2007), saj so na po -  dročju slovenskega jezika in literature nadoknadili zamudništvo, zavestno so se dvignili  nad narečja in tako normirali t  .    i .    osrednjeslovenski knjižni jezik .    Norma in predpisi so   bili ohlapni in spreminjajoči se, pač odvisni od piscev, in že takrat sta se oblikovala vsaj  dva različna jezikovna koncepta – Trubarjev in Kreljev (Orožen 1996:170), sinhroni in  diahroni, živi jezik in tradicija, raba in sistem  .    In že takrat je Dalmatin pokazal, da je po -  trebno poiskati srednjo pot – jezik je sicer res urejen sistem pravil, ki pa morajo izhajati  iz rabe in se ji tudi nenehno prilagajati .       1 Vsem Slouenzom Gnado Myr Mylo ſt inu prauu Spo ſnane bo ſhye  ſku ſi Je ſu ſa Chri ſtu ſa pro ſſim .   Lvbi kerszheniki   Je ſt  ſem lete ſtuke is ſuetiga pi ſma (inu nih islage vte pei ſni  ſhlo ſhene)katere v ſaki  ſastopni zhlouik kir hozhe une-  bu pryti ima veiditi inu der ſhati htim tudi to litanio inu ano pridigo vle te buqnice pu ſtill prepi ſati vna ſh ie ſig   Bogu na zha ſt inu hdobrumu v ſem mladim tar prepro ſtim ludem na ſhe de ſhele .  2 Le-to ortografijo slovenskega pisma smo mi z vestjo inu z dobrim svitom zastopnih bratov tako postavili inu   spomislili tudi na več našiga imena inu jezika ljudi, kir so okuli nas, Dolence, Istrijane, Vipavce & c, kateri   skoraj povsod čisteši slovenski govore kakor mi po Kranju inu koroški deželi, dopolu nembški .    (S .    Krelj, Postila   slovenska, Regensburg 1567)   Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora     383   2.2.  Katoliški pisci 17 .   stoletja jezikovno sprva niso presegali protestantov .   Čandek,   Schönleben in sodobniki so ostali v okvirih cerkvenega in nabožnega slovstva in so je -  zikovno posnemali merila, ki so jih postavili slovenski protestanti  .    Šele obdobje baro -  ka je prineslo nov slog, ki je vnesel v osrednjeslovenski knjižni jezik novo besedje in  drugačno skladnjo .    Matija Kastelic, oče Rogerij, oče Romuld, oče Hipolit, Jernej Basar,   Ahac Steržiner in njihovi posnemovalci so v jeziku dosegli že tako raven, da so se za slo-  venščino začeli zanimati tudi izobraženci  .    Najpomembnejši pisec in oblikovalec osred -  njeslovenskega jezika v baroku je bil pridigar Janez Svetokriški  .    Na prošnjo duhovščine   in s pomočjo raznih mecenov je v osrednjeslovenskem jeziku izdal 233 svojih pridig z  latinsko-slovenskim naslovom Sacrum promptuarium, Sveti priročnik  .    Svetokriški se   je z izdajo pridig povzpel v vrh evropske homelitične literature, jezikovno pa je zago -  varjal praktično stališče – navezoval se je na osrednjeslovensko jezikovno tradicijo, ki  jo je dopolnjeval z značilnostmi govorjenega jezika svojega časa in prostora  . Sp   rejel je   Schönlebnovo ugotovitev o narečni razcepljenosti slovenskega jezika (“ Scribendum est   more gentis, loquendum vero more regionis ”), zato se je odločal za nadnarečni knjižni   jezik, ki je jezikovno združeval in bil razumljiv čim širšemu krogu Slovencev (“ Sledni po   navadi svoje dežele bo govuril, jest pak bom pisal, kakor so Slovenci pisali .”   )    .   2   .3. Pretirano poudarjanje rabe (žive govorice) ob skoraj popolni odsotnosti sistema   se v 17 .    in prvi polovici 18  .    stoletja ni obneslo .    V razsvetljenstvu so se v osrednjesloven -  skem jezikovnem prostoru že pojavili ljudje, ki so si prizadevali razvijati osrednjesloven -  ski knjižni jezik in ga uporabljati tudi v leposlovju  .    Marko Pohlin je napisal Krajnsko   gramatiko (1768) v nemškem jeziku (da bi se Nemci lahko učili slovenskega jezika), ki  kaže na začetke prebujanja narodne zavesti med Slovenci  .    Pohlin se je močno zavzemal   za slovenski jezik (Orožen 2003:391) in upravičeno opozarjal na potrebo, da se v osred -  njeslovenskem knjižnem jeziku začnejo tiskati tudi posvetne pesmi  .    V 3 .    zvezku Krajn-  skih pesmic od lepeh umetnosti (1781), ki jih je urejal Dev, so se Pohlinove želje tudi  uresničile in kmalu zatem je z nastopom Valentina Vodnika doseglo takšno pesništvo  tudi svoj prvi višek .  O   srednjeslovenski knjižni jezik se je glede na pojavitev zvrstnih besedil v drugi po-  lovici 18 .    stoletja začel hitro razvijati in je nadoknadil jezikovno zamudništvo, po zaslugi   Pohlina ter zoisovcev pa je v obdobju janzenizma in jožefizma prišlo tudi do preobraz -  be Dalmatinovega jezika (Orožen 1996:251)  .    Gre za jezikovni sistem, ki se je uveljavil v   katoliškem prevodu Biblije natančno dvesto let po prvem slovenskem prevodu svetega  pisma (1784) .    Prevajanja Nove zaveze se je pred tem lotil že Marko Pohlin, vendar pa   mu ljubljanski škof Herbestein dela ni zaupal  .    Raje se je odločil za Jurija Japlja, ki je že   leta 1773 sodeloval pri uresničevanju janzenističnega programa in je leta 1779 prevedel  jožefinski Veliki katekizem s vprašanji in odgovori .      2.4. V obdobju romantike se je osrednjeslovenski knjižni jezik povsem osamosvojil   in potrdil tudi v leposlovju, ko je s Prešernovimi Poezijami (1846) dosegel najvišji vrh  .      Prvo polovico 19 . s   toletja je za Slovence zaznamovalo jezikoslovno delo Jerneja Kopitar -  ja .    Njegovemu jezikovni konceptu o “ljudski osnovi” (Orožen 1996a:51) osrednjesloven-  skega knjižnega jezika je nasprotoval Matija Čop z idejo o “umetnem jeziku” (Toporišič  1991:455), ki bo Prešernu omogočil naskok na pesniki Parnas  .    Prepričljivejši in na teo -     384   retični spopad pripravljeni Čop je v Abecedni vojni uspešno zagovarjal svoje poglede na  razvoj osrednjeslovenskega knjižnega jezika .   Razkorak med knjižno normo in narečjem   na Slovenskem se je s Čopovim knjižnim modelom osrednjeslovenskega jezika dokonč -  no poglobil, Kopitarjev “spravljivejši” odnos med narečjem in knjižnim jezikom (Orožen  1996a:51; 2003:397) pa je nekaj let kasneje uspešno prenesel na srbska tla Vuk Karadžić,  ki je po Kopitarjevem vzoru (“piši kot govoriš”) prenovil sodobni srbski knjižni jezik in  dokazal, da je Kopitarjev jezikovni koncept prav tako moderen kot Čopov .      V prvi polovici 19  .    stoletja se je na Slovenskem uveljavilo tudi močno ilirsko giba -  nje (Petre 1939), ki pa se je s “prestopom” Stanka Vraza v hrvaški tabor Ljudevita Gaja  umirilo in ni imelo večjih vplivov na razvoj osrednjeslovenskega knjižnega jezika  .    Matija   Majar Ziljski je sicer poskusil teoretično utemeljiti ilirsko idejo vseslovanske jezikovno -  -kulturne koncepcije – šlo je za utopično idejo, da naj bi se začela ilirska “podnarečja”  postopoma integrirati v eno ilirsko knjižno “narečje”; to pa bi se potem obenem z os -  talimi tremi slovanskimi “narečji” (ruščino, poljščino in češčino) “zlilo” v enoten (vse) slovanski jezik .    Majar je Slovencem npr  .    priporočal hrvaško Babukićevo slovnico, nato   pa je še sam izdal Pravila, kako izobraževati ilirsko narečje i u obče slavenski jezik (Lju -  bljana 1848) in Slovnico za Slovence (Ljubljana 1850), učbenik “gosposke” slovenščine z  nekimi ilirskimi prizvoki, zlasti v fleksiji  .    Leta 1851 je izdal še v cirilici pisano “vsesla -  vensko” slovnico .    Šlo je za jezikovne zablode, ki se na Slovenskem niso mogle prijeti  .      Njegovi posnemovalci niso bili uspešni – Levstik jih je obsodil v časopisu Naprej (ne gre  za resne jezikoslovne poglede), Bleiweis pa je npr  .    Razlagovo ilirščino označil za “lunin   jezik”, ki je nerazumljiv in nesprejemljiv za Slovence .    V pomladi narodov se je že uvelja-  vila ideja o Zedinjeni Sloveniji in enotnem slovenskem knjižnem jeziku kot predpogoju  za narodnostno in politično združitev vseh Slovencev v eni državi  .    Nove oblike, ki jih   je Luka Svetec objavil v časopisu Slovenija, 3 Fran Miklošič uspešno uveljavil v prevodu   Občedržavljanskega zakonika (Orožen 1996a:229), v šolskih učbenikih pa so bile uzako -  njene z odlokom z dne 6  .    februarja 1851, so napovedale jezikovno poenotenje slovenske   knjižne norme in od sredine 19 .    stoletja naprej je na Slovenskem prevladala t .    i .    novoslo-  venščina oz .    enotni slovenski knjižni jezik .    Nove oblike so bile najboljši kompromis med   osrednjeslovenskim in vzhodnoslovenskim knjižnim jezikom, med slovenskimi narečji  in kontinuiteto dvojničnega starejšega razvoja slovenskega knjižnega jezika v alpskem in  panonskem jezikovnem prostoru .  V    zgodovinskem razvoju slovenskega jezika je 19 .    stoletje pomembno tudi zato, ker   je slovenščina takrat začela postajati učni predmet  .    Slomškova ideja o nedeljski šoli (Oro -  žen 1996a:103) je bila v razmerah, ki so takrat vladale na slovenskem narodnostnem oze -  mlju, realnost, njegova knjiga Blaže in Nežica v nedeljski šoli pa prvi prepotrebni sloven -  ski učbenik .    To so bili prvi koraki pri uvajanju osrednjega slovenskega knjižnega jezika   kot učnega jezika v šolstvu, sprva le na začetni oz  .    nižji stopnji pouka, v višjih razredih   pa se kljub Miklošičevim prizadevanjem še ni mogla uveljaviti  .    Miklošičevo stališče o   slovenščini v šoli je bilo jasno: materinščina je zakon in edini učni jezik v ljudski šoli,    3 Nove oblike so v posameznih točkah povzete iz Majerjeve slovnice, ki je tako nehote in posredno vendar   vplivala na nastanek ne ilirskega ampak skupnega, enotnega slovenskega knjižnega jezika: (1) namesto  pridevniške končnice -iga uvedejo končnico -ega (lepiga → lepega), (2) namesto samostalniške končnic -am,   -ama uvedejo -om, -oma  (bratam → bratom; z bratama → z bratoma), (3) dosledno zapisovanje soglasniškega   sklopa  -šč- (kršanstvo → krščanstvo), (4) veznik de  → da , (5) členek nar  → naj  (narvčeji → največji), (6)   zapisovanje samoglasniškega r brez polglasnika (vert → vrt)  .       Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora     385   ki ponuja najosnovnejšo izobrazbo .   Zagovarjal je pouk v materinščini, njegova odprtost   pa mu je narekovala še misel, da je v šolah potrebna tudi nemščina, ki se naj poučuje v  višjih šolah  .    Misel je bila dobra in značilna za Miklošičevo razumevanje jezikovnega   pouka na Slovenskem ter skladna z njegovim razmišljanjem o enakopravnem položaju  slovenskega (učnega) jezika v stari Avstriji, žal pa se v šolski praksi ni uveljavila .    Takrat-  no ministrstvo je sprejelo Slomškov predlog (tj .    dvojezičnost že v ljudskih šolah), vendar   so ga v praksi izvajali le v slovenskih šolah (Jesenšek 2000; 2005a:307), ki so od leta 1851  morale sprejeti raznarodovalno dvojezičnost, kljub zagotovilom ministra Leona Thu -  na, da bo glede šolstva upošteval Slomška in Miklošičevo mnenje, da v višji šoli učenje  nemškega jezika ne sme potekati na škodo drugih, za narodovo izobrazbo potrebnih  predmetov (Jesenšek 2005a:332-335) .    Miklošič je bil za dvojezičnost v višjih šolah zaradi   dveh razlogov, in sicer je glede (1) slovenščine zagovarjal idejo, da se morajo v večjezi -  kovni skupnosti uveljavljati t .    i .    narodni jeziki, (2) nemščino pa je zagovarjal zaradi skrbi   za kulturni dvig šolarjev, ki morajo ob materinščini poznati tudi še t  .    i .    svetovne jezike   z bogato kulturno vsebino  .    Nahtigal je tako Miklošičevo skrb za slovenščino razumel   kot odločitev znanstvenika skrajno treznega razuma, kar je seveda vzrok, da se njegova  narodna zavest ni izlivala v čustvene deklamacije, čeprav iz njegovih pogledov na jezik  lahko jasno razberemo, da je zagovarjal premišljeno jezikovno načrtovanje .   3   . Slovenski jezik v panonskem podonavskem jezikovnem prostoru   3.1. V Prekmurju dokazljiva knjižna tradicija ne sega v Trubarjev in Dalmatinov čas,   vendar pa je tudi tam v 18  .    stoletju že obstajal normativno izoblikovan knjižni jezik, ki je   izhajal iz jezikovne tradicije nekdanje panonske slovenščine .      Zanimive novosti prinaša analiziranje prvotno enotnega slovanskega panonskega in   podonavskega jezikovnega prostora, ki ga je zaznamovalo in oblikovalo misijonsko delo  Cirila in Metoda ter starocerkvenoslovansko bogoslužje oz  .    cerkveni prevodi v najstarejši   zapisani južnoslovanski jezik .    Ta prostor se je zaradi zgodovinsko-političnih vzrokov že   na začetku drugega tisočletja razdelil med Slovence, Hrvate in Madžare, ki jih je formal -  no sicer združevala krščanska kultura rimske cerkve, novo nastale upravno-politične in  družbene razmere pa so kmalu začele poglabljati tudi razlike v jeziku  .    V Panoniji sta se   srečali indoevropska in ugrofinska jezikovna skupina in prav ta jezikovni stik je vplival  na tesnejšo povezanost panonskega slovenskega in hrvaško-kajkavskega prostora, predv -  sem tudi zato, ker sta bila madžarski in hrvaško-kajkavski del politično samostojnejša od  slovenskega, ki je bil cerkvenoupravno, politično in kulturno odvisen od nemških (salz-  burška nadškofija do Mure), hrvaško-kajkavskih (leva stran Mure, južno Prekmurje) in  madžarskih (györska škofija, leva stran Mure, severno Prekmurje) interesov .      V tako razdeljenem panonskem jezikovnem prostoru so se v cerkvi oblikovale naj -  prej kajkavščina, nato prekmurščina in za kratek čas še vzhodna štajerščina kot knjižne  različice v okviru panonskega narečnega prostora .    Prekmurski jezik se je najbolj uveljav -  ljal in ohranjal v cerkvi, in sicer kot narodni jezik v pridigi, molitvi in pri petju  .    Cerkvene   pesmi so bili prvi prevodi v prekmurski jezik, danes pa imamo ohranjene rokopisne  pesmarice z zapisi, ki so nastali v 16  ., g   otovo pa že v 17  .    in 18  .    stoletju .    Ohranjenih je   več kot 80 takih pesmaric, najznamenitejši sta starejša in mlajša Martjanska pesmarica  .      Posamezniki so jih prepisovali, prirejali in spreminjali tako, da so postajale vse bolj pre-     386   kmurske in vsebinsko ter jezikovno take, da jih lahko povežemo s prekmurskimi tiski 18  .     in prve polovice 19 .   stoletja, ki so oblikovali normo in predpis prekmurskega knjižnega   jezika .   3   .2. Jezik v prekmurski cerkvi je bila vse do 18  .    stoletja knjižna kajkavščina, ki se je   imenovala slovenski jezik, šele z nastopom prekmurskih protestantov pa se je normiral   tudi prekmurski knjižni jezik  .    To se je zgodilo na podoben način kot v osrednjesloven -  skem knjižnem jeziku, ko so v 16  .    stoletju Trubar, Krelj, Dalmatin in Bohorič začeli iz -  dajati prve slovenske knjige .    V Prekmurju so bili začetniki književne tradicije prav tako   protestanti – njihov program je bil v 18  .    stoletju podoben osrednjeslovenskemu: prva   dva tiska sta bila katekizem in abecednik; ki sta prinesla glavne nauke protestantske  vere (F .    Temlin, Mali Katechismus 1715) in devet strani besedila z abecedo in primeri za   poučevanje branja (Abecedarium Szlovenszko, 1725) .    Temeljno delo prekmurskega pro-  testantskega slovstva 18 .    stoletja (prvi prevod svetega pisma nove zaveze v slovenščino iz   originala – grščina – je delo Števana Küzmiča, Nouvi Zakon 1771) je tako kot Dalmati -  nova Biblija ponudilo jezikovno rešitev, ki je z majhnimi spremembami ostala zavezujo-  ča za vse katoliške in posvetne prekmurske pisce do konca 19 .    stoletja, v publicistiki celo   do konca drugega desetletja 20 .    stoletja .    Prekmurski knjižni jezik ( čisti ali stari slovenski   jezik) se je v 18 .    stoletju ob sorodni kajkavščini (slovenski jezik) oblikoval kot nadnareč-  na tvorba (podoben razvoj kot osrednjeslovenski knjižni jezik 16 .    stoletja) ravenskega in   goričkega govora (dolinske glasosolovne značilnosti so začele prodirati šele na prelomu  19 .    in 20  .    stoletja, ko je prekmurski jezik že začel prehajati v narečne okvire), zavestno   arhaizirana, tj .    predvsem v besedju nanašajoča se na stare slovanske besede, v skladnji in   oblikoslovju pa prav tako upoštevajoča nekatere izvirne rešitve iz slovanskega panonske -  ga prostora .    Tako zasnovan knjižni jezik se je po protestantih (npr  .    M .    Bakoš, M .    Barla)   potrdil v katoliških tiskih Mikloša Küzmiča, ki so jezikovno učinkovali predvsem s po -  gostim ponatiskovanjem (npr .    Szveti evangeyeliomi 1780, Kniga molitvena 1782), višek   pa je dosegel v narodno-prebudnem delu Jožefa Košiča (npr  .    Zobrisan i Szloven i Sloven-  ka med Mürov i Rabov 1845–48, Zgodbe vogerszkoga kralesztva 1848), sledilo je obli -  kovanje strokovnega (npr .    učbeniški sestav, Agustičev Prirodopis s kepami za narodne   šole 1878) in publicističnega jezika (npr  .    Agustičev Prijatel 1875–1878, Kleklove Novine   od 1913 .    leta), na koncu pa se je pojavilo tudi sramežljivo spogledovanje z umetnostnim   jezikom (predvsem v učbenikih, tj  .    berilih – največ je bilo prevodov, nekaj tudi krajših   izvirnih leposlovnih poskusov), in sicer tudi že v času, ko se je po priključitvi Prekmurja  k Sloveniji prekmurski knjižni jezik počasi umikal enotni slovenski knjižni normi, pisna  ustvarjalnost pa je začela prehajati v narečne okvire .      3.3. Panonska slovenščina se je s prekmurskim knjižni jezikom tudi formalno osa -  mosvojila od t .    i .    panonskih slovanskih govorov, med katerimi je do začetka 18  .    stoletja   le kajkavščina ohranjala status knjižnega jezika, medtem ko se vzhodnoslovenski jezik  do takrat ni mogel potrditi v prekmurski cerkvi, kjer so maševali duhovniki, šolani v  Zagrebu in Varaždinu in so pri obredih uporabljali kajkavski jezik in kajkavske lekci -  onarje (npr .    Krajačevićeve evangelije, 1615)  .    Slovenci v Prekmurju niso izgubili svoje -  ga jezikovnega čuta, le panonska kajkavščina jim je bila bližja kot alpska slovenščina v  Dalmatinovi Bibliji – kajkavščina je bila le nadomestni knjižni jezik, nikoli prevladni    Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora     387   jezik, zato ni prišlo do jezikovne asimilacije  .   Zavestno obvladovanje slovenske norme   in prekmurskega pogovornega jezika je ohranjalo razliko med hrvaško kajkavščino in  slovensko prekmurščino tako v besedju kot tudi na vseh jezikovnih ravninah; prav zato  so prekmurski protestanti jezik, ki so ga 18  .    stoletju normirali kot knjižni, namesto slo -  venski (kot so svoj knjižni jezik imenovali kajkavci) imenovali stari slovenski  in ga tako   tudi formalno ločili od kajkavskega .   3   .4. Prekmurski publicistični jezik se je začel razvijati šele v drugi polovici 19  .    sto-  letja v času, ko se je na slovenskem narodnostnem ozemlju vsaj formalno že oblikoval  enoten slovenski knjižni jezik  .    Zamudništvo je potrebno presojati z vidika posebnega   položaja, ki ga je imel prekmurski knjižni jezik v slovenskem jezikovnem razvoju  .    Knjiž-  no se je potrdil v protestantskih tiskih na začetku 18  .    stoletja (skoraj sto sedemdeset let   zamudništva glede na osrednjeslovenski prostor), norma in predpis sta bila določena  v prevodu nove zaveze leta 1771  .    (osrednjeslovenski knjižni jezik 1584), prvi posvetni   tiski pa se pojavijo v 19  .    stoletju, načrtno šele v Košičem času, in sicer najprej čitanke   in jezikovni priročniki ter zgodovinska besedila  .    Umetnostni jezik se je začel razvijati   sredi stoletja, in sicer najprej v prevodih madžarskih romantikov, npr .    Pet őfija, ki so bili   objavljeni v prekmurskih čitankah, za samostojno knjižno ustvarjanje pa je zmanjkalo  časa ravno takrat, ko je bilo jezikovnozvrstno zamudništvo že skoraj preseženo  .    V drugi   polovici 19 .    stoletja je bila slovenska knjižna norma že poenotena, zato ni več dopušča -  la vzporednih knjižnojezikovnih razvojev  .    Politične razmere, ki so v pomladi narodov   pospešile poenotenje slovenskega knjižnega jezika, v drugi polovici 19  .    stoletja niso pozi-  tivno vplivale na jezikovne razmere v Prekmurju  .    Katoliška stran je sprejela dejstvo, da   je jezikovna enotnost pogoj za narodnostno združitev Slovencev, zato je sledila podobi  t .    i .    novoslovenščine (npr  .    Borovnjakova Angelska služba, 1890), protestanti pa so se s   Kardošem odločili, da ob finančni podpori madžarskih oblasti pišejo in izdajajo knjige  v prekmurskem jeziku .      3.5. Panonska slovenščina se je s prekmurskim knjižni jezikom tudi formalno osa -  mosvojila od t .    i .    panonskih slovanskih govorov, med katerimi je do začetka 18  .    stoletja   le kajkavščina ohranjala status knjižnega jezika, medtem ko se vzhodnoslovenski jezik  do takrat ni mogel potrditi v prekmurski cerkvi, kjer so maševali duhovniki, šolani v Za -  grebu in Varaždinu in so pri obredih uporabljali kajkavski jezik in kajkavske lekcionarje,  npr .    Krajačevićeve evangelije (1615) .    Slovenci v Prekmurju niso izgubili svojega jezikov-  nega čuta, le panonska kajkavščina jim je bila bližja kot osrednjeslovenski knjižni jezik  Dalmatinove Bibliji, temelječ na tradiciji t  .    i .    alpska slovenščina .    Pomembno pa je, da se   je v slovenskem panonskem jezikovnem prostoru ves čas ohranjalo podzavestno obvla -  dovanje slovenske panonske norme, tako da je bila kajkavščina le nadomestni knjižni  jezik v cerkvi, nikoli pa se ni zamenjevala s prekmurščino v drugih govornih položajih  .      Ob istem jeziku v cerkvi se panonski Slovenci nikoli niso istovetili s kajkavci, zato ni  prišlo do jezikovne asimilacije in kajkavščina ni mogla postati prevladni jezik  .    Narečna   podstava t .    i .    panonskega jezikovnega prostora je bila dovolj močno razčlenjena, da je   zarisala trdno mejo med slovenskim (prekmurskim in vzhodnoštajerskim) ter kajkav -  skim jezikom .    Zavestno obvladovanje slovenske norme in prekmurskega pogovornega   jezika je ohranjalo razliko med hrvaško kajkavščino in slovensko prekmurščino tako     388   v besedju kot tudi na vseh jezikovnih ravninah, zato je razumljivo, da so prekmurski  protestanti jezik, ki so ga 18  .   stoletju normirali kot knjižni, namesto slovenski  (kot so   svoj knjižni jezik imenovali kajkavci) označili za stari slovenski in ga tako tudi formalno  ločili od kajkavskega  .    Leta 1777 .    je bila ustanovljena sombotelska škofija, ki je združila   vse Slovence v Prekmurju, in tako se je tudi formalno končal kajkavski jezikovni vpliv v  cerkvi in cerkvenih tiskih  .   4   . Zaključek  V prvi polovici 19 .    stoletja je prihajalo do približevanja, medsebojnega vplivanja in pre -  pletanja obeh slovenskih knjižnih tipov, do normiranja osrednjeslovenskega knjižnega  jezika v številnih slovnicah in končno do poenotenja obeh knjižnih različic in normi -  ranja t .    i .    novoslovenščine, ki je v avstroogrskih okvirih in pod vplivom marčnih idej   resnično postala prvi pravi simbol slovenske narodne identitete  .    Slovenski jezik je po -  stal ščit pred nemštvom, pretirano čiščenje, slaviziranje in starinjenje pa je jezikoslovce  oz .    slovničarje tako zaposlovalo, da so se začeli preveč poglabljati v jezikovni sistem in   odmikati od rabe  .    Levstik je sredi 19  .    stoletja šel najdlje, izdelal je “idealen” slovenski   jezikovni sistem, sicer izvirnoslovenski in etimološko upravičen, pa vendar mrtev in za  večino uporabnikov nerazumljiv (Orožen, 1996a:207) .    Ponovno se je pokazalo, da skraj-  nosti med rabo in sistemom v jeziku niso dobre .   Marko Jesenšek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora     389   Literatura   Ahačič, Kozma (2007), Zgodovina misli o jeziku in književnosti na slovenskem: protestantizem ,   Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana  Jesenšek, Marko (2005), Spremembe slovenskega jezika skozi čas in prostor  .    Slavistično društvo   Maribor, Maribor  Jesenšek, Marko (2005a), The Slovene Language in the Alpine and Pannonian Language Area  . Un   i-  versitas, Krakow  Jesenšek, Marko (2005b), Nastanek in razvoj prekmurskega knjižnega jezika, Slavistična revija   53, 1-12  .  J   esenšek, Marko (2008), Borovnjak in prekmurski knjižni jezik, u: Marko Jesenšek, ur  .,    Življenje   in delo Jožefa Borovnjaka, 166-179, Slavistično društvo Maribor, Maribor  Jesenšek, Marko (2009), Trubarjeva in Küzmičeva različica slovenskega knjižnega jezika, Slavi-  stična revija  1, 199-209 .  J   esenšek, Marko (2009a), Nastanek in razvoj vzhodnoštajerskega knjižnega jezika, Časopis za zgo -  dovino in narodopisje 45, 93-112  .  J   esenšek, Marko (2010), Slovene standard language between the centre and the periphery  .    Stud .      slav .    Acad .    Sci .    Hung .    = Studia Slavica Hung .    2, 279   -   287    .  J   esenšek, Marko (2010a), Kardoš in prekmurski knjižni jezik, Studia Slavica Savariensia 1/2, 231-  239    .  J   esenšek, Marko (2010b), Prekmuriana : fejezetek a szlovén nyelv t örténetéből, (Opera Slavica Bu-  dapestinensia, Linguae Slavicae), Balassi kiadó, Budapest  Jesenšek, Marko (2011), Dvojnični razvoj slovenskega jezika v alpskem in panonskem jezikovnem   okolju = The Slovene language duality development in the Alpine and Pannonian linguistic  environment, Studia slavica (Ostrava) 15, 193-201    .  J   esenšek Marko (2011a), Osrednje- in vzhodnoslovenski knjižni jezik – med alpsko in panonsko   slovenščino, u: Jesenšek, Marko, ur  .,    Globinska moč besede , 234-250, Mednarodna založba   Oddelka za slovanske jezike in književnosti, Filozofska fakulteta, Maribor  Merše, Majda (2009), Slovenski knjižni jezik 16 .    stoletja, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana  Orožen, Martina (1996), Poglavja iz zgodovine slovenskega knjižnega jezika (od Brižinskih spome-  nikov do Kopitarja) , Filozofska fakulteta, Ljubljana  Orožen, Martina (1996a), Oblikovanje enotnega slovenskega knjižnega jezika v 19  .    stoletju, Filozof-  ska fakulteta, Ljubljana  Orožen, Martina (2003),  Razvoj slovenske jezikoslovne misli, Slavistično društvo Maribor, Mari -  bor  Petre, Fran (1939), Poizkus ilirizma pri Slovencih: (1835–1849),  Slovenska matica, Ljubljana  Rajh, Bernard (2002), Od narečja do vzhodnoštajerskega knjižnega jezika,  Slavistično društvo Ma-  ribor, Maribor  Toporišič, Jože (1991), Družbenost slovenskega jezika , DZS, Ljubljana       391       Zenaida Karavdić: Nefokusirani intervju i  naknadno popunjavanje upitnika kao  metod dijalektološke sintakse   U dijalektološkim opisima i proučavanjima dosad kod nas i u svijetu sintaksi se posveći -  valo malo ili nimalo pažnje zbog ozbiljnih problema kao što su dugotrajnost istraživanja,  neupotrebljivost upitnika, nespojivost s fonetskim i morfološkim ispitivanjem, utjecaj  govora ispitivača na govor ispitanika, rasprostranjenost i varijabilnost sintaksičkih poja -  va, nepostojanje jedinstvene metodologije itd  .    Međutim, sintaksička istraživanja dijale -  kata su neophodna kako bi se upotpunili opisi pojedinih govora i dijalekata .      Ovaj rad nudi jedan mogući metod za dijalektološku sintaksu – nefokusirani inter -  vju i naknadno popunjavanje upitnika .    Metod se sastoji od snimanja jednog sata govora   što je moguće većeg broja ispitanika, sistematizaciju dobijenih podataka popunjavanjem  iscrpno sastavljenog upitnika, analizu dobijenih podataka te provjeru drugim intervju -  om s konkretnim pitanjima .    Na ovaj način bi se riješila većina problema u proučavanju   dijalektološke sintakse i mogle bi se otkriti dosad neprepoznate pojave koje bi pomogle  razgraničenju pojedinih dijalekata  .   K   ljučne riječi: dijalektologija, sintaksa, model sintaksičkog opisa, metodi dijalektološke   sintakse .   N   on-focus method and postponed filling of detailed questionnaire   as a method of dialectological syntaxis In former dialectological descriptions and observations in Bosnian as well as in other  languages, it was paid little or no attention to the syntax because of serious problems such  as longevity research, usefulness of the questionnaire, incompatibility with the phone -  tic and morphological researches, the influence of examiners’ speech on the speech of  examinee, distribution and variability of syntactic phenomena and the absence of the  unique methodology, etc .    However, the syntactic study of dialects is required to complete   descriptions of individual speech and dialects .  Th   is paper offers one possible method for dialectological syntax – unfocused inter -  view and subsequently filling the questionnaires  .    The method consists of recording one   hour of speech of as larger as possible number of examinees, the systematization of the  data obtained by completing a detailed questionnaire, data analysis and verification by  another interview with specific questions .    This is the way to solve most problems in the    UDK : 811 .163 .41*3'28     392   dialectological syntax research, the previously unrecognized phenomen on could reveal  using this method and that could help the delimitation of certain dialects .   K   ey words: dialectology, syntaxis, model of syntactic description, methods of dialecto -  logical syntaxis .   U   vod  Dijalektološka proučavanja, od svojih početaka pa do danas, prvenstveno su se bazirala  na proučavanju fonetike i prozodije, zatim morfologije, a sintaksi je pažnja posvećivana  vrlo malo, svodeći se na nekoliko interesantnih konstrukcija  .    To je i razumljivo pošto   se dijalekti međusobno razlikuju uglavnom na polju fonetike, puno manje morfologije,  a malo ili nimalo na polju sintakse  .    To bi bilo opravdanje za ovakav postupak u dosa -  dašnjoj literaturi da sintaksička proučavanja tekstova uopće također nisu zanemarena  .      Naime, pri jezičkoj analizi bilo kog teksta postoji utvrđeni red promatranja pojava – u  fonetici se analiziraju vokali i promjene koje se na njima dešavaju, zatim konsonanti i  konsonantske promjene, u morfologiji se uglavnom ide po vrstama riječi, a sintaksi pa -  žnju posvećuje eventualno stilistika, preko sintaksostilističkih figura, ali iscrpna i siste -  matizirana analiza ne postoji .    I to ima svoje opravdanje u činjenici da je broj elemenata i   u fonetici i u morfologiji ipak konačan, dok je beskonačan broj mogućnosti obrazovanja  sintagme i rečenice .    Ipak, ako bi se sistematiziralo i sintaksičko proučavanje, možda bi   analize dovele do neočekivanih rezultata i možda bi se utvrdilo kako i na sintaksičkom  polju ima važnih karakteristika  .    Uostalom, ako i ne, onda bi barem teza o neinteresan -  tnosti sintakse za proučavanje bila i dokazana, a ne samo podrazumijevana, što je razlog  za jedan ovakav pokušaj sistematiziranja .   1   . Dosadašnje proučavanje dijalektološke sintakse  Pogledamo li opise pojedinih naših dijalekata, primijetit ćemo da ima jako puno po -  dataka o fonetici i prozodiji, nešto manje o morfologiji, dok se sintaksički opisi, ako su  uopće i dati, svode samo na par stranica (Remetić 1981:265)  .    Čak i iscrpnije sintaksičke   analize, nakon podrobnijeg pregleda, otkrivaju da se i to svodi na upotrebu određenih  leksema kao priloga i veznika, (ne)postojanje određenih glagolskih vremena i načina  (aorist, imperfekt, habitual .    . .)   , što se čak i ne bi moglo smatrati sintaksom u užem smislu,   a ostala sintaksička analiza svodi se najčešće na kongruenciju, sintaksu padeža i rekciju  pojedinih glagola .    Sve to je navedeno često nesistematično i parcijalno (čak i sami na -  slovi ponekad na to ukazuju: Napomene o upotrebi pojedinih padežnih oblika (Pešikan  1965:187), Iz sintakse .    . .) .    Ništa bolja situacija nije ni u svijetu 1, iako istraživači neprestano    1 “As our first impetus was to complete the Swiss German Dialect Atlas we wanted to know, before even   starting our work, why the research team had provided so few syntactic maps  .” (B  ucheli, Glaser 2000:41);   “The study of dialect grammar, especially of the syntax of regional varieties, neither plays nor ever has played  a major role in English dialectology  .” (   Kortmann 2000:186); “Syntactic variation between dialects has scarcely   been studied and in any event the material is relatively meagre  .” (   Toon 1992:451); “The Linguistic Atlas of   Late Medieval English (1986) provides an extensive survey of dialectal differences in the fields of phonology,    Zenaida Karavdić: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika    . . .     393   naglašavaju važnost proučavanja i dijalektološke sintakse2 .  R  azlozi za to su mnogobrojni:  1    .  D   a bi se opisala sintaksa jednog dijalekta, istraživač bi morao prikupiti velike   količine materijala (Kortmann 2000:189; Remetić 1981:265), što bi uzrokovalo  dugotrajan rad na terenu, i opet bi se moglo desiti da materijal ne sadrži sve  moguće sintaksičke pojedinosti pojedinog dijalekta (Remetić 1981:265) .  2 .  T   radicionalne metode za prikupljanje materijala, kao što su upitnik i intervju, i   nisu upotrebljive jer se u sirovom materijalu nikad ne mogu pronaći potvrde za  sve sintaksičke pojave (Bucheli, Glaser 2000:43), a o nekim sintaksičkim poja -  vama je u upitniku nemoguće napraviti pitanje (Bucheli, Glaser 2000:43) .  3    .  S   intaksičko ispitivanje, zbog specifičnosti same discipline, nemoguće je spojiti s   fonetskim i morfološkim (dok se, s druge strane, fonetsko, morfološko i leksič -  ko proučavanje mogu provoditi istovremeno, čemu svjedoče postojeći dijalek -  tološki upitnici)(Bucheli, Glaser 2000:42) .  4 .  U   tjecaj govora ispitivača na govor ispitanika na polju sintakse znatno je veći   nego na fonetskom i morfološkom polju (Bucheli, Glaser 2000:43) .  5    .  S   intaksičke specifičnosti prostiru se na puno širem prostoru nego fonetske,   morfološke ili leksičke pa su zato manje uočljive u pojedinačnim dijalektima  (Bucheli, Glaser 2000:46) .  6 .  S   intaksičke pojave imaju puno više varijacija na jednom prostoru nego npr  .    pro-  zodijske (Bucheli, Glaser 2000:46) .  7    .  S   intaksičko proučavanje u dijalektologiji zahtijeva posebnu, još neiskristalizi -  ranu metodologiju (Cornips 2000:76) .   K   ako vidimo, problemi se javljaju u svim fazama istraživanja dijalektološke sintakse   – od prikupljanja materijala, preko analize, do unosa na karte .    Dijalektolozi su ponudili   određena rješenja za ove probleme .   morphology and lexis, but it has nothing on syntactic variants  .   In the introduction it is stated that ‘it may well   be that syntax will perforce remain the Cinderella of Middle English dialectology’ (McIntosh et al  .   1986:32) .”   (Fi   scher 1992:208); “… evidence of Early Modern English dialect syntax is almost nil  .”    (Görlach 1999:492);   “… modern dialectology has until recently largely neglected the field of syntax…” (Görlach 1999:493);  “Syntax is an unwieldy subject which dialectologists have fought shy of  .” (   Wakelin 1977:125); “Even today,   when we look at current Anglo-American dialect research, there is no denying that the study of dialect syntax  still constitutes no more than a sideline” (Kortmann 2000:187); ”  .    . .a   tlas projects all over the world in which   no more than five percent of published dialect maps involve syntactic data” (Gerritsen 1993:343); “In Modern  Greek linguistics, there has been a tendency to exclude dialectal phenomena from investigation  .    In spite of   the general negative context, there are certain important descriptive works dealing with various dialectal  phenomena or with some major dialectal systems  .    . .    However, most of these works focus on the phonology   and the morphology of the particular dialects, while giving only scarce elementary observations regarding  syntax .” (   Ralli 2006:2);   2 “Helmut Wei ß, who dedicated a whole book to the generative analysis of Bavarian syntax, is convinced that   the investigation of dialectal syntactic structures is crucial to the outline of grammar theory because dialects  represent prototypical natural, consistent and regular systems and show a lot of variants suppressed by  prescriptive standard norms .” (B   uchelli, Glaser 2000:50); “the range of phenomena can be widened, the areal   distribution of typological features can be determined more precisely, and sometimes even implicational  statements can be corrected” (Buchelli, Glaser 2000:49) .       394   1. 1. Metodologija prikupljanja materijala za dijalektološku sintaksu Jedan od ponuđenih metoda prikupljanja materijala jest indirektni  (Bucheli, Glaser   2000:41-74) i on pokušava riješiti problem dugotrajnog i nepraktičnog (često i skupog)  prikupljanja materijala i ponuditi nove, sintaksi prilagođene oblike pitanja u upitniku,  vodeći pritom računa o provjeri dobijenih podataka:  •     I   spitanicima se u nekoliko navrata šalju dijelovi upitnika, da bi se izbjegao     zamor  .   •     S   a svakog punkta uzima se 10 ispitanika, kako bi se dobijene informacije mogle   provjeriti .  •     P   itanja su tipa “prijevoda” sa standardnog jezika, dopune, izbora jednog od   ponuđenih odgovora ili opisa slike .   P   rednosti ovog metoda su sljedeće:  •     I   spitanici se ne zamore  .  •     U   vid u prvi dio odgovora pomaže u daljem ispitivanju .  •     M   oguće je u kratkom vremenu i za manje novca dobiti veći broj odgovora .  •     P   itanja s višestrukim odgovorima daju uvid i u postojeće varijacije .   M   eđutim, ovaj metod, pored toga što nije uspio riješiti neke već postojeće probleme   (npr .    najosnovniji – da ispitanici ne daju odgovore koji su im bliski, nego koje smatraju   “ispravnijim”), otvara i druge probleme:  •     H   iperkorekcija obrazovanijih ispitanika  .  •     P   revelika sloboda ispitanika s dosta nepotrebnih podataka u pitanjima tipa pri -  jevoda i dopune .  •     N   egativni odgovori na pitanja tipa višestrukog izbora zbog nebitne stvari (npr  .      nepoznata leksema)  .  •     U p   isanju ispitanici koriste različite konstrukcije od onih u govoru .  •     P   ri pitanjima s “prijevodom” konstrukcija se najčešće preuzima iz datog prim -  jera, a ispitanik se fokusira na riječi .  •     S   intaksičke konstrukcije lahko se usvajaju pa ispitanik, čitajući, i konstrukcije   koje mu nisu bliske počinje osjećati bliskim i navoditi ih .   D   rugi ponuđeni metod jeste fokusno ispitivanje , bazirano na interesnim grupama   određenim po starosti, obrazovanju, rodu, spolu  .    . .    sprovedeno u porodicama, najčešće   bliskim ispitaniku (Grochola-Szczepanek 2009:325-340) .    Ovaj metod pokušava omogu-  ćiti da se na praktičan i brz način dođe do velike količine provjerenih informacija tako  što će se snimiti govor svih članova jedne porodice u kojoj svaki član pripada različitoj  sociološkoj grupi i ima sljedeće prednosti:  •     V   iše ispitanika na jednom mjestu daje mogućnost usporedbe njihovog govora   kad su u društvu s govorom kad su sami .  •     U r   azgovoru s više ljudi ispitanici nude veći dijapazon pojava .  •     R   ezultati su “stvarniji” od onih dobijenih pojedinačnim intervjuom ili postav -  ljanjem preciznih pitanja  .  •     O   kruženje poznatih ljudi ispitanike čini “prirodnijim” u njihovom govoru .   Zenaida Karavdić: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika . . .     395   Konkretni nedostaci ovog metoda za dijalektološku sintaksu su: •    I i  spitivač mora biti poznat ispitanicima, inače to neće biti prirodno okruženje   i može doći čak do nerazumijevanja .  •     N   eki ispitanici su šutljiviji u grupi nego pojedinačno .  •     T   eže je analizirati materijal u kojem učestvuje više ljudi (ko je šta rekao?) .   P   ored toga, ovaj metod ne nudi rješenja za mnoge već navedene probleme koji se tiču   analize dobijenih podataka    .   1   . 2. Metodologija analize dobijenih podataka  Analiza dobijenih podataka dosad se sprovodila u dva pravca: •     P   oređenjem sa starijim stanjem u jeziku (Bucheli, Glaser 2000:52) koje je slič -  no fonetskim, morfološkim i leksičkim analizama pa se time donekle rješava  problem potpune različitosti sintaksičkog ispitivanja čime se ono inkorporira u  postojeće sheme dijalektoloških opisa  .  •     P   reciznom analizom pojedinih, bitnih fenomena, s varijacijama (Chambers,   Trudgill 1982:188), čime se dobija veći broj preciznih podataka o sintaksičkim  osobinama pojedinog dijalekta, što omogućava određivanje izoglosa, tj  .    pod-  ručja rasprostiranja određenih pojava, te njihovih varijacija .   M   eđutim, problem nesistematičnosti i nesveobuhvatnosti ispitivanja još uvijek osta -  je, pored toga što za veliki broj dijalekata ni ne postoje sintaksički opisi starijih faza  jezika .   2   . Prijedlog metoda proučavanja dijalektološke sintakse  2. 1. Nefokusirani intervju kao metod prikupljanja podataka Prikupljanje podataka upitnikom jest najpraktičniji metod za dijalektologiju, među -  tim, vidjeli smo s kojim su se problemima susretali oni koji su pokušali napraviti ovakve  upitnike .    Pored toga, sastavljanje relevantnog sintaksičkog upitnika podrazumijeva do -  bro istraženu, makar i parcijalno, prema pojedinačnim fenomenima, sintaksu dijalekata  sa šireg područja jednog jezika, što za dijalekte našeg jezika nikako nije slučaj  .    Prema   tome, za nas bi bilo potrebno prvo napraviti registar mogućih sintaksičkih fenomena da  bi se uopće moglo i razmišljati o sastavljanju upitnika koji bi se koristio na terenu 3, a i   kada bi to bilo završeno, i dalje ostaju svi problemi s postavljanjem pitanja da bi se dobio  relevantan odgovor o nekoj sintaksičkoj pojavi .  I   zgleda da se kao jedini relevantan metod za prikupljanje podataka nameće jedno -  stavno snimanje neobaveznog govora što je moguće većeg broja ispitanika kako bi se  dobili sigurni podaci o određenim sintaksičkim pojavama  .    Iako na prvi pogled ovakvo   ispitivanje izgleda beskonačno, činjenica je da se u sat vremena snimljenog materijala  može dobiti jako puno sintaksičkih podataka od kojih će, istina, 90 % biti identični kod    3 Jedan ovakav registar za naš(e) jezik(e) napravila je Milka Ivić 1963 .   godine (Ivić 1963), ali prema njemu se,   npr .   svi bosanskohercegovački dijalekti sintaksički ne bi uopće razlikovali, što je moguće, ali je još uvijek   potrebno sprovesti istraživanje da bi se to i dokazalo (da i ne spominjemo neprimjenjivost ovog upitnika na  urbanu dijalektologiju)  .     396   svakog ispitanika, ali će ona razlika od 10 % ponuditi upravo ono za čim tragamo – mo-  guće sintaksičke razlike između pojedinih govora .     Ovaj metod ima jedan ozbiljan nedostatak, a to je činjenica da se u sat vremena   razgovora ne moraju, i neće, pojaviti sve, čak ni većina sintaksički specifičnih pojava, ali  jednostavnim povećavanjem broja ispitanika povećava se mogućnost da se one pokažu  .      Naravno, uvijek može ostati određeni broj pojava koje se rijetko koriste, a ipak mogu biti  iznimno relevantne za dijalektološka razgraničavanja, ali činjenica je da se na ovaj način  ipak može “uhvatiti” veći broj pojava, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je sintaksa  sama po sebi disciplina s praktično neograničenim brojem pojava pa se, prije nego što  se uopće počne s bilo kakvim pokušajem sistematičnijeg sintaksičkog opisa, unaprijed  mora odustati od ideje o sveobuhvatnosti i iscrpnosti i fokusirati jednostavno na pokušaj  opisa što je moguće većeg broja pojava .  D   rugi ozbiljan problem jeste provjera dobijenih podataka – počevši od onih usa -  mljenih, izoliranih konstrukcija koje su se pojavile samo jednom u govoru samo jednog  ispitanika, preko specifičnih konstrukcija koje se javljaju često u govoru jednog, ali nika -  ko u govoru ostalih ispitanika, do konstrukcija koje se javljaju kod svih, osim kod jednog  ispitanika .    Jedini način provjere je drugi, fokusirani intervju, u kome bi se ispitanicima   postavljala pitanja o određenim pojavama .  O   vdje se otvara i treći problem – kako postaviti pitanje da bi se na njega uopće i   dobio relevantan odgovor, s obzirom na već pobrojane probleme u postavljanju pitanja o  sintaksičkim osobinama govora .    Kao prvo, po svaku cijenu treba izbjeći pisane odgovore   jer se pisani jezik razlikuje od govornog  .    U svakom slučaju pitanje bi moralo biti kon -  kretno, tipa: “Kažete li vi ikad ovo:” i onda navesti primjer  .    Da bi se izbjegli nesporazu -  mi vezani za povezivanje pitanja i davanje negativnog odgovora zbog neupotrebljavanja  određene lekseme ili naglaska, najbolje bi bilo da ispitivač, na osnovu postojećeg mate -  rijala, specificira pitanja za svakog pojedinačnog ispitanika, koristeći lekseme, izgovor i  naglasak što je moguće sličniji ispitanikovim  .    Idealno bi bilo kad bi u postojećem ma -  terijalu postojala neka konstrukcija istog značenja pa da se samo preformulira u drugu  (iako bi to moglo izazvati probleme kasnije u interpretaciji), ali u svakom slučaju, bilo bi  dobro koristiti ispitaniku poznate riječi i njihove oblike  .    Osim toga, kao dodatnu mjeru   predostrožnosti, trebalo bi se ponuditi više primjera, s različitim riječima, za istu pojavu,  kako bi i ispitaniku bilo jasnije šta se od njega traži .  N   apokon, i ako svi bitniji problemi prikupljanja materijala izgledaju riješeni, i dalje   ostaje dugotrajnost ovakvog postupka  .    Ona se može riješiti jedino uključivanjem većeg   broja ispitivača, što povećava cijenu ispitivanja i to je jedini problem koji ostaje, jer je i  glavni problem dijalektološkog ispitivanja uopće – a to je prilagođavanje govoru ispi -  tanika, hiperkorekcija te neprirodan govor – ovakvim načinom uveliko umanjen, ako  ne i riješen: naime, kada se ispitaniku ne postavljaju nikakva konkretna pitanja nego se  od njega traži samo da govori onako kako inače govori, eventualno o tome šta je on(a)  primijetio(la) kao specifično u svom govoru, što ga razlikuje od drugih, makar dobijene  informacije i bile sintaksički nebitne, ispitanik se na taj način oslobađa pritiska da govori  “pravilno” i trudi se da reprezentira svoj govor na pravi način .4 Pored ovoga, ovaj razgo-   4 Meni se čak dešavalo da ispitanik sam sebe ispravlja jer je nešto rekao previše “pravilno”, a “njegovi” ne   govore tako   .   Z   enaida Karavdić: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika    . . .     397   vor ispitanika nimalo ne iscrpljuje, on se osjeća opušteno jer ne razmišlja o jeziku nego  o temi razgovora 5 .   2   . 2. Samostalno popunjavanje upitnika kao metod analize podataka  S obzirom na to da je polje sintakse znatno obimnije od polja fonetike i morfologije,   neophodno je napraviti neku sistematizaciju dobijenog materijala jer se u njemu na istom  mjestu, u istoj rečenici javljaju mnogobrojne pojave  .    S druge strane, dijalektolozi su već   naučeni na analizu materijala iz upitnika koji je samim tim već sistematiziran  .    Prema   tome, kao najlogičnije rješenje nameće se opet upitnik, međutim ne popunjen u samom  intervjuu, nego samostalno, na osnovu dobijenog materijala .  N   akon što bude napravljen sistematičan sintaksički opis dijalekata, upitnici bi mogli   početi ličiti na one za fonetiku i morfologiju (čak bi se možda mogao riješiti i problem  povezivanja s ovim disciplinama), ali za početak, upitnik za dijalektološku sintaksu  morao bi sadržavati većinu bitnih sintaksičkih pojava – dakle, morao bi barem ima -  ti poglavlja: vrste sintagmi, tipovi veze među članovima sintagmi, rečeničke funkcije,  slaganje subjekta s predikatom, red riječi u sintagmama i prostim rečenicama, veznici  složenih rečenica, vrste i tipovi klauza minimalnih složenih rečenica, negacija i intero -  gacija, naravno uz brojna potpoglavlja .  O   vakav upitnik bi težio sveobuhvatnosti pojava čija sistematiziranost može otkriti   i neke dosad neprimijećene pojave, makar samo kao odsustvo određenih konstrukcija,  što također može biti relevantno  .    Osim toga, takav upitnik uvijek se može jednostavno   proširivati jer se sve pojave lahko mogu smjestiti u okvir šireg polja, a materijal je maksi -  malno iskorišten jer ne postoje nebitni podaci – svaka pojava mora imati svoje mjesto u  upitniku, i ako ga nema, i to je također relevantno  .    Ovakav upitnik olakšava i sastavljanje   pitanja za drugi intervju jer se ona mogu u potpunosti individualizirati i personalizirati  prema pojedinačnom ispitaniku, a dobijeni podaci se mogu lahko interpretirati .      Naročita pažnja mora se obratiti na uzrečice i poštapalice koje, ako su nesvjesne,   najčešće nisu bitne za sintaksički opis (osim, eventualno, za sintaksičku analizu sa -  mih poštapalica i uzrečica), dok one svjesne mogu kriti i neke zanimljivosti (v  .    Karav-  dić 2010) .    Također treba obratiti pažnju i na nepotpune rečenice, koje se često javljaju   u spontanom, neobaveznom govoru – njih je možda malo teže analizirati, ali se dosta  njih može “riješiti” metodom preoblike, odnosno najvjerovatnijeg popunjavanja eleme -  nata koji nedostaju (v  .    Karavdić 2006) .    Frazeme mogu kriti interesantne sintaksičke kon -  strukcije, ali treba provjeriti na drugim primjerima jesu li one okamenjene ili još žive (v  .      Karavdić 2008) .  N   apokon, u zavisnosti od izbora ispitanika, ovaj metod može se iskoristiti i za soci-  olingvistička ispitivanja, ispitivanja urbane dijalektologije (npr .    za govor Grada Sarajeva   bilo bi potrebno za ispitanike uzeti pripadnike četiriju konfesija, različitog obrazovanja,  starosti, možda čak i spola), kao i za druge analize – stilističku, analizu teksta .    . .   5 Najčešće pričaju o svom porijeklu, porodici, prošlosti, kako se nekad živjelo i sl ., š  to, između ostalog, pruža   i obilje sociolingvističkih podataka koji se mogu iskoristiti i za druge analize .     398   Literatura   Bucheli, C ., E .   Glaser (2000), “The Syntactic Atlas of Swiss German Dialects: empirical and met -  hodological problem”, In: S .   Barbiers, L .   Cornips, S .   van der Kleij, eds .,   Syntactic Microvaria-  tion, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam, August 2000, Meertens Institute Electro -  nic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp .    41-74 .  C   hambers, J .    K ., P .    Trudgill (1982), Dialectology, Cambridge University Press, Cambridge  Cornips, L  .    (2000), “Variation between the infinitival complementizers om/voorin spontaneous   speech data compared to elicitation data”, In: S  .    Barbiers, L  .    Cornips, S  .    van der Kleij, eds  .,   S   yntactic Microvariation , Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam .    August 2000, Meer-  tens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp .    76-96 .  G   erritsen, M .    (1993), “The methodology of the Syntactic Atlas of Dutch”, In:  Historical dialecto -  logy and linguistic change .    Linguistic atlases and dictionaries, Franz Steiner Verlag, Stuttgart,   pp .    343-367, (from: Cornips 2000)  Görlach, M  .    (1999), “Regional and social variation”, In: R  .    Lass, ed  .,    Cambridge History of the   English Language , Vol  .    3, Cambridge University Press, Cambridge, pp  .    459-538, (from:   Kortmann 2000)  Grochola-Szczepanek, H .    (2009), “Quality Research Method into Rural Speech”, Obdobja 26: Slo -  venskanarečja med sistemom in rabo , Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za   slovenistiko, Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik, Ljubljana, pp .    325-339 .  I   vić, M .    (1963), “Repertoar sintaksičke problematike u srpskohrvatskim dijalektima”, Zbornik za   filologiju i lingvistiku , knj .    VI, Matica srpska, Novi Sad, str .    13-30 .  K   aravdić, Z .    (2006), “Tipovi strukturno nepotpunih prostih rečenica u bosanskom jeziku”,  Pismo   IV/1, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, str .    115-129 .  K   aravdić, Z .    (2008), “Značaj sevdalinke za frazeologiju bosanskoga jezika”, Godišnjak Centra za   balkanološka ispitivanja , Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj  .    XXXV,   Centar za balkanološka ispitivanja, knj .    36, Sarajevo, str .    245-255 .  K   aravdić, Z  .    (2010), “Poštapalice i uzrečice u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom   jeziku”, Njegoševi dani III , Nikšić, str .    357-374 .  K   ortmann, B .    (2000), “New prospects for the study of English dialect syntax: Impetus from syn -  tactic theory and language typology”, In: S  .    Barbiers, L .    Cornips, S .    van der Kleij, eds  ., Sy   n-  tactic Microvariation , Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam .    August 2000, Meertens   Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp .    185-213 .  M   cIntosh, A ., M .    L .    Samuels, M .    Benskin (1986), A Linguistic Atlas of Late Medieval English, Uni-  versity Press, Aberdeen  Pešikan, M  .    (1965), “Starocrnogorski, srednjekatunski i lješanski govori”, Srpski dijalektološki   zbornik, knj .    15, Naučno delo  Ralli, A  .    (2006), “Syntactic and Morpho-Syntactic Phenomena in Modern Greek Dialects: The   State of the Art”, Workshop on syntactic doubling in European dialects , Meertens Institute,   Amsterdam, March 16-18, pp .    2-33.  Remetić, S .   (1981), “Konstrukcije tipa šta čine s one đece u govorima istočne Bosne”, Južnoslovenski   filolog, knj .   37, str .   265-272 .  T   oon, T .    E .    (1992), “Old English Dialect”, In: R  .    M .    Hogg, ed .,    The Cambridge History of the English   Language, Vol  .    1, Cambridge University Press  .C   ambridge, pp  .    409-451, (from: Kortmann   2000)  Wakelin, M .    F .    (1977), English dialects: an introduction, Athlone Press   Zenaida Karavdić: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika . . .     399       Marina Katnić-Bakaršić: Uloga zamjenica mi  i oni u konstrukciji odnosa moći u diskursu   U radu se s aspekta kritičke diskursne analize istražuje kakva sve značenja nosi inkluziv -  no i ekskluzivno mi  .   Ukazuje se da zamjenica oni po pravilu označava Drugoga i Dru -  gost, sve do neprijatelja .    Istraživanje se bazira na različitim tipovima diskursa – od jav -  nog, preko specijalnog, do privatnog i literarnog  .    Pokazuje se da polarizaciju zamjenica   prati i polarizacija stavova, pri čemu mi po pravilu implicitno podrazumijeva pozitivne  osobine i vrijednosti, a oni  sve negativne osobine  .    Posebno se analizira vizualno pred -  stavljanje socijalnih aktera u diskursnim tipovima, gdje se i bez eksplicitne upotrebe  zamjenica mi i oni jasno vidi koji akteri pripadaju polju koje od ovih zamjenica  .   K   ljučne riječi: diskurs, diskursni tipovi, moć, inkluzivno i ekskluzivno mi i oni , socijalni   akteri, vizuelno predstavljanje .   Th   e Role of the Pronouns We/Us  and They/Them in the Construction of   Power Relations in Discourse Critical discourse analysis (CDA) has shown that the usage of the prounouns we/us and   they/them refers to the power relations in discourse and implicitly creates them as well  .      The paper explores the meanings and roles of the inclusive and exclusive we  .    It can be   argued that the pronoun they generally refers to the Other and the Otherness, or even to   the enemy .    The analysis is based on different types of discourse: public, special, private   and literary ones .    The polarization between these pronouns is followed by polarization   of attitudes: us generally evokes positive values and qualities, whereas they  evokes only   negative values .    Visual representation of social actors in various discourse types is also a   subject of the analysis and interpretation: it is argued that even without the explicit usage  of the pronouns we  or they visual representations clearly show which actors belong to the   pole of one of these pronouns .      Key words: discourse, discourse types, power, inclusive and exclusive we and they, social   actors, visual representation .   V   eć u prvim semiotičkim istraživanjima pokazano je da lične zamjenice spadaju u tzv  .      shiftere, tj .    indeksičke simbole (danas bismo radije rekli indeksičke konvencionalne zna -  kove), u kojima se “kod i poruka preklapaju” (Jakobson 1957:1)  .    Ovakva kompleksna   priroda svakako uvjetuje i njihov retorički i stilogeni potencijal (Katnić-Bakaršić 1988)  .       UDK : 81'272  81'276   .  1:316   .  462  316    .   462:81'276    .   1     400   Međutim, tek su kritička diskursna analiza (CDA) i kritičke diskursne studije (CDS) po -  kazale koliko je velika uloga opozicije ličnih zamjenica, posebno zamjenica Mi – Oni ili  Mi – Vi, te trijadnog odnosa Mi – Vi – Oni u konstrukciji odnosa moći u diskursu  .    Nije   zato slučajno što se u osnovni trijadni model kritičke diskursne analize (deskripcija, ana -  liza i interpretacija) u okviru promatranja gramatičkih kategorija u diskursu obavezno  uključuje i pitanje o tome da li su i kako u tekst uključene lične zamjenice (Fairclough  2001:106) .    Naime, upravo lične zamjenice pokazuju koji su socijalni akteri dominantni,   aktivni, a koji subordinirani, pasivni, u poziciji objekta  .    Osim toga, njihova distribucija   eksplicitno ili implicitno pokazuje i koja je ideološka pozicija dominantna u određenom  diskursu, odnosno diskursnom tipu .      Moćni socijalni akteri i tzv .    elite moći u društvu manipuliraju ljudskom potrebom   za kategorizacijom i dihotomijama, potrebom koja kod individue nastaje već rođenjem,  kada novorođenče počinje svijet dijeliti na Ja  i Drugi .    Daljom socijalizacijom razvija se   dihotomija po principu grupne pripadnosti, tako da nastaje opozicija, tj  .    opozicije Mi –   Oni i Mi – Vi  .    Manipulacija ovom potrebom za dihotomijama pogodna je za kontrolu   i dominaciju jednih društvenih grupa nad drugima  .    Istovremeno, budući da jezik nije   samo sredstvo za čuvanje ljudi “na njihovim mjestima” već i moćno sredstvo za subver -  zivnu promjenu, subordinirane grupe mogu svoj “ulazak u moć” realizirati i promijenje -  nom perspektivom, tj .    drugačijom distribucijom ovih zamjenica od uobičajene u nekom   diskursu .  U r   adu želim pokazati kako u nekim diskursnim tipovima i žanrovima funkcio -  niraju lične zamjenice Mi – Oni , odnosno Mi – Vi , te kako konstituiraju odnose moći i   pozicioniraju socijalne aktere .    Kao primjeri mogu poslužiti politički govori, a donekle i   akademski, tj .    obrazovni diskurs .    Pored toga, želim s aspekta kritičke socijalne semiotike   pokazati da vizuelno predstavljanje socijalnih aktera često implicira opoziciju Mi – Oni,   čak i onda kada prateća verbalna poruka ne sadrži ove zamjenice .    Naravno, CDA uvijek   naglašava angažiranu poziciju istraživača i najčešće analizira govore koji demaskiraju  nelegitimnu dominaciju ili manipulaciju u društvu  .    Međutim, ja ovdje želim pokazati   persuasivne potencijale zamjenica i onda kada je riječ o legitimnim strategijama osva -  janja moći ili o legitimnoj persuasivnosti, te će i primjeri biti raznorodni u tom smislu .  U m   edijskom i političkom govoru upotreba ličnih zamjenica pokazuje se kao izu -  zetno relevantno retoričko sredstvo .    Ispostavlja se da lične zamjenice, te “skromne sluge”   u jeziku, mogu biti upotrijebljene tako da imaju snažnu simboličku funkciju i snažno  signaliraju asimetrične odnose moći (Lakoff 1990:183)  .    Ovdje prije svega mislim na opo -  ziciju ličnih zamjenica Mi – Oni , gdje su na strani Mi  po pravilu sve pozitivne osobine, na   strani Oni – negativne, neobične, nepoželjne, i Mi – Vi, gdje se mogu realizirati različiti   odnosi .    Kada se čvrsto uspostave kategorije mi i oni, “legitimno ili ne”, dešavaju se para-  lelno dva procesa: povezivanje određenih pojedinaca u “mi” i davanje toj grupi izrazito  pozitivnih karakteristika, te isključivanje svih koje svrstavamo u “oni” (Lakoff 1990:183)  .      Određivanje pojedinih socijalnih grupa kao Drugoga automatski znači njihovo postav -  ljanje u subordiniranu poziciju, a isključivanje Drugoga jedna je od osnovnih strategija  za (nelegitimno) očuvanje postojećih odnosa moći .      Važno je podsjetiti na razliku dva tipa zamjenice mi – inkluzivno i ekskluzivno mi  .      Inkluzivno mi ima značenje Ja + Vi, i ono služi kao snažno emocionalno sredstvo zbliža-  vanja sa recipijentima – pomoću njega se politički lideri obraćaju biračima, onima koje    Marina Katnić-Bakaršić: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moći u diskursu     401   smatraju “svojima” ili ih žele učiniti takvima, odnosno cijelom narodu  .   Osim u politič-  kom govoru, inkluzivno mi naročito često srećemo i u instruktivnom podtipu akadem -  skog diskursa, gdje se predavači tako obraćaju učenicima, studentima kako bi uspostavili  bliskost i pokazali da su na istoj strani  .    Kada predavač/-ica kaže: “Danas ćemo  govoriti   o stilskim figurama”, on/-a zna da će govoriti sam/-a, ali ovim mi želi uspostaviti bolji  kontakt sa slušateljima .    Naravno da je ovo sredstvo retorički još snažnije u medijskom i   političkom govoru, što se može vidjeti u narednom primjeru iz teksta Zorana Milanovi-  ća, hrvatskog premijera, iz doba kada je još bio u opoziciji:  “Vratimo  se još na trenutak na institut ‘znanstvenog savjetnika’, iza kojega se Ustav -  ni sud zaklonio ( .    . .)  P   ogledajmo na čemu Sud temelji ovaj koncilijantni, neočekivani manevar .”   (Ju   tarnji list, 23 .    10 .    2010, str .    28-29)  Prvo lice množine ovdje znači Ja + Vi, čitatelji/-ice , čime se retorički vješto implicira   zajednička akcija, odnosno signalizira pozicija čitatelja/-ica kao aktera, ne kao pasivnih  objekata .    U istom tekstu autor varira upotrebu prvoga lica jednine i prvoga lica množine   koje proširuje značenje Mi na civilizirane ljude, pa i razumno čovječanstvo u cjelini:  “Neću se ovdje neutralizirati i hiniti neku neutralnu poziciju .    Smatram svojom duž-  nošću progovoriti o ovom važnom pitanju  . ( .    . .)        . . .n   ajbolje sam upoznat s intencijom ono -  ga što je usvojeno i pozadinom pregovaračkog procesa .    ( .    . .)  P   resudu treba pročitati  .    Naravno, kao na svakom putu spoznaje, moramo  se osvr -  tati oko sebe, postavljati sebi i njima  pitanja, rješavati pravne i moralne dileme  .    ( .    . .)    Mi,   naime, već najmanje dvije tisuće godina komentiramo  najsvetije stvari na najrazličitije   načine . Uz   mimo samo Bibliju ili život i smrt najvećih proroka  .    Možemo onda, valjda, i   presude jednog pravosudno-političkog tijela, kakav je Ustavni sud .”  (Ju   tarnji list, 23 .    10 .    2010, str .    28)  Prelazak od Ja na inkluzivno Mi  ostvaren je postupno: upotreba Ja služi uspostav -  ljanju vlastitog legitimiteta, smještanju na poziciju znanja , dok je Mi  koncipirano tako   da apelira na svijest recipijenata i implicira njihovo zajedništvo sa govornikom kao mi -  slećih, kreativnih ljudi, suprotstavljenih Njima, Drugima, koji imaju moć, ali griješe  (“moramo . . .    postavljati njima pitanja”) .    Govornik / autor tako zapravo postupno kreira   opoziciju Mi – Oni /Drugi .      U medijskom diskursu, naročito u doba snažnih sukoba ili čak rata, inkluzivno Mi,   tj .    prvo lice množine dolazi i u naslovima ili na drugim jakim mjestima teksta (npr .    “Mi   nećemo dopustiti dalje napade .    . .”   ); takvi naslovi sugeriraju da se Mi odnosi na vladu i ci-  jelu zemlju, čime izražavaju medijsku “identifikaciju sa vladom i državom”, koje postaju  ekvivalentne “kompozitnom mi ” sačinjenom od čitavoga naroda (Fairclough 2001:106) .  S d   ruge strane, ekskluzivno mi (Ja + moji istomišljenici, Ja  + vlada, Ja + elite moći  . . . .)      implicira moć i “snagu broja”: “Vi” ste u poziciji objekta, “Mi” smo ti koji odlučuju o  vašoj sudbini, “Mi” imamo moć, znanje, poziciju koja je zalog naše dominacije  .    Kao da   govornik koji upotrebljava ekskluzivno mi  signalizira da nije sam, da iza njega, odnosno   uz njega stoje mnogi, tako da se moć gotovo sabira i otjelovljuje u njegovom govoru  .      Zbog svega ovoga nisam sklona prihvatiti ni da je tzv  .    autorsko mi zapravo nos mode -  stiae, mi skromnosti: naprotiv, i ovdje autor sugerira da nije sam, i ovdje se susrećemo sa     402   “snagom broja” i impliciranjem moći  .   Kao da autor/-ica naglašava: “Ovako ne mislim   samo ja, uz mene su i drugi koji tako misle, mi svi (=razumni, ozbiljni znanstvenici)  tako mislimo” .    Tačna je tvrdnja da jezik “metaforički izjednačava brojeve i moć (prestiž)”   (Lakoff 1990:183), što se može iskoristiti u različite retoričke svrhe, od uvjeravanja do  manipulacije .  S a   spekta CDA posebno su važni slučajevi kada u političkom govoru ili medijima   nije jednostavno odrediti da li je riječ o ekskluzivnom ili inkluzivnom mi  .    Takvi primjeri   svojom dvojnošću imaju veći retorički potencijal, pogodni su za persuasivnu funkciju, ali  i za manipulaciju slušateljima, tj  .    čitateljima .    Zanimljive analize i interpretacije govora   Margaret Thatcher (Fairclough 2001) i Ronalda Reagana (Lakoff 1990) pokazuju upotre-  bu vještog poigravanja ovom dvoznačnošću .  P   okazuje se da u političkom govoru može funkcionirati i tzv  .    “kraljevsko mi ”: ono   signalizira moć na direktan način i jasno sugerira veličinu kraljeva .    Međutim, neobičan   primjer navodi Lakoff (1990:183) – kao premijerka, Margaret Thatcher upotrijebila je  ovu zamjenicu kada je objavila da je dobila unuče: “ Mi smo baka”, što je izazvalo burne   reakcije u medijima, čak često sa sniženom konotacijom (“Pripazi se, Maggie”), gdje de-  minutivno obraćanje “spušta na zemlju” političarku koja je sebi suviše dopustila .  I   nspirativnu analizu govora i saopćenja visokog predstavnika (OHR-a) u Bosni i   Hercegovini iz perspektive CDA donosi Majstorović (2007)  .    Riječ je o pionirskoj knjizi   kod nas, koja donosi detaljnu analizu i omogućava daljim istraživačima angažiranu in -  terpretaciju podataka .    Pogledajmo kako se u narednom primjeru iz ove knjige susreću   lične zamjenice Ja – Mi – Vi , odnosno kako se upotrebljavaju lica – prvo lice jednine i   množine, te drugo lice množine:  “Otvoreno pismo Visokog predstavnika građanima Bosne i Hercegovine”,  27 . 5 . 2   003    .   P   rije godinu dana imao sam čast i privilegiju da preuzmem  funkciju Visokog pred-  stavnika za Bosnu i Herceogovinu .    Tokom tih godinu dana smo postigli mnogo; ali pred   nama je još mnogo toga što treba uraditi .  K   ada sam počeo raditi  ovaj posao, rekao sam da će moji prioriteti biti pravda i posao  .   (    . . .   )  Uspostavili smo odgovarajuću centralnu vladu sa premijerom na čelu, kao u svakoj   normalnoj demokratskoj zemlji u Evropi  .  I k   onačno smo počeli raščišćavati nered u našim oružanim snagama i obavještajnim   službama ( .    . .) .    Svima je jasno da je neophodna reforma sistema sigurnosti u BiH .    ( .    . .)  E   vropski lideri nam  neće otvoriti vrata iz pukog milosrđa  .    Ukoliko ne provedemo    reforme i ne dosegnemo  evropske standarde, ostaćemo izvan okvira Evrope, i ostaćemo    siromašni  . (    . . .   )  Možete računati  na to da  ću se potruditi da sa Evropom  postignem najbolji aran -  žman, ali to mogu učiniti samo ukoliko prije toga vaše vlade učine svoj dio posla .    ( .    . .)  Ja    sam praktičan čovjek  . (    . . .   )  Zajedno smo postigli napredak tokom posljednjih godinu dana .  A   li, u godini koja je pred nama, moramo još dalje i brže .”   (   Majstorović 2007:273-275)  .   Marina Katnić-Bakaršić: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moći u diskursu     403   Treba napomenuti da u engleskom jeziku po pravilu dolaze lične zamjenice ja – vi   – mi u rečenicama na mjestu gdje u našem jeziku forma lica i bez zamjenice ukazuje na  ove promjene, tako da je u originalnom obraćanju eksplicitno uspostavljena korelacija  o kojoj će biti riječi, posebno onda kada su rečenice konstruirane paralelizmom, tj  .    svo-  jevrsnom anaforom s ličnom zamjenicom na prvom mjestu ( mi smo uradili X,  mi smo   postigli Y .    . .) .    Međutim, i same lične glagolske forme u našem jeziku impliciraju odgo -  varajuće lične zamjenice i jasno demonstriraju kako je obraćanje Visokog predstavnika  snažno retorički intonirano, kao primjer kada politički diskurs pokušava djelovati na  recipijente, pokušava apelirati na njih i pokrenuti ih na određene akcije .      Obraćanje počinje prvim licem jednine, koje se i kasnije pojavljuje u tekstu  .    Upo-  treba ovog lica označava potrebu za direktnim kontaktom, za uspostavljanjem relacije  ja – vi (građani), ali istovremeno pokazuje i snagu autoriteta, te moć koja je rezultat  položaja i u međunarodnoj zajednici (“ja ću se potruditi da sa Evropom postignem naj -  bolji aranžman”) .    Dakle, Ja  sam  Vaš  predstavnik, Ja ću  zastupati  Vaše  interese i pred   Evropom, ne samo pred vašim političarima jer Ja  imam potrebna ovlaštenja  .    Ovakva   retorička strategija pokazuje se kao vrlo snažna, a cijeli tekst čak dobija i na patosu, koji  je poželjan u sličnim obraćanjima  .    Kao što je poznato, obraćanje u drugom licu i posebno   upotreba zamjenice Vi  spadaju u tipična sredstva konativne jezičke funkcije, čiji je ključ -  ni zadatak djelovanje na recipijente  .    Osim toga, zamjenica Vi predstavlja “simulirano lič -  no obraćanje” (Fairclough 2001:106), pa se zbog toga sreće najviše u persuasivnim tipo -  vima diskursa – u reklamama, govorima i političkoj propagandi  .    Ujedno, u prethodnom   primjeru uspostavlja se trijadni odnos ja – vaši političari – vi i zasebno se nalaze evropski  političari, te se tako signalizira da je ključna uloga ovoga ja  .    Uloga koju ima narod ( vi)   zapravo je pasivna u odnosu na Ja, osim onda kada se implicira da se narod treba pobu-  niti protiv svojih političara ako ne budu postupali po pravilima Evrope .  P   osebno zanimljivi retorički efekti ostvaruju se pomoću zamjenice prvoga lica   množine, budući da je u nekim slučajevima teško odrediti da li je riječ o inkluzivnom  ili ekskluzivnom mi (Majstorović 2007:195)  .    Ma koliko kontekst tu može pomoći, po -  novo želim naglasiti da je upravo ambigvitetnost snažno retoričko sredstvo: stilogenost  i retoričnost rastu kada postoji mogućnost odabira  .    Ipak, u nekim primjerima vidi se   pomjeranje fokusa od inkluzivnoga mi ka ekskluzivnom i obrnuto .    Tako npr .    u rečenici   “Evropski lideri nam neće otvoriti vrata .    . .;    ostaćemo siromašni” Visoki predstavnik želi   podvući da je on dio Bosne i Hercegovine, da nije neko izvana, već da mu je tačka gledi- šta unutrašnja, dakle ista kao i onih kojima se on obraća sa vi .    Ovakvi primjeri retorički   snažno utječu na recipijente i čine ih sklonima da povjeruju onome ko se obraća .  Z   animljivo je kako se Visoki predstavnik u obraćanju koristi još nekim tipičnim   retoričkim sredstvima, npr .    argumentacijom tipa “svi znaju”: “ Svima je jasno da je ne -  ophodna reforma sistema sigurnosti u BiH”  .    Ovakva argumentacija poznata je još od   antičke retorike – ona želi pokazati stavove koje govornik zastupa kao zdravorazumske  i jedine ispravne .  B   udući da “zamjenica ne mora biti eksplicitno spomenuta: dovoljan je pojam iza   lingvističke dihotomije” (Lakoff 1990:194), i u drugim semiotičkim sistemima može se  pratiti implicitno kreiranje podjele na mi i oni  .    Propaganda, i ekonomska i politička,   vješto se koristi ovim sredstvima za (p)održavanje postojećih odnosa moći, koja nalazi -  mo i u osnovi mnogih propagandnih ili na prvi pogled skriveno ideologiziranih filmo -     404   va (ratnih ili vojnih posebno)  .   Dakle, i u neverbalnim porukama u svijesti recipijenata   postoji dihotomija mi / oni  .   Zbog toga je socijalna semiotika zajedno sa CDA posebnu   pažnju posvetila analizi i interpretaciji vizuelnih poruka i kreiranju odnosa mi / vi u  njima (Kress, Van Leeuwen 1999)  .    Tri ključna faktora utječu na postojanje simetričnih   ili asimetričnih odnosa na fotografiji:   •     s   ocijalna distanca,   •     s   ocijalna relacija (ugao kamere),  •     s   ocijalna interakcija (pogled) .      (Van Leeuwen 2008:136-143)  Socijalna distanca pokazana je simbolički na fotografijama tako što daljina signali -  zira socijalnu udaljenost između posmatranih i posmatrača  .    Grupe i pojedinci koje že -  limo predstaviti kao Drugoga, kao Njih predstavljeni su u daljini; blizina sugerira i to  da su ljudi na slikama dio Nas ili bliski Nama, a lica na fotografiji su subjekti, ne objek -  ti .    Samim tim konotiraju se i odgovarajuća značenja: “oni” su “tamo”, “mi” smo ovdje;   “oni” su masa, gotovo stopljeni u jedno, “mi” smo svi individue  .    Upravo ovdje, dakle,   jasno vidimo implicitno postojanje dihotomije Mi – Oni na fotografijama  .    Ugao kame-  re pokazuje socijalnu relaciju između posmatrača i posmatranih (ako lica sa fotografije  dolaze odozgo u odnosu na posmatrača, ona su dominantna; ako su odozdo slikana, ona   su potčinjena, a ako su u ravni posmatračevog pogleda, signalizira se ravnopravnost)  .      Međutim, u udžbenicima, gdje se često sreću ilustracije u kojima su djeca u školi, radnici  na poslu ili porodice prikazane “odozgo”, ugao ima drugačiju funkciju, uvjetno rečeno  edukativnu, jer signalizira da “socijalni svijet leži pod nogama posmatrača, da se tako  izrazimo: znanje je moć” (Kress, Van Leeuwen 1999:397)  .    Konačno, pogled osoba na slici   govori o socijalnoj interakciji – ako nas posmatrani gledaju, odnosi su ravnopravni, i  posmatrani kreiraju odnos prema posmatračima kao prema nekima Ti  ili Vi .  •     P   ostoje strategije kojima se ostvaruje predstavljanje ljudi kao Drugih, čime se   ujedno uspostavlja odnos Mi (posmatrači, dominantni) – Oni (posmatrani, su-  bordinirani):  •     I   sključivanje ljudi, potpuno nepredstavljanje u svim kontekstima u kojima su u   stvarnosti prisutni  •     P   rikazivanje ljudi kao homogenih grupa i samim tim negiranje njihove indivi -  dualnosti (“svi su oni isti”)  •     S   likanje ljudi kao predstavnika grupe isključivo u potčinjenim ili negativnim,   devijantnim ulogama  •     S   trategija negativnih kulturalnih konotacija  .   (   Van Leeuwen 2008)  Budući da CDA želi promijeniti postojeće neravnopravne odnose moći u društvu i   u odnosu među kulturama, ona pokazuje kako vizuelna reprezentacija u ovim slučaje -  vima kreira određene stereotipe i čuva pozicije  .    Zanimljiv primjer jeste analiza i inter -  pretacija vizuelnog predstavljanja Brazila na Zapadu, gdje se često na slikama prikazuju  siromašna djeca i seljaci, ružne žene u crnom, koje tako šalju sliku očajanja, izolacije i  siromaštva, a s druge strane slike pjesme i karnevala  .    Na taj način štampa na Zapadu na -  stavlja proizvoditi kolonijalni diskurs i osnažuje stereotipe, kako bi se pokazalo da smo    Marina Katnić-Bakaršić: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moći u diskursu     405   Mi (posmatrači, Prvi svijet) nadmoćni i “civilizirani” – “oni” su takvi, “mi, civilizirani   svijet, nismo” (Caldas-Coulthard 2007:281) .   Slični primjeri mogu se uočiti i u vizuelnom   predstavljanju Bosne i Hercegovine u medijima, i to i u medijima susjednih zemalja, i na  Zapadu, kao Drugoga, kao nekoga Oni nasuprot superiornome Mi posmatrača . I   stovre-  meno, i unutar jednoga društva, odnosno jedne zemlje dominantne grupe i socijalni ak -  teri mogu kreirati ovakvu stereotipnu sliku Drugoga (manjina, subordiniranih i slično) .  N   a kraju želim reći da svijest o potencijalu ličnih zamjenica kao snažnih sredstava   za kreiranje odnosa moći u raznim tipovima diskursa može pomoći u prepoznavanju  manipulacije pojedinaca i nekih socijalnih grupa nad drugim grupama, kao i u eventu -  alnom subverzivnom mijenjanju nejednake distribucije moći .      Literatura   Caldas-Coulthard, C .   R .   (2007), “Cross-Cultural Representation of ‘Otherness’ in Media Discour -  se” .   In: Weiss, G ., W  odak, R .   (eds .) (  2007), Critical Discourse Analysis .   Theory and Interdisci-  plinarity .    Palgrave, Macmillan .    Pp .    272-296 .  F   airclough, N .    (2001) Language and Power .    Second edition .    Harlow, Pearson Education Limited  Jakobson, R .    (1957) Shifters, Verbal Categories and the Russian Verb  . H   arvard, Harvard University  Katnić-Bakaršić, M  .    (1988), “Ekspresivna upotreba ličnih zamjenica u književnoumjetničkom   stilu ruskog i srpskohrvatskog jezika”, Književni jezik, god .    17, vol .    2, Sarajevo, str .    97-104 .  K   ress, G ., Th .    van Leeuwen (1999), “Representation and Interaction: Designing the Position of the   Viewer” .    In: Jaworski, A ., C   oupland, N .    (eds .)    The Discourse Reader .    London and New York,   Routledge  Lakoff, R .    T .    (1990), Talking Power .    The Politics of Language in Our Lives .    Basic Books .    A Division   of Harper-Collins Publishers  Majstorović, D .    (2007), “Diskurs, moć i međunarodna zajednica  .    Analiza saopštenja za javnost   Kancelarije Visokog predstavnika (OHR-a) u Bosni i Hercegovini”  .    Banja Luka, Filozofski   fakultet Banja Luka   Van Leeuwen, T  .    (2008),  Discourse and Practice  .    New Studies for Critical Discourse Analysis  .      Oxford, Oxford University Press       407       Petra Košutar: Leksikografske odrednice u  hrvatskim rječnicima u 18   .   stoljeću u   kontekstu europske leksikografije   Hrvatski su jezični priručnici, odnosno gramatike, rječnici i pravopisi, do 19  .   stoljeća   najčešće dvojezični i višejezični  . P  ri pisanju tih višejezičnih priručnika autori su se ugle -  dali na domaće prethodnike i na strane uzore .    U radu će se dati pregled stranih jezičnih   uzora koje su hrvatski jezikoslovci u 18  .    stoljeću pratili, te će se na primjeru jedne me -  taleksikografske teme – upotrebi leksikografskih odrednica – pokazati razvoj hrvatske  leksikografije u suodnosu s europskom .   K   ljučne riječi: hrvatski rječnici, europska leksikografija, jezikoslovni uzori, 18  .    stoljeće,   metaleksikografija, leksikografske odrednice .      Usage Labels in Croatian Dictionary in 18th Century in  European Lexicography Context Until the 19 th century Croatian language handbooks, namely grammars, dictionaries   and ortography books, were mostly bilingual and multilingual  .   When writing these   multilanguage handbooks, the authors followed domestic predecessors, as well as forei -  gn .    This work is an attempt to reveal foreign language models that Croatian linguists in   the 18 th century followed and on the example of one metalexicographic theme – usage   labels – to show developoment of Croatian 18 th century lexicography within the Euro -  pean lexicography  .   K   ey words: Croatian dictionaries, European lexicography, linguistic models, 18 th centu-  ry, metalexicography, usage labels .   1.    Uvod  Nastajanje novih pisanih djela uvijek je i nastavljanje na već postojeće  .    U tome nema   ničega spornoga .    Riječ je o svojevrsnoj evoluciji, ono napisano poslije uzet će najbolje od   onoga prije i dodati nešto svoje, a s vremenom, ako je uspješno, i samo će poslužiti nasta -  janju nekoga novoga djela  .    Taj ćemo proces, koji je ovdje samo načelno skiciran, pratiti   na hrvatskim rječnicima u 18 .    stoljeću .    Djelo na koje se nastavlja, koje služi pri sastavlja-  nju novoga djela, može biti uzor ili izvor, ponekad oboje istodobno  .    Pod izvorima razu-  mijevamo djela iz kojih se posuđuje građa pri izradi rječnika ili gramatike  .    Izvori mogu    UDK: 811 .163 .42'374 “17”     408   biti književna djela iz kojih se uzimaju leme za rječnik, ali i značenja i tekstne potvrde,  ako ih rječnik donosi, dok će se za gramatiku preuzimati uz riječi i veće konstrukcije  poput sintagmi i rečenica, ovisi za koji će dio gramatike poslužiti  .    S druge strane, kad go -  vorimo o uzorima, mislimo na djela koja služe kao model prema kojemu su nastala druga  djela .    Model može posredovati raznolike sadržaje, primjerice može se od njega preuzeti   koncepcija djela, metoda opisa jezičnih činjenica, tvorbeni uzorci, stajališta o poimanju  naravi jezika i slično .    Utjecaji su mnogobrojni .      Jedan od najutjecajnijih rječnika u europskoj leksikografiji bio je poznati rječnik   firentinske akademije Crusce pod naslovom Vocabolario degli Accademici della Crus -  ca .    Taj je rječnik poslužio pri obradi natuknica i donošenju književnih potvrda kao   svojevrsni model mnogim rječnicima, ponajprije onima koje su izrađivale nacionalne  akademije diljem Europe poput francuske, španjolske ili švedske  .1 Isto tako, jedna od   najutjecajnih školskih gramatika svakako je bila Alvaresova gramatika latinskoga jezika  pod naslovom De institutione gramatica libri tres koja je prvi put izišla 1572  .    godine u   Lisabonu, a u nekoliko stoljeća doživjela je preko četiristo izdanja .    Alvaresova je grama-  tika bila propisana kao obvezatni udžbenik za učenje latinskoga jezika u isusovačkim  školama, no utjecaj se širio i na druge redovničke zajednice, a i izvan latinskoga jezika .2  Prije nego što krenemo na leksikografske uzore, nekoliko napomena  .   Kako je to sto-  ljeće bilo leksikografski iznimno plodno, ovdje ćemo se osvrnuti na nekoliko naslova koji  mogu poslužiti kao reprezentativni primjerci  .    Glavni je leksikografski uzor hrvatskim   jezičnim priručnicima svakako bio Calepin  .    Naime, svi su se domaći leksikografi kori -  stili nekim od izdanja njegova rječnika  .    Della Bella nije odolio utjecaju Cruscina Voca-  bolarija (Sironić-Bonefačić 1990), kao uostalom ni cijela Europa, prema kojemu sastavlja   svoj talijansko-latinsko-ilirski rječnik  .3 Kontinentalci Belostenec 4 te Sušnik i Jambrešić5   pod jačim su utjecajem njemačke leksikografije  .   Dukat (1923, 1925, 1928) i Žepić (1992)   pokazali su da su se uz Calepinove preradbe koristili i rječnicima Johana Frisiusa, Ada -  ma Friedricha Kirscha, Georga Matije Königa, ali i pokojim drugim “nejezikoslovnim”  autorom poput Konrada Gesnera, njemačkoga Plinija, čija djela predstavljaju početak  moderne zoologije, ili djelima Jana Komenskoga  .    Sami se leksikografi u svojim djelima   pozivaju na poznate europske uzore ili pak donose popise citiranih djela, najčešće knji -  ževnih .    Najdalje je u tome otišao Joakim Stulli 6 koji je u popisu citiranih djela zabilježio    1 Više o tome u: Košutar i Tafra 2010 .  2 O Alvaresovoj gramatici u Hrvata usp .   Štefanić 1940 .  3 O Della Belli je pisano mnogo radova, a najviše o njegovu rječniku  .   Vidi radove u zborniku Isusovac Ardelio   della Bella (1655–1737) , članke u devetnaestom broju Filologije (1991), radove Nives Srionić-Bonefačić (1992)   i drugih  .  4 Rječnik je Belostenec sastavio u 17  .   stoljeću, no on je objavljen tek 1740  .   godine otkad se i bilježi njegov   utjecaj pa se Gazofilacij  smatra djelom koje pripada i 18  .   stoljeću .   O Gazofilaciju  je napisano mnogo radova,   a kao najvažnije usporedi: Fancev 1923, Dukat 1923, Dukat 1928, Vončina 1973, te radove sa Znanstvenoga  skupa “Ivan Belostenec i hrvatska kultura njegova doba” koji su objavljeni u časopisu Gazophylacium , god .      X, br .    1–2, iz 2005 .    godine .      5 O njihovu rječniku usp .   radove: Dukat 1905, Dukat 1925, Musulin 1959, Šojat 1992, Žepić 1992, Nyomárkay   1992 .   i dr .     6 O Stullijevu jezikoslovnom radu napisano je mnogo radova, a najvažnije podatke donose Dukat 1929, Brlek   1987, te radovi sa Znanstvenoga skupa o Joakimu Stulliju koji su objavljeni u dvanaestom broju Filologije    1984 .    godine .    Iako su rječnici objavljeni u 19  .    stoljeću, sastavljeni su u 18  .    stoljeću i još su netiskani utjecali   na druga leksikografska djela, kao i na određene jezične djelatnosti poput jezične politike Dvora krajem 18  .      stoljeća, pa se ti rječnici promatraju kao djela koja pripadaju i 18 .    stoljeću .   P   etra Košutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rječnicima u 18    .    stoljeću    . . .     409   preko 150 naslova kojima se služio pri izradi, a na tom se popisu uz mnoga književna dje -  la nalaze i mnoge gramatike, domaće i strane, poput slovenske, poljske ili češke, potom  različiti slavenski rječnici, što potvrđuju i brojni slavenizmi u rječničkoj građi, ali i drugi  europski rječnici te djela već spomenutoga Jana Komenskoga .      Ovdje su samo nabrojena najvažnija imena europskih uzora, bez detaljnoga uvida   u to kako su ona utjecala na hrvatske jezične priručnike u 18  .    stoljeću .    Kratko se samo   može reći da u pronalaženju djela u koja su se ugledali često pomažu sami autori kad  donose popis svojih uzora i djela koje citiraju, a koje u popisu ne odvajaju, a važno je spo -  menuti i da se autori nikad ne koriste samo jednim djelom, već s više njih radeći zapravo  kompilaciju manje ili više pomno birajući iz uzora i izvora što će staviti u svoje djelo .      2. Praksa leksikografskih odrednica u 18. stoljeću  Strana su djela za kojima su hrvatski autori posezali pri izradi svojih rječnika i grama -  tika uvelike utjecala i na formu i na sadržaj hrvatskih jezičnih priručnika i mnogo je  razina na kojima bi se to moglo pokazati  .    Spomenut ćemo samo jedan mali primjer pri   korištenju leksikografskih odrednica u rječniku  .    Pod leksikografskim odrednicama ra -  zumijevamo posebne simbole i kratice koje autori upotrebljavaju kako bi se natuknica  odredila gramatički, lingvostilistički, čestotno, etimološki, terminološki i tako dalje  .7   Bez tih odrednica danas ne možemo zamisliti rječnike, no one nisu postojale oduvijek  .     Još ni u 17  .    i 18 .    stoljeću odrednice nisu bile posve uobičajene, a iako ih ima u rječnicima,   njihova upotreba nije bila normirana .      U hrvatskom jezikoslovlju samo je nekoliko autora pisalo o leksikografskim odred-  nicama .    U posljednjih je tridesetak godina objavljeno svega pet rasprava  .    Nekoliko je   tipologija odrednica, koje se sadržajno manje-više preklapaju, a tri su se autorice bavile  određenom vrstom odrednica .    Bratanić-Čimbur (1979:7) leksikografskim odrednicama   smatra “sve podatke unutar članka koji sadrže neku obavijest o morfološkim, sintaktič -  kim, stilističkim ili upotrebnim karakteristikama natuknice” .    Autorica dijeli odrednice   u dvije kategorije, gramatičku i upotrebnu  .    Gramatičke odrednice daju gramatičke in -  formacije o leksičkoj jedinici, a najčešće se nalaze uz natuknicu, iako se mogu nalaziti  i drugdje u rječničkom članku  .    Upotrebne odrednice dijeli dalje na stilske (npr  .    dija-  lektnost, arhaičnost, kolokvijalnost natuknice ili značenja) i područne (npr  .    ograničena   upotreba natuknice u nekom području ljudske djelatnosti poput kemije, medicine i dr  .,   d   akle terminološke odrednice)  . B   abić (1981) definiciju odrednica preuzima od Bratanić-  Čimbur (1979), ali predlaže svoju podjelu, a posebno razrađuje stilske odrednice  .    Odred-  nice dijeli na gramatičke, etimološke, značenjske, područne i stilske  .    Gramatičkim se   odrednicama daju gramatički podaci, primjerice, o rodu, padežima, o vidu i prijelaznosti  glagola i dr ., a u n   jih ubraja i ortoepske odrednice  .    Etimološkim se odrednicama odre -  đuje podrijetlo natuknice, značenjske odrednice određuju je li značenje preneseno ili  figurativno .    Područne odrednice određuju natuknicu terminološki i stručno, a Babić ih    7 Leksikografske se odrednice javljaju i pod terminom upotrebne etikete  (usp .   Šipka 1998), što je doslovni   prijevod engleskoga termina usage labels, dok npr  .   Zgusta (1991) za leksikografske odrednice upotrebljava   termin glosa .    No, Hartmann i James (2002) u svojem rječniku leksikografije razlikuju glose i oznake ( label)    .   P  rema njima glosa čini dio definicije, dok oznake (odrednice) određuju natukničku riječ stilski i slično    .    Ovdje   ćemo to sve zvati leksikografskim odrednicama .     410   smatra dopunom značenjskim odrednicama  .   Zadnju skupinu, stilske odrednice, Babić   (1981) dijeli na pet podskupina: ekspresivne, slojne, dijalektne i teritorijalne, vremensko- čestotne i normativne .   P   etrović (2002) govori o uputnicama i njihovu mjestu i funkciji unutar rječničkoga   članka .    Uputnicama se jedna natuknica upućuje na drugu, obično prihvatljiviju  .    Petro-  vić (2002) uputnice ne smatra odrednicama kao ni ostala literatura koja je ovdje spome-  nuta, a i nešto uže promatra leksikografske odrednice nego što to gledaju drugi autori  .      Autorica u članku daje prijedlog sustava uputnica, a jedina od pregledanih domaćih au-  tora daje i tehnički opis svoga predloženoga sustava u kojem, što je posebno zanimljivo,  donosi i grafijske oznake  .    Autorica smatra da bi se posebnim grafijskim oznakama na -  tuknice mogle upućivati na češći, običniji ili stilski neutralni leksem, potom na domaću  riječ ili izraz i slično .    Smatramo da iz rečenoga slijedi da se natuknička leksička jedinica   koja se upućuje na drugu određuje kao rjeđa, neprihvatljiva, stilski ili drugačije obilježe -  na, što te uputnice zapravo čini i odrednicama jer polaznu leksičku jedinicu i određuju  .      To bi pak učinilo uputnicu ujedno i odrednicom, što je i naš argument za to da se u  leksikografske odrednice uvrste i uputnice, odnosno uputnice smatramo vrstom leksi -  kografskih odrednica .    Brlobaš (2003) jedina od pregledane domaće literature obrađuje   odrednice u nekom “starijem” rječniku, dok se Tikvica (2009) u svom radu usredotočila  na lingvostilističke odrednice u rječnicima hrvatskoga jezika koje promatra s aspekta  funkcionalne stilistike  .   O   vdje se slažemo s definicijom odrednica koju je ponudila autorica Bratanić-Čim -  bur (1979), a držimo da se odrednicama mogu smatrati i uputnice, kako smo u tekstu  pokazali .    Definicija odrednica koju je dala Bratanić-Čimbur (1979) dovoljno je široka   za to .    Tu bismo tipologiju odrednica dopunili predlažući njihovu podjelu najprije sa sa -  držajnoga i formalnoga kriterija  .    Sadržajni je kriterij u dosadašnjoj literaturi dovoljno   obrađen, tek je poneka razlika u imenovanju i broja vrsta odrednica, no zanemaruje se  formalni kriterij prema kojemu se odrednice dijele prema svom grafijskom liku .    Primje-  nom toga drugoga kriterija dobivaju se dvije glavne podjele  .    Odrednice mogu biti kratice   i simboli u koje uključujemo i druge oznake  .    Iako je općenito sadržajni kriterij naravno   važniji od formalnoga, s obzirom na to da je ovdje riječ o rječničkom članku koji je uve -  like prostorno ograničen, formalni kriterij promatranja nekoga dijela rječničkoga članka  iznimno je važan ekonomičnosti radi .8 O tome dalje ovdje neće biti riječi jer to nije tema   ovoga rada .   Kako bi se dopunila slika uzora i izvora o kojoj je bilo riječi na početku rada   i kako bi se na jednoj odabranoj metaleksikografskoj temi pokazao odnos europskih  uzora i hrvatskih jezičnih priručnika u 18  .    stoljeću, još ćemo samo pokazati kakve su   leksikografske odrednice upotrebljavali stari hrvatski leksikografi te na nekoliko oda -  branih primjera kako je to bilo u Europi .      Uobičajeno je danas da leksikografskomu djelu prethodi predgovor ili kakav drugi   sličan tekst u kojem se, među ostalim, daju upute o tome kako čitati rječnik  .    To pak   nije moderan izum, uputama su se koristili i stariji hrvatski leksikografi  .    Neki u njima,    8 U sličnom smjeru idu i Putanečeve (1994) misli koji je uveo pojam sigliranja u hrvatsku leksikografiju što   bi imalo značiti kraćenje, a riječ je o tome da jedan znak zamijeni čitavu riječ ili čak i dijelove definicije koji  se često ponavljaju  .    Iako on izravno ne govori o leksikografskim odrednicama, autor je blizak ovoj temi jer   znakovi o kojima govori jesu leksikografske odrednice i jer pažnju posvećuje upravo ograničenu prostoru  rječničkoga članka  .    P   etra Košutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rječnicima u 18    .    stoljeću    . . .     411   poput Belostenca ili Jambrešića i Sušnika, daju više podataka, a neki, poput Della Belle  i Stullija, manje .   Della Bella (1728) uz popis hrvatskih pisaca daje i popis kratica kojima   se koristio .    Drugo će izdanje, koje je 1785  .    priredio Petar Bašić, u tom dijelu biti nešto   informativnije od prvoga .    Među leksikografskim odrednicama u tom rječniku nalaze se   različite gramatičke odrednice (vrsta riječi, rod, broj itd  .)   , značenjske odrednice poput   Metaf . (   označuje da je značenje preneseno), različite odrednice koje natuknicu određuju   geopolitički ( Capit . z   a Capitale), a ima i terminoloških ( T    . B   ot . z   a Termine Botanico, T    .   E   ccl . z   a Termine Ecclesiastico) i etimoloških odrednica (V    .    Gr  . z   a Voce Greca ili V    .    Pol  . z   a   Voce Pollaca i tako dalje), a tu su i neizbježne uputnice (V    . z   a Vedi, odnosno vidi)  .      Belostenec (1973) daje u predgovoru nekoliko uputa kako se koristiti rječnikom,   odnosno što mu znače kurzivirane kratice u rječničkim člancima  .    Ima slovne kratice i   brojeve za gramatičke odrednice, a posebno su zanimljive odrednice koje određuju pro-  zodiju .    Tako kraticom p    . c . o   značava da je pretposljednji slog kratak, a p    . p    . d   a je pretpo-  sljednji slog dug .    Osim gramatičkih odrednica ima i značenjskih poput  Transl  .    i Metaph .   z   a preneseno značenje, te odrednice kojima se riječi određuju regionalno (Scl . z   a slavon-  ski, Cr    . z   a hrvatski, odnosno kajkavski, i Turc  . S   c . z   a tursko-slavonski) .    Upotrebljava još   i kratice za citirane autore te uputnicu v    . z   a vide, odnosno vidi .      Jambrešić–Sušnikov (1992) rječnik ima najpotpunija objašnjenja u predgovoru od   svih domaćih rječnika u 18  .    stoljeću .    Čak se i predgovor ne naziva samo predgovorom   već i objašnjenjem djela (Praefatio et declaratio operis) .    Objašnjenja se daju u osamnaest   točaka, a sedma, osma, deveta, dvanaesta i četrnaesta daju objašnjenja o leksikografskim  odrednicama .    Jedini od domaćih autorâ upotrebljavaju uz kratice i simbole .    Od simbola   koriste se zvjezdicom (*) i križićem (†), koje postavljaju s lijeve strane natuknice  .    Zvjez-  dicom označuju riječi grčkoga podrijetla, a križićem barbarizme, kako ih nazivaju  .    Od   kratica upotrebljavaju Obsol ., In   us .    ili Antiq .    za “starinske riječi” .    Terminološke odred-  nice donose pod kraticama Theol  ., Jc   ti ., Ph   il . i   td ., a o   ne označuju zanimanja ljudi koji   ih upotrebljavaju (teolozi, pravnici, filozofi…)  .    Objašnjavaju i da raznolikost značenja i   upotrebe razlikuju arapskim brojkama,9 a brojne sinonime kojima rječnik obiluje ozna-  čuju kraticom V .   Syn .   pro (vidi sinonim za)  .   Rječnik ima i značenjske odrednice Tran  .,   Me   taph . i    Meton . T   u su i brojne gramatičke odrednice, a najzanimljivije su kratice za   rodove njemačkih imenica .    Tako im r    . o   značuje njemačku imenicu muškoga, e    . i   menicu   ženskoga i s    . i   menicu srednjega roda .   S   tullijev latinsko-talijansko-hrvatski rječnik iz 1801  .    godine ima sasvim kratak   predgovor u kojem nema nikakvih objašnjenja o leksikografskim odrednicama, a tek na  kraju rječnika daje popis pisaca i djela kojima se u izradi služio  .    Pregledom rječničkih   članaka nisu uočeni nikakvi posebni simboli kao leksikografske odrednice osim zna -  ka koji nalikuje donjem lijevom navodniku (”), a koji stavlja uz natuknice koje obično  upućuje na druge natuknice .    Sličan smo simbol u sličnoj upotrebi uočili i u talijanskim   rječnicima koje smo pregledali, a koji su mogli poslužiti Stulliju kao uzori ili izvori (usp .      npr .    Vocabolario 1751)  .   D   a bismo upotpunili sliku o leksikografskim odrednicama u 18  .    stoljeću, pregledani   su i neki europski rječnici iz toga vremena koji se često spominju kao uzori i izvori hrvat -   9 Istraživanje koje je provedeno za jedan drugi rad pokazalo je da Jambrešić i Sušnik razlikuju polisemiju i   homonimiju u jednoj natuknici tako da različita značenja jedne riječi, dakle polisemiju, odvajaju zarezom, a  homonime obrojčavaju u jednoj natuknici .     412   skima u to vrijeme  .   Najzanimljiviji je u tom smislu bio rječnik Adama Friedricha Kirscha   pod naslovom Abudantissime Cornu Copiae Linguae Latinae et Germanice selectum iz  1718 .    godine .    Riječ je o enciklopedijskom dvojezičnom latinsko-njemačkom rječniku na   gotovo dvije tisuće stranica .    Kako je već Žepić (1992) primijetio, Jambrešić–Sušnikov se   rječnik podudara s Kirschevim u simbolima  .    I Kirsch označuje križićem barbarizme, a   zvjezdicom riječi grčkoga podrijetla pa je ta podudarnost jedan od Žepićevih argumena -  ta da je Kirsch bio dvojici isusovaca glavni izvor  .    Pregledali smo još dva rječnika koji se   spominju kao mogući Jambrešić–Sušnikovi izvori – Frisiusa (1700) i Facciolatija (1778),  kod kojih nisu pronađene slične odrednice, odnosno simboli pa se Žepićevo (1992) mi -  šljenje drži vjerojatnim  .    Kirsch uz te simbole ima i druge odrednice, najčešće kratice   kojima označuje citirane autore, gramatički opis natuknica i dr  .    Primijetili smo razliku u   tome što Kirsch zastarjelice označuje kraticom Obsol ., a J   ambrešić i Sušnik s više kratica   kao što smo vidjeli .    Zanimljivo je usput spomenuti i da je rječniku dodan rimski kalen -  dar, prozodija i mnogi toponimi kao što je i u hrvatskom rječniku  .    Usporedimo dvije   jednake natuknice iz Jambrešić–Sušnikova i Kirscheva rječnika .      *Paronychia, ae, f  .    Paronychium, ii, n  .    Plin  .    Zanobticza, otok nobteni, kurje oko  .      Ein b ös Nagel – Geschvvär, Hüner – Aug  .    K eoreom méreg, Láb-uj felt eorése, tsomózása    (Jambrešić–Sušnik 1992:672)  .   *   Paronychia, ae  .    f  .    (Paronychium, ii  .    n  .) d   er Wurm/ ein b ös Nagel Geschwär an   Fingern oder Zehen /Hüner – Aug / Leichdorn  .    Plin  .    2  .) N   agel-Kraut / Mauer-Rauten    (Kirsch 1718:785) .      Oba su rječnika označila isti leksem zvjezdicom, odnosno da je grčkoga podrijetla,   a podudaraju se i neka značenja  .    Kirsch ima bogatiji rječnički članak s više značenja,   no moramo imati na umu da je Kirschev rječnik dvojezičan, i to na gotovo dvije tisuće  stranica, dok je Jambrešić–Sušnikov četverojezičan na pola stranica manje  .    Međutim, ne   postoji potpuna podudarnost između tih dvaju rječnika, i to ne samo u već spomenutim  dijelovima .    Na istoj smo stranici Kirscheva rječnika pronašli dosta natuknica kojih nema   u hrvatskom rječniku, što objašnjava obujam, a pronašli smo i iste natuknice koje, na  primjer, njemački autor nije označio zvjezdicom, odnosno da su grčkoga podrijetla, a  Jambrešić i Sušnik jesu  .    To govori više stvari  .    Jedna je da se Jambrešić i Sušnik sigurno   nisu koristili samo tim rječnikom, kao što su to pretpostavili već i Dukat i Žepić, odno -  sno da je hrvatskim leksikografima za izvor latinske građe možda poslužio neki drugi  rječnik s latinskim kao polaznim, vjerojatno neka preradba Calepina, ali i to da su Jam -  brešić i Sušnik svoj rječnik kompilirali iz više izvora pomno odabirući što su smatrali  važnim i potrebnim za svoje čitatelje .      Uz taj smo njemački rječnik za ovu priliku pregledali još neka njemačka i talijanska   leksikografska djela .    Nećemo detaljno iznositi podatke za svako djelo, već ćemo iznijeti   rezultate istraživanja i zaključna razmatranja  .    Pregledan je takozvani turinski rječnik,   pretpostavljeni Stullijev uzor, potom Calderinijeva i Facciolatijeva preradba Calepina,  Frisiusov latinsko-njemački i njemačko-latinski rječnik te dva izdanja Cruscina rječ -  nika .    Neki od autora daju upute o korištenju rječnika, a neki ne daju  .    Svi pregledani   rječnici imaju neki oblik leksikografskih odrednica, s tim da neki imaju samo kratice, a  neki uz kratice i simbole .    Upotrebljavaju se i simboli koji nisu leksikografske odrednice   poput simbola ¶, koji često služi za odvajanje dijelova rječničkoga članka  .    U svim smo   pregledanim rječnicima pronašli kratice kojima se natuknička riječ označuje gramatički,    Petra Košutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rječnicima u 18 . stoljeću . . .     413   terminološki i tako dalje .   Oni koji donose simbole obično ih i objašnjavaju  .   Od simbola   su najčešći zvjezdica i križić, s tim da značenja tih simbola nisu ustaljena  .   Iako su sim-  boli vrlo praktične leksikografske odrednice, u 18  .    stoljeću nisu zaživjeli svugdje, a nešto   su češći u rječnicima sa zapadnoeuropskoga prostora .  S   ve u svemu, u to je vrijeme i u Hrvatskoj i u Europi upotreba leksikografskih odred -  nica bila još prilično neustaljena .    Spomenimo još samo jedan primjer koji nema izravne   veze s hrvatskom leksikografijom, ali je svakako važan dio europske, englesko-francuski  rječnik Abela Boyera iz 1699 .    godine .    Cormier je (2008) pokazala da je Boyer, za to vri -  jeme posve neobično, imao prilično razrađen sustav leksikografskih odrednica .    Koristio   se simbolima i kraticama i njihovom kombinacijom te objašnjenjima  .    Njima je natuknice   određivao stilistički, vremenski i tako dalje  .    Boyer je tako zastarjelice označavao dvo -  strukim križićem, a običnim križićem razgovornu riječ  .    Dakle, to je još jedna potvrda   neusustavljenosti značenja simbola kao leksikografskih odrednica u Europi u 18  .    stolje-  ću    .10   3. Zaključak Iz danoga možemo zaključiti kako je jedina stalnica, koja ipak ima pokoji izuzetak, u  tome što autori leksikografske odrednice u obliku simbola stavljaju s lijeve strane natu -  knica, a kratice s desne, odnosno u tijelu rječničkoga članka .    Simbolima se možda češće   natuknica određuje vremenski, ali to nije pravilo, a za čvrste zaključke nužna su daljnja  istraživanja .    S vremenom će se simboli kao leksikografske odrednice sve više koristiti,   a njihova će se upotreba sve više normirati, iako ni danas ne postoji jedinstveni kriterij  za njihovu primjenu .    Može se reći da hrvatska leksikografija u 18 .    stoljeću po različitosti   leksikografskih odrednica nije zaostajala za europskom, dapače u nju se posve uklapa,  a to je vrlo vjerojatno zahvaljujući europskim uzorima i učenosti svojih sastavljača  .    De-  taljne utjecaje i razvoj leksikografskih strujanja trebalo bi svakako istražiti kako bi se  osvijetlili razvoj i dosezi starije hrvatske leksikografije, ali i kako bismo lakše razumjeli  suvremena metaleksikografska pitanja .       10 Ni danas upotreba leksikografskih odrednica, posebice grafijskih, nije usustavljena  .   Usporedi npr  .   ruski   rječnik na http://softacademy  .l  npu .e  du .u  a/Programs/Dictionaries/Sklyarevskaya .h  tm ili hrvatski na   internetskoj stranici http://hjp  .s   rce .h   r/index  .p   hp?show=main  .     414   Literatura Primarna   Bella, Ardelio della (1728), Dizionario Italiano, Latino, Illirico, Venezia  Belostenec, Ivan (1972), Gazophylacium I .   knjiga, pretisak, Liber i Mladost, Zagreb  Caesaris Calderini Mirani (1705), Perfectissimus Calepinus Parvus Sive Corectissimum Dictiona -  rium Caesaris Calderini Mirani,  Bassani  Facciolati, Jacobi (1778), Calepinus septem linguarum hoc est Lexicon Latinum, Tomus primus   A-L, Ex Typographia Johaninis Gatti, Veneti   Frisius, Johann (1700), Dictionarium bilingue Latino-Germanicum, et Germanico-Latinum , Ti-  guri  Jambrešić, Andrija, Franjo Sušnik (1992), Lexicon latinum , pretisak, Zavod za hrvatski jezik, Za-  greb   Kirsch, Adam Friedrich (1718), Abudantissimum Cornu Copiae Linguae Latinae et Germanicae   selectum, Noribergae  Stulli, Joakim (1801a), Lexicon Latino-Italico-Illyricum , I .    svezak, Budim  Stulli, Joakim (1801b), Lexicon Latino-Italico-Illyricum , II .    svezak, Budim  Vocabolario degli Acacdemici della Crusca compendiato da un Accademico Animoso . V   olume pri-  mo A-N (1734), Venezia  Vocabolario degli Accademici della Crusca, A – C (1763), Volume Primo, Venezia  Vocabolario Italiano et Latino diviso in due tomi … per uso degli studiosi di Belle Lettere nella regia   Universita di Torino (1751), Tomo primo, Napoli  Vocabula Latini, Italique sermonis in duos tomos distributa … ad usum Studiosae Humnaorum   Litterarum Juventutis in regio Taurinensi Archigymnasio (1761), Tomus alter, Napoli  http://hjp .s   rce .h   r/index .p   hp?show=main (Pristupljeno 14 .    prosinca 2011 .)  h   ttp://softacademy .l   npu .   edu .u   a/Programs/Dictionaries/Sklyarevskaya .h   tm (Pristupljeno 14 .    pro-  sinca 2011  .)   Sekundarna   Babić, Stjepan (1981), “Stilske odrednice u našim rječnicima”, Jezik 3 (28), 79-91 .  B  ratanić-Čimbur, Maja (1979), “Prilog za dvojezičnu leksikografsku teoriju”, Jezik 1 (27), 1-9 .     Brlek, Mijo (1987), Leksikograf Joakim Stulli (1730–1817), Djela JAZU , knjiga 60, JAZU, Zagreb  Brlobaš, Željka (2003), “Gramatičke odrednice u Rječniku hrvatsko-talijanskom (1901) Dragutina   Parčića”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29, 9-20  .  C   ormier, Monique C .    (2008), “Usage Labels in the Royal Dictionary  (1699) by Abel Boyer”, Inter-  national Journal of Lexicography  Vol .    21, No .    2, 153-171 .  D   ukat, Vladoje (1905), “Jambrešićev ‘Lexicon latinum’”, Rad JAZU 162, 192-234  .  D   ukat, Vladoje (1923), “Izvori Belostenčeva ‘Gazophylacium latino-illyricum’”, Rad JAZU  227,   80-109  .  D   ukat, Vladoje (1925), “O izvorima Jambrešićeva rječnika”, Nastavni vjesnik 33, 17-20, 54-58 .   Petra Košutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rječnicima u 18 . stoljeću . . .     415   Dukat, Vladoje (1928), “O kompoziciji i vrelima Belostenčeva ‘Gazophylacium illyrico-latinum’”,   Rad JAZU 235, 1-25  .  D   ukat, Vladoje (1929), “Dubrovačko izdanje Dellabellina ‘Dizionarija’”, Rad JAZU 237,      2   3 5-  272 .      Fancev, Franjo (1923), “O postanju iliričko-latinskoga dijela Belostenčeva Rječnika”, Prilozi za   književnost, jezik, istoriju i folklor 3, 150-165  .  H   artmann, R .    R .    K ., G   regory James (2002), Dictionary of Lexicography  .    Routledge, London i New   York   Košutar, Petra, Branka Tafra (2010), “Hrvatske akademije (od 16  .    do 18  .    stoljeća) u europskom   kontekstu”, Kroatologija 1, 1, 131-148 .      Musulin, Stjepan (1959), “Hrvatska i srpska leksikografija”, Filologija 2, 41-63  .  N   yomárkay, István (1992), “Mađarska građa u Jambrešićevu rječniku”, Lexicon Latinum interpre-  tatione illyrica     . . ., p   retisak, LI–LIII, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb  Petrović, Bernardina (2002), “Uputnice u dvojezičnicima s hrvatskim kao polaznim jezikom”,   Filologija 38-39, 125-135  .  P   utanec, Valentin (1994), “Sigliranje identičnih definicijskih formula u jednojezičnoj leksikogra -  fiji”, Filologija 22-23, 351-353  .  S   ironić-Bonefačić, Nives (1990), “Nastanak i izvori Della Bellina rječnika (Dizionario italiano,   latino, illirico, Venezia, 1728)”, u: D: Šimundža, ur .,    Isusovac Ardelio della Bella (1655–1737),   23-49, Crkva u svijetu, Obnovljeni život, Split, Zagreb   Sironić-Bonefačić, Nives (1992), “Ardelio della Bella i prvo izdanje njegova trojezičnog rječnika iz   1728 .”   , Rad HAZU 446, 1-69 .      Šimundža, Drago, ur .,    Isusovac Ardelio della Bella (1655–1737), Crkva u svijetu, Obnovljeni život,   Split, Zagreb   Šipka, Danko (1998), Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Matica srpska, Novi Sad   Šojat, Antun (1992), “Latinsko-hrvatsko-njemačko-madžarski rječnik Franje Sušnika i Andrije   Jambrešića”, u: Lexicon Latinum …, pretisak, III-XXVIII, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb   Štefanić, Vjekoslav (1940), “Prilog za sudbinu Alvaresove latinske gramatike među Hrvatima”,   Vrela i prinosi 11, 26-34  .  T   ikvica, Ljubica (2009), “Lingvostilističke odrednice u rječnicima hrvatskoga jezika  .    O nekim   poteškoćama stilističkoga označivanja u jezikoslovnoj leksikografiji”, Studia lexicographica    god .    3, br .    1-2 (4-5), 5-13 .  V   ončina, Josip (1973), “Leksikografski rad Ivana Belostenca”, u: Gazophylacium  II .    knjiga, preti-  sak, III-LXVII, Liber, Mladost, Zagreb   Zgusta, Ladislav (1991), Priručnik leksikografije  (prev .    D .    Šipka), Svjetlost, Zavod za udžbenike i   nastavna sredstva, Sarajevo  Žepić, Stanko (1992), “Njemački dio u Sušnik–Jambrešićevu ‘Lexicon Latinum’”, u: Lexicon Lati -  num, pretisak, XXIX-L, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb       417       Anđelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u  Rečniku mačvanske tradicionalne kulture   Rad se bavi globalnim aspektima semantike leksike tradicionalne kulture (tematske lek-  sike), tj .   teritorijalno i hronološki diferencijalne leksike govora Mačve čija se semanti -  ka tiče svih vidova tradicionalnog života koristeći kao izvore leksičke građe pripovetku  pisca iz Mačve, Laze K  .    Lazarevića “Prvi put s ocem na jutrenje” i terenski sakupljenu   leksiku iz Mačve, objavljenu i neobjavljenu .  U ž   iži interesovanja je orijentalizam kao veoma aktuelan kulturološki trag na ovim   terenima, tradicionalna kulturema plurikulturalnog prostora na sinhronijskom i dija -  hronijskom planu, leksička jedinica do čije se semantike može doći multidisciplinarnim  proučavanjem .  P   redlaže se lingvokulturološki leksikografski postupak pogodan za predstavljanje   kulturološkog ekstralingvističkog nanosa u semantici leksike, što zahteva enciklopedij -  sku definiciju do koje se dolazi interdisciplinarnim proučavanjem i ekspertizom koja bi  se bazirala na rezultatima istraživanja ekspertnog multikulturalnog tima .   K   ljučne reči: leksikologija, leksikografija, turcizam, semantika leksike, lingvokulturolo-  gija, teritorijalna i hronološka diferencijacija leksike .   E   xplication of Orientalism in the vocabulary of traditional culture of Macva   The paper deals with global aspects of lexical semantics of traditional culture (thematic  vocabulary), ie .    territorially and chronologically differential vocabulary of the speech of   Mačva whose semantics affects all aspects of traditional life using as sources of lexical  material the short story by a writer from Macva, Laza K  .    Lazarevic “For the first time   with his father at the morning service” and vocabulary collected on the field in Macva,  published and unpublished  .   Th   e focus of the Orientalism as an current cultural trail in this area, the traditional   culureme(lexeme) of the multicultural space on synchronic and diachronic level, lexical  unit the semantics of which may be arrived at through a multi-disciplinary study .      A linguocultural lexicographic procedure is proposed suitable for the presentation   of cultural extralinguistic deposits in the semantics of lexicon, which requires encyclo -  pedic definition arrived at by interdisciplinary studies and expertise that would be based  on the results of an expert multi-cultural team .      Key words: lexicology, lexicography, vocabulary semantics, polysemy, linguoculturo -  logy, territorial and chronological differentiation of the vocabulary .   UDK: 811 .163 .41'373'45(497 .11 Mačva)   811   .  163   .  41'282   .  3(497   .  11 Mačva)     418   1. Sto sela, sto adeta Prethodnih nekoliko godina bavili smo se primenjenom lingvistikom za potrebe školske  prakse, jer se pokazalo da stare tekstove, prisutne u udžbeničkoj literaturi, naši učenici  ne razumeju, pošto im je daleka kultura 1 u njima, vremenski i prostorno .   Polazilo se od   lošeg poznavanja semantike tradicionalne leksike 2 učenika Škole za umetničke zanate u   Šapcu, što je potvrđeno sprovedenom anketom .     Etnolingvistička ispitivanja 3 govora Mačve, ravnice na severozapadu Srbije, pokaza -  la su da u okviru tipa nacionalne kulture postoje modeli koji se međusobno i prožimaju  i razlikuju .    Mačvanski govor predstavlja jedan od modela srpskog jezika: model kulture   (obrazac kulture) u okviru tipa karakterističan je za neki prostor u određenom vremen-  skom periodu (Nedeljkov 2006:537) .    Prilikom anketiranja učenika faktor prostor isklju-  čen je tako što je uzet pisac iz Mačve Laza K  .    Lazarević i njegova pripovetka iz Čitanke za   prvi razred srednje škole ‘Prvi put s ocem na jutrenje’ .  M   eđu 355 ekscerpiranih kulturema 4 bilo je 65 turcizma, što iznosi 18,30 % zastuplje -  nosti5, dok je broj pozajmljenica iz drugih jezika bio neznatan; ovakva jezička slika na   ovom terenu donekle se mogla pretpostaviti .  S  emantika vremenski markiranih leksema iz teksta pripovetke otkrivana je dijale -  katskim ispitivanjima u ruralnoj sredini, koja se sporije menja, no imajući u vidu činje -  nice da je Lazarević gradski pisac 19 .    veka i da su Turci u to vreme još naseljavali Šabac  .      Kao izvori leksičke građe za ovaj rad poslužili su pripovetka pisca iz Mačve Laze K  .    La-  zarevića iz aktuelne Čitanke za prvi razred srednje škole B  .    Milić i Lj  .    Nikolić i terenski   sakupljena leksika iz Mačve, objavljena (Lazić 2008) i neobjavljena .   1 Vujaklija, М .   (1961) kultura (l .   colere gajiti, negovati, cultura) 2  .   fig   . r  azvijanje, obrazovanje, usavršavanje,   oplemenjavanje, bogaćenje duha; stručna, naročito opšta obrazovanost, načitanost: etnička kultura podizanje  pojedinca i celog društva do toga da mu budu ideali: pravičnost, istinitost, čovečnost i uzajamno poštovanje .      Za Bugarskog kultura je: u nauci prihvaćeno antropološko shvatanje kulture kao načina života  .    Svet kulture   može se dalje uslovno podeliti na dve prostrane oblasti, materijalnu i duhovnu  (Bugarski 2006:32) .    Bugarski   citira Unesko iz 1995: Kulturu čine vrednosti, verovanja, jezici, nauke i umetnosti, tradicije, institucije i način  života kojima se jedna ličnost ili grupa izražavaju, ostvaruju i razvijaju (Bugarski 2006:33)  .    Kultura stvara   identitet nacije i trasira se putem jezika  .    Značaj jezika za kulturu veći je od značaja bilo kog drugog kulturnog   sistema (Bugarski 2006:34)  .    Civilizacija je širi pojam, koji uključuje i kulturu  .    Misli se na antropološko   shvatanje kulture kao načina života: sve što je čovek stvorio i sve što može da zamisli (Pažo 2006:24)  .    Po   njegovom mišljenju, svaki kulturni prostor je potpuno plurikulturalan  (Pažo 2006:24), pa bi trebalo poštovati   različitosti, ali ne i proizvoditi ih, a još  manje preuveličavati (Pažo 2006:24)  .    Pažo univerzalno vidi kao lokalno   oko kojeg su uklonjeni zidovi (Pažo 2006:28) .    Dudaš kulturu shvata kao celokupni način života (2006:160)  .   2 U Leksikonu stranih reči i izraza definisan je i pojam: tradicija  (l .   traditio) predavanje, s kolena na koleno   usmeno širenje (priča, pouka; verovanja, običaja i sl .)  ; vest običaj, navika (Vujaklija 1961:962) .     3 N .   Tolstoj iz perspektive etnolingvistike: “istraživača upućuje na razmatranje  .   . .o  dnosa .   . .j  ezika i duhovne   kulture .   . .m  entaliteta, .   . .s  tvaralaštva, njihove međuzavisnosti i različitih oblika njihove korespondencije”   (Tolstoj 1995:31) .      4 Kulturema je jedinica etnolingvističkog opisa, koja funkcioniše u određenoj kulturi i čije su pune dimenzije   vidljive tek u poredbenom pristupu .   Zahteva timski rad, a rečnici kulturema sadrže elemente znanja iz jezika,   istorije, kulture itd; sve ono što čini konotaciju (Nagorko 2004:131); “kulturem kao nadogradnja interpretacije  nečega ne mora se odnositi na stvarne “objekte” (Nagorko 2004:135) .  5 Turcizmi u pripovetkama Laze K  .   Lazarevića predstavljaju najbrojniju grupu pozajmljenica (234), što je   37,6 % od ukupnog broja stranih reči (622) .   (Vulović 2010:36)   Anđelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u Rečniku mačvanske tradicionalne kulture     419   2. Teritorijalno i hronološki diferencijalna leksika govora Mačve Predmet našeg istraživanja je mesto turcizma u autentičnoj leksici tradicionalne kulture  u Mačvi i to u onim tematskim celinama koje su bile zastupljene u našoj tradicionalnoj  kulturi: “Informacije o komunikativnoj funkciji jezika trebalo bi upotpuniti podacima  o jeziku kao medijumu ispoljavanja kulture” (Nedeljkov 2007:79)  .    Treba imati u vidu   da: “Lekseme iz domena tradicionalne kulture, kao svojevrsne kultureme, zahtevaju šire  kulturološko i metodičko sagledavanje i obradu” (Petrovački, Nedeljkov 2007:643), jer  se leksika vezana za kulturu veoma brzo menja: i kada ostanu reči, njihova značenja se  menjaju .  Ci   lj ovoga rada je upoznavanje leksičkog sistema jezika, autentične leksike iz oblasti   narodne tradicije i upotpunjavanje znanja o turcizmima, kao delu te tradicije, u ma -  čvanskom govoru  .    Posmatraće se semantički sadržaj leksike 6 iz tradicionalne kulture   u Mačvi kao jednom od kulturoloških modela na prostoru srpskog jezika na primeru  turcizama u navedenoj pripoveci pisma iz Mačve .    Analiza sadrži istorijsko-filološki pre-  gled ove leksike, kratak pregled njene distribucije prema tematskim poljima, kao i opis  semantičke adaptacije izvornih reči u jeziku primaocu .      Metod rada ekspliciran je u monografijama o tematskoj leksici koja se tiče tradici -  onalnog načina života Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (Vuković 1990, Lazić 2000)  .      Principi novosadske leksikografske škole pogodni su za klasifikaciju leksike tradicional-  ne kulture na semantička polja  .    Prioritiramo činjenicu: “Fenomen tradicije sve više je   predmet interdisciplinarnih naučnih istraživanja koja se ne mogu odvojiti od proučava-  nja jezika kao medijuma ispoljavanja kulture, a da jezik treba da bude u centru pažnje  postoji još jedan razlog, a to je da se koncept kulture izražava i čuva jezikom” (Bugarski  2005:11) .    Ovim putem može se izvesti zaključak: “Od svih jezičkih nivoa u leksici najbo -  lje dolazi do izražaja korelacija između kulture i jezika, pa je i za ispitivanje jezičkog izra -  za tradicionalne kulture najbolje analizirati leksiku (Nedeljkov, Petrovački 2006:278) .   3   . Turcizam  Prostor i istorijske prilike na Balkanu imaju za posledicu kulturne veze ovdašnjih naroda  između sebe i sa evropskim narodima  .    Pored toga, Turci su doneli islam i orijentalno-  arapsku kulturu u gradove uz veliki broj svojih reči (Škaljićev rečnik beleži 8742 reči),  od kojih neke do danas ne osećamo kao tuđe, jer su se u potpunosti uklopile u naš stan-  dardni jezik    .  T   ermin turcizam smatramo prihvatljivijim od drugih termina u literaturi (osmaniz -  mi, turske pozajmice, reči orijentalnog porekla, orijentalne reči, turske i druge istočnjač -  ke reči, arabizmi, orijentalizmi, osmansko-turske strane reči i sl  .)   , “jer je većina reči iz   turskog, persijskog i arapskog (čak i grčkog i latinskog) u srpski jezik stigla upravo preko  turskog” (Brborić 1996:344) .   6 Prihvatamo “da je značenje lekseme (i drugačije shvaćenih jezičkih znakova) dekodiranje složenog odnosa   između neke pojave u spoljašnjem svetu, njene materijalne reprezentacije u našem mišljenju i jezičke  manifestacije” (Dragićević 2007:54)  .    Zgusta razlikuje denotat, klase stvari u vanjezičkom svetu i designat,   pojam o određenoj stvari, o denotatu kako ga razumeju govornici nekog jezika  .    Vanjezička stvarnost sastoji   se od designata, a designati od određenih kriterijskih obeležja  .    Zavisno od odabira osobina koje se smatraju   kriterijskim, mogu se formirati različiti designati u odnosu na istu vanjezičku stvarnost .       420   Turcizam  je: “reč ili izraz turskog porekla u našem jeziku” (Rečnik MS); “riječ ili   izraz turskog podrijetla u kojem drugom jeziku” (R  .   Simeon); “riječ, izraz, konstrukci -  ja, stilski obrt ili uopće pozajmljenica iz turskog u koji drugi jezik” (Rečnik književnih  termina) .    Škaljić smatra turcizmima reči koje su došle iz turskog ili preko turskog jezika  .      Ovde termin “turcizam” označava reči koje potiču iz turskog jezika, kao i one koje su  etimološki arapskog ili persijskog porekla, a u srpskom jeziku su se našle posredstvom  turskog jezika .  P   ozajmljenica iz turskog jezika bilo je u našem jeziku i pre dolaska Turaka na Bal -  kan, što bi se moglo potvrditi proučavanjem rečnika iz predvukovskog vremena  .    Profe-  sor V  .    Brborić (1996) navodi prihvatljive podatke iz magistarskog rada Snežane Petrović:   “Vrsni poznavalac uporedne gramatike turskih jezika, Baskarov, dao je, po nama, naj -  iscrpniju periodizaciju migracija turskih plemena na balkansko poluostrvo i njihovih  uticaja na tamošnje jezike, podelivši ih u četiri etape:  1 .    do IX veka, kada u istočnu Evropu i na crnomorsku obalu dolaze hunska plemena:   Huni, Avari, Sadiri, Suvari i od IV do V veka Bugari i Hazari;  2 .    od X do XII veka, kada na Balkan dolaze oguska plemena: Uzi, Kovusi, Pečenezi   i dr .    Naslednici tih plemena su savremeni gagauzi i neki drugi balkanski Turci, koji su u   najvećem broju, zbog bliskosti jezika kasnije asimilovani od Turaka Osmanlija;   3 .    od XIII do XVI veka na Balkan dolaze Kipčaci i Kumani, čiji se najdublji trag,   naročito u toponimiji, vidi danas u Mađarskoj;  4 .    od XV do XVII (mi bismo rekli čak do XIX veka), kada se Balkan nalazi pod uti-  cajem Turaka Osmanlija” (Brborić 1996:344, 345) .   O   rijentalizam je aktuelan kulturološki trag i, istovremeno, tradicionalna kulturema   plurikulturalnog prostora na sinhronijskom i dijahronijskom planu  .   4   . Do semantike leksičke jedinice tradicionalne kulture interdisciplinarnim   pristupom  Globalni aspekti semantike leksike uključuju tradiciju kao uži pojam kulture  .    U samo   jednoj pripoveci srpskog realiste iz XIX veka pronašli smo sledeće turcizme: abonos, abo -  nos-čibuk, avlija, avlijska vrata, aždaja, ajluk, ambar, babo, bunar, bućme, cagrije, čak -  šire, čarapa, čardak, čibuk, čiviluk, čivit, čoha, ćata, ćilibar, ćorav, ćurdija, ćurče, ćurčija,  duvan, duvankesa, durbin, dućan, dućanska vrata, dušman, džemadan, džube, đezva,  gajtan, harbija, jespap, kava, kavana, kavena šolja, kadifa, kaldrma, kat, komšiluk, lula,  mahrama, mehana, mehančina, nana, odaja, pačaluk, pustahija, sanduk, sanćim, silaj,  šiškav, tavan, takum, tepsija, trambolas, tunos, vajda, ves, višek, zanat, zuluf .  U   kazujući na značaj jezika za kulturu, Bugarski navodi mišljenje Edvarda Sapira:   vrata svake kulture otvaraju se ključem njenog jezika (Bugarski 2006:34) .    Možemo se za-  pitati kakvim jezikom mi govorimo i šta stoji iza otškrinutih vrata naše kulture  .    Savre-  meni stil života uključuje raslojenost i pitanja identiteta  .    Stalno preispitivanje i traganje   za identitetom sa usmerenjem ka budućem svetu u kome će prećutkivano biti rečeno  podrazumeva otkrivanje prihvatljivih principa umesto tradicionalnih normi i autorite -  ta .    Da bi se sačuvala posebnost pred univerzalnim identitetom nametnutim globaliza -  cijom, a bez provincijske izolacije, treba sačuvati krhku semantiku rojeva leksema koje    Anđelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u Rečniku mačvanske tradicionalne kulture     421   nestaju pred našim očima .   Imajući u vidu mnogobrojne elemente koji formiraju značenja   reči, pokazaće se da je interdisciplinarni pristup ovoj problematici najprihvatljiviji, pa će   od pomoći biti: lingvokulturološki i etnolingvistički leksikografski postupak, rezultati  istraživanja sociolingvistike i psiholingvistike, etnolingvistike, dijalektologije, istorije,  religije, filozofije .  S   emantika svih analiziranih markiranih leksema (arhaizama i istorizama) pretrpela   je promene, bez obzira da li im je poreklo slovensko ili su pozajmljene iz drugih jezika,  što ne čudi kada se ima u vidu da je leksički sloj jezika najpodložniji promenama; samo  procenjivanje arhaičnosti leksike predstavlja kompleksan posao .    I lingvistički i objektiv-  ni ekstralingvistički faktori utiču na gubljenje pojedinih reči .  K   ako se u novim društvenim uslovima ponašaju turcizmi, zaključićemo prema nji-  hovoj upotrebnoj vrednosti  .  N   eki pripadaju arhaizmima: arhaizmi i zastarele reči ranije su se češće koristili:     . . .      denotat gubi frekvenciju u vanjezičkom svetu pa jezička jedinica nije više dio aktivnog lek -  sikona (ako postoji potreba, ove se riječi mogu koristiti bez ikakve konotacije ) .    Zgusta bi ih   rado nazvao riječima vezanim za vrijeme , ali izbegava terminološke inovacije (u fusnoti   23 on pojašnjava: “riječi vezane za vrijeme” podvrsta su “riječi vezanih za kulturu”, ko -  načno, pred sobom imamo jednu razliku kultura (Zgusta 1991:170)  .    Hrvatske gramatike   samo pominju zastarjelice  (arhaizme koje danas žive još uglavnom u starim knjigama   i povijesnim rječnicima ) (Težak, Babić 2004:37)  .    Pravila jezika kao standarda odvajaju   povijest jezika od (suvremenoga) stanja jezika (Silić, Pranjković 2005:385) .  N   avešćemo Lazarevićev opis odeće bogatog šabačkog trgovca Mitra: On, to jest moj   otac, nosio se, razume se, turski  .    Čisto ga gledam kako se oblači: džemadan od crvene   kadife, s nekoliko katova  zlatna gajtana; povrh njega ćurče  od zelene čohe .    Silaj išaran zla -  tom, za njega zadenuta jedna harbija , s drškom od slonove kosti  .    Povrh silaja trambolas,   pa rese od njega biju po levom boku  .    Čakšire sa svilenim gajtanom i bućmetom, pa široki   pačaluci prekrili do pola nogu u beloj čarapi  i plitkim cipelama  .    Na glavu turi tunos , pa   ga malo nakrivi na levu stranu; u rukama mu abonos-čibuk  s takumom  od ćilibara , a s   desne strane pod pojas podvučena, zlatom i đinđuvama izvezena, duvankesa .    Podvučene   pozajmljenice svedoče o kulturnim potrebama čuvenih šabačkih trgovaca u 19  .    veku;   danas pripadaju arhaizmima i imaju leksičku zamenu .  D   rugu grupu turcizama govornici prepoznaju kao pozajmljenice: avlija, aždaja,   ambar, babo, čakšire, dućan, komšiluk, mehana, vajda  .    Njihovi oblici i značenja opstali   su do danas i koriste se u narodnim govorima, u književnom jeziku upotrebljavaju se iz  stilskih razloga i predstavljaju markirane lekseme .    Formirani prema tvorbenim modeli-  ma naše govorne navike, uklopili su se u prirodu srpskog jezika, te su se toliko odomaćili  da ponekad nismo svesni da su tuđice .  N   eki turcizmi su se potpuno adaptirali, ili nemaju zamenu: bunar, čarapa, duvan,   džezva, kafa, nana, tepsija, zanat .     422   5. Predstavljanje kulturološkog ekstralingvističkog nanosa u semantici leksike Kao zadatak nameće se podela leksike po tematskim celinama u leksičko-semantičkoj  analizi ove specifične leksike koja označava pojmove iz gradske kulture u Srbiji 19 .    veka,   a čiju strukturu čine:  a .    lekseme koje označavaju odeću, obuću i nakit – najbrojnije ( abonos, abonos-čibuk,   bućme, cagrije, čakšire, čarapa, čibuk, čoha, ćilibar, ćurdija, ćurče, duvankesa, durbin,  džemadan, džube, gajtan, harbija, kadifa, lula, mahrama, pačaluk, silaj, šiškav, takum,  trambolas, tunos, ves, višek, zuluf );  b    . l   ekseme koje se odnose na kuću, pokućstvo i kulinariju (avlija, avlijska vrata, bu-  nar, čardak, čiviluk, džezva, kava, kavena šolja, kat, odaja, sanduk, tavan, tepsija);  c .    lekseme koje se odnose na zanimanje stanovništva ( ajluk, ambar, čivit, ćata, ćurči -  ja, duvan, dućan, dućanska vrata, jespap, kavana, mehana, mehančina, zanat)    .   P   otreba preuzimanja kulturnih obrazaca očigledna je .    Ovakva podela na semantič-  ka polja objašnjenje je tradicionalnog  .    Lekseme koje sačinjavaju jednu tematsku grupu   oformljuju zasebno semantičko polje tako što se vezuju za određenu kulturnu sferu ili  određeni segment kulture u šire komplekse (Končarević 2007:10)  .    Vodi se računa i o   raslojavanju (npr .    pušenje dugo pripada našoj tradiciji, ali ako glavni lik Lazarevićeve   pripovetke pri tom koristi abonos-čibuk, takav skupocen pribor predstavlja u ovom slu-  čaju – statusni simbol)  .    Analizom leksema funkcionalno objedinjenih “(na osnovu za -  jedničkog ekstralingvističkog okvira) – lingvokulturema različitih nivoa” – od leksičkog  do frazeološkog, koji pokrivaju realije različite semantike u čijoj osnovi je tradicionalna  kultura, mogu se izvući zajednički zaključci, koji u poređenju sa ostalim mikrosistemi -  ma čije su lekseme članovi drugih tematskih grupa mogu dovesti do važnih zaključaka o  kulturi 19 .    veka: o načinu života, pogledu na svet, društvenim odnosima i sl .  N   a ovom mestu treba se osvrnuti na razlike između današnjeg mačvanskog govora i   Lazarevićevog književnog jezika iz 19 .    veka, koji se bazirao na njegovom tadašnjem ma-  ternjem lokalnom govoru  .    Arhaizam je sa stanovišta modernog književnog jezika sva -  kako najčešće to što mnoge reči kod Lazarevića imaju drugačije značenje od današnjeg  .      Kada je reč o delu starijeg pisca, neophodno je kulturno prevođenje da bi jezik postao  posrednik, a ne prepreka za kulturni dijalog različitih generacija .      Turski uticaj zapaža se u raznim tematskim područjima u domenu obrađene leksi -  ke, ali ipak ne jednako u svima .    Najviše turcizama je u nominaciji turske odeće i njenih   propratnih rekvizita, delova pokućstva, kulinarije  .    Neki Lazarevićevi turcizmi (nazivi   za odeću) u narodu nisu poznati i verovatno to nisu bili ni u Lazarevićevo vreme .    U tur-  cizmima koji se javljaju u Lazarevićevim pripovetkama odslikan je život Mačve jednog  doba .    Što se Lazarevićeve leksike tiče, treba istaći da se neke domaće reči, uz strane, u   savremenom književnom jeziku više ne upotrebljavaju .      Napici sa turskim nazivom su kava / kafa  .    Tursko ime nose biljke abonos  i duvan .      Termini iz porodičnog i društvenog života nastali pod uticajem turskog jezika su: babo,  dušman, komšiluk i sl  .    Mnogobrojni su nazivi turskog porekla u imenovanju  .    Ovim se   ne ograničava domen uticaja turskog jezika, već se ističu samo tematske skupine gde je  on najdominantniji  .   Anđelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u Rečniku mačvanske tradicionalne kulture     423   Semantiku leksema tradicionalne kulture treba tumačiti uključivanjem leksičkih i   ekstralingvističkih faktora, koji su u suštini elementi kulture vezani za vreme nastan -  ka književnog dela  .    Trebalo bi predstaviti njenu brojnost i terminološku zastupljenost   u tekstovima i na terenu  .    Poželjno bi bilo ispitati semantičku vrednost leksema turskog   porekla na terenima koji su iz turskog jezika posudili velike količine jezičkog materijala  i na osnovu dobijenih rezultata izvesti zaključke o promenama u kulturama na početku  XXI veka, načiniti odgovarajuće diferencijalne rečnike da bi se mogli razumeti i stariji  i noviji pisci koji stvaraju u izmenjenim kulturološkim uslovima i sagledati koliko je  turcizam do danas unekoliko internacionalizam na Balkanu (Primer: leksički izraz za  pojam otac,  babo u rečniku turcizama A  .    Škaljića je: otac, poočim, deda, svekar, tast,   uopšte stariji muškarac .    U Mačvi se upotrebljavao u značenju otac , ređe svekar, danas je   van upotrebe    .) .   6.    Zaključci  Istraživanje izdvojenog korpusa vršeno je u cilju ispitivanja uticaja turskog na srpski  jezik u domenu adaptirane leksike na modelu mačvanskog govora .  U i   storijsko-filološkom pregledu usvajanja i upotrebe turcizama ukazano je kako   su društvene okolnosti uslovile ulazak turcizama u srpski jezik u dužem vremenskom  periodu .    Geografski faktor, kulturno-civilizacijska i ekonomska premoć utiču na prihva -  tanje tuđica .    Istorijski pregled ukazuje da su većinu ovih reči donele Osmanlije, ali da ih   je srpski jezik mogao usvajati i ranije  .    Tematskom analizom izdvojene su dve osnovne   kategorije turcizama: terminološka leksika, koja je delimično zastarela (nazivi za odeću)  i svedok je leksičkog razvoja kao i kulturnih potreba u datom vremenskom periodu .      Analiza adaptacije na semantičkom nivou ukazuje na promene, jer i reči potpuno   integrisane u leksički fond srpskog jezika imaju potencijal da, pod uticajem lingvistič -  kih i ekstralingvističkih faktora, ostvare dalje semantičke promene  .    Stepen adaptacije   utvrđuje se analizom .    Analiza semantičkog nivoa za pozajmljenice upoređuje se sa zna -  čenjem modela u jeziku davaocu da bi se utvrdilo da li među njima postoji potpuno po -  klapanje, ili je došlo do promena .    Osvrt na semantičku adaptaciju turcizama u srpskom   jeziku ukazuje na razlike u značenju sadržanom u semantičkoj definiciji pozajmljenice  ekscerpirane iz rečnika mačvanskog pisca i mačvanskog živog govora u poređenju sa  odgovarajućim značenjem u Škaljićevom rečniku turcizama; postoje razlike u značenju  i nedostatak polisemije    .  P   otpuna slika o tradicionalnoj leksici turskog porekla dobija se u preseku njenog   istorijskog razvoja i distribucije turcizama prema oblastima jezičke upotrebe, pa razli -  kujemo opšteknjiževnu leksiku, brojne nazive za odeću i tkanine, zatim za zanate, kuću  i okućnicu i dr .    Potrebno je razjasniti razloge zbog čega se neke pozajmljene reči prihva-  taju, a druge marginalizuju u našem jeziku .    Prikaz tematskih polja u kojima su turcizmi   zastupljeni slika je distribucije tih reči kao odraza kulturnih potreba bogatog čoveka 19 .      veka .    Leksikologa zanimaju i principi obličkog prilagođavanja reči neophodnih čoveku   savremene civilizacije .  L   ingvokulturološki leksikografski postupak pogodan je za predstavljanje kulturo -  loškog ekstralingvističkog nanosa u semantici leksike, što zahteva enciklopedijsku defi-  niciju do koje se dolazi interdisciplinarnim proučavanjem .       424   Etnolozima i lingvistima predstoji regionalno i hronološko sređivanje građe koje   bi omogućilo rekonstrukciju semantike turcizma, univerzalnog orijentalnog nanosa u  balkanskim kulturama i jezicima .    Ekspertizom koja bi se bazirala na rezultatima dijale-  katskih (i drugih) istraživanja ekspertnog multikulturalnog tima dobili bismo rečnike  svestrano definisanih kulturema, koji bi olakšali komunikaciju sa vrednim književnim  delima, nastalim ranije i onima u nastajanju .    Utvrđivanjem zajedničkog i razlikovnog u   balkanskim jezicima i govorima izdvojio bi se fond neophodnih turcizama 7 objektivnim   kriterijumima .   Prednost pripada pragmatičkoj realnosti namesto etimologije .   Bogatstvo   jedne kulture je u njenoj otvorenosti  .    Odnos prema pozajmljenicama zahteva meru i   isključuje averziju .    One su jezički i društveni potencijal multikulturalnog prostora, po -  kazatelj su sličnosti jezičkog stanja, jezičkog osećanja, bliskosti identiteta i prihvatljivosti  propagiranih vrednosti savremenih evropskih institucija .   L   iteratura   Brborić, Veljko (1996), “Turcizmi u udžbenicima srpskog jezika za više razrede osnovne škole”,   zbornik O leksičkim pozajmljenicama , Gradska biblioteka Subotica, 341-348 .  Bu   garski, Ranko (2005), Jezik i kultura, Čigoja štampa, Biblioteka XX vek, Beograd, 5-285 .  Bu   garski, Ranko (2006), “Kultura i jezik”, Susret kultura, zbornik radova, Univerzitet u Novom   Sadu, Filozofski fakultet, Novi Sad, 31-37 .  D   ragićević, Rajna (2007), Leksikologija srpskog jezika , Zavod za udžbenike i nastavnasredstva,   Beograd   Dudaš, Boris (2006),  “Kulture i identitet  .    O njihovom problematičnom odnosu” , Susretkultura,   zbornik radova, Filozofski fakultet, Novi Sad, 161-170 .  K   ončarević, Ksenija (2007), “Lingvodidaktička primena modela lingvokulturološkog   polja”, Savremene tendencije u nastavi jezika i književnosti , zbornik radova (prir  .    Julijana   Vučo), Filološki fakultet, Beograd, 9-16 .      Lazić, Anđelka (2000), Jela i pića u Mačvi, autorsko izdanje, Novi Sad  Lazić, Anđelka (2006), “Prvi put s ocem na jutrenje”, Prosvetni pregled, Pedagoška praksabr  .    636,   Beograd, 1-4  .  L   azić, Anđelka (2008), Građa za rečnik govora Mačve, Kulturni centar, Šabac   Nedeljkov, Ljiljana, Ljiljana Petrovački (2006), “Leksika tradicionalne kulture u nastavisrpskog   jezika i književnosti”, Zbornik Matice srpske za  filologiju i lingvistiku XLIX/2, Novi Sad, 277-  287    .  N   edeljkov, Ljiljana (2007), “Mesto morfologije u nastavi srpskog jezika i književnosti”, Zbornik   radova Unapređivanje nastave srpskog jezika i književnosti (prir  .    dr Ljiljana Petrovački), Filo-  zofski fakultet, Odsek za srpski jezik i lingvistiku, Novi Sad,74-81 .  P   ažo, Danijel-Anri (2006), “Od multikulturalizma do intertekstualnosti”, Susret kultura, zbornik   radova, Filozofski fakultet, Novi Sad, 23-30 .  P   etrovački, Ljiljana, Ljiljana Nedeljkov (2007), “Lingvokulturološka i metodička tumačenja lek -  sike tradicionalne kulture u čitankama”,  Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku L,   Novi Sad, 643-654 .   7 Zainteresovani mogu pogledati kako je to učinio R .   Bugarski 1995:134 .   An   đelka Lazić: Eksplikacija orijentalizama u Rečniku mačvanske tradicionalne kulture     425   Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika I, II (1971-1976) MS, MH, 1967, III, IV, V, VI, Novi Sad,   Zagreb  Sapir, Edvard (1984), Ogledi iz kulturne antropologije , (ur .    R .    Bugarski), Prosveta, Beograd  Silić, Josip, Ivo Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Škol-  ska knjiga, Zagreb  Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rečnik lingvističkih naziva , Matica hrvatska, Zagreb  Škaljić, Abdulah (1965), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku , Svjetlost, Sarajevo  Tolstoj, Nikita (1995), Jezik slovenske kulture , Niš   Vujaklija, Milan (1961), Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd  Vuković, Gordana (1990), Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini, Filozofski fakultet, Institut   za južnoslovenske jezike, Novi Sad, 1-508 .  V   ulović, Nataša (2010), Leksika u pripovetkama Laze K  .    Lazarevića, Institut za srpski jezik SANU,   Beograd  Zgusta, Ladislav (1991), Priručnik leksikografije I , Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sred -  stva, Sarajevo       427       Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih  značajka u dubrovački govor 17   .   i 18   .   stoljeća   U radu se analizira bosanski element u leksiku dvaju korpusa: u dubrovačkim oporuka-  ma pisanim hrvatskim jezikom u 17  .   i 18 .   stoljeću i u dubrovačkim frančezarijama – pri-  lagodbama Molièreovih komedija na dubrovački govor .    S obzirom na to da promatrano   razdoblje Dubrovniku nije dalo važnijih književničkih imena, te da zato nema ni cjelo -  vitih jezičnih monografija, spomenuta se jezična građa može držati dostojnim ogledom  dubrovačkoga govora 17  .    i 18 .    stoljeća .    U prilog tomu ide i činjenica što tekstovi pripadaju   različitim jezičnim žanrovima: administrativnomu jeziku i stiliziranomu (dramskomu)  jeziku .    Iako je bosanski element obilježio samo određene dijelove obaju korpusa, ne tre-  ba ga držati sporadičnom ili slučajnom pojavom .    Naime, u oporučnoj građi turcizmima   obiluju oporuke bosanskih doseljenika, dok se u frančezarijama  bosanski leksički ele -  ment najčešće javlja u stilogenoj funkciji kao dio dramske dionice jednoga od stalnih li-  kova – lika Bosanca .    Potonja znakovitost može dovesti do pogrešna zaključka da bosan-  ski element u dubrovačkome govoru 17 .    i 18 .    stoljeća gotovo i ne postoji  .    Ipak, činjenica   što su prevoditelji, autohtoni Dubrovčani, Bosančev govor umjeli stilizirati turcizmima,  jasno govori o tome da su ih izravno upoznali – vjerojatno u živim govorima hercegovač -  koga zaleđa ili iz višestrukih trgovinskih veza s Bosnom .      Ključne riječi: dubrovački pučki govor, turcizmi, stilizirani dramski jezik, administra -  tivni jezik, dubrovačke frančezarije, dubrovačke oporuke .   Th   e penetration of Bosnian lexical elements into the   spoken language of Dubrovnik of the 17th and 18th centuries The work analyses the Bosnian lexemes in two bodies of texts: the 17th and 18th centu -  ries Dubrovnik wills written in the Croatian language and the so-called francesaria  –   adaptations of comedies by Molière to Dubrovnik speech .    As the studied period did not   bring forth any major names in literature and, as a result, no comprehensive linguistic  monographs, the mentioned linguistic material may be considered fairly representative  of Dubrovnik speech in the 17th and 18th centuries  .    This is supported by the fact that   these texts belong to different language genres: administrative language and stylized  (dramatic) language .    Although the Bosnian element left its mark on only certain por -  tions of the mentioned two bodies, it should not be considered a sporadic or accidental  phenomenon .    Namely, in the testamental material the wills by Bosnian immigrants abo -  und in Turkisms, whereas in the  francesaria the Bosnian lexical element mostly occurs   in the stylogenic function as a dramatic part of one of the standard characters – the    UDK: 811 .163 .42’373 .45 (497 .5 Dubrovnik) : 811 .163 .4*3]”16/17”  811   .  163   .  42’282(497   .  5 Dubrovnik)     428   Bosnian .   This may lead to a wrong conclusion that the Bosnian element in Dubrovnik   speech of the 17th and 18th centuries does not actually exist (except as part of the gene -  ral Croatian lexica)  .    Yet the fact that the translators, the autochthonous inhabitants of   Dubrovnik, knew how to stylize the Bosnian’s speech with Turkisms tells best that they  got to know them directly – probably through the living speech of the Herzegovian hin-  terland or through multiple trade links with Bosnia .   K   ey words: Dubrovnik-people speech, Turkish loanwords, stylized dramatic language,   administrative language, Dubrovnik francesaria, Dubrovnik testaments .   I   stražuje li se dubrovački govor, najčešće se poseže za jezikom dubrovačke visoke  knji-  ževnosti, za što postoje brojni i opširni radovi .    Pridonosi tomu i činjenica što je kao uzor   pridonio učvršćivanju štokavskoga za osnovicu hrvatskoga standardnoga jezika  .    Dubro-  vački je, pak, pučki govor rjeđe predmetom jezikoslovnih rasprava ili istraživanja .    Stoga   se u ovome radu bavimo njegovim ogledom u odabranim jezičnim žanrovima, odnosno  funkcionalnim stilovima .    Povijesno razdoblje koje se ovdje obrađuje (17  .    i 18 .    st .) o   dabra-  no je zato što ne postoje sustavna jezična istraživanja lokalnoga izričaja toga razdoblja .      Tragove dubrovačke parlate najprije ćemo potražiti u dramama, jer im je osnovica   dijalog, pa ih se zbog toga drži najbližima govornomu tipu jezika  .    Prvi dio korpusa za   ovaj rad, stoga, čine frančezarije odnosno dubrovačke prilagodbe Molièreovih komedija .      Nastale su početkom 18 .    stoljeća kao posljedica svojevrsne praznine u kazališnome živo -  tu Grada, kojemu gostovanje talijanskih kazališnih družina i skromne pučke komedije s  kraja 17  .    stoljeća nisu mogle nadomjestiti nedostatak žive hrvatske riječi na daskama koje   život znače .    Nekolicina mladih Dubrovčana domislila se preraditi Molièreove komedije,   pri čemu su radnju i likove prenijeli u Dubrovnik, u njegov živi govor i ambijent, pa  su te preradbe često vjerna slika stvarnih kritika u toj novoj sredini, i to oko pola  stoljeća nakon pojave izvornika u Francuskoj, (tj .    između 1660 .    i 1673 .    godine) .1 Kako se   dubrovačke preradbe udaljuju od izvornika, tako npr  .   Molièreovi provincijalci postaju   Bosanci, Peraštani, Župljani, Konavljani, a dubrovačka je inačica Don Juana  – Džono ,   dubrovački sefardski Židov koji loše govori talijanski  .    Sudeći po suvremenim književno-  jezičnim analizama dubrovačkih frančezarija, ti bi se prevoditeljsko-adaptatorski radovi   mogli držati pravim autorskim djelima zavidne kakvoće .    Zato ih držimo valjanim ogle-  dom dubrovačkoga pučkog govora .  P   o uzoru na tipične maske, tj  .    karaktere commedie dell’arte stalni tipovi imaju ka -  dšto ista imena u više komedija  .    Tako je u frančezarijama  Koštica uvijek sluga, Franuša   ili Maruša su služavke, Anica je redovito ljubavnica, Džono ljubavnik, a Ilija priprosti  Bosanac .    Primjetne su zanimljive, maštovite i umješne prilagodbe imena i nadimaka:   Džono (Don Juan), Vukašin (le Sicilien), Ilija (George Dandin), Jovadin (monsieur de Po-  urceaugnac) i Ilija Kuljaš ( le bourgeois gentilhomme), Lambro (sganarelle), Jero (Géroni-  mo)    .2   1 Deanović 1972:8  .  2 Zamjenjivanje stranih imena domaćima stari je običaj dubrovačke književnosti pa ga primjećujemo već u   16 .   st .   u prijevodima Frane Lukarevića Burine i Dinka Zlatarića  .   Kao što je to radio Molière, tako i njegovi   prerađivači u raznim komedijama tipične likove nazivaju istim imenima (Matić 1906:92, odnosno 18) .       Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih značajka u dubrovački govor 17  . i 18 . stoljeća     429   Priprosti je Bosanac Ilija u frančezarijama predmet poruge   . N  jegov je jezični izričaj   ujedno i sredstvo kojim se autor Ilijom izruguje  .   Osim jezika, to su i stalne osobine ro -  gonje i priprosta naivca, te okolnosti u kojima ga pokušavaju prevariti  .    Ilija pripada glav-  nim likovima, a prevoditelji su ga izgradili na Molièreovu liku francuskoga seljaka, pa se  njegovo ime nalazi i u naslovu dvaju komada: Ilija aliti Muž zabezočen (George Dandin)   i Ilija Kuljaš (Le Bourgeois gentilhomme) .    Lik naivnoga Bosanca može nositi i koje dru -  go ime, npr  .    Vukašin i Jovadin  .    U njegovim je dramskim dionicama potvrđen najveći   bosanski prodor, no činjenica što Ilija koristi najviše turcizama ne treba dovesti do za -  ključka da ih Dubrovčani nisu poznavali – potvrđuje to analiza tadašnjih dubrovačkih  oporuka, ali i zaključak da su prevoditelji frančezarija u svome leksičkome fondu imali i   turcizme, koje su u prilagodbi francuskoga izvornika vješto iskoristili .  K   orišteni korpus za analizu frančezarija iznosi 582 stranice .3   Kako “drame nipošto nisu dijalektološki tekstovi, već umjetnički izraz piščeva   doživljaja pučkoga idioma” (Moguš 1991:31), one ne mogu biti jedinim ogledom dubro -  vačkoga govora, već samo njegovom stilizacijom .      Stoga drugi dio korpusa za ovaj rad čini druga vrsta građe .    To su oporuke iz 17  .    i 18 .      stoljeća pisane hrvatskim jezikom  .    Riječ je tu o staloženu izričaju, izdiktiranome u ste -  reotipnome obliku bliskome prijatelju ili bilježniku  .    Oporuke su, općenito, vrijedan je -  zikoslovni izvor zbog osebujna oblika i stila koji uz elemente pravnoga sadrži i elemente  književnoumjetničkoga izričaja .    Premda, strogo gledano, pripadaju administrativnome   funkcionalnom stilu, vrlo su prikladne za opis kojega govora i to u prvome redu zato što  ih odlikuje dokumentarnost  odnosno vjerodostojnost (ne pripadaju fikcijskome svijetu   književnosti kao umjetnosti) .       Ubrajaju se u tzv  .    isprave, za koje je tipična određena izražajna konvencionalnost  .      Dok su uvod i zaključak oporuke pisani uzvišenim stilom te nižu jezične formule, središ -  nji je dio najduži, najzanimljiviji i najvažniji dio isprave .    On sadrži materijalni ili moral-  ni objekt koji se daje destinataru  .    U tome se narodski intoniranome i stilski neobavezno -  me dijelu oporuke nabrajaju i opisuju predmeti, te iznose razlozi i kriteriji po kojima je  oporučitelj birao nasljednika pojedinoga predmeta .    Zato se elementi u kojima se ogleda   govorni jezik traže u središnjemu dijelu oporuke, gdje ćemo pronaći i lekseme što ih u  ovome radu razmatramo .      Iako je oporučno darovanje imovine bilo dopušteno svima, oporuke su većinom   pisali bogatiji građani (trgovci i vlastela)  .    Upravo činjenica da ti bogatiji slojevi pišu na   materinskomue jeziku ide u prilog tezi da je narodni hrvatski jezik u Dubrovniku bio  višefunkcionalan  .   O   poruke korištene za ovaj rad čuvaju se u Dubrovačkome povijesnom arhivu u   seriji Testamenta Notariae (10, 1  .) u k   ojoj ima najviše hrvatskih spisa  .    Korištena građa   obuhvaća 44 oporuke od kojih je prva napisana 1603  ., a p   osljednja 1800 .    godine .    Cje-  lokupnu sam građu transkribirila današnjom grafijom i tada iznosi 100 kartica teksta .      Ovim će se radom obuhvatiti svi orijentalizmi (arapske i perzijske riječi), ne samo   (izvorni) turcizmi, kao i primljenice iz novogrčkoga koje su preko turskoga ušle u bosan -  ski izričaj .    Osnovna jezikoslovna načela nalažu da se takvi leksemi promatraju kao tur -  cizmi, jer su preko turskoga jezika ušli u bosanski, otkud ih je dubrovački govor mogao  primiti .    Bosanske leksičke značajke izravni su posljedak bogatih trgovačkih veza između   Sarajeva i Dubrovačke republike .    Ipak, turcizmi se u dubrovačkome govoru nikada nisu    3 Podatak se odnosi na tiskano izdanje Mirka Deanovića iz 1972 .   i 1973 ., fo  rmat knjige: 17x24 cm .     430   sustavno proučavali, vjerojatno zbog njihova sjenovita položaja u odnosu na ogroman  romanski utjecaj .   P   roučavanje turcizama u hrvatskome jeziku od posebna je značaja kao važna pomoć   pri književnim i jezičnim analizama, a tako i u istraživanju opće povijesti  .4 Imajući na   umu da je dubrovački govor kroz dubrovačku književnost odigrao važnu ulogu u stan -  dardizaciji hrvatskoga jezika, važno je istražiti utjecaj turcizama na dubrovački govor iz  vremena predstandardnoga razdoblja hrvatskoga jezika .5  S obzirom na opseg korpusa leksik se istraživao prema određenim značenjskim   područjima .   Prvo će se prikazati leksemi iz frančezarija , a zatim oni iz oporuka  .   Us-  poredno ih nije moguće sagledati već i zato što se korpusi tematski toliko razilaze da i  nemaju zajedničkih značenjskih područja .    Zato je svaki od dvaju dijelova korpusa podi-  jeljen u nekoliko cjelina .    Za frančezarije su to: Društveni i supružnički odnosi i osjećaji te   Društvene uloge, zanimanja i naslovi  .    Oporuke su, sukladno s vrstom teksta i žanrom,   ponudile sljedeća značenjska područja: Oružje ; Trgovina, novac i mjere ; Nakit, metali i   drago kamenje; Obuća i odjeća, materijali za obuću i odjeću, boje te Posuđe i pokućstvo .   Fr   ančezarije  Turcizmi su u frančezarijama oskudni i uglavnom pripadaju stalnomu liku Bosan -  ca .    Rijetki turcizam iz usta Dubrovčanina jest imenica maskara (‘šala, ruglo’)  .6  Prije i izvan značenjskih područja, spominjemo obilno potvrđene uzvike međe’,  bo-  lan i bimberićatos kojima se, između ostalih stilskih sredstava, dočaravao lik priprosta   Bosanca .  V   ećina turcizama potvrđena je u značenjskome području Društvenih i supružničkih   osjećaja i osobina  .    To su imenice leventuk  (tur  . l   evend) – ‘junaštvo’, muzuvijerstvo  (tur  .   mü   zevvirlik) – ‘lukavština, mahinacija’ te glagoli: kondisati  (tur .    kondu, perf  .    3 .    l  .    jd  .)   –    ‘ležati; prenoćiti’, prohesapit  (izvedenica od gl  .    hesabiti  < izvedenica od im .    hesab <   tur . he   sap) – ‘proračunati’, izmuzuvjerit  (izvedenica od gl  .    muzuvjeriti  < izvedenica od   im .    muzuvir < tur .    müzevir) – ‘iskamčiti’, djeberdisat (tur  .    gebermek) – ‘crknuti’ te viso-  kočestotni glagol begenisat (tur  .    begendi) – ‘sviđati se, dopasti se’ .  Ž   ena je nazvana imenicom žejtan (tur  .    seytan) – ‘vrag’, u primjeru: Žejtana od žene!  .      Fonološkom je inačicom iste imenice imenovan i muškarac: šejtan , a jednom je žena   određena pridjevom đuzel  (tur  .    güzel) – ‘lijepa’ .    Za ‘mladića’ se javlja imenica delinkalija   (tur  . d   elikanli), dok je ‘lukavac’ imenovan leksemom haranzada (tur  . h   arâm-zâde)    . I   me-  nica harsuz (tur  .    ar-siz) potvrđena je u značenju ‘bezobraznik’ .  U z   načenju ‘šala, ruglo’ zasvjedočen je leksem maskara  (tur .    maskara,  mashara)    .   K   ao što je već rečeno, to je jedini turcizam u korpusu frančezarija  koji se javlja u lika   Dubrovčanina    .    4 V .   Škaljić 1966:11 .  5 Iako se leksička razina po pitanju standardnosti jezika dugo i neopravdano zanemarivala – tako što joj se   odricala strukturiranost pripisivana samo tradicionalnim gramatičkim razinama (morfološkoj i sintaktičkoj)  i fonološkoj razini – danas je leksik punopravno područje istraživanja  .    Strukturiranost se pripisuje svemu   jezičnomu, a opreka se nalazi između dviju vrsta struktura: gramatičke – gdje pravila visokog stupnja  općenitosti omogućuju izbor između velikog broja mogućnosti u tipično zatvorenim globalnim sustavima  – i leksičke – gdje pravila niskog stupnja općenitosti omogućuju izbor velikoga broja mogućnosti u relativno  otvorenim specifičnim sustavima (Bugarski 1996:143) .      6 Ovaj leksem ne treba brkati s (u frančezarijama  potvrđenim) talijanizmom maškara – ‘maskirana osoba u   karnevalu’   .    Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih značajka u dubrovački govor 17  . i 18 . stoljeća     431   U značenjskome području Društvenih uloga, zanimanja i naslova potvrđeno je još   nekoliko leksema turskoga podrijetla .   To je niskočestotna imenica hećim (tur  .   hekim) za   ‘liječnika’ i tabakarija (izvedenica od tabak ‘kožar’ < tur .    tabak) za ‘kožarnicu’ .    Sljedeće   dvije imenice pripadaju istomu tvorbenomu grozdu: odžak (tur  .    ocak) u značenju ‘ugled-  na obitelj’ te odžakovka – ‘žena iz ugledne obitelji’ .   Op   oruke  U leksičkome području Oružja  oporuke su potvrdile imenicu tabanja , a uz pomoć   konteksta i dostupne literature najizvjesnije joj se značenje opisuje riječima ‘mala  puška, kratka puška, pištolj’  .7 Oružju pripada i jednom zasvjedočena imenica ćulum    (tur  .  k  ülünk) u značenju ‘topuz, buzdovan’, u korpusu s nadopunom – srebrom zako -  van .    Škrtost leksičke građe za značenjsku skupinu oružja  (oruđa i alata)8 u dubrovačkim   oporukama navela je na zaključak da Dubrovčani nisu bili ratoborni – uz dva navedena  turcizma potvrđen je jedan romanizam i četiri hrvatska leksema .9  Imajući na umu trgovačke veze Dubrovnika i Bosne u značenjskome se području   Trgovine, novca i mjera očekuje veći bosanski utjecaj .   Imenica veresija (tur  .   veresi) javlja   se 5 puta, uvijek u istome značenju – ‘kupnja ili prodaja uz poček, tj .    na kredit’ .      Korpus je potvrdio imenicu espap (tur  . e   spap) u značenju ‘roba za prodaju’ odnosno   ‘oprema, materijal i druge potrepštine’ te harač  (tur  . h   arç) za ‘trošak, izdatak’ (nije po -  tvrđeno naknadno prošireno i pomaknuto značenje ‘namet u doba Turskoga carstva’, tj .      preneseno ‘otimačina i pljačka’) .    Za ‘ostavštinu’ se javlja imenica amanat  (tur  . e   manet <   ar .    ämānä(t)), a kao distantni je sinonim potvrđen romanizam laso .  I   ako je vrlo malo turcizama iz korpusa koji se danas u Dubrovniku upotrebljavaju ili   uopće razumiju, to nije slučaj s imenicom tefter  (tur  . d   efter) koja se zadržala do današnjih   dana, iako samo u šaljivome i prenesenome značenju (npr .    pisati kome što u tefter – ‘zlo-  pamtiti’) .    U korpusu se spomenuti leksem javlja u svome izvornome značenju ‘bilježnice,   registra, trgovačke knjige dugovanja i potraživanja’ .  I   stomu području – Trgovine, novca i mjera – pripada i nekoliko puta zasvjedočen   leksem čaršija (tur  .    çarşi) u značenju ‘trgovačka četvrt’ .  T   ursko-grčka primljenica dram  (tur .    dirhem) javlja se u značenju ‘turske mjere za   težinu: 3,207 grama’ .      U značenjskome području Nakita, metala i dragoga kamenja potvrđen je leksem   srmija, no značenje mu nije sasvim razjašnjeno  .    U korpusu se ta imenica javlja u aku -  zativu: srmiju (izvornom grafijom piše ‘ sermiu’), a kanonski oblik srmija nije zabilježen   u literaturi, gdje se javlja samo oblik srma  (tur  . s   irma), u značenju ‘čisto srebro, srebrna   žica’ .    To se značenje može uklopiti i u kontekst iz korpusa: ostavio je ostalo oružje koje je   u kući, dokoljenice 4 od srebra, uljanik, sve ostale baštine i pokujstvo, maže i srmiju da je   indivizo za sveđ .   7 Primjer: Saviše ostavljam moje dvije tabanje  mojijem praneputima, to jes Stjepanu Antunovu i Stjepanu   Matkovu, jednu jednomu, a drugu drugomu, a ostalo oružje što je u kući hoću da se ne bude razdijelit (v   .   L  ovrić Jović, Ivana 2004:141)  .    Značenje ‘puška, pištolj’ ipak ne potvrđuje Parčićev rječnik (1901), gdje nije   navedena ni etimologija, nego samo definicija značenja ‘dio puške’, dok je u Popovićevu rječniku turcizama  (1884) zasvjedočena riječ tabance u značenju ‘mala puška’  .    U Škaljićevu je rječniku turcizama (1979) naveden   leksem taban u istome značenju koje donosi Parčić ‘željezni dio puške između kundaka i cijevi’ .      8 Analiza dubrovačkih oporuka (Lovrić Jović 2004) tražila je šire značenjsko područje koje je obuhvaćalo i   oruđe i alat .     9 V .   Lovrić Jović 2004:140-141  .     432   Obuću i odjeću, materijale za obuću i odjeću te boje stari su Dubrovčani često ime -  novali primljenicama iz turskoga jezika, što danas više nije običaj – u području mode  vladaju romanizmi u čemu se dubrovački govor, pa ni hrvatski standardni jezik, ne ra -  zlikuje od drugih jezika .10   Dubrovačke oporuke potvrđuju leksem atlas  (tur  . a  ltas) koji se četiri puta javlja u   značenju  ‘sjajna svilena tkanina’, a dopunjuje ga nepromjenjivi pridjev  mani (tur  . m   âni)   ‘zavidan’ – u primjeru: 68 atlasa mani po 200 aspri .  Im   enicu  dolama (tur  . d   olama) kao i umanjenicu dolamica , u značenju ‘janjičarsko   paradno gornje odijelo’ dopunjuje nepromjenjivi pridjev eski (tur  .    eski) u značenju ‘star’:   dolama eski .      Oporuka jednoga kožara, izvjesnoga Mihajla Komaševića, izdvaja se po količini tur -  cizama .    Relativno je duga i sadrži popis svih predmeta iz kožarskog dućana, pa poprima   oblik tzv .    inventure .    Potvrđuje sljedeće lekseme: ćurdija (tur  .    kürde) uz umanjenicu ćur-  dijica za ‘vrstu gornje haljine postavljene krznom, čije je lice obično od kadife ili čohe’,   zatim leksem furda (tur .    hurde, hurda) u značenju ‘strizice, ustrišci, krpetine’,  minten   (tur  . m   intan) ‘haljetak do pasa od čohe, sukna ili pamučne tkanine, s dugim uskim ru -  kavima koji se na prsima preklapa’ – njegova se fonološka inačica mintanj  potvrđuje u   drugoj oporuci  .    Kožar nabraja i nazive za životinjske vrste skupocjena krzna: samsar   (tur  . sa   nsar), ‘kuna bjelica’, samur  (tur  . s   amur) ‘kuna skupocjena krzna’ i zerdav  (tur  .   z   erdeva ) ‘kuna zlatica’  .11  Turcizmi koji pripadaju ovome značenjskome području nisu izlazili samo iz koža -  reva pera – sljedeći su leksemi potvrđeni u drugim oporukama, ravnomjerno kroz cijelo  promatrano razdoblje: mahrama (tur  .    mahrama), ‘marama, rubac’;  feredža (tur  .    ferace )   ‘vrsta ženskoga ogrtača, mantila, od crne ili modre čohe, koji su Muslimanke oblačile  prilikom izlaska na ulicu’; ćurak (tur  .    kurk) u značenju ‘krznena jakna’ te ćurćica  s vjero-  jatnim značenjem ‘mali ćurak’12 .   P  ridjev meneviš (tur  .   menevi ş) u značenju ‘ljubičasta boja’ pobliže određuje imenicu   skerlet (tur  .    iskerlet) – ‘stari venecijanski tkani materijal crvene boje’, a u paleti ljubičastih   boja, u primjeru jedan minten mor, javlja se i mor – u značenju ‘tamno ljubičaste boje’13 .   R  iječ je u turski jezik vjerojatno ušla iz talijanskoga – moro, ‘taman, crn’ .     Odjevni su predmeti nadalje imenovani sljedećim turcizmima: imenicom kuntoš    (tur  . k   ontoš) za ‘vrstu gornje haljine’; imenicom kujruk (tur  .    kuyruk) za ‘rep’ (kao dio   nekog odjevnog predmeta), leksemom čakšire  (tur . ç   ak şir) za ‘vrstu istočnjačke muške   donje odjeće s dugim turom i uskim nogavicama’; imenicom aba  (tur .    aba) za ‘grubo   debelo domaće sukno’); imenicom  kamplam (tur  . k   aplama) za ‘podstavu’ te imenicom   pervaz (tur  .    pervaz) u značenju ‘resa, trak za obrub, optok, opšav, porub’ i u kolokaciji   pervaz od samsara .       10 U današnjemu konavoskom govoru turski leksički element najprisutniji je u području odijevanja, gdje ga ni   romanski utjecaj nije uspio zasjeniti (Kašić 1995:349-351, odnosno 109-111) .     11 Oporuka kožara Mihajla Komaševića ne treba biti ogledom prodora bosanskih značajka u dubrovački   govor .   Jezična analiza njegova cjelokupna izričaja, tj  .   cijele oporuke, dovodi do zaključka da je došljak – osim   ekavizma u pridjevu telesne,  koji se može držati dubrovačkom posebnošću (primjećuje ga i stoljeće kasnije,   u govoru puka, Budmani (1883:156), tomu kožaru ekavsko narječje nije bilo strano pa su u njegovoj oporuci  potvrđeni i oblici svedok i svedočim .      12 U Škaljićevu je rječniku zasvjedočen samo oblik ćurčić  .  13 ARj (VI:927) .   Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih značajka u dubrovački govor 17  . i 18 . stoljeća     433   U značenjskome području Posuđa i pokućstva turcizama je znatno manje .  O  poručitelj iz Rusije spominje imenicu ćilimak za ‘mali ćilim’, to jest ‘mali sag’  .     Imenica ćilim perzijski je turcizam (tur  .    kilim < pers    .    kilīm) a kao distantni se sinonim u   drugoj oporuci potvrđuje i danas živ romanizam tapit .  I   menica imbrik (tur .    ibrik) zasvjedočena je u značenju ‘bakreni sud za vodu s   uskim grlom, na kome je kupast poklopac, može biti od zlata ili srebra’  .      Uz turcizam sanduk  (tur .    sandik) kao distantni sinonimi potvrđeni su romanizam   kašun i hrvatska riječ kov čeg / kop čeg .    Može se reći da su se ti leksemi u Dubrovniku   zadržali do današnjih dana (osim fonološke inačice kopčeg)    .      Za ‘torbu u kojoj se držao novac’ oporučitelji koriste turcizam ćesa  (tur    .    kese, kise), a kao   distantni se sinonim javlja i hrvatska riječ vrjeća  .    Slično je i danas – stariji će ljudi reći kesa ,   dok je za većinu prihvatljivija hrvatska inačica vrećica .  P   o provedenoj se analizi može donijeti nekoliko zaključaka .  S o   bzirom na opseg korpusa ne može se reći da su ga turcizmi znatnije obilježili  .      Isto je utvrđeno i na temelju cjelovite analize leksika oporuka i leksika frančezarija  .14   Kroz oporuke se turcizmi provlače škrto, a obilnije su potvrđeni samo u značenjskome  području obuće i odjeće gdje su zasjenili čak i inače prevladavajuće romanizme  .    Tre -  ba, međutim, reći kako se spomenuta značenjska skupina općenito odlikuje razvedenim  vokabularom stoga što joj pripada velik dio oporučno prepisivanih predmeta .  U    frančezarijama je rječničko blago obilježeno višeslojnošću, a rijetki su turcizmi (i   grecizmi) manjinski u odnosu na leksičke raguzeizme što se isprepliću s općepoznatim  hrvatskim leksikom, s riječima poznatim starim piscima te s obilnim talijanizmima i la -  tinizmima .    Turske se primljenice najčešće javljaju u stilogenoj funkciji kao dio dramske   dionice lika Bosanca, što ne treba dovesti do brzopleta zaključka da turcizmi u dubro -  vačkome govoru 17 .    i 18  .    stoljeća nisu postojali  .    Činjenica da su prevoditelji, autohtoni   Dubrovčani, Bosančev govor umjeli stilizirati turcizmima, jasno govori o tome da su ih  izravno upoznali – vjerojatno u živim govorima hercegovačkoga zaleđa ili iz višestrukih  trgovinskih veza s Bosnom .      Iz istoga je razloga teško razumjeti zašto u jedinome (znanstvenome) rječniku du -  brovačkoga govora (koji obuhvaća razdoblje s prijelaza 19  .    na 20 .    stoljeće te doseže i do   druge polovice 20  .    stoljeća 15) u natukničkoj građi ne postoji ni jedan turcizam, pa ni   orijentalizam .   Tako u popisu kratica s početka rječnika ne postoji ni odrednica (kratica)   za primljenice iz turskoga ili drugih orijentalnih jezika (npr .    tur    .    ili orij .   ) .16   Da je turski element iz toga rječnika neopravdano izostao dokazuje i popis turciza -  ma u konavoskome govoru iz prošloga stoljeća  .17 Od 18 stranica aneksnoga rječnika –   koji, već uobičajeno, ne sadrži lekseme domaćega, hrvatskoga podrijetla – tri su stranice   posvećene turcizmima, pa se može reći da u konavoskome govoru turcizmi čine gotovo    14 Oporuke su bile temom magistarskoga rada (Lovrić Jović 2004), a frančezarije  doktorske disertacije (Lovrić   Jović 2011)  .  15 To se zaključuje iz predgovora u kojemu autorica tumači gdje su i kako crpili građu: ”Rječnik ima nekoliko   hiljada riječi i fraza u onom obliku u kome su se mogle čuti u prvoj polovici XX  .   vijeka, što ne znači da ta   granica ne može biti pomjerena nešto unazad ili unaprijed” (Bojanić – Trivunac 2002:9) .      16 Kraticama za latinski, mletački, njemački, talijanski i francuski jezik, već se na početku rječnika daje do   znanja da se primljenicama, dakako, autori bave (Bojanić – Trivunac 2002:19) .     17 Kašić, Z .   1995:368-371, odnosno 128-131 .     434   3 posto ukupnih primljenica (prema 15 stranica ili nešto više od 80 posto talijanskih  primljenica)  .18   Turske primljenice iz dubrovačkoga govora 17 .   i 18 .   stoljeća nisu znatnije oblilježile   njegovu leksičku razinu, no svojom su čestotnošću ipak zaslužile jasnije mjesto u radovi -  ma dubrovačke jezične tematike .   L   iteratura   Budmani, Pero (1883), “Dubrovački dijalekt, kako se sada govori”, Rad JAZU knj .   65, str .   154-179,   Zagreb  Bugarski, Ranko (1996), Lingvistika o čoveku, dopunjeno izdanje iz 1983, Čigoja štampa, Beograd  Deanović, Mirko (1972), Dubrovačke preradbe Molièreovih komedija: knjiga I  ., u   r .    Josip Torbarina,   Stari pisci hrvatski, knjiga XXXVI, JAZU, Zagreb  Deanović, Mirko (1973), Dubrovačke preradbe Molièreovih komedija: knjiga II  ., u   r .    Josip Torbarina,   Stari pisci hrvatski, knjiga XXXVII, JAZU, Zagreb  Kašić, Zorka (1995), “Govor Konavala”, Srpski dijalektološki zbornik XLI , SANU i Institut za   srpski jezik SANU, Beograd  Lovrić Jović, Ivana (2004), Jezična analiza hrvatskih dubrovačkih oporuka iz 17 .    i 18 .    stoljeća, ma-  gistarski rad u rukopisu  Lovrić Jović, Ivana (2011), Jezična analiza frančezarija  – Ponašijenčene Molièreove komedije kao   književni ogled dubrovačkoga pučkog govora, doktorska disertacija u rukopisu  Matić, Tomo (1904), “Dubrovačke preradbe dviju Molierovih komedija”, Građa za povijest   književnosti hrvatske , knj .    4, ur .    M .    Šrepel i A .    Musić   Rječnici   Bojanić, Mihailo, Rastislava Trivunac (2002), Rječnik dubrovačkog govora,  Srpski dijalektološki   zbornik XLIX, SANU i Institut za srpski jezik SANU, Beograd  Daničić, Đuro (1864), Rječnik iz književnih starina, Državna štamparija, Beograd Klaić, Bratoljub (2001), Rječnik stranih riječi  .    Tuđice i posuđenice  .    Prir .    Željko Klaić, Nakladni   zavod Matice hrvatske, Zagreb  Parčić, Dragutin (1901-1995), Rječnik hrvatsko-talijanski, Narodni List, Zadar, Pretisak ARTRE -  SOR STUDIO, Zagreb  Popović, Đ .    (1884), Turske i druge istoćanske reći, Građa za veliki srpski rečnik, Srpska kraljevska   državna štamparija, Beograd  Mikalja, Jakov (1649-1651), Blago jezika slovinskoga , Loreto / Ancona  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880-1976), I-XXIII, JAZU, Zagreb (kraticom ARj)  Škaljić, Abdulah (1979), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo Vrančić, Faust (1595-1971), Rječnik pet najuglednijih evropskih jezika, latinskog, talijanskog, nje -  mačkog, hrvatskog i mađarskog , Mleci – Liber, Zagreb   18 V .   Kašić, Z .   1995:352-371, odnosno 112-131 .   Ivana Lovrić Jović: Prodor bosanskih leksičkih značajka u dubrovački govor 17  . i 18 . stoljeća     435       Ana Makišova: Gramatička sredstva izražavanja  negacije1   U radu ćemo prikazati na koje se sve načine može u slovačkom jeziku izraziti negacija  .   U   prvom redu to je prefiks ne-  .   U okviru leksema sa prefiksom ne- možemo ih svrstati na   imeničke, pridevske, glagolske i priloške  .    Nekoliko primera smo ekscerpirali i među bro -  jevima i zamenicama  .    Građenja leksema pomoću pomenutog prefiksa je produktivno  .      Prefiksom se negira ono što znači drugi deo reči .    Drugi način građenja je pomoću rečce   nie, npr .    nie pre ňho .    Negaciju u slovačkom jeziku možemo izraziti i pomoću predloga   bez, npr .    boli tam údaje bez adresy  .    Sledeći način izražavanja negacije je pomoću rečce   ani i to onda ako se nađe pored imenice koja označava lice ili neku stvar, npr  .    ani vlas na   hlave nepohne    .   K   ljučne reči: leksema, negacija, prefiks, sufiks, negativno značenje, imenica, pridev, gla-  gol, prilog .   G   rammatical means for expressing negation  The paper will illustrate different ways Slovak can express negation  .    Primarily, there is   the prefix ne- .    Lexemes with this prefix can be categorized as nominal, adjectival, ver -  bal and adverbial .    Several examples were found among numbers and pronouns as well  .      Word formation with the said prefix is very productive  .    The prefix negates the meaning   of the rest of the word .    Another negation formation mechanism is the use of nie, e .g    . ni   e   pre ňho .    Negation in Slovak can also be expressed with the preposition bez , e .g .    boli tam   údaje bez adresy .    Finally, there is also negation with the use of  ani when this word is fo-  und next to a noun denoting a person or a thing, e .g .    ani vlas na hlave nepohne .   K   ey words: lexems, negation, prefix, suffix, negative meaning, noun, adjective, verb, ad -  verb    .   U r   adu naše istraživanje ćemo usmeriti na negaciju na leksičkom nivou  .    Negacija kao   složena jezička pojava je sastavni deo jezičkog sistema i može se izraziti na svim jezič- kim nivoima .    Negaciju možemo posmatrati na leksičkom, ali isto tako i na sintaksičkom   nivou .    Negaciju na leksičkom nivou u slovačkom jeziku možemo izraziti prefiksalnim   formantom ne- .    Građenja leksema pomoću pomenutog prefiksa je produktivno  .    Primere    1 Rad je nastao kao rezultat projekta 178017 “Diskurzi manjinskih jezika, književnosti i kultura u jugoistočnoj   i srednjoj Evropi”, koji finansira republičko Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj .   UD   K : 811    .   162    .   4'367     436   u radu smo navodili iz više rečnika slovačkog jezika Slovníka slovenského jazyka I-V ,   Krátkeho slovníka slovenského jazyka, Slovníka cudzích slov, Retrográdneho slovníka  slovenčiny .    Naravno, u pomenutim rečnicima nije obuhvaćen celokupan korpus reči sa   prefiksom ne- .    Neki primeri su uzeti iz dnevne i nedeljne štampe  .    Iz uvida u pomenute   rečnike možemo konstatovati da su lekseme sa prefiksalnim formantom ne- brojnije u  kategoriji prideva nego imenica, a znatno ređe u kategoriji priloga  .    Što se tiče glagola,   zastupljenost je minimalna .    Svaku pomenutu vrstu reči posebno ćemo navesti .    Ako po-  gledamo tvorbenu strukturu reči, formant ne- je nastao od rečce ne, nije predloškog po-  rekla kao kod većine ostalih prefiksa .    Reči nisu nastale isključivo prefiksalnom tvorbom,   već prefiksalno-sufiksalnom  .  P   rvenstveno kod ovog tipa nas zanima prefiksalni način tvorbe  .    Građenje leksema   pomoću ovog prefiksa je produktivno  .    Na ovakav način su nastale negirane imenice,   kod kojih se prefiks ne- spaja direktno sa imeničkom osnovom  .    U imenica koje sadrže   prefiks ne- njime se poriče pozitivna osobina koja se pretpostavlja drugim delom reči,  npr .:    nečlovek, nekres ťan, ne ľudia, nemóresník, nemravník  .    Imenice ovoga tipa označa -  vaju osobe, lica, ljudska bića sa negativnim značenjem .    Posebnu grupu čine imenice koje   označavaju odsustvo, nepostojanje onoga što znači prosta imenica .    Kazuju nepostojanje,   nemanje onoga pojma što se označava prostom rečju, pre svega reči za izražavanje nega-  tivnog istog pojma, npr .:    neistota, nejednota, nelad, neláska .    Ovu grupu čine apstraktne   imenice .    U treću grupu smo svrstali imenice sa prefiksom ne- koje znače odsustvo onoga   što znači prosta imenica npr: nedostatok, ne ľúbos ť, nemaličkos ť, nemier, nemilos ť, nemrav,   nenávis ť .    To su pretežno imenice muškog roda, kojima se osnova završava na suglasnik  .      Većinom su nastale od pridevskih osnova .    Četvrtu grupu čine glagolske imenice koje su   nastale prema glagolskim osnovama .    Nastale su prema negiranim glagolima koji ne po-  stoje kao samostalne leksičke jedinice, npr  .    Nedopatrenie .    Međutim, neke od njih postoje   i kao samostalne leksičke jedinice: nepohodlie, nepochopenie, neporozumenie .    Prefiksom   ne- se isključuje postojanje određene radnje  .    Petu grupu imenica sa prefiksom ne- čine   one čije je semantičko značenje isključivanje .    Imenice ovoga tipa bez prefiksa ne- najče-  šće znače nacionalnu pripadnost, profesiju ili pripadnost nekoj etničkoj, socijalnoj, poli-  tičkoj ili religijskoj organizaciji, npr .    Nema ďar, Neslovák, Neslovan, nekres ťan, nestraník .   P   osebnu, šestu grupu imenica sa odričnom prefiksalnom morfemom ne- čine lekseme   iz oblasti zvanja .    Negacijom se poriče, negira profesionalni karakter delatnosti u struci:   neherec, neodborník, nešportovec, nespevák, nerobotník, neprogramátor, nepsychológ, ne -  fotograf, neekonóm .  Z   natnu grupu imenica koje sadrže elemenat ne- čine apstraktne imenice sa sufik -  som -os ť necnos ť, ne ľúbos ť, nesúcos ť, nerados ť, nesúrodos ť, nesmelos ť, nezbehlos ť, nesúvi-  slos ť, nepredvídanos ť .    Prema njima imamo negirane prideve tipa: neradosť – neradostný,   nesmelos ť – nesmelý, nesúvislos ť – nesúvislý .    Formalno kod ovih imenica možemo uka -  zati na dvojaku mogućnost građenja apstraktnih imenica i to prema negiranom pridevu  smelý – nesmelý – nesmelos ť i prema apstraktnoj imenici koja je u osnovi  smelos ť – ne -  smelos ť .    Možemo to objasniti i analizom semantičke strukture koju nalazimo u rečni -  cima .    Nesmelost možemo opisati kao ”osobinu onoga koji je nesmeo” ali i “odsustvo   smelosti” (Slovník slovenského jazyka II)  .    Prema tome su ne samo formalno nego i se -  mantički imenice koje se završavaju na -os ť u koordinaciji i sa negiranim pridevom i sa   negiranom imenicom na -os ť .       Ana Makišova: Gramatička sredstva izražavanja negacije     437   Pridevi sa prefiksom ne-, kao vrsta reči, najbrojniji su u rečnicima .   Prefiksom ne- se   izražava suprotnost, negacija onoga što je izraženo prostim pridevom trpezlivý – netr -  pezlivý, š ťastný – neš ťastný, poctivý – nepoctivý, schopný – neschopný  . O   vi pridevi ozna-  čavaju osobinu koja ima suprotno značenje od one osobine koja je označena prostim  pridevom .    Pridevi ovoga tipa ne znače samo negaciju dotične osobine, već više njenu   negativnu nijansu .    Drugu grupu čine pridevi koji označavaju nedostatak neke osobine,   odricanje te osobine: neš ťastný,  neúplný, neznámy, nevidite ľný, nepohyblivý  . U    ovom kon-  tekstu treba naglasiti da u jeziku razlikujemo prideve koji svojom formom ne poseduju  obeležje negacije, a označavaju negativne osobine, npr .    zlý .    Treću grupu čine pridevi koji   sa prefiksom ne- imaju formalno negativno obeležje, a njihova semantika je pozitivna,  označavaju pozitivne vrednosti .    Takvi su: nenápadný, nenáročný, neohrozený, neohrešný .   Č   etvrtu grupu čine pridevi koji označavaju potpuno odricanje neke osobine, koju ta reč   izražava bez prefiksa, npr  .:    nemuzikálny, nečestný, neznámy, nemanželský, nepraktický  .   U p   etu grupu možemo svrstati prideve koji imaju suprotno značenje od onoga koje su   imale bez prefiksa .    Kod ovih uvek postoje raznokoreni antonimi, koji su po svojoj struk -  turi sačinjeni od reči sa različitim korenima, npr  .:    nedobrý, nepekný, neve ľký, neširoký .      Prideve ovoga tipa u jeziku češće izražavamo na drugačiji način, koristimo ih u drugom  obliku, umesto nedobrý (nedobar) kažemo zlý, nepekný – škaredý, neve ľký – malý, neši -  roký – úzky .    Šestu grupu čine pridevi sa prefiksom ne- koji označavaju nacionalnu pri -  padnost ili neki geografski pojam (ova grupa je bila zastupljena i kod imenica) .    Možemo   ih nazvati i etnički pridevi  .    Ovi pridevi su izvedeni sufiksom -sk ý: nema ďarský, neslo -  venský, nesrbský, nealbánsky  . N   abrojani pridevi imaju značenje isključivanja  .    Posebnu,   sedmu grupu čine tzv .    terminološki antonimi .    Pridevi ovoga tipa frekventni su u struč -  nim tekstovima, dok su u opisnim rečnicima slovačkog jezika retki  .    Zabeležili smo ih u   Rečniku stranih reči (Buchtelová 2005): nedeštruktívny, neangažovaný, nekompromisný,  neštandardný, netaktný  .    Kod prideva ovoga tipa prefiks ne- ima značenje isključivanja,   a ne suprotnosti .    Njime se isključuje osobina iskazana osnovnim pridevom  .    Ograničen   broj prideva možemo svrstati u posebnu grupu  .    Grupu leksema čine nazivi proizvoda,   koji se svakodnevno koriste u domaćinstvu: nekvasený  (chlieb), nepečený  (m účnik), ne-  alkoholické (nápoje) .    Kod građenja prideva sa prefiksom ne- treba naglasiti da ne dolazi   jednostavno do spajanja prefiksa sa pridevom, već najpre je došlo do derivacije imenica  → pridev, pa nakon toga je sledila prefiksacija .      Glagoli sa prefiksom ne- u rečnicima su zastupljeni minimalno  .    U slovačkom jeziku   kod primera koje smo ekscerpirali pojavljuju se i udvojeni prefiksi ne+do kao u primeri-  ma nedopoču ť, nedovidie ť sa značenjem odsustva onoga što označava osnovni glagol (sla -  bo čuti, slabo videti), dok u ostalim navedenim primerima neleni ť, nenávidie ť, nepokoji ť   glagoli sa prefiksom ne- označavaju negaciju  .    Broj negiranih glagola je neograničen, jer   od svakog glagola možemo graditi negirani oblik  .    Prilozi kao i pridevi mogu se graditi   odričnom rečcom ne- i tada je njihova semantika negativna ili označavaju suprotno zna -  čenje od osnovne reči: nebárs, nedarmo, nedávno, nedos ť, nehnute, nehodno, nechtiac,   nechýrne, nemálo, nenadarmo, nepokryte, neprávom, nepriam  .  O   sim prefiksa ne- negaciju možemo izraziti i prefiksom pa-  .    Treba naglasiti da i   ovaj prefiks nije predloškog porekla  .    Dodavanjem prefiksa pa- leksema sa pozitivnom   semantikom dobija suprotno značenje, znači nešto drugo, drukčije, lošije, da nije prvo -  bitno, pravo .    Kazuje da je ono što znači drugi deo reči nešto drugo, drukčije  .    Spaja se sa     438   imenicama, pridevima i prilozima, paveda, pak ľúč, pastopka, pavedecký .   Neke lekseme   građene prefiksom pa- imaju stilističko značenje pogrdnosti, sramotnosti, npr  .   paume-  nie, paveda .    U botaničkoj nomenklaturi česti su nazivi sa navedenim prefiksom, ali se -  mantika nije negativna pakore ň, paroh, paroháč .  M   ožemo reći da na neki način i lekseme sa prefiksom bez-  označavaju negaciju . U      stvari, lekseme sa prefiksom bez- ne označavaju čistu negaciju kao što smo naveli kod  prefiksa ne- .    Lekseme sa prefiksom bez- označavaju odsustvo nečega, neke osobine i sl  .      Tako npr .    pridev  bezalkoholický označava piće koje ne sadrži alkohol, bez alkohola; ili   bezmäsový označava hranu, jelo koje ne sadrži meso, npr .    bezmäsový de ň .    Možemo, da-  kle, reći da i lekseme sa prefiksom bez- stoje u nekoj korelaciji sa onima bez prefiksa i  označavaju neku suprotnost  alkoholický – bezalkoholický, mäsový – bezmäsový  .    Slično   kao i prethodni prefiks, i prefiks bez- spaja se sa imenicama, pridevima i prilozima, npr  .:   b   eznádejnos ť, beznádej, beznádejne, bezmenne, bezvládne, bezmocný,bezstarostný, bez -  mračný .    Prefiks bez- je predloškog porekla .  Z   a izražavanje čiste negacije služi prefiks proti-  .    To je prefiks predloškog porekla i   sa imenicom, pridevom ili prilogom ima isto značenje kao i predlog proti , npr .    protiak-  cia, protihráč, protilátka, protiprávny, protismerný, protikladne, protiústavne  .    Lekseme   sa prefiksom proti- označavaju suprotnost u poređenju sa leksemom bez navedenog pre-  fiksa .    Npr .    pridev proti ľahlý označava da se nešto nalazi na suprotnoj strani ili sasvim   drugačiji; protinárodný – usmeren prema vlastitom narodu, neprijateljski  .    Uz značenje   suprotnosti uvek je prisutno i značenje uzvraćanja, ravnoteže, simetrije  .    Ono može i pre -  vladati, pa tako lekseme sa prefiksom proti- imaju pozitivno značenje kao protislužba , u   srpskom adekvatno značenje protivusluga, usluga koja se uzvraća za primljenu uslugu;  protihodnota, količina nečega koja po svojoj vrednosti odgovara za neku drugu vred -  nost .    Dakle, lekseme sa prefiksom bez- ne moraju imati samo negativno značenje, već i   pozitivno .   N   egaciju u slovačkom jeziku možemo izraziti i predlogom  bez .    Predlog  bez kao   nesamostalna gramatička reč izražava nedostatak, odsustvovanje ili odsutnost nečega  .      Konstrukcije sa predlogom bez svrstavamo među osnovna gramatička sredstva negacije .      Kako se u Rečniku navodi ( Slovník slovenského jazyka I, s .8   3), predlog bez uvek stoji sa   genitivom, npr  .:    List bol bez adresy izražava nepostojanje, odsustvovanje čega, konkretno   adrese; ili človek bez srdca , bez rozumu, pribehol bez kabáta,  bez nich sa zaobídu . Nave-  d   ene primere možemo interpretirati i kao nemal adresu: nije imao, nije bila napisana   adresa; nemal srdca: ponašao se kao da nije imao srca; nemal rozum: ponašao se kao da  nije imao razuma; nemal kabát: bio je bez kaputa  .    Svi navedeni primeri sa predlogom bez    izražavaju nepostojanje određenog obeležja, osobine  .    Konstrukcije sa predlogom bez  i   oblik genitiva možemo u nekim slučajevima parafrazirati glagolima  nemať, neobsahovať   i nazivima osobina, nemať srdca, nema ť rozumu, nema ť kabát, neobsahovať adresu .  A   ko želimo naglasiti, izraziti negaciju, pored negiranog oblika glagola upotreblja -  vamo i zamenice u odričnom obliku nik, nikto, nič, nikdy, nijaký nikde, nikam, npr: Nik   nechápe, ako sa to stalo  .    V úzadí  nič nevidie ť .    Jes ť sa nechce  nikomu .    Nemohli sa  nikde   uplatniť .      Ako je odričan komponent sastavni deo predikata, u tom slučaju se negacija izraža-  va na nivou rečenice  .    Nepočula  som svoje meno .    Nechcem sa o tom rozpráva ť .    U pojedi -  načnim slučajevima negaciju možemo izraziti i pomoću rečce nie , npr .:    Ten chlapec nie   je hlúpy .    Vonku nie je teplo .       Ana Makišova: Gramatička sredstva izražavanja negacije     439   Veoma često u slovačkom jeziku upotrebljava se odrična rečca ani , pomoću koje se   izražava negacija, u stvari, na neki način se pojačava već postojeća negacija  .   U rečenici   rečca  ani može da stoji pored predikata, npr  .:    Ani nepočuje, že ju volajú  .    Ani nerobte,   len oddychujte .    Rečca ani jača negaciju ako stoji pored imenice:  Vidí, že ani prosba ne -  pomáha .    Intenzifikaciju negacije možemo postići dodavanjem rečce len : Vidí, že ani len   prosba nepomáha .      Treba napomenuti da negiranim oblikom ne izražavamo uvek negaciju, npr  .    Prosím   ťa, nemohola by si mi pom ôc ť? Nemohli by ste zajtra odís ť nakupova ť? Prefiks ne- nema   svoju primarnu funkciju, ne izražava negaciju, negativan stav .    U ovakvim i sličnim pri-  merima negiranim oblikom glagola ne izražavamo negaciju, već očekujemo suprotnu  reakciju, pozitivan ishod navedene radnje .      Najčešće u slovačkom jeziku negaciju izražavamo prefiksom ne-  .    Građenje leksema   pomoću pomenutog prefiksa je produktivno  .    Prefiksom se negira ono što znači drugi   deo reči .    U jeziku su zastupljeni i modeli negacije sa prefiksima pa-, bez- i proti-  .    Drugi   način građenja je pomoću predloga bez,  npr .    boli tam údaje bez adresy  .    Intenzifikaciju   negacije postižemo ako pored negiranog oblika glagola upotrebimo zamenicu u odrič -  nom obliku ili rečcu nie .   L   iteratura   Buchtelová, R .   et al .   (2005), Slovník cudzích slov , Bratislava, SPN  Kačala, J .   et al .   (1987), Krátky slovník slovenského jazyka, Bratislava, Veda  Klajn, I ., M .    Šipka (2007), Veliki rečnik stranih reči i izraza, Novi Sad, Prometej  Mistrík, J .    (1976), Retrográdny slovník slovenčiny, Bratislava, Univerzita Komenského  Pavlovič, J .    (1985), “Prostriedky negácie v spisovnej slovenčine”, Slovenská reč , 50, 5, 265-274 .  P   eciar, Š .    et al .    (1959-1968), Slovník slovenského jazyka I-VI, Bratislava, Veda       441       Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj  deklinaciji slovačkog i srpskog jezika1   U radu će se govoriti o glasovnim promenama ili alternacijama koje se javljaju prilikom  promena imenica u dva bliska slovenska jezika  .   U nekim slučajevima su to promene   istog karaktera u oba jezika, npr .:    pes – psa, pas – psa, veniec – venca, venac – venca, uhol   – uhla, ugao – ugla ; žiak – žiaci, đak – đaci, vojak – vojaci, vojnik – vojnici  . . . M   eđutim,   pošto svaki jezik ima i svojih specifičnosti, javljaju se i odgovarajuće promene koje ih  odražavaju, npr .:    vietor – vetra, mráz – mrazu ; mestá – miesta; žena – žien, dievka – di -  evok . . . u s   lovačkom jeziku, i orao – orla; sestra – sestara; predak – preci; vrabac – vrapca ;   drug – druže, vojnik – vojniče ; san – snovi, zec – zečevi  .    . .    u srpskom jeziku  .    Analizirane   glasovne promene u oba jezika se vezuju za određene padeže .   K   ljučne reči:  imenice, deklinacija, glasovne promene, slovački – srpski jezik .   S   ound Changes in Noun Declension in Slovak and Serbian  The paper discusses sound changes, or alternations, which occur with noun declensions  in two close Slavic languages  .    The starting point is the essence of the changes  .    First are   discussed changes of the same character in both languages, such as vowel alternations  with the grammatical zero (silent vowels), e .g .    pes – psa, pas – psa, veniec – venca, venac   – venca, uhol – uhla, ugao – ugla, then assibilation in plural nouns, e .g .    žiak – žiaci, đak   – đaci, vojak – vojaci, vojnik – vojnici .    . .    Next, attention is focused on specific changes in   both languages, such as quantitatve alternations of long and short vowels in Slovak, e  .g .      vietor – vetra, mráz – mrazu ; mestá – miesta; žena – žien, dievka – dievok  .    . .    or changes   of ‘l’ into ‘o’, extensions of the base, simplification of consonant clusters, assimilation,  palatalization, etc .    in Serbian, e  .g .    orao – orla ; sestra – sestara, san – snovi, zec - zečevi ;   vrabac – vrapca ; predak – preci; drug – druže, vojnik – vojniče . . .   K   ey words: nouns, declension, sound changes, Slovak, Serbian .      Glasovne promene ili alternacije (zamene, smenjivanje glasova) u posmatranim jezici -  ma spadaju u oblast morfofonologije (morfonologije) – u deo gramatike koja prouča -   1 Rad je nastao u okviru naučnoistraživačkog projekta Diskursi manjinskih jezika, književnosti i kultura u   jugoistočnoj i srednjoj Evropi (broj 178017), koji finansira Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj Republike  Srbije .   UD   K : 811    .   162    .   4'367    .   622:811    .   163    .   41'367    .   622   811    .   163    .   41'367    .   622: 811    .   162    .   4'367    .   622  811    .   163    .   41'36     442   va fonemski sastav morfema  .   Najčešće se javljaju kao posledica međusobnog spajanja   morfema u rečima, a njihov rezultat su različiti oblici iste reči  .   To su promene koje se   opisuju u fonologiji, u morfologiji i u sklopu tvorbe reči .    Ovaj rad će se baviti glasovnim   promenama kod imenica u okviru morfoloških kategorija (padež, broj, rod) sa stanovišta  sinhronije  .  K   od alternacija dolazi do izmena u glasovnom sastavu srodnih reči  .    Njihovo pore-  klo je u starijem stadiju razvitka jezika, u nekim slučajevima čak u praslovenskom jezi -  ku .    Ogledaju se u određenim nepravilnostima u sklopu deklinacija imenica .  A   lternacije mogu da budu čisto fonološke ili morfofonološke  .    Prve se ređe javljaju   – to je npr .    jednačenje po zvučnosti, dok su druge češće, a javljaju se u okviru fleksije i   u okviru tvorbe reči .    Pojedine morfonološke alternacije javljaju se samo kod određenih   vrsta reči (Klajn 2005:28-29) .  S   lovački i srpski jezik su dva vrlo bliska slovenska jezika, ali glasovne promene u   njima nisu u svim slučajevima identične  .    Manji broj promena je istog karaktera, dok je   većina rezultat specifičnih pojava, bilo u slovačkom ili u srpskom jeziku  .    Određen broj   glasovnih promena javlja se samo u izgovoru, i u ovom radu se o njima neće posebno  govoriti (neka jednačenja po zvučnosti i promena akcenta u srpskom jeziku mogu biti  samo uzgred pomenuta) .  I   menička deklinacija ili fleksija je u oba jezika nasleđena iz praslovenskog jezika  .      Prema E .    Paulinyju (1990:28), u slovačkom jeziku je tokom razvitka dolazilo do određe-  nih odstupanja od karakteristične strukture raščlanjivanja imenica prema osnovama i do  njenog potpunog istiskanja jakim uticajem gramatičkog roda  .    Kao rezultat toga su po -  sebni tipovi promene imenica muškog roda za živo i neživo .    U srpskom jeziku se podela   imenica prema osnovama čuva, a vrsta deklinacije se određuje prema završetku osnove  i prema obliku N sg  .    (Klajn 2005:50) .    Slovačka fleksija se zasniva isključivo na razlici u   gramatičkom rodu, prema kojem se imenica jednog roda može menjati samo po tipovi -  ma (obrascima) za taj rod .    Zbog padežnog sinkretizma ili homonimije, kao i integrisanja   obrazaca (približavanja i spajanja) slovačka deklinacija spada među jednostavnije  .    Srpski   deklinacijski sistem imenica je komplikovaniji od slovačkog .    Po M .    Sokolovoj (2007:34),   deklinacija podrazumeva promenu gramatičkih značenja roda, broja i padeža imenica  u okviru jedne lekseme  .    Rod, broj i padež kao osnovne različite gramatičke kategorije   kod imenica se u oba jezika izražavaju jednim padežnim nastavkom .    Prema tome, jedan   nastavak označava više sadržaja, do kojih se ponekad dolazi i posmatranjem smisla reče -  nice, a u srpskom jeziku nosilac značenja može da bude i akcenat konkretne reči .  U s   lovačkom jeziku u okviru tri gramatička roda postoji dvanaest obrazaca – tipova,   za svaki rod po četiri .    Imenice muškog roda menjaju se po obrascima: chlap (muškarac),    hrdina (heroj),  dub (hrast) i stroj (mašina), imenice ženskog roda po obrascima: žena    (žena),  ulica (ulica),  dla ň (dlan)  i kos ť (kost), a imenice srednjeg roda po obrascima: mesto   (grad), srdce (srce),  vysvedčenie (svedočanstvo)  i dievča (devojka) .    Ovi obrasci ili tipovi   su živi, a broj imenica koje pripadaju određenom tipu je različit  .    Prilikom svrstavanja u   obrasce u slovačkom jeziku postoje vrlo malo odstupanja .  U s   rpskom jeziku vrsta promene imenica određuje se prema završetku osnove i pre -  ma obliku N sg .    Na osnovu tih parametara imenice se svrstavaju u tri, odnosno četiri de -  klinacije različite složenosti, po I .    Klajnu (2005:50) su tri, a po M  .    Stevanoviću (1964:186)   četiri vrste promene .       Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj deklinaciji slovačkog i srpskog jezika     443   1. Polazeći od glasovnih promena koje se javljaju kod promena imenica kao sastavni deo   fleksije kako u slovačkom tako i u srpskom jeziku nailazimo na nepostojane samoglasni -  ke (u srpskom jeziku) – na alternaciju samoglasnika sa gramatičkom nulom ili pokretne  (javljaju se samo u N sg .    između dva suglasnika, u ostalim padežima se gubi) ili umetnu -  te samoglasnike (u grupi suglasnika koja nije uobičajena u slovačkom jeziku – u G pl  .    kod   imenica ženskog i srednjeg roda) (u slovačkom jeziku) (Pauliny 1968:48-49) .      1.1.a/ U slovačkom jeziku je reč o alternacijama samoglasnika e  i o, ređe á i diftonga   ie sa morfološkom nulom, izuzev u N sg  .    a kod neživih imenica muškog roda i u A sg  .      Ova pojava je najčešća kod imenica muškog roda, ređe se javlja kod imenica ženskog  roda, npr .    de ň – d ňa (dan – dana), oh e ň – oh ňa (oganj – ognja), s en – sna (san – sna),   stupe ň – stup ňa (stepen – stepena),  zvonec – zvonca  (zvono – zvona); chlapec – chlapca   (dečak – dečaka), otec – otca (otac – oca),  ďate ľ – ďat ľa (detlić – detlića),  pes – psa (pas –   psa),  starec – starca (starac – starca), väze ň – väz ňa (zatvorenik – zatvorenika)  .    . .;    báse ň –   básne (pesma – pesme), myse ľ – mysle (pamet – pameti), pies e ň – piesne (pesma – pesme),    továre ň – továrne  (fabrika – fabrike)  .    . .;    bubon – bubna (bubanj – bubnja), kotol – kotla   (kotao – kotla), lístok – lístka (listić – listića),  ocot – octu (ocat – octa), ov os – ovsa (ovas   – ovsa),  piesok – piesku (pesak – peska), uho l – uhla (ugao – ugla); bláz on – blázna (ludak   – kudaka), posol – posla (glasnik – glasnika), potomok – potomka (potomak – potomka),    svedok – svedka (svedok – svedoka) .    . .;    chrbát – chrbta (leđa – leđa); kon iec – konca (kraj   – kraja),  veniec – venca (venac – venca) .    . .    (Pauliny, Ružička, Štolc 1968:48-49)  1.1.b/ Imenice ženskog i srednjeg roda koje se menjaju po obrascima žena, ulica ;   mesto, srdce imaju nepostojane samoglasnike – diftonge u G pl  ., u   koliko se završavaju   na grupu suglasnika koja ne može da stoji na kraju reči  .    Grupa suglasnika se razbija ne-  postojanim (pokretnim ili umetnutim) -ie-, -o-, -e-, a ređe sa -á-, - ô- .    Kod svih obrazaca   na prvom mestu je diftong -ie-  ukoliko je prethodni slog kratak, npr  .    hra – h ier (igra   – igara),  farba – farieb (farba – farbi), iskra – isk ier (varnica – varnica), matka – matiek   (majka – majki), učite ľka – učiteliek (učiteljica – učiteljica); ovca – ov iec (ovca – ovaca),   suk ňa – sukie ň (suknja – sukanja), viš ňa – višie ň (višnja – višanja),  husle – husieľ (violina   – violina) . . .;    jadro – jadier (jezgro – jezgara),  mydlo – mydiel (sapun – sapuna), pravidlo   – pravidiel (pravilo – pravila), remeslo – remes iel (zanat – zanata), zrnko – zrn iek (zrn-  ce – zrnaca); citoslovce – citoslov iec (rečca – rečci) .    . .    Ukoliko je prethodni slog dugačak,   suglasnička grupa se razbija i ubacuje se nepostojano -o- , npr .    kamarátka – kamarát ok   (drugarica – drugarica),  látka – lát ok (tkanina – tkanina),  žiačka – žiačok (učenica – uče-  nica),  túžba – túž ob (čežnja – čežnji),  čiapka – čiapok (kapa – kapa); rebierko – rebierok   (rebarce – rebaraca), lýtko – lýtok (list na nozi – listova), okienko – okien ok (šalter – šal-  tera) . . ., o   bavezno se javlja iza suglasnika j, npr .    fajka – fajok (lula – lula),  spojka – spojok   (veznik – veznika) .    . .    Ostali nepostojani samoglasnici ili diftong - ô- javljaju se kod duble-  ta, npr .:    sestra – sestier/sest ár (sestra – sestara),  handra – handier/hand ár (krpa – krpa),   tehla – tehiel/tehál (cigla – cigli/cigala),  slivka – sliv iek/slivák (šljiva – šljiva),  čipka – či -  piek – čipôk (čipka – čipki),  kvapka – kvapiek/ kvapôk/kvapák (kap – kapi),  výhra – výh er/  výhier (dobitak – dobitaka); vrecko – vrec ák/ vreciek (džep – džepova), brvno – brv án/  brvien (trupac – trupaca),  krídlo – kríd el/krídiel (krilo – krila), číslo – čís el/čís iel (broj   – brojeva),  vlákno – vláken/vlák ien (vlakno – vlakana)  .    . .    ili u drugim rečima, npr  .    jedlo   – jedál (jelo – jela), jutro – jutár (jutro zemlje – jutara), vojna – vojen (rat – ratova), vajce   – vajec (jaje – jaja) .    . .     444   1.2. U gramatici srpskog jezika nepostojano je samo a, koje se ispoljava u alternaciji   a : Ø .   Prema I .   Klajnu (2005:38), nepostojano je ono a koje se javlja u pojedinim oblicima   reči sa ciljem da se razbije suglasnička grupa, koja nije uobičajena za srpski jezik .    Prema   M .    Stevanoviću (1964:140-142), ova glasovna pojava nije uslovljena prirodom susednih   glasova, već položajem u reči .    On ovu pojavu dovodi u vezu sa poluglasnicima, kojih je   u rečima bilo u prošlosti  .    Nepostojano a  ima širu paletu pojave u odnosu na slovački   jezik .   1.   2.a/ Javlja se jedino u N sg .    (izuzetno u A sg ., a   ko je jednak obliku N) kod imenica   muškog roda koje se u množini završavaju na -ovi  ili -evi, npr .    bubanj - bubnja, ritam -   ritma; kotao – kotla, ugao – ugla, orao – orla, petao – petla . . . (b   ubnjevi, ritmovi, kotlovi,   uglovi, orlovi, petlovi), kao i kod imenica ženskog roda koje se završavaju na -o , koje je   nastalo prelaskom -l  u -o, npr .    mis ao, zamis ao (misli, zamisli ), ili kod imenica rav an,   zaravan, plesan (ravni, zaravni, plesni) (Klajn 2005:38, 54-55, 66) .  1.   2.b/ Najveći broj imenica muškog roda ima nepostojano a u oblicima N sg  .    i G pl .,   n   pr . b   orac – borca – bor aca, glumac – glumca – glum aca, momak – momka – mom aka,   pisac – pisca – pisaca, starac – starca – staraca; pas – psa – pasa, vrabac – vrapca – vra-  baca; lonac – lonca – lon aca, početak – početka – počet aka, završet ak – završetka – za -  vršetaka . . .  1.   2.c/ Određen broj imenica ima nepostojano a samo u G pl .    Na prvom mestu su to   imenice muškog roda stranog porekla (najčešće latinskog), npr .: e   kspert, insekt, koncert,   kontakt, kontinent, student . . . –    eksperata, insekata, koncerata, kontak ata, kontinenata,   studenata .    . .    Prema I .    Klajnu (2005:38, 54), neke od imenica stranog porekla, posebno one   sa završetkom na -kt, -nt, -rt mogu da imaju nepostojano a  i u N sg ., a   li ne moraju, npr .      efek(a)t, elemen(a)t, kover(a)t, objek(a)t, talen(a)t, subjek(a)t . . . –    efekata, elemenata, kove-  rata, objekata, talenata, subjekata .    Imenice srednjeg i ženskog roda čija se osnova zavr-  šava suglasničkom grupom imaju nepostojano a takođe u G pl ., n   pr .    jedro, koplje, pismo,   rebro, sredstvo, staklo  . . .    – jedara, kop alja, pisama, rebara, sredst ava, stakala; bitka, crkva,   devojka, sestra, tačka, trešnja  . . .    – bitaka, crkava, devojaka, sest ara, tačaka, treš anja .   2 .    Od alternacija suglasnika k, g,  h, ch – nekadašnje II palatalizacije u predistorijskom   razdoblju praslovenskog jezika (Pauliny, Ružička, Štolc 1968) – danas u slovačkom jeziku  postoje samo alternacije k/c, ch/s, dok je to u srpskom jeziku sibilarizacija k/c, g/z, h/s  .      Njihova pojava se registruje u oba posmatrana jezika kod promene imenica na različitim  mestima i  različite je frekvencije .      2.1. U slovačkom jeziku se alternacije k/c  i ch/s  ispred samoglasnika i javljaju kod   ograničenog broja imenica muškog roda koje označavaju živo (lica, životinje) u N pl  .,   n   pr . b   aník – baníci (rudar – rudari), chudá k – chudáci (jadnik – jadnici), proro k – proroci   (prorok – proroci), sedliak – sedlia ci (seljak – seljaci), vojak – voja ci (vojnik – vojnici),    žiak – žiaci (đak – đaci) .    . .    beloch – belosi (belac – belci), Čech – Česi (Čeh – Česi), černoch   – černosi (crnac – crnci),  mních – mnísi (monah – monasi), valach – valasi (pastir ovaca   – pastiri) .    . .;    vlk – vlci (vuk – vuci), vták – vtáci (ptica – ptica) .    . .  2.   2. U srpskom jeziku se sibilarizacija odnosi na promenu  k, g, h u c, z, s ispred sa-  moglasnika i kod imenica muškog i ženskog roda .  2.   2.a/ U N, D, V, I, L pl  .    kod imenica muškog roda koje se završavaju na k, g, h ispred   nastavka i dolazi do promene u c, z, s , npr .    đak – đaci, junak – junaci, radnik – radnici,    Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj deklinaciji slovačkog i srpskog jezika     445   vojnik – vojnici; vuk – vuci; sokak – sokaci . . .;   bubreg – bubrezi, diftong – diftonzi, geolog   – geolozi, izlog – izlozi . . .;   Čeh – Česi, monah – monasi, siromah – siromasi, orah – orasi,   uzdah – uzdasi . . . (   Klajn 2005:34) .  2.   2.b/ Sibilarizacija se javlja i kod imenica ženskog roda na -ka, -ga, -ha u D i L sg  .      ispred nastavka i, npr .    majka – majci; biblioteka – biblioteci, daska – dasci, ruka – ruci;   briga – brizi, noga – nozi, zadruga – zadruzi; svrha – svrsi .    . .    Ova promena se ne vrši do-  sledno, česta su odstupanja, npr  .    kod ličnih imenica, kod određenog broja zajedničkih   imenica, kod imenica gde bi posle sibilarizacije došlo do zabune kod značenja  .    . .    (Lenka   – Lenki, Olga – Olgi, voćka – voćki, deka – deki, seka – seki, vladika – vladiki  .    . .)    (Klajn   2005:34, 63) .   3   . Među suglasničkim alternacijama u srpskom jeziku je veoma frekventna palataliza -  cija .    Pod palatalizacijom se podrazumeva promena zadnjonepčanih suglasnika k, g, h u   č, ž, š u sklopu imeničke deklinacije ispred samoglasnika -e i -i u sledećim slučajevima:  3.1. – u V sg .    imenica muškog roda koje se završavaju na -k, -g, -h, ispred padeškog   nastavka -e, npr .    čovek – čoveče, junak – junače, Bog – Bože, drug – druže, duh – duše . . .   U n   ekim slučajevima palatalizacija se javlja kod imenica sa nepostojanim a : momak –   momče . . .  3   .2. – u oblicima množine imenica  oko i uho: oči – očiju – očima; uši – ušiju – ušima .  P   od palatalizaciju se podvode i alternacije kada se zubni suglasnici c, z u poziciji   ispred nastavka -e  menjaju u č, ž u V sg  .    (ponekad i u celoj množini) npr  .:    stric – stri če   – stričevi, zec – zeče – zečevi, kne z – kne že – kne ževi . . .;    vitez – viteže (vitezovi), mesec –   meseče, kao i iza nepostojanog -a-: lovac – lovče, starac – starče . . . (   Klajn 2005:34) .  U s   lovačkom jeziku su u deklinaciji imenica očuvani ostaci ove alternacije u V sg  .      imenica muškog roda, odnosno poseban oblik vokativa je očuvan samo kod nekih ime -  nica iz porodičnog kruga i iz crkvene terminologije: člove k – člove če (čovek – čoveče),    chlapec – chlap če (dečak – dečače),  Boh – Bo že (Bog – Bože), ote c – ot če (otac – oče)  .    . .      Funkciju vokativa – oslovljavanje i dozivanje je u slovačkom jeziku preuzeo nominativ .      Brojne su i alternacije različitog karaktera u slovačkom i srpskom jeziku u sklopu   deklinacija imenica .   4 .    U slovačkom jeziku su vrlo česte alternacije po kvantitetu (dužini, koja se u slovačkom   jeziku obavezno obeležava) .    Javljaju se u deklinacijama imenica sva tri roda, ali ne kod   svih obrazaca .  4   .1. Kod imenica muškog roda koje označavaju neživo, a menjaju se po obrascima   dub i stroj, u G sg .    dolazi do alternacije dugi samoglasnik – kratki samoglasnik ( á – a) ili   diftong – kratki samoglasnik (ie – e, ô – o): mráz – mrazu (mraz – mraza), dážd – daž ďa   (kiša – kiše); vietor – vetra (vetar – vetra), chlieb – chleba (hleb – hleba); k ôl – kola (ko-  lac – koca), stôl – stola (sto – stola), kôš – koša (korpa – korpe) .    . ., i k   od nekoliko imenica   naziva životinja, koje imaju jedninu po obrascu za živo ( chlap): kô ň – ko ňa (konj – konja),    vôl – vo la (vo – vola)  .    Kod ograničenog broja primera ova alternacija se javlja i u G pl  .      imenica muškog roda:  čas – časy – č ias (a – ia) (vreme – vremena), peniaz – peniaze –   pe ňazí (ia – a) (novac – novaca) .     446   4.2. Kod imenica ženskog roda kvantitativne alternacije se javljaju u G pl  .   kod oblika   bez nastavka sa produžavanjem vokala u osnovi kod obrazaca koji se u N sg  .   završavaju   na -a .      4 .2 .1 .    Kod tvrdog obrasca žena čija se osnova završava na jedan suglasnik ili na gru -  pu suglasnika koja može da stoji na kraju reči dolazi do produžavanja vokala u posled -  njem slogu osnove, ukoliko prethodni slog nije dugačak, ako se reč ne završava na - ov,   ili ukoliko se ne radi o stranoj reči: sk ala – sk ál (kamen – kamenova),  l ampa – l ámp   (lampa – lampi), š ťava – štiav (sok – sokova), žaba – žiab (žaba – žaba), päta – piat (peta   – peta),  chyba – chýb (greška – grešaka),  motyka – motýk (motika – motika),  kniha – kníh   (knjiga – knjiga),  sila – síl (snaga – snaga), ruka – rúk (ruka – ruku), fakulta – fakúlt (fa-  kultet – fakulteta),  žena – žien (žena – žena), stena – stien (zid – zidova),  sloboda – slobôd   (sloboda – sloboda), noha – nôh (noga – nogu) .    . .  4 .2 .2 .    Kod mekog obrasca ulica pod istim uslovima kao i u prethodnom slučaju u G   pl .:    nohavice – nohav íc (pantalone – pantalona), vin ica – vin íc (vinograd – vinograda),   cibu ľa – cibú ľ (glavica luka – glavica luka), tabu ľa – tabú ľ (tabla – tabli), papuča – papúč   (papuča – papuča), f ľaša – fl iaš (flaša – flaša), kuch y ňa – kuch ý ň (kuhinja – kuhinja),    jasky ňa – jaský ň (pećina – pećina), skri ňa – skrí ň (ormar – ormara), svi ňa – sví ň (svinja   – svinja) . . .  4   .3. I kod imenica srednjeg roda javljaju se kvantitativne alternacije u G pl .    kod dva   obrasca, pod istim uslovima kao i kod imenica ženskog roda .  4 .3 .1 .    Kod tvrdog obrasca mesto (poslednji) kratak slog u osnovi se produžava kod   imenica: mesto – miest (grad – gradova), telo – tiel (telo – tela), zrno – zŕn (zrno – zrna),   jablko – jabĺk (jabuka – jabuka),  kladivo – kladív (čekić – čekića), tlačivo – tlačív (formu -  lar – formulara) . . .  4 .3 .2 .    Kod mekog obrasca srdce  je najmanje primera sa produžavanjem poslednjeg   (kratkog) sloga u osnovi: pl ece – pliec (rame – ramena), vrece – vr iec (džak – džakova),   p ľúca – pľúc (pluća – pluća),  slnce – sĺnc (sunce – sunaca), schodište – schodíš ť (stepenište   – stepeništa) . . .  4.   4. Usled delovanja ritmičkog zakona u slovačkom jeziku dolazi do alternacija dug   – kratak slog ukoliko je prethodni slog dugačak u D i L pl  .    imenica ženskog roda kod   obrazaca žena, ulica, dla ň (žena, ulica, dlan): čiar am, sviecam, bás ňam (crtama, sveća -  ma, pesmama)  – krás ach, prácach, pies ňach (lepotama, poslovima, pesmama) (prema   ženám, uliciam, dlaniam – ženách, uliciach, dlaniach ) (ženama, ulicama, dlanovima –   ženama, ulicama, dlanovima) i u N, D i L pl .    imenica srednjeg roda kod obrazaca mesto   (grad) i srdce (srce):  miesta (mesta),  líca (obrazi)  – krídl am (krilima),  lícam (obrazima)    – dielach (delima), p ľúcach (plućima) . . . (p   rema mestá (gradovi),  srdcia (srca)  – mestám    (gradovima),  srdciam (srcima) – mestách  (gradovima),  srdciach (srcima))  .   4   .5. U srpskom jeziku gde nema prozodijskog obeležja dužine/kvantiteta postoji tzv  .      posleakcenatska dužina, dužina neakcentovanih slogova ili nenaglašena dužina, i pot -  puno je drugačije prirode u odnosu na slovački kvantitet  .    U rečima se nalazi isključivo   iza akcentovanog sloga i ne može da bude jedino prozodijsko obeležje u reči, a javlja se  u rečima, na sufiksima ili nastavcima .    Nenaglašena dužina je fonološki elemenat a mor-  fološki znak koji se ispoljava na vokalima (Stevanović 1964:157)  .    Određen broj reči ima   ovu dužinu u svom osnovnom obliku: jùn āk, kàpūt, vòjnīk, pàkēt, šèš īr . . .,    ambàsādor,   telèvīzija . . . i   li atèljē, bìrō, bìfē, kùpē .    . .    (Klajn 2005:25, 53) .       Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj deklinaciji slovačkog i srpskog jezika     447   Prema I  .   Klajnu (2005:26, 57), nenaglašene dužine se u gradskom govoru veoma   retko čuju, što je u suprotnosti sa zahtevima tradicionalne književne norme  .   Znak u   obliku cirkumfleksa na krajnjem samoglasniku se upotrebljava samo u slučaju pojave  dvosmislenosti .  4 .5 .1 .    Nenaglašena dužina je glavno obeležje G pl  .    svih imenica: učen īkā, ljúd ī,   vrâbācā, izvōrā, nokātā, sátī, stepénī, mesécī, párī, sêlā, č ûdā, p ôljā, jedárā, iménā, rîbā,   rùkū, bânākā, sestárā, kostī, vašī . . .  4 .5 .2 .    U G sg .    kod imenica ženskog roda nenaglašena dužina je kod imenica gde bi   moglo doći do dvosmislenosti: lâđ ē, nâstavē, prâvdē, mâjkē, rúkē, sèstrē, vòdē . . . (   Steva-  nović 1964)  .  4 .5 .3 .    Nenaglašena dužina se javlja i u I sg  .    imenica ženskog roda na samoglasnik   -a i  kod malog broja imenica muškog roda: prîč ōm, gòzb ōm, vòd ōm, pčèl ōm, nòg ōm,   olújōm; slúgōm .    . .    (Barić 1997:70, 157-167) .      5. Glasovna promena prelaska l  u o, koja se odigrala krajem 14 .    veka najkarakterističnija   je za radni glagolski pridev, ali je prisutna i kod nekih imenica u srpskom jeziku .      5.1. Kod imenica muškog roda sa osnovom na - l u N sg .    je -o, ali se u svim ostalim   padežima javlja suglasnik - l-: anđeo, pepeo, sto, soko, vo (anđela, anđeli, pepelom, stolova,   volovima .    . .)   , vrlo retko u ženskom rodu: s o (soli, solju .    . .) .    Kod određenog broja imenica   muškog roda i pojedinačno u ženskom rodu ispred samoglasnika o javlja se nepostojano   a: kotao, orao, pakao, ugao; misao (kotla, orla, pakla, ugla; misli .    . .)   , izuzev živih imenica   ovakav oblik je i u A sg  .    Ova promena se ne ogleda u novijim stranim rečima ( general,   model, skandal, tunel, hotel .    . .) i   li čak mogu postojati dubleti .      5.2. Kod imenica koje se završavaju na -lac a je nepostojano, a -l- prelazi u  o u svim   padežima izuzev N sg  .    i G pl ., n   pr .    gledalac, davalac, prevodilac, čitalac; davalaca, pre-  vodilaca, čitalaca . . . –    gledaoca, davaocu, s prevodiocem, gledaoci, čitaocima, davaoce . . .  U    slovačkom jeziku se krajnje  -l čuva u svim slučajevima i u svim padežima: koto l   (kotao),  uhol (ugao),  orol (orao),  sokol (soko),  soľ (so),  vol (vo),  popol (pepeo), st ôl (sto) . . .   – k   otla (kotla),  do popola (od pepela)  na uhle (na uglu),  so so ľou (sa solju),  voly (volovi),   sokolov (sokolova), o stoloch (o stolovima), s kotlami (s kotlovima) .    . .   6 .    Jednačenje suglasnika po zvučnosti vrši se u slučajevima kada se u reči nađu pored   sebe dva suglasnika različite zvučnosti i najčešće se javlja kod građenja reči  .    U oba jezi-  ka je to regresivna pojava, gde drugi suglasnik deluje na prvi  .    U srpskom jeziku se ovo   jednačenje u sredini reči najčešće ogleda i u pravopisu .    Prilično retko se javlja kod dekli-  nacije imenica, a uočeno je pri promeni zvučnog suglasnika u bezvučni  .    Jednačenje po   zvučnosti javlja se u svim padežima osim u N i G pl ., n   pr .:    vrabac – vrapca, kobac – kop-  ca, ždrebac – ždrepca, zubac – zupca, bogac – bokca, lažac – lašca, držak – drška, predak   – pretka, napredak – napretka, podbra dak – podbratka, srebrolju bac – srebroljupca . . . K   od   navedenih primera se javlja izmenjena ili obezvučena osnova (Barić 1997:78)  .    Kod svih   navedenih imenica imamo pojavu nepostojanog a  .    U slovačkom jeziku se ovo jednačenje   vrši samo u izgovoru i ne ogleda se u pravopisu .   7 .    U slovačkom jeziku se javlja i alternacija suglasnika t/ ť, d/ ď, n/ ň, l/ ľ ispred samoglasni-  ka e, i i ispred diftonga ia kod promena imenica, npr .:    pán – páni (gospodin – gospoda),     448   brat – bra tia (brat – braća),  sused – susedia (komšija – komšije),  občan – občania (građa-  nin – građani); žena – že ne (žena – ženi),  voda – vo vode (voda – u vodi), st ôl – na stole   (sto – na stolu), plot – pri plote (ograda – uz ogradu), zrno – v zrne (zrno – u zrnu) .    . .    Istu   pojavu imamo i kod promene imenica usled pojave nepostojanog e  i ie, odnosno kod   njihove alternacije sa gramatičkom nulom u slučajevima: o tec – otca (otac – oca), jaz-  dec – jazdca (jahač – jahača), mláde nec – mládenca (momak – momka),  veštec – veštca   (vidovnjak – vidovnjaka),  koniec – konca (kraj – kraja),  palec – palca (palac – palca)  .    . .      (Pauliny, Ružička, Štolc 1968:54) .  R   ezultat takve pozicije suglasnika  d, t, l, n ispred  i, í, e, ia, ie, iu u rečima je umek -  šavanje uopšte u slovačkom izgovoru ( te ľa (tele), deti (deca),  kniha (knjiga), lipa (lipa),    lienka (bubamara)    . . .)    .  K   od imenica muškog roda sa nepostojanim e  prilikom promene dolazi do obrnute   alternacije  ň/n: junec – junca (junac – junca),  koniec – konca (kraj – kraja), zvo nec – zvon-  ca (zvono – zvona), učenec – učenca (naučnik – naučnika) .    . .    (Pauliny 1968:101) .   8   . U srpskom jeziku dolazi do gubljenja suglasnika t i d ispred afrikata c, č (dž, ć, đ) kod   deklinacije imenica u pojedinim padežima jednine ili množine, što se ogleda i u izgovoru  i u pravopisu: otac – oca (otca), predak – preci (pretci), zadatak – zadaci (zadatci), metak   – meci (metci); otac – o če (otče) .    . ., a   li je srce – srdaca , kao i zadataka, metaka  .    . . (K   lajn   2005:32) .    U hrvatskoj gramatici se ovako izmenjena osnova reči naziva okrnjena (Barić   et al . 1   997:79)  .   U s   lovačkom jeziku se ovo gubljenje suglasnika ogleda samo u izgovoru, dok se pri   pisanju suglasnici čuvaju .      9. Jotovanjem se u srpskom jeziku naziva posebna vrsta palatalizacije izazvana nestaja -  njem glasa j iz nastavka tako što se stapa sa prethodnim suglasnikom  .    Tako jotovanjem   nepalatalni suglasnici prelaze u palatale ili prepalatale  .    Jotovanjem dolazi do promena   suglasnika: t – ć, d – đ, l – lj, n – nj, s – š, z – ž ; k – č, g – ž, h – š, c – č ; p –plj, b – blj, v – vlj,   m – mlj u različitim slučajevima  .    U sklopu deklinacije imenica jotovanje se javlja samo   u I sg .    kod imenica ženskog roda na suglasnik, ispred nastavka - ju: glad – glađu, pamet   – pame ću, smrt – smr ću, so – so lju, krv – krv lju, ljubav – ljuba vlju .    . .    Ako se imenica   završava na –st, pored jotovanja ovde dolazi i do jednačenja po mestu izgovora: gordost   – gordošću, svest – svešću, vlast – vlašću . . . S   lično je i s imenicama na -ost: mladost – mla-  došću, radost – rado šću, odvojenost – odvojeno šću, veselost – veselo šću . . . K   od imenice   misao takođe se javlja jednačenje po mestu izgovora –  mišlju (Klajn 2005:35-36, 67)  .    U   slovačkom jeziku nema jotovanja .      Cilj ovog rada je bio da ukaže na najmarkantnije glasovne promene koje karakterišu   deklinacije imenica sva tri roda u slovačkom i srpskom jeziku  .    Komparativno istraživa-  nje dva bliska slovenska jezika u oblasti imeničke deklinacije ukazuje da su neke glasov-  ne promene prisutne u oba jezika – retko apsolutno identične, češće delimično različite,  kao npr .    nepostojani samoglasnici – diftonzi, alternacija suglasnika – sibilarizacija – pa-  latalizacija, dok je veći broj promena različit, odnosno karakterističan za jedan jezik,  npr .    kvantitet – nenaglašena dužina, prelazak l  u o, umekšavanje suglasnika, gubljenje   suglasnika i jotovanje .       Ana Marić: Glasovne promene u imeničkoj deklinaciji slovačkog i srpskog jezika     449   Literatura   Barić, Eugenija [et .   al .] (  1997), Hrvatska gramatika , II prom .   izd ., Š  kolska knjiga, Zagreb  Klajn, Ivan (2005), Gramatika srpskog jezika , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd  Očenáš, Ivan (2003),  Fonetika so základmi fonológie a morfológia slovenského jazyka , Univerzita   Mateja Bela v Banskej Bystrici, Pedagogická fakulta, Banská Bystrica  Pauliny, Eugen, Jozef Ružička, Jozef Štolc (1968), Slovenská gramatika , SPN, Bratislava  Pauliny, Eugen (1968), Fonológia spisovnej slovenčiny , SPN, Bratislava  Pauliny, Eugen (1990), Vývin slovenskej deklinácie , VEDA, Bratislava  Silić, Josip, Ivo Pranjković (2007), Gramatika hrvatskoga jezika , Školska knjiga, Zagreb  Sokolová, Miloslava (2007), Nový deklinačný systém slovenských substantív , Filozofická fakulta,   Prešovskej univerzity, Prešov  Stanojčić, Živojin, Ljubomir Popović, Stevan Micić (1989), Savremeni srpskohrvatski jezik i kul -  tura izražavanja , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd – Zavod za izdavanje   udžbenika, Novi Sad  Stevanović, Mihailo (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik , 1, Naučno delo, Beograd       451       Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora  kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji   Od aristotelovske tradicije proučavanja metafore kao ukrašenoga, neobičnoga govora do  suvremenih (kognitivnih) teorija kojima se metafori pridaje uloga posredovanja/kon -  kretiziranja apstraktnih pojmova i pojava metafora ostaje sredstvo obogaćivanja jezi -  ka, znak njegove ukorijenjenosti u osjetilni čovjekov doživljaj svijeta i pokazatelj nači -  na funkcioniranja literarnoga uma  .    Polazeći od pretpostavki kako metafora doista jest   proizvod interakcije ljudskoga uma, tjelesnosti i složenih koncepata svijeta u čovjekovu  okruženju, doista je možemo proučavati kao temeljno obilježje jezičnoga izražavanja, da -  kle ne isključivo literarnoga, već i svakodnevno komunikacijskoga  .    Metafora nam tako   u mnogobrojnim svojim oblicima ukazuje na osjetilne temelje čovjekova razumijevanja  svijeta i njegova nastojanja da kategorije toga svijeta objasni povezivanjem poznatoga s  nepoznatim, jednostavnoga sa složenim i konkretnoga s apstraktnim  .    Tako metafora   oživotvoruje jezik/govor i podaruje mu dinamičnost  .    Jezik svakodnevne javne komuni-  kacije (publicistika, medijski govor, politički govor) obiluje metaforikom u rasponu od  konceptualnih metafora do bogato ukrašenih stilskih figura  .    Dok je jednima cilj govor   učiniti razumljivijim (demokratičnijim), druge su u službi prenaglašavanja značenja (ali  i ironiziranja i sl  .) .    Učestalo pojavljivanje određenih metaforičkih sklopova u javnome   govoru može međutim proizvesti i suprotan efekt – efekt osiromašivanja značenja  .    U   tom slučaju metafora postaje sama sebi svrhom, ne prizivajući dodatna značenja i ne  asocirajući na bogatstvo sadržaja sažeto u njezinu izrazu  .    Cilj je ovoga rada detektirati   spomenutu vrstu metaforike, opisati način njezina funkcioniranja i dovesti je u vezu s  konceptualnom metaforom, kojoj se kao struktura siromašna značenjem suprotstavlja .   K   ljučne riječi: metafora, mapiranje, značenje, politički govor .   M   etaphor as an absence of meaning in public interaction  From Aristotel who has studied metaphor as a decorated speech to modern (cognitive)  theories where metaphor is described as a mediator of abstract concepts, metaphor rema -  ins a mean of enriching the language  .    Metaphor also shows connection between language   and man’s sensory experience of the world and is a product of man’s literary mind  .    Assu-  ming that metaphor really is a product of interaction between human mind, corporeality  and complex concepts of the human world, it can be studied as a fundamental feature of  language expression, in literary and everyday communication  .    Metaphor points to the   sensory foundations of human understanding of the world and man’s efforts to explain  the categories of this world linking the known with unknown, simple with complex and    UDK: 821 .163 .42’27  811   .  163   .  42’373   .  46 : 316   .  776   .  33     452   concrete to abstract .   This is how metaphor provides a language dynamics .   Everyday lan-  guage of public communication (media, politics) contains various metaphors in the ran -  ge from conceptual metaphore to richly decorated figures of speech  .    Some of them tend   to make the speech more understandable, while other exaggerate the meaning .    Frequent   appearance of certain metaphorical circuits in a public speech can produce the opposite  effect and impoverish the meaning (empty phrases) .    In this case, the metaphor becomes   an end in itself, does not recall additional meaning or associate abundance of meaning  contained in its expression  .    The aim of this study is to discover this kind of metaphor,   describe the manner of its functioning and compare it with the conceptual metaphor to  which it oppones as a language structure without a deeper meaning .   K   ey words: metaphor, mapping, meaning, political speach .   O   d devijacije do literarnog uma  Tradicionalna proučavanja metafore – od Aristotela 1 nadalje – ovu jezičnu figuru smje -  štaju u područje ukrašenoga govora, odnosno stilske devijacije prisutne isključivo (ili ba -  rem najvećim dijelom) u domeni literarnog izražavanja .    Lingvistička stilistika spominje   kategoriju mrtve metafore, čije značenje počiva na stereotipnom i arhetipskom razumije -  vanju svijeta i odnosa u njemu te kao dio (često kulturološki uvjetovane) jezične riznice  uglavnom ostaje nezamijećena u svakodnevnom govoru .    Tek pojavom kognitivne teori-  je i u njenom krilu iznikle kognitivne stilistike metafora, dodatno pojašnjena pojmom  konceptualna, zauzima ključno mjesto u procesu čovjekova razumijevanja apstraktnih   procesa, pojava i pojmova u svijetu koji ga okružuje .    Metafora nije dio isključivo literar-  noga, pa ni jezičnog izražavanja – naš konceptualni sustav, odnosno način na koji raz- mišljamo i djelujemo, metaforičke je naravi  .    Uporaba konceptualne metafore u svakod-  nevnoj komunikaciji nije poetske ili retoričke naravi i ne cilja k ukrašenom govoru, ona  je doslovna .    Govoreći o raspravi kao ratu, životu kao putovanju ili vremenu kao novcu ,   iskazujemo metaforičku narav našega mišljenja, odnosno u pogon stavljamo naš literarni  um (Lakoff, Johnson 1980:3-6) .      Metafora i fraza Svakodnevna međuljudska komunikacija obiluje konceptualnim metaforama: dovodeći  u vezu apstraktno s konkretnim i nepoznato s poznatim, metafora približava kategorije  ljudskoga svijeta provjerljivosti čovjekova perceptivnog sustava  .    Upravo je iz navede -  nog razloga sveprisutna u javnoj komunikaciji (osobito u segmentu političkih govora),  okrenutoj masovnoj publici koja od govornika zahtijeva ekonomičnost i demokratičnost  izraza .    Konceptualne metafore tada preuzimaju funkciju ostvarivanja osnovnih ciljeva   javnoga govora: jasnoće i uvjerljivosti .       1 Aristotel u 21  .   poglavlju Poetike  definira metaforu kao prijenos naziva s predmeta koji označava na neki   drugi, i to s roda na vrstu, s vrste na rod ili prema analogijama  .   Prema njemu metafora u jeziku funkcionira   kao ukras te povezujući poznato s nepoznatim, čini ga privlačnijim i ljepšim (Aristotel 1983:43) .       Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji     453   Primjer 1  U XXI .    stoljeću ujedinit ćemo se u borbi protiv korupcije i kriminala, tog  karcinoma   zdravog, pravednog i naprednog društva  .  N   ije nam svejedno i nećemo više nijemo i nemoćno stajati dok prljavi novac kupuje   hrvatsku imovinu (  . . .)  H   rvatska je pri kraju puta u Europsku uniju .  H   rvatsku je danas okovala gospodarska kriza  .  (   Iz inauguracijskog govora predsjednika RH Ive Josipovića)  U navedenim su primjerima upotrijebljene ontološke metafore 2: pojave korupcije i   kriminala identificirane su kao entiteti koji su zatim podvedeni pod metaforu bolesti/  karcinoma, a navedenoj se metafori zatim suprotstavlja pojam zdravoga društva, odno -  sno metafora kojom se upućuje na poželjnu kvalitetu društva kao entiteta, a koja temelje  ima u tjelesnom iskustvu stvarnosti: zdravlje je poželjna osobina, a bolest devijacija .    Na-  vedene ontološke metafore suprotstavljanjem normalnoga/neometenoga tjelesnog isku -  stva i bolesti dobivaju dodatnu snagu i uvjerljivost  .    U metaforičkom sklopu prljavi novac   pojmu novca (koji i sam funkcionira kao metafora, odnosno ima statusnu funkciju 3)   pridružuje se pojam nečistoće kao fizičkoga iskustva, čime se upućuje na njegovo neza -  konito porijeklo    . O   ntološka metafora upućivanja/referencije pri kraju puta u Europsku   uniju složenost različitih aspekata procesa pristupanja društveno-političkoj zajednici/  organizaciji povezuje s izvornom domenom putovanja, dok fenomen gospodarske krize    postaje objektom koji iz tjelesnoga iskustva prepoznajemo kao uzrok nemogućnosti kre -  tanja, sputanosti i neslobode, odnosno okovom .      Konceptualna metafora nije strano tijelo u jeziku: najčešće je ne prepoznajemo kao   elaboriranu stilsku figuru, a njezina snaga i uvjerljivost proizlaze iz ukorijenjenosti jezika  i mišljenja u tjelesni, odnosno perceptivni doživljaj i razumijevanje stvarnosti .    Navedeni   primjeri to i potvrđuju, počevši od tjelesnoga iskustva bolesti i nečistoće preko putovanja  kao fizičkoga premještanja u prostoru pa sve do iskustva tjelesne sputanosti  .    Analizirane   metafore pokazuju međutim i određeni stupanj gradacije kada je riječ o jezičnoj stiliza -  ciji: metaforu Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju ili sintagmu prljavi novac i ne   primjećujemo kao posebno izražajno sredstvo, kao ni izraz gospodarska kriza kao okov ,   dok povezivanje pojma društva s izvornom domenom zdravlja i bolesti polučuje nešto   snažniji značenjski učinak i biva primijećeno kao poseban metaforički zahvat zahvalju -  jući uporabi konkretne leksičke oznake bolesti – karcinoma  . Ra   zličiti stupnjevi stilizacije    2 Ljudska iskustva s fizičkim objektima (osobito s vlastitim tijelima) temelj su širokom rasponu ontoloških   metafora, odnosno razumijevanju događaja, aktivnosti, osjećaja ili ideja kao entiteta i supstancija  .   Ontološke   metafore služe najrazličitijim svrhama i njihovo nam korištenje omogućuje upućivanje na apstraktne  pojmove, njihovo kvantificiranje i identificiranje, određivanje uzroka pojava te ciljeva i motivacija djelovanja  (Lakoff, Johnson 1980:25-26) .  3 O suvremenom pojmu novca i vrijednosti koju uz njega vežemo govori u knjizi Mind, Language, and Society   John Searle navodeći kako je u ovome slučaju zapravo riječ o metafori: novac danas ima nominalnu vrijednost  koju mu je pridodala društveno ovlaštena institucija, a ta je vrijednost zatim podvrgnuta općem konsenzusu  (1998:128) .    Dakle sam pojam novca samo je metafora pridružene mu vrijednosti, da bi zatim on sam postao   izvornom domenom za daljnje mapiranje (primjerice: Vrijeme je novac)    .     454   ili stilske obilježenosti 4 povezani su s odnosom izvorne i ciljane domene u procesu mapi -  ranja: sve dok se ciljana domena (pojam koji podvrgavamo mapiranju, odnosno metafo-  rizaciji) povezuje s očekivanom izvornom domenom (dakle onom koja pripada stanovi-  tom horizontu očekivanja recipijenta) iznikla struktura ne biva primijećena kao začudan   metaforički konstrukt  .   Zbog toga konstrukcije Hrvatska je pri kraju puta u Europsku   uniju ili prljavi novac gotovo i ne zamjećujemo kao metaforičke konstrukte: izvorne do-  mene putovanja i nečistoće  česte su u procesu mapiranja i u osnovi brojnih ontoloških   metafora (život kao putovanje , smrt kao odlazak ; prljave misli, ruke, savjest . . .) . I   zvorna   domena tjelesne sputanosti koristi se u konkretizaciji apstraktnih pojmova mišljenja  ili   nemogućnosti djelovanja u metaforičkim konstrukcijama kao što su Sputane su mi misli   ili Ruke su mi vezane .    Bolest kao izvorna domena također nije neuobičajena u procesima   mapiranja (bolesno može biti društvo, misli/um, postupci  .    . .)   , no intenziviranjem ovoga   pojma korištenjem izraza karcinom  postignut je u navedenom primjeru nešto viši stu -  panj neobičnosti, pa je samim time i sugestivnost govorenoga iskaza pojačana .  I   z perspektive tradicionalne lingvistike/lingvostilistike konceptualna metafora   funkcionira kao sveza riječi određena višim ili nižim stupnjem slobode u izboru jezičnih  sastavnica: u sintagmi prljavi novac riječ “prljavi” ne zamjenjuje se drugim pojmom isto -  ga ili bliskoga značenja (nečisti, uprljani .    . .)   , dok ostali analizirani primjeri pokazuju veći   stupanj slobode u izboru jezičnih jedinica .    Sloboda u izboru jezičnih jedinica koje tvore   određenu konceptualnu metaforu evocira raspravu o jezičnim frazemima  .    Naime dio   jezičnih konstrukcija što ih kognitivna stilistika proučava kao konceptualne metafore  koje odražavaju povezanost mišljenja, poimanja i tjelesnog iskustva zbilje, lingvistika/ lingvostilistika svrstava u kategoriju frazema koji “na specifičan način zrcale i ilustruira -  ju tip mišljenja, odnos prema stvarnosti, povijesne reminiscencije, povezanost s okolnim  svijetom i još mnogo toga .    . .” (   Menac 2007:15) – sve što zapravo možemo reći i za katego -  riju konceptualne metafore .    Frazeološke sveze – ili barem veći njihov dio (onaj u kojemu   je prepoznatljiva izvorna domena, odnosno moguće je rekonstruirati proces mapiranja  iz kojega je jezična konstrukcija proizašla) – najčešće su metaforičke naravi i u njima  prepoznajemo nastojanje govornika da apstraktne pojmove, pojave i odnose iz vlastita  okruženja konkretizira i poveže s tjelesnim iskustvom i iz njega izniklim doživljajem  svijeta (primjerice: prestati razmišljati o nečemu – izbiti iz glave ; umrijeti – preseliti se u   vječnost; biti neosjetljiv – imati debelu kožu itd .   ) .   M   etafora i odsustvo značenja  Nemoguće je ustvrditi kako metafora nema značenja; odsustvo značenja na koje referira-  mo tiče se upravo procesa približavanja metaforičkoga izraza tradicionalno shvaćenom  pojmu fraziranja .    Naime konceptualna je metafora ukorijenjena u jezik kao odraz nje -   4 Polazimo od pretpostavke da u govoru nema neutralnosti: “Govor je (  .   . .) u  vijek i neizostavno u kakvu odno-  su (štoviše: u odnosima) s elementima s kojima se susreće u stvarnosti (svi elementi stvarnosti na nj utječu,  bio to onaj koji govori, ili onaj kome se govori, bio to razlog zbog kojeg se govori – ili zbog kojeg se nešto ne  govori, bilo to mjesto i vrijeme, predmet u kontekstu ili šire shvaćen kontekst, bila to tema, kod ili nešto dru-  go), i uvijek je u kakvoj funkciji/funkcijama i u kakvome mediju .” (   Kovačević, Badurina 2001:36)  Konceptualna metafora prema tome nije znak stilske obilježenosti govora, već odraz povezanosti govora (kao  jezične realizacije) s tjelesnim doživljajem stvarnosti i kroz prizmu tjelesnoga iskustva tumačenih pojava,  pojmova i relacija – uglavnom apstraktne naravi – koji je čine .       Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji     455   gove povezanosti s mišljenjem, što znači da je ona spoznajna konstrukcija i prema tome  ne samo jezična, već prije svega kognitivna aktivnost kojom se apstraktni koncepti ljud- skoga svijeta povezuju s konkretnim, osjetilno provjerljivim iskustvima i pojmovima 5 .   K  onceptualne su metafore dakle odraz utjelovljenosti ljudskoga mišljenja, zbog čega ih   i ne zamjećujemo kao posebnu vrstu (ukrašenoga) govora – one ilustriraju osobitosti  procesa ljudskoga mišljenja i jezičnoga izražavanja; prema tome nisu jedan od načina  govorenja, već predstavljaju narav samoga govora .      Značenje konceptualne metafore proizlazi iz njezine povezanosti s kognitivnim su-  stavom čovjeka i moguće ga je rekonstruirati analizom procesa mapiranja (povezivanje  izvorne i ciljane domene; iščitavanje iznikle strukture); to je značenje gotovo uvijek re -  zultat povezivanja apstraktnih pojmova s konkretnima, iz čega i izniče određeni meta -  forički konstrukt  .   Š   to je pak s odsustvom značenja? Javna komunikacija (proučavana ovdje u segmentu   političkoga govora), kao što je već rečeno, uspostavlja se s ciljem udovoljenja zahtjeva  koje pred nju postavlja masovna publika  .    Ipak, ovu vrstu komunikacije ograničavaju u   slobodi izraza specifična konkretna – društveno, politički i kulturalno nametnuta ogra-  ničenja .    Politički su govori stoga zauzdani nizom normi i uzusa vezanih uz očekivanja   društvene sredine, političku situaciju, a zatim i niz afilijacija koje određuju stav i govo -  reni iskaz govornika kao pojedinca, ali i pripadnika određene socio-političke grupacije  .      Ograničenja političkoga diskursa proizlaze velikim dijelom iz njegove izrazito pragma -  tičke orijentacije 6 kojoj zatim bivaju podređene sve ostale govorne strategije (primjerice   uljudnost), ali i narušena osnovna načela proizišla iz principa kooperativnosti 7 . S ciljem   u  vjerljivosti i pridobivanja za vlastite stavove politički diskurs pribjegava ekonomičnom   načinu izražavanja, koji se često svodi upravo na korištenje metaforičkih sklopova –  izražajno jakih i prijemčljivih, no u zadanome kontekstu siromašnih značenjem, odno -  sno upotrijebljenih kao pokrića za niz manjkavosti prisutnih kako u koncepciji govornih  strategija tako i sadržajnoj nepripremljenosti konkretnoga govora  .    Osim toga, metafo -  rički sklopovi u političkome se diskursu često rabe i u svrhu “popunjavanja praznih mje -  sta”, odnosno kao unaprijed pripremljene sintagme iskoristive s različitim namjenama:  prikrivanje nepripremljenosti govornika, nespremnost za elaboriranje određene teme,  neupućenost u temu, odvraćanje pozornosti od zadane problematike itd .      Ovdje proučavane metafore najvećim dijelom pripadaju kategoriji konvencional -  nih konceptualnih metafora , odnosno onih koje strukturiraju uobičajeni konceptualni   sustav naše kulture, što svoj odraz pronalazi u jeziku naše svakodnevne komunikacije  (Lakoff, Johnson 1980:118) .    Proučavane izolirano, ove metafore ne upućuju na postoja -  nje određene strategije izražavanja; tek usporedbom i analizom šire diskursne domene  i usporedbom većega broja političkih govora uspostavlja se uzorak koji pokazuje kako  određena vrsta metaforičkih struktura, koje se zatim pojavljuju u obliku nekoliko vari -   5 Navedena je pretpostavka sažeta u tri postulata kognitivne znanosti: Um je inherentno utjelovljen, Mišljenje   je većim dijelom nesvjesno i Apstraktni su koncepti uglavnom metaforičke naravi  (Lakoff, Johnson 1999) .  6 U tom smislu i Kovačević – Badurina definiraju opsege i dosege djelovanja političkoga diskursa: “Kako   politika ima izrazitu pragmatičku dimenziju (kako nekoga pridobiti za vlastita gledišta, kako ga uvjeriti u  njihovu ispravnost, a sve u krajnju svrhu političke dominacije, vladavine), i jezičnostrategijska će se sredstva  usmjeravati tome cilju, često se priklanjajući (klasično) retoričkim vrijednostima, ali i manje poželjnim po -  stupcima ideologizacije jezika i manipulacije njime” (2001:98) .  7 Riječ je o Griceovim načelima kvalitete, kvantitete, relevantnosti i načina .     456   jacija, predstavlja bitno obilježje političkoga govora .   Time opisane metafore postaju stal-  na mjesta izražavanja u političkim govorima i mogu se kategorizirati, ovisno o stupnju  njihove konvencionalnosti, u nekoliko stupnjeva imaginativnosti: od čvrstih struktura  koje pripadaju domeni svakodnevnoga izražavanja do onih kreativnijih kojima se nastoji  postići snažniji značenjski učinak .      Metaforičke sklopove analizirane u ovome radu podijelit ćemo u tri osnovne skupi-  ne vezane uz izvorne domene putovanja, zdravlja i bolesti te rata  .    Iznikle strukture na-  stale procesom mapiranja navedenih pojmova najvećim su dijelom ontološke metafore,  no uz njih se javljaju još i orijentacijske metafore, personifikacije te (rjeđe) inovativniji  metaforički konstrukti formulirani s ciljem prizivanja novih značenja  .    Zajednička je   svim opisanim metaforama pripadnost određenoj govornoj, odnosno komunikacijskoj  strategiji koja se temelji na isticanju načela načina i sustavnom zanemarivanju ostalih  komunikacijskih načela, što rezultira iskazima u kojima forma prikriva nedostatak sa -  držaja .    Opisani primjeri u samo nekoliko značenjskih domena pokazuju kako koncep -  tualna metafora osim eksplikatorne funkcije može imati i obmanjivačku, gdje pod poj -  mom obmane podrazumijevamo upotrebu metaforičkih iskaza s ciljem prikrivanja ili  maskiranja zbilje .      Naime metaforičko razumijevanje određene situacije ili aktivnosti odvija se u dva   dijela .    Prije svega, postoji općeprihvaćen i više ili manje stabilan sustav metafora koji   uređuje naš način razmišljanja  .    Primjerice vođenje se države može shvatiti kao puto -  vanje određenim prijevoznim sredstvom  .    Zatim, postoji sustav metaforičkih određenja   (definicija) koji nam omogućuje primjenu određene metafore u konkretnoj situaciji koju  želimo objasniti .    U navedenom slučaju mora postojati definicija “putovanja” (kretanje u   prostoru i vremenu prema određenom cilju) te mogućnost usporedbe različitih načina  putovanja (s obzirom na prijevozno sredstvo, okolnosti, brzinu itd  .) .    Uporaba metafora   utemeljena na sustavu definicija postaje opasna kada počinje prikrivati realnost na štetu  recipijenta (Lakoff 1991) .    Navedeni primjeri ilustriraju upravo takvu upotrebu metafore:   govornici, služeći se sustavom općeprihvaćenih definicija određenih pojmova ili pojava,  formuliraju metaforičke iskaze kojima postižu dvostruki učinak – prikrivaju stvarnu  situaciju stvarajući istovremeno privid suverenog vladanja njome .      Metafore putovanja Izvorna domena putovanja i s njom povezani pojmovi (smjer, stanice, odredište, raskriž -  ja, brzina kretanja, sredstvo, svrha ili cilj putovanja  .    . .) u p   rocesu mapiranja često se pove -  zuje s pojmom života  kao ciljanom domenom, što rezultira izrazima proizašlim iz osnov -  ne metafore Život je putovanje : Došao je na kraj životnoga puta, Nalazimo se pred važnim   raskrižjem u našem životu , Njegov je život krenuo u pogrešnom smjeru itd  . S   emantičko   područje koje pokriva koncept putovanja čini izvornu domenu brojnih metaforičkih  prijenosa, a osobito se često javlja u političkim govorima gdje ciljanu domenu predstav -  ljaju različiti (politički) procesi važni za određenu društvenu zajednicu  .    Navedena vrsta   mapiranja, gdje je izvorna domena predstavljena pojmom putovanja , ciljana domena   političkim procesima  (konkretno: pregovori s ciljem pristupanja Europskoj zajednici,   izlazak iz krize ili uspješno vođenje države), u konkretnim primjerima rezultira izniklim  pojmom pregovora/vođenja države kao putovanja uz koji se dodatno vežu pozitivne    Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji     457   konotacije željenoga cilja, ostvarivanje kojega je znak uspjeha i potvrda kredibiliteta  .     Značenjska pozadina ovoga mapiranja raspoznatljiva je u pozitivnom doživljaju tijela u  pokretu, uz koji se zatim vežu pojmovi napretka, aktivnosti te naposljetku i ostvarivanja   željenog cilja naspram negativnih konotacija pasivnosti i nepoduzimanja kao socijalno  nepoželjnih osobina  .   P   rimjer 2  Sada sam uzjahala konja , držim čvrsto uzde u rukama  i mislim da mogu reći da se   konj može usmjeriti u pravom smjeru .  P   ut je bio težak, prevalili smo ga i napravili puno odličnog posla .  J   edino nas proizvodnja može povući naprijed  da punim jedrima možemo izaći iz   krize    .  M   i smo na putu da dođemo na put izlaska iz recesije .  S   igurna sam da je ovo godina u kojoj ćemo širom otvoriti vrata izlasku iz krize .  V   ode li do njega putevi ili stranputice , ili možda autocesta sa sedam traka u svakom   smjeru, ne znam, vidjet ćemo .  P   remijerka Jadranka Kosor izjavila je sinoć za HTV kako su razgovori s predsjed -  nikom Europske komisije (EK) Joseom Manuelom Barrosom i povjerenikom Stefa-  nom Fueleom poticaj i dodatni vjetar u leđa .  P   ovijest će dati konačnu ocjenu pojedinih dionica političkoga puta  Stjepana Mesića .  M   i se nastojimo riješiti negativne političke prtljage  i riješit ćemo je se .  M   i smo na raskrižju .  R   azgovarali smo o ovim novim činjenicama i poduzimamo neke korake    .   N   avedeni primjeri pokazuju značenjski raspon metaforičkih konstrukcija izniklih   iz procesa mapiranja koncepta putovanja i raznorodnih političkih procesa, ostvarenje  kojih se identificira kao znak uspjeha opsežnih društveno-političkih aktivnosti  .    Ista -  knute, mahom ontološke metafore značenjski su bogate te ističu ili skrivaju različite  aspekte mapiranog pojma (zahtjevnost putovanja, brojnost stanica, udaljenost od cilja,  brzinu ili sredstvo putovanja itd  .) .    Analizirane pojedinačno, a pod okriljem zajedničke   izvorne domene, navedene metafore polučuju najrazličitije značenjske učinke, intenzi -  virajući osnovno semantičko polje određenoga apstraktnog pojma ili djelatnosti (proces  pristupanja političkoj/ekonomskoj zajednici, vođenje države, suočavanje s krizom itd  .) .      No ustrajavanjem na ponavljanju uvijek iste sheme mapiranja s ciljem isticanja važnosti  značaja određene aktivnosti kao presudne i poželjne ostvaruje se učinak shematizirano-  sti i neinventivnosti, sužavajući značenjski kontekst u okvire uvijek istoga izniklog poj -  ma .    Metaforičke konstrukcije politički put,  izlazak iz krize/recesije , poduzimanje koraka   zajedno s metaforičkim ekstenzijama kao što su punim jedrima , otvoriti vrata , putevi ili   stranputice, pojedine dionice ili politička prtljaga učestale u kontekstu političkih govora   s temom pristupanja Europskoj zajednici, vođenja države ili suočavanja s ekonomskom  krizom dio su manipulativne jezične strategije utemeljene na ponavljanju sintagmi, čije  značenje proizlazi iz konotacija pojma putovanja kao napretka, odnosno kretanja prema  određenom cilju .    Upravo se u kontekstu konstantnoga povezivanja djelatnosti govornika   (vođenje države) s konceptom putovanja čije se razumijevanje temelji na općeprihvaće -     458   noj definiciji kretanja prema cilju (koji se opet definira u skladu s očekivanjima recipije-  nata) ostvaruje prikrivanje zbilje stvaranjem iluzije sadržaja .     Metafore zdravlja i bolesti Opreka  zdravlja kao znaka normalnoga i poželjnog načina funkcioniranja ljudskoga tijela   te bolesti kao neželjene devijacije čini značenjsku osnovu širokoga spektra metaforičkih   konstrukcija nastalih povezivanjem ove izvorne domene s nizom pojmova i pojava ra -  zličitih stupnjeva apstrakcije: društva, misli/mišljenja, ponašanja itd .    Navedeni pojmovi,   najuže povezani s procjenom mogućnosti neometanoga funkcioniranja ljudskoga tijela  kao primarnoga utočišta ljudske egzistencije, u osnovi konceptualnih metafora polu -  čuju naročito snažne značenjske učinke jer prizivanjem osnovnih preduvjeta čovjekova  (tjelesnog) egzistiranja mapiranim pojmovima osiguravaju visok stupanj razumijevanja .      Primjer 3  Malo smo se odlijepili od dna  i krajem godine ćemo uhvatiti zraka kako bi mogli   prodisati .  K   oalicija je dobro, zdrava je i čvrsta i sasvim sigurno će obaviti prvi veliki posao koji   je pred nama .  Ci   lj nam je bio da novac odnosno kredite i poticaje dobiju oni koji mogu ostati na   nogama .  N   ezdravi dio tkiva HDZ-a, metaforički rečeno, bit će amputiran, odstranjen .   K   onceptualne metafore u navedenim primjerima kreću se u rasponu od orijentacij-  skih metafora (Malo smo se odlijepili od dna ), preko personifikacija ( Koalicija je dobro,   zdrava je i čvrsta ) i ontoloških metafora ( Oni koji mogu ostati na nogama ) do kreativnijih   metafora koje stvaraju nove značenjske učinke (Nezdravi dio tkiva HDZ-a)    .   P   olitičke stranke i društvo u cjelini ovdje su konceptualizirani kao osobe, i to kroz   njihova tjelesna svojstva: disanje, zdravlje i tjelesnu posturu .    Zdravlje kao primarni pre -  duvjet neometana čovjekova funkcioniranja u svijetu predstavljeno je pojmovima čvrsto- će, stajanja na nogama, podizanja od dna i disanja, dok je bolest povezana s pojmovima   dna i nezdravoga tkiva, koje je nužno odstraniti  .    Svaka od navedenih metafora sadrži im -  plicitnu logiku: pozivanjem na općeprihvaćenu definiciju zdravlja8, ali još više na težnju   za zdravljem svojstvenu ljudskim bićima govornici poistovjećuju osobno s kolektivnim i  time stvaraju privid istovjetnosti individualnih i kolektivnih interesa  .    Metafore iznikle   iz povezivanja s pojmom zdravlja, s mnogobrojnim svojim metaforičkim ekstenzijama,  osiguravaju ne samo razumijevanje jezičnog iskaza kojim se objašnjava određeno stanje  ili djelatnost već i više od toga teže stvaranju pozitivne slike zbilje .   8 Zdravlje je stanje potpunoga tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo   odsustvo bolesti i iznemoglosti .   (Ustav Svjetske zdravstvene organizacije, 1946 .)  Z  dravlje nije puko nepostojanje bolesti, već stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog   blagostanja .    (Deklaracija SZO iz Alma Ate, 1974 .)   Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji     459   Metafore rata Ratna metaforika javlja se često u kontekstu opisivanja verbalne argumentacije ( Obranila   je diplomsku radnju , Ispucala je svoj najvažniji argument, Svađu su završili primirjem ),   ali i drugih oblika sučeljavanja s različitim pojavama kao što su (u kontekstu političkih  sukoba) politička ili ekonomska kriza, siromaštvo, korupcija i sl .    Uzrok je tome iznimno   raznovrsna terminologija vezana uz izvornu domenu rata, koja govorniku omogućuje  bogato značenjsko nijansiranje mapiranoga pojma .   P   rimjer 4  Otrovne strelice koje stižu iz oporbe su ubojito oružje  kojim se želi poniziti i obez -  vrijediti svaki rad Vlade .  O   vo je u ovom trenutku u kojem se nalazimo i kroz koji prolazimo na neki način   jedna nova bitka za Hrvatsku, usuđujem se to reći .  M   i ćemo se boriti svim silama kako bi Europskoj komisiji pokazali da smo uspješni .  Mo   ramo raditi na borbi protiv krize .  K   ad vodite Vladu, borite se protiv korupcije, hrvete se sa sto problema .  U i   nteresu hrvatske države i hrvatskoga naroda spreman sam podnijeti bilo koju   žrtvu .  M   oja Vlada u proteklih godinu dana suočava se i bori svakodnevno , prije svega s   potrebom očuvanja radnih mjesta i životnog standarda naših građana .  S   uočavamo se i beskompromisno borimo s problemom korupcije .   P   ored ratne terminologije koja uključuje pojmove kao što su otrovne strelice  ili uboji-  to oružje u analiziranim su političkim govorima najčešće varijacije izraza boriti se za , biti   u bitci ili podnijeti žrtvu .    Riječ je ovdje o konceptualno usađenim metaforama Političko   nadmetanje je vođenje rata  i Suočavanje s krizom/korupcijom je vođenje rata , koje zbog   učestalosti uporabe u javnoj, osobito političkoj komunikaciji najvećim dijelom, barem  kada je riječ o onima konvencionalne naravi, postaju općeprihvaćeni klišeji  .    Upravo je   iz navedenog razloga manipulativna snaga navedenih metaforičkih konstrukcija nešto  slabija, a značenjski efekti pokazuju najmanji stupanj kreativnosti .    Ako ponavljanje uvi-  jek istih metafora, odnosno izniklih struktura proizašlih iz mapiranja izvorne domene  može proizvesti dvostruki učinak: osiromašivanje značenja (u smislu proizvodnje kliše-  ja) ili pak kreiranje manipulativnih jezičnih strategija, izvorna domena rata predstavlja  dio standardne terminologije političkih govora .    Unatoč raznovrsnosti ratne terminolo-  gije u osnovi konceptualnih metafora, u političkim se govorima najčešće javlja konstruk -  cija boriti se za , koja ovoj vrsti komunikacije daje oznaku konvencionalnosti i doista   osiromašuje jezični izraz .   Z   aključak  Učestalost određenih metaforičkih konstrukcija u političkim govorima stvara učinak  iscrpljenosti značenja .    Iscrpljivanjem značenja možemo okarakterizirati jezičnu djelat -  nost koja se temelji na modelu ponavljanja uvriježenih metaforičkih struktura za koje se     460   smatra da polučuju određene značenjske učinke izazivajući u svijesti recipijenta pozitiv-  ne konotacije .   Cilj je ovoga procesa manipulacija značenjem, drugim riječima: odsustvo   značenja ili relevantnih (novih) informacija prikriva se poznatim modelima ili strategi -  jama izražavanja koje u različitim varijacijama stvaraju privid suverenoga vladanja te -  mom, a zatim još šire – političkom, odnosno društvenom situacijom .  M   etaforičko izražavanje utemeljeno na korištenju poznatih i prihvaćenih definicija   konkretnih pojmova koji funkcioniraju kao izvorne domene u procesu mapiranja i na -  stajanja izniklih struktura može imati izrazito manipulativnu funkciju polučujući zna -  čenjske efekte kojima se uređuje recipijentov pogled na svijet  .    U tom je smislu odsustvo   ili osiromašivanje značenja zapravo temeljni mehanizam složene strategije komunici -  ranja gotovim i općeprihvaćenim predlošcima – mahom vezanim uz pojmove, pojave,  stanja i djelatnosti ključne za normalno čovjekovo funcioniranje u svijetu – koja nastoji  opravdati određeni način djelovanja i tako pridobiti naklonost najšireg kruga recipije -  nata .   L   iteratura   Aristotel (1983) O pjesničkom umijeću , Zagreb, August Cesarec  Butler, Judith (1997), Excitable speech: a politics of the performative , Routledge, New York and   London  Fauconnier, Gilles, Mark Turner (2002), The way we think: Conceptual blending and mind’s hidden   complexities, Basic Books, New York  Kojen, Leon, ur .    (1986) Metafora, figure i značenja, Prosveta, Beograd  Kovačević, Marina, Lada Badurina (2001), Raslojavanje jezične stvarnosti , Izdavački centar Rije-  ka, Rijeka  Lakoff, George (1991) Metaphor and War: The Metaphor System Used to Justify War in the Gulf (1   & 2) http://lists  .v   illage  .v   irginia    .e   du/sixties/HTML _docs/Texts/Scholarly/Lakoff _Gulf _Me-  taphor _1 .h   tml  Lakoff, George, Mark Johnson (1980), Metaphors We Live By , The University of Chicago Press,   Chicago and London  Lakoff, George, Mark Johnson (1999), Philosophy in the Flesh, Basic Books, New York  Lakoff, George, Mark Turner (1989), More than cool reason: a field guide to poetic metaphor, Uni-  versity of Chicago Press, Chicago and London  Menac, Antica (2007), Hrvatska frazeologija , Knjigra, Zagreb  Radman, Zdravko (1995) Metafore i mehanizmi mišljenja, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb  Ricoeur, Paul (1981), Živa metafora , Grafički zavod Hrvatske, Zagreb  Searle, John R  .    (1998) Mind, Language and Society: Philosophy in the Real World , Basic Books,   New York  Semino, Elena (2008), Metaphor in discourse , Cambridge University Press, Cambridge  Sušac, Vlado (2007), Konceptualna metafora u političkom govoru (doktorska disertacija), Sveuči -  lište u Zadru, Zadar  Thomas, Jenny (1995), Meaning in interaction: An introduction to pragmatics, Longman, London   Danijela Marot Kiš i Nikolina Palašić: Metafora kao odsustvo značenja u javnoj komunikaciji     461       Darko Matovac: O prijedlozima   u hrvatskom jeziku   Uvidom u suvremene gramatike hrvatskoga jezika vidljivo je da prijedlozima kao vrsti  riječi ne pristupaju na ujednačen način .   U svim se gramatikama prijedlozi određuju po-  najprije na osnovi svoje funkcije uspostavljanja odnosa između dviju jezičnih jedinica, a  tek neke gramatike govore i o značenju prijedloga  .    Također, samo se u nekoliko gramati -  ka govori o podjeli prijedloga u skupine prema tvorbenim kriterijima .    U tim se gramati-  kama govori o pravim i nepravim prijedlozima, o tvorbenim i netvorbenim prijedlozima   ili  proizvedenim i  neproizvedenim prijedlozima  .    U osnovi radi se o podjeli prijedloga   prema istim kriterijima, no ti kriteriji podjele nisu dovoljno jasno naznačeni i poštovani  pa se pripadnost prijedloga pojedinoj skupini razlikuje od gramatike do gramatike  .    Ta-  kođer, broj prijedloga koji postoje u hrvatskome jeziku razlikuje se od gramatike do gra -  matike (zastarjelice, prijedložni padežni izrazi u funkciji prijedloga)  .    Cilj je ovoga rada   usustaviti popis prijedloga u hrvatskome jeziku uzimajući u obzir morfološku složenost  prijedloga i postupnu narav procesa kojim prijedlozi nastaju (gramatikalizacija) .   K   ljučne riječi: prijedlog, hrvatski jezik, podjela prijedloga, gramatikalizacija .   O   n prepositons in Croatian language  Insight into contemporary grammars of Croatian language makes evident that they do  not have the same approach to the class of words called prepositions  .    In all grammars,   prepositions are primarily defined on basis of their function, and only some grammars  talk about the meaning of prepositions  .    In addition, only several grammars classify   prepositions into groups/subsets according to their morphological complexity  .    Afore -  mentioned grammars speak about pravi  ‘real’ and nepravi ‘not real’ prepositions, tvor-  beni ‘formed’ and netvorbeni  ‘not formed’ prepositions or proizvedeni  ‘produced’ and   neproizvedeni ‘not produced’ prepositions  .    Basically, classifications are based on the   same criteria, but those criteria are not clearly explained nor valued  .    Therefore, par -  ticular preposition can belong to different groups, differing from grammar to grammar .      Also, number of prepositions belonging to Croatian language differs from one grammar  to the other (archaism, prepositional phrases as prepositions) .    The aim of this paper is to   present systematical list of prepositions in Croatian language which takes into account  morphological complexity of prepositions and the nature of grammaticalization process  which produces them .   K   ey words: preposition, Croatian, classification of prepositions, grammaticalization  .   UDK : 811 .163 .42’367 .633     462   Tradicionalno se u hrvatskim gramatikama (Babić et al  .   1991; Barić et al  .   1997; Ham   2002; Raguž 1997; Silić i Pranjković 2005; Težak i Babić 2000) prijedlozi određuju kao  jedna od nepromjenjivih vrsta riječi  .    Ipak, nepromjenjivost prijedloga ne treba shvatiti   doslovno budući da neki prijedlozi mijenjaju oblik ovisno o riječi koja ih slijedi (npr  .    s   bratom, ali sa sestrom ili pred trgovinom, ali preda mnom) .    Točnije je reći kako su prijed-  lozi riječi koje se ne mogu sklanjati, sprezati ili stupnjevati (još je Kašić u Institutionum    linguae Illiricae libri duo to dobro primijetio određujući prijedlog kao “nesklonjivi dio   iskaza” (Kašić 2002:359)) .    Status prijedloga kao zasebne vrste riječi u hrvatskom jeziku   nije dvojben, no među gramatičarima ne postoji suglasnost oko popisa jezičnih jedinica  koje pripadaju toj vrsti  .    Primjerice, Babić et al  .    (1991:725) prijedlozima ne smatraju in -  strumentalne oblike imenica (npr  .    silom u silom prilika našao se izvan domovine ) iako   tvrde da je “takva upotreba veoma bliska prijedlozima”  .    Nasuprot tome Silić i Pranjko -  vić (2005) smatraju instrumentalne oblike punopravnim prijedlozima, a status prijed -  loga priznaju im i Barić et al  .    (1997), no uz napomenu da se radi o pojavi ograničenoj   na novinski, administrativni i znanstveni stil  .    Nadalje, Babić et al  .    (1991) i Barić et al  .      (1997), za razliku od Silića i Pranjkovića (2005), ne smatraju prijedlozima ni glagolske  priloge (npr .    zahvaljujući u položio sam ispit zahvaljujući učenju), a jedino Silić i Pranj -  ković (2005) prijedlozima smatraju i prijedložno-padežne izraze (npr  .    u skladu sa u treba   postupiti u skladu sa zakonom) .    Takvi neujednačeni pristupi preslikavaju se i u rječnike,   pa primjerice Anić et al  .    (2004) zahvaljujući opisuju samo kao prilog sa značenjem ‘uz   pomoć, posredstvom’, a Šonje (2000)  zahvaljujući uopće ne spominje .    Također, u prvome   izdanju Anićeva Rječnika izraz početkom nije izdvojen kao zasebna jedinica, dok je izraz   krajem opisan kao prijedlog .    U četvrtom se izdanju početkom opisuje kao prilog, iako se   iza njega u zagradi navodi genitivna dopuna (Bučar 2009:204)  .    U ovome radu oslanjat će   se na popis prijedloga koji donose Silić i Pranjković (2005) – zbog širine i suvremenosti  pristupa, ali i zbog činjenice da taj popis ne obuhvaća zastarjelice i/ili stilski obilježene  prijedloge (npr .    izim, mješte, nuz, okrom, razi, sproću ili isred koje spominju Babić et al  .      (1991:727-728))  .  P   rijedlozi se kao zasebna vrsta riječi pojavljuju u gramatikama još od antičkih vre -  mena, tj .    od Gramatičkog umijeća Dionizija Tračanina, koji ih je prvi izdvojio u zasebnu   kategoriju i odredio ih kao “riječ koja se stavlja pred sve dijelove iskaza u složenici i u  sintagmi” (Tračanin 1995:173) .    Tračanin je odredio prijedloge isključivo položajem te je   to naznačio i njihovim nazivom pridavši im ime próthesis , što označuje ‘ispred smješte-  no’ .    Latinski naziv praepositio doslovni je prijevod grčkog naziva, a u hrvatskom nazivu   prijedlog sačuvano je osnovno značenje grčkog i latinskog izvornika (“prijedlozi se zovu   tako zato što se predlažu, tj .    meću ispred riječi s kojom su u vezi” (Barić et al .    1997:277);   “kažemo da se prijedlozi predlažu jer su ‘pred’ riječi – prijedlog je ispred riječi čiji odnos  označuje” (Ham 2002:98)) .    Naziv prijedlog varljive je naravi budući da se jezične jedinice   koje pripadaju ovoj vrsti riječi u velikom broju jezika ne nalaze ispred riječi s kojom su u  vezi i s kojom čine prijedložni izraz, već iza nje  .    U tom slučaju govorimo o poslijelozima i   o poslijeložnom izrazu .    Bitno je napomenuti kako i u hrvatskom jeziku postoje prijedlozi   koji ponekada mogu biti iza riječi s kojom su u vezi  .    Barić et al  .    (1997:277) tvrde kako   “samo prijedlozi rȁdi, ùnatōč (i unátoč), ùsprkos (i usp ẕ kos),  ùprkos (i up ŕkos) mogu sta-  jati i iza te riječi”, Babić et al  .    (1991) popisu pridodaju i nasuprot, a ostale gramatike samo   upućuju na postojanje poslijeloga ne navodeći njihov konačan popis  .    Ipak, bitno je reći    Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku     463   kako se nikako ne može govoriti o pravim poslijelozima budući da se radi samo o stil -  ski obilježenoj upotrebi prijedloga (Babić et al  .   1991:724) .   Jezične jedinice koje se mogu   pojavljivati ispred i iza jezične jedinice s kojom su u vezi (npr  .    ne pušim radi zdravlja ili   ne pušim zdravlja radi) u literaturi se najčešće nazivaju ambipozicije (npr  .    Hagège 2010;   Dryer 2011) i bilo bi opravdano taj naziv koristiti i u hrvatskim gramatikama .      Prijedlozi se u brojnim gramatikama različitih jezika tradicionalno određuju, po -  najprije na temelju strukturalističkih teorijskih pretpostavki, kao zatvorena i stabilna  skupina jezičnih jedinica reduciranog leksičkog značenja koje su određene ponajprije  svojom funkcionalnom ulogom uspostavljanja odnosa između dviju jezičnih jedinica u  nekom iskazu (funkcija je prijedloga jasno naglašena i u svim definicijama prijedloga u  hrvatskim gramatikama) .    Prijedlozi se opisuju kao zatvorena skupina jezičnih jedinica   još od prvog spominjanja u Gramatičkom umijeću  .    Tračanin je prijedlozima smatrao   ne samo ono što se i danas naziva prijedlozima (“riječ koja se stavlja pred sve dijelove  iskaza u […] sintagmi” (Tračanin 1995:173)), već i ono što se danas naziva prijedložnim  prefiksom (“riječ koja se stavlja pred sve dijelove iskaza u složenici” (Tračanin 1995:173))  .      Takvo dvostruko određenje prijedloga dovelo je do odstupanja od dosljedno provedenog  načela opisa vrsta riječi u Gramatičkom umijeću prema kojem jedan dio iskaza odgovara   jednoj riječi .    Prema Škiljanu (u Tračanin 1995:361) odstupanje od tog načela “može se   opravdati jedino time što je u starogrčkom, u njegovim ranijim periodima, na primjer  kod Homera, veza između prepozicijskog prefiksa i osnovne riječi (osobito kod glagola)  bila manje čvrsta nego u drugim tipovima složenica, pa je u nekim slučajevima toliko  labavila da su se između prefiksa i glagola umetale i druge riječi  .” Z   bog te čvrste dvostru-  ke uvjetovanosti prijedloga “njihov je popis sasvim zatvoren, a granice prema drugim  dijelovima iskaza su čvrste” (Škiljan u: Tračanin 1995:362)  .    Sličan pristup nalazimo i   kod Kašića koji prijedlog opisuje kao “nesklonjivi dio iskaza koji se, odvojeno ili pove -  zano, stavlja pred ostale dijelove iskaza” (Kašić 2002:359)  .    Budući da Kašić navodi sve   prijedloge, možemo zaključiti da ih smatra zatvorenom skupinom, a što je u potpunosti  u skladu s latinskom tradicijom unutar koje je pisao svoju gramatiku  .    U suvremenim se   hrvatskim gramatikama prijedlozi više ne smatraju u potpunosti zatvorenom skupinom  riječi, iako se tvrdi da “ih je ipak veoma ograničen broj, stotinjak  .    Ako među njima ne   bismo računali izrazite zastarjelice […], bilo bi ih još i manje .” (   Babić et al .    1991:725) .  S   ilić i Pranjković (2005:243) prijedloge opisuju kao suznačne jezične jedinice, a kad   “se kaže da su prijedlozi suznačne riječi, onda se pod tim podrazumijeva da su njihova  značenja uopćena, da su relacijska, tj  .    da se njima uspostavljaju odnosi među riječima”  .      Prijedlozi uspostavljaju odnos između dvije jezične jedinice u iskazu tako da se povezu -  ju s jezičnom jedinicom ispred koje stoje i s njom čine prijedložni izraz koji je dopuna  drugoj jezičnoj jedinici  .    Prijedlozi najčešće čine prijedložni izraz s imenicama (npr  .    u   kući  ili  kod  liječnika), poimeničenim pridjevima (npr  .    na bijelom  ili na njemačkom ) i   zamjenicama (npr .    bez njih ili od mene) .    No dio prijedložnog izraza može biti i neki od   nepromjenjivih oblika, npr .    prilog (npr .    od jučer), infinitiv (npr .    za plakati ), nepromje-  njivi broj (npr  .    do tisuću ) ili drugi adpozicijski izraz (npr  .    do u kasnu noć ) .    Upotreba   nepromjenjivog oblika kao dijela prijedložnog izraza nije učestala pojava u hrvatskom  jeziku pa hrvatske gramatike nepravedno zanemaruju nepromjenjive oblike pri opisu  prijedložnog izraza, a ponegdje se imenski oblici navode i kao jedine moguće dopune  prijedloga (Ham 2002; Raguž 1997; Barić et al .    1997) .       464   Često se u literaturi ističe da su prijedlozi funkcionalno vrlo slični padežima, a ta je   sličnost među njima uočena već pri prvim pokušajima sustavnog opisivanja tzv  .   narod-  nih jezika u kojima su funkciju koju su imali padeži u latinskom jeziku na sebe preuzeli  prijedlozi .    Budući da hrvatski jezik ima i prijedloge i padeže, u hrvatskoj literaturi često   se tvrdi da je uloga prijedloga konkretizirati značenje padežnog nastavka (Pranjković  2009) ili da su prijedlozi “zapravo dopuna padežnom sustavu za obilježavanje različitih  odnosa među riječima unutar rečenice” (Raguž 1997:116)  .    O značenju se prijedloga u   gramatikama većinom ne govori previše detaljno  .    Iznimka su Silić i Pranjković (2005)   koji na nekoliko stranica navode značenja prijedloga i uspostavljaju njihovu podjelu na  dimenzionalna koja “upućuju na mjerljivost, na jednu od dimenzija (prostor ili vrijeme)”  i nedimenzionalna koja “imaju logički kompleksnija značenja (načina, uzroka, posljedi-  ce, uvjeta, dopuštenja i sl .)   ” (Silić i Pranjković 2005:245) .    U rečenici Marko je ispred kuće   prijedlog ispred ima dimenzionalno značenje predmjesnosti (prelokalnosti), tj .    prijedlog   izražava da se objekt lokalizacije ( Marko) nalazi ili kreće s prednje, čelne strane u odnosu   na lokalizator (kuća) .    U izrazu nakon večere  prijedlog nakon  ima dimenzionalno zna -  čenje poslijevremenosti (posteriornosti), tj  .    prijedlog označava da se vrijeme događaja   smješta iza vremena označenog vremenskim lokalizatorom ( večera) .    Primjer nedimen -  zionalnog značenja prijedloga je značenje porijekla ili potjecanja (ablativnost) prijedloga  od u rečenici  Doznati od prijatelja  .    U osnovi se radi samo o drugačijem imenovanju u   literaturi općeprisutne podjele prijedložnih značenja na prostorno-vremenska značenja i  apstraktna značenja .    Ipak, detaljnije se rasprave o značenju prijedloga obično u gramati -  kama izbjegavaju budući da su prijedlozi izrazito višeznačne jezične jedinice te je njihovo  značenje ili bolje rečeno veze među njihovim značenjima izrazito teško sustavno opisati .      Tek je opisima nastalim u okviru kognitivne lingvistike pošlo za rukom na sustavan  način opisati višeznačnost prijedloga (usp  .    Lakoff (1990) te Tyler i Evans (2003) za opis   značenja nekih engleskih prijedloga ili Šarić (2008) za opis značenja nekih hrvatskih  prijedloga), no za sada ne postoji sustavan opis značenja hrvatskih prijedloga u okviru  te metodologije .   G   ovoreći o popredloženju imenica i priloga kao načinu nastanka prijedloga u hrvat -  skom jeziku, Babić et al  .    (1991) u osnovi govore o onome što se u literaturi naziva pro -  cesom gramatikalizacije .    Gramatikalizacija je postupan proces u kojem jezične jedinice   kada se nađu u određenom kontekstu poprimaju gramatičke funkcije te postaju grama -  tičke jedinice ili postojeće gramatičke jedinice poprimaju dodatne gramatičke funkcije  (usp .    Heine 2003; Hopper i Traugott 2003; Croft 2003; Lehmann 2002) .    Tijekom grama-  tikalizacije jezična jedinica doživljava niz fonetskih, morfosintaktičkih i funkcionalnih  (pragmatičkih i semantičkih) promjena  .    Nastanak prijedloga gramatikalizacijom ime -  nica tipičan je proces gramatikalizacije te vjerojatno nema jezika u kojem se taj proces  nije odvio (Heine i Kuteva 2007)  .    Primjerice, gramatikalizacijom imenice u engleskom   jeziku nastao je prijedlog in back of (od imenice back  ‘leđa’), a u njemačkom aufgrund    (od imenice Grund ‘tlo’) .    I u hrvatskom jeziku veliki broj prijedloga nastao je gramatika -  lizacijom imenica, npr .    pomoću (gramatikaliziran instrumentalni oblik imenice pomoć),   mjesto (gramatikaliziran akuzativni oblik imenice  mjesto) ili  pokraj (gramatikaliziran   spoj prijedloga po i akuzativnog oblika imenice kraj ) .    Heine i Kuteva (2007) govore o tri -  ma osnovnim načinima nastanka prijedloga, a to su gramatikalizacija imenice, glagola  ili priloga .    U skladu s time razlikuju se imenički, glagolski i priložni prijedlozi  .    I gra -   Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku     465   matikalizacijom pridjeva mogu nastati prijedlozi te je moguće govoriti i o pridjevskim  prijedlozima, no gramatikalizacija pridjeva u prijedloge nije sustavan proces u velikom  broju jezika, pa se ne može govoriti o gramatikalizacijskoj univerzaliji (Heine i Kuteva  2007) .    Načelno jezici nemaju prijedloge samo jednoga tipa  .    U engleskome tako nalazimo   imeničke (npr .    because of ‘zbog’, instead of ‘umjesto’, in front of ‘ispred’), glagolske (npr .      preceding ‘prethodeći’, considering  ‘s obzirom na’, given  ‘s obzirom’), priložne (npr  .    up   ‘gore’,  down ‘dolje’, through  ‘kroz’) i pridjevske prijedloge (npr  .    along ‘uz’, near ‘blizu’,   worth ‘vrijedno’) .    Slično je i u njemačkom, gdje također imamo imeničke (npr  .    in Abhän-  gigkeit ‘u ovisnosti o’, im  Namen ‘uime’, mithilfe ‘pomoću’), glagolske (npr  .    ausgenommen   ‘izuzev’,  abgesehen von ‘ne uzimajući u obzir’), priložne (npr  .    gegenüber ‘nasuprot’, gemäß    ‘prema’) i pridjevske prijedloge (npr  .    fern ‘daleko’,  frei ‘bez’,  längs ‘duž’) .    U analizi pri -  jedloga često se pridjevski i priložni prijedlozi ne odvajaju u zasebne skupine budući da  se može dokazati da prilozi često nastaju upravo gramatikalizacijom pridjeva (usp .    Leh-  mannovu i Stolzovu (1992) analizu prijedloga u njemačkom jeziku)  .    I u hrvatskom jeziku   razlikuju se imenički prijedlozi (npr  .    već spomenuti pomoću , mjesto i pokraj), glagolski   prijedlozi (npr  .    isključujući, mimo, polazeći od) i priložno-pridjevski prijedlozi (npr .    bli-  zu, niže, suprotno od) .    U hrvatskim gramatikama ne obraća se posebna pozornost na   gramatikalizacijsku osnovu prijedloga te se ne uviđa kakav utjecaj ona ima na ponašanje  prijedloga (npr .    ne uočava se i ne objašnjava povezanost imeničkih prijedloga i genitiva)  .      Opći pristup prijedlozima u hrvatskim gramatikama takav je da ih se razvrstava u   skupine prema padežima s kojima se slažu .    Gramatike namijenjene školskoj upotrebi na   tome se i zaustavljaju (Ham 2002; Raguž 1997; Težak i Babić 2000), dok  Povijesni pregled,   glasovi i oblici hrvatskog jezika (Babić et al .    1991), Hrvatska gramatika (Barić et al .    1997)   te Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka učilišta (Silić i Pranjković 2005) dijele   prijedloge i prema načinu postanka .    Govoreći o prijedlozima Barić et al .    (1997) dijele ih   na prave (primarne) i neprave (sekundarne) .    “Pravi prijedlozi su oni koji služe samo kao   prijedlozi i čije se značenje danas ne može izvesti ni iz koje druge riječi  .    […] Nepravi su   prijedlozi oni čije se značenje može povezati sa značenjem i osnovom koje druge riječi”  (Barić et al .    1997:278) .    Među nepravim prijedlozima razlikuju se oni nastali izvođenjem i   oni nastali slaganjem .    Izvedenim nepravim prijedlozima smatraju se okamenjeni akuza -  tivni ili instrumentalni oblici imenica, a u ovu skupinu prijedloga pripadaju i riječi koje  se upotrebljavaju i kao prilozi i kao prijedlozi  .    Složeni prijedlozi nepravi su prijedlozi koji   nastaju iz veze dvaju prijedloga ili prijedloga i imenica  .    Babić et al  .    (1991) govore o ne -  tvorbenim prijedlozima, o prijedlozima koji su složeni od dvaju netvorbenih prijedloga  te o prijedlozima koji su složeni od prijedloga i imenica  .    Zasebnu vrsta prijedloga čine   oni koji nastaju popredloženjem drugih vrsta riječi (najčešće imenica ili priloga)  .    Silić i   Pranjković (2005), bez detaljnijeg objašnjavanja, navode da prijedlozi u hrvatskom jeziku  mogu biti različitog podrijetla te da se razlikuju neproizvedeni, tj  .    podrijetlom nemoti-  virani prijedlozi i proizvedeni, tj .    podrijetlom motivirani .    “Proizvedeni prijedlozi mogu   podrijetlom biti imenički oblici, posebno često oblici instrumentala (npr  .    krajem, putem,   silom), mogu biti glagolski prilozi (npr .    zahvaljujući, isključivši, izuzevši) te prijedložno-  padežni izrazi (npr .    na osnovi, pod konac, s obzirom na, u skladu s itd .)   ” (Silić i Pranjković   2005:242-243) .      Iz navedenog se na prvi pogled može zaključiti kako se hrvatske gramatike ne slažu   oko načina podjele prijedloga, no u osnovi se radi o podjeli načinjenoj prema više-manje     466   istim kriterijima, tj .   radi se o podjeli koja je uobičajena u literaturi i prema kojoj se pri -  jedlozi obično dijele u dvije skupine – jednostavne (engl  .   simple prepositions) i sastavljene   (engl .    compound prepositions ) .    Jednostavni prijedlozi često se nazivaju i primarni pri -  jedlozi, a određuju se kao oni koji nisu izvedeni niti složeni od drugih jezičnih jedinica,  tj .    kao oni koji nemaju morfološku strukturu (Hagège 2010; Lehmann i Stolz 1992)  .    U   hrvatskom su jeziku primjerice jednostavni prijedlozi na , do ili iz  . O   bilježje jednostav-  nih prijedloga iznimna je gramatikaliziranost  .    Značenjski su izrazito složeni i apstraktni   te izražavaju gramatičke odnose ili temeljne priložne odnose kao što su mjesto, vrijeme  ili sredstvo (Bučar 2009:191), dok im je oblik znatno reduciran, a što je izravna poslje -  dica česte upotrebe  .    Hrvatske gramatike nisu suglasne oko toga koje bi sve prijedloge   trebalo uključiti u skupinu jednostavnih prijedloga, kao ni oko toga kako uopće nazvati  tu skupinu prijedloga (Barić et al .    (1997) koriste naziv pravi prijedlozi, Babić et al .    (1991)   netvorbeni prijedlozi, a Silić i Pranjković (2005) neproizvedeni, tj  .    podrijetlom nemoti-  virani) .    Proučavanje dostupnih rječnika (Anić et al  .    2004; Gluhak 1993; Iveković i Broz   1901; Skok 1988; Šonje 2000) i gramatika (Babić et al  .    1991; Barić et al  .    1997; Matasović   2008; Silić i Pranjković 2005; Težak i Babić 2000; Raguž 1997; Ham 2002; Hamm 1974;  Damjanović 2003) dovodi do pretpostavke da su pravi primarni, tj  .    jednostavni prijed-  lozi u suvremenom hrvatskom jeziku  bez,  do,  iz,  k,  na,  nad,  o,  od,  po,  pod,  pred,  pri,   s, u, uz, za (potrebno je istaknuti kako je popis ustanovljen samo na osnovi dostupne   literature, te je u svakom slučaju potrebno detaljnije dijakronijsko istraživanje koje će  predloženi popis potvrditi ili opovrgnuti) .    Svi ostali hrvatski prijedlozi pripadaju skupi-  ni sastavljenih prijedloga .    Sastavljeni prijedlozi često se u literaturi nazivaju i sekundarni   prijedlozi (Barić et al .    (1997) koriste naziv nepravi prijedlozi, a Silić i Pranjković (2005)   proizvedeni ili podrijetlom motivirani)  .    Sastavljeni prijedlozi određuju se kao oni za koje   se može utvrditi da su izvedeni iz neke druge jezične jednice i/ili se sastoje od dvije  ili više jezičnih jedinica, tj  .    kao oni koji imaju morfološku strukturu (Lehmann i Stolz   1992) .    Kod određenog je broja sastavljenih prijedloga sinkronijski vrlo teško ili gotovo   nemoguće prodrijeti u strukturu, što je posljedica visokog stupnja gramatikaliziranosti .      Takav je primjerice prijedlog kod koji je izveden od imenice kon (taj je korijen još uvijek   sačuvan u riječima skončati ili konac) i koji je promijenio oblik po uzoru na jednostavne   prijedloge slične strukture (npr  .    pod ili nad) (Šarić 2008:142; Matasović 2008:247)  .    Sličan   je primjer i prijedlog  poslije koji je nastao spajanjem jednostavnog prijedloga po  i imenice   slijed koja je izgubila završno -d  (Skok 1988:284) .    Budući da se i tim prijedlozima dija -  kronijski ipak može utvrditi struktura, potrebno ih je smatrati sastavljenim  .    Također, u   skladu sa suvremenim poimanjem kategorije prijedloga, u sastavljene prijedloge potreb-  no je uključiti i prijedložno-padežne izraze iako oni još ne pokazuju izraženije tragove  gramatikaliziranosti te ih je teško razlikovati od slobodnih konstrukcija (o pokazatelji -  ma koji upućuju na to da je prijedložno-padežni izraz počeo funkcionirati kao prijedlog  govori Bučar (2009)) .  P   rema navedenome u skupini sastavljenih prijedloga razlikujemo više i manje gra -  matikalizirane prijedloge koji čine kontinuum unutar kojega je vrlo teško jasno odredi -  ti granice među skupinama (Slika 1)  .    Na jednome kraju kontinuuma nalaze se izrazito   gramatikalizirani složeni prijedlozi kao što su kod  ili prema, dok se na drugome kraju   nalaze prijedložno-padežni izrazi poput  bez obzira na ili  u usporedbi s, koji tek počinju   proces gramatikalizacije .       Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku     467   Slika 1: Gramatikalizacijski kontinuum prijedloga Uzimajući u obzir morfološku složenost prijedloga u hrvatskom jeziku kao i postu-  pnu narav procesa gramatikalizacije prijedloge u hrvatskom jeziku možemo podijeliti  na jednostavne (neproizvedeni, nemotivirani, pravi ili primarni prijedlozi) i na sastavlje -  ne prijedloge (proizvedeni, motivirani, nepravi ili sekundarni prijedlozi)  .    Među sastav-  ljenim prijedlozima mogu se razlikovati: (i) oni koji nastaju gramatikalizacijom nekog  imeničkog, glagolskog, pridjevskog ili priložnog oblika, (ii) oni koji nastaju spajanjem  jednostavnog prijedloga i imeničkog, glagolskog, pridjevskog ili priložnog oblika, a koji  mogu biti različitog stupnja gramatikaliziranosti te (iii) oni koji nastaju spajanjem dvaju  jednostavnih prijedloga .    U nastavku se abecednim redom navodi koji prijedlozi pripada -  ju kojoj skupini .    Jednostavni prijedlozi su: bez, do, iz, k, na, nad, o, od, po, pod, pred, pri,   s, u, uz, za .    Prvoj skupini sastavljenih prijedloga pripadaju prijedlozi blizu, čelo, diljem,   dno, duž, dužinom, glede, isključivši, isključujući, izuzev, izuzevši, kod, koncem, kraj,  krajem, kroz, među, mimo, mjesto, niz, niže, početkom, pomoću, posredstvom, povodom,  preko, prema, prigodom, prije, prilikom, protiv, protivno, put, putem, radi, razmjerno,  silom, slijedom, sred, sredinom, sredinom, sukladno, širinom, širom, temeljem, tijekom,  tokom, uključivši, uključujući, van, više, vrh, zahvaljujući  .    Drugoj skupini sastavljenih   prijedloga pripadaju prijedlozi bez obzira na, istodobno s, istovremeno s, između, izvan,  na centru, na čelu s, na ime, na kraju, na osnovi, na planu, na području, na polju, na  račun, na svršetku, na temelju, nadno, nadohvat, nadomak, nakon, nakraj, namjesto, na- prama, naspram, nasred, nasuprot, nauštrb, navrh, nezavisno od, o pitanju, oko, okolo,  onkraj, osim, po dužini, po liniji, po mjeri, po pitanju, po sredini, po širini, pod konac, pod -  no, pokraj, polazeći od, poput, poradi, pored, poslije, posred, potkraj, poviše, povrh, preko  puta, s ciljem, s gledišta, s izuzetkom, s obzirom na, s pomoću, sa stajališta, sa stanovišta,  spram, sudeći po, suprot, suprotno od, u čast, u doba, u formi, u interesu, u korist, u obla -  sti, u obliku, u odnosu na, u odnosu prema, u okviru, u ovisnosti o, u povodu, u pravcu,  u prigodi, u prilog, u razmaku od, u roku od, u skladu s, u slučaju, u smislu, u smjeru,  u središtu, u suprotnosti s, u suradnji s, u svezi s, u svojstvu, u tijeku, u toku, u trajanju  od, u usporedbi s, u vezi s, u vidu, u vrijeme, u zamjenu za, u zavisnosti od, udno, uime,  umjesto, unatoč, unutar, uoči, uslijed, usprkos, usred, usuprot, uvrh, uzduž, uzevši u obzir,  za vrijeme, zarad, zaradi, zavrh, zbog  .    Trećoj skupini sastavljenih prijedloga pripadaju   prijedlozi ispod, ispred, iza i iznad .     468   Literatura   Anić, Vladimir, Dunja Brozović Rončević, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Ljiljana Jojić, Ranko   Matasović, Ivo Pranjković (2004), Hrvatski enciklopedijski rječnik , EPH, Novi Liber, Zagreb,   http://hjp .s   rce .   hr .  B   abić, Stjepan, Dalibor Brozović, Milan Moguš, Slavko Pavešić, Ivo Škarić, Stjepko Težak (1991),   Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika , Hrvatska akademija znanosti i   umjetnosti, Nakladni zavod Globus, Zagreb  Barić, Eugenija, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija   Znika (1997), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Bučar, Mirjana (2009), “Gramatikalizacija i sekundarni prijedlozi glagolskoga i imeničkoga pori-  jekla”, Jezikoslovlje  10 (2), 183-216  .  C   roft, William (2003), Typology and universals , Cambridge University Press, Cambridge  Dryer, Matthew S  .    (2011), “Order of Adposition and Noun Phrase”, u: Martin Haspelmath i   Matthew S .    Dryer, ur .,    The World Atlas of Language Structures Online , Max Planck Digital   Library, München, http://wals .i   nfo/chapter/85 .  G   luhak, Alemko (1993), Hrvatski etimološki rječnik , August Cesarec, Zagreb  Hagège, Claude (2010), Adpositions, Oxford University Press, Oxford  Ham, Sanda (2002), Školska gramatika hrvatskoga jezika , Školska knjiga, Zagreb  Hamm, Josip (1974), Staroslavenska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Heine, Bernd (2003), “Grammaticalization”, u: Brian D  .    Joseph i Richard D  .    Janda, ur  .,    The   Handbook of Historical linguistics, 575-601, Blackwell Publishing, Oxford  Heine, Bernd, Tania Kuteva (2007), The Genesis of Grammar  .    A Reconstruction, Oxford University   Press, Oxford  Hopper, Paul J ., E   lizabeth Closs Traugott (2003), Grammaticalization, Cambridge University Pre-  ss, Cambridge  Iveković, Franjo, Ivan Broz (1901), Rječnik hrvatskog jezika , Štamparija Karla Albrechta (Jos  .      Wittasek), Zagreb  Kašić, Bartol (2002), Osnove ilirskog jezika u dvije knjige , Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,   Zagreb  Lakoff, George (1990), Women, Fire i Dangerous Things  .    What Categories Reveal about the Mind ,   The University of Chicago Press, Chicago  Lehmann, Christian (2002) , Thoughts on Grammaticalization , Arbeitspapiere des Seminars für   Sprachwissenschaft der Universität Erfurt, Erfurt  Lehmann, Christian, Christel Stolz (1992), Bildung von Adpositionen im Deutschen , Seminar für   Sprachwissenschaft der Universität Erfurt, Erfurt   Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika , Matica hrvatska, Za -  greb  Pranjković, Ivo (2009), “Nepromjenjive riječi i gramatika”, u: Tatjana Bečanović, ur  .,    Njegoševi   dani .    Zbornik radova, 329-335, Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet Nikšić, Cetinje  Raguž, Dragutin (1997), Praktična hrvatska gramatika , Medicinska naklada, Zagreb  Silić, Josip, Ivo Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Škol-  ska knjiga, Zagreb   Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku     469   Skok, Petar (1988), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika , Jugoslavenska akademija   znanosti i umjetnosti, Zagreb  Težak, Stjepko, Stjepan Babić (2000), Gramatika hrvatskoga jezika  . P   riručnik za osnovno jezično   obrazovanje, Školska knjiga, Zagreb  Tračanin, Dionizije (1995), Gramatičko umijeće , Latina et Graeca, Zagreb  Tyler, Andrea, Vyvyan Evans (2003), The Semantic of English Prepositions  .    Spatial Scenes, Embo-  died Meaning and Cognition , Cambridge University Press, Cambridge  Šarić, Ljiljana (2008), Spatial concepts in Slavic: a cognitive linguistic study of prepositions and   cases, Otto Harrassowitz Verlag, Wiesbaden  Šonje, Jure (2000), Rječnik hrvatskoga jezika , Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Školska knji-  ga, Zagreb       471       Nedad Memić: Leksikološki model obrade  njemačkih transferskih riječi u  bosanskome jeziku1   Rad ima za cilj predstaviti osnovne postulate jezičkog kontakta između austrijskog nje -  mačkog i bosanskog jezika te analizirati mogućnosti leksikografske obrade transferskih  riječi (tzv .    austrijacizama) u bosanskom jeziku  .    Prednost se daje popularnolingvistič -  kom rječniku austrijacizama koji bi predstavljao važan doprinos izučavanju jezičkog  kontakta između dva jezika, ali i bio značajan prilog u opisivanju rječničkog blaga bo -  sanskog jezika .   K   ljučne riječi: jezički kontakt, posuđenice, leksikografija, rječnik, adaptacija, jezički   transfer, transfonemizacija, transmorfemizacija, transsemantizacija, austrijski njemač -  ki, bosanski, hrvatski, srpski  .   L   exicographic Model of Representing Austrian German Loanwords in Bosnian  This paper discusses a model of representing loanwords from Austrian German in Bo -  snian in a specialized dictionary  .    The first part of the paper describes the basic principles   of language contact between Austrian German and Bosnian – especially the question of  adaptation on phonological, morphological and semantic level  .    The second part deals   with two basic models of lexikographic describing of loanwords in the recipient langua-  ge: an adaptation and an identification dictionary  .    We focus here on an identification   model being a standard way of representing loanwords and foreign words in dictionaries  aimed for a broader (popular) use .      Key words: language contact, loan-words, lexicography, dictionary, adaptation, language  transfer, adaptation on phonological, morphological and semantic level, Austrian Ger -  man, Bosnian, Serbian, Croatian .      1. Uvod Jezički kontakt između njemačkog i bosanskog jezika karakterizira izražena asimetrija  u kojoj se njemački jezik uglavnom pojavljuje kao jezik davalac, a bosanski kao jezik  primalac .    U ovome kontaktu jezik primalac preuzima aktivnu ulog u (ulogu agensa), dok    1 Prilog za izradu rječnika austrijacizama .   UD   K: 811    .   163    .   4*3'373    .   7 : 811    .   112    .   2(436)'373    .   7   811    .   163    .   4(497    .   6)'373    .   7: 811    .   112    .   2(436)'373    .   7     472   je jezik davalac u ulozi jezika patiensa  (Van Coetsem 2000:53)   .   Ovakav tip kontakta is-  ključuje prenošenje gramatičkih elemenata u jezik primalac, tako da je bosanski jezik iz  njemačkog primao u pravilu leksičke riječi i morfeme, a slabo ili gotovo nikako gramatič- ke riječi odnosno morfeme .      2. Osnovni principi jezičkog transfera između njemačkog i bosanskog jezika U južnoslavenskoj lingvistici jezičkim dodirima u prvom redu se bavio zagrebački an -  glist Rudolf Filipović  .    U svojoj monografiji “Uvod u jezički kontakt” (1986) te njenom   nastavku “Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku” (1990) Filipović je na primjeru  jezičkog kontakta engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika ustanovio dvojaki princip  adaptacije stranog jezičkog materijala: primarnu i sekundarnu adaptaciju  .    Primarna   adaptacija odvija se direktno u kontaktu dva jezika, dok sekundarna nastupa tek kada je  strani jezički materijal integriran u jezik primalac te u njemu postaje produktivan (Fi -  lipović 1990:28) .    Za Filipovića ključne su adaptacije jezičkog materijala na fonološkom,   morfološkom i semantičkom nivou koje naziva transfonemizacija, transmorfemizacija i  transsemantizacija (up  . Fi   lipović 1986:68-184)  .  F   ilipovićeva teorija može se u svom značajnom dijelu primijeniti i na jezički kontakt   između njemačkog i bosanskog jezika .    U narednim odjeljcima pokušat ćemo na primje-  rima pokazati strukturu adaptacije njemačkog jezičkog materijala u bosanskom jeziku  koristeći se upravo opisanom Filipovićevom metodom  .   2   .1. Fonološka adaptacija  Primjenjujući model o trostepenoj transfonemizaciji njemačkog jezičkog materijala   dobijamo sljedeći rezultat:   a)  n   ulta transfonemizacija – vokali i konsonanti su u jeziku davaocu i jeziku pri-  maocu uglavnom ekvivalentni .    U vokalizmu javlja se ekvivalencija između slje-  dećih fonema jezika davaoca i jezika primaoca (prikaz odgovarajućih grafema):  njem . B   rille > bos .    brile, lumpen > lumpovati, Decke > deka, Sparherd (dial .) >   špore   t, Lack > l ak usw .    U konsonantizmu se javljaju sljedeći odabrani ekviva -  lentni fonemi: njem .    Teppich > bos .    tepih, Perücke > perika, Muster > mustra,   resch > reš itd .    (detaljan pregled fonema njemačkog i bosanskog jezika koji pot -  padaju pod nultu transfonemizaciju: Memić 2006:114-129) .  b)  p   arcijalna transfonemizacija – vokali i konsonanti jezika primaoca u ovo -  me slučaju samo djelomično odgovaraju onima iz jezika davaoca  .    Tako vokali   mogu mijenjati stepen svoga otvora, ali ne mogu mjesto artikulacije, a konso -  nanti se mogu razlikovati po mjestu, ali ne i po načinu artikulacije (Filipović  1986:72) .    Tako u vokalizmu imamo različit kvalitet sljedećih vokala: njem  .    Feder   > bos .    feder ili Ko ffer > k ofer    . U k   onsonantizmu se posebno izdvaja grupa tzv  .      bezvučnih lenis-ploziva karakterističnih za austrijski njemački [ b ̥  d ̥  ɡ ̊ ] .    Ovakvo   obezvučavanje dalo je u jeziku primaocu bezvučne fortis-plozive: njem  .    baf >   bos .    paf, Dusche > tuš, Galosche > kaloša itd .    Slično je i s bezvučnim lenis-fri -  kativom [z ̥ ], koji je u bosanskom zamijenjen bezvučnim fortis-konsonantom:   njem . Saft > b   os .    saft, Sitz > s ic, ali njem  .    Sitzer > bos  .    zicer, sicher > z iher itd .   (   detaljnije Memić 2006:118-119, 125-128)   Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih riječi u bosanskome jeziku     473   c)  s  lobodna transfonemizacija – fonemi se u ovome slučaju zamjenjuju posve slo -  bodno, bez artikulatorne ekvivalencije u jeziku primaocu  .   Izgovor replike se u   tome slučaju orijentira prema ortografiji ili nekom izvanlingvističkom faktoru  (Filipović 1986:72-73) .    U našem slučaju neki od prominentnih primjera slobod -  ne transfonemizacije su delabijalizacije njemačkih vokala [y: ʏ ø œ ] bosanskim   [i  ɛ ]: njem .    Bühne > bos .    bina, Föhn > fen itd .    U konsonantizmu nude se primjeri   zamjene afrikate [pf] bezvučnim frikativom [f]: njem  .    Pflaster  > bos .    flaster  ili   zamjene velarnog nazala [ ŋ] suglasničkom skupinom [ ŋg] uvjetovanom orto -  grafijom: njem .    Garnierung > bos  .    garnirung itd .    (detaljnije Memić 2006:119-  121, 128-129)  2.2. Morfološki nivo Kao što je već konstatirano u uvodu, jezički kontakt između njemačkog i bosanskog   jezika takav je da jezik primalac ima aktivnu ulogu te stoga ne dolazi do utjecaja njemač -  kog jezika u oblasti morfologije (Filipović 1986:116)  .    Leksički materijal jezika davaoca   prilagođava se u pravilu gramatičkom sistemu jezika primaoca .      U analizi morfološke adaptacije važno je pratiti ponašanje slobodnih i vezanih mor -  fema .    U jezik primalac transferiraju se po pravilu slobodni morfemi kao nosioci leksič -  kog značenja, dok se vezani morfemi mogu transportirati (ali se u jeziku primaocu ne  raspoznaju kao takvi i uglavnom ostaju neproduktivni) ili se ne pojavljuju u jeziku pri -  maocu, već se supstituiraju odgovarajućim vezanim morfemima toga jezika .    Na osnovu   toga Filipović je konstruirao tri scenarija adaptacije na polju derivacione morfologije:  a)  n   ulta transmorfemizacija  – ovaj tip adaptacije na morfološkom nivou javlja   se kada se u jezik primalac preuzima riječ (uglavnom imenica ili pridjev) koja  sadrži samo slobodni morfem i nulti vezani morfem: njem  .    Bruch > bos .    bruh,   Schnitt > šnit , braun > braon  (detaljnije Memić 2006:148)  .    Ove imenice u bo -  sanskom jeziku lahko se prevode u imenice muškog roda i dekliniraju po prvoj  deklinaciji (Čedić 2001:90) .  b)  ko   mpromisna transmorfemizacija – ovaj tip transfonemizacije podrazumi -  jeva preuzimanje vezanog morfema jezika davaoca koji se u slučaju jezičkog  kontakta između njemačkog i bosanskog u pravilu ne prepoznaje kao vezani  (gramatički) morfem u jeziku davaocu .    Na ovome mjestu treba spomenuti dva   takva, vrlo česta, vezana morfema (sufiksa): -aj (od njem .    -ei) i -ung: njem .    Ma-  lerei > bos .    maleraj, moleraj, Sta ffelei > štafelaj, Kupplung > kuplung, Stimmung   > štimung .    Da se gramatički morfemi njemačkog jezika u bosanskom ne pre -  poznaju kao takvi, svjedoči i činjenica da se spomenute posuđenice deklini -  raju – kao i u slučaju nulte transmorfemizacije – po prvoj deklinaciji  .    Sljedeći   dokaz tome je i dodavanje gramatičkih morfema jezika primaoca i prevođenje  posuđenica u određene deklinacijske klase: njem  .    Krapf-en > bos .    krofn-a, Mun-  dstück-el > muštikl-a, Must-er > mustr-a itd .    (detaljnije Memić 2006:149)  c)  p   otpuna transmorfemizacija – ovo je tip morfološke adaptacije u kojoj se veza -  ni morfem jezika davaoca zamjenjuje odgovarajućim vezanim morfemom iste  funkcije i značenja, ali iz inventara jezika primaoca (Filipović 1986:123)  .    Ovakav   tip adaptacije je u skladu s karakterom jezičkog kontakta, pa je i najčešći: njem .      Feri-en > bos .    ferij-e, Fleck-erl > flek-ica, Klopf-er > klof-ač, Lamp-e > lamp-a,   zink-en > cink-a-ti, schleuder-n > šlajdr-a-ti  (detaljnije Memić 2006:150-152)  .     474   2.3. Semantički nivo Razvoj značenja kod preuzimanja stranog leksičkog materijala predstavlja najve -  ći izazov za leksikografe  .    Jedan od dva glavna uzroka za posuđivanje je ispunjavanje   “strukturalnih praznina” jezika primaoca, u našem slučaju semantičkih praznina (Ma-  tras 2009:149) .    U kontaktološkom rječniku namijenjenom popularnoj upotrebi, seman -  tičke informacije čine, također, glavninu podataka .  T   ri su moguća scenarija za razvoj značenja u procesu adaptacije  .    Njih definira i Fi -  lipović, a lahko se mogu preuzeti i na jezički kontakt njemački – bosanski jezik (vidi  Memić 2006:163-201)  .  a)  n   ulta semantička ekstenzija – ovaj slučaj dosta je rijedak, a predviđa prijenos   potpunog značenjskog opsega modela na repliku – i u jednom i u drugom slu -  čaju značenjska referenca je ista .    Često ga srećemo u tehničkim registrima, npr .      njem .    Auspu ff > bos .    auspuh, Reißschiene > rajšina, Schublehre > šubler .  b)  s   pecijaliziranje značenja – ovo je najčešći proces semantičke adaptacije u na -  šem slučaju jer služi popunjavanju specifičnih semantičkih praznina za koje u  trenutku adaptacije nije postojao ekvivalent u inventaru jezika primaoca  .    Razli-  kujemo specificiranje semantičke ekstenzije, npr .    njem .    Brille – ‘naočale‘ > bos .      brile – ‚naočale za skijanje ili zaštitne naočale‘, Gürtel  – ‚pojas svake vrste‘ > bos  .      girtl – ‘pojas na haljinama ili mantilima od štofa‘, i suženje broja značenja, npr  .      njem . E   inschlag – 1 .    a) udar (groma, granate); b) mjesto udara; 2  .    udio u uku -  pnoj slici neke pojave; primjesa; 3  .    (šumarstvo) a) obaranje, b) posječeno drvo;   4 .    (motorna vozila) okret prednjih točkova; 5  .    (kroj) zavrnuti dio nekog odjev -  nog predmeta ili rublja (npr  .    porub); 6  .    (agrar) a) pokrivanje zemljom u svrhu   zaštite, b) zemlja koja se pokriva (Klosa et al .    2001:441) .    U bosanskom jeziku je   model Einschlag preuzet kao replika ajnšlag, ali samo sa značenjem broj 4 .  c)  p   roširenje značenja – ovaj slučaj – kao uostalom ni postadaptacijska derivacija   transferskih riječi (posuđenica) u morfološkom sistemu bosanskog jezika – na-  stupa tek nakon što se transferska riječ potpuno adaptira i postane stabilna u je -  ziku primaocu .    Novodobijena značenja nemaju nikakve veze s njemačkim kao   jezikom davaocem .    U postupku dobijanja novih značenja i ovdje se obično pro-  vodi slijedeći princip metafore, odnosno metonimije, npr  .    njem .    (dijal .)    bügeln   > bos .    peglati – ‘nekome dosađivati‘, färben  > farbati  – ‚ nekoga lagati, varati‘,   Stelle > štela – ‚protekcija, intervencija, osoba koja za nekoga intervenira‘ itd .   3   . Oblik i struktura njemačko-bosanskog kontaktološkog rječnika  Uzevši u obzir navedeni kratki presjek adaptacije leksičkog materijala iz njemačkog u  bosanskom jeziku, postavlja se pitanje pristupanja problemu njegovog opisa u odgova -  rajućim rječnicima .    Nekoliko faktora igra ulogu u odabiru metodologije pri izradi istog .      Navest ćemo i opisati tri najvažnije od njih oslanjajući se na promišljanja Ajdukovića  (2004:259) .    To su identifikacija transferske riječi, sveobuhvatnost inventara transferskih   riječi u jeziku primaocu i cilj kontaktološkog rječnika .   3   .1. Identifikacija transferske riječi    Kriteriji identifikacije transfer skih riječi (replika) uvjetovani su kako sociolingvi -  stičkim, tako i psiholingvističkim faktorima (Ajduković 2004:265), a u centru pažnje    Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih riječi u bosanskome jeziku     475   stoji posmatranje leksike kao domaće ili strane  .   Prvi kriterij identifikacije je status mo-  dela u jeziku davaocu te njegove replike u jeziku primaocu u odnosu na njihovu dija -  stratsku, dijatopsku i dijafaznu rasprostranjenost u oba jezika  .    U slučaju jezičkog kon -  takta između njemačkog i bosanskog jezika situacija je višeslojna i složena  .    S obzirom   na dužinu trajanja i intenzitet jezičkog kontakta, njemački modeli preuzimani su u jezik  primalac i iz različitih dijastratskih, dijatopskih i dijafaznih varijeteta njemačkog jezi -  ka .    Tako većina preuzete leksike potječe iz njemačkog standardnog jezika u Austriji ili   varijeteta bliskih standardnom jeziku, jedan broj, pak, iz dijalekata (bavarsko-austrijski,  ali i švapski, rajnski itd  .) .    Jedan manji broj posuđenica vodi porijeklo i iz ranijih faza u   razvoju njemačkog jezika (staro- ili srednjevisokonjemački) .    Naše je mišljenje da u kon-  taktološki rječnik trebaju ući sve one transferske riječi (replike) koje se po principu sin -  hronosti upotrebljavaju u savremenom bosanskom jeziku, bez obzira na varijetet jezika  davaoca iz kojeg su posuđene  .    Na drugoj strani, transferske riječi moraju naći mjesto u   kontaktološkom rječniku bez obzira na varijetet jezika primaoca kojem pripadaju .  D   rugi kriterij identifikacije je pitanje jezika davaoca kao posrednika . Je   dnostavni-  je rečeno: da li u rječnik uvrstiti i one riječi koje ne pripadaju tzv  .    naslijeđenom leksičkom   inventaru njemačkog jezika, ali su preko njega ušle u bosanski jezik? Po našem mišljenju,  u kontaktološki rječnik trebaju ući one riječi koje se kulturno-historijski nedvojbeno  mogu dovesti u vezu s jezičkim kontaktom između austrijskog njemačkog i bosanskog  jezika jer je jezički kontakt dio šireg kulturnog kontakta između dvije jezičke zajednice,  u ovom slučaju austrijske i bosanskohercegovačke .    Naprimjer, austr .    njem .    Remise > bos .      remiza ili austr .    njem .    Tramway > bos .    tramvaj  .    Modeli Remise i Tramway nedvosmisleno   čine leksičke specifičnosti austrijskog varijeteta njemačkog jezika (u odnosu na njemački  i švicarski varijetet), a historijski su u bosanski jezik došli u vremenu jezičkog kontakta  između dva jezika (uglavnom u periodu austrougarske uprave) iako ne pripadaju izvor -  nom leksičkom inventaru njemačkog jezika ( remiza je izvorno francuskog, a tramvaj    engleskog porijekla) .      Treći kriterij je terminološko-lingvističke prirode: njemačke tranferske riječi se u   srpskohrvatskoj (kasnije bosanskoj) lingvistici tradicionalno nazivaju germanizmima  (Stevanović et al  .    1967:478)  .    Uzmemo li u obzir pluricentrični pristup opisu jezika   koji se govore u više država ili drugih samostalnih administrativnih jedinica, tj  .    koje   koristi više različitih nacija, vidjet ćemo da je glavnina njemačkih transferskih riječi u  bosanski došla upravo iz austrijske varijante njemačkog jezika  .    Stoga se ne čini pogrešno   ove transferske riječi nazvati i austrijacizmima , pogotovo zato što se njihov ulazak u   bosanski jezik izravno vezuje s austrougarskom vladavinom u Bosni i Hercegovini  .    Ovdje,   međutim, treba jasno definirati pojam austrijacizma u bosanskom jeziku: to je svaki onaj  transferski leksem koji je preuzet iz austrijskog njemačkog ili uz njegovo posredovanje, a  kulturno-historijski se vezuje za austrougarsku vladavinu u BiH ili za kulturni kontakt  između Austrije i Bosne i Hercegovine (odnosno šireg balkanskog područja), bez obzira  na njegovu dijatopsku rasprostranjenost u varijetetskom spektru njemačkog jezika  .      Time se pravi jasna distinkcija prema pojmu Austriazismus  u njemačkoj lingvistici, koji   ondje predstavlja leksem koji se upotrebljava isključivo u nekom od varijeteta njemačkog  u Austriji, pa se u ostalim dijelovima njemačkog govornog područja identificira kao  specifičan za Austriju i stoga je neuobičajen ili se čak i ne razumije (Glück 2005:75)  .      Drugim riječima, austrijacizam u bosanskom jeziku predstavlja svaku riječ koja je     476   posredstvom austrijskog njemačkog dospjela u bosanski jezik (bez obzira da li se ona  koristi samo u austrijskom njemačkom ili na cjelokupnom njemačkom govornom  području)  .   3   .2. Sveobuhvatnost inventara transferskih riječi   Ovaj kriterij odnosi se na frekvenciju i upotrebu transferskih riječi u varijetetskom   spektru jezika primaoca  .    Ajduković (2004:259) zastupa mišljenje da se sve transferske   riječi trebaju obraditi u jeziku primaocu jer ih sastavljači enciklopedijskih rječnika  stranih riječi upotrebljavaju u datim formama  .    Ovakav pristup odabiru kriterija   se u slučaju sinhronog njemačko-bosanskog kontaktološkog rječnika čini posebno  problematičnim iz najmanje dva razloga: prvi je taj da austrijski kulturni utjecaj u Bosni  i Hercegovini uvjetovan političkim pripadanjem BiH Austro-Ugarskoj monarhiji opada  od 1918 .    godine .    Time snažno opada i prestiž i utjecaj njemačkog jezika, pa samim tim   i intenzitet jezičkog kontakta  .    Ova kao i činjenica da nakon Drugog svjetskog rata, a   posebno u zadnjih dvadesetak godina (usljed jačanja globalizma i informacijskog društva)  engleski jezik dobija neprikosnoven prestiž u bosanskom jeziku dovodi do toga da broj  austrijacizama u aktivnoj upotrebi u bosanskom jeziku opada  .    Mnogi austrijacizmi su   gotovo nepoznati među mlađom populacijom, a njihova prisutnost u jezičkim izvorima  ili rječnicima starim i po više decenija nije uvijek pouzdan dokaz njihove upotrebe u  savremenom jeziku  .    Osim toga, jedan broj austrijacizama prisutan je isključivo u   govornom jeziku ili određenom sociolektu koji se tradira isključivo usmenim putem  .      Stoga se ne može potpuno odustati od empirijskog skupljanja ove leksičke građe kao i  jezičke kompetencije sastavljača rječnika kao informatora iako ovaj način ne zadovoljava u  potpunosti metodološku objektivnost skupljanja leksikografske građe (vidi i poglavlje 4)  .       4. Namjena kontaktološkog rječnika U zavisnosti od namjene kontaktološki rječnici mogu prema Ajdukoviću (2004:258- 259) biti koncipirani kao  rječnici adaptacije  i  rječnici identifikacije  .    Kako im samo   ime kaže, cilj rječnika adaptacije je da korisniku pruže potpunu informaciju o adaptaciji  replike na fonološkom, morfološkom, semantičkom, stilističkom i frazeološkom planu  .      Natuknice (leme) mogu biti modeli, ali mnogo češće se javljaju replike .    Rudolf Filipović   je u svom “Rječniku anglicizama u hrvatskom ili srpskom jeziku” razvio model rječnika  adaptacije .    Služeći se njegovom teorijom adaptacije, razvili smo sljedeći leksikološki mo -  del rječnika adaptacije njemački-bosanski (detaljnije Memić 2006:231):  flekica, (a) – D Fleckerl, sb – n, st .    [‘flɛkɐl ] > [flɛ ̏ kitsa ]   I sbM2 – f // I S 1n (ÖWB) (Duden): austr .   komad tankog tijesta za tjesteninu isječen na   kvadrat kao prilog jelu ili supi (Klaić – flekice, flekerli, flekle, MS – pl  .   flekice) // flekice   s kupusom  Ovako predstavljena lema s adaptacijom nam pokazuje (slijeva na desno): način for -  miranja izgovora i ortografije (a – replika formirana na osnovu izgovora modela), orto -  grafiju modela ( Fleckerl), vrstu riječi i rod modela (sb – n), dijastratsku informaciju o   porijeklu modela (st .    – standardni jezik), izgovor modela i replike ([‘flɛkɐl ] > [flɛ ̏ kitsa ]) .   U s   ljedećem redu sadržani su podaci o transfonemizaciji: stepen adaptacije (I – primar -  na adaptacija), vrsta transfonemizacije (sb M2 – imenica formirana po principu potpune    Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih riječi u bosanskome jeziku     477   transmorfemizacije – M2), oblik transsemantizacije (I S 1n – značenje replike formira -  no je u stepenu primarne adaptacije sužavanjem broja značenja modela), nazivi rječni -  ka njemačkog jezika u kojima je pronađen odgovarajući oblik modela (ÖWB, Duden),  objašnjenje značenja te na kraju nazivi rječnika bosanskog, hrvatskog, srpskog (srp -  skohrvatskog) u kojima je pronađen model  .    Ukoliko postoji određena sintagma vezana   za model, može se navesti (flekice s kupusom)    .   P   okazalo se da je u slučaju transfonemizacije korisno detaljnije prikazati i faze fo -  nološke adaptacije, npr  .  k   rofna     . . .    D nst .    Krapfen [g ̊ rɔpfņ ] > [krɔ ̀ fna ]   g ̊  > k (inv .)   , pf > f (inv .)   , Ø > a / CC _# (distr  .)  P   rema ovoj analizi vidimo da je riječ  krofna u bosanski došla iz nekog nestandar -  dnog varijeteta njemačkog jezika (nst  .) .    U redu ispod vidimo da su dvije prve glasovne   promjene uvjetovane različitim inventarom fonema (inv  .)    u sistemima njemačkog i bo -  sanskog jezika, dok je treća promjena uvjetovana distribucijom fonema (dva suglasnika  su u finalnom položaju u bosanskom jeziku rijetka pa se taj cluster “razbija” dodavanjem  finalnog /a/) (detaljnije Memić 2006:131) .      Kao što je vidljivo iz upravo opisanog modela, kontaktološki rječnik adaptacije sa -  drži specifične i detaljne informacije interesantne uglavnom za stručne kontaktnolin -  gvističke analize  .    Ukoliko je kontaktološki rječnik namijenjen široj lingvističkoj, ali i   izvanlingvističkoj publici, onda njegova namjera treba biti identifikacijska .      Kontaktološki rječnici identifikacije služe kao građa za kontaktnolingvističku ana -  lizu adaptacije, a u sebi sadrže podatke koji služe kao rječnički članci u jednojezičkim  rječnicima stranih riječi ili sličnim rječnicima koji u sebi sadrže i transferske riječi  .    U na-  stavku ćemo prikazati model kontaktološkog rječnika identifikacije između austrijskog  njemačkog i bosanskog jezika .   5   . Struktura popularnolingvističkog rječnika austrijacizama  Popularnolingvistički kontaktološki rječnik austrijacizama u bosanskom jeziku ima za  cilj identificirati austrijacizme u savremenom bosanskom jeziku, dati osnovne informa-  cije o njihovoj ortografiji, izgovoru, morfologiji, semantici, stilistici i frazeologiji te na -  vesti primjere njihove upotrebe u savremenoj jezičkoj praksi  .    Ove razine jezičkog opisa   austrijacizama uglavnom se podudaraju s informacijama koje se mogu dobiti u jednoje-  zičkom rječniku stranih riječi i izraza  .    S obzirom da bosanski jezik još uvijek ne posjedu -  je ovakav rječnik, kontaktološki rječnik austrijacizama mogao bi poslužiti kao jedan od  izvora enciklopedijskom rječniku stranih riječi u bosanskom jeziku .      Jezički kontakt između austrijskog njemačkog i bosanskog jezika ima nekoliko ka -  rakteristika koje direktno utječu na leksikografsku obradu replika – te karakteristike su  motiviranje kako na strani jezika davaoca, tako i na strani jezika primaoca (detaljnije  Memić 2008:247-248) .      Na strani jezika primaoca mogu se javiti različiti oblici jednog te istog modela lek -  sema u zavisnosti od njihove dijastratske, dijafazne ili dijatopske rasprostranjenosti u  njemačkom jeziku koji onda uvjetuju i postojanje varijantskih replika u bosanskom  .    Na   ovo ukazuju i replike meštar  i majstor koje su posuđene od istog modela u njemačkom je -     478   ziku (Meister), no replika meštar je preuzeta ranije i to iz njemačkog dijalekta (vjerovatno   alemanskog), dok je majstor noviji transfer i to iz standardnog jezika ili nekog varijeteta   bliskog standardnome jeziku  .    Slično je i s glagolima malovati  i molovati , kojima kao   model služi isti njemački glagol malen  koji je u prvom primjeru preuzet iz standardnog   jezika ili varijeteta bližem standardu, dok je u drugom slučaju riječ o bavarsko-austrij -  skim dijalektima .    Sličnih slučajeva srećemo i kod replika: šporet  i šparhet ili krumpir  i   krompir .    U posljednjem slučaju radi se vjerovatno o različitim putevima transferiranja,   dok je replika krompir preuzeta vjerovatno iz nekog rajnskog dijalekta, replika krumpir    vodi porijeklo iz bavarsko-austrijskog .    Iako kontaktološki rječnik nije etimološki i ne bi   trebao sadržavati etimološki razvoj replike, njene različite varijante bi se, ipak, morale  naći u spisku leksema .  I    na strani jezika primaoca javljaju se lematske varijante replika kojima je mjesto   u kontaktološkom rječniku  .    Ove varijante su uvjetovane kako stepenom adaptacije u   sistem bosanskog jezika tako i odnosima među varijetetima u njemu samome, npr  .    špar-  het, šparet, pri čemu druga replika pokazuje veći stepen adaptacije, slično je i s glago -  lom rihtati, riktati ili varijantama imenice fajercajg, fajercak, fajcak, odnosno natkastna,   natkasla itd .    Ova varijantska raznolikost i postojanje dubletnih ili tripletnih formi koje   služe kao slobodne varijacije objašnjava se činjenicom da se ortografija i izgovor austrija -  cizama nije sistematski normirao kako u srpskohrvatskom, tako ni u bosanskom jeziku .      Uzimajući u obzir navedene karakteristike, predloženi model jedne leme u dotič -  nom kontaktološkom rječniku bio bi sljedeći:  flȅkica,  flȅki   cē,  flȅki   ce, f  .    (Fleckerl ): komad tankog tijesta za tjesteninu isječen na   kvadrat kao prilog jelu (npr .    flekice s kupusom) ili dodatak u supi – Flekice sa kupusom,   koje su prava rijetkost po beogradskim restoranima, nalaze se na meniju ovog restora -  na    (SEEBIZ, 7 .    12 .    2007) .   L   ema je – po običaju – navedena u nominativu singulara, nakon toga navedeni su i   oblici genitiva jednine i nominativa množine s odgovarajućim akcentima  .    Razlog upravo   leži u već navedenom slabom normiranju ovih leksema i nesigurnosti govornika koju  formu izabrati i kako je izgovarati odnosno deklinirati ili konjugirati  .    Nakon toga dolazi   i podatak o rodu, iza kojeg slijedi i oblik modela koji je poslužio za formiranje replike  .      Nakon toga dolazi opis značenja i primjer rečenice u kojoj se dotični leksem pojavljuje u  opisanom značenju .    U zagradi na kraju je naveden i izvor primjera .  U   koliko transferska riječ ima više značenja, ona se navode jedno nakon drugog, po -  redani po učestalosti značenja pronađenog u korpusu ili odgovarajućim jednojezičnim  rječnicima bosanskog (srpskohrvatskog) jezika, npr .  š   lȁuf, šlȁu   fa, šlȁ   ufi, m .    (Schlauch) 1 .    savitljivo crijevo od gume ili drugog vještačkog   materijala koje služi za prenošenje vode ili gasova – Međutim, kako je vatra je zahvatila i  motor, Duvnjak je uzeo šlauf iz šahta i požar ugasio vodom (Oslobođenje, 19 .    9 .    2009); 2 .      gumeno crijevo prstenastog oblika punjeno zrakom u gumama automobila ili bicikala ili  kao pomoć pri plivanju – Da bi dobacili do cilja, Kubancima ne treba ni jedro, nego šlauf   od FAP-a (Dani, 22 .    5 .    2009); 3 .    [sleng] veliki trbuh (obično kod muškarca) – Ne maštam   o mišićima, već samo da skinem ovaj šlauf .  U   koliko pored određenog značenja postoji i njegovo stilsko obilježje ili pripadnost   nekom tehničkom registru (sleng, kolokvijalizam, vulgarizam, kulinarstvo, tehnika itd  .)   ,   ono se stavlja u uglaste zagrade .   Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih riječi u bosanskome jeziku     479   Sve izgovorne ili morfološke varijante replike nalaze mjesto u rječniku .   Objašnjenja   njihovog značenja trebaju se nalaziti kod varijante koja je najčešće zabilježena u korpusu,  npr .: n   ȁtkasna, nȁtk   asnē, nȁtk   asne, f .    (Nachtkasten) noćni stočić ili komoda pored kre -  veta – Spavaće sobe moguće je kombinovati u raznim kombinacijama kreveta, gardarobe-  ra, komoda i natkasni u različitim bojama (amiftrade .c   om .b   a, 29 .    1 .    2012); var .    nȁtkasla   (Nachtkastl ) – Jedna divlja jabuka, čije je sjeme vjetar donio ko zna od kud, iznikla je na   mjestu gdje je stajala natkasla u kojoj sam čuvala svoja pisma (uvrtloguzivota  .b   logger .b   a,   29 .    1 .    2012) .   O   rtografske i morfološke varijante (eventualno s primjerima iz korpusa) nadove -  zuju se u rječničkom članku, dok se na mjestu njihovog abecednog reda u rječniku daje  uputa na onu varijantu koja je u potpunosti opisana .      Kao i ostali leksički materijal, i austrijacizmi nakon potpune adaptacije u bosanskom   jeziku sudjeluju u građenju frazema .    Ti frazemi se prikazuju u rječniku nakon informa-  cije o značenju uvedeni skraćenicom “fraz  .” i i   lustrirani su odgovarajućim primjerom   iz korpusa .    Uz frazem se daje i njegova pripadnost određenom jezičkom registru, npr .:  š   óder, šódera, bez mn  .    (Schotter, dijal .    Schoder) 1 .    kamen tucanik, šljunak koji se   koristi kao podloga u gradnji ulica ili tračnica – U periodu od 1890    .    do 1937  .    uništeno oko   80 kamenih korita, koji su razbijeni u šoder i njima je nasuta ulica (spomenici-sa  .b   a, 31 .    1 .      2012) ; 2 .    [kolokvijalno] izobilje, velika količina (najčešće novca): fraz  .    imati nečega kao   šodera – A poslanika ima kao šodera (Slobodna Bosna, 17 .    5 .    2005) .   S   vaki od navedenih leksema u rječniku je potkrijepljen primjerom iz korpusa bo -  sanskog jezika, tj .    jezika u BiH, najčešće iz štampe, ali i savremene književnosti i ostalih   vrsta pisanih tekstova .    Problem austrijacizama je da mnogi od njih egzistiraju isključivo   u govornom jeziku, a zabilježeni su – osim u pojedinačnim naučnim radovima posveće-  nim ovoj problematici – još jedino u rječnicima stranih riječi ili enciklopedijskim rječ -  nicima starijeg datuma  .    Ovi unosi nisu, međutim, pouzdan pokazatelj da se određene   lekseme još uvijek koriste u bosanskom jeziku  .    Ovo posebno važi za rječnike srpskohr -  vatskog jezika koji su pisani uz korištenje izvora s cijelog bivšeg srpskohrvatskog jezič -  kog prostora .    Zbog toga kontaktološki rječnik austrijacizama u bosanskom jeziku svoju   građu crpi iz izvora koji potječu iz BiH – bilo u pismenoj, usmenoj ili elektronskoj formi  (internet) .     480   Literatura   Ajduković, Jovan (2004), Uvod u jezičku kontaktologiju  .   Teorija adaptacije rusizama, Foto futura,   Beograd  Van Coetsem, Frans (2000), A  General and Unified Theory of the Transmission Process in Language   Contact, Winter, Heidelberg  Čedić, Ibrahim (2001), Osnovi gramatike bosanskog jezika , Institut za jezik, Sarajevo  Filipović, Rudolf (1986), Teorija jezika u kontaktu  .    Uvod u lingvistiku jezičnih dodira , JAZU –   Školska knjiga, Zagreb  Filipović, Rudolf (1990), Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku .    Porijeklo – Razvoj – Značenje,   JAZU – Školska knjiga, Zagreb  Glück, Helmut (2005), Metzler Lexikon Sprache, Metzler, Stuttgart  Klosa, Annette et al  ., u   r .    (2001), DUDEN – Deutsches Universalwö rterbuch, Dudenverlag, Man-  nheim et al .  M   atras, Yaron (2009), Language Contact, Cambridge University Press, Cambridge  Memić, Nedad (2006), Entlehnungen aus dem  österreichischen Deutsch in der Stadtsprache von   Sarajevo, Peter Lang, Frankfurt et al .  M   emić, Nedad (2008), Lexikographische Erfassung deutscher Transferw örter in Standard und Sub-  standardw örterbüchern des Bosnischen, Kroatischen und Serbischen , u: V .    Jesenšek, A .    Lipa-  vic-Oštir, Wörterbuch und Übersetzung, 242-254, Olms, Hildesheim  Stevanović, Mihailo et al .    (1967), Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika , Matica srpska – Mati-  ca hrvatska, Zagreb – Novi Sad   Nedad Memić: Leksikološki model obrade njemačkih transferskih riječi u bosanskome jeziku     481       Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske  poezije Josipa Ostija   Josip Osti, bosansko-slovenski pjesnik, prozni pisac i prevoditelj, rođen u Sarajevu, da -  nas živi u Tomaju i Ljubljani, počeo je pisati na slovenskom jeziku tek nakon što je u  maternjem bosanskom, odnosno hrvatskom jeziku već ostvario impozantan književni i  prevodilački opus .    Što je značio takav jezični prijelaz za njegov stil i poetiku? U referatu   će nas zanimati kako se interkulturalnost i međujezičnost na doživljajnoj razini, jer se  isprepliću životna iskustva rata i mira, prošlosti i budućnosti, sjećanja i nade, odražavaju  u jeziku poezije pisane na slovenskom  .    Uspoređivat ćemo njegove prve pjesničke tek -  stove s ljubavnom tematikom, pisane na bosanskom, s njegovom suvremenom sloven -  skom poezijom i istraživati da li i kako jezik određuje autorovu književnu perspektivu  .      Analiza književnoga diskursa dvojezičnog i međukulturnog pisca u interdisciplinarnom  pristupu, tj . k   njiževnoteorijskom i jezikoslovnom – pristupom interkulturne pragmati -  ke, pomoći će nam razotkriti možebitne zakonitosti dodira različitih kultura i jezika (na  tematskom, stilskom i estetičkom planu), upravo pri stvaranju na književnom području  koje je najviše determinirano jezikom i njegovom kulturom .      Ključne riječi: interkulturalnost, međujezičnost, analiza književnoga diskursa, interkul-  turna pragmatika, kultura i jezik .   L   anguage in Josip Osti’s Bosnian and Slovene love poetry   Josip Osti, Slovene-Bosnian poet, writer and translator was born in Sarajevo in Bosnia  and currently lives in Tomaj and Ljubljana in Slovenia  .    He started writing poetry and   prose in Slovene after having created an impressive literary opus in his mother tongue,  Bosnian/Croatian .    How does such a language shift influence his poetic style? The article   wishes to explore how interculturalism and interlingualism at the experential level, with  the intertwining of feelings of war and peace, the past and the future, memory and hope,  is reflected in his language of poetry, written in Slovene  .    The article compares his first   love poetry, written in Bosnian, with his later love poetry written in Slovene, and tries to  establish if language affects the author’s literary perspective, and if, in what way  .    Using   an interdisciplinary approach, i .e .    the approach of literary theory and intercultural pra-  gmatics, the analysis of the literary discourse of this bilingual and intercultural writer  will help reveal the rules of the language and culture contact at the individual level in  the creative process in a literary field that is almost entirely determined by language and  its culture .   K   ey words: interculturalism, interlingualism, analysis of the literary discourse, intercul -  tural pragmatics, culture and language .   UDK : 821 .163 .4(497 .6)-1=163 .6 Osti, J .  821   .  163   .  42'25 : 821   .  163   .  6'25 Osti, J .     482   1. Tema i svrha članka Poezija pjesnika Josipa Ostija, koji živi i djeluje u dvjema kulturama, bosanskoj i sloven-  skoj, predstavlja zanimljiv izazov za sve nas koji se bavimo odnosom kulture i jezika  .      Pjesnik, prozaist, esejist, prevoditelj i literarni kritičar, Josip Osti rođen je 1945  .    godine u   Sarajevu i najprije je stvorio svoj literarni opus na bosanskom, odnosno hrvatskom jezi-  ku sarajevske provenijencije .    Sa slovenskom je kulturom bio povezan već očevim podri-  jetlom, koji potječe s prostora uz sjeverni dio današnje slovensko-talijanske granice, a sa  slovenskom je književnošću imao intenzivne kontakte još u doba dok je bio u Sarajevu,  kao prevoditelj slovenske književnosti na hrvatski .    U Sloveniju ga 1990 .    dovodi ljubav, u   Ljubljanu i na Kras, u Tomaj, rodno mjesto njemu omiljenoga slovenskoga pjesnika Sreč -  ka Kosovela .    Ubrzo nakon dolaska počeo je pisati pjesme na slovenskom jeziku i za svoj   slovenski literarni opus, kao i prije za bosanski, dobio je više literarnih nagrada .  U č   lanku će nas zanimati što je značio takav jezični prijelaz za njegov stil i poetiku .      Usporedili smo njegove prve pjesničke tekstove pisane na bosanskom s njegovom suvre-  menom slovenskom poezijom i istraživali da li i kako jezik određuje autorovu književnu  perspektivu .    Analiza književnoga diskursa dvojezičnog i međukulturnog pisca s inter -  disciplinarnim pristupom, tj  . k   njiževnoteorijskim i pristupom interkulturne pragmati -  ke, pomoći će nam razotkriti možebitne zakonitosti dodira različitih kultura i jezika na  tematskom, stilskom i estetičkom planu .      2. Teorijska ishodišta i metode O značenju kulturnih doticaja za kulturu neke zajednice pored ostalih teoretičara govori  i filozof Will Kymlicka (1995) koji veli da je svaka kultura vitalna i liberalna samo ako  omogućuje dodir s drugim kulturama i neprestano preispitivanje vlastitih vrijednosti s  vidika tih kultura .    Zbog toga je, prema teoriji interkulturalne literarne povijesti Zvonka   Kovača, istraživačku pozornost potrebno usmjeriti na «meke granice» između kultura  i na granične, rubne kontaktne prostore gdje je prozirnost kulturnih i jezičnih granica  još očitija i gdje su kulturni doticaji još intenzivniji (Kovač 2008)  .    Jasno, takve su granice   «najmekše» u okviru jednoga stvaralačkog opusa, odnosno kad se u istoga autora susre-  ću dvije kulture i dva jezika .      Kada se s vidika odnosa između kulture i jezika bavimo književnim diskursom, u   jezikoslovlju pojavljuje se metodološko pitanje kako lingvističkim metodama pristupati  književnosti .    Gotovo je sigurno da je, ako tako motrimo na stvari, područje literarne   stilistike u stanju spajati jezikoslovne i literarnoteoretske kategorije  .    Razvitkom disci -  plina kao što su lingvistička kritika i literarna pragmatika takav je pristup sve češći (Sell  1991, Fowler 1986, 1996, u: Grosman 2004)  .    S obzirom da sam željela istražiti kako se u   jeziku literature odražava kultura neke zajednice, upotrijebila sam metode interkultur -  ne ili međukulturne pragmatike koja se najčešće upotrebljava za analizu neumjetničkih  tekstova .  S   redišnji interes interkulturne pragmatike čine prije svega kulturne razlike koje se   odražavaju u jezičnoj uporabi  .    Riječ je o tom da se u jeziku odražava i tzv  .    narodnosni   duh/nacionalni karakter/etnokarakter, kako različiti teoretičari (Steinthal, Mead, Wies-  brock, Kardiner, Linton, Riesman, Fromm, u: Musek 1994:26) nazivaju skup različitih  osobina kulture nekoga naroda koje čine neku vrst temeljne osobnosti unutar strukture    Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     483   toga naroda .   Stoga u okviru interkulturne pragmatike nije riječ o kontrastivnoj analizi   jezika isključivo na razini izraza, nego prije svega na semantičko-pragmatičnoj razini  .     Poljsko-australska jezikoslovka Wierzbicka (2003) naglašava da postoji neposredna po -  vezanost pragmatike i semantike, tako se kontrastivna analiza različitih jezika odvija  istovremeno i na semantičkoj i na pragmatičkoj razini; pri tom se najviše pozornosti  posvećuje konverzacijskom stilu i ilokucijskoj sili, odnosno utjecajnoj ulozi u jeziku, što  je bez sumnje uvjetovano samom kulturom .  I   lokucijska je uloga umjetničkih tekstova bez dvojbe u biti različita od ilokucijske   sile neumjetničkih tekstova  .    U književnosti osnovne mogućnosti umjetničkoga izraza   predstavljaju epski, lirski i dramski stil, a unutar njih razlikujemo različite stilske po -  stupke i sredstva koja oblikuju specifičan umjetnički stil usporediv s konverzacijskim u  neumjetničkim tekstovima .   3   . Tematika i stil Ostijeve poezije   3.1. Dolazak u Sloveniju – životna i stvaralačka prekretnica  Bez ikakve je dvojbe dolazak u Sloveniju početkom devedesetih godina za Josipa   Ostija značio životnu i stvaralačku prekretnicu  .    Iskustvo rata koje su u prvom licu pro -  življavali njegovi najbliži i njegova majka (on je sam svoje izuzetno teško proživljavanje  rata izrazio u pjesničkoj zbirci Sarajevska knjiga mrtvih iz 1993  .    godine) zamijenilo je   iskustvo mira, prošlost i nesigurnu budućnost zamijenila je sadašnjost, iz uspomena ro-  dila se nada  .    Pjesnik se promijenio, promijenio se lirski subjekt njegovih pjesama  .    Te   promjene u poeziji i tematizira .    U zbirci Salomonov pečat, koja je izišla 1995 ., k   ad je pje-  snik već živio u Sloveniji, na hrvatskom jeziku i u slovenskom prijevodu Jure Potokara, u  pjesmi “Nama više ništa, ljubavi, do ljubavi preostalo nije” veli: “/…/ To sve smo / više mi,  što manje na sebe nekadašnje / ličimo /…/”  .    Ili u pjesničkoj zbirci Kraški Narcis , njegovoj   prvoj zbirci na slovenskom jeziku, iz 1999  .    godine, kad u zaključku pjesme “Leta in leta   že živim samo od spominov” (“Godinama već živim samo od uspomena”) pjeva:  /…/ Spominjam se tudi samega sebe, ki nisem več takšen, kakršen sem bil in  kakršnega se me spominja rojstno mesto in vsi tisti, ki so me ljubili in ki jih še vedno ljubim, katerih ni več .      (/    . . .   / Sjećam se i sebe samog, kojeg više nema,  onakvog kakav sam bio i kakvoga me pamti  rodni grad i svi oni koji su me voljeli i  koje ja i danas volim, a kojih više nema    .   )  (Kraški Narcis, 1999    .   )  3.2. Iz pripovjednog u ispovjedni stil  Sam Osti (2011) kaže da je on od nekada asocijativni pjesnik, da stvara na temelju   raspršenog polja prispodoba, a da je ujedno i vizualac, prevoditelj snova i slika u jezični  kod .    Zato ne čudi da je impresija još od njegovih prvih zbirki i dalje prisutna u njego -  voj poeziji  .    No uz nekoliko kratkih pjesama koje ukazuju na njegovu sklonost prema     484   impresionističkoj lirici (kao npr  .   “Zagrljenici ili još jedan kratak zapis o crvenoj sobi u   potkrovlju” u drugoj zbirci Salto mortale iz 1974 .) u n  jegovim prvim zbirkama nalazimo   uglavnom duže pjesme, neke od njih već su prave pjesme u prozi ili pjesme duga slobod-  na stiha kao npr .    pjesma iz njegove treće zbirke Tetovirani violinista iz 1976  .:  B   acač noževa   ili  sve dok ljubav ne dopušta da zadrhti ruka  prije predstave večeramo zatim: pomažemo jedno drugom pri oblačenju kostima kada nas zovnu: do šatre idemo pored kafeza s životinjama u očima nam se zrcali ozvjezdalo nebo u osvijetljen krug ulazimo držeći se za ruke i dok publici zastaje dah: bacam noževe ivičim tijelo drage oštrim sječivima iz osvijetljenog kruga izlazimo držeći se za ruke prati nas pljesak susrećemo clowna  koji će ih nasmijati  od šatre idemo pored kafeza s životinjama  i ponovno u očima nam se zrcali ozvjezdalo nebo ne skinuvši šminku ljubimo se strasno kao da nam je to posljednji cjelov i svaku noć tako sve dok ljubav ne dopušta da zadrhti ruka   (Tetovirani violinista, 1976    .   )  Već iz ovih prvih pjesama može se također primijetiti da je Osti od samoga početka   svoga stvaranja i pjesnik ljubavi (kasnije će napisati slovensku pjesmu “Ljubezen me je  naredila pesnika” = “Ljubav me je načinila pjesnikom”), a ujedno ljubav vidi kao drugu  stranu smrti .    Kako kaže Boris A .    Novak (2006), ljubav je za Ostija “kćerka smrti: ljubav   jedina pobjeđuje smrt, a na taj je način i potvrđuje”  .    Na isti je način i smijeh izraz tuge,   dok nadu uvijek prati opasnost očaja  .    Zato ne začuđuje da u ovoj ranoj poeziji više puta   nalazimo figuru klauna (u istoj zbirci i u pjesmi “ogledalo ili clown skida šminku s lica”  ili u zbirci Salto mortale u pjesmi s naslovom “Clown”) koji zabavlja gledateljstvo svojim  pričama koje sadrže dublju istinu .   Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     485   I stil rane Ostijeve poezije jednak je stilu takvih priča .   U njima možemo naći stilske   postupke kao opisivanje i pripovijedanje, što je bliže epici nego lirici  .   Priče priča dugim   rečenicama komplicirana ustroja koji karakteriziraju brojne umetnute i zavisne rečenice,  polurečenice i parečenice  .    U njima nalazimo brojne glagolske oblike kao npr  .    priloške   glagole na -č ili participe na -vši  .    Tako je i u navedenoj pjesmi (držeći se, ne skinuvši), a   za primjer istoga ustroja rečenice možemo navesti i pjesmu iz Ostijeve zadnje zbirke na  hrvatskom jeziku Salomonov pečat  “Moja majka, koja je stalno glancala escajg”  .    A ako   pogledamo njezin slovenski prijevod, vidimo da se prevoditelj odlučio barem neke pri -  loške glagole prevesti kao pregibne, a nekim umetnutim rečenicama ili polurečenicama  dati punu rečeničnu strukturu .    Za slovenski su jezik naime karakterističnije i prirodnije   rečenice koje imaju osobne glagolske oblike u samoj jezgri .   M   oja majka, koja je stalno glancala escajg   Moja majka, koja je stalno glancala escajg, sada, sama usred Sarajeva, mada su, u gradu  bez vode, hrane i elektrike, kašike, viljuške i noževi, kao i mnogo šta drugo, izgubili negdašnji smisao, čini isto .    /…/ Pucnjem, stvarnim ili sanjanim,  probuđena, u ulaštenoj kašiki ugleda svoje izobličeno, prerano ostarjelo i izmučeno lice .  L   ice koje je danima sastavljala, slažući, klečeći  na podu, kao u crkvi, komadiće razbijenog ogledala    .  I n   astavlja glancati escajg .    Escajg koji je,  u prošlom ratu, na isti način, glancala njena majka, vjerujući da će doći dan kada će se u zrcalu kovine oglédati nasmijana lica ukućana, okupljenih, do posljednjeg, kao u vrijeme njenog vjenčanja    .   M   oja mati, ki je venomer glancala beštek  Moja mati, ki je venomer glancala beštek, zdaj sama sredi Sarajeva , čeprav so v mestu  brez vode, hrane in elektrike žlice, vilice in noži, pa še marsikaj drugega, izgubili nekdanji smisel, počne isto .    /…/   Prebujena z resničnim ali sanjanim strelom v zloščeni žlici zagleda svoj  zmaličeni, prezgodaj ostareli in izmučeni obraz    .  O   braz, ki ga dneve sestavljala, ko je, klečeč na   podu kot v cerkvi, zbirala drobce razbitega ogledala    .  I   n nadaljuje glancanje bešteka    .    Bešteka, ki ga je   v prejšnji vojni na enak način glancala njena mati, prepričana, da bi prišel dan, ko bo v zrcalu kovine   uzrla nasmejane obraze domačih, zbranih vse do zadnjega, kot na dan njene poroke .   )   (Salomonov pečat, 1995    .   )     486   Ako na trenutak ostanemo pri Ostijevoj ranoj bosanskoj poeziji i njenom nešto ep -  skijemu stilu, možemo u zbirci Salto mortale naći pjesmu Sluga , u kojoj lirski subjekt u 1  .     licu priča priču o sluzi kojemu je njegov feudalni gospodar prije nego je otišao u rat, po-  vjerio na čuvanje svoj imutak i ženu  .    Sluga koji je gospodaru vjerno služio i potajice volio   njegovu ženu otkriva da se ona sastaje s vladarom susjednoga posjeda  .    Kad se gospodar   vrati i njegova žena s ljubavnikom planira njegovo ubojstvo, sluga se nađe u situaciji kad  se mora odlučiti hoće li s kule upozoriti na opasnost od gospodara koji se vraća ili će  ljubljenoj gospi najaviti dolazak njezina muža i time joj omogućiti njezinu nakanu  .    U   takvom se položaju odluči:  /…/ otad kao da lutam slijep, gluv i nijem  pripovijedam  o  onome što se dogodilo , a da i ne znam šta se sve  uistinu dogodilo .    ne znam ko je koga ubio .    ne znam   da li je neko ubio mene ili sam sjurio bodež  u grudi i s kule se stropoštao na oštro stijenje podno zidova   (Salto mortale, 1974    .   )  Biti pripovijedač proteklih događaja, a u sadašnjosti slijep, gluh i nijem pozicija je   koja je svakako primjerenija epskome nego lirskome pjesniku  .    Ali gotovo trideset godina   kasnije Ostijeva se čula opet bude i u svojoj drugoj zbirci poezije na slovenskom jeziku iz  2002 .    godine Veronikin prt ( Veronikin rubac) zapisuje pjesmu “Ne vem kdaj bom oslepel”   (“Ne znam kada ću oslijepiti”), u kojoj se lirski subjekt svjesno prepušta raznolikosti  svijeta sa svim svojim probuđenim čulima .   N   e vem, kdaj bom oslepel   Ne vem, kdaj bom oslepel, tako kot ne vem, kdaj me bosta od ljubljene žene ločila  življenje ali smrt .    Zato v zakladu spominov   zbiram in hranim vse, kar sem doživel in spoznal s prebujenimi čutili  .    Z vidom,  sluhom, vohom, okusom, tipom… Dolgo in pazljivo gledam vse okrog sebe, poslušam  različne, glasne in tihe glasove, voham bolj ali manj močne, prijetne in neprijetne  vonje in dišave, okušam sladke in grenke  plodove, tipam mehke in grobe, vroče in  mrzle oblike /…/  Ne znam kada ću oslijepiti Ne znam, kada ću oslijepiti, kao što ne znam, kada će me od voljene žene odvojiti život ili smrt .      Zato u riznici uspomena skupljam i čuvam sve  što sam doživio i saznao probuđenim osjetilima    .      Vidom, sluhom, mirisom, okusom, opipom… Dugo i   Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     487   pozorno gledam sve oko sebe, slušam različite,  glasne i tihe glasove, mirišem više ili manje  jake, prijatne i neprijatne mirise, kušam slatke i  gorke plodove, opipavam meke i grube, vruće i  hladne oblike /…/)   (Veronikin prt, 2002    .   )  U istoj zbirci nalazimo još dosta pjesama u kojima autor prihvaća svijet sa svim   svojim osjetilima, u kojima se prepušta trenutku, divi se prirodi i čudi se njenim brojnim  bojama među kojima se posebno ističe zlatna  .    Već u prvoj zbirci na slovenskom jeziku   Kraški Narcis pjesnik u impresionističkom stilu odaje počast trenutku (npr  .    u pjesmi   “Večnost trenutka” = “Vječnost trenutka”)  .    Isto tako u Ostijevoj je slovenskoj poeziji,   premda tu i tamo još uvijek nailazimo na složeni ustroj rečenice, sve češća jednostavnija  struktura rečenice, više je personalnih nego nepersonalnih glagolskih formi i više izra -  žavanja s pomoću imenica .    Kao i u pjesmi “Tihožitje” (“Mrtva priroda”) u istoj zbirci .   T   ihožitje   Odprta vrata kleti    .    Pri sodu napol  prazen kozarec terana    .    Okrog njega   kroži vinska mušica . P   opoln popoldanski  mir moti le njeno tiho brenčanje .    /…/  Mrtva priroda Otvorena vrata podruma . U   z bačvu dopola  prazna čaša terana    .    Oko nje  kruži vinska mušica  . P   otpun poslijepodnevni  mir remeti samo njeno tiho zujanje .   /    . . .   /)  (Kraški Narcis, 1999    .   )  Tako ne iznenađuje da je Ostija slovenski pjesnički put doveo do haikua u kojem   je trenutak moguće prikazati na najkraći mogući način, najjednostavnijim rečeničnim  ustrojem, jer haiku “više nego skupom i izborom riječi govori ispuštanjem riječi” i jest  “umjetnost odricanja, umjetnost prešućivanja”, kako u recenziji Ostijeve zbirke haiku  poezije  Med Koprivo in Križem ( Između Koprive i Križa ) kaže pjesnik Milan Dekleva   (2007)  .  O   stijeva epika i blagoglagoljivost iz bosanskoga razdoblja zamijenile su dakle lirska   impresija i aposiopeza .    I Novak (2006) zaključuje da “ako je Ostijeva bosanska poezija u   sebi sadržavala mnoge epske elemente, značajka je njegove slovenske poezije radikalna  lirizacija” .    Osti je osobno u nekom razgovoru svoju poetsku blagoglagoljivost opisao kao   curkanje jezika i svoju je odluku za haiku objasnio na sljedeći način: “Zavrneš slavinu a  još uvijek curka .    Kako bih zaustavio to curkanje, odlučio sam se za haiku  .” (   Osti, 2011) .      Je li u pitanju i tišina koja znači smirenje, prihvaćanje života i smrti, pasivniji odnos od  nekadašnjeg aktivnijega pristupa izražavanoga u narativnosti i u brojnim glagolskim  oblicima Ostijeve bosanske poezije? Ostiju se vjerojatno «više sviđaju kraške ledine nego     488   bosanska bojišta i zgarišta» i tišina je tu «drugačija i tiša nego drugdje  .   Tišina kojom se   oglašava život, a ne smrt», kako pjesnik kaže u pjesmi “Sončni zahod” (“Zalazak sunca”)  u zbirci Kraški Narcis .    No i kraška svjetlost sposobna je rezati ili “drhtati od tame” (u   pjesmi “Poletni poldan” = “Ljetnje podne”), i ovdje ga dostiže “sarajevska kiša” koju kao  sudbonosnu opisuje u prvoj slovenskoj pjesničkoj zbirci Kraški Narcis  u pjesmi “Še eno   poslovilno pismo” (“Još jedno oproštajno pismo”):   Še eno poslovilno pismo  Pišem še eno poslovilno pismo, ker je poslovilno pismo vsaka moja pesem    .  Ž   alostno, seveda    .    Žalosten sem se rodil,  si ne enkrat povedala, mati    .    Žalosten    .  P   režalosten . Ž   alosten sem bil celo  otroštvo . Ž   alosten bil in ostal celo   življenje .    Smejal sem se, res, ne samo  kdaj pa kdaj .    Smejal sem se pogosto .  P   repogosto  . I   n to glasno  . P   reveč glasno  .  V   endar sem zaman s smehom skušal skriti  žalost    . V   eliko    . P   reveliko    . B   olečo    . Hu   do  bolečo . N   eozdravljivo . N   e morem več  prenašati, mati    .    Ne zanikam: Greje me  kraško sonce .    Grejejo oko, beseda in telo  ljubljene žene .    Njeno sočutje, ki ga  izreka z molkom in s tolažilnim dotikom    .  Gr   ejejo me opojne dišave mediteranskih  rastlin: žajblja, sivke, rožmarina… Mačka v naročju    .    Kozarec terana… Ampak  ne morem, ne morem, ne morem več .    Tudi  v Tomaju me je, mati, našel sarajevski  dež    .    Nimam se pred njim več kam skriti    .  N   imam pred njim več kam pobegniti    .    Dežuje,  mati, dežuje, ne preneha deževati, dan in noč, pogubni sarajevski dež    .    Ne morem  več .    Utrujen sem od skrivanja    .    Utrujen  od bežanja    .    Ne morem, ne morem več .    Utrujen  sem, mati    .    Preutrujen    .    Na smrt utrujen,  kot je bila na smrt utrujena moja sestra Marina Cvetajeva    .      Još jedno oproštajno pismo Pišem još jedno oproštajno pismo, jer oproštajno pismo je svaka moja pjesma  .  T   užno, dakako .    Tužan sam se rodio,  rekla si, ne jednom, majko .    Tužan    .   Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     489   Pretužan . Tužan sam bio cijelo djetinjstvo .  T  užan bio i ostao cijelog života   .  S   mijao sam se, istina, i to ne samo  pokatkad . S   mijao sam se često  . P   rečesto .  I t   o glasno .    Preglasno .    Al’ zalud sam  smijehom pokušavao prikriti tugu  . G   olemu .  P   regolemu    .    Bolnu    .    Prebolnu    .    Neizlječivu    .  N   e mogu više izdržati, majko .    Ne sporim:  Grije me sunce kraško  . Gr   iju oko, riječ  i tijelo voljene žene .    Sućut njena,  izražena šutnjom i utješnim dodirom    .  Gr   iju opojni mirisi mediteranskog  bilja: kadulje, lavande, ruzmarina    . . .  M   ačka u krilu    .    Čaša terana    . . .    Al’ ne mogu,  ne mogu, ne mogu više .    I u Tomaju su me,  majko, pronašle sarajevske kiše .    Nemam se  od njih gdje više skriti    .    Nemam od njih  kamo više bježati    .    Padaju, majko, padaju,  ne prestaju padati te zauvijek zapamćene duge, sitne, ubitačne sarajevske kiše    .  N   e mogu više .    Umoran sam od skrivanja    .  U   moran od bježanja    .    Ne mogu, ne mogu više .  U   moran sam, majko .    Preumoran    .    Na smrt  umoran, kao što je na smrt umorna bila moja sestra Marina Cvetajeva    .   )  (Kraški Narcis, 1999    .   )  Klaun koji se tužno smije iz razdoblja njegove mladosti u njemu dakle još uvijek   živi, u takvim trenucima i riječi izviru na svjetlost dana kao i u onom razdoblju  .    U ovoj   pjesmi nalazimo smirujuće osjećanje kraškoga krajobraza kao i nepodnošljivost sarajev-  ske kiše, a i sam izraz je sinteza glagolskoga i imeničkoga priopćavanja, kratkih i dužih  izričaja rečeničkoga, polurečeničkoga i parečeničkoga tipa .  Či   ni se ipak da Ostija kao na samim počecima njegova stvaralaštva i sada spašava   ljubav .    Juraj Martinović (2011) zaključuje da je ova poezija još više ljubavna od Ostijeva   rana pjesništva, jer sada je ljubav njezin jedini sadržaj koji ne zna ni za prošlost ni za  budućnost i živi samo u sadašnjim trenucima  .    Sada je riječ o “ljubavi zrelih ljeta, izne -  nadnoj i jednako snažnoj poput mladalačke”, ljubav koja “sastavlja naš sadašnji život od  krhotina naših ranijih života” kao što pjesnik kaže u “Arabesci” u istoj zbirci gdje, upravo  kao u ranoj poeziji, povezuje ljubav i smrt:  Arabeska  Ljubezen zrelih let, nenadna in enako močna kot mladostna, sestavlja najino sedanje življenje iz črepinj najinih  prejšnjih življenj .    Najina kraška hiša,     490   zavetišče pred življenjskimi viharji, je sezidana iz spominov in pričakovanj .  S   ama sva pobelila stene in prebarvala  Pohištvo . P   osteljo v barvo morja  . S   tole,  mize, kredence, omare, vrata, okna… v barve rož z vrta    .    Vrtnic, potonik,  narcis, jasmina… Rdeče, vijoličaste, rumene… V barve mlade trave, jasnega neba, mladostnih in starostnih sanj… Najin novi dom, tako kot najino novo življenje, je kalejdoskop, ki se, tudi ko se sesipa, vedno zlaga v novo, lepo, pisano arabesko  .   Ar   abeska  Ljubav zrelih ljeta, iznenadna i jednako snažna poput mladalačke, sastavlja naš sadašnji život od krhotina naših ranijih života    .    Naša kraška kuća, utočište od  životnih oluja, sazidana je od uspomena i očekivanja    .    Sami smo obojili zidove i  prebojili pokućstvo  . P   ostelju u boju mora  .  S   tolice, stolove, kredence, ormare, vrata,  prozore . . .    u boje cvijeća iz vrta    .    Ruža,  božurova, narcisa, jasmina    . . .    Crvene,  ljubičaste, žute . . .    U boje mlade trave,  vedrog neba, mladalačkih i staračkih snova    . . .    Naš je novi dom, kao i naš novi  život, kaleidoskop, koji se, i kada se sasipa, iznova slaže u novu, lijepu, šarenu arabesku    .   )  (Kraški Narcis, 1999    .   )  3.3. Nekadašnjoj motivici pridružuje se nova  U Arabesci nalazimo i sve značajke Ostijeva «slovenskoga» pjesničkoga stila (jedno-  stavna struktura rečenice, personalne glagolske forme i više izražavanja s pomoću ime -  nica), a osim toga i dva ključna motiva koja ga prate kroz njegovu cjelokupnu slovensku  (ljubavnu) poeziju – kuću i vrt .    I Novak (2006) zaključuje da su kuća i vrt temeljna mje-  sta Ostijeva slovenskoga pjesništva .    U brojnim pjesmama nalazimo oba motiva zajedno,   jednako je i u prvoj pjesmi zbirke haiku pjesama pod naslovom Tomajski vrt  iz 2007  ., g   dje   su kuća i vrt sinestetički povezani:     V hiši diši  roža glasbe .    Na vrtu   poje svetloba .   Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     491   U kući miriše cvijet glazbe .   Na vrtu  pjeva svjetlost    .  (   Tomajski vrt, 2007    .   )  Oba motiva najavljuje već u svojoj zadnjoj zbirci na hrvatskom jeziku Salomonov   pečat u kojoj ih povezuje trećim elementom koji određuje Ostijev opstanak – jezikom:  Iznova gradim kuću  Iznova gradim kuću    .    Od neartikuliranih glasova  .  O   d lanaca gusjenica    .    Bokora koprive u cvatu /…/  Iznova gradim kuću    .    Ni od čega    .    I ni za koga    .  K   uću od jezika    .  (S   alomonov pečat, 1995    .   )  Nakon toga pjesnički jezik u svojoj slovenskoj poeziji još nekoliko puta tematizira   (kao npr .    “Najin vrt ljubezni, ljubezene, je slovar in slovnica mojega pesniškega jezika”   = “Naš vrt ljubavi, ljubavi, rječnik je i gramatika mog pjesničkog jezika” u zbirci Veroni -  kin prt = Veronikin rubac iz 2002 .    ili “Moj pesniški jezik” = “Moj pjesnički jezik” u Rosi   mystici iz 2005  .   ) .   4   . Zaključak   Josip Osti dakle i u slovenskoj poeziji ostaje pjesnik ljubavi koja je opozicija smrti, ali se  u motivima koje uključuje u okvire te glavne teme, kuću, vrt/prirodu i jezik, približava  atributima slovenske kulture .    Upravo su kuća, priroda i jezik elementi slovenske kulture   koji se na slovenskoj vrijednosnoj ljestvici nalaze jako visoko, ako ne i na najvišem mje -  stu .    Da je kuća/dom za Slovence bitna vrijednost, dokazuje i to da je na točki geografskog   središta Slovenije postavljena moderna instalacija u obliku kuće  .    Budući da su Slovenci   ponosni na očuvanu prirodu svoje domovine, naša je nacionalna boja, pored boja tro -  bojnice, i zelena .    Slovenska se kultura dugo borila za opstanak samo jezikom i književ -  nošću .    Posebno mjesto u tom zauzima upravo lirika – naše je pjesništvo, u globalu, više   lirsko nego epsko .    Zato ne čudi činjenica da je danas slovenska himna pjesma velikoga   slovenskoga pjesnika Prešerna .  M   ože se reći da se Josip Osti empatički uživio u slovensku kulturu (što konačno   dokazuje i zanimljiva metafora u pjesmi “Jesenski popoldan” = “Jesenje poslijepodne”,  u kojoj nalazi sličnosti svoje voljene i tipičnih slovenskih krajobraza i baroknih crkvica  po brežuljcima: “/…/ Prebujata se/ baročni cerkvici na hribčkih tvojih prsi  .    /…/” = “/ .    . ./   B   ude se/dvije barokne crkvice na brežuljcima tvojih grudi .    / .    . ./   ”), što je vidljivo u izrazu i   tematici kao i motivici njegove poezije, premda ostaje i tužni klaun iz svoga djetinjstva u  kojem su žive obje kulture, bosansko-hrvatska i slovenska kultura, kultura priča iz proš -  losti i kultura trenutne impresije, epika i lirika, blagoglagoljivost i šutnja .      S jedne strane, nalazimo duge rečenice komplicirana ustroja koje karakteriziraju   brojne umetnute i zavisne rečenice, polurečenice i parečenice, i u kojima možemo primi -  jetiti brojne glagolske oblike, kao npr .    priloške glagole na -č ili participe na -vši .    S druge     492   strane, možemo uočiti jednostavniju strukturu rečenice, više personalnih nego neper -  sonalnih glagolskih formi i više izražavanja s pomoću imenica .   Svime time u zadnjim je   dvama desetljećima bitno obogatio slovensku poeziju i zato je Osti pjesnik dviju kultura  i dvaju jezika, što je nesumnjivo značajna dodana vrijednost za obje kulture i oba jezika .   L   iteratura   Dekleva, Milan (2007), “Sprinti do brezčasja”, u: Josip Osti,  Med Koprivo in Križem, Društvo Apo-  kalipsa, Ljubljana   Grosman, Meta (2004), Književnost v medkulturnem položaju , Znanstveni inštitut Filozofske fa -  kultete, Ljubljana  Kocijančič-Pokorn, Nike, ur .    (2009), Sodobne metode v prevodoslovnem raziskovanju,  Znanstvena   založba Filozofske fakultete, Ljubljana  Kovač, Zvonko (2008), “Interkulturna povijest književnosti (ekokulturni identitet južnoslaven -  skih književnosti)”, u: Aretov Nikolay, ur .,    Въпреки различията: Интеркултурни диалози   на Балканите, Akademično izdatelstvo “Prof .    Marin Drinov”, Sofija   Kymlicka, Will (1995), Multicultural Citizenship, Clarendon Press, Oxford   Martinović, Juraj (2011), “Dvojezična poezija Josipa Ostija”,  u: Josip Osti, Svuda tražim pje -  smu, 199-214, Dobra knjiga, Sarajevo  Mikolič, Vesna (2004),  Jezik v zrcalu kultur , Koper, Univerza na Primorskem, Znanstveno-razi -  skovalno središče, Zgodovinsko društvo za južno Primorsko  Mikolič, Vesna (2009), “Interkulturno osetljive tačke u slovenačko-italijanskom jezičkom kontak -  tu”, u: I  .    Lakić, N  .    Kostić, ur .,    Jezici i kulture u kontaktu, 318-325, Institut za strane jezike,   Podgorica  Mikolič, Vesna (2011), “Interkulturno učenje jezika kao stranoga/drugoga”, Kroatologija 2, 1, 123-  134, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb  Musek, Janek (1994), Psihološki portret Slovencev , Znanstveno in publicistično središče, Ljubljana  Novak, Boris A .    (2006), “Izgon v raj: dvojezični pesniški glas Josipa Ostija”, Sodobnost 70, 2006    .  Š   trukelj, Inka, ur  .    (2000), Kultura, identiteta in jezik v procesih evropske integracije , Društvo za   uporabno jezikoslovje, Ljubljana  Wierzbicka, Anna (2003), Cross-cultural pragmatics: the semantics of human interaction .    Mouton   de Gruyter, Berlin, New York   Intervju    Osti, Josip (2011), 17 .   3 .   2011 ., K  oper, 5 .   5 .   2011 ., T  omaj   Vesna Mikolič: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija     493       Наташа Миланов и Милица Стојановић:   Пр  илог проучавању полисемије   српског језика   У раду се на корпусу два одабрана тома Речника САН У анализира однос између   полисемије и дужине лексеме, као и семантички склоп полисемне лексеме  .   Под   полисемном лексемом сматрали смо ону која има забележених минимум петнаест  значења у речнику .   К   ључне речи: полисемија, лексема, значење .   A C   ontribution to the Study of Polisemy in Serbian  This paper, based on the corpus of two selected tomes of the Serbian Academy of Sciences  and Arts Dictionary, analyzes relationship between polysemy and length of lexemes, as  well as semantic construction of polysemic lexemes  .    By polemisemic lexeme, we consider   one who has at least fifteen recorded definitions in dictionary .   K   ey words: polysemy, lexeme, meaning .   1.  О   пште напомене о полисемији  .    Под полисемијом (вишезначношћу) у лекси -  кологији подразумева се способност лексеме да има више значења  .    Полисемија је   карактеристика скоро свих речи општег лексичког фонда, док је једнозначност  одлика термина или неких неадаптираних речи, туђица, скоро свих бројева, не -  ких имена сродника и сл  .    (в .    Гортан-Премк 1997:41)  .    Лексема може развити нова   значења различитим механизмима  .    Најзаступљенији начини формирања нових   значења лексеме су метафора, метонимија, синегдоха и платисемија .1   1.1. Поред означавања способности лексеме да има више значења, термин по -  лисемија је и заједнички назив за све механизме настанка нових значења (метафо -  ру, метонимију, синегдоху, платисемију итд  .) .    Полисемија је сложена појава која   се може анализирати и кроз однос према другим лексичким појавама: хомони -  мији (коса ‘длаке на глави, власи’ : коса  ‘коса, нагнута страна брега или планине,   падина’), моносемији ( војник : војниковати ), антонимији (где се могу поредити    1 Ово нису и једини механизми настанка нових значења  .   О другим поступцима настанка нових зна -  чења в . Д  рагићевић 2003:221-229  .   UD   K: 811    .   163    .   41'371     494   значења семантички супротстављених лексема, нпр .   придевâ дуг и кратак), сино-  нимији (где се може анализирати развој секундарних значења двеју лексема које  нису апсолутни синоними, већ су једнаке у неком семантичком остварењу, реци -  мо, именицâ девојка и риба)    .  1.   2. Полисемантичност лексемa је тема бројних научних радова и студија у   којима је ова сложена појава сагледавана из различитих углова  .    Анализирајући   српски језички материјал, Д .    Гортан-Премк је читаву књигу Полисемија и органи -  зација лексичког система у српскомe језику (1997) посветила овој лексичкој појави  и односу полисемије према другим сродним процесима 2 . Полисемија је, такође,   н  езаобилазна тема свих лексиколошких уџбеника и приручника (Д  .     ши  пка, Р .     Драгићевић и др .) .    Полисемијом одређених лексичких група бавили су се, између   осталих, и И  .    Грицкат, М  .    Радић-Дугоњић, М  .    Радовић-Тешић, С    .    Ристић, М  .    Де-  шић, који су у низу радова обрађивали различите проблеме везане за ову лексичку  појаву    .   2   .1. Метод и циљеви рада .     У раду ћемо на ограниченом корпусу покушати да ут-  врдимо однос између полисемије и дужине лексеме, као и семантички склоп по -  лисемне лексеме .    Као основно полазиште и модел за анализу послужио нам је рад   проф .    М .    Дешића “Из српскохрватске полисемије”, објављен у његовој књизи Из   српскохрватске лексике  .3  У поменутом чланку аутор је на корпусу прва три тома   Речника српскохрватског књижевног и народног језика САН У анализирао неке   проблеме у вези са полисемијом – везу полисемије и дужине лексеме, као и семан -  тичку структуру вишезначних лексема .      2.2. Нашу грађу ће чинити 16  .    и 17 .    том Речника српскохрватског књижевног   и народног језика САН У (РСАН У)4 . Ова два тома обухватају одреднице нокат  –   од  врзивати (16 .   том) и одвркао  – Опово (17 .   том) .   Циљ нам је и да овим прилогом   допунимо списак полисемних лексема српског језика, који је почео да формира  проф .    М .    Дешић својим радом “Из српскохрватске полисемије”, а надамо се да ће,   у даљим истраживањима, и после објављивања свих томова РСАН У , бити заокру -  жен списак свих полисемних лексема српског језика .      2.3. Анализу ћемо организовати на начин на који је она организована у наве -  деном чланку М .    Дешића .    Такође ћемо, на неким местима, наше резултате пореди -  ти са резултатима до којих је дошао овај аутор .       2  У овој монографији ауторка је сабрала своја искуства настала на основу вишегодишњих истражи -  вања у областима лексикографије и лексикологије и на основу своје лексикографске праксе  .   Истра-  живања која су представили научници са великим лексикографским искуством значајно доприносе  осветљавању полисемије, јер се у њиховим анализама спајају теоријска знања и практична искуства .  3 Исти рад објављен је раније у зборнику Лексикографија и лексикологија , Нови Сад – Београд, 1982,   55-64 .  4 О лексичком богатству овог речника М  .   Пешикан (1973-1974:16-17) каже да је приближним израчу -  навањем утврђено да ће број речи у њему, кад буде завршен, износити око 400  .0  00 .   Колико је то им-  позантан број, види се кад се упореди са бројем речи које садрже други речници – Вуков, Речник МС,  Речник ЈАЗ У и сл .    Тако, речи на ба- у РСАН У има 3 .4   57, према 1 .8   73 у Речнику ЈАЗ У  .    Поред броја речи,   показатељ богатства лексичке грађе је и интензивна семантичка диференцијација, гранање значењâ  и њихових нијанси  .    Као пример, М  .    Пешикан наводи број значењâ глаголâ извести и изводити (41,   односно 49 значења) .   НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     495   2.4. Избројали смо све лексеме које у 16 .   и 17 .   тому РСАН У имају најмање пет-  наест значења  .   У тих петнаест значења уврстили смо сва значења и подзначења   (обележена посебним бројевима или словима), као и посебна фигуративна зна -  чења .    Као посебно значење нисмо рачунали значењске нијансе одвојене у дефини -  цији тачком и зарезом (;) .    Уколико је неко значење упућено на више значења неке   лексеме, то смо рачунали као једно значење (нпр  .    одврнути –  5. в    . о   двратити (I,   1а, б, 2а, б, 3а, б, 4а, 5а, 6а, б))    .   2   .5. Пошто велики број полисемних лексема из наше грађе учествује у грађењу   бројних израза, у тај број (15) урачунали смо и изразе (са свим значењским нијан-  сама), као и пословице  .    Изразе смо бројали како бисмо видели у каквом односу   стоји број значењâ неке лексеме са богатством изразâ  .    Нисмо узимали у обзир из-  разе дефинисане упућивачком дефиницијом (нпр  .    ноћни боровац ,  ноћни кобац ,   ноћни лонац итд .    – в .    код тих именица .) .    Овакав начин бројања значењâ полисем-  них лексема преузели смо из рада М .    Дешића, у коме је примењен исти поступак .      3.1.0. Грађа . Н   авешћемо списак лексема које у два прегледана тома имају минимум   петнаест значења и представити их у две групе .      3.1.1.  У првој групи дајемо списак лексема са минимум петнаест значења, где   смо, поред значењâ, урачунали и изразе и пословице:5  16. том РСАНУ: нокат  — 77 (13 + 64), н ôс  — 68 (10 + 57 + 1), нoсити (се)   — 64 (63 — 43 +   20  — обично + повратно + 1), нóта (лат  .  ) — 17 (11+6),  н ôћ  — 51 (7 + 39 + 5), нoћник и ноћник   — 18 (17 + 1), нòћница  и ноћница  — 17 (15 + 1 + 1), нудити (се)  — 26 (24 — 16 + 8 — обично   + повратно + 2), нужда  — 21 (7 + 13 + 1), о (предлог) — 54, о (узвик) — 17, обáлити (се)   — 26   (19 + 7 — обично + повратно), обáрати 1 (се)  — 43 (39 — 28 + 11 — обично + повратно + 4),   обдржáвати (се)   — 15 (13 + 2 — обично + повратно),  обележáвати ијек  .   обиљежáвати (се)    — 15 (13 + 2 — обично + повратно), обèлежити ијек .    обùљежити (се)  — 17 (16 + 1 — обично   + повратно), обелēжје и обèлēжје ијек . о   биљēжје и обùљēжје  — 16, обéлити1 ијек .   обијèлити   (се)   — 18 (15 — 14 + 1 — обично + повратно + 3), oбесити  ијек .   oбјесити (се)   — 20 (17 — 4 +   13  — обично + повратно + 3), обзир  — 17 (6 + 11), обúјати (се)   — 26 (19 — 15 + 4 — обично +   повратно + 8), обùлазити (се)  — 27 (23 — 22 + 1  — обично + повратно + 4), òбилан и обилан   — 23 (22 + 1), òбити (се)   — 26 (20 — 15 + 5 — обично + повратно + 6), обúћи  и oбићи (се)   — 23   (21  — 18 + 3 — обично + повратно + 2), обичāј   — 17 (5 + 12), објáвити 1 (се)   — 20 (18 — 10 +   8  — обично + повратно + 2), облāк   — 40 (17 + 18 + 5), облāст   — 19 (18 + 1), облéтати ијек  .     облијèтати (се)  — 19 (17 + 2 — обично + повратно), облèтети  ијек .    облèтјети (се)  — 17   (15 + 2 — обично + повратно),  облизúвати (се) — 16 (14 — 9 + 5 — обично + повратно + 2),   oблити (се)  — 26 (21 — 13 + 8 — обично + повратно + 5), облица  и oблица  — 20 (19 + 1), об -  лог1/облога  — 16 (14 + 2), облoжити (се)   — 16 (14 — 11 + 3 — обично + повратно + 2), облук   (oблук)   — 20, обнáвљати (се)   — 21 (12 + 9 — обично + повратно),  обнoвити (се)   — 19 (14 +   5  — обично + повратно),  oбојак  — 16 (8 + 7 + 1), обoрити (се) — 52 (47 — 33 + 14 — обично   + повратно + 5), oбраз 1  — 57 (18 + 36 + 3), обрáзац и  oбразац  — 15, обрáтити (се)  — 26 (24   — 15 + 9 — обично + повратно + 2), oбраћати (се)   — 16 (15 — 8 + 7 — обично + повратно   + 1),  обрнути (се)  — 39 (35 — 20 + 15 — обично + повратно + 4), обрт  и oбрт  — 25 (18 + 7),   обртан  — 15 (14 + 1), oбртати (се)   — 46 (38 — 20 + 18 — обично + повратно + 7 + 1), обруч    — 28 (24 + 4), oбути (се)   — 17 (13 — 8 + 5 — обично + повратно + 4), обýћи и oбући (се)   — 19   (16  — 8 + 8 — обично + повратно + 3), oвāј  — 22 (13 + 9), óвца  — 19 (10 + 8 + 1), òвчица  — 23    5 Први број представља укупан збир значењâ лексема, израза и пословица; први број у загради пред -  ставља број значењâ, други број представља број израза, а последњи је број пословицâ .     496   (10 + 12 + 1),  ôгањ  — 67 (37 + 29 + 1), оглáсити (се)   — 38 (37  — 19 + 18  — обично + повратно   + 1),  оглашáвати (се)   — 19 (18 — 10 + 8 — обично + повратно + 1), оглēд  — 18, оглèдало  — 15   (13 + 2), оглéдати (се) — 27 (26 — 15 + 11 — обично + повратно + 1), òгледати (се)   — 26 (16 +   10  — обично + повратно), огњèвит  — 18 (17 + 1), òгњен 2  — 25 (21 + 4), oгњица   — 27 (22 + 5),   òгњиште  — 24 (18 + 6), огoлити — 15 (13  — 10 + 3 — обично + повратно + 2), ограда   — 21   (17 + 4), огрáдити (се)   — 23 (22 — 15 + 7 — обично + повратно + 1), òгрезнути  — 16 (13 + 3),   òгрејати ијек .    òгријати (се)  — 16 (9 — 7 + 2 — обично + повратно + 6 + 1), огýлити (се)  — 15   (9 + 6  — обично + повратно), од (предлог)  — 40, одáвати1 (се)   — 23 (17 + 6  — обично + по-  вратно),  одàпēти (се)  — 19 (16 — 12 + 4 — обично + повратно + 3), òдати (се)   — 26 (14 + 12 —   обично + повратно), одбацúвати (се)  — 21 (20 — 17 + 3 — обично + повратно + 1), одбáцити   (се)   — 18 (14 + 4 — обично + повратно),  одбúјати (се)   — 41 (27 + 14 — обично + повратно),    òдбити (се)   — 56 (35 + 21 — обично + повратно), одвáјати (се)  — 38 (36 — 20 + 16 — обично   + повратно + 2), одвáлити (се)   — 39 (38 — 29 + 9 — обично + повратно + 1), одваљúвати   (се)   — 19 (14 + 5 — обично + повратно),  одвèсти и о ̀ двести (се)   — 16 (14 — 10 + 4 — обично   + повратно + 2), òдвити (се)   — 20 (11 + 9 — обично + повратно), одвòјити (се)  — 40 (37 — 23   + 14 — обично + повратно + 3), одврáтити (се)  — 23 (22 — 16 + 6 — обично + повратно + 1),   òдвраћати (се) — 24 (22 — 17 + 5 — обично + повратно + 2) .  1   7. том РСАНУ: одврнути (се)  — 18 (9 + 9 — обично + повратно), одговáрати (се)   — 36   (35  — 33 + 2 — обично + повратно + 1), одговōр   — 16 (15 + 1), одговòрити (се)   — 22 (19 + 3   — обично + повратно), одèрати (се)   — 22 (14 — 10 + 4 — обично + повратно +7 + 1), òдзив и   одзив  — 15, òдиграти (се)   — 18 (16 — 14 + 2 — обично + повратно + 2), òдисати   — 15, òдла-  зити  — 16, одмàкнути = одмàћи и òдмаћи (се)   — 17 (16 — 11 + 5 — обично + повратно + 1),   одмерáвати ијек .    одмјерáвати (се)   — 15 (14 — 13 + 1 — обично + повратно + 1), òдмерити    ијек .    òдмјерити (се)   — 29 (24 — 20 + 4 — обично + повратно + 5), одмèтати  и òдметати   (се)   — 17 (11 + 6 — обично + повратно),  одмèтнути и òдметнути (се)  — 20 (12 + 8 — обично   + повратно), òдмицати (се) — 20 (15 + 5 — обично + повратно), òдмор — 20 (8 + 12), òднēти   и однéти ијек .    òднијети и однијèти (се)   — 39 (27 — 24 + 3 — обично + повратно + 12), однò-  сити  — 17,  одòлети ијек .    одòљети (се)  — 17 (15 — 14 + 1 — обично + повратно + 2), одрéди-  ти (се)   — 17 (13 + 4 — обично + повратно), одређúвати  — 16 (15 + 1 — обично + повратно),   òдрезати — 15, одрéшити ијек .    одријèшити (се) — 27 (23 — 13 + 10 — обично + повратно +   4), одржати (се)   — 31 (20 + 11 — обично + повратно), одрòнити (се)  — 17 (10 + 7 — обично +   повратно), òдсећи ијек .    òдсјећи (се)  — 24 (16 — 13 + 3 — обично + повратно + 8), одскáкати    — 18, одскòчити  — 28 (26 + 2), од ỳзēти (се)   — 32 (21 — 15 + 6 — обично + повратно + 11),   одýшити (се)  — 19 (14 + 5 — обично + повратно), ожèнити (се)  — 19 (13 — 8 + 5 — обично +   повратно + 6), ожèћи и òжећи (се)   — 22 (21 — 18 + 3 — обично + повратно + 1), ожúвети ијек  .      ожúвјети (се)  — 19 (18 + 1 — обично + повратно), ожúвити  — 16, оживљавати (се)  — 22 (21   + 1 — обично + повратно), озбиљан — 16 (15 + 1), ознака   — 16 (14 + 2), означáвати  — 16, òка-  менити (се)   — 15 (6 + 9 — обично + повратно), òкачити (се)   — 15 (12 — 8 + 4 — обично + по -  вратно + 3), òквир и оквир  — 21, òкинути (се)  — 19 (13 + 6 — обично + повратно), òкно  — 19   (16 + 3), око  — 259 (28 + 225 + 6), око (предлог) — 18, окòвати (се)   — 15 (12 — 8 + 4 — обично   + повратно + 2 + 1), окрвáвити (се)   — 15 (13 — 5 + 8 — обично + повратно + 2), окренути   (се)   — 88 (41 — 27 + 14 — обично + повратно + 47), окрèсати (се)   — 18 (14 + 4 — обично +   повратно), òкретати и окрéтати (се)  — 51 (45 — 26 + 19 — обично + повратно + 6), òкриље    — 15, окрýжити (се)  — 18 (17 — 13 + 4 — обично + повратно + 1), òкупити (се)   — 27 (25 — 19   + 6 — обично + повратно + 2), òкце   — 15, олабáвити  и òлабавити (се)  — 21 (18 + 3 — обично   + повратно), олако  — 15, олàкшати (се)   — 17 (14 — 10 + 4 — обично + повратно + 3), олōван   — 15 (13 + 2), олово  — 22 (6 + 16), олујан и òлујан  — 15, олук (тур  .)    — 17, ољýштити (се)   — 17   (11 + 6 — обично + повратно), омàкнути = омàћи и òмаћи (се)  — 30 (16 + 14  — обично + по-  вратно),  омáхнути (се)  — 24 (23 — 20 + 3  — обично + повратно + 1), òмицати (се)   — 24 (21 —    НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     497   11 + 10 — обично + повратно + 3), омлáдити (се)   — 15 (6 + 9 — обично + повратно),  омрсити   (се)   — 25 (23  — 12 + 11 — обично + повратно + 2), òнāј  — 22 (14 + 7 + 1), онàкō и онàко  — 42   (33 + 9), опāк2  — 23, опáлити (се)  — 35 (32 — 25 + 7 — обично + повратно + 3), òпанак   — 33   (4 + 29), òпарити (се)  — 18 (17 — 12 + 5 — обично + повратно + 1), òпасати (се)   — 23 (18 — 13   + 5 — обично + повратно + 5), опèћи и òпећи (се)   — 17 (13 — 8 + 5 — обично + повратно + 3   + 1),  oпипати  — 16 (9 — 7 + 2 — обично + повратно + 7), òпирати (се)   — 20 (19 — 7 + 12 —   обично + повратно + 1), оплèсти и òплести (се)  — 30 (26  — 19 + 7  — обично + повратно + 4)  .  3.1.2.  Сада ћемо навести лексеме које имају минимум петнаест значења (у која   спадају основно значење и секундарна значења, са свим подзначењима)  .   На овом   месту нећемо у загради посебно наводити број значењâ основног и повратног гла -  гола, пошто смо тај податак већ навели у претходном пасусу (т .    3 .1 .1   ):  16. том РСАНУ: нoсити (се) (63),  нoћник (17),  нoћница (15),  нудити (се) (24),  о (предлог)   (54),  о (узвик) (17),  обалити (се) (26), обарати1 (се) (39),  обдржавати (се) (15), обележавати   ијек .   обиљежавати (се) (15), обележити ијек  .   обùљежити (се) (17), обележје ијек . о  биљежје   (16),  обелити1  ијек .    обијелити  (се) (15),  oбесити  ијек .    oбјесити (се) (17), обúјати (се) (19),   обùлазити (се) (23), обилан (22),  обити (се) (20), обићи и oбићи  (се)  (21),  објáвити1 (се) (18),    облāк (17),  облāст (18), облéтати ијек .   облијèтати (се) (17),  облèтети  ијек .   облèтјети (се)   (17),  òблити (се) (21),  oблица (19),  облук (oблук) (20), обнáвљати (се)  (21),  обнòвити (се) (19),   обoрити (се) (47), òбраз1 (17),  обрáзац (15),  обрáтити (се)  (24), oбраћати (се)  (15),  обрнути   (се)  (35),  обрт (18),  òбртати (се)  (38),  обруч (24), обýћи (се)  (16), ô гањ (37),  оглáсити (се)  (37),    оглашáвати (се)  (18), оглēд (18),  оглéдати  (се)  (26), òгледати (се)  (26), огњèвит (17),  òгњен 2   (21),  oгњица (22),  òгњиште (18),  ограда (17),  огрáдити (се) (22),  огýлити (се) (15),  од (предлог)   (40),  одáвати1 (се)  (23),  одàпēти (се) (16),  oдати (се) (26),  одбацúвати (се) (20),  одбáцити (се)   (18),  одбúјати (се) (41),  oдбити (се)  (56),  одвáјати (се) (36),  одвáлити (се) (38),  одваљúвати (се)   (19),  òдвити (се)  (20),  одвòјити (се) (37),  одврáтити (се) (22),  òдвраћати (се) (22);   17. том РСАНУ:  одврнути (се) (18), одговáрати (се)  (35), одговōр  (15),  одговòрити (се)    (22),  òдзив (15),  òдиграти (се) (16),  òдисати (15),  òдлазити (16),  одмàкнути = одмàћи (се)  (16),    òдмерити ијек .    òдмјерити (се)  (24), одмèтати (се)  (17),  одмèтнути (се)  (20), òдмицати (се)    (20),  oднēти ијек .    òднијети (се)  (27), однòсити (17),  одòлети ијек .    одòљети (се) (15),  одрéди-  ти (се)  (17), одређúвати  (16), oдрезати  (15), одрéшити ијек  .    одријèшити (се)  (23), одржа -  ти (се)  (31),  одрòнити (се)  (17),  òдсећи ијек .    òдсјећи (се) (16),  одскáкати (18),  одскòчити (26),   од ỳзēти (се)  (21),  одýшити (се) (19),  ожèћи (се)  (21),  ожúвети ијек .    ожúвјети (се) (19),  ожúви-  ти (16),  оживљавати (се) (22),  озбиљан (15),  означáвати (16),  òкаменити (се)  (15),  òквир (21),    òкинути (се) (19),  òкно (16), око  (28), око  (предлог) (18), окренути (се) (41),  окрèсати (се) , (18)    òкретати (се)  (45), òкриље (15),  окрýжити (се)  (17),  òкупити (се)  (25), òкце (15), олабáвити    (се)  (21),  олако (15),  олујан (15), oлук (17), ољýштити (се) (17),  омàкнути = омàћи  (се)  (30),   омáхнути (се) (23),  òмицати (се) (21),  омлáдити (се)  (15),  омрсити (се) (23), онàкō  (33), опāк 2   (23),  опáлити (се) (32),  òпарити (се) (17),  òпасати (се) (18), òпирати (се)  (1  9), оплèсти (се)  (26)  .  3.2.1.  Опште напомене о грађи .   Бројањем лексема из прве групе (т  .   3 .1 .1  ), где су   сабрани број значењâ и број изразâ, нашли смо следеће: у 16  .   књизи ( нокат  — одвр-  зивати) 89, а у 17  .    (одвркао  — Опово) 78, дакле, укупно 167 лексема (око 1 % свих   лексема анализираних томова) .    У прва три тома РСАН У , истим моделом преброја-  вања, забележено је такође 167 полисемних лексема — у првој књизи ( а  — Богољуб)   27, у другој (богољуб  — Вражогрнци) 65, у трећој ( вразнути  — гушчурина ) 75, што   чини 0,4 % лексема из прва три тома6 .   6  У првом тому је забележено 16  .2  12 лексемâ, у другом 15  .3  44, а у трећем 14  .9  85 лексемâ – укупно 46  .5  41   лексема (наведено према Вуловић и др .   2008:172) .     498   3.2.2. Бројањем лексема које имају минимум 15 значењâ (основно значење и   сва секундарна значења) (т .   3 .1 .2  ) добили смо број 130 – 67 лексема забележених у   16 .    тому, 63 у 17  .    Ако се позабавимо статистиком, добићемо следећи податак: 16  .      том бележи 7 .9   68, а 17 .    том 8  .0   56 лексема (подаци наведени према Вуловић и др  .      2008: 172); укупан број лексема које улазе у ова два тома је око 16  .0   00, што значи да   минимум 15 значења има око 0,8 % лексема из наше грађе .7   Ако их поделимо по врстама речи, добијамо следећи резултат: 94 глагола – 31 несвршен, 63 свршена;  24 именице – 13 мушког рода, 5 женског рода и 6 средњег рода; 6 придева (обилан, огњевит, огњен, озбиљан, олујан, опак);  2 прилога (олако, онако);  3 предлога (о, од, око);  1 узвик (о)    .  3   .2.3. Видимо да је у нашој грађи убедљиво највише глагола, око 70 %, а затим   именица, око 20 % .    Дакле, то су променљиве речи, које ступају у бројне односе са   другим лексемама  .8 Од осталих променљивих речи имамо придеве (5 %), а осталих   5 % чине непроменљиве речи .   Такође, запажамо да је глагола свршеног вида дупло   више од глагола несвршеног вида  .    Овај податак не значи да, генерално, глаголи   свршеног вида имају развијенију полисемантичку структуру, већ је овакав однос  последица чињенице да велики део грађе чине префиксирани глаголи (о полисе -  мији код глагола в .    и т .    7) .  3   .3. Велика заступљеност променљивих лексема међу полисемним лексемама   поклапа се и са резултатом до кога је дошао и проф  .    М .    Дешић у својој анализи, где   он каже да “богатство облика стоји у некој вези са богатством значења” (1990:5)  .9   Ово запажање потврђује, на темељу вишегодишњег лексикографског искуства, и  М .    Радовић-Тешић (2009:94-95), која истиче да је богатство значења неке лексеме   “у сразмери … управо са њеном способношћу ступања у различите синтагматске  и парадигматске односе” .   4   .1.  Неке карактеристике полисемних лексема    .    Полисемија је одлика лексема   домаћег порекла (в .    Дешић 1990:5) .    Доказ за то је што међу полисемним лексемама   из наше грађе имамо само једну лексему уз коју је назначена страна етимологија –  олук, позајмљену из турског језика .    Моносемантичност туђица проистиче из осо-  бености њиховог семантичког садржаја  .    Како износи Д  .    Гортан-Премк (1997:41),   туђице имају мању способност семантичке и деривационе дисперзије јер “улазе  у језик као номинационе јединице са семантичким садржајем у коме је изражена  појмовна вредност, док остали елементи значења готово изостају”  .    Да бисмо на   већем броју примера видели шта је омогућило лексеми страног порекла да развије  богату полисемију, потражили смо у осталим томовима РСАН У још таквих лек -  сема .    Нашли смо неколико: вео, кула, лула, маказе .    Све ове лексеме именују пред -   7 Колико  се овај проценат разликује од оног који ће бити добијен пошто РСАН У буде завршен, и   пошто буде направљен комплетан списак полисемних лексема српског језика, забележених у РСАН У,   видеће се у будућим истраживањима .  8 И у раду проф .   М .   Дешића је највише променљивих речи – 100 именица, 44 глагола, 20 придева .  9 Такође, М .   Дешић наводи запажање да постоји и одређена веза између акцента и броја значењâ  .   Се-  мантички разуђене лексеме имају и велики број промена у морфолошкој парадигми (1990:5) .      НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     499   мете или објекте са којима се човек свакодневно сусреће, или их је више користио  у прошлим временима, дакле, оно што је блиско човековом искуству (в  .   и т .   4 .2  ) .     Највећи број секундарних значења ових лексема настао је метафоричким прено -  сом на основу сличности по изгледу  .    Овакве лексеме су давно ушле у наш језик, па   се више ни не осећају као стране, а доказ за то је њихова развијена полисемантичка  структура .      4.2. Ако погледамо када се употребљавају полисемантичне лексеме, видећемо   да се, као и у прва три тома РСАН У , вишезначношћу издвајају речи из човековог   свакодневног живота .    То су, најпре, лексеме које се односе на делове тела ( око, об-  раз, нокат, нос и сл .) р   адње, активности у којима човек учествује или које (свако -  дневно) обавља ( обути, облизивати, одиграти, однети, опећи, објавити, обрнути,   обијати, одвратити, одскочити и сл  .) .    Ту су и предмети које свакодневно кори -  сти савремени човек или их је користио човек из прошлости ( опанак, огњиште,   огледало, окно, ограда и сл  .) .    Р .    Драгићевић (2007:131) наводи да се у процесу асо -  цијативног повезивања безимених предмета са другим предметима најпре сетимо  онога што нам је најближе (а то су тело, делови тела, кућа, храна, пиће) .      4.3. Такође, у нашој грађи имамо и примере да велики број значења често имају   и основна, мотивна лексема, и лексема која је од ње изведена ( одговор : одговорити   : одговарати; огледати (се) :  огледало; обелeжје : обeлежити : обележaвати ; oгањ :   oгњен : огњeвит : огњица : oгњиште  и др .) .    Изведене лексеме су, по правилу, дво -  референтне, њихови референцијални односи мотивисани су и речју у творбеној  основи и семантичком вредношћу творбеног форманта (Гортан-Премк 1997:129)  .      Новонастала лексема садржи у себи и семантику мотивне лексеме, али и семан -  тику творбеног форманта .    Због тога и наведене изведене лексеме имају развијену   полисемантичку структуру  .   5   .1.  Специфичности полисемних лексема на творбеном плану  .    Осврнућемо се   и на творбу лексема из наше грађе  .    У анализи лексема у прва три тома РСАН У   (Дешић 1990:6-7) констатовано је да има највише простих лексема, а изведених  знатно мање, а да нема ниједне сложенице, односно да су изведенице и сложенице  семантички мање разуђене од простих, неизведених лексема .  5.   2.  У нашој грађи, с обзиром на чињеницу да је у два прегледана тома РСАН У   обрађена лексика настала префиксалном творбом префиксима о -, об-, од-, про-  стих, неизведених лексема нема много ( око, образ, оквир, огањ и сл  .) .    Највише је   сложених лексема .    М .    Радовић-Тешић (2009:105) објашњава да се приликом пре -  фиксације модификује лексичка основа на значењском плану, па се развијају и  нова значења .    Поред сложеница, заступљене су и изведенице, а најпродуктивнији   творбени суфикс је - ица (огњица, овчица, облица, ноћница) .    Бројне су и именице   настале префиксално-суфиксалном творбом (префикс + основа + суфикс или нул -  та морфема) (облук, окриље, одговор, озбиљан)    .   5.   3.  У раду М .    Дешића (1990:7) речено је да полисемне лексеме најчешће имају   једносложну или двосложну основу (која садржи до пет фонема), односно да се  повећавањем броја слогова, односно фонема у основи речи, најчешће смањује број  значењâ .    Тај закључак потврђује и лексика из наше грађе .       500   6.1.  О механизмима настанка секундарних значења лексема  .   Семантичка   структура полисемних лексема је сложена, чини је примарно значење и одређен  број секундарних значења .    Секундарна значења могу настати различитим лексич -  ким механизмима 10 – метафором, метонимијом, синегдохом и сл  . Н  авешћемо сада   неколико примера настанка новог значења наведеним механизмима .  6   .2.1. Метафора представља преношење номинације са једног појма на други   на основу сличности  .    Како се наводи у лексиколошкој литератури (в  .    Гортан-  Премк 1997:89-109; Драгићевић 2007:148 и др .)   , сличност изворног и циљног појма   је заснована на некој компоненти, као што је боја, облик, величина, функција и  сл .    Да би лексема могла послужити за метафорично именовање новог појма,   како наводи Д  .    Гортан-Премк (1997:88), она мора припадати уском делу општег   лексичког фонда, односно мора бити позната највећем делу говорникâ, мора бити  проста реч или дериват који у свом садржају има семантику лексеме која му је  у основи, а нова семантичка реализација лексеме мора се приближити основној  семантичкој реализацији  .  6   .2.2. Даћемо неколико примера за развијање секундарног значења метафором:   нос – 1.а.  ‘орган у предњем делу човечије главе, између очију и уста који служи   за дисање и у којему се налази чуло мириса; предњи, спољашњи део тога органа’  .      1.б. ‘одговарајући део животињске њушке’  .    2.  ‘назив за делове разних предмета   или делове тела који подсећају (обликом или положајем) на нос’ а.  ‘предњи део   рибље главе’; б.  ‘навише савијени врх опанка и неких папуча; траг, отисак тога   врха’;  в. нераспр .    ‘врх, предњи, ојачани део ципеле’; г.  ‘истурени, обично сужени,   зашиљени или савијени део разних предмета, направа, оружја, алатки и сл  .’   ; ђ.    ‘предњи, обично оштри крај брода, чамца (и сличних пловних објеката); предњи  крај авиона’; е. ‘истакнути, истурени део стене, брда, планине, острва и сл’ .      Секундарна значења лексеме нос  развила су се на основу метафоричних асо -  цијација по облику  .   Основни семантички садржај и секундарни семантички садр -  жаји имају заједничке семе ‘предњи’ и ‘истакнут’ .  З   а глаголску метафору наводимо, као пример, глагол ољуштити:   ољуштити  – 1.а. ‘одвојити, скинути љуску, кору (са плода воћа, поврћа и др  .)   ;   уопште скинути горњи слој са нечега, огулити’; 1.д.  фиг .    ‘отклонити оно што скри-  ва суштину, бит нечега, оголити’ .      За оба значења заједничка је сема ‘одвојити нешто од нечега’ .  6   .3.1. Метонимија је, такође, веома заступљена у процесу семантичке диспер-  зије лексема српског језика и представља преношење значења између два појма    10 Д .   Гортан-Премк (1996:105-123) наводи да распоред дефиниција у речнику треба да буде такав   да се прво даје дефиниција којом се именује основни семантички садржај, па дефиниција којом се  означавају метонимијски садржаји, потом садржаји настали механизмом синегдохе, па метафором,  док се терминолошки и други садржаји дају на крају групе којој припадају .    Међутим, како истиче М .      Радовић-Тешић (2009:97), то у пракси није ни приближно тако, али овакав поредак значења може  дати подстрек лексикографу у ком правцу да иде у одређивању поретка значењâ  .    Такође, ова ауторка   примећује, што смо и ми уочили читањем литературе, да теоретичари, као примере семантичких  померања у развоју значења речи, углавном “узимају именице (и то несумњиве примере), знатно ређе  придеве, а још ређе глаголе или прилоге, код којих разноврсни синтаксичко-семантички склопови  изазивају понекад непремостиве тешкоће чак и за лексикографе високог стручног образовања”  (2009:97)  .    НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     501   према блиској вези  .   Веза међу појмовима може бити просторна, узрочно-после -  дична, временска и сл .   Метонимијом су настала наведена секундарна значења сле -  дећих лексема:  образ1 – 1.а.  ‘део људског лица између ока, носа, уста, браде и уха’  .   4.  покр   .   ‘  виђена, угледна, поштована особа, лице’ .     опанак – 1. ‘лака сељачка обућа обично од коже (свињске, говеђе и сл  ., п   оне-  кад са гуменим ђоном) која се притеже око ногу каишем и сл  .    (каткад са кљуном,   навише савијеним врхом)’; 2. фиг .    ‘човек сељачког порекла, сељак’; 3.  покр .    ‘мера за   дужину, отприлике ширине длана, подланица’ .      нoкат – 1.б.  ‘предњи, слободни крај тога рожнатог слоја који расте над   јабучицом прста’; 7. заст  .    покр .    ‘јединица мере за дужину од око 1–2 mm’ .      опак – 1.а. ‘који другима жели и наноси бол, штету, зло, непријатност, зао,   суров, немилосрдан; који је својствен таквој особи или одражава такве особине’  .      2.а. ‘који узрокује зло, несрећу, који изазива рђаве, опасне последице, кобан; који   је испуњен злим слутњама, злослутан, злокобан’ .      ољуштити  – 1.а. ‘одвојити, скинути љуску, кору (са плода воћа, поврћа и др  .)   ;   уопште скинути горњи слој са нечега, огулити’; 2.а.  ‘плитким орањем отклонити,   уништити биљни покривач са тла’  .  Д .    Гортан-Премк (1997:75), говорећи о метонимији, каже да се архисема   полазног семантичког садржаја трансформише, односно мења се ранг њеног  основног и пратећег садржаја – оно што је у полазном садржају архисеме било  пратећи елемент, постаје у циљном садржају основни елемент  .    Посматрајући   наше примере можемо навести следеће метонимијске формуле (наводимо их  према обрасцима који су забележени у Драгићевић 2007:169-172): нпр  .    део тела →   особа ( образ); део тела → мера ( нокат); материјал → производ од тог материјала   (олово); обућа → човек за кога се везује та обућа (опанак); који има неко својство →   који узрокује неко својство ( опак); обрадити неким деловањем → узроковати тим   деловањем (ољуштити)    .  6   .4.  Лексеме могу развити значења и синегдохом, која представља преношење   значења према односу део – целина .    То значи да лексема која означава део именује   и неки појам у целини, или именујући целину, именује и део  .    Д  .    Гортан-Премк   (1997:82) запажа да синегдоха именује само пренос имена дела какве целине на  саму целину, и то најважнијег дела, онога који је симбол целине, а да примерâ  за обрнуто није пронашла  .    И ми смо нашли потврде само за пренос имена дела   целине на саму целину:   нос – 1.а.  ‘орган у предњем делу човечије главе, између очију и уста који служи   за дисање и у којему се налази чуло мириса; предњи, спољашњи део тога органа’ .  н   окат – 1.а. анат .    ‘тврди рожнати слој, плочица која покрива и штити горњу   страну на последњем чланку прстију руку и ногу у човека, unguis’; 1.б.  ‘предњи,   слободни крај тога рожнатог слоја који расте над јабучицом прста’ .      6.5.1. Често, једна лексема има више значења, која су повезана заједничком   семом .    Основно значење се конкретизује, остварује у различитим подзначењима  .      На пример, основни семантички садржај и секундарни семантички садржаји  лексеме олук имају заједничке семе:     502   1. ‘обично лучно направљен жлеб за одвођење или довођење воде’  а. ‘лимена,   камена или бетонска цев на кући којом отиче вода (обично с крова)’; б.  ‘цев кроз   коју тече вода из чесме, лула’; в.  ‘дрвено корито низ које се вода слива на воде -  нички точак, бадањ’; 2.а.  ‘јарак, канал за отицање воде’; 2.б.  ‘канал у стаји за од -  вод мокраће, осоке; уопште канал за дренажу одређеног затвореног простора’; 2.в.    ‘природно удубљење, улегнуће, усек у земљи или другој подлози којим отиче вода’;  2.г.  ‘уопште лучно, жлебасто удубљење, жлеб’; 3. ‘жлеб којим циркулише роба, ма-  теријал и сл .    у радионици, млину, продавници’ .      Свим овим значењима су заједничке семе ‘жлеб/канал’ и ‘којим нешто отиче,   циркулише’ .  6   .5.2. Или, код глагола ољуштити  – 1.а.  ‘одвојити, скинути љуску, кору; уопште   скинути горњи слој са нечега, огулити’; 1.б.  ‘скинути листове са кукурузног клипа,   окомушати’;  1.в. ‘сљуштити, здерати (кожу)’; 1.г.  ‘одвојити слој нечега од подлоге’;   1.д. отклонити оно што скрива бит, суштину нечега, оголити’; 1.ђ.  ‘уклонитим   одбацити, ослободити од нечега’; 2.а.  ‘плитким орањем отклонити, уништити   биљни покривач са тла’ .      Заједничка сема основног значења и секундарних значења овог глагола је   ‘одвојити, уклонити нешто од нечега’  .   7.   1.  Закључци. На основу изложеног можемо извести одређене закључке .    У нашој   грађи, коју чине лексеме из 16  .    и 17 .    тома РСАН У , бројали смо лексеме са мини -  мум 15 значења (где смо укључили сва значења и подзначења) и добили број 130,  што чини око 0,8 % свих лексема из нашег корпуса .    Од укупног броја вишезначних   лексема око 90 % чине глаголи и именице, што значи да је богатство облика у некој   вези са богатством значења .      7.2.  Такође, утврдили смо да је полисемичност најчешће одлика лексике   домаћег порекла, пошто само једна лексема из нашег корпуса има страну  етимологију (олук)    .   7.   3.  Лексеме које одликује семантичка разуђеност односе се на предмете,   појаве и радње које су везане за човека – његово тело, свакодневне активности,  предмете које употребљава и сл .      7.4.  Анализа нашег корпуса показала је да највећи број лексема, које смо   оквалификовали као вишезначне, нису, са становишта творбе, просте, неизведене,  што је и очекивано с обзиром на то да су највећи део корпуса заузеле лексеме настале  префиксацијом, додавањем префиксâ о -, об-, од- испред основне лексеме, која и   сама има развијену полисемантичку структуру, а префиксацијом се семантичка  структура још више шири .11   7.5.  Даље, видели смо да је полисемија одлика лексема чија се основа најчешће   састоји од пет фонема, односно да је краћа основа неке лексеме често предуслов да  она има развијенију полисемантичку структуру .      7.6.  Полисемне лексеме које смо анализирали своја значења најчешће   развијају механизмима метафоре, метонимије и синегдохе  .    Забележили смо и 25   видских парова полисемних глагола  .    Семантичко подударање видских парова је    11 Претпостављамо да ће исти резултати бити добијени и у каснијим томовима РСАН У, кад лексеме   настају додавањем префиксâ по-, под-, пре- , раз-, са- и сл .   НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     503   делимично, али има и потпуно различитих значења, јер ове лексеме кренувши од  исте семантике, иду у свом развитку унеколико различитим путевима .     7.7.  Ако наше резултате упоредимо са резултатима до којих је дошао проф .    М .      Дешић, видећемо да се они готово поклапају – и он је у својој анализи нашао да  именице и глаголи имају највише значења, односно да се полисемијом одликују  углавном променљиве речи; нашао је да лексеме домаћег порекла имају далеко  развијенију полисемију него позајмљенице; такође, нашао је да је полисемија  одлика лексема које се односе на човеков свакодневни живот (делове тела, предмете  са којима се свакодневно сусреће, биљке и животиње које су му блиске), што је и  наш закључак; нашао је да су вишезначне лексеме углавном и краће (њихова основа  садржи највише пет фонема); један од закључака је и да највише значења имају  просте речи, а изведенице и сложенице су семантички имају знатно мање значења  .      Овај последњи податак се разликује од наших резултата, али то је и разумљиво, с  обзиром на чињеницу да нашу грађу највећим делом чине префиксиране лексеме,  углавном глаголи    .  7.   8. Овим прилогом ћемо, надамо се, допринети потпунијем сагледавању   полисемије у српском језику, али и проширити списак вишезначних лексема, који  ће, уз преглед неанализираних томова РСАН У , а нарочито кад овај речник буде   готов, бити употпуњен свим полисемним лексемама српског језика  .    Изучавање   полисемије је веома важна област у изучавању језика, јер “богатство једног језика  не мери се само бројем речи него и способношћу тих речи да искажу посебна  изражајна нијансирања и танане семантичке преливе” (Радовић-Тешић 2009:95) .     504   Литература    Вуловић, Наташа, Марија Ђинђић, Данијела Радоњић (2008), “Реч више о Речнику САН У”,   Књижевност и језик LV/1-2, 171-182  .  Г   ортан-Премк, Даринка  (1996), “О лексикографској дефиницији и систему лексикограф -  ских дефиниција у једнојезичном речнику”, Прилози 21/2, 105-123  .  Г   ортан-Премк, Даринка (1997), Полисемија и организација лексичког система у српскоме   језику, Институт за српски језик САН У, Београд  Грицкат, Ирена (1984-1985), “Одлике глаголског видског парњаштва као семантички инди-  катори”, Зборник Матице српске за филологију и лингвистику    ххV   II-х   хV   III, 197-203  .  Д   ешић, Милорад (1990), Из српскохрватске лексике , Универзитетска ријеч, Никшић   Драгићевић, Рајна (2003), “Механизми настајања секундарних значења лексема”, Српски   језик VIII/1-2, 221-229  .  Д   рагићевић, Рајна (2007), Лексикологија српског језика , Завод за уџбенике, Београд  Згуста,  Ладислав (1991),  Приручник лексикографије, Завод за уџбенике и наставна средства,   Сарајево  Клајн, Иван (2002), Творба речи у савременом српском језику, Први део, Слагање и префик-  сација, Београд  Пешикан, Митар  (1973-1974), “Трећина посла на изради Речника САН У”,  Наш језик    хх/   1-5,   11-22  .  Р   адовић-Тешић, Милица (2009), С речима и речником ,  Учитељски факултет, Београд Реч -  ник српскохрватског књижевног и народног језика , Српска академија наука и уметно -  сти, Београд, томови 16 (2001) и 17 (2006) .   НАТАшА МИ ЛАНОВ   И МИ ЛИЦА СТОЈАНОВИЋ :   ПРИ ЛОГ   ПРО УЧАВА ЊУ   ПО ЛИС ЕМИЈ Е   СРПСКОГ   Ј ЕЗИКА     505       Бојана Мојсиловић: Мађаризми у  савременом српском језику  (лексикографско-лексиколошки аспект)   Један од видова богаћења лексичког корпуса неког језика свакако је и позајмљи -  вање .   Многе позајмљенице су се до те мере одомаћиле у српском језику да се више   и не осећају као речи страног порекла .    У питању су оне лексеме које су давно ушле   у језик, заједно са појмовима које означавају  .    За разлику од позајмљеница из ен -  глеског језика, које су данас веома актуелне, предмет нашег интересовања пред -  стављају речи које су резултат вишевековног контакта мађарског и српског језика  .      Стога ћемо се овом приликом бавити мађаризмима и степеном њихове интегри -  саности у лексички систем српског језика  .    Грађу ћемо преузети из једнотомног   Речника српскога језика, анализирати је по тематским групама, успоредити са кон -  тролним речницима и уз помоћ електронског корпуса проверити које су од тих  речи у активној употреби .      Кључне речи: позајмљенице, мађаризми, хунгаризми, Речник српскога језика .   H   ungarianisms in Serbian Language (Lexicography and Lexicology aspect)  Borrowing words is one of the ways of enriching vocabulary of some language .    Many of   those loanwords in the Serbian language are adapted to language norms and recipients  have no feeling that these are foreign words  .    These are lexemes that have long ago ente -  red the language together with terms that they denote  .    Unlike borrowing from English,   which is very common today, the subject of our interest are words that are result of cen-  turies of Hungarian and Serbian contact .    Therefore we will take this opportunity to deal   with Hungarianisms as well as their degree of integration in the Serbian lexical system  .      The material will be taken from Dictionary of the Serbian language (jednotomni Rečnik  srpskoga jezika) and analyzed with using thematic groups  .    We will also use electronic   corpus as an indicator if these words were in active use, or became historicism .   K   ey words: borrowing words, Hungarian loanwords, the dictionary of the Serbian lan -  guage .   1.    Предмет овога рада јесте лексички материјал који се односи на лексеме позајмље -  не из мађарског језика  .     У раду се приказује однос српског језика према мађариз -   UDK: 811 .163 .41:811 .511 .141  811   .  163   .  41'373   .  45     506   мима, на основу истраживања овог лексичког слоја у једнотомном Речнику српско -  га језика (у даљем тексту РСЈ), као најновијем целовитом речнику српског језика  .     Истраживање би требало да покаже какав статус имају мађаризми у српском јези -  ку, да ли су то потпуно адаптиране јединице безеквивалентне лексике књижевног  језика, или стилски маркиране јединице са ограниченом временском или терито-  ријалном употребом (застареле речи, покрајинизми и сл .) .  1.   1. Овом приликом се нећемо бавити општелингвистичком теоријом по -  зајмљивања као ни теоријским оквиром настанка позајмљеница1 . Рећи ћемо само   т  о да су мађаризми односно хунгаризми позајмљенице из мађарског језика2 . Када   г  оворимо о српском језику, присуство мађаризама је узроковано међусобним кон -  тактима ова два језика, који су последица територијалног суседства народа, али  и заједничке историје .    Политички и културни утицаји, као и трговачки и верски   контакти трајали су вековима, што за резултат има невелик, али приметан број  речи које су из мађарског ушле у српски језик 3 . Мађарски и српски народ каракте-  р  ишу вишевековне везе, те смо се тиме руководили када смо одабрали неутрални   термин позајмљеница у односу на термине туђица ,  страна реч и сл  .    Имајући у   виду да је највећи број ових речи давно ушао у српски језик, можемо их посматра -  ти као домаће речи страног порекла (Бугарски 1996:19)  .    Овакве речи по правилу   нису предмет нормативних спорова и тешко се препознају као речи страног по -  рекла, будући да су структурално добро уклопљене у ткиво језика и семантички  су незаменљиве (Ивић П .    1996:407) .      1.2. Циљ нашег рада јесте детаљније проучавање ових лексема, пре свега са   лексичко-семантичког становишта  .    Интересује нас да проблем мађаризама раз -  мотримо и са лексикографског аспекта, те ће се истраживање заснивати на лекси-  кографској обради мађаризама у једнојезичном РСЈ 4 . Користећи лексикографске   п  араметре и лексикографске кодове, можемо проценити место речи страног по -  рекла у укупном лексичком фонду (Васић 1996:91)  .    Иако хунгаризми чине незна -  тан проценат у лексици српског језика, изучавање и опис овог слоја допринеће  свеукупном изучавању и опису лексике српског језика 5 .   1.  3. Присуство речи страног порекла у речницима језика примаоца јесте добар   показатељ њене адаптације у том језику .    Међутим, потврда у речнику није довољ-  на да покаже статус који та позајмљеница има у језику примаоцу; лексикограф -  ским методама, а ту пре свега мислимо на коришћење квалификатора, допуњује  се информација о некој лексеми .    Свака маркираност, било стилска, територијална   или временска, помаже нам да боље разумемо дату лексему  .    У српским једнојезич -  ним речницима користе се многи квалификатори којима се бележи ова маркира -  ност .    Поред квалификатора мађ  ./   маџ .,    којим се обично обележавају мађаризми у    1 О овоме види у Филиповић 1986 .     2  У Enciklopedijskom rječniku lingvističkih naziva  Рикарда Симеона стоји дефиниција: madžarski izraz u   nekom drugom jeziku (Симеон 1969:501) .  3 Милка Ивић говори о географском фактору, фактору културно-цивилизационе односно економско-  политичке премоћи као узроцима за прилив туђица (позајмљеница) у једну средину (Ивић М  .   1996:11) .     4 Као контролне корпусе користићемо Обратни речник српскога језика (у даљем тексту ОР) и Велики   речник страних речи и израза (у даљем тексту К– ш) .  5 О мађарским елементима у српскохрватском језику најдетаљније је писао Л асло   ха  дрович у делу   Ungarische Elemente im Serbokroatischen  из 1985 .   године .      БОЈАНА  МОЈСИ Л łÊ Ë ô :   МАЂАРИЗМИ  У   САВР ЕМ ЕНОМ   СРПСКОМ   Ј ЕЗИК У . . .     507   тим речницима, за наше истраживање су значајни варв  ., к  оје се налази уз стране   речи које се употребљавају уместо бољих домаћих; покр  .   и дијал ., к  ојима се озна-  чавају покрајинска и дијалекатска лексика; нар  .,    којом се обележавају речи које   живе само у народу; заст  .    и арх  ., к   оји се употребљавају уз застареле речи и речи   које се потискују из употребе, или се више и не користе; пеј  .    и погрд  .,    којима се   означава презриво или погрдно значење .    Овој групи ћемо додати и квалификатор   ист ., к   оји се односи на историју, дакле на застареле појмове, да бисмо употпунили   дијахронијски аспект проучаваних речи6 .   1.  4. Као корпус за ово истраживање користили смо речник РСЈ  .   Из њега су   ексцерпиране све лексеме са квалификатором мађ  ./   маџ7 .  Ле  ксичко-семантичком   и граматичком анализом ових лексема покушаћемо да појаснимо какав статус  имају мађаризми у српском језику .      2. Из РСЈ је ексцерпирана 91 лексема 8 . Свака од њих је обележена квалификато -  р  ом мађ .   Када смо говорили о квалификаторима, истакли смо да њихова приме -  на представља лексикографски метод којим се обележава некаква маркираност  лексеме (временска, територијална, функционална и сл  .) .    У нашем корпусу већи -  на лексема је обележена само етимолошким квалификатором; трећина лексема је  додатно маркирана .    Тако су биров (биров), вармеђа,  филир, пандур, чака (чака)  и   шпан означени као историзми, док је катана (катана)  обележена као архаизам  .      Неке лексеме спадају у експресивну лексику, па тако бележимо пејоративе битан- га, буцов и мамлаз и хипокористике лопов .      2.1. Интересантно је да су лексеме буцов и лопов развиле ова експресивна зна-  чења као секундарна .    То није редак случај код мађаризама; лексеме кец  и пандур су   развиле жаргонско секундарно значење, добош терминолошко (техн .)   , газда разг .    и   нар .    Међутим, приметили смо да одређени број лексема развија секундарно фигу-  ративно значење (буцов, варош, вашар, вижла, пандур, чопор) .    Развијањем секун -  дарних и фигуративних значења ове лексеме се уврштавају у фонд полисемичних  речи опште лексике (Ристић 2006:174) .      2.2. Преостале лексеме обележене су терминолошким квалификаторима који   упућују на ботанику и зоологију ( вења, ђумбир, паприка, шаргарепа9; буцов, гем,   кесега), односно упућују на сферу употребе (кулинарство:  гулаш  (гулаш), папри-  каш (паприкаш); музика: фрула)    .   2   .3. Наведена анализа лексема према стилском квалификатору наводи нас на   неколико закључака .    Будући да је највећи број лексема немаркиран додатним ква -   6 Више о квалификаторима видети у: Бабић 1981 .   и Ристић 1996 .     7  Према Ранку Бугарском (1996:18), одредити шта је страно, а шта домаће у једном језику није   проста дихотомија  .   Маркирањем речи етимолошким квалификаторима знатно се расветљава ова   проблематика  .   8  Овде ћемо напоменути да корпус чине само мађаризми пронађени у РСЈ  .   Будући да ово није   етимолошки речник, интересовало нас је да проверимо да ли су сви ексцерпирани примери заиста  позајмљенице из мађарског језика, те смо испоредили све примере са корпусом мађаризама у   ха   дровичевој студији .    Утврдили смо да се ова два корпуса разликују; нисмо пронашли потврде за   лексеме бадањ, буцмаст, буцов, дромбуља, кец, мак, манголица/мангулица, паприка, перкелт, пунђа,   профирцати, утаначити, џак и шпан  .  9 Oва лексема је обележена додатним квалификатором агр .     508   лификаторима, можемо претпоставити да су те лексеме интегрисане у лексички  систем српског језика .   Оне које су обележене додатним квалификаторима упућују   нас на домен њихове употребе .    Посебно су значајне лексеме код којих смо уочили   развијање секундарних фигуративних значења, јер је то један од показатеља висо -  ког степена адаптираности мађаризама у српском језику .   3   . Поделом на тематске групе можемо да утврдимо које су то области живота за   које се везују позајмљене речи .      Тако су занимања означена лексемама:  биров (биров), бирош, кортеш, крманош, пандур, халас, шпан .      Појмови везани за администрацију, државно и друштвено уређење су означе-  ни лексемама:   вармеђа, варош (варош), вашар, хатар, шор,   а појмови из војне терминологије лексемама:  катана (катана), хусар (хусар), чака (чака) .      Лексема које се односе на човека и његове особине има осам:   битанга, бундаш, ђилкош, лопов, мамлаз, оријаш, пајдаш, фићфирић  .   Н   ајобимнију групу чине речи везане за кућу и окућницу:   ашов, бадањ, валов, дуња, мајур, мередов, парлог, рагастов, салаш (салаш), фи-  ока, хам (хам), чакља (чакља), чатрња, шарка .      Називи из области кулинарства су:  гулаш (гулаш), палачинка, паприкаш (паприкаш), перкелт (перкелт)  .   Н   акит и украси су именовани лексемама:   ђинђува, пунђа (пунђа), ројта,   новац:  филир, а одећа:  атила, баканџа, баршун, бунда, гомба, кецеља, сара, ципела .      Издваја се и обимнија група лексема са значењем предмета: бокор, буђелар, карика, халов, џак .  И   з ове групе смо издвојили називе за инструменте:   добош, дромбуља, фрула .      Апстрактна лексика се исказује лексемама:  марва, чопор .       БОЈАНА  МОЈСИ Л łÊ Ë ô :   МАЂАРИЗМИ  У   САВР ЕМ ЕНОМ   СРПСКОМ   Ј ЕЗИК У . . .     509   Овде ћемо додати и називе за мерне јединице:  акoв, меров .     Превозна средства и њихови делови означавају се лексемама:  арњеви, дереглија (дереглија) и дерегља, кочија (кочије), чезе .   Б   ележимо примере и за фитониме и зоониме:   биљке: вења, ђумбир, коров (коров),  паприка, шаргарепа;   животиње: буцов, вижла, гем, кесега, манголица (мангулица)  .      Игра, забава и разонода се означавају лексемама:  кец, мак, чардаш (чардаш), чигра (чигра)  .   З   а називе за родбинске односе имамо пример:   шогор .      Нисмо тематски класификовали вагаш  (усек од колских точкова у расквашеном   путу) и лексему чарда .      Посебно ћемо издвојити глаголе и придеве мађарског порекла: глаголи:  утаначити (утаначити), фирцати (фирцати), профирцати .      придеви:  буцмаст    .   3   .1. На основу овог груписања можемо закључити да је српски језик позајмљи -  вао речи из мађарског језика из културних и функционалних потреба  .    Будући да   попуњавају постојећа празна места у лексичком фонду српског језика (Берић-Ду -  кић 1996:233), многе од позајмљеница су безеквивалентне лексеме  .    Позајмљенице   које се потпуно адаптирају, постају саставни део лексике језика примаоца и по -  нашају се као домаће речи (за разлику од страних речи које чувају сва својства  језичког система из којег су преузете – Мразовић 1996:211)  .    Творбеном и анализом   лексикографских поступака корпуса РСЈ утврдићемо да ли је то случај са мађариз -  мима у српском језику .      4. Како бисмо утврдили какав статус имају мађаризми у савременом српском јези -  ку, постојећем корпусу позајмљеница додаћемо и њихова лексичка гнезда, уколико  су изведене речи забележене у РСЈ и у ОР  .    Да би се реч страног порекла уклопила у   језик прималац, неопходно је да прође кроз неколико видова асимилације (фонет- ску, морфолошку, графичку)  .    Посебан вид морфолошке асимилације је творење   изведеница (Клајн 1967:14) .    Творбена анализа ће нам бити добар показатељ у ком   степену су се ове јединице адаптирале у српском језику, јер се степен адаптирано-  сти позајмљенице у синтетичком језику мери њеном интегрисаношћу у творбени  систем тог језика .    Другим речима, позајмљеница се адаптирала у новом језичком     510   систему уколико је морфолошком асимилацијом промењен њен карактер, те јој је  могуће додати наставак домаће промене (ibid:16)  . С  татистичком анализом нашег   корпуса утврдили смо да је више од 50 % мађаризама послужило као мотивна реч   за даљу творбу .    Пример за речи које нису дале изведенице су:   баканџа, карика, мамлаз, сара, чезе .      Примери за речи мотивисане мађаризмима су:  a .    Глаголи изведени од мађаризама:   -а(ти): дромбуља: дромбуљати -и(ти): бокор (бокор): бокорити се  (бокорити се)  -ова(ти): газда: газдовати  .   б .    Именице изведене од мађаризама груписали смо према њиховом роду:  1) именице мушког рода: -ак: чопор: чопорак  -анин: варош: варошанин (варошанин)  -ар: салаш (салаш): салашар -аш: кочија (кочије): кочијаш, фрула: фрулаш   -ић: џак: џачић  -чић (сложени): лопов: лоповчић (лоповчић),   -лук: газда: газдалук, лопов: лоповлук   -џија: вашар: вашарџија .      2) именице женског рода: -ад: вижла: (вижле): вижлад  -анка: варош: варошанка (варошанка) -арица: газда: газдарица  -ица (моционо): шогор: шогорица   -ица (деминутивно): паприка: папричица,   -ина (аугментативно): коров (коров): коровина (коровина),   -етина (аугментативно): ципела: ципелетина  -чина (сложени): пандур: пандурчина  -штина: лопов: лоповштина (лоповштина)  -ка (моционо): пандур: пандурка  -киња: варош: варошкиња (варошкиња) .      3) именице средњег рода:  -е: вижла: вижле  -анче: варош: варошанче (варошанче)  -че: ашов: ашовче (ашовче)  -инче (сложени суфикс): марва: марвинче  -иште: вашар: вашариште    БОЈАНА  МОЈСИ Л łÊ Ë ô :   МАЂАРИЗМИ  У   САВР ЕМ ЕНОМ   СРПСКОМ   Ј ЕЗИК У . . .     511   -је: бокор (бокор): бокорје  -ство: газдин: газдинство (газдинство),  пандур: пандурство,  хусар (хусар): ху -  сарство (хусарство), ципелар: ципеларство (ципеларство) .      в .    Придеви и прилози настали од мађаризама су:   -ав (уз јотовање): вижла: вижљав  -ански: чарда: чардански -аст: баршун (баршун): баршунаст -овски: мак: маковски (маковски)  -ски10: алас: аласки,    -ни: вашар: вашарни, добош: добошни  -ен(и): марва:  марвени (марвени) .      Прилози вижљаво, баршунасто, бокорасто, варошки (варошки)  настали су   конверзијом придева средњег рода вижљав, баршунаст, бокораст, варошки ( ва-  рошки) .    Једино бисмо пример чопоративно  могли тумачити деривацијом чопор +   -ативно .   4   .1.  У нашем корпусу пронашли смо и примере за сложенице које као компо -  ненту садрже мађаризам  .    То су, пре свега, префиксовани глаголи ( навашарити,   провашарити; загаздити се, нагаздовати се, огаздити се; и сложене именице ( ве-  ликоварошанин, полуварошанин, великоварошанка, полуварошанка ), уз један при-  мер за полусложеницу назор-варошанин .   5. О   но што нас такође интересује јесте лексикографска обрада дефиниција ових   речи у РСЈ  .    Као што смо већ нагласили, речи се позајмљују из других језика из   културних потреба и означавају појмове који недостају, или не постоје у језику  примаоцу, те су многе од позајмљеница безеквивалентне лексеме  .    Да бисмо утвр-  дили да ли је то случај са мађаризмима у српском језику, упоредићемо дефиниције  ових одредница .      5.1.  Лексикографски поступак дефинисања речи је набрајање најважнијих се-  мантичких обележја дефинисане лексичке јединице, која су довољна да би се раз -  ликовала од других јединица 11 . Издвојићемо три главна начина дефинисања који   с  е примењују у РСЈ: описно (1–4), дефинисање путем замене сродним појмовима,   тј .    помоћу синонима (5–10), и дефинисање преко ширег појма12 (11–14), уз четврти   који би био комбинација претходних (15–18)  .   Описно дефинисање је најчешћи вид   дефинисања .  У    вези са позајмљеницама можемо рећи да је описно дефинисање   веома значајно, будући да се на тај начин добија више информација о појму који се  обрађује .    На овај начин истичу се детаљи, и можемо претпоставити да позајмље -  нице које се описно дефинишу немају своје еквиваленте у језику примаоцу  .    С дру-  ге стране, уколико се нека реч дефинише синонимом, или упућује на синоним,    10 Под суфиксом -ски подразумевамо и све његове аломорфе .  11 Згуста 1991:238  .  12 Морамо нагласити и то да се често при избору начина дефинисања морају узети у обзир тип речника   и његов обим; некада просторно нема довољно места те се прибегава коришћењу синонима .     512   поставља се питање њеног опстанка у језику и сврхе постојања  .   Ипак, напоредном   употребом стране и домаће речи постиже се стилско нијансирање (могућност да  се избегне једнолично понављање исте речи), а њиховом опозицијом семантичко  нијансирање (означавање специфичних црта у односу на стандардно значење)13 .   (   1) ам животињска, најчешће коњска опрема за вучу (нпр .    кола, саоница, плуга   и др  .) .  (   2) ашов пољопривредна алатка, шиљата гвоздена лопата за копање и риљање   земље .  (3   ) дромбуља  примитивни народни музички инструмент који се састоји од   мањег металног потковичастог оквира и челичне опруге, језичка који се држи у  зубима а слободни крај се трза прстом и трепери производећи звук .      (4) паприкаш (паприкаш) јело од меса исеченог на комадиће, у соку зачињеним   паприком .      (5) алас рибар, риболовац .   (6   ) битанга нитков, хуља; скитница, пробисвет, пропалица; варалица .      (7) буђелар новчаник .      (8) мамлаз  глупак, блесан, будала, тупавко; сметењак, неспретњаковић, ше -  пртља .      (9) гем зоол .    в    . н   есит14 .   (1  0) крманош в   .   кормилар .   (   11)  баканџа врста тешких окованих, обично војничких ципела  .      (12)  манголица (мангулица) врста свиња (добра за тов)  .      (13)  халов врста рибарске мреже .      (14)  ципела врста обуће која покрива стопало, обично од коже .      (15)  бунда крзнени капут; крзном постављени капут .      (16)  буцмаст  који је пуних округлих образа; пуначак, подебео .      (17)  лопов 1. онај који краде, крадљивац, лупеж; отимач, пљачкаш; преварант,   лупеж . 2. х   ип .    мангуп, лола, препредењак, враголан .      (18)  ројта украсна реса, кићанка .      5.2. С обзиром на то да је у РСЈ највећи број одредница дефинисан описно,   можемо закључити да позајмљенице из мађарског језика које се користе у савреме -  ном српском језику спадају у безеквивалентну лексику .    Много је мањи број мађа-  ризама који имају синониме15 .   5.  3. Додаћемо да РСЈ бележи и синтагматске и фразеолошке изразе у којима је   главна реч мађаризам, а који су толико устаљени у језику да се чују у свакодневном  говору (19–22) .      (19)  бадањ: Изр    .    као из бадња (говорити) дубоким, грубим гласом (говорити) .  (2   0) кец: Изр    . д   оћи као кец на једанаест у прави час, у право време (доћи, поја-  вити се); добро, прикладно бити .       13 Ћупић, Фекете, Терзић 1996:167–168  .  14  У ову групу смо укључили и одреднице које се дефинишу упућивањем на синоним .  15 Описно је дефинисано 80 % одредница  .   БОЈАНА  МОЈСИ Л łÊ Ë ô :   МАЂАРИЗМИ  У   САВР ЕМ ЕНОМ   СРПСКОМ   Ј ЕЗИК У . . .     513   (21)  коров (коров):  Изр   . к  ао коров (ницати, расти) великом брзином (ницати,   расти)  .   ни од корова (некога, нечега) нигде, уопште (некога, нечега) нема .  (   22) чигра (чигра): Изр    .  в   ртети се (играти, поигравати) као ~  брзо, вредно   радити, бити вредан, окретан .      6. Интересовало нас је да проверимо колико се мађаризми, поготово они који при -  падају безеквивалентној лексици и који се користе у свакодневном говору, осећају  као стране речи .    Стога смо корпус проверили у најновијем речнику страних речи   Ивана Клајна и Милана    ши   пке16 . Од 91 лексеме, колико их је у нашем корпусу,   у т  ом речнику није забележена трећина  .   Овај резултат је двосмислен, будући да   не знамо да ли су лексеме које недостају биле део грађе за тај речник, или су изо -  стављене јер их говорници више не осећају као речи страног порекла .      6.1. Да бисмо евентуално расветлили ово питање, претпоставили смо да   фреквенција употребе може утицати (обрнуто сразмерно) на језички осећај за  стране елементе у језику  .    Стога смо мађаризме из нашег корпуса проверили у   Електронском корпусу савременог српског језика, који броји чак 113 милиона речи .      Само мали број лексема се појављује више хиљада пута ( варош, газда, ципела, ло -  пов, паприка), неколико лексема више стотина пута ( салаш, шаргарепа, коров, ва-  шар, кочија, карика), а највећи број мање од триста пута  .    Чак трећина корпуса се   јавља мање од десет пута, од тога лексеме баканџа, вагаш, вижла, гомба, меров,  профирцати, халов, чака и шпан ниједном .    Будући да од фреквентнијих примера   у К–ш    нису забележени само  лопов, коров и паприка, овај резултат није довољан да   бисмо потврдили нашу претпоставку .    С друге стране, непостојање неких лексема   у електронском корпусу може да буде показатељ њихове застарелости  .   7. И   ако је број мађаризама у српском језику мали наспрам броја осталих позајмље -  ница, овај лексички слој је веома важан за укупно сагледавање лексике српског  језика .     У савременом језику је опстало свега стотинак речи мађарског порекла   различите фреквентности употребе  .   7.   1. Анализирајући мађаризме у Речнику српскога језика, који је речник стан -  дардног језика, утврдили смо да су то лексеме које су се акценатски, фонетски,  морфолошки и ортографски прилагодиле српском језичком систему  .    Морфо -  лошком анализом смо утврдили да су усвојене речи махом именице, и то именице  мушког рода .  7.   2. Поредећи речничке дефиниције, утврдили смо да је мали број мађаризама   који имају своје синониме у српском језику  .    Већина је безеквивалентна лексика,   што је један од главних разлога зашто позајмљенице опстају у неком језику17 .    16 Велики речник страних речи и израза (К–ш) .  17 “Домаћи еквиваленти, ако их има, обично и не функционишу као потпуни синоними, сходно   лингвистичком принципу по коме једна од две напоредне лексеме синонимског ранга временом или  поприми другачије значење или се губи  .    Отуда и страна реч на новом терену поприма или посебну   употребну вредност, или издиференцирано семантичко обележје .    Дистинктивне посебности настају   и отуда што се страна реч преузима с наслоном на изворно значење, услед чега се и значењска или  употребна вредност лексеме на нашем терену на свој начин формира, редуцира или специфира,  односно подвргава својеврсним дорадама и изменама, што речима може дати нови квалитет како у  односу на изворне вредности тако и у односу на домаће лексичке алтернативе” (Фекете 1996:55) .     514   7.3.  Творбеном анализом корпуса установили смо да већина речи активно уче -  ствује у процесима деривације, и то већином помоћу суфикса српског језика .   То је   добар показатељ да су се мађаризми потпуно адаптирали у језику примаоцу .    Овој   тврдњи доприносе и чињенице да су многи мађаризми постали део фразеологи -  зама и синтагматских израза и да развијају секундарна (и) фигуративна значења .   Л   итература   Babić, Stjepan (1981), “Stilske odrednice u našim rječnicima”, Jezik 28/3, Zagreb, 79-91 .     Berić-Dukić, Vesna (1996), “Još neki germanizmi u srpskom jeziku severnog Banata”, у: О лексич -  ким позајмљеницама, Градска библиотека Суботица, Институт за српски језик САН У,   Суботица – Београд, 231-234 .      Бугарски, Ранко (1996), “Стране речи данас: појам, употреба, ставови”, у: О лексичким по -  зајмљеницама, Градска библиотека Суботица, Институт за српски језик САН У, Субо-  тица – Београд, 17-25 .      Васић, Вера (1996), “Речи страног порекла у Речнику српскохрватскога књижевног језика”,   у: О лексичким позајмљеницама , Градска библиотека Суботица, Институт за српски   језик САН У, Суботица – Београд, 89-95 .  Ел   ектронски корпус српског језика http://korpus .m   atf .b   g .a   c .r   s/  Zgusta, Ladislav (1991), Priručnik leksikografije , Svjetlost, Sarajevo   Ивић, Милка (1996), “Општи поглед на проблем туђица”, у: О лексичким позајмљеницама ,   Градска библиотека Суботица, Институт за српски језик САН У, Суботица – Београд,   11-16  .  И   вић, Павле (1996), “Завршна реч”, у: О лексичким позајмљеницама , Градска библиотека   Суботица, Институт за српски језик САН У, Суботица – Београд, 407-409 .      Ивић, Павле, Иван Клајн, Митар Пешикан (2004),  Српски језички приручник,  Београдска   књига, Београд   Jerković, Jovan (1996), “Mađarizmi u Rečniku srpskohrvatskog književnog jezika”, у: О лексич -  ким позајмљеницама, Градска библиотека Суботица, Институт за српски језик САН У,   Суботица – Београд, 173-179 .  К   лајн, Иван (1967), “Страна реч – шта је то?”, Зборник за филологију и лингвистику X , Бео-  град  Клајн, Иван (2003), Творба речи у савременом српском језику, Други део, Суфиксација и кон-  верзија, Београд   Клајн, Иван, Милан,    ши   пка (2008), Велики речник страних речи и израза , Прометеј, Нови   Сад   Кристал, Дејвид (1999), Енциклопедијски речник модерне лингвистике,  Нолит, Београд  Mrazović, Pavica (1996), “Germanizmi u govornom jeziku Vojvođana”, у: О лексичким по -  зајмљеницама, Градска библиотека Суботица, Институт за српски језик САН У, Субо-  тица – Београд, 209-240 .      Обратни речник српскога језика, Београд: Матица српска – Институт за српски језик, 2000  .  Р   ечник српскога језика , Нови Сад: Матица српска, 2007 .       БОЈАНА  МОЈСИ Л łÊ Ë ô :   МАЂАРИЗМИ  У   САВР ЕМ ЕНОМ   СРПСКОМ   Ј ЕЗИК У . . .     515   Ристић, Стана (2006), Раслојеност лексике српског језика и лексичка норма , Институт за   српски језик, Београд  Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva II, Matica hrvatska, Zagreb   Српски електронски речник , израдио Милорад Симић  .  Ћ   орић, Божо (2008), Творба именица у српском језику , Друштво за српски језик и књижев-  ност Србије, Београд   Ћупић, Драго, Егон Фекете, Богдан Терзић (1996), Слово о језику I, Партенон, Београд  Фекете,  Егон (1996), “Отпор према туђицама”, у: О лексичким позајмљеницама, Градска би-  блиотека Суботица, Институт за српски језик САН У, Суботица – Београд  Фекете,  Егон, Драго Ћупић, Богдан Терзић (2005), Српски језички саветник ,  Службени   лист Србије и Црне Горе, Српска школска књига, Београд  Filipović, Rudolf (1986), Teorija jezika u kontaktu .    Uvod u lingvistiku jezičkih dodira, Jugoslaven -  ska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb  Hadrovich, László (1985), Ungarische Elemente im Serbokroatischen , Akadémiai Kiadó, Budapest   ши   пка, Данко (1998), Основи лексикологије и сродних дисциплина , Матица српска, Нови   Сад       517       Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić:  Sintaksa u hrvatskim jezičnim savjetnicima 20   .   i   21    .    stoljeća   Jezični su savjetnici, uz pravopis, gramatiku i rječnik kao temeljne jezične priručnike,  važan čimbenik očuvanja norme jezika  .   U hrvatskom jeziku, uz sporadične ne manje   važne savjetodavne članke u drugoj polovici 19  .    stoljeća, jezični savjetnici veću ulogu   dobivaju u 20  .    stoljeću, koje se s obzirom na njihovo objavljivanje, može podijeliti na   četiri veća razdoblja    .  P   urizam se, kao imanentna značajka jezične norme, ogleda i u jezičnim savjetnici -  ma, te će u radu biti riječi i o purističkim strujanjima u svakome od razdoblja .  S   redišnji se dio rada odnosi na opis hrvatske sintakse u jezičnim savjetnicima 20  .    i   21 .    stoljeća .    Činjenica je da je leksik kao najotvorenija jezična razina i najviše podložna   promjenama, pa time i njihovu valoriziranju  .    Sintaktički (često morfosintaktički) opisi   također su dijelom većine analiziranih savjetnika, no ti se savjeti gotovo uvijek odnose  na uvijek iste sintaktičke probleme .  U r   adu se daje pregled najčešćih sintaktičkih značajki koje se opisuju u stoljetnoj   kroatističkoj savjetničkoj literaturi .   K   ljučne riječi:  jezični savjetnici, 20  . s   toljeće, 21 . s   toljeće, sintaksa  .   S   yntax in the Croatian Language Advisors of the 20th and 21 st Century  Language advisors, along with spelling books, grammar books and dictionaries as the  basic linguistic manuals, are important factor in preserving the norms of the standard  language .    The Croatian language advisors gained a greater role in the 20 th century .   Due   to the moment of their publication, they can be divided into four major periods .     The central part of the paper is related to the description of the syntax in the langua -  ge advisors of the 20th and the 21st century  .   K   ey words: language advisors, 20th century, 21 st century, syntax  .   S   avjetnici su jedan od važnijih instrumenata i svjedoka jezične kulture .  P   ojavljuju se tada kad je stanje jezične kulture loše, kad ih to stanje prizove .  (   Barić i sur .    1999:10)    UDK: 811 .163 .42’367 .5 “19/20”  811   .  163   .  42’35 “19/20”     518   Uz povremene ne manje važne savjetodavne članke s kraja 19 .   stoljeća1 jezični savjetnici   veću ulogu dobivaju u 20  .   stoljeću, a njihov je povećan broj rezultat i društvenih (pa i   političkih) čimbenika koji su u mnogome obilježili posljednja dva stoljeća hrvatske po -  vijesti .2  Cilj je ovoga rada utvrditi sintaktičke (često morfosintaktičke) opise u hrvatskim   savjetnicima 20 .   i 21  .   stoljeća .   Pozivajući se na Vlastu Rišner (2006), koja razlikuje če -  tiri razdoblja jezičnoga savjetništva3, pokušat će se utvrditi organiziraju li autori istoga   razdoblja jezične ([morfo]sintaktičke) savjete na jednak način te razlikuju li se njihovi  savjeti od današnjih  .  U k   orpus analiziranih priručnika nisu ušli razlikovnici i kroatistički jezikoslovni   časopisi .   1   . Četiri razdoblja hrvatskoga jezičnog savjetništva4   Prva tri desetljeća 20  .   st  ., u k  ojima djeluju i vukovci Vatroslav Rožić, Nikola Andrić i   Tomo Maretić, obilježio je štokavski purizam .  G   odine 1939 .    započinje drugo razdoblje hrvatskoga jezičnog savjetništva u kojemu   su trag ostavili Marko Soljačić, Kruno Krstić, Petar Guberina, Ivo Frol te mnogi nepot -  pisani autori čije je savjete sakupio i objavio Marko Samardžija 5 . Takvo razdoblje u koje-  m  u se “hrvatski jezik počinje razlikovno određivati prema srpskomu” (Rišner 2006:369)   završava 1944 .    godine .      Zbog nepovoljne jezične politike treće razdoblje jezičnoga savjetništva započinje tek   1964 .    godine djelom Književni jezik u teoriji i praksi Ljudevita Jonkea te traje sve do po -  sljednjega desetljeća 20 .    st .    Osim Jonkea, svojim su savjetima hrvatsku lingvistiku zadu-  žili i Mirko Cerovac, Radovan Vidović, Ivan Brabec, Vida Barac-Grum, Slavko Pavešić,  Zlatko Vince i Dragica Malić .  U p   osljednjem desetljeću 20 .    st .    tiskan je velik broj jezičnih savjetnika različitih au-  tora (npr .    Stjepana Babića, Stjepka Težaka, Mile Mamića i dr  .)   , a na samom kraju stoljeća   (1999 .) i   zlazi i Hrvatski jezični savjetnik skupine autora 6 u izdanju Instituta za hrvatski   jezik i jezikoslovlje  .   Početkom devedesetih godina hrvatsku lingvistiku obilježio je od -  nos hrvatskoga jezika prema srpskome jeziku, a krajem stoljeća te ujedno krajem če -  tvrtoga razdoblja jezičnoga savjetništva sve se više piše i govori o utjecaju engleskoga  jezika .    Takav se jezični purizam nastavlja i u 21  .    st ., v   remenu u kojemu engleski u većoj   ili manjoj mjeri prodire u sve razine hrvatskoga jezika .   1 Npr .   savjetodavni članci Ivana Broza i Tome Maretića .  2 Popis je analiziranih savjetnika dan na kraju ovoga rada .  3 Jezični savjetnici grupirani su prema vremenu objavljivanja te purističkim savjetima zastupljenima u njima  .     (Rišner 2006)  4 Zbog ograničena je prostora ovdje izostavljena analiza sintaktičkih značajki jezičnih savjetnika izdanih   nakon 1990 .   godine .  5 Navedeni su savjeti objavljeni u knjizi Jezični purizam u NDH  .   Savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik   (1993  .)   te u proširenom izdanju Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u NDH (2008  .  ) .  6 Eugenija Barić; Lana Hudeček; Nebojša Koharović; Mijo Lončarić; Marko Lukenda; Mile Mamić; Milica   Mihaljević; Ljiljana Šarić; Vanja Švaćko; Luka Vukojević; Vesna Zečević; Mateo Žagar .   Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić: Sintaksa u hrvatskim jezičnim savjetnicima  . . .     519   2. Prvo razdoblje jezičnoga savjetništva  Prva su tri desetljeća 20  .    stoljeća obilježila tri jezična savjetnika hrvatskih vukovaca   objavljena u nekoliko izdanja .    Na samom početku stoljeća, 1904 .    godine Vatroslav Rožić   objavljuje Barbarizme u hrvatskom ili srpskom jeziku .    Godine 1908 .    i 1913 .    izlaze prošire-  na izdanja Rožićeva savjetnika u kojima autor u naslovu ne bilježi pridjev srpski, pa piše   o Barbarizmima u hrvatskom jeziku .    Godine 1911 .    Nikola Andrić objavljuje dva izdanja   Braniča jezika hrvatskoga, koji, najvećim dijelom, predstavljaju autorov odgovor na jezič -  no stanje u tadašnjim hrvatskim tiskovinama .    Treći savjetnik ovoga razdoblja, Hrvatski   ili srpski jezični savjetnik, djelo je Tome Maretića .  Š   tokavski purizam, jedno od značajnijih obilježja u pristupu hrvatskom jeziku hr -  vatskih vukovaca, ogleda se i u navedenim jezičnim savjetnicima  .    Naime, sva trojica   autora jezične savjete svrstavaju prema pravilu “ima u narodu – nema u narodu”, tj  .    “jest   štokavsko – nije štokavsko” (Samardžija 1993:11) .  P   rvi odmak od vukovskih pretjerivanja radi Nikola Andrić:  I ništa nije tako bolno, nego prevrtati po Broz – Ivekovićevu rječniku, tražeći našu   autohtonu riječ, koje ne možeš nigdje naći  .    Leksikografi naime nisu imali petlje (kuraže),   da je zapišu, jer je – nema Karadžić (Andrić 1911[1997]:20)  .  U    sva tri savjetnika rječnika glavnina jezičnih problema pripada leksičko-seman -  tičkom području . Si   ntaktičkih savjeta nalazimo tek nekoliko  . N   ikola Andrić7 i Vatroslav   Rožić8 pišu pravilo o uporabi negativnoga intezifikatora ni koji se neposredno ispred   negacije zamjenjuje pozitivnim parnjakom i .   Navedeno pravilo nalazi se i u suvremenim   savjetnicima hrvatskoga jezika 9 . Oba autora pišu i o uporabi prezenta  i/  ili futura drugoga   za predbuduće radnje u zavisnim rečenicama10 . Rožić predlaže uporabu prezenta, a A  n-  drić ostavlja izbor između futura drugoga  i prezenta .   U Hrvatskom jezičnom savjetniku    (Barić i sur  .    1999) stoji da se predbuduća radnja u zavisnim rečenicama u kojima ostvare -  nje radnje predikata glavne rečenice ovisi o ostvarenju radnje predikata zavisne rečenice  izriče prezentom kada je glagol predikata zavisne rečenice svršenog vida, te futurom  drugim kada je glagol predikata zavisne rečenice nesvršenog vida  .    Glagol doći , koji u   svojim primjerima (bilješka broj 10) koriste Nikola Andrić i Vatroslav Rožić svršenog je  vida, pa bi u suvremenom jezikoslovlju samo oblik  kad dođeš/ako  dođeš bio prihvaćen .      I danas aktualno pitanje, na koje upozoravaju i vukovci Andrić i Rožić, upotreba je in -  strumentala društva (s prijedlogom s(a)) i instrumentala sredstva (bez prijedloga s(a))11 .  Oba   autora12 pišu o jednakoj uporabi brojevnih imenica, ali Nikola Andrić izostavlja   primjere uporabe .   Osim s predikatnim pridjevom srednjega roda jednine (Samo je dvoje    7 “Ni ne može nikada stajati neposredno pred negacijom .   Dakle: nitko ga i ne sluša” (Andrić 1911[1997]) .  8 “Niti ne (ni ne) na pr .   on ga niti (ni) ne pita; – treba reći: on ga i ne pita” (Rožić 1913[1998]:56) .  9 Npr .   Barić i sur .   (1999) .  10 “Neki, kojima je čistoća jezika deveta briga, pišu: kad ćeš doći, vidjet ćeš .   Kaže se: kad dođeš, ili: kad budeš   došao   . . .”   (Andrić 1911[1997]:36); “Ako ću na pr  .   doći, vidjet ćeš me – nije dobro nego: ako dođem  .   . .”   (Rožić   1913[1998]:9)  .  11 “ .   . .j  er se “s” ne upotrebljava, kad se instrumentalom označuje orudje i sredstvo   .   Pravilno se ovaj predlog   upotrebljava samo kad označuje društvo” (Andrić 1911[1997]:46); “Služiti se s (sa) čime; bolje: služiti se čime:  na pr .    on se služi mojom knjigom, a ne s mojom knjigom” (Rožić 1913[1998]:106) .  12 “Brojne imenice na -ica: dvojica, trojica itd  .   upotrebljavaju se samo onda kad se misli muški rod, a brojne   imenice: dvoje, troje itd .   samo onda kad se misli miješani rod  .   Pr .   Dvojica su došla, ali dvoje je došlo ” (Rožić   1913[1998]:147);     520   položilo ispit), na što upozorava i Vatroslav Rožić, Barić i sur  .   (1999) savjetuju i slaganje   brojevnih imenica dvoje, oboje i sl .   s glagolskim pridjevom muškog roda množine ( Oboje   su bili mladi i veseli ), te, ako se uz njih upotrijebe množinski oblici zamjenica govorne   i sugovorne osobe (koji dolaze u genitivu), također s glagolskim pridjevom u množini  muškoga roda (Nas dvoje smo se jučer sreli) .    Za brojevne imenice dvojica, trojica i sl .    pre-  poruča se slaganje po obliku ( Dvojica su došla), sporadično i smislu13 . Slaganje po obliku   p  reporuča se i u izrazima poštovanja (Vi); Rožić14, kao i suvremeni lingvisti, preporuča   slaganje s predikatnim pridjevom u muškom rodu množine  .   Ipak, suvremeni lingvisti   (Barić i sur  .    1999) ovo pravilo oprimjeruju ne samo zamjenicom Vi  nego i imenicama   koje se upotrebljavaju kao izraz poštovanja (Gospođo, vrlo ste ljubazni)    .  “   Kad je subjekt tuđa riječ (njemačka, latinska i dr  .)   ; onda treba u nas pridjevni pre -  dikat gotovo uvijek složiti sa subjektom u muškom rodu  .    . .” p   iše Vatroslav Rožić .    Nikola   Andrić smatra da se sročnošću stranih leksema “još nitko u našoj nauci nije doticao”  (1911[1997]:16-17) te da se takvi leksemi gotovo uvijek slažu sa subjektom u muškom  rodu .    O utjecaju strane sintakse (u ovom slučaju – germanske) Andrić piše i u primjeru   “Kod nas je ali uloga Blaselova dodijeljena gospodinu O” smatrajući da se veznik ali  u   ovim slučajevima stavlja na prvo mjesto u rečenici te da ga onaj “koji ga stavlja na drugo,  treće itd .    mjesto, misli njemačkom glavom” (1911[1997]:25-26) .  A   ndić piše i o vezniku pošto koji opisuje kao vremenski, a ne uzročni veznik   (1911[1997]:13) .    I u suvremenoj uporabi veznik pošto često se koristi kao uzročni veznik,   pa ne čudi da o takvoj, pogrešnoj uporabi pišu i suvremeni jezični savjetnici15 .  V  lasta Rišner (2006:375) upućuje na Andrićevo razmišljanje o odnosu neosobnoga   i pasivnoga rečeničnog ustrojstva te pravilnosti njihove uporabe ( Kod nas se voda pije,   a nikada se ne pije vodu), čime se i danas nerijetko bavi jezikoslovna kroatistika  .    Sve do   Ljudevita Jonkea 16 takve su konstrukcije bile neprihvatljive  .   Nakon Jonkea, mišljenja su   podijeljena17 .   “Za “obojicu” kad se misli muž i žena, dakle čeljad različnoga roda, već nas je stid pisati  .   To se kaže oboje  .     Obojica kazuje se samo za ljude i životinje muškoga roda, a obje (kao i: dvije, obadvije) samo za imenice  ženskoga roda” (Andrić 1911[1997]:59) .      13 Slaganje po značenju ne može se smatrati standardnim (*Dvojica prijatelja su došli) (Barić i sur .   1999:264) .     Ipak, Barić i sur .   (1997:425) u takvim konstrukcijama uz slaganje po obliku prihvatljivima drže i slaganje po   značenju (Obojica su bili i oženjeni)    .  14 “Predikat koji pripada ličnoj zamjenici za 2  .   lice plurala, mora se udešavati prema gramatici, a ne prema   logici (smislu): dakle prema 2 .   licu plur .   “Vi” ima se slagati i pridjevni predikat; nije na pr .   dobro Vi ste rekao   (rekla), vi ste mislio (mislila) nego Vi ste rekli, Vi ste mislili bez obzira na rod .” (   1913[1998]:146)  15 Barić i sur  .   preporučaju pisanje veznika budući da (u inverziji),  jer, zato što u uzročnim, a  pošto u vremenskim   rečenicama (1999:1113)  .  16 Jonke je o takvim konstrukcijama pisao u Telegramu 1962 .   “Čita se Šenou ili se čita Šenoa” (a spominje ih i   u Jezičnom savjetniku (1964)) .  17 Prije Jonkea jezikoslovci su takve konstrukcije smatrali pasivnima, a nakon Jonkea bezličnima  .   U novije   vrijeme Sanda Ham (2005) smatra da se čak i nekim pasivnim konstrukcijama može pridružiti izravni objekt  (u akuzativu ili genitivu) .    Nikola Andrić, koji smatra da su spomenute konstrukcije pasivne, piše da je glagol   s česticom se  neprijelazan i uza se ne može imati akuzativ (1911[1997])  .    Takvom se mišljenju pridružuje i   Ljudevit Jonke te Tomo Maretić, koji konstrukcije kao što su Pije se vodu naziva provincijalizmima (Maretić  1924) .    Međutim, poslije Jonkea mišljenja su podijeljena  .    Eugenija Barić i sur  .    (1997) takve konstrukcije   smatraju prihvatljivima .    Radoslav Katičić smatra ih oznakom “manje brižna izražavanja” (1986:146), a Josip   Silić i Ivo Pranjković opisuju ih “kao posebnosti razgovornoga i administrativnoga stila” (2005:318) .       Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić: Sintaksa u hrvatskim jezičnim savjetnicima  . . .     521   Posljednji je jezični savjetnik prvoga razdoblja izdao Tomo Maretić  .   Njegov Hrvat-  ski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati našim jezikom  (podnaslovljen  Dopuna Broz – Ivekovićevu “Rječniku hrvatskoga jezika” ) tiskan je 1924 .      godine .    Strukturom nešto drugačiji od prethodnika, ovaj se savjetnik ne zaustavlja na   abecednom popisu riječi i sintagmi za koje treba utvrditi jesu li prihvatljive, tj  .    pripadaju   li novoštokavštini (a ako ne pripadaju – ponuditi rješenje – novoštokavsko, naravno!)  .      Naime, u savjetniku se odvojeno daje popis leksema (leksička razina), popis tvorbenih  morfema (tvorbena razina) te popis sintaktičkih i morfoloških problema  .    U dijelu koji   se odnosi na sintaksu Maretić posebnu pažnju posvećuje sintaksi padeža, pa tako piše o  uporabi genitiva i instrumentala pri čemu navodi da kada imenica u genitivu označava  vrijeme, ne stoji sama, već je združena s drugom imenicom, pridjevom ili zamjenicom,  npr .    “Bog ne plaća svake subote  .    Zato nije dobro: na pr  .    u Zagrebu maja 1920  ., n   ego treba:   mjeseca maja” (1924:199)  .  N   adalje, uspoređujući značenje instrumentala i akuzativa, piše da imenica u in -  strumentalu, koja se upotrebljava bez pridjeva i zamjenica, označava vrijeme i odgovara  na pitanje kada  .    Zbog toga mu nije prihvatljiva rečenica  Mi smo godinama čekali jer   na pitanje kako  dugo valja odgovoriti akuzativnom sintagmom: Čekali smo dvije godi -  ne (1924:199) .    Današnja normativna praksa obje rečenice smatra ispravnima 18 . Maretić   d  alje piše o konstrukciji prijedlog +prijedlog+imenska riječ, koju drži pogrešnom (“zlo bi   bilo: Kupio sam za u Zagrebu zaslužene novce  .    Treba reći za novce zaslužene u Zagrebu”)   (1924:200) .    Takav slijed u hrvatskom standardnom jeziku nije jednoznačno definiran  .      Stariji priručnici navode da do, po, mjesto, osim  mogu stajati ispred prijedložnoga izra -  za, ali ipak “nastoje dobri pisci da po dva prijedloga ne dođu zajedno” (Brabec; Hra -  ste; Živković 1954:155)  .    Novije gramatike hrvatskoga jezika (Barić i sur  .    1995, Raguž   1997) navode da prijedlozi ispred prijedložnoga izraza mogu biti samo do, (u)mjesto, za,   “koji svoje značenje dodaju značenju skupa /…/ ( Stigao je do navrh brda )” (Barić i sur  .      1995:280) .    Od novijih pregledanih priručnika tek Hrvatski jezični savjetnik navodi da je   takav slijed moguć uz određena semantička ograničenja19 .   3   . Drugo razdoblje jezičnoga savjetništva  Godine 1927 .    Nikola Andrić piše članak Koje nam beogradske riječi ne trebaju te time   utire put razlikovnom rječniku Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezi -   U Hrvatskom jezičnom savjetniku  (Barić i sur  .   1999) autori takve konstrukcije ne smatraju ni pasivnima ni   bezličnima, nego drže da su one rezultat ukidanja česte homonimičnosti refleksivnoga pasiva s djelomično  refleksivnim glagolima: Ivan se hvali : aktivno ( sam sebe hvali ); pasivno ( drugi ga hvale ) .    Uporabu objekta   u akuzativu dopuštaju samo onda kad je u predikatu bezlični oblik glagola nepotpuna značenja proširen  infinitivom prijelaznoga glagola (Ivana se moglo vidjeti u gradu) te kada dvoznačnost nije moguće razriješiti   na drugi način, i to samo ako se objekt u akuzativu odnosi na što živo ( Ivana se hvali/Ivan se hvali ) .    Autori   se osvrću i na glagol čitati  za koji drže da se ne pojavljuje u refleksivnom obliku pa nema opasnosti od   dvoznačnosti te je u rečenicama toga tipa uza nj bolje upotrijebiti nominativ: Čita se Krleža  .    Tako se potvrđuje   odgovor na pitanje koje je Jonke postavio u Telegramu 1962 .    godine .    Usp .    Rišner (2007:94-98) .  18 S .   Težak i S  .   Babić pišu da se instrumentalom može izraziti i priložna oznaka vremena te daju primjer   Mjesecima i mjesecima mlate praznu slamu (1992:260); I  .   Pranjković i J  .   Silić pišu da nasuprot iterativnom   instrumentalu, instrumental duga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označuju mjeru  vremena, npr .    čeka satima/danima/tjednima .    . .    (2007:235) .  19 Usp .   Barić i sur .   1999:279-280 .     522   ka Petra Guberine i Krune Krstića (1940  .)20 . Upravo je razlikovni opis hrvatskoga jezi -  k  a prema srpskomu odredio drugo razdoblje jezičnoga savjetništva (Rišner 2006:367)  .     Tome svjedoče i jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik koje je prikupio, pri-  redio i objavio Marko Samardžija (1993  .    i 1998)  .    Od 291 jezičnoga savjeta, koliko ih je   urednik priredio, tek ih se nekoliko odnosi na sintaksu  .    Ovdje izdvajamo savjet o pisanju   instrumentala sredstva (bez prijedloga s(a)) i instrumentala društva ( s prijedlogom s(a))21,   istovjetan onomu Vatroslava Rožića i Nikole Andrića, ali i suvremenom stanju, koji do -  kazuje prožimanje istih savjeta kroz više razdoblja hrvatske savjetodavne prakse .  G   odine 1940 .    izlazi i jezični savjetnik Kako pravilno pisati?  Ive Frola . A   utorova te-  žnja nije bila uputiti na razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika, nego prosječne go -  vornike upoznati s osnovnim jezičnim pravilima  .    Što se sintaktičkih pravila tiče, Frol   piše o redu riječi u rečenici, osobito enklitika, za koje smatra da se, kao i danas, trebaju  pisati iza prve naglašene riječi u rečenici, osim u primjerima u kojima se osjeća stanka u  govoru (Pred dva dana padala je kiša) .    Autor dopušta i primjer Pred dva je dana padala   kiša .    Oba primjera prihvaćena su i danas, a primjer koji Frol odbacuje Pred dva dana je   padala kiša danas je određen kao oznaka govornoga jezika (Barić i sur  .    1999) .    Suprotno   današnjim pravopisnim načelima, Frol piše da se rečenice s veznikom uvijek odvajaju  zarezom (Pošli smo kući, kad smo svršili posao; Kad smo svršili posao, pošli smo kući ) .    Ivo   Frol upozorava i na priloge kamo i kuda 22, koji su se, baš kao i danas, u uporabi često   zamjenjivali  .  V   lasta Rišner u svom radu Hrvatsko jezično savjetništvo u 20    .    stoljeću (2006) ne spo-  minje Frolov savjetnik, a razlog tomu može biti činjenica da savjetnik Ive Frola, premda  vremenski u drugom razdoblju jezičnoga savjetništva, tematski u to razdoblje ne pripa -  da .    Naime, iz prethodnih se redaka može iščitati da djelo Kako ćeš pravilno pisati? nije   razlikovnik, koji je bio karakterističan za rane 40  .    godine 20 .    st .    Svojim jezičnim savjet-  nikom Ivo Frol odmiče se ne samo od jezičnih savjeta karakterističnih za vrijeme u koje -  mu je djelovao (razlikovanje hrvatskoga i srpskoga jezika) nego i od strukture savjetnika  rječnika koji je obilježio dotadašnje 20 .    st .   4   . Treće razdoblje jezičnoga savjetništva  Godine 1964 .    Ljudevit Jonke objavljuje Književni jezik u teoriji i praksi , čije je prošireno   izdanje tiskano već sljedeće godine .    Važnost ovoga djela ističe i Nives Opačić:  Nemojmo zaboraviti, godina je 1964  .! U o   no doba da knjiga o jeziku (k tomu hrvat -  skom!) postane pravi pravcati bestseler bilo je ravno čudu (Opačić 1998:71, prema Rišner  2007:94) .  J   onke preuzima krilaticu Petra Skoka Piši onako kako dobri pisci pišu! odbacujući   dotadašnji stav da treba pisati onako kako narod govori .    U svom se opširnom savjetniku   dotiče i sintakse pa piše da je “u deklinaciji imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva muško -  ga roda koji znače što živo akuzativ jednine jednak genitivu jednine, a u onih koji znače    20 Iako u analizu nisu uključeni razlikovnici, razlikovnik P  .   Guberine i F .   Krstića spominje se da bi se oslikala   jezična politika u doba NDH .  21 Savjet broj 291: “instrumental sredstva (oruđa) bez priedloga , na pr .   pišem perom, a instrumental  družtva   (zajednice) s priedlogom , na pr .   sjedim s bratom” (Samardžija 2008:556) .  22 Kuda označava put, a kamo cilj: “Kuda ideš? Idem Ilicom; Kamo ideš? Idem na predavanje” (Frol 1940) .   Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić: Sintaksa u hrvatskim jezičnim savjetnicima  . . .     523   što neživo akuzativ je jednak nominativu jednine” (1964:126)  .   Takvo pravilo, koje je u   skladu sa suvremenom jezikoslovnom praksom, Jonke oprimjeruje upotrebom skupina  koji/kojeg; kakav/kakvog; prvi/prvoga; najljepši/najljepšeg i sl  .    Kao i Ivo Frol, i Ljudevit   Jonke piše o značenju i uporabi priloga kamo , kuda, dodajući pritom u predmet razma -  tranja i prilog gdje 23 . Razlikuje instrumental sredstva i društva (jezični problem koji se   p  rožima kroz gotovo sve jezične savjetnike 20  .   i 21  .   st .)  , smatra da ne treba izbjegavati   dvostruku negaciju jer “dvostruka negacija ne znači afirmaciju” 24 (1964:141), a umje -  sto danas prihvaćene konstrukcije glagol  trebati+infinitiv25 predlaže konstrukciju glagol   trebati+da+prezent  (Vi treba da dođete u školu u osam sati (1964:138))  .   Svjestan da će to   pravilo mnoge podsjećati na srpski jezik, Jonke zaključuje da tako “govore u onim kraje -  vima gdje je infinitiv na umoru, a to nije slučaj kod nas na zapadu .    U tome je razlika .    Mi   na zapadu sprežemo i glagol trebati, pa govorimo npr  .:    nama trebaju novci, njima trebaju   krediti, vama trebaju savjeti” (1964:138) .  U    normativnom priručniku Hrvatski jezik danas  (1971 .) J   onke ispravlja gramatič -  ki neusklađene primjere koje je prikupio u medijima  .    Opsegom mnogo kraći od svoga   prethodnika, ovaj jezični savjetnik sadrži tek nekoliko sintaktičkih savjeta, sve redom  nabrojanih i u prethodniku .  D   va je jezična savjetnika objavio i Radovan Vidović, i to: O suvremenom stanju naše -  ga jezika masovne komunikacije – Mali rječnik naše suvremene nepismenosti (1968  .),    nje-  govo prošireno izdanje Kako ne valja – kako valja pisati (1969  .) t   e Jezični savjeti (1983  .) .   U    oba izdanja prvoga savjetnika Radovan Vidović jezične probleme dijeli u dva stupca   – lijevi (NE OVAKO) i desni (OVAKO) .    Osvrće se i na neke sintaktičke značajke, sve re-  dom nabrojane i jednako riješene kao i u prethodnim jezičnim savjetnicima, primjerice  veznička uporaba zamjenice koji/kojeg  (neživo/živo); uporaba brojevne imenice  oboje;   razlika u značenju priloga gdje, kamo, kuda; upotreba veznika pošto    .  G   odine 1982 .    Ivan Brabec objavljuje Sto jezičnih savjeta , u kojemu daje i nekoliko   sintaktičkih savjeta .    Piše o značenjskoj razlici oblika kod kuće i kući , gdje kući označava   “finalni (ciljni) dativ: Idem kući”, a kod kuće “mjesto radnje: radim kod kuće” (1982:96) .      Uočava i značenjsku razliku veznika zbog  i  radi, čija se uporaba često zamjenjuje i u   suvremenom jeziku .    Kao i prethodnici, osvrće se na pogrešnu uporabu intenzifikatora   ni ispred negacije  ne .    Piše i o prijedložno-infinitivnoj konstrukciji za + infinitiv koja   “podsjeća na njemački jezik”, a za koju “valja potražiti zamjenu” (1984:108) .    Na zamjenu   upućuju i suvremeni jezikoslovci koji takvu konstrukciju smatraju oznakom razgovor -  noga, publicističkoga i beletrističkoga stila .26   5. Zaključak Iako je u čitavoj stogodišnjoj savjetničkoj tradiciji purizam uvijek bio prisutan, u poje -  dinim razdobljima jezičnoga savjetništva razlikuje se po svojim postignućima  .    Slijedeći    23 Gdje – “u kojem mjestu, na kojem mjestu”; kamo – “na koje mjesto, u koje mjesto”; kuda – “kojim putem,   kojim pravcem” (Jonke 1964:131-132) .  24 Za razliku od Jonkea (1964:172), koji u izrazima ničim neopravdana pogreška ili dani ničim nepomućene   sreće iščitava negativno značenje, današnja jezična praksa u takvim primjerima iščitava afirmativno značenje   (Barić i sur .    1999:276) .  25 Usp .   Barić i sur .   (1999:249)  26 Usp .   Barić i sur .   (1999:248) .     524   podjelu Vlaste Rišner te grupirajući jezične savjetnike u četiri razdoblja, zaključili smo  da u svakom razdoblju dominira određena puristička ideja (koja je rezultat izvanjezičnih  elemenata) .    Autori koji pripadaju istom razdoblju jezičnoga savjetništva savjete nerijetko   organiziraju na jednak način .    Poneki se savjeti prožimaju ne samo kroz pojedino razdo-  blje jezičnoga savjetništva nego kroz čitavo 20 .    stoljeće, primjerice upotreba veznika po-  što u vremenskim rečenicama, sročnost s brojevnim imenicama, instrumental društva/ instrumental sredstva i sl .    Takvi primjeri svjedoci su jezične nebrige koja je zavladala u   20 .    stoljeću .    Kako drugačije objasniti da jezične probleme, koji se u jezičnim savjetnicima   ponavljaju već desetljećima prosječni govornik hrvatskoga jezika do danas nije svladao .   I   zvori   Andrić, N .   (1911[1997]), Branič jezika hrvatskoga , Pergamena, Zagreb  Babić, S .   (1990), Hrvatska jezikoslovna čitanka , Globus, Zagreb  Barić, E .    i sur .    (1999), Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb  Brabec, I .    (1982), Sto jezičnih savjeta, Školske novine, Zagreb  Dulčić, M .    (ur .)   , (1997), Govorimo hrvatski  .    Jezični savjeti, Naklada Ljevak – Hrvatski radio, Za -  greb  Frol, I .    (1940), Kako ćeš pravilno pisati?, Hrvatska naklada, Zagreb  Guberina, P .    (1997), “Zašto možemo govoriti o posebnom hrvatskom književnom jeziku”, Jezik,   časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika  44, br .    5, str .    162-191 .  J   onke, Lj .    (1964), Književni jezik u teoriji i praksi, Nakladni zavod Znanje, Zagreb  Jonke, Lj .    (1971), Hrvatski književni jezik danas, Školska knjiga, Zagreb  Mamić, M .    (1996), Jezični savjeti, Hrvatsko filološko društvo, Zadar  Maretić, T .    (1924), Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati   našim jezikom .    Dopuna Broz-Ivekovićevu “Rječniku hrvatskoga jezika” , HAZU, Zagreb  Matković, M .    (2005), Ah, taj hrvatski! Jezični savjetnik za svakoga, Večernji list, Zagreb  Opačić, N .    (2006), Hrvatski u zagradama: globalizacijske jezične stranputice , Hrvatska sveučilišna   naklada, Zagreb  Opačić, N .    (2009), Reci mi to kratko i jasno: hrvatski za normalne ljude, Novi Liber, Zagreb  Rožić, V .    (1913[1998]), Barbarizmi u hrvatskom jeziku , Pergamena, Zagreb  Samardžija, M .    (1993), Jezični purizam u NDH .    Savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik,   Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb Samardžija, M  .    (2008),  Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u NDH , Hrvatska sveučilišna   naklada, Zagreb  Težak, S .    (1990), Hrvatski naš svagda(š)nji , Školske novine, Zagreb  Težak, S .    (1995), Hrvatski naš osebujni , Školske novine, Zagreb  Vidović, R .    (1968), O suvremenom stanju našega jezika masovne komunikacije – Mali rječnik naše   suvremene nepismenosti , Školski vjesnik, Split  Vidović, R .    (1969), Kako ne valja – kako valja pisati, Matica hrvatska, Zagreb  Vidović, R .    (1983), Jezični savjeti, Logos, Split   Borana Morić Mohorovičić i Anastazija Vlastelić: Sintaksa u hrvatskim jezičnim savjetnicima  . . .     525   Literatura   Babić, S .   (1990), Hrvatski jezik u političkom vrtlogu , Zagreb  Badurina, L ., “  Standardizacijski procesi u 20  .   stoljeću”, internetska stranica Hrvatske slavističke   škole www .   hrvatskiplus  .   hr  Badurina, L ., I .    Marković, K .    Mićanović (2007), Hrvatski pravopis , Matica hrvatska, Zagreb  Barić, E .    i sur .    (1997), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Brabec, I ., M .    Hraste, S .    Živković (1966), Gramatika hrvatskosrpskoga jezika , Školska knjiga, Za-  greb  Drljača Margić, B .    (2009), “Latentno posuđivanje u hrvatskome i drugim jezicima – posljedice i   otpori”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35, br  .    1, str .    53-71 .  F   rančić, A ., L .    Hudeček, M  .    Mihaljević (2005), Normativnost i vošefunkcionalnost u hrvatskome   standardnom jeziku , Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb  Katičić, R .    (2002), Sintaksa hrvatskoga jezika  . T   reće poboljšano izdanje , Globus, Zagreb  Kovačević, M .    (1998), Hrvatski jezik između norme i stila, Nakladni zavod Globus, Zagreb  Maretić, T .    (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika , Matica hrvatska, Zagreb  Opačić, N .    (1998), “Ljudevit Jonke i jezični savjeti”, Svjetlo 1, str .    71-75 .  P   ranjković, I .    (2010), Ogledi o jezičnoj pravilnosti, Disput, Zagreb  Raguž, D .    (1997), Praktična hrvatska gramatika , Medicinska naklada, Zagreb  Rišner, V .    (2006), “Hrvatsko jezično savjetništvo u 20 .    stoljeću”, Hrvatski jezik u XX stoljeću, Ma-  tica hrvatska, str .    367-394 .  R   išner, V .    (2007), “Jezični savjeti Ljudevita Jonkea i suvremena hrvatska norma”, Jezik, časopis za   kulturu hrvatskoga književnog jezika , 54, br .    3, str .    94-104 .  S   amardžija, M .    (1993), Filološki portreti , Matica hrvatska, Zaprešić  Samardžija, M .    (1990), Ljudevit Jonke , Zavod za znanost o književnosti, Zagreb  Samardžija, M .    (2004),  Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika , Hrvatska sveučilišna na -  klada, Zagreb  Silić, J .,    I .    Pranjković (2007),  Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Školska   knjiga, Zagreb  Težak, S ., S .    Babić (1992), Gramatika hrvatskoga jezika  . P   riručnik za osnovno jezično obrazovanje ,   Školska knjiga, Zagreb       527       Iva Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico:  Načini izražavanja dopusnosti u  hrvatskome jeziku   U radu se analiziraju načini izražavanja dopusnosti (koncesivnosti) u hrvatskome stan -  dardnom jeziku .   Dopusnost je kategorija koja počiva na odnosu uzročne uvjetovanosti,   pogodbenosti, suprotnosti i negacije  .    U radu se opisuje na sljedećim sintaktičkim razi -  nama: na razini subordinacije, koordinacije, teksta te na sintagmatskoj razini  .    U analizi   značenja dopusnosti i načina njezina izražavanja prate se opisi u normativnim priručni-  cima hrvatskoga jezika, ali i u stranoj literaturi .      Ključne riječi: dopusnost, uzročni odnos, uvjetni odnos, suprotnost, negacija, subordi -  nacija, koordinacija, tekst, sintagma  .   W   ays of Expressing Concessivity in Croatian  The paper adresses the means of expressing concessivity in Standard Croatian  .    Concessi-  vity is based on relation: cause – condition – opposition – negation .    In this paper conce-  ssivity is described at the level of complex sentence, compound sentence, text and at the  syntagmatic level .    Prescriptive manuals of Croatian language, as well as those of foreign   literature, were used for this analysis of concessive meaning and its means of expressing  .   K   ey words: concessivity, cause, condition, opposition, negation, subordination, co-ordi-  nation, text, syntagma .      0. Uvod Zbog svoje logičko-semantičke kompleksnosti odnos dopusnosti ili koncesivnosti pred -  stavlja jedan od najsloženijih odnosa u hrvatskome jeziku, kao i u ostalim jezicima što -  kavskoga narječja .    Logičko nesuglasje elemenata u dopusnim strukturama očituje se na   svim sintaktičkim razinama – na razini subordinacije, koordinacije, na sintagmatskoj  razini te na razini teksta .      Jezikoslovna se zapažanja o dopusnosti uglavnom zasnivaju na analizama njezina   općega značenja (npr  .    Guberina 1952; Prosoli 1975; Kovačević 1988; Piper i sur  .    2005,   Topolińska 2009) i onih jezičnih razina koje ju najilustrativnije predstavljaju, a kojima se  uglavnom pristupa parcijalno .    Kako je najtipičniji način izražavanja koncesivnosti zavi-   UDK: 811 .163 .42’367     528   snosložena rečenica, toj je sintaktičkoj razini u literaturi posvećena najveća pažnja (npr .     Guberina 1952; Prosoli 1975; Katičić 1986; Milošević 1986; Topolińska 1999; Pranjković  2001; Zvekić-Dušanović 2007)  .    Osim dopusnosti na razini subordinacije, u manjoj je   mjeri analizirana i dopusnost na sintagmatskoj razini (npr  .    Kovačević 1988; Piper i sur  .      2005) .    Na sličan je način kategorija dopusnosti zastupljena i u gramatikama, točnije u   njihovu sintaktičkome odjeljku .    O njoj se najiscrpnije govori u opisu dopusnih zavisno -  složenih rečenica pri čemu se pažnja posvećuje veznicima, česticama (npr  .    suodnosne,   pojačajne) te glagolskim oblicima u surečenicama (npr  .    Raguž 1997; Težak, Babić 2005;   Barić i sur .    2005; Silić, Pranjković 2005) .    Dopusna se značenja, u istome odjeljku, ilustri-  raju i uz pojedine padeže s prijedlozima, kao što su genitiv, dativ i akuzativ (npr  .    Raguž   1997; Težak, Babić 2005; Silić, Pranjković 2005) te unutar klasifikacije veznih sredstava  na razini teksta (Silić, Pranjković 2005)  .    Iznimka je u literaturi prikaz kategorije dopu -  snosti u članku Ive Pranjkovića “Izražavanje dopusnosti” 1 koji, osim opisa općega znače -  nja dopusnosti, donosi sažet opis kategorije na svim sintaktičkim razinama .     Cilj je ovoga rada, oslanjajući se na spomenuta zapažanja o koncesivnosti, analizirati   načine izražavanja dopusnosti u hrvatskome jeziku na četirima tipovima sintaktičkih  odnosa – subordinaciji, koordinaciji, tekstu i sintagmi .    Analizom ekscerpiranih primje-  ra iz korpusa hrvatskoga jezika2 i s interneta pokušat će se utvrditi najtipičniji načini iz-  ražavanja koncesivnosti te eventualna odstupanja od norme (npr .   skraćivanje vezničkih   izraza, uporaba zareza) .    Stoga preuzeti primjeri nisu lektorirani .      1. Opće značenje dopusnosti U središtu je općega značenja dopusnosti značenje ostvarivanja neke situacije koju ote -  žava druga situacija koja biva prevladana, iz čega proizlazi da okvir koncesivnosti čine  ostvarivanje situacije, otežavanje i prevladavanje otežavajuće situacije (Piper i sur  .    826),   što se potvrđuje u sljedećim primjerima:  (1 .1 .) I   ako se toga dana naradio i namučio dosta, te noći Janko nije ipak mogao dugo   zaspati .  (   1 .2 .) S   retni ste zbog pobjede, ali niste svoj posao napravili kako treba .  (   1 .3 .)     . . .z   adobio je brojne posjekotine  .    Usprkos svemu tome, (  .    . .) d   obio je i ovu naj -  važniju – životnu regatu .  (   1 .4 .) U   natoč teškoćama nisu se plašili života .   D   etaljnijom se analizom navedenih primjera može utvrditi da je složenost dopusno -  sti još i veća jer obuhvaća: (a) postojanje neke situacije (napor (1  .1 .)   ; pobjeda (1 .2 .)   ; ozljeda   (1 .3   ); teškoće (1 .4 .)   ); (b) postojanje hipotetične situacije (Janko je zaspao (1 .1   ); dobra igra   (1 .2 .)   ; slabost (1 .3 .)   ; briga (1 .4 .)   ); (c) očekivanje govornika da će situacija (a) prouzročiti   sitaciju (b); d) utvrđivanje da se ostvarila situacija suprotna situaciji (b) (usp .    Piper i sur .      2008)  .    1 Pranjković, Ivo (2001), “Izražavanje dopusnosti”, u: I  .   Pranjković: Druga hrvatska skladnja (Sintaktičke   rasprave), 48-52, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb .  2 Korpus “Hrvatska mrežna riznica” izrađen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje .   I   va Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti    . . .     529   U proučavanju semantike dopusnosti važno je zapažanje Petra Guberine da su u do -  pusnosti izraženi elementi uzroka i posljedice  .3 Promatrajući navedene primjere, može   se uočiti da u svim strukturama postoji svojevrsno uzročno nepodudaranje  .   Označeno   u dopusnim strukturama, koliko god značilo “prepreku” (Kovačević 1988), “zapreku”  (Raguž 1997; Jahić, Halilović, Palić 2004; Težak, Babić 2005) ili “otežavanje” (Piper i sur  .      2005), ne prouzročuje očekivanu posljedicu  .    Na jezičnom su planu u međusobni odnos   dovedeni “posljedica bez svog uzroka i uzrok bez svoje posljedice” (Kovačević 1988:94)  .      Ipak logičko je nesuglasje u navedenim strukturama samo prividno  .    Naime, na posljedi-  cu nije djelovao eksplicirani, nego imanentni uzrok (Prosoli 1975) koji je spriječio djelo- vanje ekspliciranoga uzroka .    Djelujući uzrok nije jezično ekspliciran, ali se podrazumije -  va te je jači i učinkovitiji od ekspliciranoga uzroka .    Kompleksnost kategorije dopusnosti   potvrđuje i značenje suprotnosti sadržano u međusobnome odnosu ekspliciranih sadr-  žaja te negacija, za koju Kovačević (1988) smatra da je najviše doprinijela “prevođenju”  uzročnih u semantički dopusne konstrukcije .4   U primjerima (1  .1 .–  1 .4 .)  , unatoč ekspliciranome uzroku, ostvaruje se situacija su -  protna očekivanju .    Je li to slučaj i u sljedećim primjerima?  (2 .1 .) A   ko i bude osuđen i odsluži kaznu, izaći će i sigurno mi zagorčavati život .  (   2 .2 .)     . . .m   a o čemu mislio, on u stvari uvijek misli na svoju vlastitu smrt .      Analizirajući semantiku dopusnih rečenica (2 .1 ., 2 .2 .)   , očito je kako nije riječ o vezi   dopusnosti i uzročnosti jer zavisne surečenice nisu prepreka ostvarenju radnje glavne  rečenice .    Dopusne surečenice sadrže nedovoljan uvjet, tj .    neizvjesni (hipotetični) uzrok .      Za dopusnost, kao poseban tip pogodbenoga odnosa, važno je da uvjet biva razbijen su -  protnošću jer je posljedica suprotna očekivanoj (Pranjković 2001) .      2. Dopusnost na razini subordinacije Veza dopusnosti, uzročnosti, pogodbenosti i suprotnosti u dopusnim zavisnosloženim  rečenicama razlaže se u Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta Josi -  pa Silića i Ive Pranjkovića (2005)  .    Dopusne zavisnosložene rečenice autori definiraju 5 i   potom opisuju dva načina nastanka dopusnih rečenica  .   Uzročnodopusne rečenice nasta-  ju udruživanjem suprotnosti s uzročnošću, dok uvjetnodopusne nastaju udruživanjem  suprotnosti s uvjetom  .    Za prve su karakteristični veznici i veznički izrazi  iako, mada i    3 Guberina razlaže: “Postoji jedan realizirani uzrok, ali posljedica nije rezultat izrečene ili vidno očitovane   manifestacije, nego jedne više-manje suprotne manifestacije, isto tako moguće, ali neizrečene ili neopažene”  (Guberina 1952:293) .  4 Razlažući ulogu negacije u odnosu uzročnosti i dopusnosti, navodi: “S obzirom na eksplicirani jezički ma -  terijal, koncesivnost je uvijek negacija kauzalnosti : negira se djelotvornost ekspliciranoga uzroka, a samim   tim i kauzalna međuuslovljenost eksplicitno navedenih sadržaja” (Kovačević 1988:95) .      5 Definiraju ih kao “zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne surečenice   unatoč tomu što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne, tj  .   što ne postoje uvjeti za njegovo ostvarenje (…) ili   obratno, tj .    dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne surečenice unatoč tomu što za to postoje uvjeti” (Silić,   Pranjković 2005:349) .    Spomenutu suprotnost objašnjavaju činjenicom da je neke dopusne rečenice moguće   preoblikovati u suprotne .     530   premda te unatoč tome što, usprkos tome što, bez obzira na to što i (n)i pored toga što .   Au-  tori navode i kombinacije glagolskih oblika u surečenicama uzročnodopusnih rečenica .     (3 .1 .) P   remda ima američko državljanstvo, nikada se nije prestao osjećati Hrvatom .      (3 .2 .) I   ako su svjetske burze pozitivno reagirale, summit EU-a ipak nije potaknuo   tečaj eura  (3 .3 .) B   ez obzira na to što se (  .    . .) p   romijenio trener i pola momčadi, neke su navike   ostale iste .  (   3 .4 .) B   ez obzira što proljetna sjetva počinje tek u travnju, primjena novih pravila   već je krenula .   R   ealizirani uzrok u zavisnoj surečenici ne proizvodi očekivanu posljedicu, nego je   iskazana posljedica rezultat imanentnoga uzroka (3 .1 .–   3 .4   ) .    Nalazile se u relaciji s uzroč-  nima ili uvjetnima, dopusne rečenice mogu biti suodnosno ustrojene (3  .2 .)   , pri čemu   uz njih dolaze suodnosne čestice ipak, opet i ali (Silić, Pranjković 2005:349)  .    Kod dužih   vezničkih izraza nerijetko dolazi do skraćivanja, npr  .    bez obzira što skraćuje se u bez   obzira što (3 .4 .) .   S o   bzirom na to da uvjetnodopusne rečenice dijele na realne (stvarne), potencijalne   (moguće) i irealne (nestvarne), što vrijedi i za kondicionalne rečenice, Silić i Pranjković  (2005:350-351) govore o realnodopusnim (4  .1 ., 4  .2 .)   , potencijalnodopusnim (4  .3 ., 4  .4 .)   i i   realnodopusnim rečenicama (4  .5 .) .6 Za prve je karakterističan veznik ako , za druge   veznici ako i kad, a za treće veznik da  .  Svima je svojstvena pojačajna čestica (n)i . Uv  jet-  nodopusne rečenice s veznikom makar, koji može dolaziti samostalno ili s intenzifikato-  rima (4 .4 .)   , autori smatraju specifičnima jer u zavisnoj rečenici dolaze oblici optativa, a o   obliku u glavnoj surečenici ovisi hoće li biti riječi o realnodopusnoj (prezent (4  .2   ), futur   prvi, imperativ) ili potencijalnodopusnoj rečenici (kondicional prvi (4  .4 .)   ) .   (   4 .1 .) A   ko je i bilo malo nedoumica oko snage “malih vatrenih”, pobjede su ih ras -  pršile .  (   4 .2 .) B   itno je da osvajamo bodove, makar pobjeđivali i minimalnim ishodom .  (   4 .3 .) K   ad bi i pokušala uvjetovati cijenu, vjerojatno bi iz Europske unije stiglo upo-  zorenje da to ne čini .  (   4 .4 .)     . . .    s barunom Steinerom usporediti ne možeš, pa makar bio i sto puta barun .      (4 .4 .) D   a smo i bili pozvane, ne bismo došle .   S   lično su organizirane i rečenice s proizvedenim veznicima koji se sastoje od za -  mjeničkih priloga i pridjeva i intenzifikatora ma  i god .    Ovakav se tip dopusnih rečenica   u literaturi naziva pojedinačnim (Raguž 1997:436) ili parcijalnokoncesivnim modelom  (Milošević 1986)  .   (   5 .1 .) M   a kako god se tko ponio prema njemu, ostat će ( .    . .) n   ajveći .    . .   6 Klasifikaciju dopusnih rečenica na uzročnodopusne, realnodopusne, potencijalnodopusne i irealnodopusne   donosi Pranjković u knjizi Druga hrvatska skladnja (2001), točnije u članku Izražavanje dopusnosti (str  . 48-  5  2) .    Pritom razlaže odnose koji su doveli do navedenoga razvrstavanja, a koji su u vezi s već spomenutim   “razbijanjem” uzročno-posljedičnoga i pogodbenoga odnosa .   I   va Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti    . . .     531   (5 .2 .) T  eško je svakoj ženi, čime god da se bavi .  (  5 .3 .)    . . .n  eka odstupi, o kome god se radilo .   O   dnos dopusnosti, uzročnosti, pogodbenosti i suprotnosti sustavno je, uz klasifika-  ciju dopusnih rečenica koja iz toga odnosa proizlazi, opisan jedino u spomenutoj grama -  tici .    U ostaloj se konzultiranoj literaturi dopusnost sporadično povezuje s pogodbenošću   (npr .    Katičić 1986; Mrazović, Vukadinović 1990; Raguž 1997; Barić i sur  .    2005), a da se   pritom dopusne rečenice u vezi s uvjetnima ne klasificiraju kao zasebne strukture  .7 Ne   dovodeći ih eksplicitno u vezu s uvjetnim rečenicama, Palić u Gramatici bosanskoga  jezika za srednje škole , prema veznicima kojima se dopusne surečenice uvode u glavnu   te prema glagolskim oblicima u surečenicama, razlikuje realne, potencijalne i irealne  dopusne klauze (Jahić, Halilović, Palić 2004:439-440) .      U okviru dopusnih rečenica zanimljivo je promotriti i tzv  .    neka-konstrukcije kojima   se bavi Topolińska .    Iznoseći tezu da se radi o posebnome glagolskome načinu koncesivu,   zapaža da se neka-konstrukcije, osim u pogodbenim i namjernim, mogu javiti i u dopu-  snim rečenicama, gdje mogu imati ili hipotetično značenje (6  .1 .) i   li značenje prihvaćanja   poznate činjenice (6 .2 .) (   Topolińska 1999:26-28) .      (6 .1 .) P   a neka i izgubimo, važno je sudjelovati .  (   6 .2 .)     . . .    pa neka i jest (kićena metafora), ali te ljepote još ima .   T   opolińska zaključuje kako  neka u spomenutim konstrukcijama nije veznik, nego   pokazatelj modusa (Topolińska 1999:28) .  G   lagolskim načinima optativom 8 (7  .1 .)   i imperativom 9 (7  .2 .) t  akođer se može izraziti   dopusnost:  (7 .1 .) H   tio ne htio, Bilić i za subotu mora mijenjati početnu jedanaestoricu .  (   7 .2 .) R   adi što hoćeš, meni je svejedno .   3   . Dopusnost na razini koordinacije  O mogućnosti preoblikovanja dopusnih rečenica u suprotne, što je i svojevrsni pokaza -  telj opreke koja se nalazi u srži koncesivnosti, bilo je riječi u literaturi (npr  .    Mrazović,   Vukadinović 1990; Težak, Babić 2005; Pranjković 2001; Silić, Pranjković 2005)  .    Govoreći   o srodnosti dopusnih i suprotnih rečenica, Težak i Babić napominju kako je razlika u  tome što se suprotnost u suprotnoj rečenici izražava nezavisnom surečenicom, dok se  zavisnom surečenicom izražava dopusnost u dopusnoj rečenici (Težak, Babić 2005:273) .      Da je sa semantičkoga i formalnoga aspekta doista tako, potvrđuju sljedeći primjeri:  (8 .1 .) M   orat ćemo uplaćivati u proračun EU-a, ali svoj novac možemo dobiti na -  trag…    7  Uvjetnodopusnim rečenicama bavi se Dušanka Zvekić-Dušanović u članku “O nekim sintaksičko-  semantičkim transformacijama na relaciji: kondicionalnost – negacija – koncesivnost” (2007) .  8 O dopusnoj funkciji optativa govore: Silić, Pranjković (2005:196) .  9 Na imperativne rečenice s dopusnim značenjem referiraju: Mrazović, Vukadinović (1990:537) .     532   (8 .2 .) … n  eće mirno očekivati okršaj sa Švicarcima u gostima, no prednost bi trebala   biti na njihovoj strani .   S   emantičku opreku u primjerima ilustrira suprotnost sadržaja druge surečenice i   onoga koji bi se očekivao na osnovi izrečenoga u prvoj surečenici .  “   Surečenice  ta-  kvih rečenica nemaju paralelno ustrojstvo i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenji -  vati, a da se značenje ne promijeni” (Silić, Pranjković 2005:325) .      Veznici suprotnih rečenica, kod kojih je kontrast (opća suprotnost) zasnovan na lo-  gičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti, jesu ali i no  .    Veznik a  obično povezuje   surečenice paralelnoga ustrojstva (9 .1 .)   , pa se stoga one mogu međusobno zamjenjivati  .      Ipak, u primjerima u kojima je veznik  a zamjenjiv veznikom ali  (9 .2 .)    surečenice ne mogu   zamijeniti mjesta bez promjene značenja .    U njima je kontrast zasnovan na dopusnosti .   (   9 .1 .) T   ata mlati milijune, a ona konobari da prehrani sina  (9 .2 .) …   ne održava nastavu, a prima plaću .   D   opusnost je na razini koordinacije moguće izraziti i asindetskim strukturama:  (10 .1 .) P   onovno tražili Antoniju, ništa nisu pronašli  (10 .2 .) N   ekad sam se švercala u tramvaju, nisu me uhvatili .   N   epodudarnost sadržaja među surečenicama ostvarena je suprotnim implicitnim   rečenicama, koje su uglavnom preuzete iz naslova pojedinih novinskih članaka .    Iskoriš-  tavanje asindetske struktukture pritom doprinosi stilskoj obilježenosti iskaza .   4   . Dopusnost na razini teksta  Organiziranjem rečenica u tekst jedna rečenica nekom od svojih sastavnica može upu -  ćivati na drugu rečenicu .    Zamjenjivanje manjih ili većih tekstnih cjelina i upućivanje na   njih vrši se upućivačko-zamjenjivačkim konektorima koji se dijele prema svojim znače -  njima (Silić, Pranjković 2005:359-363) .    Dopusnim se konektorima ono što je prethodno   izneseno proglašava preprekom koja, međutim, ne uzrokuje očekivanu posljedicu  .    Naj-  češći su dopusni konektori ipak, međutim, no, unatoč tomu, usprkos tomu, uza sve to, bez  obzira na to, (i) pored toga, (i) kraj toga, uza sve to, svejedno, bilo kako bilo itd .   (   11 .1 .) A   precijacija kune može samo pridonijeti smanjenju inflacije (…)  .    Usprkos   tomu, Hrvatska narodna banka (…) nastoji spriječiti jake oscilacije tečaja .  (   11 .2 .) G   ovornik zna da se njegov strah može i izvanjski primijetiti pa ga i to dodat-  no plaši .    Unatoč svemu tome, javno istupanje je nužno .  (   11 .3 .) … g   rube procjene govore da je potrošena već polovica budžeta (  .    . .) .    Uza sve to,   na lokalnoj razini vlasti opet vlada SDS .  (   11 .4 .) Č   estitam domaćim nogometašima na pobjedi ( .    . .) .    Svejedno, mislim da penal   dosuđen u prvom poluvremenu nije postojao .   Iva Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti . . .     533   Konektori unatoč tomu, usprkos tomu, bez obzira na to, (i) pored toga i (i) kraj toga   mogu biti pojačani zamjenicom sav (11 .2 .) k  oja naglašava brojnost otežavajućih okolno-  sti koje su ponukale na očekivanje da će se dogoditi nešto što je u suprotnosti s realizi -  ranim .    Iznevjereno je očekivanje (Topolińska 2009:112) u podlozi i ovakvih dopusnih   konstrukcija .    Na pravopisnome je planu zanimljivo što većina ekscerpiranih primjera s   dopusnim konektorima dolazi sa zarezom  .    Tako je i u primjerima (11  .1 .–   11 .3 .) .    “Zarezom   se ne odvajaju vezna sredstva na razini teksta ili tekstni konektori bez obzira na položaj  u rečenici” (Badurina i sur  .    2007:65) .    S obzirom na to da konektori osim vezne uloge   mogu imati i modalnu (npr .    ipak, svejedno), odnosno da u isto vrijeme mogu povezivati   sadržaje dviju rečenica i govoriti o stavu govornoga lica prema sadržaju rečenice (11  .4 .)   ,   odvajaju se zarezom  .   5   . Dopusnost na sintagmatskoj razini  Koncesivnost je u hrvatskome jeziku moguće izraziti i prijedložno-padežnom konstruk -  cijom .    Dopusno je značenje sadržano u konstrukcijama s genitivom, dativom i akuza -  tivom, pripadajućim im prijedlozima i prijedložnim izrazima te odgovarajućim leksič -  kim sadržajem .    Takve konstrukcije imaju adverbijalnu funkciju u rečenici .    Kada je riječ   o ovakvome tipu izražavanja dopusnosti, može se reći da se situacija koja se ostvaruje  izražava predikatnim izrazom, situacija koja je prepreka njezinu ostvarivanju izražava  se imenicom u adverbijalnome imenskom izrazu, a sam odnos prevladavanja prepreke  izražava se prijedlogom u tom imenskom izrazu (Piper i sur .    2005:826) .  K   oncesivno značenje mogu sadržavati i rečenice s glagolskim prilogom sadašnjim, i   to isključivo s njegovim negiranim oblikom .    O njima se može govoriti i kao o prilozima   koji sadržavaju tzv .    voljni efektor (Kovačević 1988) .  5   .1. Genitivni prijedložno-padežni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava  Analiza prijedložno-padežnih izraza započinje s genitivom koji se, uz instrumen -  tal, može okarakterizirati kao padež konekcije  .    Naime, semantički gledano, njegova je   uporaba uvjetovana temeljnom predodžbom o povezivanju dviju inače zasebnih pojava  po nekom specifičnom odnosu .    Genitiv je, također, padež oko kojega se grupira i najveći   broj najrazličitijih prijedloga te se tim prijedložno-padežnim vezama izriču prostorni  odnosni, vrijeme, partitivnost, agens, stupnjevanje, uzrok, svrha, prisutnost jednoga poj -  ma u sferi drugoga, karakterizacija, odmjeravanje i sl .    Genitiv je, osim toga, i padež koji   je, dijakronijski gledano, jedini doista proširio svoje uporabno polje dok ostale padeže  karakterizira intenzifikacija osnovnoga značenja i, samim time, sužavanje njihova se -  mantičkog polja (Ivić 1957) .  G   enitiv može imati funkciju koncesivnoga determinatora kojim se rečenična predi-  kacija određuje s obzirom na okolnost tipa dopuštanje (Piper i sur .    2005:170) .    Kao što se   vidi u primjerima, ovaj genitiv dolazi  s prijedlozima koji primarno označuju prostornu   blizinu i adlokalnost, dakle, prostornu adverzativnost .    To su prijedlozi pored, kraj, kod, i   preko .    Kako im je dopusno značenje sekundarno, može se zaključiti da je riječ o nespeci -  jaliziranim permisivima (Pranjković 2001:25) .    Treba napomenuti da se prijedlozi pored  i   (po)kraj najčešće pojavljuju u obliku vezničko-prijedložnoga spoja i pored, i (po)kraj  kao   što je vidljivo u sljedećim primjerima:   (12 .1 .) I p   okraj tih i mnogih drugih uspjeha, Šeparović je nekada pravio pogreške .     534   (12 .2 .) I p  ored niza reformi, talijanska škola ne može dosegnuti razinu ostalih ra -  zvijenih zemalja  .   K   oncesivno se značenje ovih prijedloga može potvrditi preoblikovanjem u zavisno-  složenu rečenicu s dopusnom klauzom koristeći neki od spomenutih dopusnih veznika  ili konektora    .10  Prijedlog kod (često i prijedlog kraj) popraćen je obveznim kvantifikatorom sa zna-  čenjem velikoga broja ili količine (toliko, tolikih, svih, svih tih i sl .)  :   (13 .1 .) S   am je vrag savjetovao ocu i materi da me baš tako okrste kod toliko drugih,   pametnijih imena .  (1   3 .2 .)    Ali i kraj svih crnih strana i svih nevolja naših sela moramo u svome seljač -  kom narodu gledati ono što je on uistinu, htjeli mi to ili ne htjeli .   U p   rimjeru (13 .2 .) d   opusnost je pojačana i dopusnim optativom .      Prijedlog mimo u funkciji koncesiva pojavljuje se u kombinaciji s imenicama red ,   običaj, pravo, odobrenje, odluka, dogovor u genitivu, dok prijedlog preko dolazi samo uz   imenicu volja (Piper i sur .    2005:171), što pokazuju sljedeći primjeri:   (14 .1 .) P   reseljenje se neopravdano oduljilo, a mimo dogovora se preuzimala tehnička   oprema na servis . . .  (   14    .   2 .)    Condoleezza Rice našla se preko volje u središtu pažnje .   M   eđu veznike koji posjeduju koncesivni potencijal i dolaze uz imenicu u genitivu,   ali im primarno značenje nije u domeni prostorne adverzativnosti, ubrajaju se protiv ,   bez i umjesto  .    Prijedlog protiv  u rečenici se pojavljuje popraćen imenicama volja , želja   i uvjerenje, dok se prijedlog bez najčešće pojavljuje kao vezničko-prijedložni spoj i bez:   (15  .1 .)    Čitatelj je i protiv svoje volje osuđen na vlastitu prosudbu .  (1   5 .2 .)    Usred Zagreba, i bez dozvole za rad, posluje tvornica s raspadajućim vodo -  vodom .   P   rethodni bi se primjer (15 .2 .) m   ogao preoblikovati u dopusnu klauzu .11  Prijedložno-padežni izraz bez razloga  semantički je ekvivalent prilogu bezrazlož -  no  koji u primjeru (15  .3 .) i  ma i funkciju dodatnoga komentara govornika (Kovačević   1988:98):   (15 .3 .)        . . .    dr .    Brstilo drži da se Hrvatska bez razloga našla na meti histerije .    . .   O   značujući ono što je očekivano, ali nerealizirano, prijedlog umjesto  iscrpljuje svoj   koncesivni potencijal u kombinaciji s imenicom u genitivu ili veznikom da:    10 Iako je postigao te i mnoge druge uspjehe, Šeparović je nekada pravio pogreške; Bez obzira na to što je   proveden niz reformi, talijanska škola ne može dosegnuti razinu ostalih razvijenih zemalja .  11 Usred Zagreba, premda nema dozvolu za rad, posluje tvornica s raspadajućim vodovodom .   I   va Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti    . . .     535   (15 .4 .) Z  lo se ne pobjeđuje zlom: na taj način, zapravo, umjesto pobjede nad zlom,   imamo pobjedu zla .  (   15    .5    .)    Žena, umjesto da ga posluša, ( .    . .)   , pođe za njim i stane ga nešto moliti i zakli-  njati .   5.   2. Dativni prijedložno-padežni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava  Sljedeći je padež dativ koji se u funkciji koncesivnoga determinatora javlja prije svega   sa specijaliziranim prijedlozima, tzv .    permisivima ili koncesivima, kojima je dopusnost   primarno značenje, a to su usprkos i unatoč te prijedlog protivno (Pranjković 2001:49) .   (   16 .1 .) U   sprkos brojnim sponzorima koji prate Janičinu karijeru novaca nikad nema   dovoljno .  (   16 .2 .) U   natoč teškoćama nisu se plašili života .  (   16 .3 .) N   jezina slobodoumna narav očitovala se već u tome što je protivno želji rodi -  telja upisala Akademiju .    . .   D   ativ u koncesivnome značenju dolazi i s prijedlogom nasuprot:   (17 .) N   asuprot očekivanjima Ina neće povećati cijene benzina na svojim crpkama .   Z   animljiv je različit opis značenja navedenih prijedloga u gramatikama hrvatskoga   jezika .    Tako se npr  .    u Praktičnoj gramatici hrvatskoga jezika  Dragutina Raguža (1997)   prijedlozima unatoč i usprkos  daje dopusno-suprotno značenje, dok se nasuprot  uopće   ne dovodi u vezu s dopusnošću, već isključivo sa suprotnošću, i to onom prostornom .    U   Gramatici hrvatskoga jezika namijenjenoj osnovnom jezičnom obrazovanju (Težak, Ba -  bić 2005) govori se o adverbijalnoj mjesnoj funkciji prijedloga nasuprot, dok se u kontek -  stu dopusnosti opet spominju samo usprkos  i unatoč .    Jedino se u  Gramatici koju potpisu -  ju autori Silić i Pranjković (2005) govori o koncesivnoj dimenziji prijedloga nasuprot  za   koji se napominje da po preporukama norme primarno dolazi s dativom, a sekundarno s  genitivom .    U većini se gramatika u kontekstu ovih prijedloga govori i o tzv .    poslijelogu,   tj .    situaciji kada prijedlog zauzima mjesto nakon imenice:      (   18 .) O   n je ( .    . .) l   ajavcima usprkos, izgledao kao da je napravljen od samih suhih šlji-  va . . .   5.   3. Akuzativni prijedložno-padežni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava  Iako je i ovdje riječ o primarnome značenju prostornosti, prijedlog uz  također su -  djeluje u izgradnji struktura s koncesivnim, kao svojim sekundarnim značenjem  .    Pritom   se najčešće pojavljuje uz zamjenicu sav u akuzativu različitih rodova čime se intenzivira   dopusno značenje:  (19 .1 .) Č   elnici Hrvatskog boksačkog saveza (HBS) zaista se trude .    . ., a   li ni uz sav nji-  hov trud stanje se nije puno poboljšalo   (19 .2 .) D   a ste vi otišli, ja bih uz svu svoju veselu ćud plakala .    . .     536   (19 .3 .) T  o su ljudi onih kvaliteta (  .   . .) k  oje ne može uz sve svoje duševno naprezanje   da shvati .   A   kuzativ se u funkciji koncesivnoga determinatora, međutim, ne navodi samo s pri -  jedlogom uz, već i s prijedložnim izrazom bez obzira na (Piper i sur  .    2005:234),  koji je   već spomenut kao jedan od dopusnih konektora  .    Za akuzativ u službi priložne oznake   dopuštanja navodi se i prijedlog uza (Težak, Babić 2005:206, 257) kao još jedan nespeci- jalizirani permisiv čija je uporaba jednaka onoj prijedloga uz:   (20 .1 .) U   za sav trud izvođača i muzikalno sviranje solistice, nije dosegao željeni cilj .      Prijedlog uza javlja se najčešće kao dio konektora tipa uza sve što , uza to sve što i sl .      (11  .3 .) .   5.   4. Priložne sintagme i glagolski prilozi za izražavanje dopusnosti  Na sintagmatskoj razini i glagolski prilog sadašnji može biti nositelj dopusnosti  .    Kao   što se vidi iz primjera (21 .1 .–   21 .3 .)   , glagolski prilog označuje situaciju koja se prevladava   da bi dopusnost bila ostvarena (Piper i sur  .    2005:829) .    Među onima koji se najčešće po -  javljuju u navedenoj ulozi, prilozi su i priložne sintagme ne obazirući se na , ne obraćajući   pažnju (pozornost) na, ne osvrćući se na, ne uzimajući u obzir, ignorirajući i sl .      (21 .1 .)     . . .d   jeca instinktivno trče za njima ne obazirući se na promet .  (   21 .2 .) N   e obraćajući pozornost na okupljene, izrekli su glasno sve što su mislili .  (   21 .3 .) I   gnorirajući upozorenja da bi mogao biti ubijen, taj je novinar (  .    . .) u   spio raz-  govarati s Bin Ladenovim čovjekom .    . .   Na   ravno, u toj se funkciji uz podršku odgovarajućeg semantičkog okruženja mogu   naći i drugi glagolski prilozi kao u sljedećem primjeru:   (21 .4 .) O   ni žele brzo riješiti problem najčešće i ne shvaćajući složenost postupka  .   M   eđu ove se nositelje koncesivnoga modusa mogu svrstati i prilozi koji sadržavaju   takozvani voljni efektor, tj  .    voljnu odluku predstavljenu kroz volju, htijenje ili namjeru   lica (Kovačević 1988:96) .    Tu je riječ o prilozima kao što su  nehotice, tj    . ne   hotično ili nena-  mjerno, a njihova se uloga koncesiva može ilustrirati sljedećim primjerima:   (21  .5 .   ) Trčeći za bjeguncem, policajac ga nehotice ranio iz pištolja .  (   21 .6 .   ) Popisivač nenamjerno pogriješio  .   U n   avedenim primjerima riječ je o “razaranju” kauzalne uvjetovanosti volje/htijenja    i posljedice obilježene glagolom  .    Dopusnost izraženu glagolskim prilogom moguće je   transformirati u koncesivnu klauzu kao potpuni semantički ekvivalent .12   Ovom je tipu dopusnosti srodna već spomenuta struktura s prilogom bezrazložno,   tj .    s imenskom sintagmom bez + razloga (15  .3 .) .    12 Trčeći za bjeguncem, policajac ga je ranio iako to nije htio; Popisivač pogriješio premda mu to nije bila   namjera / premda nije namjeravao   .   I   va Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti    . . .     537   6. Zaključak Kao jedan od najslojevitijih odnosa u sintaksi, i uopće u jeziku, kategorija dopusnosti  sadržava istovremeno elemente uzročnosti, pogodbenosti, modalnosti i suprotnosti  .    Sin-  taktički ju je moguće izraziti na razini sintagme, koordinacije, subordinacije i teksta  .      Zbog svega navedenog ne iznenađuje velik broj radova koji se bavi bilo njezinim općim  značenjem ili pojedinačnim problemima unutar neke od spomenutih razina  .    Proučava-  njem literature zapažene su velike razlike u nazivlju, kategorizaciji dopusnih značenja,  klasifikaciji dopusnih struktura itd .    Može se zaključiti da najiscrpniji uvid u ovu katego -  riju s aspekta subordinacije pruža Gramatika hrvatskoga jezika  (2005) autora Josipa Si -  lića i Ive Pranjkovića, dok je dopusnost na razini prijedložno-padežnog izraza i priložne  sintagme najviše prostora dobila u Sintaksi savremenoga srpskog jezika  (2005) Predraga   Pipera i sur .    Jedan je od ciljeva pisanja ovoga rada bilo i stjecanje uvida u zastupljenost   dopusnosti u jeziku pri čemu je poslužio korpus hrvatskoga jezika Hrvatska mrežna ri -  znica .       538   Literatura   Badurina i sur .   (2007), Hrvatski pravopis , Matica hrvatska, Zagreb   Barić, E .   i sur .   (2005), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Guberina, P .    (1952), Povezanost jezičnih elemenata , Matica hrvatska, Zagreb  Ivić, M  .    (1957-58), “Sistem predloških konstrukcija u srpskohrvatskom jeziku”, Južnoslovenski   filolog 22, 141-166  .  J   ahić, Dž ., S .    Halilović, I .    Palić (2004), Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole , Dom štampe,   Zenica  Katičić, R .    (1986), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika , JAZU, Globus, Zagreb  Kovačević, M .    (1988), “Koncesivnost kao posljedica negacije kauzalnosti”, Filologija 16, 93-100  .  M   ilošević, K .    (1986), “Sintaksički postupci za iskazivanje koncesivnih relacija u složenoj rečenici   u srpskohrvatskom jeziku i semantička struktura koja se pri tom ostvaruje”, Naučni sastanak  slavista u Vukove dane 15/1, 33-47    .  M   razović, P ., Z .    Vukadinović (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance , Sremski Kar-  lovci – Novi Sad  Piper, P .    i sur .    (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika  . P   rosta rečenica , Institut za srpski jezik   SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, Beograd  Pranjković, I  .    (2001), Druga hrvatska skladnja  .    Sintaktičke rasprave , Hrvatska sveučilišna nak -  lada, Zagreb  Prosoli, A .    (1975), “Dopusne rečenice (O prividnosti razbijene subordinacije)”, Suvremena lingvis -  tika 12, 21-25  .  R   aguž, D .    (1997), Praktična hrvatska gramatika , Medicinska naklada, Zagreb   Silić, J ., I .    Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Školska   knjiga, Zagreb  Težak, S ., S .    Babić (2005), Gramatika hrvatskoga jezika , Školska knjiga, Zagreb  Topolińska, Z  .    (1999), “O srpskim neka -konstrukcijama u funkciji rečeničnih argumenata”,   Južnoslovenski filolog  55, 21-28  .  T   opolińska, Z .    (2009), Makedonski ~ polski . G   ramatička konfrontacija 9 . N   egacija, MANU, Skopje  Zvekić-Dušanović, D .    (2007), “O nekim sintaksičko-semantičkim transformacijama na relaciji:   kondicionalnost – negacija – koncesivnost”, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku  1-2, 271-279  .   Iva Nazalević Čučević i Jelena Cvitanušić Tvico: Načini izražavanja dopusnosti . . .     539       Lidija Nerandžić-Čanda: Tvorba i tvorbene  kategorije deverbativnih imenica  u savremenom srpskom jeziku   U radu se analiziraju tvorbeno-semantičke osobine deverbativnih imenica i njihovo raz- vrstavanje na tvorbene kategorije .   Polazni nam je stav da su one celovita klasa imeničkog   sistema i na tvorbenom i na semantičkom planu  .    Rad predstavlja izvod iz moje doktorske   disertacije .  R   azvrstavanje deverbativnih imenica na tvorbene kategorije: nomina actionis , no-  mina agentis, nomina loci , nomina instrumenti direktno je proisteklo iz značenja ovih   imenica: ime radnje, vršilac radnje, mesto gde se vrši radnja, sredstvo pomoću kog se vrši  radnja .    Unutar tvorbenih kategorija, na bazi sufiksa, razmatrali smo i zasebne tvorbene   tipove .   K   ljučne reči: tvorba, tvorbene kategorije, deverbativne imenice, savremeni srpski jezik .   F   ormation and Categories of Deverbative Nouns in the   Contemporary Serbian Language Separating deverbative nouns in a separate directory group we have seen in fact that they  all have a verb (verb)  .    By the terms verbal noun and deverbative noun, we implied that   every noun is derived from a verb .      Within each of these four categories a sinonimic suffix was recorded  .    The number of   suffixes that participate in the formation is equivalent to the number of the constituent  types    .   K   ey words: formation, formation categories, deverbative nouns, the contemporary Ser -  bian language .   1. U o   kviru srbistike temelji izučavanja tvorbe reči postavljeni su u gramatikama Vuka   S . K   aradžića, Đure Daničića, Stojana Novakovića .  V   uk u monografiji “ Главна свршавања суштествителни и прилагателни имена   у српском језику”1 svoju građu izlaže prema sufiksima (77 imeničkih sufiksa), tvorben -   1 Prvi put štampano u Danici za 1828 .   стр .   1-135 .   Preštampano u Скупљеним граматичким и  полемичким   списима, knj .   druga, sv .   2, Beograd, 1894-1895, str .   291-370 .   UD   K: 811    .   163    .   41'367    .   622  811    .   163    .   41'373    .   611     540   im osnovama, tvorbeno-semantičkim kategorijama .   Kao primere Vuk, ponegde, navodi   i nemotivisane reči .   Tako npr .   uz sufiks -ar navodi i menice: litar, vepar, uz sufiks -ulja:   bakulja, ambulja, uz sufiks - džija: adžija .    U slučajevima kada nije mogao utvrditi kat -  egoriju osnove stavljao je napomenu: “од коријена (различног значења)”    .  U I   storiji oblika (1874:1-2) Đ .    Daničić o razlikovanju korena i osnove piše: “Облици   постају од основа и наставака  .    Сваки облик има свој наставак, већ ако га је изгубио   или се замјенио другим обликом; а основа је својим облицима исте ријечи иста, већ  ако која ријеч у ком облику узима другу основу  .    По томе разлике између једнога   облика и другога исте ријечи долазе од њиховијех наставака, а разлика између  једнога облика исте ријечи и истога облика друге ријечи долазе од њиховијех  основа, и то од крајњег гласа у основи и његова слагања с наставком” и даље: “    .    . .у г   лагола, у којих у словенским језицима свагда к основама онаким како у њима   гласе, приступају наставци, доста ће бити да се само наставци покажу заједничким  гласовима” .    O složenim nastavcima piše (1876:6): “Сложени се наставци могу   разликовати од више наставака који један за другим стоје у основи тијем што се  значења које има ријеч с једнијем од више наставака мијења наставком који за њим  иде премда има ријечи с више наставака у којима се така промјена већ не осјећа, а  у сложенијех наставака нема тога, него сложен наставак својим дијеловима свијем  као један значење подупире” .      I Stojan Novaković (1895:59-141) ističe osnove kao nosioce značenja  .    Autor jasno   razgraničava koren od osnove .    Za osnove kaže: “Неке су постале од корена дометањем   наставка и снажењем коренова самогласника” (1895:60)  .    “Неке нити имају наставка,   нити се што од самогласником од корена разликује, и по томе су сасвим једнаке с  кореном .    Такве су већином основе од глагола прве врсте као што су: пи-, ли-, би-,   пек-, рек-, чу- и др .”  P   rvi koji se šire bavio glagolskim imenicama u srbistici je Aleksandar Belić  .    Pišući o   glagolskim oblicima, a u vezi sa infinitivom, A  .    Belić (1941:24) kaže da je i sam infinitiv   po poreklu imenica i da kao takav ima samostalnost upravo zato što je imenica .    Na dru-  gom mestu (1941:87) dodaje: “Глаголска именица и јесте самостално употребљени  облик глаголског безвременског партиципа”  .    Na primeru imenice nosač  A .    Belić uka-  zuje na stalnu etimološku vezu sa glagolom i pored menjanja funkcije (od jedne katego -  rije nastala druga kategorija) .    Ovakve reči ne menjaju vezu sa značenjem one kategorije   odakle su potekle “обележавајући извесне односе између онога што им даје нова  функција, нова категорија речи, и онога што су оне значиле у старој категорији”  .      Međutim, u jezičkom razvitku imamo težnju ka individualizovanju, npr .    imenica kovač   ne znači više samo radnika, odnosno onoga koji kuje, nego znači i zanatliju  .    Onoga kome   je to zanimanje .    Ipak, ovde se još uvek ne može govoriti o individualizaciji u onom smi-  slu u kom su to npr  .    imenice: ruka, noga  .    Ali, kada imenica kovač označava vrstu ribe,   onda već možemo govoriti o tome da je ona postala neproduktivna i individualna reč .  U v   ezi s glagolskim imenicama važno zapažanje vezano za našu temu je i ono o   mogućnosti da se glagolskom imenicom izvedenom od nesvršenog glagola mogu dobiti i  konkretna značenja, npr .    oranje (u značenju vršenja glagolske radnje i u značenju ono što   je njom postignuto) .    Po A .    Beliću, izvedene glagolske imenice predstavljaju produžavanje   one epohe kada još glagolski oblici nisu bili gotovi: “Она је, по мом мишљењу, значила  безвременско приписивање глаголске радње као особине” (1941:84) .    Belić (1941:85)    Lidija Nerandžić-Čanda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom . . .     541   navodi da su one nastale u ono vreme kada je značenje glagola bilo bezvremensko glagol -  sko – participsko, ali je odnos glagolskih imenica dobio izgled pretvaranja jedne vrste  reči u drugu time što se glagolska reč oslobodila vremenskog momenta i dobila osobine  “условно реализоване самосталне речи сталне радње као особине”  .    Glagol upotre-  bljen bez vremenske oznake znači imenicu, navedeni su primeri: hvalа, p ộ ј = pevanje  .   P   o A  .    Beliću, izvedene glagolske imenice predstavljaju produžavanje one epohe kada   još glagolski oblici nisu bili gotovi u svom docnijem obliku i kada se glagolska reč još  mogla slobodno upotrebljavati  .    “Она је, по мом мишљењу, значила безвременско   приписивање глаголске радње као особине” (1941:84) .      Т .    Maretić (1963:293) razlikuje dve vrste korena: jedni koji znače radnju ili stanje   kakvi su npr .    бер-, да-, греб-, крад-, прет-, ста- itd .    i zove ih glagolski ili verbalni ko -  reni .    Od njih postoje ne samo glagoli već i druge reči, npr  .    berač od korena ber- .    Druga   vrsta korena su zamenički ili pronominalni od kojih su postale zamenice i poneke druge  reči, npr .    prilozi .    “Glagolskijeh korijena i riječi od njih postalijeh ima mnogo više nego li   zamjeničkijeh korijena i njihovijeh riječi” (1963:293)  .    Korenite se reči ne mogu izjednači -  ti, po T .    Maretiću, sa razumevanjem prostih, neizvedenih reči  .    Po autoru je tako beračica    izvedena reč, a berač korenita .    T .    Maretić je ukazao i na monovalentnost i polivalentnost   sufiksa .      Radosav Bošković je u svojoj monografiji Razvitak sufiksa u južnoslovenskoj jezičkoj   zajednici је, kao i u drugim svojim radovima, izložio svoje učenje o tvorbi reči i prikazao  metod tvorbeno-semantičke rekonstrukcije i tvorbeno-semantičkog razvoja  .    U centru   autorovog učenja o tvorbi reči nalazi se sufiksacija  .    Sufiks je znak diferencijacije dveju   reči .   M   ihailo Stevanović (1975) prvi je koji je u srbistici upotrebio termin TVORBA   REČI, u svojoj opisno-normativnoj gramatici, dvotomnom Savremenom srpskohrvats -  kom jeziku .    Ovaj termin je nakon Novosadskog književnog dogovora potisnuo tradicio-  nalni termin: građenje reči .      U Tvorbi riječi u hrvatskom jeziku Stjepan Babić poglavlje Tvorba imenica (1986:49-  328) podelio je na četiri odeljka, prema sufiksima  .    Ova monografija je opisno-analitički   prikaz na osnovu rečničke građe  .    U prikazu sufiksa obuhvaćena je i značenjska razno -  likost sufiksa  .    Analiza pojedinačnih sufiksa razvrstana je prema vrstama osnova  .    Uz   sufikse koji učestvuju u tvorbi deverbativnih imenica stoji: Prikaz tvorbe od glagolskih  osnova .  P   rva srpska monografija o tvorbi reči je Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku   Ivana Klajna, u kojoj je dat pregled sufiksa po obliku, značenju i upotrebi .  N   i novije gramatike i priručnici za srpski jezik u kojima je zastupljena podela imen -  ica po značenju ne pokazuju doslednost pri izdvajanju glagolskih imenica, kako ukazuje  B .    Kovačević (2009:495-501) .    Ponegde, kao kod D .    Klikovac (2004)2, one se svrstavaju u   apstraktne, ali se, uz napomenu o njihovoj posebnosti, nazivaju glagolskim  .   D .   Letić, J .     Vuksanović (2003) 3 glagolskim imenicama nazivaju samo one izvedene sufiksom -nje  .     Kod M .   Stevanovića pod glagolskim se imenicama podrazumevaju i one izvedene sufik-  som -će, odnosno dijahronijski, one koje su izvedene sufiksom -je  .    U gramatikama D  .       2 D .   Klikovac, Граматика српскога језика – за основну школу, Beograd, 2004 .  3 Letić, D ., J .   Vuksanović, Српски језик и књижевност од 5 .   до 8 .   разреда основне школе, Beograd, 2003   .     542   Klikovac (2004) 4, M .   Nikolić i dr  .   (2003)5, Ž .   Stanojčić, Lj .   Popović (2004) 6 pod terminom   glagolske imenice podrazumevaju se one kojima označavamo radnju, stanje, zbivanje, a  koje su izvedene od glagola različitim sufiksima, a ne samo sufiksom -nje .      Milica Radović-Tešić i Vesna Lompar su u “Bibliografiji radova iz tvorbe reči (1950-  2000)” 7 dale pregled štampanih i stručnih tekstova iz ovih oblasti nauke o jeziku  .   Božo   Ćorić8 je izradio bibliografiju iz oblasti tvorbe reči zaključno s oktobrom 2007  .   koja   sadrži 432 bibliografske jedinice .     Naše sagledavanje deverbativnih imenica poklapa se s poimanjem glagolskih imeni -  ca u širem smislu, odnosno deverbativna imenica = izvedena imenica koja za osnovinsku  reč ima glagol .    Razvrstavanje deverbativnih imenica na tvorbeno-semantičke kategorije   imalo je otežavajuću okolnost, naime imenice nomina actionis celokupnim svojim reg -  istrom pripadaju deverbativnim imenicama, u svim svojim tvorbenim tipovima, dok  imenice nomina agentis ,  nomina loci ,  nomina instrumenti mogu imati i neku drugu   vrstu reči za osnovinsku  .    One, dakle, samo pojedinim svojim tvorbenim tipovima pri -  padaju registru deverbativnih imenica  .    Ipak, brojne potvrde u sve četiri tvorbene kat -  egorije osnov su nam za izdvajanje ovih imenica u zasebnu imeničku grupaciju u okviru  imeničkog sistema jer sve one za osnovinsku reč imaju glagol, što i jeste njihova osnovna  i najvažnija zajednička karakteristika  .   2. N   omina agentis. Imenice kojima se označava vršilac radnje mogu se razvrstati prema   najproduktivnijim tvorbenim tipovima:  2.1. Tvorbeni tipovi deverbativnih nomina agentis 1    .  g   lagolska osnova + -ač (plivač, šaptač)  2 .  g   lagolska osnova + -lac (čitalac, rukovodilac)  3    .  g   lagolska osnova + -ac (lovac, pisac)  4 .  g   lagolska osnova + -lo (strašilo , oklevalo)  5    .  g   lagolska osnova + -lja (tkalja, pralja )   6 .  g   lagolska osnova + -telj (spasitelj, snimatelj)  7    .  g   lagolska osnova + -ar (čuvar, pisar)  8 .  g   lagolska osnova + -aš (blebetaš, klepetaš)  9    .  g   lagolska osnova + -iša (hvališa, platiša)  10 .     g   lagolska osnova + -uša (blebetuša, klepetuša)  11 .     g   lagolska osnova + -ant (zafrkant, zavitlant)  12 .     g   lagolska osnova + -ator (imitator, klasifikator)  13 .     g   lagolska osnova + -er (maser, graver)  14 .     g   lagolska osnova + -ist(а)  (abolicionist(а), reformist(а))  15 .     g   lagolska osnova + -džija (tabadžija, muvadžija)  Među pobrojanim primerima ima onih kojima se označava i muško i žensko lice: za -  frkant, zavitlant, koje su hibridne formacije, tj .    imaju tvorbenu osnovu glagola domaćeg    4 D .   Klikovac, Граматика српскога језика – за основну школу, Beograd, 2004 .  5 M .   Nikolić i dr .   Језик и језичка култура за други разред средње школе, Beograd, 2003 .     6 Ž .   Stanojčić, Lj .   Popović, Граматика српскога језика , Beograd, 2004 .  7 Naš jezik XXXIII/3-4, Beograd, 2000, str .   326-333 .  8 Božo Ćorić, Gralis projekt Karl-Franz univerzitet, Grac, 2007 .   L   idija Nerandžić-Čanda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom    . . .     543   porekla i strani sufiks, a ima i onih pre svega izvedenih sufiksom -lo: strašilo , oklevalo,   koje takođe mogu da označavaju i muško i žensko lice, a domaćeg porekla im je i osnova  i sufiks .   3   . Nomina loci. U kategoriji imenica kojima se označava mesto gde se vrši radnja izdvo -  jili smo sledeće tvorbene tipove:  3.1. Tvorbeni tipovi imenica nomina loci 1    .  g   lagolska osnova + -onica (čitaonica, gostionica)  2 .  g   lagolska osnova + -ionica (perionica, štedionica)  3    .  g   lagolska osnova + -lište (odmaralište, trkalište)  4 .  g   lagolska osnova + -ik (vidik, branik )  5    .  g   lagolska osnova + -nik (hodnik, zimovnik)  6 .  g   lagolska osnova + -lo (belilo,9 pojilo)  7   .  g  lagolska osnova + -ište (zimovište, svratište)  4. Nomina actionis .  Status imenica nomina actionis u okviru deverbativnih imenica   najstabilniji je, jer im one pripadaju svojim celokupnim registrom  .   Razumljivo je što su   one i najbrojnija kategorija deverbativnih imenica .  4   .1. Tvorbeni tipovi imenica nomina actionis  1    .  g   lagolska osnova + -nje (letenje, blistanje)  2 .  g   lagolska osnova + -je (čitanje, raspeće)  3    .  g   lagolska osnova + -će (svanuće, usksnuće)  4 .  g   lagolska osnova + -ba (berba, borba)  5    .  g   lagolska osnova + -nja (šetnja, vožnja)  6 .  g   lagolska osnova + -ak (izlazak, početak)  7    .  g   lagolska osnova + -ež (grabež, palež )  8 .  g   lagolska osnova + -aj (događaj, uzdisaj)  9    .  g   lagolska osnova + -lo (rasulo, opelo)  10 .     g   lagolska osnova + -ancija (govorancija, petljancija)  11 .     g   lagolska osnova + -acija (adaptacija, devalvacija )  12 .     g   lagolska osnova + -aža (gnjavaža , makljaža)  13 .     g   lagolska osnova + -ø (otpis, izvoz)  5. Nomina instrumenti. Deverbativne imenice iz kategorije nomina instrumenti  najma-  lobrojniji su, a izdvajaju se sledeći tvorbeni tipovi:  5.1. Tvorbeni tipovi imenica nomina instrumenti  1    .  g   lagolska osnova + -ivo (sečivo, streljivo )  2 .  g   lagolska osnova + -ak (plovak, valjak)  3    .  g   lagolska osnova + -ljka (pisaljka, štipaljka)   4 .  g   lagolska osnova + -lo (belilo, gladilo)  5    .  g   lagolska osnova + -lica (mahalica, gladilica)  6 .  g   lagolska osnova + -ač (brijač, žarač)  7    .  g   lagolska osnova + -ača (drljača, povezača)  8 .  g   lagolska osnova + -ator (kondenzator, dezinfikator)   9 Videti pod: nomina instrumenti , sufiks -lо .     544   6. Zaključak Izdvajanje deverbativnih imenica u zasebnu imeničku grupu videli smo u činjenici da  sve one za osnovinsku reč imaju glagol (verb)  .    Istovetna tvorbena osnova polazišna tačka   nam je za izdvajanje ovih imenica u zasebnu grupu  .    Pod terminom glagolska imenica,   kao i pod terminom deverbativna imenica podrazumevali smo svaku imenicu koja je  izvedena od glagola .    U izjednačavanju termina pošli smo od vrste reči u tvorbenoj osno -  vi .    Pod pojmom deverbativna podrazumevali smo svaku imenicu koja za osnovinsku reč   ima glagol .    Ovakvim pristupom termin deverbativna imenica hijerarhijski je nadređen   terminu glagolska imenica .      U okviru svake od četiri navedene kategorije evidentirana je sufiksna sinonimičnost  .      Broj sufiksa koji učestvuju u tvorbi ekvivalentan je broju tvorbenih tipova .   Lidija Nerandžić-Čanda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom . . .     545   Literatura   Babić, Stjepan (1986), Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku , Nacrt za gramatiku, Djela   JAZU 62, Zagreb  Belić, Aleksandar (1949), Савремени српскохрватски књижевни језик , II, Наука о грађењу   речи, Beograd  Belić, Aleksandar (1962), Историја српскохрватског језика, knj .    II, Речи са деклинацијом, Be-  ograd  Bošković, Radosav (1978), Развитак суфикса у јужнословенској језичкој заједници , Odabrani   članci i rasprave, CANU, Titograd   Ćorić, Božo (1988), Вук и творба речи, Naučni sastanak slavista u Vukove dane 17/1, 193-198 .  Ć   orić, Božo (2008), Творба именица у српском језику, Beograd  Karadžić, Vuk (1969), “Главна свршавања суштествителни и прилагателни имена у Српском   језику”, u: Sabrana dela Vuka Karadžića, knj .    VIII, Beograd, 233-321 .  K   lajn, Ivan (2003), Творба речи у савременом српском језику (други део суфиксaција и конвер-  зија), Beograd  Maretić, Tomo (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika , Zagreb (Tvorba reči: 299-420) .  M   arojević, Radmilo (2000), “Творба ријечи у српском језику”, Prilozi nastave srpskohrvatskog   jezika i književnosti I, Banja Luka, br .1   -2, 49-55 .  M   atijašević, Jelka (1991), Модели у творби речи и развитак језика , Naučni sastanak slavista u   Vukove dane 20/2, 335-343 .  N   ikolić, Miroslav (2000), Обратни речник српскога језика , Beograd, XVI+1394 str .  N   ovaković, Stojan (1894), Српска граматика, Beograd  Peco, Asim (1987), Творбени процеси у области српскохрватских оријентализама , Naučni   sastanak slavista u Vukove dane,16/1, 83-92 .  R   adić, Prvoslav (1995), Из проблематике творбе речи у српском књижевном језику, Normati-  vistički aspekt, Znamen, 2, Filozofski fakultet u Petrinji, Petrinja, 47-56 .  S   tanojčić, Živojin (1999), Појединачно и збирно у плуралском значењу неких именица са су -  фиксом -је, Četvrti lingvistički skup “Boškovićevi dani”, CANU, Podgorica, 55-62 .  S   tanojčić, Ž ., L   j .    Popović (2000), Граматика српскога језика  .    Уџбеник за I, II, III и IV разред   средње школе .    Sedmo izdanje, Beograd  Stevanović, Mihailo (1981), Савремени српскохрватски језик ( Граматички системи и књи -  жевнојезичка норма) I, Beograd       547       Марина Николић: Диферентивно  степеновање у сложеним реченицама  савременог српског језика*1   Циљ рада јесте да се утврди и покаже како су организоване сложене реченице који -  ма се изражава степеновање као разлика, односно да се опишу реченице са зна -  чењем диферентивног степена у систему сложених реченица савременог српског  језика .    Због бројности врста и подврста таквих реченица пажња је усмерена пре   свега на њихова главна значења и основне облике њиховог изражавања  .   К   ључне речи: степеновање, диферентивност, сложена реченица, српски језик .   D   ifferential gradation in compound sentences in the contemporary Serbian language  General criteria of a gradation in a language concerns the differentiation of phenomena  which are the same (equation) from those which are not (differentiability)  .    Phenomena   which are graded as different (e .    i .    not the same) can be more precisely graded according   to the abstract scale position (below/above), and/or according to the distance level that  one phenomenon has in relation to another (proximity/distance)  .    Gradation based on   universal quantification (total difference in gradation) reveals itself as a difference  .    These   criteria apply to different language phenomena and subsystems that more or less directly  represent the meaning of gradation including the subsystem of compound sentences,  which is the main subject of this project .    The main aim of the project is to establish and   show the organization of compound sentences which define the gradation as a differen -  ce, e .    i .    to describe deferential sentences in the system of compound sentences of con -  temporary Serbian language .    The attention is directed primarily to their main meaning   (and basic forms of their expression), bearing the length of the scientific article in mind .   K   ey words: gradation, differentiability, complex sentence, the Serbian language .   *  Рад представља измењено и скраћено друго поглавље ( Сложене реченице са значењем степена )   ауторкине докторске дисертације под насловом  Категорија степена у систему сложених реченица   савременог српског књижевног језика  .    Чланак је настао у оквиру пројекта “Опис и стандардизација   савременог српског језика” (ев .    бр .    178021) који финансира Министарство просвете и науке Републике   Србије .   UD   K: 811    .   163    .   41'27: 004    .   738    .   5     548   1. Општи критеријум степеновања у језику јесте разликовање појава које су исте   (еквативност) од оних које нису исте (диферентивност)  .   Степеновањем речени -  цама са д и ф е р е н т и в н и м  (нееквативним) значењем реферише се о различитој  испољености неког својства у различитим ситуацијама или у истој ситуацији у  промењеним околностима (временским, узрочним, условним и др  .) .    Такве речe -  нице можемо поделити на реченице са значењем опште диферентивности и на  реченице са значењем посебне диферентивности  .    Реченице са значењем о п ш т е   д и ф е р е н т и в н о с т и  реферишу о различитом степену испољености неког обе -  лежја у ситуацијама означеним деловима сложене реченице без одређенијег сте -  пеновања тог својства, док код реченица са значењем  посебне диферентив -  н о с т и ,   поред значења различитог степена испољавања истог својства израженог  деловима такве сложене реченице, постоје и нека ужа значења степена  .    Разлика   која се степеновањем констатује може бити испољена као слаба, јака или најјача  разлика међу ситуацијама и односима у њима који се пореде .   2   .1. Општа диферентивност  као адверзативност најпре се реализује кроз а двер-  зативне (с у протне) реченице .    Оне означавају неједнакост или неподударност   између ситуација означених предикативним деловима таквих реченица, на при -  мер: Јеврем је гледао у Милоша, али Милош није гледао у Јеврема, а сви су гледали   у њих двојицу (С    .    Велмар Јанковић, Дорћол); Део казне који је осуђени издржао по   ранијој осуди урачунава се у нову казну, а време проведено на условном отпусту  не урачунава се ( Кривични законик); Насиље осудили  сви, али нико не указује на   кривце (Политика 2001); Колико пута мислиш да видиш све, а оно испадне да ниси   видео ништа .    (Љ .    Симовић, Хасанагиница) .    Основни везници адверзативних ре -  ченица су а и али .    Такве реченице (формално) исказују неједнакост у најопштијем   смислу, тј .    без ужег степеновања разлике која се констатује, али се може закљу -  чити да се, у зависности од везничких средстава, квантификатора, рестриктора,  синтаксичког структурирања, лексичког значења, или контекста, та разлика може  изразити као мања или већа .1  2.2. Концесивност увек подразумева разлику, те се допусне реченице могу   укључити у оне реченице са значењем степена за изражавање опште диферентив- ности, на пример: Иако имам властити стан, плаћам подстанарство јер сам и сама   избеглица ( Политика, 2000), а степен те диферентивности зависи, као и у прет -   1  У традиционалним граматикама није уобичајено доводити у везу значења адверзативних реченица   са значењем градационих и компаративних реченица  .   Довођење у везу адверзативних и градаци -  оних реченица на основу градације, односно категорије степена, ипак сматрамо оправданим  .    Ако   већ адверзативне реченице (или већи њихов део) изражавају да постоји разлика између садржаја  две пропозиције које повезују, и ако се разлика (диферентивност, неједнакост) схвата као једно од  значења степена, онда тако схваћена адверзативност припада тако схваћеном степеновању  .    Свако   успостављање разлике или супротности између појмова базирано је на њиховом поређењу, а уколико  поређење постоји, очигледно је да постоји и степеновање .    Дакле, категорију степена у адверзативним   реченицама тумачимо као поређење по супротности, или супротстављености .    Или, најшире схваће-  но, степен представља постојање опште разлике међу предикатским јединицама у напоредносложе -  ној реченици .    Иако постоје примери формално адверзативних реченица код којих нема значења раз-  лике, па тиме ни степена, код правих, типичних адверзативних реченица адверзативност показује и  могућност њихове парафразе помоћу ‘за разлику од’, на пример, Она свира, а он пева .    → За разлику од   ње, која свира, он пева .   МАРИНА  НИКО ЛИЋ :  ДИФЕР ЕНТИВНО    СТЕ П ЕНОВА ЊЕ   У    С ЛО ЖЕНИМ     Р ЕЧ ЕНИЦАМА     САВР ЕМ ЕНОГ    СРПСКОГ    Ј ЕЗИКА     549   ходном случају од везника, значења, контекста и сл  .     шт  о се кондициона лни х   реченица тиче, иако их неки 2 сматрају диферентивним, кондиционалности ди -  ферентивност није иманентна, већ је контекстуално условљена, на пример: Чак  и ако данас буде усвојен, преднацрт споразума на стотинак страница неће бити  потписан у Ници, због времена потребног за његову коначну редакцију и превод,  сазнаје се из извора блиских француском Председништву (Политика, 2001) .      2.3.  Ексцесивност је један од видова исказивања диферентивности, а када је   реч о реченицама, постоји посебан тип зависносложене реченице – ексцесивне  реченице – формиране од управне реченице у којој је наведен ексцесивни сте -  пен (особине или појаве) и клаузе којом се одређује чега се та ексцесивна особина  или појава тиче .3  У управној реченици постоји реч чија се особина може јавити у   већем или мањем степену, уп .   Одвећ сам стар да се дадиљи умиљавам, сувише зрео   да сад будем ђак .   (М .    Капор, Зое) .    То су најчешће придеви, прилози и глаголи, али   се може десити да то буде и именица, која је у функцији именског дела предиката  или апозиције и има квалификативну функцију  .    Уз такву именицу подразумева   се придев у значењу ’велики’, на пример: Исувише је господин да би себи допустио  тако недолично понашање .   С   тепен особине, код ексцесивних реченица, чини сметњу за реализацију про-  цеса означеног зависном реченицом, те се може закључити да ексцесивне рече -  нице несумњиво улазе у ред реченица са значењем степена  .    Ове реченице нису   стилски обележене и веома су фреквентне .      2.4. Општу диферентивност, као подврсту степеновања, исказују к о м п а р а -  тивне  диферентивне  реченице са везницима него  што/да и неголи, као и   компаративне реченице с интензификатором и то више и везником    него .     У поменутим реченицама компаративна клауза одређује придев или прилог у   компаративу који се налази у структури управне реченице, на пример: Лауш је био  суров, чак и више него што сам очекивала (Д  .    Ненадић, Доротеј); За те 4 године   само је за закуп механизације потрошено око 73 милиона евра више него што је  планирано ( Инсајдер, 21 .    2 .    2011); Нисам му поверио како ме је захватило борбено   расположење, и то више према гостима него  према келнерима .    (Р Кузмановић, Од-  мор)    . О   вај тип реченица уврстили смо у групу оних које изражавају компаратив -  ност као подкласу опште диферентивности  .   3   .1. Посебна диферентивност спецификована као слаба неједнакост изражава   се компаративним реченица ма сличности које су структурно једнаке ком -  паративним реченицама у ужем смислу с тим што се код првих (мала) разлика  експлицира увођењем корелатива са значењем сличности, односно слабе неједна-  кости, слично или сличан, или скоро исто, готово исто, приближно исто и слично,   на пример: Он је рекао да је то било слично као да је обложен бетоном (Политика,   2002) .    Као и оне које изражавају еквативност и компаративне реченице за искази-  вање диферентивности нису посебно функционално и стилски маркиране, и, како  је корпус показао, могу се јавити у различитим стиловима и њиховим жанровима  .   2 Пипер 2009 .     3 Пипер 2003, Поповић 1977 .     550   3 .  1 .  1 .  Ек  спланативне реченице, као и компаративне, могу поред еквативних   имати и симилативна значења  .   У том случају експланативне реченице служе за   означавање различитих начина реализације сличних ситуација, тако да се другим  предикатским делом сложене реченице први део реинтерпретира избором дру -  гачијих облика изражавања, било развијенијим интерпретирањем, било сажи -  мањем .    Дакле, ради се о сличним садржајима, те такве реченице изражавају низак   степен разлике међу предикацијама које се пореде  .    Ове реченице структурно су   сродне са експланативним еквативним реченицама, док су разлике углавном се -  мантичке природе  .  П   редикативни делови у таквој сложеној реченици повезани су речима и изра -  зима с везничком функцијом односно, (а) прецизније (речено), (а) тачније (речено),   тако рећи , (а) једном речју, речју, (а) укратко, (а) наиме и друго, на пример: Он   говори о српском књижевном језику и његовим историјски регионално-конфен -  сионалним варијететима,  односно говори о конфесионалним варијантама (Б  .    То-  шовић, Контрастивна проучавања); Свет је памтио ту кућу, по јаблановима који   су, однекуда, били заостали, крај ње, тако рећи били зарасли у њеном крову (М  .      Црњански, Сеобе 2); На територији самог Рима нису смеле да се налазе наоружане   трупе, другим речима прелазак те реке значио је грађански рат (РТС, 2010); Кључ -  но питање је какав исход нас чека, или боље речено , шта урадити да реформе буду   успешне? (Нин, 2002); Умножавањем епархија стекао би се бољи увид у рад свеш -  тенства и живот верника, једном речју – [стекао би се бољи увид] у целокупни црк -  вени живот (Политика, 2010)  .  3 .2 .1 .    Значење јаке неједнакости карактеристично је за гра да ционе рече-  нице јаке неједнакости које одликује некорелативни везник а камоли/некмо -  ли .    Ове реченице структурно су затворене, двочлане структуре и инверзија делова   није могућа .    У првом делу такве сложене реченице истиче се јак или слаб степен   испољености нечега, што је још више (или још мање) испољено у ситуацији о којој  обавештава други део реченице  .    Оваквом конструкцијом се други члан истиче   имплицираним поређењем са првим чланом, уп  .    У новине се, по тим правилима,   не пакују ни кобасице, а камоли  свеже месо (Данас, 2009); А да не говоримо о ради -  ологији, за коју је заиста… па сваки лекар је човек, зна да је погубан и сваки месец,  а камоли година (Утисак недеље 20 .    3 .    2011) .    И у овим реченицама честа је употреба   појачивача значења (интензитета или важности) интензификатора и/ни .      На основу корпуса, може се закључити да су реченице с везницима а камоли  и   а некмоли експресивно обележене, па се појављују само у оним стиловима у којима   је то допуштено  .    Дакле, реченице овог типа често се срећу у књижевноуметнич -  ком стилу, разговорном, и у публицистичком, док се готово никад не срећу у науч -  ном и административном стилу .      3 .2 .2 .    Значење јаке неједнакости изражава се и гра да ционим реченица-  ма јаке неједнакости с тим да се у њима највећа разлика у степену изражава  (делимично или потпуно) фразеологизованим конструкцијама ( а) . . . д   а (ни/и) не   говоримо / не помињемо у форми другог поредбеног корелата  .    Често је присуство   интензификатора чиме се истиче степен разлике; ове реченице стилиски су обеле -  жене и одлика су разговорног стила, али се могу наћи и у оним жанровима других  стилова који допуштају афективност и субјективност .       М АРИНА  Н ИКО ЛИЋ :  Д ИФЕР ЕНТИВНО    СТЕ П ЕНОВА ЊЕ   У    С ЛО ЖЕНИМ     Р ЕЧ ЕНИЦАМА     САВР ЕМ ЕНОГ    СРПСКОГ    Ј ЕЗИКА     551   3 .2 .3 .   Градационе реченице са значењем додатног степена пред -  стављају структурно засебан тип компаративног степеновања са значењем јаке  неједнакости, на пример: Оне се пажљиво негују,  а још више козметичким сред -  ствима истичу своју лепоту  .    ( Политикин магазин );  Учесници догађаја, и поред   поднетих страдања, нису желели да се мире са тим, а још мање да признају своју  грешку (Православље, часопис)  .  О   ве реченице карактеристичне су по некорелативном везничком изразу у   чијем је саставу обавезан интензификатор још  (упућује на додатно степеновање) и   квантификатор, морфолошки у облику компаратива (упућује на степен више, од -  носно мање испољености неке ситуације изнете другим делом сложене реченице) .      Овај тип реченица није емоционално маркиран, стилски је неутралан, те се може  наћи у свим функционалним стиловима српског језика .  3 .3 .1 .    Најјача неједнакост изражава се сложеним реченицама са суперлатив -  ним значењем  . С   уперлативне  градационе  реченице  као формално обе -  лежје имају супротни везник а , уз који долази морфолошки облик суперлатива   или елемент (лексема или конструкција) са значењем суперлативности, или ин -  тензификаторске лексеме посебно, поготово/у, нарочито и сл .    који могу бити лек-  сичко-семантички показатељи градације, на пример: Два председника ће, како се  очекује, разговорати о свим питањима од интереса за две земље, а највише пажње   биће посвећено билатералним и трговинским односима ( Танјуг , агенцијске вести,   1996)  .   И з   а ове реченице подразумевају се особине карактеристичне за већину дру -  гих градационих реченица: двочлане су, затворене структуре, градација је у кли -  максу, други поредбени елемент важнији је, значајнији од првог с тим да, уколико  је реч о предикацији која је идентична у оба члана сложене реченице, већи значај  односи се само на већи степен реализације такве предикације .    Нису стилски мар-  киране .  3 .3 .2 .    Осим суперлативних градационих реченица,  градационим реченица -  ма са значењем најјаче неједнакости припадају и компаративне реченице с у -  протности  .  У    тим реченицама постоје два члана поређења која се пореде по су -  протности што је експлицирано прилогом   (на пример управо   супротно, сасвим   друкчије, сасвим/потпуно различито) у првом елементу поређења, дакле у управ -  ном делу зависносложене реченице, на пример: Одговорио сам да треба да раде  све   супротно од онога што је радио Милошевић са Косовом (Политика, 2001)  .  С   упротност, као и суперлативност, садржи општу квантификацију  .    Прилог   (или придев) у главној реченици постаје корелатив са значењем супротности који  иницира увођење другог члана поређења .    Значење суперлативности се може поја-  чати посебним лексичким средствима – различитим интензификаторима ( управо,   баш, све, сасвим, потпуно, дијаметрално и др  .   ) .  3 .3 .3 .    Једно од средстава за истицање највећег степена разлике јесу и кон -  трастне реченице за које је специфична употреба лексема у антонимном односу  које се налазе и у првом и другом делу адверзативне реченице  .    У тако формираној   сложеној реченици разлика у степену више се истиче лексички него граматички,  иако је везник а , као формални показатељ односа супротстављености, експлици -  ран, на пример: Углед се тешко стиче, а лако губи ( Политика, 2001); Оно што се у     552   литератури дотиче политике мора бити црно, а оно што је инспирисано патрио -  тизмом бело (Политика, 2001) .   Као и остали подтипови адверзативних реченица,   и контрастне реченице су стилски немаркиране .  3 .3 .4 .    Из истраживања пропорционалних реченица дошло се до закључка да   пропорционалне реченице одликује и значење максималне разлике у степену  .      Такве реченице називамо диферентивне пропорциона лне реченице, на  пример: Што сам више гледао, ма ње сам видео .    (Д .    Ненадић, Доротеј)    .   С   труктурно, овде је, наравно, реч о пропорционалним реченицама, с тим што   негација или лексички садржај упућују на то да је у питању диферентивни однос .   4   .1.   Супститутивно  диферентивно  степеновање, као вид посебног   диференцијалног степеновања са сталним пратећим значењем супститутивности,  својствено је реченицама с корелативним везником не толико .    . . к   олико – с у псти-  тутивним градационим реченицама    .  У    првом делу такве сложене реченице   констатује се нека појава, ситуација или својство, а у другом делу виши степен  испољености неке друге појаве, ситуације, односно својства, чиме се претходни  степен (квантитет) замењује тако што се допуњује  .    На пример: Није било толико   важно да тријумфујемо, колико је било неопходно да се уиграмо  .    (Политика, 2000)  Оно што се износи првим делом представља се као мање, у поређењу са оним   што се износи другим делом сложене реченице  .    За разлику од других типова гра -  дационих реченица, код овог типа реченица није забележено присуство специја -  лизованих средстава за појачавање степена (квантификатора, модификатора)  .    Од   свих посматраних, овај тип реченица најређе се јавља у корпусу; прецизније ре -  чено, претежно се такви примери налазе у новинским текстовима, тј  .    у публици-  стичком стилу  .  4   .2.   Адверзативно-супститутивне градационе реченице с везником   а не толико сродне су са супститутивним градационим реченицама с тим што је  разлика у перспективизацији односа, на пример: Али, он је такође, и изнад свега,  ствар осећања, а н (иј)е толико ствар акције, практичног морала ( Мостови, часо-  пис) .    Реченице са сложеним везником а не толико изражавају градацијски однос   обрнут од оног који се изражава везником не толико . . . к   олико .    Првим реченицама   изражава се силазна а другим узлазна градација, али се ове реченице могу преоб-  ликовати једне у друге .      5.  Антирестриктивност се у систему сложених реченица српског језика може   манифестовати као почетна (сложене реченице с афирмативним првим чланом  поређења, сложене реченице с негираним првим чланом поређења и сложене  реченице с оба негирана члана поређења) или као завршна .  5   .1. А н т и р е с т р и к т и в н е   г р а д а ц и о н е   р е ч е н и ц е   су реченице које   служе за изражавање посебног диференцијалног степеновања, а које уз то значење  поседују још и пратеће значење антирестриктивности  .    Њихово карактеристично   структурно обележје представља везничка конструкција не само  . . . н   его/већ  (и), и   готово обавезно присуство интензификатора, на пример: Значи јасно Вам је рече-  но више пута, не само  [да је рекао] министар, него и премијер Вам је рекао јасно:   “Нема пара, људи!” ( Утисак недеље  27 .    3 .    2011); Било је слабије у наставку али у    М АРИНА  Н ИКО ЛИЋ :  Д ИФЕР ЕНТИВНО    СТЕ П ЕНОВА ЊЕ   У    С ЛО ЖЕНИМ     Р ЕЧ ЕНИЦАМА     САВР ЕМ ЕНОГ    СРПСКОГ    Ј ЕЗИКА     553   финишу смо могли не само да изједначимо него и да победимо ( Политика, 2000) .     У таквим реченицама градација се постиже управо негацијом рестрикције првог  поредбеног елемента, која омогућава да у другом делу реченице дође до прошири -  вања и појачавања појма изнетог у првом делу реченице  .    Врло је фреквентан овај   тип реченица, који је маркиран поседовањем аргументативне функције  .    Иначе,   због своје фреквентности и типичног градационог везника ове реченице би могле  представљати прототип градационих реченица .  5.   2.  У антирестриктивним градационим реченицама почетне   антирестрикције с негираним првим чланом поређења чије је формално  обележје везник не само да /што не  . . .  н   его/већ  полазна тачка степеновања, за   разлику од оних с везником не само да/што . . . н   его/већ (и), није извесна позитивна   квалификација, него њено одсуство  .    Прва ситуација (или квалификација) не   постоји, не важи или није значајна а очекивана је, али је зато још више важно  постојање, важење друге ситуације која је мање очекивана, што значи  да се у   другом делу реченице износи значајнији појам што представља виши степен  квалификације, на пример: Тамо где државник није уредио друштво и успоставио  равнотежу, политика не само да није корисна већ  увек игра деструктивну улогу   (Viva, 2001); Ладен постали непријатељ Америке број један, иако, до јуче, не   само да  нису били непријатељи, него  су чак  били велики пријатељи и сарадници   (Православље, 741)  .  5.   3.  У антирестриктивним градационим реченицама с негираним   члановима поређења с везником  не само… него/већ ни, за разлику од осталих   подтипова антирестриктивних реченица,   почетна негација односи се на оба   поредбена корелата, а не само на први међу њима, уп  .    Међутим, с обзиром да су   сви суочени са озбиљношћу ситуације, која не само да није добра за нас, већ ни за  све арапске земље, надам се да ће овога пута бити нешто озбиљније и конкретније  (Нин, 2002)  .  5.   4. Адверзативно-антирестриктивне реченице с везником али не   само… него/већ ( и)  структурно и семантички блиске су реченицама с везником   не само… него/већ (и), с тим да је разлика у томе што али  (као супротан везник   за истицање највеће разлике), наглашава адверзативно значење, тј  .    адверзативни   однос између реченица, односно чланова поређења, уп .    Негуј себе, своје тело, али   не [негуј]  само споља, већ [негуј] и изнутра ( Svet 225); Ја ћу доћи на састанак, али не   само да ћу бити присутна, него ћу се трудити да активно учествујем у њему (Разг  .) .      5.5. Антирестриктивне реченице са завршном антирестрикцијом,   како само име говори, означавају градацију која се завршава  поништавањем  рестрикције, на пример: Има он, каже, и друга посла, а не само да буде дадиља  .      (М .    Црњански, Сеобе )    .  У    овом типу антирестриктивних реченица два садржаја   представљена су у односу значајнији – мање значајан, што значи, у силазној,  антиклимактичкој градацији, што се постиже пермутацијом; корелациони део  везника  не само пребацује се у другу реченицу и комбинује с везником а  чинећи   везничку конструкцију а не само , док је други део корелационог везника ( него и,   већ и) изостављен .    Реченице са сложеним везничим изразом а не само изражавају   градацијски однос обрнут од оног који се изражава везником не само … него /  већ ( и) .    Првим реченицама изражава се силазна, а другим узлазна градација,     554   али се ове реченице могу преобликовати једне у друге, с тим што је разлика у  перспективизацији реченицом изречених односа .  А   нтирестриктивне реченице су веома честе у српском језику, нису стилски   обележене па се стога могу јавити у свим стиловима српског стандарда .      6. Може се резимирати да постоје неке особине које су заједничке свим поткласа -  ма диферентивних реченица: честа употреба интензификатора који служе појача-  вању (повећању или смањењу) значења степена, такве реченице често су и јукста -  пониране, делови сложених везника у тим реченицама могу бити елидирани и то  се не дешава само по изузетку, реченице могу бити парцелисане, честа је њихова  употреба у језику и то углавном независно од функционалног стила и тако даље  .      То се чак не односи само на оне реченице за исказивање диферентивних односа,  већ и за оне које испољавају еквативност између две предикације .    Из тога се може   закључити да реченице са значењем степена, осим своје семантичке сродности и  припадности истој семантичкој категорији (а могло би се рећи и истом функцио -  нално-семантичком пољу), имају и друга, формална и функционална заједничка  обележја .    Стога сматрамо да је оправдано тумачење по којем се све такве реченице   систематизују у оквиру једног (додуше веома разгранатог) система сложених ре -  ченица српског језика .   М АРИНА  Н ИКО ЛИЋ :  Д ИФЕР ЕНТИВНО    СТЕ П ЕНОВА ЊЕ   У    С ЛО ЖЕНИМ     Р ЕЧ ЕНИЦАМА     САВР ЕМ ЕНОГ    СРПСКОГ    Ј ЕЗИКА     555   Литература   Воротников,  Ю .    Л .   (1999), Степени качества в современном русском языке  .   Азбуковник,   Москва  Katnić-Bakaršić, M .    (1996), Gradacija (Od figure do jezičke kategorije ) .    Međunarodni centar za   mir, Sarajevo  Ковачевић, М .    (1986), “Градационе реченице за нереализовану супротност у српскохрват -  ском језику .” Н   аучни састанак слависта у Вукове дане, 15/1, МСЦ, Београд, 103-114 .      Kovačević, M .    (1987), “Gradacione konstrukcije u Vukovom i današnjem jeziku  .” Z   bornik radova   o Vuku Stefanoviću Karadžiću, Sarajevo, 225-236 .  К   овачевић, М .    (1998), Синтакса сложене реченице у српском језику  .    Рашка школа – Просвје-  та, Београд – Србиње   Mrazović, P .    (2009), (Z .    Vukadinović, коаутор), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance  .    Iz-  davačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad  Пипер, П .    (2002), “Степеновање у граматици и речнику (у српском и у другим словенским   језицима    .” З   борник Матице српске за славистику, 61, Матица српска, Нови Сад, 59-79 .      Пипер, П  .    (2002), “О ексцесивности у словенским језицима  .”    Зборник Матице српске за   славистику , 63, Матица српска, Нови Сад, 159-176 .  П   ипер, П .    (2009), “О семантичкој категорији степена у српској сложеној реченици  .”    Јужнос-  ловенски филолог  LXV, Институт за српски језик САН У, Београд, 65-88 .  П   ипер, П .    (2011а), “О изражавању истог и различитог у српском језику  .”    Граматика и лек-  сика у словенским језицима , Матица српска – Институт за српски језик САН У, Нови   Сад – Београд, 177-188 .      Пипер, П .    (2011б), Сложена реченица у савременом српском језику  (Независносложена рече -  ница) – необјављени рукопис  Поповић, Љ .    (1977), “Зависносложене реченице за исказивање ексцесивности  .”    Наш језик   XXIII, 1-2, Институт за српски језик САН У, Београд, 21-29 .  С   танојчић,  Ж ., Љ .    Поповић (2008), Граматика српског језика ,  Уџбеник за средње школе,   Завод за издавање уџбеника, Београд  Стевановић, М .    (1991), Савремени српскохрватски језик (Граматички системи и књижев -  нојезичка норма) 2, Научна књига, Београд  Stepanov, S .    (2008), “Asidentske sintaksičke strukture u romanu Foliranti .   ” Прилози проучавању   језика 39, Филозофски факултет, Нови Сад .    2008, 159-175 .      Hudeček, L ., L .    Vukojević (200 6), “Ne samo .    . .    nego/već (i) ustrojstva  .”    Rasprave Instituta za hrvat-  ski jezik i jezikoslovlje  32, 127-158  .       557       Mirela Omerović: O nekim konstrukcijama sa  značenjem namjene u bosanskome jeziku   U ovome radu govori se o pojedinim konstrukcijama sa značenjem namjene u bosan -  skome jeziku koje su specifične s obzirom na mogućnost iskazivanja dvojakim oblicima  – genitivnim i akuzativnim  .    Govori se o značenjskim skupinama koje se odnose na odre -  đene institucije i ustanove (npr  .    Ministarstvo za obrazovanje), zatim o njima značenjski   bliskim skupinama sa semantičkim obilježjem ‘živo’ koje u ulozi upravnog člana imaju  lekseme sa značenjem određenog stručnog i profesionalnog angažmana (npr  .    prodekan   za nastavu), te o skupinama koje u poziciji upravnog člana imaju leksemu koja označava   neki lijek ili kakvo drugo hemijsko sredstvo (npr .    pilule za spavanje, lijek protiv zubobo-  lje, mast od opekotina) .    Njihova specifičnost je u tome što se mogu iskazivati akuzativom   s prijedlogom za, te genitivom s prijedlozima od  i protiv  i u nekim slučajevima bespri -  jedložnim genitivom, koji opet u određenom kontekstu poprima eksplikativno značenje  .      Na značenjska obilježja navedenih sintagmi valja obratiti naročitu pažnju u pojedinim  situativnim kontekstima, te ih upotrebljavati u skladu s njihovim jezgrenim značenjima  .  K   ljučne riječi: značenjska kategorija namjene, nekongruentne supstantivne sintagme,   akuzativ s prijedlogom za, besprijedložni genitiv, genitiv s prijedlozima od i protiv, indi-  rektnost, statičnost .   O   n certain grammatical structures with the meaning of purpose   in the Bosnian language This thesis is about certain grammatical structures with the meaning of purpose in the  Bosnian language .    They are specific according to the possibility of carrying double forms   – the genitive and accusative cases  .    The thesis is about meaning clusters which refer   to certain institutions (for example Ministarstvo za obrazovanje ) .    It’s also about similar   forms in meaning with the semantic characteristic of ‘being alive’  .    Their lexemes have   the meaning of certain qualified and professional involvement (for example prodekan  za nastavu ) .    It also talks about grammatical groups which have the lexemes referring   to a medicine or any other chemical agent in the position of an administrative unit (for  example pilule za spavanje, lijek protiv zubobolje, mast od opekotina ) .    They are specific   because their meaning can be expressed with the accusative case with the preposition za    and also with the genitive case with the prepositions od  and protiv and in certain cases   with the genitive case without any preposition which adopts an explicative meaning in  a certain context .       UDK: 811 .163 .4*3'373  811   .  163   .  4*3'367   .  4     558   One should pay special attention to the meaning characteristics of the above menti-  oned noun phrases in certain contexts; therefore they should be used according to their  meanings of the nucleus .   K   ey words: meaning category of purpose, incongruous noun phrase, the accusative case   with the preposition za , the genitive case without any preposition, the genitive case with   the prepositions od  and protiv, indirectness, static quality  .   K   ategorija namjene ili svrhe javlja se kao zasebna jezičko-semantička kategorija koja se   razlikuje od kategorije namjere (finalnosti) po tome što ne označava primarno djelovanje  usmjereno ka nekom konkretnom cilju, nego označava svrhu ili službu čega  .    Kod na -  mjernih (finalnih) konstrukcija upravni je član “uvijek dinamičkog tipa jer odražava re- alizaciju akcije poduzete (i obavezno nezavršene) za dosezanje cilja obilježenog zavisnim  članom konstrukcije”, dok je kod konstrukcija namjene upravni član uvijek statičan, “to  je neki ‘ostvareni’ predmet ili stanje što su i stvoreni da posluže (kao ispomoć) čovjeku  u njegovim raznim aktivnostima” (Kovačević 1992:124)  .    Zapravo, kod konstrukcija sa   značenjem namjene nema aktivnog djelovanja pojma obilježenog upravnim članom; u  ulozi upravnog člana uglavnom dolazi neki predmet koji je efekat svjesne aktivnosti čo-  vjeka, ali ta aktivnost nije eksplicirana u okviru namjenske konstrukcije .      U bosanskome jeziku značenje namjene tipično je za nekongruentne supstantivne   sintagme u kojima poziciju upravnog člana popunjava konkretna imenica, dok u ulo -  zi zavisnog člana može doći i konkretna i deverbativna imenica u obliku akuzativa s  prijedlogom za uz koju često dolazi i neki determinator (npr  .    sredstvo za bojenje tkani -  ne ili služba za platni promet ) .    Zavisni se član javlja i u genitivu s prijedlozima protiv  i   od, no akuzativni oblik s prijedlogom za  najfrekventniji je u obilježavanju navedenoga   značenja, budući da je prijedložni akuzativ obilježavanje namjenskog odnosa “preuzeo  na račun respektivnog dativa, koji se kao marginalna dativna funkcija povukao usled  razvoja funkcije adresata” (Arsenijević 2003b:112) .    Za iskazivanje namjene akuzativnim   oblicima karakteristična je indirektnost, što u osnovi znači da pojam obilježen upravnim  članom sintagme ni u kom smislu ne dostiže ono što je obilježeno zavisnim članom,  nije u izravnom kontaktu s tim (naročito su indirektnost i statičnost evidentne u kon -  strukcijama koje se odnose na nežive pojave, odnosno predmete, a takve i jesu najčešće  konstrukcije sa značenjem namjene, budući da je namjena u većoj mjeri svojstvena pred -  metima, a u manjoj živim bićima)  .    O konstrukcijama sa značenjem namjene govorila   je i N  .    Arsenijević u okviru akuzativnih konstrukcija s kvalifikativno-identifikativnim   značenjem 1, koje dijeli u dvije skupine – one u kojima je upravni član pojam nežive pri -  rode (ova skupina izrazito dominira nad potonjom) i one u kojima je upravni član žive  prirode .    U prvoj skupini izdvaja deset podskupina, gdje upravni član može označavati: 1)   pribor, oruđe, instrumente (npr  .    četkica za zube, sredstvo za pisanje, mašina za prskanje,   mikser za beton), 2) razne vrste hemijskih sredstava (npr .    mast za lice, pilule za spavanje,   vakcina za odrasle), 3) prostorije i namještaj (npr  .    soba za goste, ormar za arhiviranje slaj -  dova), 4) garderobu (npr  .    kapa za kupanje, haljina za izlazak ), 5) prehrambene proizvode    1 Vidi: N .   Arsenijević, “Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku” (I, II), Zbornik Matice srpske za   filologiju i lingvistiku  XLVI/1, XLVI/2, Novi Sad, 2003 .   M   irela Omerović: O nekim konstrukcijama sa značenjem namjene u bosanskome jeziku     559   (npr  . č  okolada za kuhanje ), 6) pisana i usmena jezička ostvarenja (npr  .   čitanka za peti   razred, pjesme za uspavljivanje, pitanja za istraživanje ), 7) ljudske organe (npr  .   organi   za sluh, organi za reprodukciju ), 8) društvene i profesionalne grupe (npr  .     komisija za   izbor kandidata, organ za stambene poslove, odbor za unutrašnju politiku ), 9) institucije   i ustanove (npr .    fakultet za umjetnost, Direkcija za evropske integracije, Ministarstvo za   boračka pitanja) i 10) društvene manifestacije (npr  .    konferencija za novinare) (Arseni -  jević 2003b:117), dok se druga skupina namjenskih konstrukcija odnosi na one koje u  upravnoj poziciji imaju pojam sa semantičkim obilježjem ‘živo’, a u toj se ulozi uglavnom  javljaju nomen professionis, lekseme sa značenjem određenog stručnog i profesionalnog   angažmana (npr .    ministar za obrazovanje, prodekan za nastavu)    .2  U okviru navedene podjele namjenskih konstrukcija na ovome mjestu osobitu   pažnju posvećujem pojedinim značenjskim skupinama s obzirom na mogućnost iska -  zivanja dvojakim oblicima – genitivnim i akuzativnim  .    Naime, radi se o značenjskim   skupinama koje se odnose na određene institucije i ustanove, zatim o njima značenjski  bliskim skupinama sa semantičkim obilježjem ‘živo’ koje u ulozi upravnog člana imaju  lekseme sa značenjem određenog stručnog i profesionalnog angažmana, te skupine koje  u poziciji upravnog člana imaju leksemu što označava neki lijek ili kakvo drugo hemijsko  sredstvo .   P   rvu skupinu predstavljaju konstrukcije u kojima upravni član označava određenu   instituciju ili ustanovu, koje mogu predstavljati određeni stepen institucionalnog djelo -  vanja bez naznaka o vrsti djelatnosti (npr  .    centar, institut, odjeljenje, odsjek i sl  .)   , zatim   institucije vezane za određenu oblast (fakultet, škola, klinika) ili za sudsko-administra -  tivne djelatnosti (ministarstvo, uprava, sekretarijat) ili za uslužne djelatnosti (agencija,  preduzeće) .3 Funkciju zavisnog člana najčešće popunjava neka deverbativna imenica u   akuzativu koja je eksponent dubinske predikacije i vrlo često označava naučnu ili struč-  nu oblast djelovanja upravnog pojma, npr .:    Agencija za osiguranje, Direkcija za evropske   integracije, Služba za komunalne poslove, Ministarstvo za boračka pitanja, Zavod za sta-  tistiku BiH i sl .      Kao alternativa akuzativu s prijedlogom za  u ovim se slučajevima često javlja bespri -  jedložni genitiv s eksplikativnim značenjem, koji zapravo i nije potpuni sinonim aku -  zativnoj namjenskoj konstrukciji  .    Naime, akuzativni prijedložni oblik ima naglašeno   značenje namjene, dok se genitivnim atributom ističe sama oblast djelovanja, ali ne i na -  mjena u užem smislu .    Tu je dijelom prisutno i značenje posesivnosti, ali se prvenstveno   eksplicira oblast u kojoj upravni pojam ima određeni status, npr  .:    Ministarstvo stambe -  nih poslova, Ministarstvo prometa i komunikacija, Ministarstvo obrazovanja i nauke itd .  N   jima značenjski bliske jesu konstrukcije sa semantičkim obilježjem ‘živo’ koje   također imaju ekvivalente u besprijedložnom genitivu ( ministar za kulturu / ministar   kulture) .    Upravne lekseme im se uglavnom odnose na stručni i profesionalni angažman   (nomen professionis  i nomen agentis ) – ministar, magistar, dekan, prodekan, ljekar i sl  .,    2 Ističemo ovdje podskupinu ljudskih organa, te onih što se odnose na društvene manifestacije, a koje je   N .   Arsenijević svrstala u skupinu namjenskih konstrukcija s upravnim pojmovima nežive prirode  .   Naime,   postavlja se pitanje da li bi se uopće takve konstrukcije mogle svrstati u one sa semantičkim obilježjem  ‘neživo’, jer su ljudski organi zapravo sastavni dijelovi tijela koji zajedno sa živim bićem (njihovim “nosiocem”)  dijele zajedničko semantičko obilježje ‘živo’  .    Također se to može reći i za osmu podskupinu – društvene i   profesionalne grupe, kojima se, isto tako, u određenom smislu može pripisati i semantičko obilježje ‘živo’ .  3 Prema podjeli koju donosi N .   Arsenijević (2003b:127) .     560   koji je najuže vezan za određeno područje rada  .   Akuzativom s prijedlogom za  izriče se   stanovita naučna ili stručna oblast u kojoj djeluje pojam u nadređenoj poziciji, ili se pak  izriču sadržaj ili predmeti koje određena oblast obuhvaća, npr  .:    prodekan za nastavu,   ministar za rad i socijalnu politiku itd .   I u o   vim slučajevima akuzativna konstrukcija ima naglašeno namjensko značenje,   dok genitivna konstrukcija nosi eksplikativno značenje, budući da se zavisnim članom  eksplicira određena oblast kojoj pripada nadređeni pojam ili se upravni pojam u određe -  nom smislu poistovjećuje s datom oblašću ili djelatnošću  .    Prema tome, sa normativnog   stajališta, preporučuje se upotreba namjenske akuzativne konstrukcije ukoliko se želi  naglasiti značenje namjene, dok se genitivom namjensko značenje u većem broju sluča -  jeva isključuje (npr .    profesor matematike), a dominantna je eksplikacija određene oblasti   u kojoj djeluje pojam obilježen upravnim članom, pri čemu se taj pojam poistovjećuje s  datom oblašću ili se predstavlja kao jedan njen segment .4 U tom smislu je moguća napo-  redna upotreba u onim slučajevima gdje “specifično značenje jednog padeža ne isključuje  specifično značenje drugog padeža” – ministar za kulturu /  ministar kulture, “jer se funk -  cija ministara ‘namenjuje’ kulturi, a istovremeno je ministar i deo tima koji je uključen u  oblast kulture” (Arsenijević 2003b:130) .    Dakle, akuzativom se uvijek naglašava namjena   i potencira upravljenost (budući da je padež kontakta), dok se genitivom (kao padežom  konekcije) eksplicira oblast djelovanja i potencira obuhvatnost .      Posebnu skupinu čine konstrukcije sa značenjem namjene koje u ulozi upravnog   člana imaju lekseme sa značenjem nekog lijeka ili drugog hemijskog sredstva  .    Među   najčešće se ubrajaju one koje označavaju lijekove i kozmetičke preparate, a njihova se  namjena, zapravo, očituje u označavanju korisnika takvih preparata, vrste oboljenja na  koje preparat djeluje i procese u kojima se namjena najefikasnije ispoljava (Arsenijević  2003b:121) .    Namjenski se odnos među članovima sintagme zasniva, zapravo, najčešće na   sprečavanju, suzbijanju negativnog djelovanja tegoba i bolesti obilježenih zavisnim čla -  nom u akuzativu s prijedlogom za, na koje djeluje dati lijek ili preparat obilježen uprav -  nim pojmom sintagme, npr .:    vakcina za odrasle, sredstvo za dezinfekciju, lijek za glavo -  bolju i sl .    Ovim su konstrukcijama sinonimne namjenske konstrukcije u obliku genitiva   s prijedlogom protiv i od (npr  .    lijek protiv glavobolje, tableta protiv zubobolje, lijek protiv   side, mast od opekotina ), ali samo u slučajevima kada se odnose na sprečavanje, otkla -  njanje negativnog procesa ili pojave, budući da akuzativne konstrukcije s prijedlogom  za imaju širi značenjski opseg zato što pokrivaju i upotrebno područje koje se odnosi na   postizanje pozitivnog efekta (npr .    lijek za poboljšanje cirkulacije  – *lijek protiv poboljša-  nja cirkulacije)    .  A   kuzativ s prijedlogom za  u ovim slučajevima leksičko-semantički je najslobod -  niji s obzirom na tip imenica u poziciji upravnog člana sintagme, ali i s obzirom na tip  zavisnog člana  .    Naime, genitivom s prijedlogom protiv  izričito se naglašava negativan   proces, nešto što treba spriječiti ili odstraniti, najčešće kakva bolest (lijek protiv zubobo-  lje), dok se akuzativom s prijedlogom za  (i u načelu genitivom s prijedlogom od ) može    4  Moramo, naime, skrenuti pažnju na to da se sve češće mogu čuti (osobito u žurnalističkom stilu)   konstrukcije s genitivnim atributima u ovome kontekstu (npr  .   ministar obrazovanja  i sl  .)  , naročito one sa   leksemom ministar u upravnoj poziciji, što može upućivati na različite konotacije u vezi s ovom funkcijom,   jer se, izgleda, sve više naglašava identificiranje s određenom oblašću  .    Naime, značenje lekseme ministar    podrazumijeva funkciju koju vrši određena osoba u određenom vremenskom periodu, dakle, privremenog je  karaktera, stoga joj je u većoj mjeri primarno značenje namjene, a ne identificiranje s datom oblašću .       Mirela Omerović: O nekim konstrukcijama sa značenjem namjene u bosanskome jeziku     561   obilježiti i bolest koju treba spriječiti, ali i organ koji je zahvaćen tom bolešću, jer impli -  cira da je bolest u tim slučajevima prisutna ( lijek za zubobolju, mast za oči) .   No, genitiv   s prijedlogom protiv  ne može upućivati samo na organ koji je zahvaćen bolešću, bez   eksplicitnog imenovanja te bolesti ili kakvog negativnog procesa kojim je zahvaćen taj  organ (npr .:    *mast protiv očiju , *lijek protiv glave, samo mast za oči , lijek za glavu ), jer   prijedlog protiv eksplicira značenje suprotnosti među dvjema pojavama ili predmetima,   dok se drugim dvjema konstrukcijama obilježava opće značenje svrhe (semantički su  šireg opsega), npr .:    tableta za glavu, tableta za glavobolju .      Naposljetku možemo kazati da se značenje namjene u bosanskome jeziku primarno  iskazuje akuzativnim konstrukcijama s prijedlogom za , kojima su, samo u određenim   slučajevima, ekvivalentne genitivne konstrukcije s prijedlozima protiv i od, te besprijed-  ložne genitivne sintagme .    Na njihova značenjska obilježja valja obratiti naročitu pažnju   u pojedinim situativnim kontekstima, te ih upotrebljavati u skladu s odgovarajućim im  jezgrenim značenjima .      Literatura   Arsenijević, Nada (2003a), “Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (I)”, Zbornik   Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/1, Novi Sad, 107-263 .  A   rsenijević, Nada (2003b), “Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (II)”, Zbornik   Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/2, Novi Sad, 53-216 .  B   arić, E .,    M .    Lončarić, D .    Malić, S .    Pavešić, M .    Peti, V  .    Zečević, M .    Znika (1995), Hrvatska grama-  tika, Školska knjiga, Zagreb  Feleško, K .    (1995), Značenja i sintaksa srpskohrvatskog genitiva, Vukova zadužbina, Beograd  Novi Sad: Matica srpska, Beograd: Orfelin (prev  .    G .    Jovanović: Feleszko, K  .,    Składnia genetiwu i   wiraźen przyimkowych z genetiwem w języku serbsko-chorwackim , Wroclaw – Warszawa –   Kraków, 1970)  Ivić, Milka (1958), “Sistem predloških konstrukcija u srpskohrvatskom jeziku”, Južnoslovenski   filolog XXII/1-4, Beograd, 141-166  .  I   vić, Milka (1959), “Srpskohrvatski padežni oblici obavezno praćeni odredbom kao pomoćnim   znakom”, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu IV, Novi Sad, 151-163  .  J   ahić, Dž ., S .    Halilović, I .    Palić (2000), Gramatika bosanskoga jezika , Dom štampe, Zenica  Kovačević, Miloš (1981), “Atributi sa mjesnim značenjem u srpskohrvatskom standardnom jezi -  ku”, Književni jezik X/2, Sarajevo, 7-24  .  K   ovačević, Miloš (1982), “Tipovi nekongruentnih atributa uz deverbativne imenice u djelima   Anđelka Vuletića”, Književni jezik 11/2, Sarajevo, 81-92 .  K   ovačević, Miloš (1987), “Uzročno značenje sintagme s prijedlogom protiv”, Književni jezik 16/3-  4, Sarajevo, 189-195 .  K   ovačević, Miloš (1992), Kroz sintagme i rečenice, Svjetlost, Sarajevo  Kuna, Branko (2002), Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku, (doktorska disertacija u   rukopisu), Filozofski fakultet, Zagreb     562   Nyomarkay, I .   (1980-81), “Prijedložno-padežne sintagme s pridjevskim značenjem”, Filologija 10,   213-219  .  O   merović, Mirela (2004), “Atributska upotreba deverbativnih imenica u bosanskome jeziku (na   primjerima književnoumjetničkog stila)”, Književni jezik 22/1-2, Sarajevo, 72-85 .  O   merović, Mirela (2011), Nekongruentni atribut u naučnom i administrativnom stilu bosanskoga   jezika, Slavistički komitet, Sarajevo  Popović, Ljubomir (1966), “Predloški izrazi u savremenom srpskohrvatskom jeziku”, Naš jezik , n .      s .    XV/3-4, Beograd, 195-220 .  P   ranjković, Ivo (2001), Druga hrvatska skladnja: Sintaktičke rasprave , Hrvatska sveučilišna na -  klada, Zagreb  Pranjković, Ivo (2002), Hrvatska skladnja: Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika ,   Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb  Radovanović, Milorad (1977a), “Imenica u funkciji kondenzatora (I)”, Zbornik  za filologiju i lin -  gvistiku XX/1, Novi Sad, 63-144 .  R   adovanović, Milorad (1977b), “Imenica u funkciji kondenzatora (II)”, Zbornik  za filologiju i lin-  gvistiku XX/2, Novi Sad, 81-160 .  S   ilić, J .,    I .    Pranjković (2007),  Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Školska   knjiga, Zagreb  Stevanović, Mihailo (1961), “Padežne sintagme s predlogom za”, Naš jezik, n .    s .    XI/7-10, Beograd,   207-225  .  S   tevanović, Mihailo (1969), Savremeni srpskohrvatski jezik II (gramatički sistemi i književnojezič-  ka norma) , Naučna knjiga, Beograd  Stevanović, Mihailo (1986), Savremeni srpskohrvatski jezik I (gramatički sistemi i književnojezička   norma) , Naučna knjiga, Beograd  Vuković, Jovan (1954), “Prilozi za proučavanje upotrebe padeža s predlozima”, Zbornik Matice   srpske za književnost i jezik, knj .    druga, Novi Sad, 132-149 .  V   uković, Jovan (1973), “Sintaksička sinonimika i njen značaj za opću teoriju jezika”,  Književni   jezik 1-2, Sarajevo, 21-27 .   Mirela Omerović: O nekim konstrukcijama sa značenjem namjene u bosanskome jeziku     563       Dunja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona  u hrvatskome jeziku   Usvajanje svakoga obrazovnoga sadržaja ima svoje inicijalno i finalno razdoblje  .   U pro-  cesu institucionalnoga učenja materinskoga jezika to znači da je na početku školovanja  djetetov ulazni jezik (engl .    input language) najčešće baziran na organskome idiomu (L1),   dok se ciljani jezik (engl .    aim language) odnosi na stupanj usvojenosti standardnoga je -  zičnoga idioma (L2) na kraju primarne izobrazbe .    Tako je i u nastavi hrvatskoga jezika .  R   azličiti jezični i izvanjezični čimbenici utječu na oblikovanje i razinu usvojenosti   ciljanoga jezika na svim razinama, a osobito na leksičkoj, npr  .    razvijena komunikacij -  ska kompetencija na dominantnome idiomu i izloženost jezičnoj komunikaciji, bogat -  stvo učenikova općega rječnika i stupanj formiranosti mentalnoga leksikona, jezično  predznanje, jezik udžbenika i druge literature, ogledni govorni modeli (učitelj, roditelji,  okolina .    . .)   , djetetov psihokognitivni razvoj, te općenito ustroj hrvatskoga standardnoga   jezika .  O   psežno longitudinalno istraživanje na temu ranoga usvajanja hrvatskoga jezika   provodeno je u okviru znanstvenoga projekta «Razvoj komunikacijske kompetencije u  ranome diskursu hrvatskoga jezika» (Učiteljski fakultet, MZOŠ, Zagreb, 2007  .-   2011 .) .      U ovome se radu razmatra samo jedan segment toga jezičnoga usvajanja, a to je razvoj  leksikona u ranome diskursu hrvatskoga jezika .      Ključne riječi: rani vokabular, mentalni leksikon, ranojezični diskurs, jezični udžbenik,  učenje i usvajanje hrvatskoga jezika    .   Th   e Development of Early Lexicon in Croatian Language   The acquisition of any educational content has its initial and final stage  .    In the process   of institutional language learning, this means that a student’s input language at the be -  ginning of his/her education is predominantly based on organic idiom of mother tongue  (L1), whereas the aim language refers to the level of acquisition of the standard language  idiom (L2) on completion of primary education .   This applies to the teaching of Croatian   as well .  D   ifferent linguistic and extra-linguistic features influence the formation and level   of acquisition of the target language, such as the acquired communicative competence  in the dominant idiom, the exposure to language communication, the richness of the  student’s vocabulary, the formation of mental lexicon, previous language knowledge,  speech models (teacher, parents, environment  .    . .)   , the language of textbooks and other   reading, the child’s psychological and cognitive development and the structure of the  Croatian standard language .   UDK: [371 .3:811 .163 .42]:373 .3     564   A comprehensive longitudinal investigation in the area of Croatian language acqui-  sition has been carried out as part of the scientific project entitled “Developing commu -  nicative competence in the early discourse of Croatian”  (Faculty of Teacher Education,   Zagreb, 2006–2010) .    This paper discusses only one segment of this acquisition/learning   and that is the development of childhood vocabulary in the early language discourse of  Croatian .   K   ey words: early vocabulary, mental lexicon, early language discourse, language text -  book, language learning and acquisition of Croatian .   1.    Uvod  Tema ovoga rada odnosi se samo na jedan segment u dugotrajnome procesu učenja i  usvajanja hrvatskoga jezika kao materinskoga (L1) .    Riječ je o razvoju leksičkoga korpusa   u ranojezičnome diskursu, tj  .    o različitim jezičnim i izvanjezičnim čimbenicima koji   utječu na oblikovanje dječjega rječnika na početku školovanja, u razdoblju formiranja  ranoga vokabulara .    To su ponajprije razvijena komunikacijska kompetencija, izloženost   jezičnoj komunikaciji i jezično predznanje, zatim bogatstvo učenikova općega rječnika i  stupanj formiranosti mentalnoga leksikona, jezik udžbenika i druge literature, ogledni  govorni modeli (učitelj, roditelji, okolina  .    . .)   , djetetov psihokognitivni razvoj, te općeni -  to ustroj hrvatskoga standardnoga jezika  .    Istraživanja provedena u okviru teme dio su   longitudinalnoga znanstvenoga projekta pod nazivom «Razvoj komunikacijske kompe -  tencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika» (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,  2007 .-   2011 .) .    Pritom razdoblje ranoga diskursa obuhvaća usvajanje jezika (engl  .    early   language acqusition) i učenje jezika (engl .    early language learning) u predškoli i mlađim   razredima osnovne škole .    Svrha i zadaća istraživanja odnosila se ponajprije na poticanje   komunikacijske kompetencije, tj .    pragmatične stručnosti na razini funkcionalne jezične   primjene u svakodnevnome sporazumijevanju (Zajednički europski referentni okvir za  jezike, 2005) .    Željelo se ispitati dvoje: što i u kojoj mjeri utječe na oblikovanje ranoga   leksikona, te kako razvoj vokabulara u ranoj razvojnoj dobi učiniti što uspješnijim  .    Do   sada u hrvatskome jeziku i na hrvatskome korpusu nisu provedena istraživanja s ciljem  sustavnoga popisivanja i opisivanja ranoga rječnika kako na razini standardno-jezičnih,  tako i komunikacijskih leksema  .    Krajni je cilj bio ukazati na mogućnosti uspješnoga   širenja leksemskoga popisa u ranoj školskoj dobi – od denotacije do konotacije i konačno  jezične kreacije .   A   ko je jedan od temeljnih ishoda učenja (izlazne kompetencije) poboljšanje jezične   osposobljenosti u mlađoj razvojnoj dobi, proces usvajanja materinskoga jezika trebao bi  se, između ostaloga, temeljiti na obogaćivanju učenikova rječnika (denotativno i kono -  tativno značenje), te na razvoju općih komunikacijskih sposobnosti i poticanju jezičnih  djelatnosti aktivnoga slušanja, govorenja, čitanja i pisanja  .    Kada se radi o početnim ra -  zredima osnovne škole, prvenstveno valja poticati komunikacijsku kompetenciju, odno-  sno uporabno znanje jezika na svim jezičnim razinama pa i leksičkoj, a tek nakon toga   lingvističku kompetenciju ili teorijsko znanje o jeziku .    Pritom lingvistička kompetencija   razumijeva normativnu standardnojezičnu stručnost, tj  .    poznavanje i reproduciranje   jezičnih pravila i definicija, dok komunikacijska kompetencija označava pragmatičnu    Dunja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku     565   stručnost na razini funkcionalne jezične primjene, odnosno uporabno jezično znanje u  određenim komunikacijskim situacijama (Pavličević-Franić 2005)  .  O   d svih jezičnih i izvanjezičnih čimbenika koji mogu (ali i ne moraju) utjecati na   razvoj i oblikovanje ranoga leksikona, u ovome se empirijskome istraživanju najveća po -  zornost posvetila jeziku udžbenika i njegovu utjecaju na oblikovanje mentalnoga rječ -  nika u ranoj razvojnoj dobi  .    Naime, na druge ključne faktore koji su povezani bilo s   učenikom bilo s odgojno-obrazovnom institucijom (učenikov organski jezik, učiteljev  govor, izloženost jezičnoj komunikaciji i dr  .)   , teško se može utjecati, a time ih i pro -  mijeniti .    S udžbeničkim se tekstovima učenici susreću svakodnevno, osobito u nastavi   hrvatskoga jezika, koji se u mlađim razredima osnovne škole održava 4 do 5 sati tjedno .      Stoga tekstovi, a osobito u udžbenicima hrvatskoga jezika, imaju iznimno važnu ulogu  u formiranju učenikova vokabulara, a utječu i na razvoj jezičnih kompetencija učenika  .      Pritom je važan jezični ustroj i opsežnost teksta namijenjenoga učenicima mlađih razre -  da osnovne škole, izbor primjerenoga leksika i način prezentacije u ranojezičnoj fazi  .    Sve   bi to nužno trebalo biti povezano s dječjim jezičnim iskustvom, predznanjem, interesima  te psihofizičkim sposobnostima i spoznajnim mogućnostima  .    Kako bi se utvrdilo je li   tome tako, provedeno je ovo akcijsko istraživanje .   2   . Teorijski okvir istraživanja  Niz teorija jezičnoga razvoja poslužile su kao teorijski okvir ovome istraživanju  .    Uz opće   jezikoslovne teorije, npr .    teoriju univerzalne gramatike Noama Chomskog (1966, 1989),   Slobinov kognitivizam (1974), Yuleov pragmatizam (1998), Haymesovu komunikacijsku  kompetenciju (1984), u istraživanju su važnu ulogu imala i promišljanja specifičnih te -  orija ranoga jezičnoga razvoja  .    Riječ je ponajprije o teoriji usvajanja semantičkih crta   Eve Clark (1973, 1981), koja ističe da razvoj rječnika, a time i usvajanje značenja riječi,  omogućuje ključan uvid u proces govornoga razvoja oćenito, pri čemu dijete preuzima  dijelove semantičkih polja već poznatih riječi .    U obzir su uzete i postavke tzv .    teorije se-  mantičke vučnice (engl .    theory of semantic bootstrapping, Smiley – Huttenlocher, prema:   Kovačević 2005) .    Ova teorija tumači usvajanje leksičkoga značenja riječi temeljem uoča-  vanja uvjeta njihove uporabe, što je bitno za rani leksik jer se bazira na kontinuiranosti,  dok se teorija sintaktičke vučnice ( engl .    theory of siyntactic bootstrapping) bavi pitanjima   ranoga usvajanja sintakse i ističe da je proces usvajanja jezika uvjetovan jezičnim ustro-  jem, a to znači da se kontinuiranosti uporabe pridodaje i element kognitivnoga djetetova  razvoja .    Za istraživanja dječjega jezičnoga razvoja općenito, a onda i njegove leksičke sa-  stavnice, važna je i teorija ulaznoga jezika ( engl .    input language) Katherine Nelson (1973),   odnosno jezik usmjeren djetetu (engl .    child directed speech) .    Pritom ulazni jezik izravno   utječe na formiranje tzv .    ciljanoga jezika (engl .    language aim), odnosno onoga jezika koji   želimo kod djeteta razviti .   3   . Obilježja dječjega leksika u ranojezičnome diskursu  Za stvaranje, oblikovanje i razvoj leksičkoga korpusa u ranoj dobi treba poći od četiriju  bitnih odrednica: opći dječji leksikon ( engl .    total lexicon ), umni dječji leksikon ( engl .      mental lexicon), dječji govor ( engl .    child speech ), te simulirani govorni uzorci ( engl .    si-  mulated  speech samples) .    Pri određivanju korpusa javio se problem jer u hrvatskome     566   jeziku ne postoji utvrđen totalni leksikon ranoga razdoblja koji bi mogao biti okosnicom  istraživanja .   Stoga su, u skladu s teorijskim promišljanjima o leksičkome razvoju djece   (Stančić i Ljubešić 1994; Kovačević 2003; Pavličević-Franić 2005; Kuvač i Palmović 2006;  Pavličević-Franić i Gazdić-Alerić 2010), utvrđena samo okvirna obilježja ranoga voka -  bulara – što ga čini, koliko je opsežan te koji čimbenici utječu na njegov razvoj .    Oslonili   smo se, također, i na rezultate ovoga projekta  .    Polazišnu osnovu dala su nam, dakako,   postojeća istraživanja hrvatskoga korpusa u ranome jezičnome razdoblju .1  Problematika rječničkoga blaga određena je leksičkom normom standardnoga jezi-  ka .   Sve riječi nekoga jezika čine njegov rječnik, leksik ( grč .   lexikos = koji se tiče riječi), a   u okviru jezikoslovlja pobliže ga proučava leksikologija  .    Budući da leksička norma nije   tako obvezujuća i jednoznačno određena kao gramatička, ponajprije ima obilježja po -  srednoga, a tek potom neposrednoga normiranja  .    No, što govornik ima veći fond riječi,   što bolje poznaje primarno (osnovno) i preneseno (izvedeno) značenje riječi, što suptil -  nije razlikuje izvorne od stranih riječi (tuđica), te što mu je razina lučenja denotativnoga  (neutralnoga) i konotativnoga (obilježenoga) značenja izraženija, to će i sporazumijeva -  nje biti uspješnije .    Koja će riječ i kada biti iskorištena u komunikaciji, ovisit će o izboru   govornika i bogatstvu njegova općega rječnika, o stupnju formiranosti njegova mental -  noga rječnika, te općenito o jezičnome znanju i pouzdanju .      Poznato je da se do četvrte godine uglavnom stječe osnova materinskoga jezika, što   znači da dijete usvaja jezik okruženja i može uspješno komunicirati  .    Do pete godine ta   je osnova već jako dobro uvježbana, a nakon šeste godine u školskome razdoblju mijenja  se način uporabe jezičnih elemenata koji dobivaju nova mjesta u organizaciji i razumi -  jevanju jezičnoga izraza .    U školskoj se dobi uočava izrazito širenje vokabulara  .    Rječnik   šestogodišnjaka obuhvaća oko 10  .0   00 riječi, rječnik devetogodišnjaka oko 19  .0   00 riječi,   dok rječnik jedanaestogodišnjaka iznosi otprilike 40  .0   00 riječi  .    U toj dobi dolazi i do   promjena u sintaksi .    Uočavaju se razlike između predškolskoga razdoblja (do 5 .-   6 .    godi-  ne), kada se dijete služi gramatikom da bi oblikovalo rečenicu, te kasnijega razdoblja (do  11 .-   12 .    godine), kada gramatika služi da bi se oblikovao tekst, tj  .    u funkciji veće jezične   jedinice .    Iz navedenoga bi se moglo zaključiti da su zbog slojevitosti jezičnoga razvoja   djeca vrlo ograničeni recipijenti, a ograničavao bi ih upravo njihov jezični razvoj  .    No,   istraživanje potvrđuje (O’Conell 1987; Kamiloff-Smith 1986) da djeca možda jesu osjet -  ljivi, ali nikako nisu ograničeni recipijenti, upravo zahvaljujući činjenici što se jezično  razvijaju i što je napredak moguć i očekivan, kako na gramatičkoj tako i na leksičkoj  razini usvajanja materinskoga jezika (prema: Kovačević 2003) .      Usvajanje svakoga obrazovnog sadržaja, pa tako i jezičnoga, ima svoje inicijalno i   finalno razdoblje .    U nastavi jezika, a osobito kad je učenik dijete, to znači da na početku   školovanja postoji ulazni jezik, odnosno jezik usmjeren djetetu (Nelson 1973), koji je  najčešće baziran na djetetovu organskome (okolinskome, zavičajnome) idiomu  .    Ulazni   jezik izravno utječe na formiranje ciljanoga jezika, koji se odnosi na stupanj usvojenosti    1 TEMPUS projekt “Communicative Competence in Language Pluralistic Envirnonment”, Europska zajed-  nica i Sveučilište u Zagebu, 2000-2003; POLIN (Laboratorij za psiholingvistička istraživanja, M .   Kovačević i   sur .) .    Projekt “Usvajanje hratskoga u međujezičnome opisu”, Zagreb, 2002-2006; Znanstveni projekt “Razvoj   komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika”, Učiteljski fakultet (D  .    Pavličević-Franić   i sur .)   , Zagreb, 2006-2010; Pojedinačna istraživanja na Filozofskome fakultetu (S  .    Težak, Z  .    Jelaska i sur  .)   ,   Učiteljskome fakultetu (D  .    Pavličević-Franić i sur  .)   , Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu (M  .    Ljubešić,   D .    Vuletić, M .    Kovačević) .   D   unja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku     567   standardnoga jezičnoga idioma na kraju primarne izobrazbe, odnosno na onaj jezik koji  želimo kod djeteta razviti i koji nastaje kao produkt nakon niza godina usvajanja i učenja  jezika .    Na taj način bitno određujemo i obilježja ranoga vokabulara  .    Različiti čimbenici   utječu na to kakav će biti ulazni jezik, a onda, dakako, kakav će biti ciljani jezik  .    Riječ   je ponajprije o jezičnim faktorima, ali ne smijemo zanemariti niti izvanjezične utjeca -  je .    Jezični su čimbenici npr  .    razvijena komunikacijska kompetencija na dominantnom   materinskom idiomu (J1); jezično predznanje; bogatstvo učenikova rječnika; specifičan  ustroj hrvatskoga standardnoga jezika (J2); jezik udžbenika i druge školske i izvanškol -  ske literature .    Izvanjezične čimbenike, pak, predstavljaju djetetov mentalni leksikon, ko -  munikacijsko okruženje, utjecaj oglednih govornih uzora (učitelji, odgojitelji, roditelji  .    . .)   ,   te psihokognitivan razvoj svakoga pojedinoga djeteta .      U radu se prezentiraju rezultati istraživanja samo jednoga od segmenta koji bitno   utječu na razvoj i oblikovanje dječjega vokabulara, a to su tekstovi u udžbenicima hrvat -  skoga jezika, te odnos između jezika u udžbenicima i mentalnoga leksikona u ranome  diskursu hrvatskoga jezika .      4. Istraživanje   4.1. Opis istraživanja i statistički uzorak  U provedenome akcijskome istraživanju inicijalni leksički korpus koji je bio pred -  metom analize dobiven je na dva načina:   a) računalnim ispisom autosemantičnih riječi iz udžbeničkih tekstova (po 2 udžbe-  nika hrvatskoga jezika u 1 ., 2 ., 3 .    i 4 .    razredu osnovne škole);2  b) pedagoškim promatranjem i snimanjem uzoraka dječjega leksika u svakodnev -  nim priopćajnim situacijama tijekom nastavnoga procesa i izvan nastave .3  Istraživanje je provedeno na uzorku od 300 ispitanika – učenika mlađih razreda   u osam osnovnih škola Republike Hrvatske  .4 Njihovi govorni ostvaraji i zvučni zapisi   potom su transkribirani, analizirani i uspoređeni s leksikom udžbenika hrvatskoga jezi -  ka .    Na kraju je izvršena kategorijalna, strukturna i semantička analiza pisanih tekstova .      Kvantitativnom se metodom ponajprije utvrdio: broj pojedinih kategorija autosemantič -  nih riječi (imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice, brojevi); omjer aktivno uporabnih riječi  i učenicima nepoznatih leksema; odnos broja riječi i cjeline (opsežnost tekstova); dužina  i ustroj rečenice .    Dobiveni rezultati uspoređeni su s općepoznatim spoznajama o psiho-  lingvističkome, socio-lingvističkome i kognitivnome razvoju ranojezičnoga diskursa (u  hrvatskim školama odnosi se na dob od 7 .    do 10 .    godine) .      4.2. Polazne hipoteze  U istraživanju smo pošli od dviju osnovnih hipoteza: H1 – Leksičko-semantička opterećenja u tekstu, kao i opsežnost udžbeničkih teksto -  va, čine nerazumljivima već savladane gramatičke strukture .       2 Pavličević-Franić, D ., T .   Gazdić-Alerić (2010): Utjecaj udžbeničkih tekstova na rani leksički razvoj u hrvat-  skome jeziku .   Jezik, 57/3, str .   81-120 .   Zagreb, Hrvatsko filološko društvo i Školska knjiga .     3 Pavličević-Franić, D  ., K  .   Aladrović (2007): “Jezične kompetencije učenika na početku školovanja”  .   Prvi   specijalizirani međunarodni skup “Rano učenje hrvatskoga jezika”  .   Zadar: ECNSI-2007 i Učiteljski fakultet   u Zagrebu .  4 Osnovne škole u Sulkovcima (1), Pleternici (1), Sesvetama (1), Karlovcu (2), Zagrebu (3) .     568   H2 – Razina usvojenosti lingvističke i komunikacijske kompetencije nije značajna s   obzirom na okruženje, odnosno sredinu u kojoj se nalazi škola .     Udžbenički tekstovi predstavljaju važan čimbenik u procesu učenja hrvatskoga je -  zika, a udžbenik ne može ispuniti svoju namjenu ako ne sadrži elemente prilagođeno -  sti, primjerenosti i razumljivosti, pa smo upravo te elemente željeli istražiti  .    Budući da   tekstovi u udžbenicima općenito, a poglavito u udžbenicima hrvatskoga jezika, nužno  utječu na formiranje ranoga leksikona, a time i na razvoj komunikacijske i lingvističke  kompetencije u ranome razvojnome razdoblju, ispitali smo i načine usvajanja ranoga  leksikona .    Dosadašnja istraživanja jezičnih kompetencija pokazuju da se lingvistička i   komunikacijska kompetencija ne razvijaju u jednakoj mjeri, te se ističe važnost razvoja  komunikacijske kompetencije u ranoj dobi usvajanja i učenja jezika  .    Kako se lingvistička   kompetencija odnosi na učenje teorijskoga jezičnoga znanja, a komunikacijska kompe -  tencija označava praktičnu primjenu jezika u svakodnevnim komunikacijskim situacija -  ma (Pavličević-Franić 2005), istraživanje tih dviju kompetencija na početku školovanja  ujedno je i početak rasvjetljavanja problema jezičnoga razvoja, odnosno usvajanja hrvat -  skoga standardnoga jezika u ranojezičnome diskursu .      4.3. Rezultat istraživanja i rasprava  Za obradu podataka u istraživanju su korištene različite parametrijske metode  .    Pe-  dagoškim promatranjem tijekom nastavnih situacija, snimanjem uzoraka dječjega go -  vora, te računalnom analizom jezičnih udžbenika (od 1  .    do 4  .    razreda OŠ), stvoren je   ranojezični korpus na kojemu se kvantitativnom metodom ponajprije utvrdio broj auto-  semantičnih riječi, a zatim se usporednom metodom uspostavio omjer aktivno uporab -  nih riječi i učenicima nepoznatih leksema  .    Osim toga, korišten je t-test kojim se željelo   ispitati postojanje statistički značajne razlike u općoj razini lingvističke i komunikacij -  ske kompetencije u usvajanju hrvatskoga jezika na početku školovanja  .    Korištena je ta -  kođer i analiza varijance kojom se željelo utvrditi postojanje razlike u razini usvojenosti  lingvističke i komunikacijske kompetencije s obzirom na sredinu (okruženje) u kojem se  nalazi škola .    Naime, komunikacijska se kompetencija u ranoj razvojnoj dobi ističe kao   polazišna, tj .    kao ona koja se kroz sadržaje materinskoga jezika treba razvijati ne samo   od prvoga razreda osnovne škole nego već u predškoli, jer razvijenija komunikacijska  kompetencija predstavlja važan element zahvaljujući kojemu se olakšava usvajanje po -  četnoga čitanja i pisanja .      Rezultati istraživanja potvrđuju prvu i drugu pretpostavku (H1, H2), odnosno do -  kazuju činjenicu  da semantička opterećenja u tekstu, kao što su npr .    nerazumljivost tek-  sta, neprimjerenost leksika dobi ili opsežnost tekstova, otežavaju recepciju već savlada -  nih gramatičkih struktura i uspješno usvajanje jezičnoga sadržaja, te negativno utječu na  spoznavanje cjeline teksta  .    Nakon kategorijalne analize tekstova prema vrstama riječi,   mogu se npr .    izdvojiti zamjenice, koje se kao gramatička kategorija, odnosno vrsta riječi   usvajaju u višim razredima osnovne škole (prema HNOS-u 5), a najzastupljenije su u pr-  vome razredu .   Broj pojavnica je 1637, što je više nego u četvrtome razredu (1407), a znat -  no više nego u drugome razredu (609) ili trećemu razredu (902)  .    Nepotrebna uvrštenja   velikoga broja neusvojenih kategorija riječi u udžbeničke tekstove, uz dodatna pojmov -   5 HNOS – Hrvatski nacionalni obrazovni standard je dokument u kojemu su određena i definirana znanja,   sposobnosti i vještine koje učenici stječu na pojedinim razinama školovanja, a ujedno pokazuje ciklično  širenje znanja u horizontali i vertikali školovanja .     Dunja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku     569   no-teorijska opterećenja (apstraktne definicije i pravila), jezične udžbenike čini teško  razumljivima, nejasnima i neprohodnima .     Osim gramatičke neusvojenosti pojedinih kategorija riječi, na otežanu usvojivost   jezičnih sadržaja također negativno utječe i neprimjerenost leksika dobi, predznanju i  interesima učenika, izazvana velikim brojem semantički nepoznatih i nerazumljivih ri-  ječi, kao i dužina tekstova (tablica 1) .    Usvajanje i rano učenje jezika tijesno je povezano s   kognitivnim razvojem djeteta .    Prema teoriji J .    Piageta (1926, 1969), četiri su faze kogniti -  vnoga razvoja: senzomotorička faza (od rođenja do 2  .    godine), predoperacijska faza (od   2 .    do 7  .    godine), faza konkretnih operacija (od 7  .    do 11 .    godine) i faza formalnih operacija   (od 12  .    do odrasle dobi)  .    To znači da se učenici mlađih razreda osnovne škole nalaze   u fazi konkretnih, a ne apstraktnih operacija, te da će puno lakše shvaćati nepoznate  sadržaje (npr .    riječi), uočavati odnose (npr  .    u rečenici) i razumijevati probleme (npr  .    u   tekstu) kad se odnose na njima poznate pojmove ili predmete, odnosno kad ih mogu  konkretno predočiti .    Kad se toj činjenici pribroji i podatak da su tekstovi petrpani djeci   nepoznatim riječima (npr  .    1 .0   36 nepoznatih riječi u 1  .    razredu), ne začuđuje da djeca   imaju problema s temeljnim razumijevanjem teksta  .    U skladu s tim, za očekivati je da   će otežano usvajati i nove jezične sadržaje koje bi trebali naučiti uz pomoć tih tekstova .      Tablica 1  .    Semantička i strukturalna analiza udžbeničkih tekstova       Razred  Broj riječi  Nepoznate riječi  Prevelik opseg teksta 1   . 11   .  883  1   .  036  10 tekstova  2    . 10    .   062   942 15 tekstova  3    .  9    .   762   754 20 tekstova  4    . 11    .   179   603 26 tekstova  Velik broj učenicima nepoznatih i nerazumljivih riječi izravno je povezan s razvo -  jem i usvajanjem umnoga rječnika u ranoj dobi  .    Umni ili mentalni leksikon ( engl .    mental   lexicon) nije samo leksemski popis riječi koje govornik nekoga jezika pamti, te ih više ili   manje uspješno rabi u komunikaciji .    U psiholingvistici tim se pojmom određuje hipotet -  ski prostor ljudske kognicije u kojemu se isprepliću sve glasovne, gramatičke i značenj -  ske veze .    To su, dakle, ukupni podaci o riječima kojima se služimo, odnosno “skladište”   riječi jezika koji znamo i koji učimo (Erdeljac 2009), njihovih fonoloških, morfoloških,  sintaktičkih i ortografskih obilježja koja bitno određuju semantički (značenjski) aspekt  riječi nekoga jezika .    Budući da nije dio jezične moći, mentalni se leksikon uči i obogaću -  je cijeloga života, a udžbenički tekstovi važno su izvorište njegova oblikovanja  .    Širenje   vokabulara, odnosno bogaćenje dječjega rječnika jedan je od očekivanih ishoda učenja  hrvatskoga jezika u osnovnoškolskoj dobi .    Uspješno ostvarenje te zadaće direktno je po-  vezano s tzv .    mentalnim leksikonom u ranoj dobi  .    Stoga upoznavanje načina usvajanja   i oblikovanja riječi te pravila «pohranjivanja i prizivanja» riječi iz mentalne memorije  bitno utječe na promišljanje svrhovitih metoda i modela usvajanja leksičkoga znanja, a  ponajprije na praktičnu uporabu riječi u ranome razdoblju usvajanja hrvatskoga jezika  .      Stvaranje i oblikovanje ranoga leksikona dio je psiholingvističkih istraživanja različitih  vidova jezičnih uporaba: prepoznavanje (identifikacija) riječi; usvajanje (recepcija) rije -     570   či; razumijevanje riječi (denotativno i konotativno značenje); pravilna uporaba riječi (u  skladu sa značenjem i gramatičko-pravopisnim pravilima); proizvodnja (kreacija) riječi i  većih jezičnih iskaza  . O   težavajuća okolnost koja pritom može ugroziti usvajanje riječi te   spoznavanje cjeline teksta i semantičku prohodnost jest dužina i ustroj rečenica u tekstu  .  S   emantičko-strukturalna analiza udžbeničkih tekstova  pokazuje da je najveći broj   djeci nerazumljivih riječu upravo u udžbenicima prvoga razreda  .6 Osim toga, odnos   dužine teksta kao i strukture rečenica u tekstovima pokazuju izrazitu neprimjerenost  razvojnim (spoznajnim) mogućnostima učenika mlađe školske dobi .   Već u udžbenicima   za početne razrede osnovne škole pronalazimo velik broj tekstova koji opsežu više od  jedne kartice teksta, s rečenicama koje sadržavaju više od 8 riječi, iako bi učeniku 1  .    ili   2 .    razreda primjerenija bila jednostavna rečenica sastavljena od 6 do 8 riječi ( tablica 2),   sa što manje nejasnih konstrukcija i nerazumljivih riječi  .    Naime, tek u fazi formalnih   operacija s početkom adolescencije dijete je u stanju razumjeti apstraktne gramatičke  pojmove i složene rečenične strukture .    Do tada mu predugačka rečenica kompliciranoga   ustroja predstavlja otežavajući element jezičnoga usvajanja .   T   ablica 2  .    Složenost rečenica u udžbeničkim tekstovima     Broj riječi u rečenici  Broj rečenica u tekstovima udžbenika za hrvatski jezik  1. razred  2. razred  3. razred  4. razred   1  133  66  47  165   2  104  108  68  164   3  247  129  120  173   4  237  178  110  287   5  136  167  109  338   6  104  121  89  282   7  83   133  78  206   8  66  117  60  202   9  38  91  47  261   10  33  54  45  126   više od 10   89  263  131  517  U udžbeničkim tekstovima, uz sve navedeno, postoji i značajna razlika između ra -  zine ovladanosti lingvističkom (gramatičkom) kompetencijom i komunikacijskom (pra -  gmatičnom) kompetencijom .    Učenici savladaju lingvističku teoriju (uglavnom učenjem   definicija napamet), ali je u usmenoj i pisanoj komunikaciji ne znaju primijeniti, niti im  bitno olakšava recepciju tekstova .    Analizom varijance utvrđeno je da ne postoji statistič -  ki značajna razlika u rezultatima s obzirom na sredinu u kojoj se nalazi škola (veliki grad,  prigradsko naselje, mali grad, selo) .    Razlika između poznavanja jezične teorije i uporabe    6 Istraživanje je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu provela T  .   Gazdić-Alerić, u okviru projekta “Razvoj   komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika” (voditeljica prof  .   dr  .   D  .   Pavličević-  Franić)    .    D   unja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku     571   leksika u komunikacijskoj praksi zamjetna je u svim sredinama ( grafikon 1) .   Na taj je na -  čin opovrgnuta postavljena hipoteza da postoji statistički značajna razlika između usvo-  jenosti komunikacijske i lingvističke kompetencije u odnosu na sredinu, tj  .    okruženje u   kojemu se nalazi škola .    Osim toga, t-testom je potvrđeno i postojanje statistički značajne   razlike u razini lingvističke i komunikacijske kompetencije na svim jezičnim razinama:  s obzirom na poznavanje upotrebe glasova hrvatskoga jezika (fonologija), poznavanje  upotrebe velikoga i maloga pisanoga slova te poznavanje rečeničnih znakova (ortogra -  fija), poznavanje rječničkoga blaga hrvatskoga jezika (leksikologija), poznavanje obliko -  vanja rečenice (sintaksa) i poznavanje oblikovanja vezanoga teksta (lingvistika teksta) .    7    Grafikon 1 .   Razlike u razini usvojenosti lingvističke i komunikacijske kompetencije s   obzirom na sredinu 5. Zaključak Različiti jezični i izvanjezični čimbenici utječu na oblikovanje i razinu usvojenosti dje -  tetova jezika u ranoj osnovnoškolskoj dobi  .    Ponajprije su to djetetov psihokognitivan   razvoj i razvijena komunikacijska kompetencija na dominantnome idiomu (L1), zatim  jezično predznanje i bogatstvo rječnika (općega i mentalnoga), ali i izloženost jezičnoj  komunikaciji te ogledni govorni modeli (učitelj, roditelji, okolina)  .    No na proces učenja   jezika općenito, pa tako i na razvoj ranoga leksikona, nužno utječu i drugi čimbenici  .      Dijete svaki dan usvoji neku novu leksičku stavku koju dodaje općem praktičnom lek -  sikonu, ali je procesuira i u svome individualnome mentalnome leksikonu  .    Mentalni   se rječnik pritom mijenja – riječi se dodaju, otpadaju, modificiraju  .    Iz navedenoga bi se   moglo zaključiti da su djeca, zbog slojevitosti jezičnoga razvoja, vrlo ograničeni recipi -  jenti .    No, istraživanja potvrđuju (Kovačević i Pavličević-Franić 2003) da djeca drukčije   oblikuju mentalni leksikon od odraslih govornika, ali nikako nisu ograničeni recipijenti  .       7 Istraživanje je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu provela K  .   Aladrović Slovaček, u okviru projekta “Razvoj   komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika” (voditeljica prof  .   dr  .   D  .   Pavličević-  Franić) .       572   Stoga je važno sagledati faktore koji utječu na leksički razvoj i usvajanje ranoga leksiko -  na .   U ovome se istraživanju proučavao samo jedan od čimbenika u procesu ovladavanja   standardnim hrvatskim jezikom, a to je utjecaj udžbeničkih tekstova na razvoj vokabu -  lara u ranome diskursu hrvatskoga jezika .      Bogaćenje rječnika, osobito u ranome diskursu, složen je postupak i trajan proces  .      Važno je znati kako školska jezična izobrazba utječe na jezični razvoj u području leksika  jer se utjecaj fonološkoga pamćenja (koje je značajno za opseg dječjeg rječnika u ranoj  dobi), smanjuje s povećanjem dobi djeteta  .    Osim toga, leksička razina izravno utječe na   razumijevanje konteksta i uspješno sporazumijevanje, a razvoj rječnika i usvajanje zna -  čenja riječi omogućuje ključan uvid u proces jezičnoga razvoja općenito .  U   sporedna analiza podataka dobivenih tijekom istraživanja pokazala je da jezik sva -  kodnevne dječje komunikacije i jezik većine udžbenika nisu usklađeni ni na leksičkoj,  ni na gramatičkoj, ni na spoznajnoj razini .    Očito postoji nelogičnost u odnosima: učenik   – jezični sadržaj – udžbenik .    Udžbenički tekstovi, u velikom dijelu, ne korespondiraju sa   spoznajnim i jezičnim razvojem (govornim i pisanim) u mlađoj školskoj dobi  .    Naime,   raskorak između stvarnoga jezičnoga znanja učenika i jezika udžbenika namijenjenih  tim istim učenicima, između ostaloga, upućuje na zaključak da neprimjeren, nerazu -  mljiv i neprohodan udžbenik ne omogućuje djetetu povezivanje perceptualnih, jezičnih i  konceptualnih obavijesti koje se u tekstu nalaze (Pavličević-Franić i Kovačević 2003:45)  .      A to znači da takav udžbenik ne ostvaruje svoju primarnu svrhu – pomoći učenicima u  svladavanju i usvajanju jezičnoga znanja .  R   iječ je o problemu kojim se u hrvatskome jezikoslovlju malo tko sustavnije bavio  .      Većina istraživanja provedena je u nekom od velikih europskih jezika, ponajprije engle-  skome .    No, iako su načini usvajanja jezika razvojno slični, dakle, postoje univerzalije   kako u pogledu morfološko-sintaktičkih kategorija, tako i u sadržaju ranoga leksikona,  nema dvojbe da jezični ustroj, koji se razlikuje od jezika do jezika, utječe na oblikovanje  leksičkoga korpusa u ranome diskursu  .    Stoga su nužna istraživanja za svaki pojedini   jezik .    U starijim se lingvističkim istraživanjima tvrdilo da jezični razvoj završava pola -  skom u školu, što bi možda bilo točno ako govorimo o jezičnome usvajanju, ali svakako  je neprimjerena tvrdnja ako govorimo o jezičnome učenju  .    U skladu s tom činjenicom,   jezik udžbenika općenito, a osobito udžbenika materinskoga jezika, morao bi imati jasno  definirane zahtjeve koji utječu na razumijevanje teksta  .    To su ponajprije sintaktičko-  morfološke strukture primjerene određenoj razvojnoj dobi (jednostavan rečenični ustroj  i ograničena dužina rečenice, bez nepotrebnih konektora i umetaka, bez eliptičnih izo -  stavljanja, bez još neusvojenih morfoloških vrsta i oblika)  .    Ako se već susrećemo sa slože -  nijom gramatikom udžbeničkoga teksta, onda bi njegova semantika svakako trebala biti  jednostavnija (odabir vokabulara s izjednačenim odnosom poznatih i nepoznatih riječi)  .  J   ezični udžbenik mora biti oblikovan tako da svim svojim odrednicama bude usmje -  ren na pomoć u procesu stjecanja jezičnoga znanja i razvoja komunikacijskih sposob -  nosti učenika .    Ostvaraju te temeljne svrhe, uz ostale posredne čimbenike (npr  .    likovna   dimenzija), ponajprije će pomoći adekvatan jezik udžbenika te primjereno odabrani i  oblikovani udžbenički tekstovi, u skladu s kognitivnim i psihofizičkim razvojem učeni-  ka u ranojezičnome diskursu .   Dunja Pavličević-Franić: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku     573   Literatura   Chomsky, Noam (1966, 1989), Znanje jezika, Mladinska knjiga, Ljubljana  Chomsky, Noam (1991), Jezik i problemi znanja: predavanja na Sveučilištu u  Managvi .   Filozofski   fakultet, Zagreb  Clark, Eve (1973, 1981), «Što znači reč: O detetovom usvajanju semantike»  .    U: Razvoj govora kod   deteta, ur .    N .    Ignjatović-Savić, 171-216  .    Zavod za izdavanje udžbenika i nastavna sredstva,   Beograd  Erdeljac, Vlasta (1997), Prepoznavanje riječi .    Filozofski fakultet i Ibis grafika, Zagreb  Erdeljac, Vlasta (2009), Mentalni leksikon: modeli i činjenice .    Ibis grafika, Zagreb   Hymess, Dell (1984), Etnografija komunikacije .    BIGZ, Beograd  Barbaroša-Šikić, Mirela, Marijana Češi, ur .    (2007), Komunikacija u nastavi hrvatskog jezika  . Na   -  klada ”Slap” i Agencija za odgoj i obrazovanje, Jastrebarsko-Zagreb  Kovačević, Melita (2003), «Semantika glagolskoga leksikona u ranome jezičnome usvajanju » .    U:   Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike , ur .    Jagoda Granić  .    Hrvatsko društvo za   primijenjenu lingvistiku (HDPL), Zagreb-Split   Kuvač, Jelena, Marijan Palmović (2006), Metodologija istraživanja dječjega jezika, Naklada   ”Slap”, Jastrebarsko  Martinet, Andre (1982), Osnove opće lingvistike , Biblioteka Teka, Zagreb  Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006), Hrvatski jezik, Ministarstvo znanosti, obrazo-  vanja i športa, Zagreb  Nelson, Katherine (1973), Structure and Strategy in Learning to Talk  .    Monographs of the Society   for Research in Child Development  .    No .    149, vol  .    38, nos  .    1-2, University of Chicago Press,   Chicago  Pavličević-Franić, Dunja (2002), «Lingvistička kompetencija nasuprot komunikacijskoj kompe -  tenciji u ranojezičnome diskursu » .    Suvremena lingvistika 28, sv .    1-2, br .    53-54, 117-127, Lin-  gvistički krug HFD-a i Zavod za lingvistiku FF-a, Zagreb  Pavličević-Franić, Dunja, Melita Kovačević (2003), Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj   sredini, I .    i II .    Naklada ”Slap”, Zagreb-Jastrebarsko  Pavličević-Franić, Dunja (2005), Komunikacijom do gramatike .    Biblioteka Scientiae et Artes, Alfa,   Zagreb  Pavličević-Franić, Dunja, Tamara Gazdić-Alerić (2010), «Utjecaj udžbeničkih tekstova na rani   leksički razvoj u hrvatskome jeziku » . Je   zik 57, br .    3, 81-120, Hrvatsko filološko društvo i Škol -  ska knjiga, Zagreb  Pavličević-Franić, Dunja, Katarina Aladrović (2008), «Jezične kompetencije učenika na počet -  ku školovanja » .    U: Zbornik radova 1 . m   eđunarodnoga skupa ‘Rano učenje hrvatskoga jezika’ ,   126-141, A .    Bežen i D  .    Pavličević-Franić, ur ., E   CNSI i Učiteljski fakultet u Zagrebu, Zadar-  Zagreb   Piaget, J ., B .    Inhelder (1969), The psychology of the child, Basic Books, New York  Slobin, D .    I  ., C  .    A  .    Ferguson (1973), Studies of Child Lanuage Development , Hold, Rinehart &   Winston, New York  Slobin, D .    I .    (1974), Psycholinguistics , Scott, Foresman and Comp ., L   ondon   Stančić, Vladimir, Marta Ljubešić (1994), Jezik, govor, spoznaja , Hrvatska sveučilišna Naklada,   Zagreb  Zajednički europski referentni okvir za jezike :  učenje, poučavanje, vrednovanje (ZEROJ, 2005),   Školska knjiga, Zagreb  Yule, George (1998), Pragmatics . C   ambridge University Press, Cambridge       575       Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian –  a language in contact –  First signs of language decay   Burgenland-Croatian has recently been standardized more or less parallel to the system  of the standard language of Croatia, without reflecting all the changes described above  .     I consciously put my focus on the spoken language, because it significantly differs from  the Burgenland-Croatian standard .    We could even say that we find some kind of diglo -  ssia in Burgenland  .    TV, radio and newspapers are in the standard language, whereas   nobody speaks like that  .    The standard language tries to conserve some archaic features   of Burgenland-Croatian 1, tries to be understandable for all speakers of Burgenland-Cro -  atian, although we have 3 different dialects, and is getting closer and closer to the Croatia  standard in order to escape the strong German influence (de Cillia/Dressler 2006)  .    The   question is whether this makes sense, even though we know how important it is for a  national minority to have its own standard language  .    Unfortunately we already find a lot   of signs indicative of language decay in Burgenland-Croatian, apart from the shrinking  number of speakers .      Key words: minority, minority language, bilingualism, language decay, languages in  contact, verbal aspect  .   G   radišćanskohrvatski – jezik u kontaktu: Prvi znaci umiranja jezika  Hrvati u pokrajini Gradišće doselili su se u 16  .    vijeku i polazu s područja rijekov Una,   Kupa i Sana  .    Gradišće je do 1921  .    ljeta zapravo bio zapadno-ugarski Komitat  .    Stoprv   po Prvom svitskom boju su se Gradišćanski Hrvati podilili na nove države Austriju,  Ugarsku i Slovačku, kade i do dan danas živu  .    Oni su svoj jezik doprimili sa sobom i   gajili su ga vjeke dugo .    To je i objašnjenje za današnje stanje gradišćanskohrvatskoga .    Ča   najdemo je južnoslavenski manjinski jezik, ki je već decenije dugo pod jakim uticajem  susjednih jezikov (nimški i ugrski) .    Najveće promjene se stanu naravno na polju leksike   ali i gramatike .  Gr   adišćanskohrvatski se ne more definirati kot jedna jedinica, jer se izvorni go -  vorniki podilu na Čakavce, Kajkavce i Štokavce  .    Svi govori u Gradišću imaju ali jaku   čakavsku crtu  .    Osim toga se razgovorni gradišćanskohrvatski jezik razlikuje od stan -  dardiziranog pisanoga oblika, ki je bliži zagrebačkom književnom jeziku i dopušćen je    1 Aorist and imperfect are explained in the Grammar, but not the tili-past tense .   UD   K : 811    .   163    .   42(436    .   3)'373     576   u Gradišću kot službeni jezik  .   Gradišćanskohrvatski rječniki su se tiskali 1982  .   i 1991 .     ljeta, Gramatika 2003 .   ljeta, a Pravopis prošloga ljeta .  D   anas je još oko 45 .0   00 Gradišćanskih Hrvatov, ta broj je iz zadnjega popisa stanov -  ništva iz 2001  .    ljeta .    Gradišćanskohrvatski je jedini jezik u Austriji, ki je na UNESCO   listi ugroženih jezikov i ima .      Pominala sam se s oko četrdesetimi ljudi u devetnaestimi seli i opazila sam da nije   velika razlika med seli, nego već med generacijami .      Fenomen umiranja jezika je jako kompleksan i još ne morem reći kamo će me moje   istraživanje otpeljati .    Ovo je samo kratak pregled o momentanom stanju mojih rešeršov  .   K   ljučne riječi: manjina, jezik manjine, bilingvizam, umiranje jezika, jezici u kontaktu,   glagolski način .   S   ociolinguistic background  Burgenland-Croatian belongs to the family of South Slavic languages  .    The Burgenland-  Croat ethnic group has lived in the former area of the Komitat Sopron since the be -  ginning of the 16th century .   Several waves of immigration and movements from Croatia   to (back then) Hungary are documented, starting with the years around 1515  .   This part   of Hungary today corresponds to areas around Vienna in Austria, in the Slovak Republic  and in Hungary .    There are three dialects represented in Burgenland-Croatian, namely   the Čakavian, Kajkavian and (Old)-Štokavian  .    The Burgenland-Croatian standard lan -  guage was formed on the basis of the Čakavian dialect, because it represents the nume -  rically largest group of speakers  .    Kajkavian and Old-Štokavian spoken in Burgenland   include a number of Čakavian peculiarities, which justified the choice of Čakavian as the  common standard language even more .      Burgenland-Croatian is the only language in Austria to be on the UNESCO red-list   of endangered languages and has all together around 45,000 speakers .    If it is doomed to   death, then how is it dying? According to de Cillia/Dressler  (2006), language death or   language decay is defined by several phases in the use of a language  .   Before a language   dies as a whole system, there is a phase of complete bilingualism, which means that all  speakers feel comfortable in both languages – in their mother tongue and in the lan -  guage spoken by the majority  .    Exactly this is the case with Burgenland-Croatian  .    All   Burgenland-Croats speak both Croatian and either German, Hungarian or Slovak  .    One   more indicator for language decay is a ‘foreign accent’ .    In other words, if you hear a yo -  unger person speaking Burgenland-Croatian it may seem to you that he/she is speaking  German with Croatian vocabulary  .    This of course includes the deterioration of the Croa -  tian accentuation 2 . Another early sign of language decay is the loss of word formation ru -  l  es and the simple transfer of lexical items from the dominant language  .   Massive lexical   borrowing is a component of language decay .    All that is partly the case for Burgenland-  Croatian .    Additionally the number of speakers has greatly declined .       2 More and more speakers distinguish only the quantity of an accented vowel (long : short), but no longer   distinguish the quality (rising : falling : circumflex), which can, for example, mark different verbal aspect in  the oldest generation .       Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact – First signs of language decay     577   During my fieldwork I recognized the following phenomena or signs of language   decay:   a) massive lexical borrowing  b) the grammaticalization of adverbs (in preverbs) and their use instead of verb-  prefixes (cf .    Scholze 2008)  c) unexpected prepositions with verbs d) monostyle3 instead of using the verbal aspect or the use of paraphrases  e) more and more frequent use of the perfective verbal aspect, even in imperfective   contexts (rubric 4 .)  f   ) the loss of conjugations and tenses (cf .    2 .    f and 6 .) .   I   t is clear that the current situation is mainly a result of the conditions within the   minority in the last few decades .      Apart from that there are many well-known factors hastening language death  .      Some of these are pressure from the surrounding languages, school, religion, the media,  workplaces far away from home, mixed marriages etc  .    It is still an open question whether   literacy and education support the existence of a minority language or lead to its death  .      Semilingualism, role conflicts and an incomplete knowledge of a language lead to its de -  ath .    But again literacy, the standardization of a language (which has been in progress for   Burgenland Croatian over the last two or three decades) and language planning might  also result in the decay of a language .      1. Ways of influence  1.1. Lexis and syntax There are three groups of dialects spoken in Croatia - Čakavian, Kajkavian and Što -  kavian (named after the different forms of the interrogative pronoun for ‘ What’) .    All of   them are also represented in the Burgenland-Croatian language islands, but as hybrid  forms of two different dialects (mostly as hybrid forms of Čakavian and Štokavian) .      a) Massive lexical borrowing Language-contact  definitely has its biggest influence on the field of lexis (Bencsics/  Finka 1982) .    One can find many German loanwords in everyday Burgenland-Croatian   communication (e .g . ‘   soldier’ German Soldat > Burgenland-Croatian sojdot , ‘bin’ Kübel   > kibl, ‘barbecue’ Griller > grülr ,     . . .) a   s well as words borrowed from Hungarian (‘shop’   Hu .    bolt > bolta , ‘marmelade’ Hu  .    lekvár > lekvar, ‘thousand’ Hu  .    ezer > jezer, ‘soldier’   Hu .    katana > katan) and Slovak (‘also’ Sk ./   Cz .    taky > takaj) .    Some expressions like:  rožice   or kočke for ‘girls’, junak for ‘guy’, posrankoš for ‘baby’ have gone out of fashion and new   vocabulary has been established through the standardization of Burgenland-Croatian –  now ‘girl’ is divičica, ‘boy’ dičak, ‘baby’ bebi .      b) Preverbs There are further German influences in the syntax, and in word-formation (e  .g .    pre-  verbs) .    I even found many preverb-verb constructions with German adverbs and Croa -  tian verbs .       3 ‘This means that the distinctions of register and the many nuances of social meaning (  .   . .) a  re considerably   blurred, and to a great extent, not available to users (  .   . .) .’ B  olton, Kingsley/Kachru, B .   Braj: World Englishes  .     Critical concepts in linguistics .    Routledge, London 2006, p .1   4 .     578   Syntax  verb-final clause order  ‘Da smo si mogli hartu  that be .  3   .  PL REFL c  an   .  PTCP  .  PL   .  M ticket .  ACC   .  F   kupit .’  b   uy .   INF .   PF  That we could buy a ticket .      ‘Prvo smo, po školi smo popali   first be .   3    .   PL after school .   DAT .   F be .   3    .   PL begin    .   PTCP  .  P   L    .   M   mužiku, ča j tamburica music .   ACC    .   F what be .   3    .   SG tamburica    .   NOM   učit    .’  l   earn    .   INF .   IPF  First we, after school we started to learn music,  tamburica    .    (The tamburica is a mandolin-like stringed   instrument popular in Croatia    .   )  Wordformation Preverbs – Croatian adverbs   ‘going to’ hingehen > tamo pojti, ‘going away from’   weggehen > kraj pojti    . . .  W   ordformation  Preverbs – German adverbs  auf dujt ‘to come up’, auf ziat ‘to record’, trauf dujt  ‘to   realize’, nohi dujt ‘to come later’, pujt furt ‘to go away’,     . . .   W   e should further mention that some verbs 4 are, as a result of German influence,   combined with unexpected prepositions – e .g .   vjerovati na to (instead of vjerovati u to ) –   glauben an etwas ‘to believe in sth  .’   , čekati na nekoga (instead of čekati koga ) – warten auf   jemanden ‘to wait for somebody’, van stati od škole (instead of iz škole ) – aus der Schule   austreten – ‘to leave school’ (because of graduation) and so on  .    Lastly, due to the close   contact with German, reflexive verbs are more and more turning into transitive verbs,  e .g    .:    študirati (instead of študirati se) ‘to study’, igrati (instead of igrati se) – ‘to play’, učiti   (instead of učiti se) ‘to learn’, which is again absolutely imitating the German paradigm .      2. Verbs  2.1. Tenses  I am especially interested in verbs, because if a well-functioning, non-endangered   language is changing on the one hand in the fields of syntax and lexis, which is some  kind of simplification, then, typically, it should on the other hand get more complex or  at least stay more conservative in the fields of tenses and verbal aspect  .    Grammatical   changes are the last and most complicated ones  .    What I also wanted to know is how close   Burgenland-Croatian is to the Croatian standard of Croatia  .    What needs to be mentio -  ned is that there is a big difference between the language of the oldest generation and that  of the youngest one5 . Detailed analyses are still missing .      4 I have noticed these examples in everyday conversation .     5 E .g .   younger people use the tili-perfect less frequently than the oldest generation  .   Youngsters tend to use the   perfective aspect more often than the imperfective .      Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact – First signs of language decay     579   My interviewees belong either a) to the generation over 70 years of age or b) + c)   to the generation around 30 years of age  .   The mother tongue of the generation 70+ is   definitely Burgenland-Croatian  .    These people were educated in Burgenland-Croatian,   are very religious, pray in Burgenland-Croatian, sing in Burgenland-Croatian, did not  leave the house they were born in until they were grown ups, married Burgenland-Croats,  talked to their friends, families, relatives and children in Burgenland-Croatian etc  .    All   these people have a very self-confident attitude towards their bilingualism, whereas the  younger generation is more insecure in relation to its identity  .    Just in the last 10-15 years,   after the war in Croatia, Burgenland-Croatian was and is considered as something good  and worth being proud of .    Within the younger generation it is more complex  .    I tried to   find different groups of speakers – b) some who during their whole childhood spoke only  Burgenland-Croatian, but did not use it as teenagers and c) some who learnt Burgenland- Croatian as teenagers or adults .      The following tenses are in use in the spoken language: a) Present tense (ipf  ./   pf .) e   ndings: -m/-n, -š, - Ø, -mo, -te, -ju/du (apart from Stinatz   and Heugraben: oni sta)  At this place I would like to mention that Burgenland-Croatian as well as Croatian   do not have concrete rules for the use of the verbal aspect in the present tense (as Russian,  Ukrainian,… do have)  .    I agree with  Ebert (2004:22) when he says ‘(…) kako je samo   sadašnjost (  .    . .) u a   psolutnom smislu, vezana, već po svom prirodnom značenju, za nesvršeni   glagolski vid .    ( .    . .) i   mperfekt u prvom planu ne izriče vrijeme, nego trajanje radnje  .’    And   second ‘Zato tzv .    ‘prezentski oblici’ tvoreni od svršenih glagola ne izriču sadašnjost, nego   ‘bezvremensko’, pa onda i ‘svevremensko’ svršeno vrijeme, koje zapravo nije ni vrijeme,  nego samo vid . . .’ (   Ebert 2004:19) .    This means that the native speaker can choose between   the imperfective and the perfective aspect in the present tense, dependent on what he  wants to say or put a focus on  .    Using the perfective aspect of course implicates that the   mentioned action happens from time to time .      b) Futur I    .    (ipf ./   pf .) – f   orms: ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu + infinitive  c) Futur II    .    (ipf ./   pf .) – f   orms: budem, budeš, .    . .b   udu + l-participle  (in some regions the   ending for m .    sg .    is not -o, but -u, -l or -ija ) .    This tense is very rare and appears exclusively   in a subordinate clause in combination with a perfective verb, which then refers to a  possible action going on after the action in the future II .       d) Perfect tense (ipf ./   pf .) – f   orms: sam/san, si, je, smo, ste su + l-participle  Nowadays the perfect tense is the most frequent tense in use  .    It substitutes the plu-  squamperfect, the tili-past tense, the aorist and the imperfect    .  ‘   Hat ja san se ovo rodila, sielo, ne .’6  because I be .1 .S  G REFL here born .P  TCP .S  G .F v  illage no  Because I was born in this village, you know .  I   n this first example I would have expected a perfective verb ( narodit se), because   the action of being born is definitely finished  .    But there are some phrases in Burgen -  land-Croatian, in which such unexpected verbs appear  .    There is even a very popular   song with the same example ‘Prodrštofi, Prodrštofi sam se rodiu, a Šoproni školu hodiu    6 Mrs .   Habetler (living in Podgorja, Vlahija)     580   ( . . .)  ’ which in both cases needs to be interpreted as an iterative or longer ongoing action .     Since it is a song, it might have happened that narodit  was reduced to rodit  because of the   better fitting rhyme  .    The other possibility is that the composer unconsciously used the   wrong verbal aspect .    The reality is that through such songs and phrases more and more   incorrect, but well-known, examples influence everyday language .  ‘   Pinkovcu su novu školu zidali .’7  Güttenbach .L  OK .SG .M   be .3 .  PL new school .A  CC .SG .  F build .  PTCP .  PL .M  Th  ey built a new school in Güttenbach .  I   n this example the imperfective aspect is possible, because the focus was put on the   ongoing action of building a school building and not on the result .  e   ) Plusquamperfect (ipf ./   pf .)    – forms: sam/san, si, je .    . .    + l-participle of biti + l-partici -  ple of the verb (example (Neweklowsky:1978): kad su bili rekli . . .,    sam si bio štao . . .)      ‘A toga mi j naš stari otac finansirao biu .’8  and that one  .G  EN .S  G .M m  e .D  AT be  .3 .S  G our  .N  OM .S  G .M g  randfather finance  .  P  TCP .SG .M . b  e .  PTPC .SG .M  A   nd my grandfather had financed that one .  f   ) tili/mogli9 - past tense (ipf ./  pf .) – f  orms: tio/tila/tili/tile/tila + infinitive or mogao/  mogla /mogli/mogle/mogla + infinitive1011   ‘San tila va gšefti bit, san tila  be .  1   .  SG want .  PTCP  .  SG   .  F in shop .  LOC   .  M be .  INF be .  1   .  SG want .  PTCP  .  SG   .  F   prodavat kruh tr to . ’10  sell .  INF .  IPF bread .  ACC and so on  I used to be in the shop, I used to sell bread and stuff .  ‘   Onda se j tilo se sčistit, se da je lipo,   then REFL be .   3    .   SG want .   PTCP  .   N all clean    .   INF .   PF all that be .   3    .   SG nice   onda se j tilo speć . ’11  then REFL be .  3   .  SG want .  PTCP  .  N bake .  INF .  PF   Then everything used to be cleaned up, everything, so that it is nice, then everybody  used to bake (for Christmas)    .   Th   e tili/mogli-past tense is especially interesting, since it was neither accepted into   the Burgenland-Croatian standard grammar, nor does it exist in German or in the Cro-  atian/Bosnian/Serbian standard language, which means that it is a characteristic marker  for the spoken language  .    However it could earlier also be found in fiction (Ignac Hor -  vath, Petar Jandrišević, etc .) .    It serves to express events in the past which happened more   than once, repeatedly .    In most instances we can talk about habits or iterative situations   (cf .    English used to ) .    Neweklowsky (1978:246) mentions that the tili/mogli -past comes   mostly with the perfective aspect .    I do not agree with him .    I would say, that there is not    7 Mrs .   Habetler (living in Podgorja, Vlahija)  8 Mr .   Dobrovits (living in Wulkaprodersdorf, Poljanci)  9 mogli is used only in the Vlahija-region .   (cf .   Brabec:1966) .  10 Mr .   Dobrovits (living in Wulkaprodersdorf, Poljanci)  11 Mrs . Klikovits (†) (living in Zagersdorf, Poljanci)   Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact – First signs of language decay     581   the aspect in question, but more the lexical meaning of the verb itself .   Pa se j tilo duama   mlatit (ipf) .   Pa smo ju tili ubraćat (ipf)  .   Pa smo tili počiet ručevat (ipf)  .   A upuadne smo tili   počivat (ipf) .  P   airs of verbs: mlatit/zmlatit – ‘to tresh’, ubraćat/ubrnut – ‘to turn’, ručevat/poruče-  vat – ‘to have breakfast’, počivat/počinut – ‘to relax’ .  Th   is tense is not combined with the verb htiti itself, but rather with kaniti12 in order   to express the phrase ‘we used to want sth .’ –   smo tili kanit and it is very rare with stative   verbs .    More frequently we find the perfect tense in stative contexts  .    Eg .    Tr mi se j račilo   (ipf) jako .    – ‘And I always had an appetite .’    Žene nisu muantlje nosile (ipf) .    – ‘Women did   not wear coats .’  W   e finally conclude that the tenses are not endangered within the oldest generation   and developed in a very natural way .    It is significant that Burgenland-Croatian lost both   the aorist and the imperfect 13, but invented the tili-past tense  which can be interpreted as   a reaction of a healthy language .     Unfortunately Burgenland’s younger people, in contrast to the oldest generation, do   not utilize the tili/mogli-past tense so frequently any more, which is surely a consequen-  ce of its elimination from the standardized Burgenland-Croatian  .    We have no detailed   analysis of this tense yet, but can interpret the use of htiti  ‘to want’ and moći  ‘to be able to’   as an auxiliary verb analogously to that of htiti  in the future tense ( htiti: ću, ćeš,    . . .ć   edu)    .   M   y younger interviewees did not use this tense even once, but more complex research   still needs to follow .      2.2. Verbal aspect  c) Monostyle Verbal aspect is a grammatical category 14 . The native speaker chooses one or the   o  ther aspect due to his own subjective evaluation of an action .   A pair of aspects consists   of an imperfective and a perfective verb  .    These pairs are still in active use in Burgenland-  Croatian within the oldest generation .    The younger generation tends to use paraphrases,   e .g    . i   nstead of perfectives zaplakati, zajačiti, zakriknuti ‘begin to cry, begin to sing, begin   to shout’ etc  .    they would say: začet  ‘begin’ plakat, začet jačit, začet kričat  .    Other verbs   like: pootpirat (to open all windows in the house a bit), zasukat (when a wound begins to   heal), raskalat (to crack nuts with a hammer), smoć  (to have enough power to complete   sth .) .    . .    have been lost .  A   spect is a grammatical category, but can also be expressed through adverbs ( danas,   čer ‘today, yesterday’), conjunctions ( potom, pred tim ‘after, before’) or phasal verbs (po-  četi, zgotoviti, hierati .    . .    ‘to begin, to bring to an end, to stop’ ) .15   The trend is toward a more frequent use of the perfective aspect  .   The older generation   interprets this phenomenon as a gap in the younger speakers’ knowledge of the language  .      Examples: Ja dojdem iz Prodrštofa .    (cf .    Croatian in Croatia: Dolazim iz     . . ., s   tandard B-C:   Dohajam iz . . .) .    ‘I come from Wulkaprodersdorf  .’    Pozovem vas na moj rodjendan  .    (instead   of Pozivam vas .    . .) – ‘   I invite you to my birthday party .’   12 ‘htiti’ is not in use anymore in the present tense, but only in future tense and in past tense .  13 Which are also very infrequently used in Croatia and are generally found only in fiction .  14 One needs to distinguish between verbal aspect and aktionsart, which is defined lexically/semantically and   describes (1) an action/phase (beginning, middle, end of an action) or (2) a state .   This category is objective .     15 Breu, Walter: Zur Position des Slavischen in einer Typologie des Verbalaspekts (Form, Funktion, Ebenenhi-  erarchie und lexikalische Interaktion) .   In: Breu (2000a:21-54) .     582   3. Perfective present tense ‘Die südslavischen Sprachen haben auch für die perfektiven Verba ein periphrastisches   Futur ausgebildet .    Ihr perfektives Präsens blieb jedoch erhalten  .    Es bedeutet zwar keine   eigentliche Gegenwart im Sinne der Miklosichschen Frage: was tust du?, hat aber auch  keine Futurfunktion wie in den ost- und westslavischen Sprachen .’ (   Mihailović 1962:3)  According to Mihailović (1962) it is possible to use perfective verbs in Serbo-Croati -  an even in the present tense without a future meaning  .    The same can be said for Burgen-  land-Croatian, which has kept its South Slavic features in this respect .  E   xamples for general statements in the perfective present tense:   ‘Sad jur spidu dvi tri lieta skupa, pa se užienidu, se skupa   now already sleep .3 .P   L two three year .P   L .N t   ogether then REFL get married  .3 .P   L .  P   F REFL together   zamedu, poruču  .’16  take .3 .  PL betrothe .3 .  PL .  PF  Now they sleep together already for two or three years and then they get married,   get engaged, get betrothed .  ‘   Žene gor ne maridu čuda van puojt, kad to se muži zis traktorom   woman .P   L even no must .3 .P   L lot out go .I   NF .P   F because that all man  .P   L with trac-  tor .   INSTR .M      udieladu .’  wor   k .3 .P   L .P   F  Women do not even need to go out a lot, because men do everything with the tractor  .  N   eweklowsky (1978:212) mentions that in Burgenland-Croatian in most of the cases   in the present tense the perfective aspect is in use .  N   ative speakers utilize the imperfective aspect only for real, actual present situati -  ons (which do not appear very often in interview-situations), in combinations with pha-  sal verbs or due to their lexical meaning17 .   We can summarize that the perfective aspect occurs in constantly repeated actions   (1), as well as in potential actions (2), in the general present tense (3) and in the historical  present tense  . N   either imperfective nor perfective verbs 18 used in main clauses in the   present tense have future meaning (4), whereas in Serbo-Croatian the imperfectives do –  on dolazi sutra – he is going to come tomorrow .      Examples (from the above-mentioned interviewees): (1) ‘Pa krez dan si kupimo (pf) ča nas je vuolja .’ k   upovat/kupit  (2) ‘A sad si saki zasluži (pf), ko ne paše pruojdu (pf) ausanond  .’ z   asluživat si/zaslužit   si  ‘Kada kuač oš ka mlada ako juj ča einfolja (pf) tr si to ubisi (pf) .’   einfoljivat/einfoljat;   ubiševat si/ubisit si   16 Mrs .   Klikovits Maria (†), Zagersdorf, Poljanci .  17 Denas jutro počivadu (ipf), kad se ne da kosit (ipf) ka je mokro  .   Denas gredu (ipf) zis medrešarom kad je jako   suho, ka je najjače vruče .     18 Koschat (1978:112 ff .) s  ays that perfective verbs in the present tense do have future meaning .      Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact – First signs of language decay     583   (3) ‘Nigdor ne puozna (pf) tuliko vrganjov .’ p  oznavat*/poznat  ‘Ka je človik mlad, nako znaš, ko već poji (pf) onda, ne .’ j  ist/pojist  (4) ‘Pak ki su Bieči duojdu (pf) more bit nek na Wochnende, vikend, ne  .’ d   ohajat/dojt  4. Perfekt versus tili-perfect – an attempt to define the difference  For actions in the background usually the perfect tense is in use, while actions in the fo-  reground are expressed through the tili-past tense .    Furthermore the perfect tense intro-  duces new situations, the progress of the action is described in the tili -past tense .    Parallel   to this we should add that for singular actions exclusively the perfect tense is utilized and  contrariwise for iterative actions the tili-past tense .  P   oljanci:   ‘Onda nij bilo krčmi se jis pujt, duoma se  then was not be  .P   TCP .S   G .N    restaurant .L   OC .S   G .F    REFL eat .I   NF .I   PF go .I   NF .P   F at   home REFL   tilo kuhat .’  w   ant .P   TCP .S   G .N c   ook .I   NF .I   PF   Back then nobody went to eat at a restaurant, one would cook at home .  V   lahija:   ‘Onda smo mogli, ko je kaj kakov kiritof ko je bija ali  then be  .1 .P   L can  .P   TCP .P   L .M i   f be  .3 .S   G where a sort of kiritof  .N   OM if be  .3 .S   G   be .P  TCP .S   G .M o   r   što onda smo mogli puojti .’  w   hat then be .1 .   PL can .   PTCP .   PL .M    go .I   NF .   PF  Then we used to, if there was somewhere a kiritof (church feast), if there was somet-  hing like that, then we used to go (there) .  S   tinatz:   ‘Ča su si mliko tăli19 saki dan u stan ić puo nje .     what be .3 .P  L REFL .D  AT milk want .P  TCP .P  L .M e  very day in house go  .I  NF .I  PF for   her  Mr ki su tili hić saki drugi dan, nda je takovi  although who be .3 .P   L want .P   TCP .P   L .M g   o .I   NF .I   PF every second day then be  .3 .S   G   such .N   OM .P   L .M  b   ilo ki su išli saki dan .’  b   e .P   TCP .S   G .N w   ho be .3 .P   L go .P   TCP .P   l .M e   very day .      Some used to go for milk in the house every day .    Although some went every second   day, then there were those who went every day .   5.    Decay of conjugations of verbs  Within the younger generation I recorded the following sentences .   ‘   Ja ti neču pobrat, kat ti nako senek se pobram .’  I y   ou will not pick up because you .D   AT still always everything pick up .   19 ă= [ə ]     584   I will not pick it up for you, because I always pick up everything for you .  po  brati: (corr .)   poberem <-> pobram  ‘Prvo ručevam, pak si zubi upucam, .    . .’   F   irst I have breakfast, then REFL teeth clean .1 .S   G .P   F  First I have breakfast, then I clean my teeth .      ručevati: (corr .) r   učujem <-> ručevam  According to Gramatika (2003:224, 225) brati  is a verb of ‘Peta vrst, 3 .    razred’ (brati:   berem, bereš, … beru) and ručevati is ‘Šesta vrst’ (ručevati: ručujem, ručuješ, … ručuju)    .   M   y interviewee is not aware of the existence of so many different classes of verbs and uses   all verbs with the suffix -ati analogous to the verbs in -ati from the fifth class, which are   verbs like kuhati, čuvati, igrati, .    . .    (Gramatika 2003:220) .    This last group of verbs, the    fifth   c   lass, is the most productive one, also with calques (ajnkafati, špacierati, onrufati, šikati   se, tancati,     . . .) .    This is at the same time the explanation for the ‘irritation ’ [irritation?   She’s angry at something?] of the younger native-speaker K  .    R .    (born in 1978), the most   productive class seems to stay the most successful one  .    K .    R  .    grew up in Burgenland-  Croatian, learnt it at primary school, but not any more after the age of 10  .    She speaks   Burgenland-Croatian with her grandparents, her mother and child almost every day  .      The problem is that there are no people her age to whom she could talk to in Burgenland- Croatian . Th   e article of Dressler  (1997)  is very helpful in order to understand changes   in languages better  .    At page 126 he says in other words the same as I wanted to say,   namely‘the passage from a paradigm from a less stable into a more stable inflectional class  .      ( .    . .) t  hat adolescents as the most mobile and innovating group of many societies are the   most likely innovators of analogical change .’    The phenomenon of language decay is a very   complex one and I cannot predict where these tendencies might lead the language  .    The   verbal aspect is acquired much earlier than the tenses and people are still aware of some  differences in very frequent phrases, but at the moment it seems as if the whole verbal  system is getting more and more unstable within the younger generation .       Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian – a language in contact – First signs of language decay     585   Literature   Bencsics, Nikola, Božidar Finka (1982), Nimško-gradišćanskohrvatski rječnik  .   Rötzer-Druck, Ei -  senstadt/Zagreb   Bencsics, Nikola, Božidar Finka (1991), Burgenländischkroatisch-Kroatisch-Deutsches W örterbu-  ch .    Rötzer-Druck, Eisenstadt/Zagreb   Benčić, Nikola, Agnjica Csenar-Schuster (2003), Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika  . Wo-  g   randl, Mattersburg   Bolton, Kingsley, Braj B .    Kachru, (2006), World Englishes .    Critical concepts in linguistics .    Routled-  ge, London  Brabec, Ivan (1966), Govor podunavskih Hrvata u Austriji  .    In: Hrvatski dijalektološki zbornik,   29-118, knjiga 2, Zagreb  Breu, Walter (2000), Zur Position des Slavischen in einer Typologie des Verbalaspekts (Form, Fun-  ktion, Ebenenhierarchie und lexikalische Interaktion)  Dihanich, Hermann (1954), Das Verbum im Burgenländisch-Kroatischen  . D   issertation . W   ien   Dressler, Wolfgang U  ., R   udolf de Cillia (2006), Spracherhaltung, Sprachverfall, Sprachtod  .    In U  .      Ammon, N .    Dittmar, K .    J .    Mattheier & P .    Trudgill eds .    Soziolinguistik vol .    3 ., 2   258-2271, de   Gruyter, Berlin   Dressler, Wolfgang U  .    (1997), Scenario as a concept for the functional explanation of language   change . I   n: Gvozdanović, Jadranka: Language Change and Functional Explanations  . T   rends   in Linguistics, 109-143, Studies and Monographs 98 .    Mouton de Gruyter, Berlin   Ebert, Klaus (2004), Zur Syntax des Aspektes im Bosnischen, Kroatischen, Serbischen/O sintaksi   vida u bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku  . D   iplomarbeit, Klagenfurt, 2004 .  H   orvath, Ignac (1974), Hiža rasipana po svitu .    Knjiga XX .    HŠtD, Željezno   Jandrišević, Petar, Sličice    .    Knjiga XXIV .    HŠtD, Željezno   Koschat, Helene (1978), Die čakavische Mundart von Baumgarten im Burgenland  .    Verlag der   Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien   Mihailović, Mihailo (1962) Tempus und Aspekt im serbokroatischen Präsens  .    Sagner, München  Neweklowsky, Gerhard (1978), Die kroatischen Dialetkte des Burgenlandes und der angrenzenden   Gebiete    . V   erlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien  Scholze, Lenka (2008) Das grammatische System der obersorbischen Umgangssprache im  Sprach-  kontakt . D   omowina-Verlag, Bautzen       587       Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna  morfološka i semantička obilježja jednosložnih  imenica u hrvatskome jeziku   Jednosložne su riječi u hrvatskome jeziku nevelik i relativno stabilan, prozodijski uglav-  nom ujednačen, morfološki predvidljiv i zatvoren a semantički izuzetno raznolik dio hr -  vatkoga jezičnoga sustava  .    Već je i pri letimičnome uvidu u korpus jednosložnica razvidno   da njime uvjerljivo dominiraju imenice koje čine gotovo 80 % jednosložnih riječi u hrvatsko -  me jeziku .    U prikupljenome korpusu od oko 1500 jednosložnih imenica u hrvatskome   jeziku većina je leksema posuđenicama  .    Uglavnom se radi o orijentalizmima, germa -  nizmima, anglizmima i talijanizmima, a neki od njih dijalekatnom su i kolokvijalnom  značajkom hrvatskoga jezika .    Iako su manjim i gotovo nezamjetnim dijelom hrvatskoga   leksika i nisu čestotne kao višesložnice, valja im razmotriti osnovna obilježja, ponajprije  morfološku paradigmu i semantičke značajke .    Stoga je cilj ovoga rada ponajprije ukazati   na osnovne značajke jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku, a ne pretendirati iscr -  pnosti gramatičkoga i semantičkoga opisa .   K   ljučne riječi: hrvatski jezik, jednosložne riječi, jednosložne imenice, morfologija, se -  mantika .   Th   e Basic Morphological and Semantic Features of One-Syllable Nouns   in the Croatian language The one-syllable words in the Croatian language is small but relatively stable, prosodic  consistent, morphologically predictable and closed and semantically very diverse part of  Croatian language system .    The compiled corpus of one-syllable words consists of about   80 % of one-syllable nouns, which is in the corpus about 1500  .    A large majority of the   collected nouns are loan-words from Turkish, German, English and Italian  .    The one-  syllable nouns mainly belong to the Croatian standard language, but some of them are  the dialectisms or colloquialisms  .    Altough this words are small and imperceptible part   of the Croatian lexicon and they are not frequently like polysyllables nouns, we should  consider their basic features before all their morphological paradigm and semantic cha-  racteristics .    Therefore the aim of this paper is primarily to point out the basic features   of one-syllable words in the Croatian but not presented a detailed and full grammatical  and semantic description  .   K   ey words: Croatian language, one-syllable words, one-syllable nouns, morfology, se -  mantic .   UDK : 811 .163 .42’367 .622     588   1. Uvod Jednosložne su riječi u hrvatskome jeziku nevelik i relativno stabilan, prozodijski po -  prilično ujednačen, morfološki uglavnom predvidljiv i zatvoren a semantički izuzetno  raznolik dio hrvatskoga jezičnoga sustava  .    Već je i pri letimičnome uvidu u korpus jedno -  složnica koji u hrvatskome jeziku obuhvaća oko 2000 jedinica 1 razvidno da njime uvjerljivo   dominiraju imenice, koje čine više od 80 % jednosložnih riječi u hrvatskome jeziku  .   Iako su   manjim i gotovo nezamjetnim dijelom hrvatskoga leksika i nisu čestotne kao višesložni -  ce, specifična obilježja jednosložnica zaslužuju podroban opis na svim jezičnim razina -  ma, od fonološke do semantičke .    Jednosložne su riječi u hrvatskome jeziku ili praslaven -  skoga podrijetla, kao djed, dlan, grijeh, vid, cijev , ili su posuđene izravno ili posredno  .      Uglavnom se radi o orijentalizmima, germanizmima, anglizmima i talijanizmima, koji  su uglavnom dijalekatnom pojavom i supstandardnom činjenicom hrvatskoga jezika,  a dobar dio njih ušao je u standardnojezični okvir  .    Među jednosložnim posuđenicama   dominiraju germanizmi specifični u hrvatskome regionalnom i kolokvijalnom izričaju,  primjerice  cik, coc, cug, drek, glanc, grif, grunt, herc, knap, pleh, samt, sic, škaf, šlep, šlic,   švung .    Brojne su i jednosložnice engleskoga podrijetla koje pripadaju različitim dijelovi-  ma leksika, osobito tehničkim i informacijskim znanostima – bit, čip, čok, fleš, lift, spin,  zum, sportskome nazivlju – bek, bob, boks, brejk, dres, gem, golf, half, keč, klinč, kros,   kup, lob, meč, pak, ring, skor, spin, sprint, glazbenome nazivlju – džez, gli, rep, rok, song,  sving, tvist ili kulinarstvu – džem, džus, grog, punč, rum  .    Talijanizmi su iz prikupljenoga   korpusa uglavnom regionalizmi kao fj ok, luc, mac, mot, njok, penj  .    Dio turcizama postao   je dijelom standardnoga hrvatskoga jezika, primjerice bok, čaj, ćup, def, džep, kat, top  .      Galicizmi su najčešće povezani s odijevanjem – broš, klak, krep, pliš, til i umjetnošću –  gvaš, tuš, žanr .    Nevelik je popis leksema posuđenih iz japanskoga – do, fu, no, zen, šin, ta   i kineskoga jezika – jin, jang, mu, šeng .   2   . Jednosložne imenice u morfološkome sustavu hrvatskoga jezika  U morfološkom sustavu hrvatskoga jezika jednosložne su imenice jedinice koje uglav -  nom imaju jedninsku i množinsku paradigmu .    Pa ipak, u nekih je imenica ta ravnoteža   pokolebana jer nemaju množinsku paradigmu, kao keš, kič, pop, bas, dob  .    U korpusu su   zapažene i dvorodovne imenice poput cijeđ, gar, buđ, žal, bol i glad  . J   ednosložne imeni-  ce prolaze kroz nekoliko vrsta morfonoloških promjena u sklonidbenim paradigmama:  promjene broja slogova, promjene naglaska te fonemske promjene na morfemskim gra -  nicama .    U imeničkome sustavu jednosložnica najbrojnije su imenice a sklonidbe muš -  koga roda s jednosložnim kanonskim oblikom svih imenica i jednosložnim akuzativom  za imenice koje označuju neživo koje pokrivaju više od 90 % jednosložnoga korpusa, od -  nosno zabilježeno ih je oko 1400  .    Slijedi sedamdesetak imenica i  sklonidbe . Na   jmanji dio   imeničkih jednosložnica čini desetak imenica  a sklonidbe srednjega roda, a rubne su po -  jave imenice e sklonidbe i imenice nulte sklonidbe jer su u korpusu gotovo nezamjetljive  .  S   ve su imenice a sklonidbe muškoga roda dobro uklopljene u hrvatsku imeničku   paradigmu, svima osnova završava nultim morfemom, kao u p rimjerima  vol, crv,  znak,    1 Korpus je jednosložnih imenica prikupljen iz suvremenih hrvatskih gramatika (Barić i sur  .   2003; Silić,   Pranjković 2005; Babić i sur .   2007; Vukušić, Zoričić, Grasselli-Vukušić 2007) te jednojezičnika i dvojezičnika   (Šonje 1999, Bujas 2001; Anić 2003) .   Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     589   stijeg i sve su jednosložne samo u kanonskom nominativnom obliku kada – metajezikom   tradicionalnih gramatika rečeno – označuju živo, kao bik, vol  ili konj, a jednosložne u   nominativu i akuzativu kad označuju neživo, kao rat, trk  ili žar .    Specifičnost su imeni -  ca muškoga roda a  sklonidbe njihovi množinski oblici koji se u gramatikama nazivaju   kratkom i dugom množinom: flektivni morfem -i  kao u: konji, mravi, prsti, tropi, zubi  i   množinski morfem -ov- iza nepalatala kao: blokovi, bodovi, brakovi, gadovi, hitovi, pa -  rovi, odnosno -ev- iza palatala kao u: šlicevi, tračevi, tuševi, vicevi, žuljevi , koji izrazito   dominiraju u istraženom korpusu  .    Dio imenica karakteriziraju oba množinska oblika,   kao primjerice znak – znaci i znakovi  i zvuk – zvuci i zvukovi , a takvim je imenicama   jedan od tih množinskih oblika obično stilski obilježen .    U hrvatskoj recentnoj literaturi   zapravo nema cjelovite množinske tipologije tih imenica, kao što nema ni potpunih po-  dataka ni opisa kriterija o distribuciji tih množinskih morfema .      Zbog izražene raznolikosti prozodijskoga sustava vrijedno je spomenuti distribuciju   naglasaka u imenica a  sklonidbe muškoga roda, razvidnu u dvama osnovnim promje -  njivim naglasnim tipovima kako je definirano u: Vukušić, Zoričić, Grasselli-Vukušić  (2007) .    Prvom tipu pripadaju jedinice s promjenom tona, a drugom jedinice s promje -  nom tona i trajanja  .    Četiri su podtipa u prvom naglasnom tipu u kojem se mijenja ton  .      Prvi je podtip promjena kratkosilaznoga naglaska u dugosilazni naglasak u lokativu  jednine i u svim množinskim oblicima, kao skok  – Ljd .    u skokovima  – Nmn  .    skokovi  .      Drugi je podtip kratkosilazni naglasak u nominativu, akuzativu i vokativu jednine, a u  svim ostalim padežima mijenja se u kratkouzlazni, kao primjerice u imenica džip, leš,  mač, rt, svod, zbor, zglob .    Treći je podtip dugosilazni naglasak u nominativu, akuzativu   i vokativu jednine, u svim ostalim padežima mijenja se u dugouzlazni ili u dugouzlazni  ili kratkouzlazni u množinskim oblicima s morfemom -ov/-ev, kao primjerice u imenica  dv ôr – dvóri, dvórovi i dvòrovi, hrast – hrásti, hrástovi i hràstovi ili  hr ûšt – hrúšti i hrúšte-  vi i hrùštevi  .    Četvrti je tip kada se dugosilazni mijenja u dugouzlazni samo u lokativu   jednine, u svim ostalim jedninskim i svim množinskim oblicima ostaje silaznim kao u  grâd – Ljd . u g   rádu – Nmn .    gradovima . U d   rugom naglasnom tipu koji obuhvaća jedinice   s promjenom tona i trajanja razlikuju se dva podtipa .    Prvom podtipu pripadaju jedinice   s dugosilaznim naglaskom u nominativu (i akuzativu za neživo) jednine i kratkosila -  znim naglaskom u svim kosim padežima osim lokativa te u kratkoj množini .    U lokativu   jednine i u dugoj množini jest kratkouzlazni .    Tom tipu pripadaju imenice kao mêd, n ôs,   pl ôd, s ôk, zn ôj .    Drugom podtipu pripadaju imenice s dugosilaznim naglaskom samo u   nominativu (i akuzativu za neživo) jednine i kratkosilaznim samo u vokativu jednine,  dok je u svim ostalim kosim jedninskim oblicima i u svim množinskim oblicima nagla- sak kratkouzlazni, kao u imenica stol ili v ôl .   3   . Značenjski opis  Opisu se semantičkih obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku može pristu -  piti iz nekoliko perspektiva .    Jedna je od njih i razdioba jednosložnica u semantička po -  lja .2 Pri razdiobi je jednosložnica u semantička polja valjalo povesti računa o činjenici da   su semantička polja sustavi leksema koji pripadaju istom značenjskom području, odno -  sno da se radi o međusobno povezanom nizu leksičkih jedinica koje pripadaju jednom    2 U radu se neće iznositi teorijski opisi semantičkih polja i njihove modifikacije jer nam zadani opseg rada ne   dopušta šira teorijska razmatranja .      590   segmentu izvanjezične zbilje .   Svakako je uzeto u obzir da su granice među semantičkim   poljima labave i fleksibilne, dakle da nisu čvrste i stabilne, bar ne u onoj mjeri u kojoj  bi se očekivalo  .    U oblikovanju semantičkih polja treba voditi računa i o tome da poje -  dini leksemi pripadaju istodobno barem dvama semantičkim poljima  .    Iako semantičko   polje sadrži leksičke dokaze  karakterističnih i prepoznatljivih perceptivnih i kulturnih   aspekata pojedinoga koncepta, njegova struktura uvijek utjelovljuje obrazac mišljenja i  vrijednosni sustav govornika nekoga jezika u određenom trenutku njegova razvoja, a s  druge pak strane semantička polja na izvjestan način održavaju kontinuitet osjećaja i  misli određene jezično-kulturne zajednice jer nove generacije nerijetko samo preuzimaju   gotove obrasce kategorizacije izvanjezičnog univerzuma (usp  .    Nikolić-Hoyt 2005:526)  .      Unutarnja struktura semantičkih polja obuhvaća endonime, odnosno skupove značenj-  ski objedinjenih leksema koji se mogu razmatrati vodoravno (horizontalno) i okomito  (vertikalno) .    U tim se dvama značenjskim presjecima pojavljuju leksičko-semantičke   kombinacije koje govornici jednoga jezika prepoznaju kao karakteristične i zajedničke  unutar jednoga značenjskoga područja .    Vodoravnica semantičkoga polja uključuje zna-  čenjske odnose među članovima polja, a okomicu semantičkoga polja čine leksemi koji  pripadaju različitim leksičkim slojevima  .  V   odoravnica semantičkih polja jednosložnih imenica prezentira unutarnju struktu -  ru polja složenu od odnosa među leksemima  .    Izraziti problem u razvrstavanju imenica u   semantička polja zadaje homonimija .    Brojni homonimi rezultat su posuđivanja, primje-  rice bal iz talijanskoga posuđen je sa značenjem ‘svečani društveni ples’, leksem posuđen   iz engleskoga pripada farmaceutskom leksiku i označava ‘protuotrov pri trovanju bojnim  sredstvima’, iz mletačkoga pripada pomorskom leksiku i znači ‘veći čep koji na riječnim  brodovima služi za sprečavanje prodora vode u oštećeni brod’ te iz francuskoga ‘posto -  tak poena koje igrač na šahovskom turniru mora postići da bi ispunio uvjet za osvajanje  međunarodnih titula’ .    Bob iz praslavenskoga pripada botanici, a iz engleskoga sportskom   nazivlju i kulinarstvu .    Lug iz praslavenskoga ‘šumica, gaj’, iz njemačkoga ‘pepeo’  .    Leksem   pir (‘gozba’, ‘svadba’) naslijeđen iz praslavenskoga posuđivanjem iz engleskoga dobio je  homonimski par sa značenjem ‘lučki nasip’, a posuđivanjem iz turskoga ‘duhovni vođa  ceha’    .    Tok  iz praslavenskoga označava ‘smjer vode tekućice’, a iz turskog ‘korice za mač’ .      U definiranju kriterija i oblikovanju makrostrukturnoga okvira semantičke oko -  mice osobito su se problematičnim pokazale homonimne i polisemne jedinice koje se  u leksikografskim opisima nerijetko ne samo različito nego i površno, ali i netočno ra -  zlučuju .    Kao zoran primjer nedosljednoga semantičkog opisa može poslužiti imenički   leksem brak, koji je u dvama suvremenim hrvatskim općim jednojezičnicima i različito   kvalificiran i različito opisan  .    U Anić (2003) navedene su tri homonimne natuknice  .      Prva je natuknica brak 1, označena podignutom brojkom jedan i etimološki određena kao   praslavenska riječ, definirana dvama značenjima: ‘1  .   zajednički život muškarca i žene   usklađen s civilnim (građanskim ili crkvenim zakonima i propisima i 2  .    pren . o   dnos   dviju ili više strana utemeljen na zajedništvu interesa, usp  .    brak iz računa ’ .    I u Šonje   (1999) ta je natuknica također označena podignutom brojkom jedan, ali joj je pridruženo  samo jedno značenje: ‘na zakonu osnovana zajednica muškarca i žene kao temelj obitelji’  .      Međutim, u Anić (2003) još su dvije natuknice brak  označene podignutim brojkama dva   i tri .    Natuknica brak 2 označena je kao regionalizam talijanskoga podrijetla u značenju   ‘pješčani sprud rijeke, mulj, naplavina, plićak’, a brak 3 kao ‘ bot . r  od viših smeđih alga    Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     591   (Cystoseira), u Jadranu živi 15 vrsta i tvore glavnu masu bentoske vegetacije’  .   Značenja   je tih dviju natuknica, u Anićevu Rječniku homonimnih, Šonje (1999) opisao kao dva  značenja iste natuknice, dakle kao višeznačnost navodeći pri tom i talijansko podrijetlo:  ‘1 . o   cean . i   zdvojeno pliće kameno morsko dno obraslo algama i bogato ribom i 2  .    bot . ro   d   viših smeđih alga koje u Jadranu tvore glavnu bentosku vegetaciju  .    Postavlja se pitanje:   kako je moguće da se u dvama suvremenim hrvatskim jednojezičnicima sastavljenim  gotovo u isto vrijeme tako različito opisuju značenja istih leksema i da se jednom od tih  značenja pridruže dvije sasvim oprečne odrednice: terminološka i prostorna? Samim  tim nametnuo se i problem razvrstavanja tih natuknica u semantička polja .    U koja će se   polja razvrstati navedeni leksemi? Društvo, priroda, biljke? Ili obitelj, znanost, priroda?  Ili u neko treće? Treba imati na umu da većina sveobuhvatnih klasifikacijskih sustava  koji se bave cjelinom znanja o svijetu polazi od pretpostavke da je predloženi sustav kate -  gorija ostvaren u leksiku nekoga jezika univerzalan i općeprimjenjiv  .    Makrostrukturna   razina semantičkih polja dakako može biti organizirana na različite načine, a pokušaj  nametanja jedinstvenoga organizacijskog načela opisu cjeline polistrukturiranoga lekič -  ko-semantičkoga sustava jednoga jezika dovodi do pogrešne interpretacije psihološke  kompleksnosti leksičkoga znanja .  U o   blikovanju makrostrukture i mikrostrukture semantičkih polja jednosložnih   nominalnih jedinica može poslužiti prilično jednostavna koncepcija koja nipošto ne pre -  tendira biti konačnim, dovršenim i univerzalnim opisom  .    Prikupljeni je korpus raspo -  ređen, po načelu konceptualno-semantičkog grupiranja, u niz makronatuknica u sklopu  širega konceptualnog okvira, tj  .    temeljne kategorije, a svaka se makronatuknica dalje   razlaže na mikronatuknice .    Sve su makronatuknice raspoređene u sedam temeljnih ka-  tegorija: 1 .    čovjek (tjelesne, mentalne i duševne značajke), 2 .    predmeti, pomagala, oruđa,   alati, prometala, 3 .    građevine i nastambe, 4 .    društvo i zajednica, 5 .    znanost i tehnologija,   6 .    životinje, 7  .    priroda .    Zasebnu skupinu čini onomastički dio prikupljenoga korpusa ko -  jemu pripadaju etnici : Čeh, Ćić, Grk, Vlah, Škot, božanstva: Krist, Mars, toponimi: Bač,   Bar, Beč, Prag, Trst, nazivi otoka: Krk, Cres, Rab, Pag, Brač, Hvar  . . . i   mena planeta: Mars .   1. ČOVJEK (tjelesno, mentalno, duševno) stvor Ljudsko tijelo: put, leš, ten, brst, ćud, klon,   Dijelovi tijela: bok, bronh, čmar, disk, dlan, drob, gnjat, grud, guz, kost, kuk, muf, nerv, nos, pas,   prst, rist, rit, svod, šav, trup, tur, ud, zglob Osjetila: njuh, sluh, vid  Fiziologija: krv, plod, sok, mast, puls, tromb Izlučine: gnoj, loj, mljez, pot, slih, znoj Podražaji: smrad, vonj Kosa, brci i brada: brk, cof, čup, friz, rep, skalp, vlas Bolesti: čir, giht, gnoj, kal (‘žulj’), kap, mumps, rak, šap, žulj   Ozljede: šfriz = šprung (‘reg .    ogrebotina’)  Psihofiziološke pojave: baht (bat), bed, cvil, dah, glas, gušt, hal, hir, krik, plač, slom, stres, švips  (‘pripitost’) , tik, trans, vaj  Osjećaj: baht (bat) (sreća), bijes, bol, ćef, dert, glad, gnjev, grč, jad, jal, sram, stid, strah, strast, šok,   tek, žeđ Djela, postupci:  akt, bijeg, bis, blef, bunt, cmok, čast, đir, đor, fol, gest, gib, grif, hod, jeb, kiks, krah, laž,   lov, mot, peh, plač, ples, rad, san, seks, skok, stav, šarm, šlif, šverc, test, trač, trik, trk, trop, trud, zijev Odjeća: broj, šnit, vez     592   Odjeća: opće: veš, bjelj, dres, frak, gunj, kilt, klak, muf, slip, šal, šljem  Dijelovi odjeće: cof, džep (žep), fj ok, flor, grop, gumb, nat, peš, skut, šav, šilt, šlep, šlic, tur, zar,   zip  Tkanina:  bez, cic, džins, filc, glot, kord, krep, nerc, pliš, pust, rips, samt, suk, šajk, šap, šav,   štof, taft, til, tvist Obuća   Dijelovi obuće: cvek, đon   Tkanina: boks  Šminka: ruž, tuš Nakit: bedž, broš, ring   Hrana: bajc, boršč, buhtl, but, čips, dunst, džem, flam, fu, gang, gril, griz, hljeb, keks, kruh, kvas, luk,   mast, med, mrs, mus, pac, senf, sir, sok, sos, sulc, šug, švoj, tej, toć, tost Pića i napitci: bob, čaj, džin, džus (đus), grog, kvas, mošt, panč, punč, rum, šnaps, tvist, guc, srk Droga: fiks, haš, kif, trip  Lijekovi: lijek  Cigarete, cigare, duhan: čik  2. PREDMETI, POMAGALA. ORUĐA. ALATI. PROMETALA Predmeti: cijev, čep, džak, fah, klip, ključ, knut, koš, krst, nož, pant, raz, sag, sat, sef, sprej, stol, šmrk,   štap, tak, tank, tap, trh, tuš, žig Alat, oruđa i oružja: bat, bič, kist, klin, ključ, knut, mač, malj, mlat, nož, plaz, strig, štrik, teg  Roba: škart, šrot    Igračke: zmaj, zvrk  Posude: ćup, sač, sić, stap, škaf, tas, vrč, zarf, žban   Pomagala različite namjene: bajc, brus, cijeđ = lug, gong, kit, palj, širm, šiš, tap, žvrk Naprave i uređaji: fen, friz, gat, gril, peć, plak, stroj, strug, šiš, trap, vod  Prometala, letjelice, plovila, vozila: bark, bob, brig, brod, bus, cug, čun, dub, džip, guc, jol, kramp,  pram, splav, šlep, tenk, vlak Dijelovi prometala : čok, flok, pik, sic, slaz, spring, špring, trap, trup  Poljodjelska pomagala: plug, srp  Vojna oruđa i oružja: bok (‘bokerica’), bren, šiš, šrot, štit, tok, top  3. GRAĐEVINE (stambene, uslužne, umjetničke)    .    NASTAMBE  Mjesta i građevine: banj, bar, boks, burg, dok, dom, dvor, faks, gat, grad, gril, grob, grunt, hal, han,  haps, hram, kamp, klijet (klet), klub, koš, kraj, kremlj, kvart, lift, mlin, mol (mul), most, pir, plac, puč  (zdenac), rov, sad, sef, slam, stan, školj, štand, trap, trg, trim, vez, vrt, zgon, zjog  Dijelovi građevine: banj, boj, brod, cijev, crijep, duš, kat, krov, plot, pod, prag, pult, sag, strop, svod,  šaht, šank, šop, štok, trakt, tuš, zid Građevinski materijal: crijep, ter Putovi: drum, šor   4. DRUŠTVO. ZAJEDNICA Zajednica: brak, gens, fis   Međuljudski odnosi: drug, gost, kum Srodstvo / rodbina i svojta: brat, djed (did), kći (ćer), sin, stricsvak, svast, tast, zet  Titule / naslovi : ban, beg, car, dom, don, dužd, grof, kan, knez, kralj, lord, princ, ras, vožd  Društveni položaj i uloga: bač, bos, član, drug, đak, fan, gđa, gost, hlap, kmet, kren, mag, pan, paž,  puk, rab, rob, skin, sloj, snob, star, svat, šef, šeh (šejh), tron, vamp, vlaj, vrač, žbir Heraldika, grbovlje: grb   Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     593   Udruge : krug, ceh, klub, pakt, trust, zbor   Društvene pojave: band, boj, bum, čvenk, hit, puč, rat, skup, spoj, trend, vlast  Mitska i izmišljena bića: div, džin, gnom, grif, zmaj, zomb  Mitologija: gral, Leh  Religija: blud, bog, Bog, duh, grijeh, had, križ, krst, kult, limb, mag, mrs, post, pust, raj   Islam: din, fars, hadž, pir, rab, saf, šin, žrec Teologija:  kler, plot (pravosl .)   , pop   Židovska: ben  Zabava: bal, pir, ples, žur   Osobine, obilježja: opće: štih, as, baj, bajs, brav, car, crv, ćuk, gad, gnom, groš, hrt, kič, klon, kralj,  kramp, laf, lav, slon, som, škart, šrot, šund, trut, vlaj, vol, zec, zvrk Komunikacija: faks (‘telefaks)  Igre: klis  Sport: sport, skok, boks, hakl, spin, keč, dres, kup, golf, cilj, klub, sklek, slet, gost  Ekipni: bek, blok, lob, meč, pas  Nogomet: bek, half, gol  Košarka: koš   Hokej: gol, pak Odbojka: set, smeč Rukomet: gol  Tenis: as, brejk, gem, set, smeč Stolni tenis: fiks, set, stol  Boks: ring Skijanje: plug, spust Bob: bob   Atletika: disk, kros, sprint, start Gimnastika: konj Jedrenje: ket Kuglanje: čunj Klizanje: luc Bilijar: ke, kej, kiks, štap, tak Mačevalaštvo: mač  Društvene igre: fant, kviz, penj, spas  Kartaške igre: ajnc, as, bridž, herc, kec, mac (špil), pik, šnaps, štih, tref, žir Igre na ploči: mlin, šah Šah: bal, konj, kralj, šeh, top  Umjetnost: strip  Književnost: ep , lik, trop  Poezija: jamb , spjev, srok, stih, takt, vers  Žanr: vic (štos)  Kazalište: akt, čin, geg, no, skeč, štrih  Slikarstvo, grafika: fond, kip, plan, ton  Sredstvo: blok, kist, tuš  Tehnika: gvaš Boja: bež, reft  Glazba: bend, bis, bit, cent, gli, keč, ključ, kor, lik, marš, set, song, spot, sving, takt, ton, tren,   trop, tuš, zbor  Glazbala: bajs, bas, brač, cink, def, rog, sop, šeng, tar  Žanr: bluz, džez, pop, pu(a)nk, rep, ro(c)k     594   Pjevački glasovi: muški: bas / / ženski: alt Tona litet: ces, cis, des, dis, do, dur, esfes, fis, ges, hes, his, mol, so, ti Film: blank, blimp, bum (boom), cel, geg, plan, set, trik Ples: sving, tvist  Jezik: graf, slog    Pismo: tekst, akt, spis, titl   Financije: bum, cent, ček, ćar, dug, fisk, fond, groš, hak, keš, slip  Pravo: sud  Oznake za količinu: bunt, cvrc, kap, kus, par, peć, plast, prst, snop, stog, šmrk, šok, štos Apstraktni pojmovi: cilj, čar, draž, duh, fakt, kob, laž, moć, smrtvrst, zlo  5. ZNANOST I TEHNOLOGIJA Fizika: fluks, kvant, kvark, lom, pad, pol, spin, sraz, ton, val  Fizikalne jedinice: ar, at, bar, barn, bel, džul, fon, grad, gram, grej, herc, luks, mol, om, rad,   tlak, vat, volt  Mjere: col, din, dram, kar, fit, hvat Japanska mjera: ta  Kemija: kemijski elementi i spojevi: bal, bor, brom, cink, fluks, gel, jod, klak, klor, koks, kreč, krom,   lem, lijep, mjed, plin, škrob  Jedinica: grad  Informatika, elektronika: bajt, bit, blic, bod, brejk, čip, faks, klik, kod, kvar, raz (razmaknica), skok,  stik, stop, strip, tab, top, trak, zip, zum  Lingvistika: broj, član, fon, glas, klik, morf, riječ, rod, slog, spol, stres, vid, zijev   Hebrejski: he, jod, mem, reš, šin Staroslavenski i dr .    slavenski jezici: jat, jer, jest, jor, naš, rijek  Francuski: kalk Engleski: sleng, stres Arapski: sad, sin Grčki: fi, pi  Filozofija: akt, bit, do, duh, fakt, jang, jin, um, zen  Retorika: bard, mag, sraz  Matematika : brid, broj, čunj, gon, grad, iks, krug, kub, kut, lik, luk, niz, os, plus, rad, red, romb, srh,   zbir, zbroj Arhitektura: brod, friz, luk, stup, svod, tak, trakt Astronomija: Mars, pas  Stomatologija : most, plak, zub  Geologija: perm  Građevina: plan, štuk (štuka) Medicina: bris Vojska : front, marš, plijen, puk, roj, rov, sat, sklop, štab, vod  Poljoprivreda: cijep,  gnoj   6. ŽIVOTINJE: frč, plijen, rod, seks, spol, skok, strv, tov Dijelovi tijela životinja: but, kljun, kost, loj, mast, rep, rog, us  Domaće životinje: bak, bik, konj, pas, prč, psić, vol   Pasmine pasa: brak, foks, grif, hrt, mops, pinč, špic Konj: đem, kas   Morske životinje: crv, gof, gonj (ugor), grb, gruj (ugor), hlap, kit, knez, list, mol (oslić), morž, pic,  prug (jastog), rak, sleđ, škamp, švoj (list), trp, trup   Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     595   Slatkovodne životinje: crv, čač, krap, nerc, peš, smuđ, som, žir  Kopnene životinje: at, brav, crvćuk, drozd, gac (gačac), gem (pelikan), gmaz, gnu, guž, jak, jež, konj,  kos, krt, lav, los, luc, miš, mrav, noj, ptić, puh, ranj (pauk), ris, slon, sob, sup, štrk, tić, trut, tur, tvor,  vuk, zec, zer, zvijer  Štetočine: brš, hrušt   Nametnici: uš  Ishrana : šrot  7. PRIRODA Brda, doline, površine: brijeg, dno, dol, fjeld, fjord, gaj, gaz, glib, grič, gvozd, horst, hrid, hum, jaz,   karst, klif, krš, laz, les, mulj, mut (ili pod vodu), park, perm, rit, rt, skok (slap), slap, sprud, šelf, školj  (škoj), tle, tlo, vis, vrh, žal, horst, krš, klif, rit, fjeld, karst, les, perm, šelf, fjord  Strane svijeta: jug  Pojave : ćuh, dan, dim, fen, firn, glib, grad, grom, kal, led, mrak, mraz, smog, tma, zrak  Materijali: čam, ter  Sirovine: koks, tuf, čad Minerali: fliš, gips, kvarc, sol, talk, tuf, žad  Voda: kap, kar, led, sliv, slijev, strug, tok, val, vir, zvir Vatra: krijes, žar  Botanika: bar, bljušt (bljušć), bob, bor, brak, brek, broć, bus, cer, cret, cvast, čaj, čam, čkalj, drač,  dren, dud, đul, glin, glog, grab, grah, grk, hmelj, hrast, hren, kat, kelj, kim, klas, klek, klen, klip, kna  (kana), krap, krin, kuš, lan, lijer, list, luč, luk, mak, mu, nar, puč, pup, rud, ruj, rus, sač, silj, sit, slak,  sljez, snijet, sprež, struk, svib, šaš, šib, šilj, tik, trs, trst, trud, tušt, vrg, vrijes, zob, žilj, žir  Općenito: bus, cijep, cvat (cvast), cvijet, klip, list, mast, plod, rod, sad, smet, trn  Voće : Grožđe: drop, grozd, kom, trop, trs   Povrće : bob,  grah, hren, kelj, luk, vrg   Drveće: cer, dren, dud, đer, grab, lub, panj, prut   Korovi: drač   Grmovi: grm, glog   Cvijeće: đul, mak   Ostalo: broć, lan, sleč, sljez, strn   Gljive:  Jestive gljive: djed   Nametnici:  buđ   ZVUKOVI: brč, guk, hak, jek, klik, muk, pjev, poj, šum, zuj, zuk, zvizd, zvižd VRIJEME: bot, cik, čas, dan, dob, god, hip, maj, mart, noć, par, rok, sat, tijek, tren, vijek trak (svjetla)   Odabir navedenih kategorija jamačno nije najsretnije rješenje, ali vodilo se računa o   minimalizmu temeljnih, općih kategorija  .   Minimalizam temeljnih kategorija međutim   ne znači da su sve makronatuknice u njima maksimalno dobro raspoređene jer broj ma -  kronatuknica zapravo ovisi o samom korpusu jednosložnica .       596   4. Umjesto zaključka Namjena je ovoga rada ukratko iznijeti osnovne značajke jednosložnih imenica u hr -  vatskome jeziku vodeći računa o morfološkoj i semantičkoj razini  .    Svaka od tih razina   zahtijeva dužnu pozornost i ozbiljnu raščlambu navedenih značajka za što je potrebito  daleko više prostora i teorijskoga razmatranja  .    U opisu morfološkoga sustava nije bilo   većih poteškoća, ali su se zato u oblikovanju semantičkih polja polazne poteškoće poja -  vile pri definiranju i oblikovanju makronatuknica jer recentna literatura tomu problemu  pristupa s različitih i često raznolikih stajališta .      Građa je crpljena iz suvremenih gramatičkih i rječničkih priručnika hrvatskoga je -  zika iz kojih je prikupljeno oko 1500 jednosložnih imenica  .    Korpus se i dalje širi, a u tije -  ku je dopuna korpusa iz različitih funkcionalnih stilova, ali i starijih hrvatskih priručni -  ka i drugih, “nepriručničkih” izvora .    Istražuje se i propituje prozodijski sustav, slogovna   struktura i morfonološke značajke te provjerava ustroj predložene makrostrukture  .      Konačni je cilj cjelovit opis jednosložnih imenica, a potom i jednosložnih riječi u hrvat -  skome jeziku, a ovaj je rad tek nužan uvod u taj hrvatskome jeziku potrebit i važan opis .   L   iteratura   Anić, Vladimir (2003), Veliki rječnik hrvatskoga jezika , Novi Liber, Zagreb  Babić, Stjepan, Dalibor Brozović, Ivo Škarić, Stjepko Težak (2007), Glasovi i oblici hrvatskoga   književnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb  Barić, Eugenija, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija   Znika (2003), Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb  Bujas, Željko (2001), Veliki hrvatsko-engleski rječnik , Nakladni zavod Globus, Zagreb  Nikolić-Hoyt, Anja (2005), “Struktura semantičkog polja: odnosi značenja i registri”, u: Jagoda   Granić, ur    ., S   emantika prirodnog jezika i metajezik semantike , 525-534, Hrvatsko društvo za   primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split  Petrović, Bernardina (2005), Sinonimija i sinonimičnost u hrvatskome jeziku, Hrvatska sveučilišna   naklada, Zagreb  Silić, Josip, Ivo Pranjković (2005), Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka učilišta ,   Školska knjiga, Zagreb  Šonje, Jure, ur .    (1999), Rječnik hrvatskoga jezika , Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb  Vukušić, Stjepan, Ivan Zoričić, Marija Grasselli-Vukušić (2007), Naglasak u hrvatskome književ -  nom jeziku, Nakladni zavod Globus, Zagreb   Bernardina Petrović i Ivana Brač: Osnovna obilježja jednosložnih imenica u hrvatskome jeziku     597       Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza  pomoću komunikacijskih priloga u  hrvatskom i poljskom jeziku   Komunikacijski su prilozi jedinice jezične pragmatike, pragmemi  .   To su leksemi koji u   sebi sadrže emotivnu ocjenu iskaza koju govorniku daje sugovornik  .   Ocjenjivanje sebe   i drugih jedno je od glavnih obilježja međuljudskih odnosa  .    Počinje od najranijega dje-  tinjstva kada dijete pokazuje ugodu smijehom ili neugodu plačem  .    Ocjene ga prate i kada   mu roditelji odobravaju ili ga prekoravaju za učinjeno  .    U obrazovnim se ustanovama   dobivaju ocjene za naučeno gradivo .      U ovom se radu rabi termin vrjednovanje komunikacijskih priloga, no ne može se is-  ključiti ni ocjenjivanje koje se vrši nakon vrjednovanja  .    Tako možemo oba termina rabiti   u dva različita značenja: vrjednovanje pretpostavlja prvi stupanj uočavanja vrijednosti,  a nakon toga slijedi ocjenjivanje kao vrijednosno raslojavanje i dovođenje dotičnoga pri-  ložnoga pragmema u red na ranglisti emotivnosti .  S   vaki razgovor sadrži pozitivno ili negativno vrjednovanje iskaza, što uključuje po-  hvalni i pokudni tip komunikacijskih priloga (npr  .    nije loše, dobro, vrlo dobro, odlično,   izvrsno, savršeno, bez premca; loše, jako loše, užasno, grozno, prestrašno)    .   K   ljučne riječi: pragmalingvistika, priložni komunikacijski pragmemi, pragmafrazemi,   emotivni iskazi, komunikacijski prilozi .   E   motive valuation of utterances by communicative adverbs in Croatian and Polish  Communicative adverbs are pragmatic units called pragmemes .    Those are emotive mar-  ked words utter by speaker to the listener .    Marking is the most important characteristic   of human relations .    In early childhood a child shows its pleasure when smiling or crying  .      Parents approve or rebuke them for their deeds  .    During our schooling we are marking   for getting knowledge .      Comparison of adjective and adverb consist only of three degrees, but interlocutors   use a lot of emotion grades in communication choosing various adverbs, sinthagmes or  phrases during their turns .  W   e analised three types of communication adverbs and their grades: admirable type   (e .g    . n   ot bad, very good, exellent, perfect, wonderful, super, cool etc  .)   , blameworthy type   (e .g    . b   ad, very bad, horrible, blamable, dreadful, awful etc  .) a   nd ambivalent type (with   adverbs which can be used as positive or as negative ones)     .    As we can see, there are a lot    UDK : 811 .163 .42’373 .74:811 .162 .1’373’373 .74  811   .  162   .  1’373’373   .  74: 811   .  163   .  42’373   .  74     598   of communicative adverbs (lexemes, synthagmes or phrasemes) due to which our utte -  rances are emotivly enriched .   K   ey words: pragmalinguistics, communicative adverb pragmemes, pragmaphrasemes,   emotive utterances, communicative adverbs .   1.    Uvod  Vrijednost kao filozofsku kategoriju proučava aksiologija, tj  .    teorija vrijednosti koja je   u središtu zanimanja suvremenih humanističkih znanosti  .    Kako je govorni jezik bogat   osjećajnostima (osjećajima, osjetima, utiscima, ocjenama) koje se realiziraju u osobnom  odnosu govornika prema izgovorenome, ukrajinska lingvistica Tat’jana Kosmeda pred-  laže da posebna grana jezikoslovstva bude “aksiološka pragmalingvistika” (2002:126)  .      Povezanost aksiologije i jezikoslovstva istražila je i poljska lingvistica Jadwiga Puzyni -  na (1982) .    Ona postavlja pitanja čime je utemeljeno ljudsko iskustvo vrijednosti, naime,   ocjenjujemo li intelektualno ono što je dobro ili je to plod naših želja; postoje li osnovni  i sporedni tipovi vrijednosti i koja je njihova hijerarhija; postoje li vrijednosti koje su  samostalne i neovisne .    To je područje metaetike kao najrazvijeniji dio aksiologije .  S   poj aksiologije i jezikoslovstva odvija se u svijetu riječi i njihovih značenja  .    Za nas   je zanimljivo pitanje kako se vrši vrjednovanje u jeziku (kojim jezičnim jedinicama te  kako one stvaraju ocjenu koja u sebi uključuje emotivni naboj) .    Renata Grzegorczykowa   tako navodi da leksemi osim pozitivne i negativne ocjene mogu imati i dodatna kulturno    uvjetovana značenja (npr .    prawdomówny, kłamać, niewola: istinoljubiv, lagati, ropstvo)    .   I   stovremeno se primjećuje da leksemi služe i za uvjeravanje  te govornici svojim iz-  borom takvih, a ne drukčijih leksema, vrše regulaciju definicija tih leksema i njihovo  izoštravanje u pojedinim funkcionalnim stilovima te tako mogu manipulirati s njiho -  vim značenjskim slojevima (usp .    npr .    u publicističkome stilu) .    J .    Puzynina podsjeća da u   vrjednovanju ne smijemo zaobići ni moralnu kategoriju  leksičkoga značenja koja može   dovesti do  ambivalentnih odnosa pozitivnoga i negativnoga (navodi primjer mudrost đa -  vla, tj .    istovremenosti pozitivne osobine pameti i negativne osobine zla)  .    Nije zanemariva   ni pojava ekspresivne istrošenosti  pojedinih leksema ocjenjivanja, zbog čega se pojav -  ljuju neologizmi koje Puzynina naziva “snažno naaksiologiziranima” (“ silnie naaksjo -  logizowane”; 1982:23-30) jer oni donose nova, svježa značenja i pojačano utječu na naše   emocije    .  M   ože se zaključiti da su glavni značenjski slojevi priložnih pragmema kvalitativni    (moralni, kulturološki), kvantitativni (ocjenjivački, pozitivni, negativni, neutralni) i ek -  spresivni (emotivni: pohvalni, pokudni i ambivalentni) te se uz ostale discipline može   proučavati i u pragmatici kao multikodnoj komunikacijskoj disciplini .   2   . Vrjednovanje priložnih pragmema u slavističkoj literaturi  Izbor priložnih pragmema pokazuje stupnjeve vrjednovanja učinjene radnje u određe -  nim kulturnim situacijama  .    Tako je npr  .    J. Michalak  navela na koji se način u  govor-  nim činovima može zahvaliti drugoj osobi za učinjeno dobro  .    Ona uz glagol dziękuję    Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih priloga . . .     599   spominje priloge bardzo (jako), ślicznie (lijepo), ogromnie (*ogromno, veoma), serdecznie  (srdačno), szczególnie (posebno), pięknie (lijepo), najpękniej (najljepše), kilkakrotnie (*više  put), uprzejmie (*pristojno, lijepo) (76/7)  .  D   anuta Rytel (1982) ocjenjivanje promatra kroz modalne lekseme sigurnosti i vje -  rojatnosti te razlikuje subjektivno i objektivno vrjednovanje istinitosti u okviru raznih  stupnjeva (npr .    prawdopodobnie, bardzo prawdopodobnie, najprawdopodobniej; vjerojat -  no, vrlo vjerojatno, najvjerojatnije), što ne odstupa od tri stupnja komparacije pridjeva i   priloga .      Maria Szupryczyńska  (1995) uviđa da se za pojačanje ocjene uvode novi leksemi   iz stranih jezika, pa tako navodi super koji funkcionira kao pridjev i kao prilog (npr .    na   stranicama 167 i 168 izdvaja primjere: Nudziłam się wczoraj super  .    Lubiliśmy się super  .    To   nie takie proste szyć supermodnie .)  P   oljska lingvistica Ewa Straś  proučavala je intenzitet  kao obilježje pridjeva i s njima   povezanih priloga (Straś 2008)  .    U okviru eksplikacije intenziteta ona razlikuje prostornu   udaljenost, vrijeme, brzinu, količinu, jačinu, senzualitet, stanje i ocjenjivanje  .    Intenzitet   je, kaže autorica, povezan s pojmovnim kategorijama kao što su: “kvalitativnost”, “kvan -  titativnost” i “komparativnost”, pri čemu je važna točka polazišta promatranih objekata  (od nulte, neobilježene razine do različitih stupnjeva jačine obilježja koju Straś naziva  “hijerarhijom denotata s obzirom na razinu zasićenosti obilježja”, str .    7) .      Intenzifikacija može biti gramatička  (stupnjevanje priloga: najljepše , prefiksal -  no stupnjevanje priloga: prelijepo ), leksičko-semantička (lijepo - krasno - divno - bajno   - božanstveno), može se iskazivati priložnim konstrukcijama ( vrlo lijepo, strašno lijepo,   izuzetno lijepo, neobično lijepo ), usporedbama (lijepo kao u priči, lijepo kao naslikano ),   pragmafrazemima  (od izuzetnoga značenja, neobične ljepote) te cijelim rečenicama (Imaš   potpuno pravo!)    .  R   uska lingvistica L. N. Anipkina navodi da je “ količina ocjenjivačke semantike /  . . ./      sadržana u rečenicama koje ne znače samo obraćanje sugovorniku, nego mu priopćuju  i nešto o njemu samome”, a ocjenjivačka karakterizacija povezana je sa sintaktičkom se-  mantikom i pragmatičnim situacijama u kojima se takve rečenice izgovaraju”  .    (Anipkina   2000:58)  .   3   . Procesi vrjednovanja u pragmalingvistici  Spomenuti autori za vrjednovanje pomoću semantičkih odnosa koriste različite termi -  ne kao što su: vrjednovanje i ocjenjivanje, oценочность, valorizacija (wartościowanie),  intenzifikacija, a za njihovo ostvarenje potrebno je, po njihovu mišljenju, poznavanje   moralnih kategorija koje proučava aksiologija .      Pragmalingvistika kao znanost o govornom jeziku rješava semantičke i kulturološ-  ke probleme pomoću gramatičkih odnosa leksema u komunikaciji .  Z   a vrjednovanje priloga u pragmalingvistici potrebno je poznavati ukupne semat -  ničke i gramatičke odnose, kao što su: emotivnost u razlikovanju dobro - loše - neutralno ,   zatim implicitno i eksplicitno izricanje vrijednosti  kroz modalne i ilokutivne gramatičke   kategorije (ovdje kroz priloge vjerojatnosti, potvrdnosti, niječnosti, slaganja ili neslaga -  nja itd .) t   e kulturološko određivanje  vrijednosti pragmalingvističkih jedinica (pragme -  ma) .    No često se moraju uzeti u obzir i aksiološke kategorije istinitosti i  iskrenosti, od-     600   nosno neiskrenosti, ironičnosti  govornikova iskaza, što se postiže raznim neverbalnim   sredstvima kao što su geste, mimika i paralingvistički, zvukovni i glasovni oblici (naj -  češće naglasak, intonacija, boja glasa)  .    U analizu se mogu uključiti i žargonski priložni   pragmemi  koji dodatno osvajaju svojom novošću i humorističnošću prenesenoga značenja    uronjenoga u kulturološki i sociolingvistički okoliš .  K   omunikacijski priložni pragmemi rabe se tako u govornim situacijama i govornim   činovima koji su izraz dobrih želja  (npr .    u čestitkama, zahvaljivanju, odobravanju), ili   pak loših želja (pomoću kletve, psovke, uvrjede, vulgarizma, neodobravanja) te se ostva -  ruju kroz različite govorne žanrove .  I   ako se značenje leksema najbolje vidi u kontekstu, u ovom će se radu promatrati oni   leksemi koji zrače ocjenom već u nekontekstualnom obliku , a to su rječničke jedinice  .      Ovdje će biti riječi samo o prilozima koji su česti u komunikacijskoj situaciji, ali i izvan  nje imaju posebno vrijednosno značenje  .    Takve priloge nazvali smo komunikacijskim   priložnim pragmemima , što znači da su to leksemi koji u komunikaciji imaju dodatno   ocjenjivačko i emotivno značenje .    Oni su vrlo frekventni u govoru, ali čestom uporabom   postaju običnima, emotivno slabo obilježenima, pa govornici traže druge, rijetke priloge  kojima će jače naglasiti željenu vrijednost .    Takvi se prilozi mogu nazvati ocjenjivačkim   priložnim pragmemima  .  O   cjenjivački priložni pragmemi proučavat će se i klasificirati kontrastivnom meto -  dom u okviru poljskoga i hrvatskoga jezika pomoću semantičkih, pragmatičkih i kultu-  roloških kriterija neophodnih u komunikaciji  .  Ci   lj je ovakve analize priloga izdvajanje pragmatičkih vrijednosnih obilježja u sa -  mom leksemu, izvan sintaktičkoga konteksta, što će omogućiti proširivanje značenjskih  slojeva rječničke natuknice dodatnim pragmatičkim slojem koji postavlja njezino mjesto  na ocjenjivačkoj ranglisti .  U t   u je svrhu potrebno priložni pragmem raščlaniti na   neobilježeno osnovno   značenje i dodatno emotivno značenje koje mu biva pridruženo  .    Hijerarhija priložnih   pragmema vrjednovanja može se odrediti prema dodatnoj emotivnoj sastavnici, prema  frekvenciji (obrnuta proporcionalnost), prema novosti (neologizmi povisuju mjesto na  ranglisti), prema uporabi strane riječi čije nerazumijevanje povećava rang, prema broju  priložnih pragmema čije gomilanje povećava emotivni naboj i mjesto na ranglisti te pre -  ma pragmafrazemima koji imaju priložno značenje .      Bez komunikacijskoga konteksta postoje prilozi kao samostalne jedinice u čijem   se značenju implicitno ili eksplicitno krije vrijednosni element čije je glavno obilježje  persuazivnost.   4. Klasifikacija i analiza komunikacijskih priložnih pragmema Komunikacijske priložne pragmeme podijelili smo u tri skupine: 1  .    pohvalni priložni   pragmemi (dalje PPP), 2 .    pokudni komunikacijski pragmemi (dalje PKP) i ambivalentni   komunikacijski pragmemi (dalje AKP) .  4   .1. Pohvalni komunikacijski tip priložnih pragmema (PPP)  Ovaj tip priložnih pragmema rabi se u emotivnim situacijama iznenađenja, odušev -  ljenja, divljenja, obožavanja, priznavanja ispravnosti, naglašavanja, ohrabrivanja, ljepote,  uvjeravanja u ispravnost, umnost, a svi ti priložni pragmemi služe za uvjerljivo (iskreno)    Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih priloga . . .     601   slaganje, potvrđivanje i hvaljenje autora izloženih informacija  .   Takve priloge koriste   oba komunikatora, govornik i slušatelj  .   To je ujedno i redoslijed vrijednosti: najprije se   slušatelj slaže s govornikom, zatim mu to potvrđuje i na kraju ga hvali za izrečeni sadržaj  .      Priložni pragmemi potvrđivanja popraćeni su neverbalnom (taktilnom i okula-  tivnom) gestikulacijom koju autor izvodi namjerno ili nenamjerno , automatski .    Go-  vornik uvjerljivost postiže prodornim gledanjem slušatelja u oči, dodirivanjem slušatelja  (kažiprstom ili dlanom po ramenu), a slušatelj mu odobrava klimanjem glave gore-dolje,  gledanjem u oči, jednokratnim ili višekratnim kretanjem i upiranjem kažiprsta u go -  vornikovo rame ili nadlakticu uz odobravajuće lekseme to, to; tako je, upravo tako; isto  mislimo; izvrsno, genijalno, prepametno (polj  .    właśnie, tak jest, fantastycznie, genialnie,   wspaniale, przemądrze )    .   O   sim ovih pokreta postoje i geste  koje autor izvodi umjesto govora ili usporedno s   njim .    To je npr .    gesta podignutoga palca (u značenju: izvrsno, posebno, uspješno, ekstra)   te “kuharska gesta”, kojom autor pokazuje najčešće izvrsnost okusa (palac i kažiprst za -  tvaraju krug, a ostala su tri prsta uzdignuta i lagano svijena tako da “opisuju” taj krug)  .    U   nekim sredinama ova gesta rabi se umjesto kratice O  .K .    Treća je gesta ljubljenje jagodica   prstiju desne ruke, što znači također izvrsnost hrane ili ljepotu te se može potkrijepiti   prilozima: savršeno, prekrasno, prima, super, izvrsno, ukusno, fino itd .  P   ovećavanje emotivnoga naboja postiže se leksički, dodavanjem drugoga priloga te   njegovim redupliciranjem: vrlo, vrlo dobro (bardzo, bardzo dobrze)  .    Duljenjem samo-  glasnika u prilogu također se postiže pojačanje vrijednosti: jaaaaako dobro (baaaardzo  dobrze) .  E   motivno obojeni pragmemi mogu se rastaviti na osnovno značenje (dobro ili loše)   i dodatno emotivno značenje koje se može staviti u hijerarhiju vrijednosti, tj .    intenzite-  ta .    Neki pragmemi ostvaruju to eksplicitno, prefiksima ili korijenskim značenjem (pre-  dobro, ne-izmjerno dobro, iz-uzetno dobro, ne-vjerojatno dobro - bez-smisleno, potpuno  ludo; prze-pięknie, za-dobrze, bez-miernie dobrze, wyjątkowo dobrze, nie-prawdopodob -  nie dobrze - bez-sensownie, zupełnie głupio), a drugi implicitno koji se mogu rastaviti na   osnovno značenje i dodatno emotivno vrjednovanje značenja: izvrsno = dobro + vrsnoća;  genijalno = dobro + velika pamet; izuzetno = dobro/loše + izdvojenost (polj . w   yjątkowo =   dobrze/źle + wyodrębnienie; niewiarygodnie = niemożliwie + wierzenie)    .  P   PP koji nose pozitivne vrijednosti u komunikaciji mogu biti sljedeći: nadzwyczaj -  nie (izvanredno), niezwykle (neobično), niesamowicie (nevjerojatno), fantastycznie (fanta- stično), bosko (božanstveno), szalenie (ludo), żarliwie (žarko, gorljivo), jak ryba w wodzie  (kao riba u vodi), jak po maśle (kao po loju), jak pączek w maśle (kao bubreg u loju) itd .   4   .2. Pokudni komunikacijski tip priložnih pragmema (PKP)   Ovi priložni pragmemi uglavnom pokazuju nemoć, žalost, neetičnost, lijenost, la -  žljivost, odbijanje, nevjericu (iskazivanu upitima), glupost, neodlučnost, bezosjećajnost,  ružnoću, zabludu, agresivnost .      Nemoć u suprotstavljanju govorniku izražava se neverbalno šutnjom,  dok se nevje-  rica verbalno realizira priložnim pitanjima:  stvarno?, zaista?, sigurno? (naprawdę?, na   pewno?) .    U komunikaciji je rjeđe verbalno odbijanje prihvaćanja govornikova  sadržaja,   tj . n   eslaganje, što u konačnici završava svađom i prekidom komunikacije  .    Eufemistični   oblik neslaganja iskazuje se neodređenošću priloga: samo naoko, naizgled, neobično, ne-  vjerojatno; tylko pozornie, na pozór, niepojętnie, niewiarygodnie itd .     602   Postoje barem dvije geste kojima se mogu zamijeniti PKP  .   Prva gesta je odmahi -  vanje rukom, koja označuje autorovo podcjenjivanje teme razgovora  .   Rabi se umjesto   verbalnih iskaza: bezvezno, nepotrebno, nevrijedno, nije vrijedno spomena, glupo (niepo -  trzebnie, nie warte, głupio) i sl .    Druga je gesta okretanje palca prema dolje, koja se može   rabiti umjesto priložnih značenja: neuspješno, loše, nepoželjno, ružno, neprihvatljivo (źle,  nie do przyjęcia, brzydko, niepożądanie) itd .  J   edan oblik neslaganja je kritika  .    U njoj se rabe prilozi za ocrnjivanje sadržaja koji   oba komunikatora ne prihvaćaju: neprihvatljivo, glupo, nedovoljno, nedorečeno, nevažno,  bezvezno, bespredmetno (odrzucająco, głupio, niedostatecznie, niedopowiedzianie itd)    .   P   KP koji nose negativne vrijednosti između ostalih su sljedeći: bezsensownie (be -  smisleno), fatalnie (fatalno), makabrycznie (grozno, užasno, očajno), idiotycznie (idiotski),  ostro (ljuto, oštro) itd .  4   .3. Ambivalentni komunikacijski priložni pragmemi (AKP)  Neki priložni pragmemi mogu funkcionirati kao pohvalni ili kao pokudni, ovisno   o paralingvističkim elementima ili kolokaciji (tj  .    kolokacijskom glagolu, pridjevu ili dru -  gom prilogu) .    To znači da se oni mogu ispravno razumjeti samo kao kolokati .  J   edni AKP mogu pozitivnim oblikom izražavati negativno značenje pomoću do -  datne ironične intonacije  .    AKP hvaljenja tako mogu uz ironičnu intonaciju isključivati   značenje hvaljenja i prijeći u svoju suprotnost  .    U pisanoj verziji ne može se znati kakva   je intonacija, no u govoru ovakvi AKP mogu implicirati neiskrenost (npr  .    savršeno, ne -  vjerojatno, neviđeno, baš dobro, izvrsno u značenju: grozno (doskonale, niewiarygodnie,  niebywale, fantastycznie, bardzo dobrze = okropnie) .          D   rugi prilozi, u rječniku definirani kao negativni (npr  .    strašno, užasno; okropnie,   sakramencko, zawrotnie), kolokacijski mogu stajati uz pozitivni prilog te poprimaju nje-  govu pozitivnu vrijednost dodajući im pojačano obilježje: strašno dobro, nevjerojatno  fino, užasno važno, neopisivo lijepo ) .    Ovakvi prilozi označuju veliku emotivnu vrijednost   pa stoga mogu stajati i uz negativne, kao i uz pozitivne glagole ili druge priloge .  I   sto tako pozitivni prilozi mogu stajati uz negativne oblike te tako postaju negativ -  nima: neopisivo grozno, nevjerojatno glupo  .    Dakle, isti prilozi mogu stajati uz pozitivne   ili negativne kolokacijske priloge  .   Pr   efiksom pre- (prelijepo - preružno ) koji može biti i redupliciran (prepredobro, pre -  prestrašno ) pojačava se značenje priloga u pozitivnom ili negativnom smislu  .    U poljskom   jeziku to se iskazuje prijedložnim prefiksom za-  te češćim prefiksom prze-  (za jasne;   przepięknie, przekomicznie, przeokropnie)    .   P   riložni prefiksi ne- postoje u oba jezika te se mogu rabiti uz pozitivno i negativno   ocjenjivanje:  neobično (dobar, loš), nevjerojatno (pametan - glup; visok -nizak), nemoguće   (ukusan - neukusan); nieprawdopodobnie (miły - niemiły) i sl .  O   vamo možemo ubrojiti i tzv  .    lažnu negaciju (polj  .    negacja pozorna , termin K .    Pi-  sarkowe), kojom se niječnim prefiksom iskazuju pozitivni pragmemi: nesumnjivo, bez  izuzetka; niewątpliwie, bezwyjątkowo)    .  P   ojedini semantički krugovi mogu sadržavati antonimne priloge ambivalentnoga   značenja, poput suprotnosti: lijepo - ružno; istinito - lažno; dobro - loše ( zlo); ozbiljno -  neozbiljno; plačljivo - smiješno ( pięknie - brzydko; dobrze - źle; poważnie - niepoważnie;   płaczliwie - śmiesznie) itd .   Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih priloga . . .     603   Ambivalentni su i prilozi koji označuju potpunost, cjelovitost: potpuno, sasvim, do   kraja, duboko, do srži; zupełnie, całkowicie, doszczętnie, do kna, głęboko, do szpiku kości,   jer ovisno o kolokaciji s pridjevom mogu opisivati dobro ili loše obilježje, npr  .    pokvaren   do srži - iskren do bola; zepsuty do szpiku kości - szczery do bólu .  A   KP sadrže u sebi pozitivnu i negativnu vrijednost, ovisno o kolokacijskom do -  datku: wyjątkowo (izuzetno), cholernie (jako), szaleńczo (ludo), obłędnie (ludo), okropnie   (užasno), strasznie (strašno), nieziemsko (neobično), pioruńsko (jako), diabelsko (vraški)  itd .   5   . Gradacijski lanac priložnih pragmema  Kada se izvrši pozitivna, negativna ili ambivalentna ocjena priložnih pragmema, potreb -  no ih je vrjednovati kvalitativno ili kvantitativno, a na kraju se može napraviti gradacija,  tj .    rangiranje tih jedinica prema njihovoj funkciji  .    Ovakva gradacija nije gramatički nego   semantički postupak .    Rang dotičnoga pragmema mijenja se ovisno o situaciji .    Obično se   za izricanje emotivne vrijednosti rabi jedan ili dva pragmema, rijetko više njih .  Gr   adacijski lanac zato je pokušaj da se pragmemi u uporabi razvrstaju po jačini, od   emotivno najslabijega do onoga koji emotivno najjače djeluje na primatelja .  5   .1. Emotivno pozitivan gradacijski lanac priložnih pragmema i pragmafrazema   Polj. nienajgorzej - nieźle - dobrze - bardzo dobrze - fajnie - świetnie - doskonale -   fantastycznie - cudownie - (prze)cudnie - bosko - w siódmym niebie - jak w raju - jak u  Pana Boga za piecem itd .  H   rv. nije loše - dobro - mnogo bolje - jako dobro - ne može bolje - fino - izvrsno - ge -  nijalno - nevjerojatno - neviđeno - fantastično - famozno - čudesno - čarobno - neopisivo  - božanstveno - božanski - kao u sedmom nebu - kao u raju itd .  B   udući da je jezik otvoreni sustav, ovaj gradacijski lanac nije konačan, što znači da   se priložni pragmemi mogu dodavati i umetati, ovisno o situaciji te o primateljevom po -  znavanju stranih riječi i tvorenju neologizama  .    Osim pragmema kao leksičkih jedinica,   mogu se rabiti i poredbe te pragmafrazemi u priložnom značenju .  5.   2. Emotivno negativan gradacijski lanac priložnih pragmema i pragmafrazema  Polj. nienajlepiej - tak sobie - źle - bardzo źle - (prze)okropnie - (prze)strasznie - pie -  kielnie - niewiarygodnie - diabelsko - jak w piekle - nie do opowiadania (opisania, powi -  edzenia) itd .  H   rv. ne baš dobro - ne najbolje - tako-tako - loše - jako loše - grozno - užasno - očajno   - (pre)strašno - stravično - kriminalno - nemoguće - pakleno - paklenski - neopisivo (loše)  - ne da se opisati (ispričati) itd .  N   eki priložni pragmemi u oba jezika imaju ambivalentno značenje, tj  .    prisutni su   isti oblici u pozitivnom i negativnom okružju (usp  .    neopisivo dobro - neopisivo loše, straš -  no dobro - strašno loše ) .    Isto tako odgavarajućom intonacijom u određenoj situaciji može   se postići ironično značenje rabeći emotivno pozitivne ili negativne pragmeme i pra -  gmafrazeme, npr .    nie do opisania (neopisivo), niewiarygodnie (nevjerojatno, neviđeno),   diabelsko pięknie - diabelsko brzydko .  Z   animljivi su poljski eufemistični pragmemi koji počinju negacijom, a korijen ozna -  čuje pozitivnu vrijednost: niemądrze = głupio; niegłupio = mądrze; nienajgorzej = dobr -  ze, nienajlepiej = źle  .    U hrvatskome nije moguće u jednom leksemu iskazivati ovakve     604   vrijednosti, nego se rabe sintagme: nije glupo = pametno; nije najpametnije = glupo ; nije   najgore = dobro je; nije najbolje = loše je .     6   . Zaključak  Različiti autori za pojačavanje značenja priloga rabe različite nazive  .    Stavljajući tu po -  javu vrjednovanja priloga u semantiku Анипкина ju naziva оценочность , a Ewa Straś   wartościowanie i intenzyfikacja .    Pozivajući se na gramatiku i njezin odnos prema emo -  tivnosti, D .    Sesar i D .    Rytel govore o tipovima modalnosti , a H .    Zwolski o modulantima   kao leksemima za izricanje modalnosti (to su različite nepromjenjive vrste riječi, među  njima vrlo često prilozi) .    Striktno gramatički odnos prema prilozima pokazuje se stup -  njevanjem  .   U o   vom se radu rabi termin vrjednovanje  u aksiološkom smislu, što omogućuje   vrjednovanja priložnoga leksema na prvom stupnju uočavanja vrijednosti, a nakon toga  slijedi ocjenjivanje kao vrijednosno raslojavanje i dovođenje dotičnoga priložnoga pra -  gmema u red na ranglisti emotivnosti .      Pragmatičku vrijednost priloga čini njihova emotivna snaga, pa je glavni zadatak   pragmema pokazivanje emotivne obojenosti radi uvjeravanja (persuazije)  .    Naglašavanje   je zato jedno od najvažnijih obilježja pragmema .      Emotivno obojeni pragmemi mogu se rastaviti na osnovno značenje  (dobro ili loše)   i dodatno emotivno značenje koje se može staviti u hijerarhiju vrijednosti ili intenziteta  .      Neki pragmemi ostvaruju to eksplicitno , prefiksima ili dodatnim prilozima ( pre-dobro,   ne-izmjerno dobro, iz-uzetno dobro, ne-vjerojatno dobro; bez-smisleno, potpuno ludo; pr-  ze-pięknie, za-dobrze, bez-miernie dobrze, wyjątkowo dobrze, nieprawdopodobnie dobrze  - bez-sensownie, zupełnie głupio ), a drugi implicitno  koji se mogu rastaviti na osnov -  no pozitivno ili negativno značenje te dodatno emotivno značenje koje prilog pojačano  emotivno obilježavaju .    Tako se prilog izvrsno  rastavlja na dobro + vrsnoća; genijalno na    dobro + velika pamet; izuzetno na  dobro/loše + izdvojenost; wyjątkowo na  dobrze/źle +   wyodrębnienie .  I   z svega se može zaključiti da postoji više slojeva u klasificiranju i vrjednovanju pri-  loga u komunikaciji .    Ovdje smo zacrtali pragmalingvistički aspekt emotivnosti  (dobro /   loše) i intenzifikacije (hijerarhijskoga vrjednovanja) komunikacijskih priložnih pragme-  ma izvan njihova konteksta .      Prilozi pomoću kojih se vrjednuje mogu biti nositelji pozitivnih vrijednosti (pohval -  ni tip), negativnih vrijednosti (pokudni tip) ili mogu stajati uz druge priloge koji im pri-  dodaju pozitivno ili negativno značenje .    Potonje smo priloge nazvali ambivalentnima .   Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih priloga . . .     605   Literatura   Анипкина,  Л .   Н .   (2000), “Оценочные высказывания в прагматическом аспекте”  .   Филологи-  ческие науки, нр .   2, 58-74 .  A   ntas, Jolanta (1995), “Morfologia gestu .    Rozwa żania metodologiczne” .    Studia z językoznawstwa   słowiańskiego, Prace Instytutu Filologii Słowiańskiej nr 14, Kraków, 17-24 .  A   wdiejew, Aleksy (1983), “Klasyfikacja funkcji pragmatycznych” .    Polonica IX, Ossolineum, Wro-  cław – Warszawa – Kraków – Gdańsk – Łódź, 53-88  .  R   ytel, Danuta (1982), Leksykalne środki wyrażania modalności w języku czeskim i polskim , Ossoli-  neum, PAN, Wrocław – Warszawa – Kraków – Gdańsk – Łódź  Bralczyk, Jerzy (2005), Słownik 100 tysięcy potrzebnych słów, PWN, Warszawa  Czamara, Agata (1997), “Wartościuj ący akt illokucyjny” .    Polonica XVIII, Kraków, 169-174  .  G   rzegorczykowa, Renata (1975), Funkcje semantyczne i składniowe polskich przysłówków  . Wr   o-  cław  Grzegorczykowa, Renata (1996), “Problem określeń przysłówkowych i partykuł”, u: Wykłady z   polskiej składni, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa, 80-83 .  G   rzegorczykowa, Renata (1969), “Znaczenie przysłówków a ich ł ączliwość w tekście”, Poradnik   Językowy 1, 1-6  .  Ja   rz ąbek, Krystyna (1994), Gestykulacja i mimika . S   łownik . K   atowice   Josić, Ljubica (2011), “Obradba čestica u suvremenim gramatikama hrvatskoga jezika”, Jezik 58:1,   Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 7-16 .  K   omorowska, Ewa (1992),  Analiza semantyczno-pragmatyczna przysłówka sovsem ( na materiale   języka rosyjskiego), Rozprawy i studia T .    (CLXXXVIII) 114, Uniwersytet Szczeciński, Szcze-  cin   Kosmeda, Tat’jana (2002), “Фразеология в аспекте аксиологической  прагмалингивистики”,   u:  Słowo - Tekst - Czas VI, red  .    M  .    Aleksiejenko, W  .    Mokijenko i H  .    Walter, Szczecin –   Greifswald, 126-132  .  M   aryn, Dagmara (2003), “Opozycja semantyczna przysłówków szybko - wolno ”, Polonica XXII,   187-202  .  M   ichalak, Joanna (2007), “Jak dziękuj ą Polacy i Rosjanie, czyli akt mowy “podziękowania” w   zanurzeniu językowo-kulturowym”, u: Dialog kultur  . L   eksyka . S   emantyka . P   ragmatyka, ur .      Ewa Komorowska i Ursula Kantorczyk, Szczecin – Rostock, 76-79 .  N   icpori, Justyna (2002), “Sposoby wyra żania intencji nagany w tekstach pisanych i mówionych”,   Poradnik Językowy br .    5, 26-37 .  P   alić, Ismail (2008), “Izražavanje načina (kvalitete)”, u: Način u jeziku / književnost i kultura pede -  setih, Zbornik radova 36 .    seminara Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 15-26 .  P   isarkowa, Krystyna (1975),  Składnia rozmowy telefonicznej  .    PAN, Instytut Języka Polskiego,   Wrocław – Warszawa – Kraków – Gdańsk  Pranjković, Ivo (1982), “Klasifikacija riječi na vrste i razine gramatičke analize ”, Radovi Zavoda za   slavensku filologiju  br .    17, 23-29 .  P   ranjković, Ivo (2008), “Načinska i poredbena značenja”, u: Način u jeziku / Književnost i kultura   pedesetih, Zbornik radova 36 .    seminara Zagrebačke slavističke škole, 27-36 .  P   uzynina, Jadwiga (1983), “Językoznawstwo a aksjologia”,  BPTJ z .    39, Ossolineum, PAN, Wrocław   – Warszawa – Kraków – Gdańsk – Łódź, 23-32  .     606   Sesar, Dubravka (1989), “O kategorizaciji modalnosti u normativnim sintaksama”, Jezik br .   2, 39-  48   .  S   traś, Ewa (2008), Kategoria intensywności we frazeologii języka polskiego i rosyjskiego ,   Wydawnictwo Uniwersytetu Śl ąskiego, Katowice  Szupryczyńska, Maria (1995), “Funkcje leksykalne jednostki super  we wpółczesnym języku pol-  skim”, Polonica  XVII, Kraków, 167-172 .  S   zumińska, Beata (1998), “Opozycja semantyczna jednostek leksykalnych prawie –  niemal”, Polo-  nica XIX, Kraków, str .    93-101 .  Š   ipka, Danko (2005), Glosar tvorbenih formanata  .    Drugo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Alma,   Beograd  Topolińska, Zuzanna (1983), “Z zagadnień semantycznej i syntaktycznej interpretacji   przysłówków”, Polonica IX, 163-168  .  Z   wolski, Henryk (1985), Piszemy po polsku  .    Podręcznik dla obcokrajowców, Uniwersytet Jagi -  elloński, Kraków   Neda Pintarić: Emotivno vrjednovanje iskaza pomoću komunikacijskih priloga . . .     607       Анна А . Плотникова: Этнолингвистическая   г  еография Боснии и Герцеговины*1   Этнолингвистическое изучение культурно-языкового пространства Боснии и  Герцеговины в контексте всех южнославянских традиций показывает наличие  ареала центра и периферии на карте  .    Ареал терминологической лексики народной   духовной культуры в центре Южной Славии имеет определенную конфигурацию   в направлении северо-запад – юго-восток, охватывая прилегающие к Боснии и  Герцеговине области западной Сербии, северной Черногории  .    Показаны приме -  ры  этнолингвистических явлений центра Южной Славии в наиболее архаических   сферах народной духовной культуры: народной мифологии и народном календа-  ре    .   К   лючевые слова: этнолингвистика, лингвогеография, ареалогия,  Южная Славия,   традиционная культура, народная мифология, народный календарь, мифологи -  ческий персонаж .   E   thnolinguistic geography of the Bosnia and Herzegovina  Ethnolinguistic study of the dialect geography of the Bosnia and Herzegovina in the con -  text of all South-Slavic folk traditions reveals the relations of the centre and periphery  on the map  .    The area of folk vocabulary in the centre of the South-Slavic space covers   the territory of the Bosnia and Herzegovina with adjacent regions of Western Serbia  and Northern Montenegro and the outline under consideration is fixed in the direction  of North-West – South-East  .    The examples of ethnolinguistic phenomena of the centre   of the South-Slavic space are shown in the most archaic spheres of folk culture: in folk  mythology and calendar customs .   K   ey words: ethnolinguistics, dialect geography, arealogy, South-Slavic space, traditional   culture, folk mythology, folk calendar, mythological personage .   Н   ачало и последующее развитие этнолингвистического направления в языкозна-  нии в России тесно связано с именем Никиты Ильича Толстого  .    По мысли Н  .    И .      Толстого,  этнолингвистика «есть раздел языкознания или – шире – направление    1 Авторская работа выполнена в рамках программы фундаментальных исследований Секции языка   и литературы ОИФН РАН « Язык и литература в контексте культурной динамики» по проекту «Кар -  пато-балканские территориальные диалекты: реконструкция традиционной культуры по данным  языка»    .   UD   K: 811    .   164(497    .    6):39     608   в языкознании, ориентирующее исследователя на рассмотрение соотношения и  связи языка и духовной культуры, языка и народного менталитета, языка и на -  родного творчества, их взаимозависимости и разных видов их корреспонденции»  (Толстой 1995:27)  .    Речь идет о переносе лингвистических (точнее – семиотиче -  ских) методов на исследование народной культуры славян в сочетании с акцен -  том на исторический (диахронический) и генетический аспект исследований .    Та-  кое понимание соотношения языка и культуры может служить характеристикой  московской школы э тнолингвистики, которая зародилась и сформировалась в   70-е гг .    прошлого столетия вместе с началом полевого исследования Полесья  .    В   широком понимании этнолингвистика ориентирует исследователя на «“план со -  держания” культуры, народной психологии и мифологии независимо от средств  и способов их формального воплощения (слово, предмет, обряд, изображение и  т .п .)   » .    В узком смысле слова, этнолингвистика изучает именно вербальную сторо-  ну народной культуры, поскольку важным источником для изучения народной  культуры является язык, прежде всего, терминологическая лексика традицион -  ной народной культуры, ее распределение в культурно-языковом пространстве,  соотношение с «планом содержания», с э кстралингвистическими характеристи -  ками слова .    В этом русле исследований последователями Н .И .    Толстого, в частно-  сти, создаются э тнолингвистические карты, дающие представление о том, «где и   какие внеязыковые, реальные, “ этнографические” признаки отражены языком, а   какие и где не отражены» (Толстой 1995:35) .      Среди многих типов э тнолингвистических карт, создаваемых при изучении   географии культурных явлений и их лексических обозначений на карте Славии,  доминирующим типом являются э тнокультурно-лексические карты  . К   ак правило,   на них показаны все наименования какого-либо культурного явления (из области  семейной и календарной обрядности, народной мифологии, представлений о  природе и т  .д .)   , наряду с отсутствием терминологической лексики при наличии   самого явления в какой-либо области, регионе или отдельно взятом пункте  .      Особый интерес к терминологической лексике традиционной народной духовной  культуры вызван важными свойствами и функциями  этой лексики, одна из   которых, как э то хорошо показано в работах С    .М .    Толстой, так называемая –   «консервирующая» функция, см  ., н   апример, (Толстая 1989)  .    Другими словами,   особый интерес вызывают случаи, когда сам обряд или представление о  мифологическом персонаже утрачены, однако продолжает «жить» слово,  термин, его называющие  .    Особенно э то касается лексики поминальной   обрядности и народной мифологии, в меньшей степени – календарно-обрядовой  терминологической лексики .   Н   анесение на карту э тнолингвистической информации открывает важные   перспективы в распределении и взаимоотношениях южнославянских ареалов  .      В частности, подтверждается противопоставление центральной и латеральной  зон южнославянского лингвистического (диалектного, культурно-языкового)  пространства, которое традиционно основано на выделении словенско-болгар -  ско-македонских изоглосс, показывающих периферийные зоны лексических  явлений, которые полукольцом «окружают» большой непрерывный континуум  лексических явлений центра  .    История вопроса связана, прежде всего, с именем    АННА А .   П ЛОТНИКОВА  : ЭТНО ЛИНГВИСТИЧЕСКАЯ   Г ЕОГРАФИ Я БОСНИИ   И Г ЕРЦЕГОВИН  ы     609   Е .   Копитара, а в XX веке – с возрождением гипотезы хорватскими этнографами Б .   Б  ратаничем и М .   Гавацци, которые подтвердили ее на примере э тнографических   (преимущественно в сфере материальной культуры) явлений .      На уровне лексики природных, бытовых и иных феноменов гипотеза разра -  ботана в трудах Н .    И .    Толстого: лексемы киша / дажд, *čadja / *sadja, *znojь / *potъ,   дихотомия * desьnъ  -  *levъ  /  *pravъ  -  *krivъ  соответственно распределяются как   «центр»/«периферия» (Толстой 1997:122-243)  .    Таким образом, обе зоны оказыва -  ются противопоставленными лингвистически и э тнографически  . Р   езультаты та -  ких исследований играют важную роль в определении путей и времени заселения  Балкан славянскими племенами; так, в наиболее распространенной интерпрета -  ции ученые исходят из двух волн миграций: ранней («периферия») и более позд -  ней, разделившей южнославянский континуум на две части и составившей центр  (Gavazzi 1936, Bratanić 1951), ср  .    лингвистические исследования Л  .В .    Куркиной в   конце XX века (Куркина 1992) .      Эти идеи находят отражение на э тнолингвистических картах (Плотникова   2004), особенно важными в э том плане становятся те из них, которые показыва -  ют культурно-языковые явления центральной части Южной Славии, т .    е .    в состав   которых входит Босния и Герцеговина .    Терминологическая лексика народной ду-  ховной культуры и отражающие ее э тнодиалектные контексты, выявленные на   основе материалов так называемого « этнографического настоящего» (XIX–XXI   вв .)   , дополняют и проясняют общую ареальную картину в рамках южнославян -  ских языков и региональных диалектов .    Вместе с тем, ни одна из э тнолингвисти -  ческих карт не фиксирует лексические явления в исследуемой тематической сфе -  ре, которые бы были ограниченными лишь территорией Боснии и Герцеговины  .1   Культурно-языковые явления центра Ю жной Славии имеют определенную аре -  альную конфигурацию в направлении северо-запад – юго-восток, охватывая при -  легающие области западной Сербии, северной Черногории  .    Примеры э тнолинг-  вистических явлений центра  Южной Славии отмечаются в наиболее архаических   сферах народной духовной культуры .  И   з области народной мифологии .      Первый пример связан с представлениями о посмертном облике души покой -  ного, в частности новорожденного .    Это наименования мифологических персона-  жей (далее – МП) от с  .-   х .    дрек/ч - (дречати ‘пронзительно кричать’, ономатопеи -  ческое образование от * derti по типу с  .-   х .    ječati (Skok 1971:432,436))  .    Дериваты от   дречати распространены в центре Ю жной Славии (северная Босния и западная   Сербия), см .    карту 1  .2 Наименования МП, представления о которых зафиксирова -  ны в боснийских и сербских селах, различаются по формальным признакам (с .-  х .     drek, dreko, drekovac, drekalo, drečalo), по семантике и по э кстралингвистическим   характеристикам обозначаемого денотата  . Л е   ксикографические и э тнографиче-  ские источники, включающие сведения о самом персонаже народной мифологии,    1 Подобная закономерность отмечается также и при лингвогеографическом изучении южнославян -  ских языков и диалектов в рамках «Общеславянского лингвистического атласа» (по устному замеча-  нию проф .    С .       ха   лиловича в ходе проведения Первого боснийско-герцеговинского славистического   конгресса в Сараево, 26-28 .    5 .    2011) .  2 На карте ареал наименований сверх ъестественных существ с корнем дрек/ч- обозначен прерыви -  стой линией в центре Южной Славии .     610   показывают значительные различия в определении его внешнего облика, функ -  ции и вредоносных действий по отношению к человеку .     В регионе Височка Нахия дрекавац  (а также дрикавац )3 – э то демоническое   существо, которое кричит и пугает людей; оно способно принимать любой облик,  а человек, который его услышит, может оглохнуть, при э том передразнивающего   или окликающего его человека э тот МП седлает и гоняет по округе (Филиповић   1949:214) .    По записям из Козарской Дубицы в северо-западной Боснии (крайней   точке фиксации термина по известным автору опубликованным источникам) дре- кавац – покойник, выходящий ночью из могилы; его появление в селе предвещает   смерть, если он кричит и светится около какого-нибудь дома (СМ ЕР 2001:165) .    В   центральной Боснии (Маглай) дрекови – души погибших воинов, которые кричат   и блуждают по окрестностям (там же) .    В северо-восточной Боснии (Маевица) dre-  kavac – предсказывающая смерть птица, которую никто никогда не видит, чело -  век, по поверьям, может слышать только ее крик (Filipović 1969b:193) .      Большое число свидетельств происходит с территории западной и централь -  ной Сербии .    Фиксируется термин также и в воеводинском Банате: в селе Црвена   Црква отмечено значение лексемы дрéкавац  как «демон, дьявол, поднимающий   шум» (РСГВ 2002:264) .    В    шу   мадии ( Ясеница)  дрекавац характеризуется как опас-  ный для человека дьявол или демон, предсказывающий голосом смерть услышав -  шего его (Зечевић 1981:124)  .    Особенно любопытным следует считать свидетельство   середины прошлого века из Гружи (шу   мадия), согласно которому дрекавац  – это   демон в облике младенца с вытянутым телом и большой головой, который кричит  ночью у реки, перепрыгивая с одного берега реки на другой (Петровић 1948:341)  .      Черты человеческого тела имеет МП, обозначаемый лексемой дрекавац  в селе Ви-  тановац в районе Кралева: в быличке, приведенной Р  .    Раденковичем, этот персо-  наж в облике лохматого человечка появляется со страшным криком ночью, он за -  брасывает человека сливами, дразнится и кричит так, будто смеется (Раденковић  1991:87) .    В западной Сербии (Драгачево)  дрекало – невидимый демон, подобный   привидению, от пронзительного крика которого можно заболеть и умереть, но  людей он не трогает, лишь предсказывает несчастье и смерть тем, кто его слышит  (Комадинић 2008:88-89) .    В западной Сербии нередко встречается представление о   зооморфных чертах в облике данного МП, например, в Арилье дрекало  – ночное   пугало с головой кошки и длинными ногами, длинной шеей, но без живота (СМ ЕР   2001:165); в окрестностях Приеполя дрек – предсказывающий смерть демон, кото-  рый является ночью в облике разных животных; услышавший его голос умирает  (там же); в Рудно (область Голия) дрекало , дреко – некая птица или зверь, предве -  щающие смерть человеку .4 Довольно подробно описан рассматриваемый образ С .   З  ечевичем в У жицком крае: дрекавац  – демон, происходящий от души умерше -  го некрещеного младенца или другого покойного, причем появляется он обычно  в облике лисы или другого животного, а также и в образе человека; крик э того   демона предвещает большое несчастье (Зечевић 1984:347)  .    В окрестностях Баина   Баште предсказывающий несчастья дрекавац  является людям в облике человека   с козьими ногами (там же) .    Необходимо также отметить функционирование лек-   3 Здесь и далее сохраняется орфография источника .  4 Собственные записи автора в полевой экспедиции с Л .   Раденковичем 2002 г .   АННА А .   П ЛОТНИКОВА  : ЭТНО ЛИНГВИСТИЧЕСКАЯ   Г ЕОГРАФИ Я БОСНИИ   И Г ЕРЦЕГОВИН  ы     611   семы в проклятии: Дречала те будила! «Пусть тебя “дречалы” разбудят» ( Ядовник   (СМ ЕР 2001:165)), что указывает на те же связи рассматриваемой лексемы с се -  мантикой смерти и резкими голосовыми характеристиками демона в прошлом и  настоящем .    Реконструкция образа мифологического персонажа по данным языка   (диалектная лексика центральной части южнославянского ареала) возможна при  сопоставлении всей информации об э кстралингвистических контекстах данного   термина и его синонимов в иных регионах Южной Славии .   С   овершенно очевидно, что в данном случае в терминологической лексике за-  крепилась и сохранилась звуковая характеристика мифологического персонажа  – умершего до крещения младенца и являющегося после смерти в облике птицы,  издающей пронзительные звуки, похожие на плач, крик, свист, откуда многочис -  ленные южнославянские названия типа плакавац (от с .-   х .    плакати; Герцеговина),   свирац или свиръц  (от с  .-   х .    свирати , болг .    свиря  ‘свистеть; издавать звук; выть’;   юго-восточная Сербия, западная Болгария и Ю жная Македония)  .    В приведен -  ных выше примерах с вариантами диалектной лексикой от с  .-   х .    drek-, имеющими   разное содержание в разных южнославянских регионах «центра», отчетливо про-  является и конденсирующая функция культурного термина, когда термин пред -  ставляет собой свернутый текст, т  .е .    первоначальный смысл утратился, но лексема   связывается с двумя важными семантическими полями (‘смерть’ и ‘выражение  крика, плача’) .    Уместно добавить, что для Герцеговины (без уточнения географи -  ческой локализации) С    .    Зечевич дает лексемы jауд (ономатопеическое происхож-  дение названия) и плакавац  в значение демон, происходящий от души умершего   новорожденного (Зечевић 1981:124) .  Д   ругим примером могут служить наименования южнославянской ведьмы –   дериваты от с  .-   х .    чинити :  чинилица,  чињарица, которые охватывают централь -  ную часть Ю жной Славии, тогда как на всей территории сербско-хорватского   языка известны термины от слав  .    *věšt- (вештица  и под  .)   , у болгар, македонцев   и в юго-восточной Сербии – от греч  .     μ α γι α (болг  . м   аг’осница и т .п .)   , у словенцев и   хорватов  +striga  (из лат .   striga ‘ночная птица; ведьма’ (Клепикова 1996: 115-116)),   германизм  coprnica  (из нем  .   zaubern  ‘колдовать’), см  .   карту  2  .5 Ареал лексем от   *čin- в значении ‘ведьма’ охватывает Боснию, западную Сербию, северную Черно-  горию . П   ри этом следует отметить, что данное наименование не имеет каких-ли -  бо специфических оттенков значения, являясь лексическим э квивалентом к тер-  минологии от * věšt- .  Д   ругими словами, ведьма как демонологическое существо,   называемое в центральной части Ю жной Славии чинилица , характеризуется   признаками типичного южнославянского МП: женщина, обладающая сверх ъе-  стественными способностями, отбирает у овец и коров молоко, «собирает» чужой  урожай в поле, насылает на людей и скот болезни, порчу  .    Во время исполнения   этих злокозненных действий она спит, тогда как ее душа (дух) покидает тело, что -  бы вредить людям  .    Перечисленные функции мифологического персонажа отме -  чаются во разных регионах бытования наименований от * čin-, при э том в селах   западной Сербии фиксируется также функция «пить кровь новорожденных, ро -  женицы» (Милићевић 1984:196-197; Зечевић 1984:348-349) .    Отметим современное    5 На карте ареал наименований ведьмы от с  .-  х .   чин- обозначен ромбами со штриховкой (в центре   Южной Славии) .     612   бытование термина činilica  (наряду с si(h)irbašica  и vještica) в боснийско-мусуль -  манской среде окрестностей Сараева с тем же значением ‘ведьма, причиняющая  вред людям и скоту’; запись сделана в с  .    Дуймовичи (община Трново), находящем -  ся вблизи гор Белашница и Трескавица .6   Из области народного календаря .  Ле   тний обычай ритуального использования факелов лиле  / машале с целью   благотворно повлиять на плодородие полей и плодовитость скота (что закономер -  но включает и функцию оберега будущего богатства от злых сил) также известен  в мусульманских, православных и католических селах центральной части Ю жной   Славии, см .    карту 1 .7 Возжигание факелов, называемых lile  (лилаjке) или mašale    (иногда – svijetnjaci )8, приуроченное к христианским летним  праздникам, фикси -  руется в Боснии, западной Сербии и южной Черногории, см .   карту 3 .9 Обычай за-  жигать производить ритуально-магические действия с самодельными факелами  бывает, как правило, приурочен к православному празднику св  .    Петра и Павла (29  .  V   I/12 .V   II), реже – к дню св  .    Яна (24 .V   I, лиле у католиков окрестностей Баня Л уки   ( Лилек 1894:386)), к кануну праздника св  .    Георгия (23 .I   V/6 .V   , mašale у сербов Дер-  венты (Kajmaković 1978:57)), к дню св .    Вита (15/28 .V   I, лиле у пастухов в мусульман-  ских селах Власеницы ( Лилек 1894:385)) .    Так, мусульмане в окрестностях Нови Па -  зара (юго-западная Сербия) обходя на православный праздник св .    Петра и Павла   дома и дворовые постройки с факелами лиле, произносили нараспев заклинание:   «Тамо лиле гореле, вамо краве водиле!» («Там “лилы” горели, здесь коровы имели  приплод!») (Филиповић 1967:194)  .    Один из наиболее полных вариантов магиче -  ского заклинания с ритуальными факелами в канун э того дня записан автором   у сербов в Драгачево: « Лила гори, жито, роди, крава води» (“ Лила” горит, жито   родит, у коровы приплод) (Плотникова 1999б:361-362) .    Нередко подобные обходы   домов группой подростков или пастухов носили характер летнего колядования:  участники собирали угощение (Височка Нахия (Филиповић 1949:139)) или выпра -  шивали его у хозяев, шутливо угрожая в противном случае поджечь дом (Даичи,  р-н Иваницы, соб .    зап .)   ; обычай назывался lilarina  (Маевица (Filipović 1969:184)),   ср .    также лилити ‘совершать обход села с факелами в канун дня св  .    Петра и Павла’   (район  ша   баца (Плотникова 2004:458))  .    Для усиления магического воздействия   обрядового предмета на хозяйственные об ъекты факелы после обхода втыкали в   изгороди загонов для скота, ударяли ими коров для улучшения случки, оставляли  угли сгоревших факелов в помещениях для приготовления молочных продуктов  и т .д .      Заметим, что на западе Ю жной Славии, в словенских областях, летом раз -  жигаются обрядовые костры (но не факелы) с той же ритуально-магической це -  лью, см .    карту 310 (подробнее о функции весенних и летних огней см  ., н  апример,   в  этнолингвистическом словаре «Славянские древности» – в статьях «Костер»    6 За любезно предоставленную возможность э тнолингвистической  экспедиции в Боснии сердечно   благодарю проф .   Сенахида   ха  лиловича и ассистентку Альму Геняц .     7 Ареал, обозначенный линией в «зубчиках»  .  8 Фиксация М .   Филиповича у мусульман в Гацко (местечко Меджулич) (Филиповић 1967:268) .  9 Ареал центра, т .е .   летних факелов, выделяется здесь черными кружками .  10 Западный южнославянский ареал разжигания костров в канун дня св .   Яна обозначен на карте ква-  дратами .   АННА А .   П ЛОТНИКОВА  : ЭТНО ЛИНГВИСТИЧЕСКАЯ   Г ЕОГРАФИ Я БОСНИИ   И Г ЕРЦЕГОВИН  ы     613   (СД  1999:620-627), «Факел» 11) .   Противопоставление периферии центру Ю жной   Славии подчеркивается распространением зимне-весенних  (масленичных) огней   и факелов, возжигаемых с той же целью обеспечения плодородия и плодовитости  и защиты благосостояния семьи (села) от злых сил, см .    карту 4 .  Т   аким образом, по целому ряду культурно-языковых признаков из разных   сфер традиционной народной культуры выделяется так называемая централь -  ная часть, охватывающая современную Боснию и Герцеговину, а также ряд при -  мыкающих регионов  .    На картах заметно, что «центральные» ареалы являются   средоточием черт, не имеющих продолжения вне их условных границ, хотя сами  культурно-языковые ареалы «перекрывают» границы современной Боснии и  Герцеговины .    Эти и другие ареалы отражают определенную концентрацию ряда   культурно-языковых признаков, противопоставленных так называемой перифе -  рии – востоку и западу Южной Славии .  К   ак показывает представленный материал, наложенные на карту лингвокуль -  турные феномены, связанные с разными тематическими сферами народной тра -  диции (с семейной обрядностью, народным календарем и народной мифологией),  показывают наличие центрального южнославянского ареала, противопоставлен -  ного периферийной зоне Ю жной Славии  .    Вычленяемые по разным признакам   культурно-языковые ареалы могут быть достаточно компактными (боснийско-за -  падносербский), более широкими (включающими также и Черногорию, северное  Косово), максимально широкими (охватывающими не только Боснию и Герцего -  вину, Сербию, Черногорию, но и Македонию и западную Болгарию) при сохране-  нии их основной конфигурации в направлении северо-запад – юго-восток .      Диахроническая интерпретация получаемых культурно-языковых ареалов   актуализируется при привлечении данных археологии, истории материальной  культуры .    Пример карты «стечков» (относимых к XII-XV векам), которая вклю -  чает Боснию и Герцеговину, западную Сербию, северную Черногорию и смежные  области    хо   рватии, относится к так называемому «широкому центру», см  .    кар -  ту 5 .12 . Прослеживается совпадение очертаний данного ареала с контурами цен -  т  рального южнославянского ареала, определяемого по данным терминологиче -  ской лексики народной духовной культуры (мифологической терминологии от   +drek-, *čin- и т  .д .) .   Заметим, что терминологическая лексика из сферы народной   мифологии и погребальной обрядности отражает наиболее архаические слои на-  родной культуры .    Это позволяет судить о существовании достаточно древней эт-  нокультурной общности в э той южнославянской зоне .   О   бнаруживаемые соответствия ареалам из области бытования иных куль -  турных явлений (в частности, – материальной) – способ подтверждения их бо -  лее раннего существования .    Внимание к карте «стечков» уделяется, конечно, с той   оговоркой, что данная центральная область несколько шире, охватывает примор -  ские области и, несомненно, соотносится также и с картографической интерпре -  тацией романского субстрата .   11 Пятый том этнолингвистического словаря «Славянские древности» находится в печати .  12 Из книги ш . Бешлагича (Bešlagić 1971) .     614   Литература   Bešlagić, Šefik (1971), Stećci . K  ataloško-topografski pregled , Sarajevo  Bratanić, B .   (1951), “Uz problem uselenja južnih Slavena .   Nekoliko etnografsko-leksičkih činjeni-  ca”, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu , 221-250  .  G   avazzi, Milovan (1936), “Problem karakterističnoga razmeštaja nekih etnografskih elemenata   na Balkanu”, Comptes rendus du IV Congrès des géographeset des etnographes slaves, Sofia  Зечевић, Слободан (1981), Митска бића српских предања, Београд  Зечевић, Слободан (1984), “Из народне митологиjе ужичког краjа”, Гласник Етнографског   музеjа у Београду, 48 .  K   ajmaković, Radmila (1978), “Narodni običaji stanovništva Dervente”, Glasnik Zemaljskog   muzeja . E   tnologija 30-31, Sarajevo  Клепикова, Галина П  .    (1996), “Семантика карпато-балканского  +StrIg- в свете характери -  стики некоторых мифологических персонажей («компонент д в и ж е н и е»)”, Концепт  движения в языке и культуре, 114-126, Москва   Комадинић, Гроздана (2008), С потомцима грофа Лава Николаjевича Толстоjа , Чачак   Куркина,  Любовь В .    (1992), Диалектная структура праславянского языка по данным юж -  нославянской лексики, Ljubljana  Лилек,  Е .    (1894), “Вjерске старине из Босне и    хе   рцеговине”, Glasnik Zemaljskog muzeja  .    Et-  nologija 6, Sarajevo  Милићевић, Милан Ђ .    (1984),    жи   вот Срба сељака, Београд  Петровић, П .    Ж .    (1948), “ Живот и обичаjи у Гружи”, Српски етнолошки зборник  58 .  П   лотникова, Анна А .    (1999), “Заметки о народном календаре Драгачевского края”, Славян-  ские этюды, 348-364, Москва   Плотникова, Анна А .    (2004), Этнолингвистическая география Южной Славии, Москва   Раденковић, Радослав (1991), Казивања о нечастивим силама, Ниш  РСГВ (2002), Речник српских говора Воjводине  2, Нови Сад  СД (1999), Славянские древности .    Этнолингвистический словарь  II, Москва  Skok, Petar (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika  I, Zagreb   СМ ЕР (2001), Словенска митологиjа . Е   нциклопедиjски речник , Beograd  Толстая, Светлана М  .    (1989), “Терминология обрядов и верований как источник рекон -  струкции древней духовной культуры”, Славянский и балканский фольклор , 215-229,   Москва   Толстой, Никита И .    (1995), Язык и народная культура  .    Очерки по славянской мифологии и   этнолингвистике . Мо   сква  Толстой, Никита И  .    (1997), Избранные труды  .    I .    Славянская лексикология и семасиология ,   Москва   Филиповић, Миленко (1949), “ Живот и обичаjи народни у Височкоj Нахиjи”, Српски етно-  лошки зборник 61 .  Ф   илиповић, Миленко (1967), “Различита етнолошка грађа”, Српски етнолошки зборник 80    .  F   ilipović, Milenko (1969), “Majevica s osobitim obzirom na etničku prošlost i etničke osobine   majevičkih Srba”, Djela ANU BiH XXXIV, Sarajevo   АННА А .   П ЛОТНИКОВА  : ЭТНО ЛИНГВИСТИЧЕСКАЯ   Г ЕОГРАФИ Я БОСНИИ   И Г ЕРЦЕГОВИН  ы     615     616 АННА А .   П ЛОТНИКОВА  : ЭТНО ЛИНГВИСТИЧЕСКАЯ   Г ЕОГРАФИ Я БОСНИИ   И Г ЕРЦЕГОВИН  ы     617       619       Ivo Pranjković i Lada Badurina: Načini  izražavanja imperativnosti   U uvodnom dijelu priloga riječ je o naravi kategorije imperativnosti, koja je izrazito ve -  zana za govorni čin i pripada (uz obraćanje, tj  .   vokativnu konstrukciju, pitanja, uzvike,   neke čestice i sl  .) t   zv .    kategorijama drugoga lica  .    Zato sam oblik imperativa i nije način   (modus) u najstrožem smislu riječi, ali je u temeljima toga oblika ipak volja govornika da  se vrši kakva radnja, pa je po tome u tijesnoj vezi (i) s kategorijom modalnosti, i to tzv  .      subjektivne modalnosti  .  U s   redišnjem dijelu priloga raspravlja se o načinima izražavanja imperativnih zna -  čenja u hrvatskome jeziku .    Konstatira se, između ostaloga, da se imperativnost izražava   oblicima imperativa (koji su primarna odnosno prototipna gramatikalizacija kategorije  imperativnosti), infinitivom (npr  .    Ne pisati prije nego što svi prepišu zadatke ), futurom   prvim (npt .    Otići ćete  u knjižnicu i pretplatiti se ), konstrukcijom da + prezent (npr .    Da   to odmah vratiš) ili da + perfekt (npr .    Da si to odmah vratio), imperativnim česticama   i/ili defektivnim glagolima, npr .    nemoj, hajde, dede(r), neka  (posebna se pozornost s tim   u vezi posvećuje “čestičnim oblicima” tipa hajde, hajdemo itd .)   , “imperativiziranim” ob-  licima glagola ići ili dati i sl .) i n   apokon raznolikim vrstama manje ili više reduciranih   imperativnih konstrukcija, npr  .    Svi u učionicu! , Sendvič sa šunkom! , Ni riječi!, Tišina!,   Tiho!, Tiše!, Brže!, Dalje!, Nazad!, U pomoć!, Svom snagom naprijed! , Bez dogovaranja!,   Do kraja! , Još!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Marš!, Stop!, Iš!, Pst! itd .  K   ako je kategorija imperativnosti usko povezana s govornim činom, bit će osvi -  jetljena i sa stajališta teorije govornih činova, pa će se u tom smislu posebna pozornost  posvetiti tzv .    performativnim glagolima (npr  .    dopuštati, zabranjivati , zahtijevati, naređi-  vati, određivati, moliti, tražiti, pozivati, predlagati itd .)   , kojima se imperativnost izražava   leksički, tj .    bez ekspliciranja imperativnoga značenja u predikatu .    To pogotovo dolazi do   izražaja u onim konstrukcijama u kojima se takvi glagoli upotrebljavaju u prvome licu,  npr .    Zahtijevam da se raziđete, Ne dopuštamo da se puši i sl .   K   ljučne riječi: kategorija imperativnosti, imperativ, govorni čin, kategorija drugog lica,   performativni glagoli .   M   eans of Expressing Directives  The introductory part of the paper discusses the nature of the category of directives  which is directly related to speech acts and, along with vocative structures, questions,  exclamations, some particles, etc ., b   elongs to the so called categories of the second per -  son .    This is why the form of directive itself is not a manner in the strict sense  .    Still, the   basis of this form is the will of the speaker that a certain action should be performed, and  therefore it is closely related to the category of modality and in particular to the so-called  subjective modality .   UDK: 811 .163 .42’366 .593     620   The central part of the paper focuses on the means of expressing directive meanings   in the Croatian language .   It is established, among other things, that directives are expre -  ssed through various forms of imperatives (which are the primary, that is, prototypical,  form of grammaticising the category of directives), infinitive (e  .g .    Ne pisati prije nego što   svi prepišu zadatke), first future (e .g .    Otići ćete  u knjižnicu i pretplatiti se ), da + present   (e .g    . D   a to odmah vratiš) or da + perfect structure (e .g .    Da si to odmah vratio), directi -  ve particles and/or defective verbs, e  .g .    nemoj, hajde, dede(r), neka  (special emphasis is   placed on “particle forms” of the type hajde, hajdemo, etc ., “   imperativised” forms of the   verbs ići or dati, etc .) a   nd finally through various types of directive structures that have   been reduced to a greater or lesser degree, e  .g .    Svi u učionicu! , Sendvič sa šunkom! , Ni   riječi!, Tišina!, Tiho!, Tiše!, Brže!, Dalje!, Nazad!, U pomoć!, Svom snagom naprijed! , Bez   dogovaranja!, Do kraja! , Još!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Marš!, Stop!, Iš!, Pst!, etc .      Since the category of directives is closely related to speech acts it will also be pre -  sented from the aspect of the theory of speech acts  .    Thus, special attention will be given   to the so-called performative verbs (e  .g .    dopuštati, zabranjivati , zahtijevati, naređivati,   određivati, moliti, tražiti , pozivati, predlagati, etc .)   , which lexicalise the category of direc -  tives without expressing an explicit directive meaning in the predicate .    This is especially   obvious in those structures in which such verbs are used in first person, e .g .    Zahtijevam   da se raziđete, Ne dopuštamo da se puši, etc .    K   ey words: category of directives, imperative, speech act, category of the second person,   performative verbs  .   K   ategorija imperativnosti izrazito je vezana za govorni čin i pripada – uz obraćanje, tj  .      vokativnu konstrukciju, pitanja, uzvike, neke čestice, pogotovo poticajne (usp  .    Silić –  Pranjković 1995:256) – takozvanim kategorijama drugoga lica (usp  .    opširnije o takvim   kategorijama u Pranjković 2008:241-242)  .    Zato sam oblik imperativa i nije način (mo -  dus) u najstrožem smislu riječi unatoč tome što je u temeljima toga oblika volja odnosno  želja govornika da se vrši kakva radnja, 1 pa je po tome ipak u tijesnoj vezi (i) s kategori -  jom modalnosti, i to tzv .   subjektivne modalnosti, tj .   onoga tipa modalnosti koji pretpo-  stavlja odnos između sadržaja komunikacije i sudionika govornoga čina (govornika i/ili  sugovornika)  .2   1 Usp .   primjerice što o temeljnom značenju imperativa kaže Tomo Maretić u svojoj Gramatici : “Temeljno je   značenje imperativa želja, a zapovijed je oštro izrečena želja; ali želja može biti izrečena i bez oštrine i blago, i  tako imperativ može značiti osim zapovijedi još želju, na pr  .    putujte sretno!, – molbu, na pr  .    Bože, smiluj nam   se!, – nagovaranje, nutkanje, poticanje, na pr .    učite marljivo! Ispij ovu ljekariju, zapjevajmo, braćo – savjeto-  vanje, na pr .    štedi dok imaš” (Maretić 1931:536) .    Da je imperativnost doista tijesno povezana s modalnošću,   svjedoči na svoj način i vrlo zanimljiv podatak da je “slav  .    imperativ po svojem postanju, a potom i po svojem   izvornom značenju, optativ” (Kušar 1884:82) .    Štoviše, Marcel Kušar dodaje da je uporaba imperativa u opta-  tivnome značenju, odnosno “u značenju optativa-konjunktiva”, još uvijek (bila) živa, doduše ne u štokavštini,  ali je “vrlo živa u našoj čakavštini”, pa između ostalih navodi primjere Otac mi piše, da vam reci , da ne more   čekat ili Me prosi, da o tom muči  (ja) i da se va to nepačaj  (Kušar 1884: nav  .    mj .) .    Analogna je poraba još uvijek   svojstvena i kajkavskome narječju .      2 Za razliku od subjektivne modalnosti objektivna modalnost podrazumijeva odnos između sadržaja komu -  nikacije i stvarnosti, tj  .   obavijest o tome je li ono o čemu je u komunikaciji riječ realno (faktivno), moguće   (potencijalno, hipotetično) ili nestvarno (irealno)  .    I   vo Pranjković i Badurina Lada: Načini izražavanja imperativnosti     621   Po naravi svoga značenja imperativ nije vezan za faktivnost (činjeničnost), nego pri -  pada oblicima kojima je svojstvena hipotetičnost, što je uostalom u pravilu glavno obi -  lježje svih modusa .    Zato je taj oblik, kako je vrlo dobro uočio već Adolfo Veber Tkalčević,   “buduće naravi, jer se tekar ima učiniti, što se njime izriče, a naznačuje u neodvisnih   izrekah zapověd, zabranu, prošnju, savět, opomenu, čestitanje itd  .” (   Veber Tkalčević   1859:118)  .   P   rototipno se imperativnost izražava oblicima imperativa, koji u jednini ima samo   oblik za drugo lice, a u množini za prvo i za drugo lice  .    Oblikā za prvo lice jednine uopće   nema,3 a za treće lice i jednine i množine upotrebljava se perifrastični (analitički) oblik   imperativa koji čini poticajna čestica neka  i oblici trećega lica prezenta, npr  .   neka dođe,   neka dođu .      U starijim su se stadijima razvoja hrvatskoga jezika, uključujući i 19  .    stoljeće, uz   drugo lice imperativa mogli javljati i subjekti u trećem licu, što je danas izrazito obilježe -  no kao zastarjelo4, odnosno kao jedno od obilježja biblijskoga stila .5 To pogotovo vrijedi   za situacije u kojima se uz imperativ drugoga lica rabi subjekt u prvom licu jednine, npr  .     Umri ja, umri vas svijet (usp  . B   roz 1885:17)  .  I   mperativ se podjednako rabi i od nesvršenih i od svršenih glagola, npr  .    Čitajte    glasnije prema Pročitaj  sljedeću strofu  .    Kad je međutim riječ o niječnom imperativu,   on se u suvremenom jeziku neusporedivo češće rabi od nesvršenih glagola  .    Bit će npr  .      samo Ne naginji se kroz prozor , a neće biti Ne nagni  se kroz prozor .    Glavni je razlog tomu   u činjenici što se niječnim imperativom izražava ponajprije zahtjev da se kakva radnja  prekine, npr .    Ne viči tako glasno, ili upozorenje, npr .    Ne naginji se kroz prozor (usp .    Ivić   1958:38 i Tanasić 2009:37)  .    Kako međutim svršeni glagoli uopće ne označuju radnju u   pravom smislu riječi, tj .    radnju u procesu, u tijeku, razumljivo je da se takvim glagolima   ne može označiti radnja koja se prekida (odnosno koju treba prekinuti) jer tijeka radnje u  njima uopće nema .    Tako je bilo već i u staroslavenskom jeziku  .6 Kad međutim naglasak   nije na samoj radnji, na procesu, nego npr  .   na kakvoj popratnoj okolnosti i/ili rezultatu   radnje, onda je relativno obična i poraba zanijekanih oblika imperativa svršenih glagola,  i to već i u staroslavenskome, usp .    primjere tipa ne posrami nasъ, grěchъ junosti moeję ne   poměni, ne otъvrъzi m’ne i sl .    (usp .    Kurzová-Ribarova 1972:74-75) .  N   iječni imperativ svršenih glagola inače je puno češći u starijim tekstovima negoli   u suvremenom jeziku, pa je takav imperativ i danas svojstven tzv  .    biblijskom stilu, npr .       3 Ivan Broz u svojoj monografiji o imperativu navodi da je u jednoga pisca (Andrije Čubranovića odnosno   Nikše Pelegrinovića) zabilježen i oblik imperativa prvoga lica jednine, ali upozorava i na to da primjer nije  sasvim pouzdan, usp .    Ja ti ve ļu, ako obslužiš, kako t’ rekoh tvoja sužńa, ne budijem  viku ružna, veće nigdar   ne potužiš (Broz 1885:8) .    U raspravi nakon ovoga izlaganja (na Prvom bosanskohercegovačkom slavističkom   kongresu) upozoreno je (upozorio je na to kolega Josip Raos) da bi se podcrtani primjer možda mogao inter -  pretirati i kao imperativ prvoga lica množine, usp .    prema staroslavenskome buděmъ .      4 Usp .   kod Broza: “U hrvatskom jeziku današńeg doba dolazi drugo lice jednine uz subjekte trećeg lica jedni-  ne u rečenicama, kojima se izriče samo že ļa, ponajviše u pozdravu, proklińańu i zaklińańu, rjeđe u drugim   prigodama: Pomozi bog, bako!” (Broz 1885:8-9)  .    Riječ je zapravo o tome da je u starijim stadijima razvitka   jezika imperativ imao i treće lice, koje je bilo jednako drugom  .    Izražavao se dakle kao i imperativ drugoga lica   sintetički, a ne analitički kao danas  .    Do danas je takva uporaba, o čemu svjedoče i Brozovi primjeri, sačuvana   u petrificiranim konstrukcijama (molitve, pozdravne formule, zaklinjanja i sl .) .  5 Usp .   npr .   u Očenašu: budi volja tvoja, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje  i sl .  6 Usp .   “Već u stsl  .   jeziku postoji težnja upotrebljavati nesvr  .   negativne glagole i tamo gdje s obzirom na grč  .     original očekujemo svrš .   glagol” (Kurzová-Ribarova 1972:56) .     622   Ne ubij, Ne ukradi, Ne sagriješi bludno, Ne reci lažna svjedočanstva i sl .   (usp .   Pranjković   2006:25) .     Niječni imperativ može biti i perifrastičan, a za parafrazu se rabe niječni oblici im -  perativa glagola moći, tj .    oblici nemoj, nemojmo, nemojte, koji su danas u tom značenju   izrazito gramatikalizirani pa je u njima posve izblijedjelo značenje glagola (ne) moći .    Ta-  kav je perifrastični niječni imperativ svojstven samo slavenskim jezicima (Ivić 1958:39) .      Za razliku od jednostavnog niječnog imperativa, kojim se označuje zabrana, takav peri-  frastični niječni imperativ označuje u pravilu blažu zabranu ili upozorenje (usp .    Tanasić   2009:37), usp .    Ne misli da te nisam čuo prema Nemoj misliti da te nisam čuo .    U perifra-  stičnom niječnom imperativu uz oblike nemoj, nemojte… dolazi infinitiv, npr .    Nemoj se   tako izražavati, ali može doći i konstrukcija da  + prezent, npr  .    Nemojte da vas sutra zbog   toga bude sram .7  U literaturi o imperativu raspravljalo se i o tome zašto je niječni imperativ znatno   rjeđi nego jesni .   Utvrđeno je da za to ima više razloga .   Prvo, ima glagola kod kojih jesni   imperativ, zbog specifičnosti leksičkoga značenja tih glagola, koje (značenje) primjerice  implicira kakvu zabranu ili što slično, ima zapravo značenje niječnoga  .    Takvi su npr  .    gla-  goli tipa prekinuti, prestati, ostaviti i sl .    koji znače prekid (kakve druge) radnje (a vidjeli   smo da je zahtjev da se kakva radnja prekine jedno od najtipičnijih značenja niječnoga  imperativa), npr .    Prestanite  se svađati  (usp .    Ne svađajte se ), Prekinite pisanje (usp .    Ne   pišite više), Ostavite nas na miru (usp  . N   emojte nam dosađivati) .    Drugo, modalni glagoli   u pravilu nemaju imperativa, pa onda ni niječnoga, usp  .    *(ne) smij, *(ne) moraj, *(ne) mozi    ili *(ne) mogni, ali njihovi zanijekani prezentski oblici vrlo često imaju upravo značenja   niječnoga imperativa, npr .    Ne smiješ dolaziti tako kasno (usp  .    Ne dolazi tako kasno), Ne   možeš mi to napraviti, Ne moraš  toliko žuriti i sl  .    Treće, niječna se imperativnost može   izražavati i leksički, posebice glagolima tipa zabranjivati ,8 npr  .   Zabranjujem ti da se tako   izražavaš , usp .   Nemoj se tako izražavati (još o razlozima manje frekventnosti niječnoga   imperativa od jesnoga usp .    Tanasić 2009:45-56) .  U p   rethodnom odjeljku rečeno je da modalni glagoli nemaju imperativa, pa je lo -  gično upitati se i zašto je to tako .    Sami ti glagoli naime, kako im i ime kaže, ne znače za-  pravo radnju, nego po čemu modificiraju neku drugu radnju  .    Drugim riječima, takvim   se glagolima ne može zahtijevati da tko što učini jer oni i ne označuju činjenje .    Ne može   se primjerice zahtijevati da tko (prije svega sugovornik) nešto smije  ili ne smije jer se   samim tim glagolom, ako je u drugom licu, nešto (neka radnja!) sugovorniku dopušta ili  ne dopušta .    Zato bi posve zališni, pa čak i besmisleni bili iskazi tipa * Ne smijte se svađati   pored Ne smijete se svađati .  O   sim kod modalnih glagola oblici imperativa nisu svojstveni ni nekim drugim ti -  povima glagola, ponajprije npr .    bezličnim i/ili njima sličnim glagolima kao što su ticati   se, gaditi se, sviđati se, događati se  i sl .,    usp .    *To te se tiči ili * Često se događaj (opširnije   o takvim glagolima usp  .    također Tanasić 2009:42-43)  .    Kod takvih je glagola došlo do   neutralizacije po licu, što zapravo znači da oni nemaju nijednoga lica, a vidjeli smo da je  za imperativ kategorija lica presudno važna .    On je naime eminentno kategorija drugoga   lica    .    7 Analizirajući uporabu takvoga imperativa, Broz navodi i primjer: Nemoj te biti sram (Broz 1885:61), koji je   danas posve neobičan, ali ne zbog toga što se u njemu javlja infinitiv uz  nemoj, nego zbog toga što je riječ o   posebnom tipu konstrukcije akuzativa s infinitivom, koja je danas obilježena kao arhaična .  8 Usp .   u nastavku ovoga teksta i odjeljak o tzv .   performativnim glagolima .   I   vo Pranjković i Badurina Lada: Načini izražavanja imperativnosti     623   To vrijedi i za sve one glagole u čijem se leksičkome ustrojstvu može konstatirati   odsutnost voljne sastavnice (usp .   Ivić 1970:46 i Tanasić 2009:43), kao što su npr  .   glagoli   tipa boljeti ili zanimati , usp .    *Ne bòli (a ne ne  bòlī) te glava .    Takvi glagoli imaju samo   (perifrastične) imperative trećega lica, koji bi se mogli smatrati i nekom vrstom bezličnih  imperativa, usp .    Neka te se to tiče, Neka te ne boli glava i sl .  I   mperativnost se može izražavati i dvama oblicima imperativa, posebno često onda   kad u službi neke vrste općega i/ili neodređenoga imperativa dolaze oblici glagola dati ,   a imperativ kojeg drugoga glagola konkretizira zahtjevnost, npr  .    Daj, trgovče, iznesi mi   platna (Broz 1885:43) .    U sličnu se značenju često upotrebljavaju i oblici glagola ići  .9 Čak   se događa i to da se u jednoj rečenici mogu upotrijebiti i oblici glagola dati  i oblici glagola   ići, npr .    Daj, ļudi, idemo sjesti (Broz 1885: nav .    mj .) .  I   mperativni oblici, pogotovo općega tipa, ili imperativni oblici od tzv .    lakih glagola   (engl .    light verbs), tj .    onih glagola koje karakterizira semantička općenitost, osobito npr .      oblici tipa daj, gledaj ( gle), vidi, čekaj i sl  .    vrlo su visoke čestotnosti i u dječjem jeziku  .      U dječjem jeziku takvi oblici rabe se relativno dugo u tijeku usvajanja jezika umjesto  imperativnih oblika od semantički konkretnijih glagola koji se usvajaju kasnije  .   Oni   omogućuju i olakšavaju daljnje raščlanjivanje i konkretiziranje značenja, a olakšavaju i  usvajanje pojedinih sintaktičkih obrazaca kojima su svojstvena modalna (imperativna),  pa i futurska značenja (opširnije o tome usp .    Hržica 2011:156-159) .  U   mjesto imperativa u primjerima u kojima se imperativnost izriče dvama glagolima   često se rabi i konstrukcija da  + prezent, npr .    Daj da se š ńima malo porugamo , Daj da   se skrijemo  (Broz 1885: nav .    mj .) .10 U starijem jeziku na mjestu drugoga imperativa od -  nosno konstrukcije da + prezent mogao je dolaziti i infinitiv, što je u današnjem jeziku   rijetko i izrazito obilježeno, npr .    Da’mo malo poigrati dva viteza dobra końa ili […] dajte   se vi smilovati (Broz 1885:44) .    U suvremenom jeziku takvi su primjeri, čini se, još uvijek   prihvatljivi kad je riječ o prvom licu množine, npr  .    Dajmo se (ili još običnije: idemo se )   dogovoriti, ali su neobični i rijetki u drugom licu, pogotovo u drugom licu množine, npr  .      Daj se urazumiti ili *Dajte se dogovoriti .  O   sim oblicima imperativa zahtjevnost se u hrvatskome jeziku može izražavati i ob-  licima futura prvoga, npr .    Kad ti dođeš našem mjestu svetom, onda ćeš se pokloniti, sine   (Broz 1885:64) ili Otići ćete  u knjižnicu i pretplatiti se , zatim spomenutom konstruk -  cijom da + prezent, npr  .    Da to odmah vratiš  te konstrukcijom da  + perfekt, npr  .    […]   odmah da si na noge skočio  (Broz 1885:65) ili Da  se niste usudili ni pomišljati na takve   stvari .  I   mperativnost, obično s naglašenim semom željnosti, zbog kojega se katkada zove i   imperativom želje, osobito kad dolazi u blagosivljanju, zaklinjanju ili proklinjanju, može  biti izražena i oblicima optativa, npr  .    Bog ti dao  što god želiš , odnosno oblicima kondi -  cionala, npr .    Bog bi dao, da bi dobro bilo (usp .    Broz 1885:68) .    Osim toga zahtjevnost se u   hrvatskome jeziku često izražava i infinitivom, osobito zanijekanim, npr  .    Ne gaziti travu   ili Ne pisati prije nego što svi prepišu zadatke .   9 Glagol ići u toj se službi vrlo često rabi i u kajkavskome narječju, u kojem u pravilu dolazi uz oblike supina (ili   tzv .   krnjega infinitiva), usp .   primjere iz turopoljskih govora tipa Idemo si malo sest  koje navodi Antun Šojat   u svojoj monografiji o turopoljskim govorima (usp .    Šojat 2010:104) .  10 Konstrukcija da + prezent uglavnom dolazi iza oblika glagola dati , dok je iza oblika glagola ići  puno rjeđa, a   uz to se ni normativno ne preporučuje jer se u hrvatskome standardnom jeziku smatra suvišnim “dakanjem”,  usp .    npr .    Idemo se  dogovoriti  prema Idemo da se dogovorimo  ili sl .       624   Imperativnost se dakako, kao što je već spomenuto, može izražavati i na leksičkoj   razini, tj .   bez ekspliciranja imperativnoga značenja u predikatu .   To se osobito često čini   tzv .    performativnim glagolima koji leksički označuju zahtjev, molbu, zapovijed, poziv,   naredbu, zabranu i sl  .    Takvi su npr  .    glagoli zabranjivati, zahtijevati, naređivati, moliti,   predlagati, dopuštati, pogotovo kad se prvim licem prezenta u jednini vezuju za govorni -  ka i govorni čin, npr  .    Zahtijevam da mi se ispričate, Zabranjujem ti da se tako izražavaš,   Molim vas da me što prije primite i sl  .    Rjeđe se u opisanoj službi upotrebljavaju oblici   prezenta prvoga lica u množini, npr  .    Ne dopuštamo  da se ovdje puši (usp  .    Piper i dr  .      2005:661) .  I n   apokon imperativna značenja mogu imati raznolike vrste manje ili više reducira -  nih imperativnih konstrukcija, u kojima u pravilu nema posebnih oblika niti posebnih  riječi za izražavanje zahtjevnosti, nego imperativno značenje u određenim kontekstima  i/ili situacijama dobiva cijela konstrukcija, npr  .    Svi u učionicu! , Sendvič sa šunkom! , Ni   riječi!, Tišina!, Tiho!, Tiše!, Brže!, Dalje!, Natrag!, U pomoć!, Svom snagom naprijed! , Bez   priče!, Bez dogovaranja!, Do kraja! , Još!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Marš!, Stop!, Iš!, Pst! itd .   (   usp .    opširnije o tome u Piper i dr .    2005: nav .    mj .) .      Funkciju koja je posve slična funkciji “općih imperativa” npr  .    od glagola dati ili ići,   (npr  . D   ajte se dogovorite ili Idemo se dogovoriti ) imaju i poticajne čestice, posebno če -  stica neka, koja se, kao što je rečeno, tradicionalno povezuje s imperativom trećega lica,   npr .  Ne   ka dođe što prije ili Neka  rade što god žele  .11 Sličnu ulogu ima i čestica da  uz   prezent ili perfekt u već navedenim primjerima tipa Da  to odmah vratiš te čestice de ,   dede, deder, npr .    De mi skupi kićene svatove, Dede reci svojoj vjernoj ljubi (Broz 1885:46),   Deder ti njega upitaj što je tamo radio! (usp  .    Silić – Pranjković 2005:256) .    Neke od takvih   čestica mogu imati i imperativnu paradigmu (usp  .    i prethodnu bilješku koja se odnosi   na česticu neka), posebice turcizam hajde, hajdemo, hajdete (opširnije o tom turcizmu i   njegovoj porabi usp .    u Stevanović 1974:705), 12 npr . H  ajde reci već jednom, Hajdemo  svi   skupa večeras na utakmicu .13  Za čestice tipa hajde, hajdemo i sl  ., a t  o vrijedi i za oblike “općih imperativa” od   glagola  dati ili ići , karakteristično je da se ne upotrebljavaju u niječnom obliku (usp  .     Mrazović – Vukadinović 1990:130), usp  .    *Ne hajde već jednom, *Ne dajte da se dogovori-  mo ili *Ne idemo se o svemu dogovoriti .14 Ima i čestica imperativnoga tipa koje se danas   osjećaju posve arhaičnima ili regionalnima, npr  .   čestica dera, usp .   Dera kaži svatim kiće-   11 Milan Rešetar zabilježio je da se čestica neka  rabi i u prohibitivnom značenju te da može dolaziti i uz dru -  go lice .   U tom smislu on posebno izdvaja dijalekt Slavonskoga Broda u kojemu npr  .   neka ga dirat znači ‘ne   diraj ga’, a nekate  psovat znači ‘nemojte psovati’  .    U ovom drugom slučaju vrlo je zanimljivo i to da čestica   neka dobiva i neke elemente imperativne paradigme, tj  .    nastavak drugoga lica množine ( nekate), usp .    Rešetar   2010:292  .   12 Takve čestice, koje imaju imperativnu paradigmu, mogle bi se smatrati i nekom vrstom defektivnih gla -  gola, kakav je slučaj i s imperativnim oblicima odnosno s imperativnom česticom nemoj, nemojte, nemojmo .     Važna je razlika ipak u tome što su oblici kao nemoj glagolskoga podrijetla (usp .    ne mozi), pa su se naknadno   “počestičili”, dok su čestice tipa hajde  čestičnoga podrijetla, a imperativnu su paradigmu (pa onda i status   svojevrsnih defektivnih glagola) dobile naknadno    .  13 Broz navodi i primjer, posve sličan Rešetarovu, u kojemu imperativnu paradigmu dobiva i čestica neka:   Zato se nekate sada žalostiti  (Broz 1885:61), što u suvremenom jeziku dakako uopće ne dolazi u obzir .  14 To je bez sumnje bar jedan od razloga pojavi i proširenosti perifrastičnoga niječnog imperativa u hrvatsko -  me i uopće u južnoslavenskim jezicima .   I   vo Pranjković i Badurina Lada: Načini izražavanja imperativnosti     625   nijem (Broz 1885:46) ili čestice nu , nuder, nudire, usp .   Nu se zagledaj u moju viru pravu   (Broz 1885:53) .  O   sim za izražavanje zahtjevnosti oblici imperativa mogu se, dakako, upotrebljavati   i u drugim službama i/ili značenjima .    U starijim tekstovima posebno je (bio) čest pripo-  vjedački (historijski) imperativ kojim se označuje prošla radnja, npr  .    Mi ih stignemo pa   udri po njima (Silić – Pranjković 2005:195)  .    Takva je poraba danas obilježena kao zastar -  jela, regionalna ili kao izrazito obilježje usmene (narodne) književnosti .  V   rlo je zanimljiva i poraba imperativa u označavanju posljedice koja je rezultat uzro -  ka sadržanoga u prethodnoj rečenici, npr .    Svakoga dana upozoravam ga da debelo kasni   na posao, ali on kao da me i ne čuje .    Pa ga ti sad ne prijavi! (o takvoj porabi imperativa u   makedonskom jeziku usp .    Koneski 1972:130 i Karanfilovski 2011:354) .  K   ad je riječ o sintaksi i/ili suprasintaksi imperativa, treba posebno naglasiti da je u   literaturi konstatirano kako se imperativ javlja isključivo u tekstovima koji su organi -  zirani po načelu izravnoga (direktnog) govora, a da nikako nije svojstven indirektnom  govoru (opširnije o tome Tanasić 2009:41), usp .    Ona mi poručuje: Pristani na uvjete koji   ti se nude prema Ona mi poručuje da pristanem  na uvjete koji mi se nude  .15 To je svakako   izravno vezano za spomenutu činjenicu da imperativnost pripada kategorijama drugog  lica, o čemu još u nastavku .  U v   ezi s leksičkim izražavanjem imperativnosti, ali i s izražavanjem imperativnosti   uopće, rečeno je da je ta kategorija usko povezana s govornim činom, da je dakle izrazito  pragmatične naravi .    Upravo: kao kategorija drugog lica, imperativnost je usmjerena na   sugovornika, od kojega se zahtijeva kakva akcija ili reakcija .16  S obzirom na iskazivanje imperativnosti posebno su zanimljivi tzv  .   indirektni go -  vorni činovi (engl  .   indirect speech acts ), naime oni u kojima “vlada nesklad između na -  mjeravane funkcije iskaza i njegova doslovnog značenja indiciranog formalnojezičnim  sredstvima” (Ivanetić 1995:22; usp  .    i Levinson 1983:263-276; Yule 1996:54-56; Huang   2007:109-119) .    Takvi su, primjerice, oni govorni činovi u kojima se postavlja pitanje, ali   intencija govornika (i ilokutivna snaga iskaza, tj  .    komunikacijski smisao iskaza) nije   odgovor na postavljeno pitanje jer se pretpostavlja da govornik zna odgovor i/ili da taj  odgovor nije komunikacijski bitan, 17 nego je bitno što drugo (npr  .   iskazivanje ironije,   provociranje, poticanje sugovornika na kakvo djelovanje i sl  .) .   Stoga će i pitanje Silazite   li na sljedećoj (stanici)? postavljeno suputniku u pretrpanom tramvaju ili autobusu imati  imperativno značenje – Maknite se s vrata! / Oslobodite izlaz! .18   15 Umjesto imperativa u indirektnom govoru dolazi svojevrsni konjunktiv prezenta ( pristani prema da pri -  stanem)   .   16 Mrazović – Vukadinović među govorne činove koji zahtijevaju akciju sugovornika  ubrajaju molbu, zahtjev   u užem smislu, naredbu, zabranu, upozorenje, savjet, prijekor, grdnju, pitanje itd  .   (usp .   Mrazović – Vukadi-  nović 1990:611-629) .    U nekima od njih (npr  .    u zahtjevu, molbi, naredbi, zabrani) može se zamijetiti viši ili   niži stupanj imperativnosti .    Pritom će eksplicirana ili implicirana imperativnost ovisiti o tipu komunikacije,   odnosima među sugovornicima, odnosno o stupnju uljudnosti .    O tome više u nastavku .  17 Npr .   govorni čin Zašto je prozor zatvoren? pitanje je koje je, zapravo, poticaj/zapovijed sugovorniku da   otvori prozor .   Govornika uistinu ne zanima zašto je prozor zatvoren niti je to u komunikacijskoj situaciji   relevantan podatak .    Indirektnim govornim činom govornik jednostavno od sugovornika zahtijeva da otvori   prozor    .  18 Da se pitanje javlja u značenju imperativnosti, nije nimalo čudno jer je riječ o vrlo srodnim kategorijama  .     Naime i pitanje je kategorija drugoga lica, i ono je usmjereno na sugovornika, i njime se kao i imperativom  zahtijeva odgovor od sugovornika i traži od njega da preuzme ulogu govornika .     626   U vezi je s takvim “kontekstualnim”  imperativima (odnosno indirektnim govornim   činovima sa značenjem/funkcijom imperativnosti) 19 i pragmalingvistički pojam uljud -  nosti (engl .   politeness)   .20 U skladu sa strategijama uljudnosti imperativnost će moći biti   iskazana na koji od ovih načina (pri čemu će se moći uočiti različiti stupnjevi i/ili nijanse  uljudnosti): 21   Biste li bili tako ljubazni da me nazovete i još jedanput podsjetite na taj sastanak? Mogu li vas zamoliti da me nazovete i još jedanput podsjetite na taj sastanak? Biste li me nazvali i podsjetili na sastanak? Bi li vam bio problem da me nazovete i podsjetite na sastanak? Kako bi bilo da me nazovete i podsjetite na sastanak? Hoćete me nazvati i podsjetiti na sastanak? A da me nazovete i podsjetite na sastanak? U tom smislu moći će se nadalje razmatrati i različite ilokutivne snage iskaza, tj  .      njihove pragmatičke/komunikacijske vrijednosti koje se mogu kretati u široku rasponu  od blage sugestije, prijedloga ili savjeta, preko molbe i upozorenja do prijetnje, naredbe  ili zapovijedi (o različitim tipovima govornih činova koji zahtijevaju akciju sugovornika,  usp .    Mrazović – Vukadinović 1990:611-629) .   S   ažimajući rečeno treba još jedanput istaknuti da je kategorija imperativnosti vrlo ti -  jesno vezana za govorni čin (da je dakle izrazito pragmatične naravi), da se prototipno  izražava posebnim glagolskim oblicima (imperativima), koji su svojstveni gotovo svim  jezicima, ali da se može izražavati i na brojne druge načine: infinitivom, futurom prvim,  prezentom mnogih glagola, konstrukcijama da + prezent ili da + perfekt, “imperativizi-   19 Neće, dakako, isključivo forma pitanja biti način indirektnog iskazivanja imperativnosti  .   Recimo, zahtjev   se sugovorniku da otvori prozor osim pitanjima (npr  .   Hoćete li otvoriti prozor?, ili Možete li otvoriti prozor?,   ili A da otvorite prozor?, ili Zar se taj prozor ne može otvoriti? , ili već spomenuto  Zašto je prozor zatvoren? i   sl .) m   ože iskazati i konstatacijama tipa Kako je ovdje zagušljivo!, ili Možda bi u prostoriji bilo ugodnije da nije   tako zagušljivo!, ili Ovdje nema zraka! i sl .  20 Uljudnost kao pragmatička kategorija definira se kao svjesno izražavanje obzira  prema drugima i/ili prema   sebi te se dovodi u vezu sa sociološkim konceptom ‘obraza’ u smislu ugleda (stjecanje, čuvanje ili gubljenje  ugleda), koji pak u komunikaciji može biti ugrožen ili opravdan, podržan  .    Nadalje kad se komu obraćamo,   možemo se usmjeriti prema njegovu pozitivnom obrazu – odgovor je to na želju recipijenta da se drugima  sviđa i da ga odobravaju (tzv  .    pozitivna uljudnost; npr  .    Kako bi bilo da otvorite prozor? ) ili prema njegovu   negativnom obrazu – odgovor je to na recipijentovu težnju da ga se ne ometa u djelovanju, da se s njim ne  postupa loše te da djeluje po vlastitu izboru (tzv .    negativna uljudnost; npr .    Možete li otvoriti prozor? ili Mogu   li vas zamoliti da otvorite prozor? ) .    Za negativnu je uljudnost karakteristično da pitanja nude priliku sugovor -  niku da na njih odgovori negativno, ali efekt odbijanja pritom nije isti kao kod odbijanja zahtjeva iskazana  imperativom, u tzv .    direktnom govornom činu .    Usp .    npr .    Brown – Levinson 1978:61-71 i dr  .; Y   ule 1996:60-65;   Huang 2007:115-119; Marot 2005:56-57 .  21 O iskazivanju (ne)uljudnosti imperativom u slavenskim jezicima, posebno u ruskome, usp  .   Benacchio 2010 .     Na osnovi pomnjivijih istraživanja ona dolazi do zaključka da se u istočnoslavenskim jezicima (osobito u ru-  skome) negativna uljudnost izražava imperativom svršenih glagola, a imperativom nesvršenih glagola može  se izražavati i uljudnost i neuljudnost ovisno o tome je li radnja o kojoj je riječ ugodna ili neugodna  .    S druge   strane u zapadnoslavenskim i južnoslavenskim jezicima imperativom svršenih glagola također se izražava  neuljudnost, ali se imperativom nesvršenih glagola ne može izraziti uljudnost, nego samo familijarnost i/ili  neuljudnost (usp .    o tome i Brlobaš 2010:441-442) .       Ivo Pranjković i Badurina Lada: Načini izražavanja imperativnosti     627   ranim” oblicima prezenta glagola tipa dati ili ići, ali i nekih drugih, uglavnom tzv .   lakih   glagola (npr .   gledati, vidjeti, čuti, čekati i sl .)  , brojnim imperativnim česticama i/ili defek -  tivnim glagolima (nemoj, hajde, de, dede, neka i sl .) t   e raznolikim tipovima imperativnih   konstrukcija  .   L   iteratura   Austin, John Langshaw (1976; 1994), How to Do Things with Words , Oxford University Press, [Vidi   i prijevod Milorada Radovanovića: Kako delovati rečima , Matica srpska, Novi Sad, 1994]  Batistić, Tatjana (1983), “O nekim pitanjima u vezi sa analizom glagola morati  i moći ”, Južnoslo-  venski filolog, XXXIX, Beograd  Benacchio, Rosanna (2005), Upotreblenie glagolnogo vida v utverditel’niyh formah imperativa v   slavjanskih jazykah: sopostavitel’nyj analiz, Padova  Benacchio, Rosanna (2010), Vid i kategorija vežlivosti v slavjanskom imperative: Sravnitel’nyj ana -  liz, Slavische Beiträge, 472, Verlag Otto Sagner, München – Berlin  Brlobaš, Željka (2010), “Glagolski vid i imperativ u slavenskim jezicima (Rossana Benacchio: Vid   i kategorija vežlivosti v slavjanskom imperative: Sravnitel’nyj analiz , Slavische Beiträge, Bd  .      472, Verlag Otto Sagner, München – Berlin, 2010 .”   , Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezi-  koslovlje 36/2, Zagreb, str  . 4   39-443  .  B   roz, Ivan (1885), “Prilozi za sintaksu jezika hrvatskoga  .    I .    Imperativ”, Rad JAZU, knj .    LXXVI,   Zagreb, str . 1   -69 .  B   rown, Penelope, Stephen C  .    Levinson (1978), Politeness: Some universals in language use , Cam-  bridge University Press  Czechowska-Błachiewicz, Aleksandra (1995), “Imperativ und Infinitiv als Ausdruck der Auffor -  derung im Polnischen und ihre Entsprechungen im Deutschen”, Studia językoznawcze  X I V,   Warszawa, str .    7-46 .  H   ržica, Gordana (2011), Glagolske kategorije aspekta, vremena i akcionalnosti u usvajanju hrvat -  skoga jezika, disertacija, Zagreb  Huang, Yan (2007), Pragmatics, Oxford University Press  Ivanetić, Nada (1995), Govorni činovi, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, Zagreb  Ivić, Milka (1958), “Slovenski imperativ uz negaciju”, Radovi Naučnog društva Bosne i Hercegovine   X, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj .    4, Sarajevo, str .    23-44 .  I   vić, Milka (1970), “O upotrebi glagolskih vremena u zavisnoj rečenici: prezent s veznikom da ”,   Zbornik za filologiju i lingvistiku XIII/1, Novi Sad, str .    43-54 .  I   vić, Milka (1972), “Problematika srpskohrvatskog infinitiva”, Zbornik za filologiju i lingvistiku   XV/2, Novi Sad, str .    115-138 .  K   aranfilovski, Maksim (2011), “Za nekoj funkcii na imperativot vo makedonskiot jazik i vo dru -  gite slovenski jazici – prašanjeto na glagolskiot vid pri”, Zbornik radova Njegoševi dani 3,  Nikšić, str  . 35   1-356 .  K   atičić, Radoslav (1991), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika . N   acrt za gramatiku, HAZU i Glo-  bus, Zagreb  Koneski, Kiril (1972), “Upotrebata na negiran imperativ od perfektivni glagoli vo makedonskiot   jazik”, Makedonski jazik  XXIII, str .    117-132 .     628   Koneski, Kiril (1973, 1974), “Značenjata na imperativot vo makedonskiot jazik”, Makedonski jazik    XXIV (1973), str .   131-156 i XXV (1974), str .   145-167 .  K   urzová-Ribarova, Zdenka (1972), “Iz proučavanja imperativa u staroslavenskom jeziku (Nega -  tivni imperativ u staroslavenskom jeziku u usporedbi sa stanjem u drugim slavenskim jezici -  ma, osobito u češkom)”, Slovo 22, Zagreb, str .    52-84 .  K   urzová-Ribarova, Zdenka (2009), “Od proučavanjeto na imperativot vo staroslovenskiot jazik:   Odrečniot imperativ vo staroslovenskiot jazik vo sporedba so drugi slovenski jazici, so ak -  cent vrz českiot”, Paleoslovenistički studii, IMJ, Posebna izdanja, knj  .    63, Skopje, str .    29-72 .  K   ušar, Marcel (1884), Povijest razvitka našega jezika hrvackoga ili srpskoga od najdavnijih vreme-  na do danas, Dubrovnik  Levinson, Stephen C .    (1983), Pragmatics, Cambridge University Press  Maretić, Tomo (1931), Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika , Zagreb  Marot, Danijela (2005), “Uljudnost u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji”, Fluminensia , god  .      17, br .    1, str .    53-70 .  M   razović, Pavica, Zora Vukadinović (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance , Srem-  ski Karlovci – Novi Sad  Piper, Predrag, Ivana Antonić, Vladislava Ružić, Sreto Tanasić, Ljudmila Popović, Branko To -  šović (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika  . P   rosta rečenica , Institut za srpski jezik   SANU, Beogradska knjiga i Matica srpska, Beograd  Pranjković, Ivo (2006), “Hrvatski jezik i biblijski stil”, Raslojavanje jezika i književnosti  .    Zbornik   radova 34 .    seminara Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, str .    23-32 .  P   ranjković, Ivo (2008), “Gramatika govornika i sugovornika”, Vidjeti Ohrid  . R   eferati hrvatskih   sudionica i sudionika za XIV .    Međunarodni slavistički kongres, Hrvatsko filološko društvo i   Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, str .    237-252 .  R   ešetar, Milan (1907), Der štokavische Dialekt, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien  Rešetar, Milan (2010), Štokavski dijalekat  (prevela Stojanka Makočević), Podgorica  Searle, John R .    (1969), Speech Acts , Cambridge University Press  Sesar, Dubravka (1996), “O deziderativnim iskazima u slavenskim jezicima”, Suvremena lingvisti -  ka 41-42, sv .    1-2, Zagreb, str .    561-569 .  S   ilić, Josip, Ivo Pranjković (1995), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta , Škol-  ska knjiga, Zagreb  Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva  I, Matica hrvatska, Zagreb  Stevanović, Mihailo (1974), Savremeni srpskohrvatski jezik (Gramatički sistemi i književnojezička   norma) . I   I . S   intaksa, Naučna knjiga, Beograd  Šojat, Antun (2010), Turopoljski govori , Plemenita opčina turopoljska, Velika Gorica  Tanasić, Sreto (2009), “O imperativu u savremenom srpskom jeziku”, u: Sintaksičke teme , Beo-  grad, str  . 3   6-49 .  V   eber Tkalčević, Adolfo (1859), Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije, Beč  Vuković, Jovan (1967), Sintaksa glagola , Sarajevo  Yule, George (1996), Pragmatics, Oxford University Press   Ivo Pranjković i Badurina Lada: Načini izražavanja imperativnosti     629       Bernisa Puriš: Poetska slika Drugog u  bosanskohercegovačkim putopisima   Slikanjem riječima putopisac otkriva one aspekte stvarnosti Drugoga koji izmiču fakto-  grafskoj i/ili naučnoj deskripciji .   Cilj ovoga rada jeste pokazati kojim poetskim, stilistič-  kim i retoričkim sredstvima bosanskohercegovački putopisci opisuju vrijednosti onih  kultura koje su predmet njihovog putopisnog teksta, kojim jezičkim sredstvima iskazu -  ju svoj stav prema drugoj kulturnoj stvarnosti i tradiciji te kojim jezičkim postupcima  uspoređuju vlastitu kulturu (ili zavičaj) s kulturom Drugoga  .    Pri tome je težište rada   usmjereno na analizu poetski uobličenih deskripcija odnosno figura opisa, s tim da se  za metajezičku upotrebu u ovome radu termin opis  zamjenjuje retoričkim (stilističkim)   terminom hipotipoza  .      Ključne riječi: bosanskohercegovački putopis, poetska slika .   P   oetic Image of ohe Other in Travelogues of Bosnia and Herzegovina   In contact with other culture, a travelogue writer responds to it intellectually and emo -  tionally, therefore, his experience of culture and unseen spaces has a very important role  in understanding the Other  .    Imagining by words, the travelogue writer finds out these   aspects of reality of Other which are out of factualistic/scientic description .  Th   e goal of this paper is to show poetic, stylistic and rhetoric means which travelo -  gue writers of Bosna and Herzegovina use in their description of cultures in travelogues,  as well as linguistic means to show their view toward different cultural reality and tradi -  tion .    Also, this paper aims to show linguistic methods they use for comparation between   their own culture (homeland) and the culture of Other  .    The emphasis of the paper is   on analysis of poetic descriptions, that is on figure description, having in mind that the  term description in this paper substitutes the rethoric term hypotipose in methalingu -  istic usage .   K   ey words: Bosnian-Herzegovinian travelogue, poetic image .   P   utopisni prikaz stvarnosti podrazumijeva raspon između putopiščevog objektivnog i   subjektivnog reagiranja na svijet  .    S tim u vezi razlikuju se putopisi s pretežno informa -  tivnom od onih s pretežno poetskom funkcijom jezika .    Poetske slike u ovome radu ana-  liziraju se i interpretiraju kao načini estetskog (umjetničkog) uobličavanja (opisivanja)  putopiščevih doživljaja s putovanja te kao načini iznošenja njegovog subjektivnog stava  u odnosu prema kulturi Drugoga, čemu na stilističkome planu odgovaraju figure opisa    UDK: 811 .163 .4*3'38  821   .  163   .  4(497   .  6)   .  09-992     630   ili hipotipoze 1 i njihov jezički sastav, koji, naposljetku, uvjetuje prirodu čitaočeve komu-  nikacije s putopisnim tekstom drugačiju od čisto inforamtivne .     U ovome radu pokazat ćemo kojim poetskim, stilističkim i retoričkim sredstvima   bosanskohercegovački putopisci opisuju vrijednosti onih kultura koje su predmet njiho -  vog putopisnog teksta i kojim jezičkim sredstvima iskazuju svoj doživljaj prema drugoj  kulturnoj stvarnosti i tradiciji te kojim jezičkim postupcima uspoređuju vlastitu kulturu  (ili zavičaj) s kulturom Drugoga  .    Ova jezička sredstva posmatrat ćemo kao sastavnice   (mikrostrukture) figura opisa ili hipotipoza kao makrostrukturalnih cjelina  .    Iako su u   putopisnom diskursu, s obzirom na njegovu tematsku raznovrsnost, prisutni svi podti -  povi hipotipoza, pažnju ćemo usmjeriti na putopisnu žanrovsku dominantnu – topogra- fiju2, te na paralelu, budući da se njome u putopisnom tekstu jasno predočuju sličnosti i   razlike između opisanih prostora različitih kultura  .  P   osebnu ekspresivno-impresivnu vrijednost u kreiranju putopisne topografije ima -  ju pridjevi .    To su riječi kojima se u putopisnim opisima živo i jasno slika prostor, osim   toga, pridjevima se naglašava vrsta putopiščeve percepcije mjesta u kojem se našao i vr -  sta doživljaja u susretu s drugom kulturom, pridjevi su također ključne riječi kojima se  aktivira putopisna apelativna funkcija jezika budući da pokreću čitaočevu imaginaciju  i sugestivno djeluju na njega  .    Korpus koji smo istraživali, a čine ga tri antologije bosan -  skogercegovačkog putopisa, pokazuje učestalost pridjeva lijep ,  divan,  čudan,  čudesan,   čaroban te učestalost drugih riječi s ovim pridjevima u osnovi  .    Navest ćemo primjer   topografije iz putopisa Afrika u oku putnika Tvrtka Kulenovića, iz kojeg se vidi kako se  pozitivno markiranim pridjevima ne iskazuje samo oduševljenje prizorom niti se njima  samo opisuje nešto kao da se “događa pred našim očima” nego je njihova funkcija i da  izazovu želju da nešto bude viđeno:  Enciklopedija Britanika ne vara: stara tvrđava koju ona pominje sigurno nije par  onima koje smo videli u drugim mestima ali intenzivno privlači lepim patiniranim  crvenilom svojih zidova a onda zadivljuje čudesnim pogledom koji se pruža s njenih  kula i prozora: ulazak u luku obeležen je niskim ali prodornim rtovima koji se pru -  žaju duboko u more divnim plićacima .    Na mestu gde ti plićaci prestaju stalno se sme-  njuju, u dugoj plavoj liniji, vele kreste lomećih se talasa  .    Do njih je more smaragdno   zeleno a od njih dalje, kao presečeno napola, duboko, tamno plavo  .    A još čudesnija    1  Hipotipoza je retorički/stilistički termin kojim se označavaju razne vrste opisa  .   Luka Zima je definira   kao figuru misli koja se ‘’sastoji u tom, da se navađaju one biljege kakvog pojma, koje će na slušaoca najjači  utisak učiniti’’ (1880:101)  .    Falkmann hipotipozu vidi kao ‘’malu sliku, utkanu u veću cjelinu, koju ne valja   zamjenjivati s velikim opisima’’ (v .    u: Simeon 1969:479) .    Zdeslav Dukat u Rječniku književnih termina daje   joj sljedeću odrednicu: ‘’Termin antičke retorike: opširno prikazivanje nečega tako jasno i živo kao da je  prisutno ili kao da se događa pred našim očima’’ (1985:246)  .    Dean Duda, polazeći od Fontanierove podjele   figure opisa dijeli na jednostavnije i složenije – jednostavnije bi bile: topografija (opis mjesta), kronografija  (opis vremenskih okolnosti), prozopografija (opis nečijeg lika, tjelesnih svojstava, držanja i kretanja), etopeja  (opis moralnih značajki, navada , vrlina i ponašanja), a složenije: portret (istodobno opisivanje vanjštine i  karaktera), paralela (dva susjedna ili pomiješana opisa kojima se jasno predočuju sličnosti i razlike njihovih  predmeta) i tableau (sastavljen od svih navedenih figura opisa pomalo i koristi se za živa opisivanja strasti,  djelovanja, zgoda, ili fizičkih i moralnih pojava) (1995:431) .  2 U ovome radu topografiju ćemo analizirati i interpretirati u značenju koje joj daje Dean Duda: Topografija   ‘’predstavlja postupak susretanja jezika i prostora, a budući da se temelji na nadodavanju, otvara pripovjedaču  (motritelju, opisivaču) mogućnost dodatnog ukrašavanja’’ (1995:431) .   B   ernisa Puriš: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovačkim putopisima     631   je čuvena Najli Bič na istoimenom ostrvu: pesak je na njoj sitan kao brašno i beo kao  sneg upravo takav, bez preterivanja  .   Kad se putnik sa nje vraća putem preko mosta   pred njim se otvara panorama grada veličanstvena u svojoj jednoličnoj lepoti koju ne  narušava nijedan štrčeći oblik, nijedna namećuća se zgrada, panorama načinjena od  niskih tornjeva i zaobljenih linija, sva u crveno smeđoj boji vremena na pozadini od  večito mladog afričkog zelenila .    A oni na brodu koji o tome znaju, među njima i naši   diplomati, kažu da to još nije ništa, da je tek Najrobi čaroban grad, prava bajka .      Veliku emocionalno-ekspresivnu vrijednost u iskazivanju opisivačeva oduševljenja   kulturom Drugoga ima učestalost upotrebe glagolskog pridjeva trpnog, i to najčešće tr -  pnog oblika glagola oduševiti, zadiviti, zapanjiti, očarati, začarati  . N   jihova semantička   vrijednost i priroda trpnoga stanja postaje naročito efektna ako se ponavljaju na malom  tekstnom prostoru, kako je to, naprimjer, u putopisu U Hajderabadu Rodoljuba Čola -  kovića:   Iako smo usput čitali nešto o tim spomenicima, ipak ostali smo  zadivljeni kad smo sti-  gli pred hramove .    ( .    . .) K   oliko smo u Elori bili zapanjeni neobičnošću takve arhitekture,   toliko smo u Adžanti bili iznenađeni nečim sasvim novim, a to je fresko slikarstvo  .      ( .    . .) G   ledao sam kao začaran tu lepotu usred pejzaža .        . . .    Premoren od gledanja, od sve   novih utisaka, prosto ošamućen od sve lepših stvari, bilo arhitekture, bilo skulpture ili  slikarstva, sedeo sam na kamenu ispred jednog hrama i razmišljao o ljudima koji su  ova čudesna dela stvarali .   P   retvaranje putopiščevog doživljaja u slike u putopisnim topografijama često se za-  sniva na figurama gomilanja (sinatroizmu, distribuciji, amplifikaciji, kumulaciji)  .    Go -  milanje ističe mnoštvo i stvara disperzivnost u opisu, potcrtava iznijansiranost detalja,  ukoliko se u stastavu figure gomilanja nađe metafora, stilistički efekat gomilanja biva  udvostručen, također, gomilanjem se ubrzava rečenični temo  .    S obzirom na navedene   stilističke efekte gomilanje se pokazuje kao jedan od najuočljivijih postupaka kojim se  potenciraju afektivni sadržaji, najčeće oni negativno obilježeni  .    Slijedi primjer iz puto -  pisa Evropski coctail  Alija Isaković, u kojem je negativan doživljaj Venecije naslikan fi -  gurama gomilanja čiji sastav čine jezičke jedinice s naglašeno pejorativnom stilističkom  vrijednošću:   Ta Venecija kao stara, naborana, napirlitana kurva u morskoj baruštini, nasađena  na naše balkansko natruhlo kolje u zamućenom pijesku  .    Od Murana do Rive degli   Sciavoni, i Lida, u labirintu bolesnih kanala s umrtvljenom prljavozelenom smrdlji -  vom vodom, i gondolama koje se zloslutno njišu poput mrtvačkih kovčega, okruže -  ne naftenskim mrljama, korama narandža i odbačenim prezervativima  .    Venecija s   tromim oboljelim golubovima koji nevoljko upotpunjavaju sliku turističkog taloga,  uglavnom – taj jalov, mator svijet, napudran i namirisan kao da će na zakasnjelu  svadbu, drhtavi đuturumi koji više gledaju preda se, u strahu od spoticanja i više ba -  huljaju, kratkovido nego što promatraju svijet koji će uskoro napustiti; sva ta bijela,  namrežgana, smežurana, grozdasta i bubrežasta šljaka jedne apsurdne civilizacije  koja u čarter-čoporima kruži svijetom kao oblak komaraca, “bahate veselosti, bučna  i beživotna, istovremeno” (Somerset Maugham) .       632   Putopisna topografija može biti uobličena elementima ekspresivne sintakse .   Poseb-  no mjesto u slikanju emocionalnosti i afektivnosti pripada parceliranim i eksklamativ -  nim rečenicama .    Parcelacijom rečenice značenjski sadržaj rečeničnog dijela izdvojenog   u percelat uvijek je pojačano izražajan jer dolazi nakon eksrpesivne pauze signalizirane  tačkom, što utiče na ritmo-melodijsku organizaciju opisa  .    Pauziranjem se ravnomjeran   rečenični tempo naglo prekida, intonacija prelazi u uzlaznu, ritam ubrzava, a svaki par-  celat realizira kao “slika za sebe” – što dopirnosi dinamizaciji opisne sekvence  .    Ovakvim   stilitičkim efektima implicitno se prenosi dinamika afektivnih sadržaja u opisnoj se -  kvenci .    Navodimo primjer iz putopisa  Berlin  Maka Dizdara, u kojem je afektivni sa -  držaj – osjećaj uznemirenosti pokrenut onim što putopisac vidi – dinamično kreiran  postupkom parcelacije, ponovljenim veznikom i kao intenzfikatorom, parceliranim po-  navljanjima koja gradiraju sadržaj ( Oni kojima je najgorče .    Oni koji su uprljali svoje ruke .      Oni koji se boje svoje sjene), demonstrativnim uzvikom (eno) i na kraju eksklamativnom   rečenicom (Ukleti Berlin!):  Bodljikava žica presjekla je srce grada .    I betonski zid .    I mitraljeska gnijezda .    I topovi .      Kupole tenkova sjaje se na suncu .    Bajonete .    Vječne bajonete .    Preko njih, u mreže va-  trogasne, preskaču najsmjeliji .    Oni kojima je najgorče .    Oni koji su uprljali svoje ruke .      Oni koji se boje svoje sjene  .    Rat zapadne i istočne marke, rat novca, pretvorio se u   pravi pucanj .    Eno već prašti oko Branderburgertora .    Ukleti Berlin!   U putopisnim tekstovima topografija je često u cijelosti oblikovana retoričkim pi -  tanjima, usljed čega dobija karakter lirsko-meditativnog diskursa  .    Slijedi primjer iz pu-  topisa Među bogovima i sveštenicima Banganga Arifa Tanovića, u kojem je usporedba   nekadašnje slave i zatečenog stanja zapuštenosti hramova kreirana retoričkim pitanjima  povišenog tonaliteta – takvim izrazima intenziviran je osjećaj razočarenja i rezignacije  nastao usljed sudara putopiščevih ranijih predstava i neposrednih impresija:  Kao civilizovan domaćin, Naturam pokazuje svoj hram  .    Mala kolibica, bolje reći, trap   otvoren sa dvije strane i prekriven slamom i limom .    Unutra je čisto i pometeno .    Pore-  dano je pet kipova pet božanstava, u koja se vjeruje i koja obožavaju uz žrtve  .    Zar su   to ti stari drevni bogovi? Kako djeluju skromno i neugledno? Kao da su oni osiromašili  kao i zemlja Indija .    Ili su možda zarobljeni i iz prirode amo dovedeni u zatočeništvo?   Ili je možda i njih zakon robne vrijednosti doveo na tržište ljudskih osjećanja pa im je  usljed velike ponude cijena nisko pala? Ta svih pet bogova stanuju tu na dva kvadrat-  na metra prostora i pored njih još ona tri sveštenika .    Zar tu bogovima nije tijesno? Ili   je u Bombaju stambeni problem i za njih težak  .    No možda im veći stan ni po kakvoj   pravdi ne pripada, kad u ovom gradu dvjesta hiljada spava na ulici  .    A što će tri sve -  štenika na pet bogova? Možda je i to pravo, jer koliko u drugom svijetu ima sveštenika  na samo jednog boga?  Poetske metafore kao sredstva književnoumjetničkoga posredovanja putopisne   stvarnosti, oslonjena na putopiščeve stvaralačke sposebnosti i obilježena putopiščevom  subjektivnošću, kreiraju putopisna značenja koja se kreću iza  prikazane prostorne geo-  grafije, otkrivajući tako one aspekte stvarnosti koji izmiču putopisnoj faktografskoj de -  skripciji:   Bernisa Puriš: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovačkim putopisima     633   Noću je Solun džinovski splav koji se, gonjen srećnim vetrom niz Vardar, krišom  spustio na obale ovog mora  .   Solun je noću stara galija pokrivena ćeramidom  .   Na   njenim jedrima spava umorna matrona bogova, mladoturaka, francuskih generala  i srpskih pukova  .    Sita od poljubaca – malaksala od usluga – osiromašila od požara  .      (Zuko Džumhur, Galija pod ćeramidom)  Kao da na svijetu nema mjesta gdje su se stameni iskonski troheji zemlja, voda, vaz -  duh i sunce slili, ugrozdili u rime takvih cvjetova kakvi su ovi što bukte nada mnom  u krošnjama sa vazdušastim plaminjavim oreolima šara oko sebe .    Ovo se jedna ogro-  mna ljetna duga rasprsnula i sva sasula u ove krošnje, pa visi među lišćem u rosnim  kapljama, u curcima, u grozdovima svoga spektra  .    (Skendera Kulenović, Cvijet i bra-  na Asuana)  Poetizacija putopisnih hipotipoza često se temelji na intertekstualnim vezama, na   prenošenju citata iz putopisne tradicije ili citiranjem poznatih književnika  .    Putopisci pu-  štaju da drugi pisci ili putopisci koji su prethodno stvarali sliku o određenim mjestima  umjesto njih svjedoče o ljepoti ili, pak, o neugodnosti predjela koje su posjetili:  Na sedam stotina kilometara uzvodno, uz Nil, od Kaira a nešto niže od Asuana, na- lazi se grad Luksor, mjesto do koga su “grčke galije plovile punih četrdeset dana da  svojim posadama pokažu bogatstva i riznice čija su blaga mogla da se porede samo  sa brojem zrnevlja pijeska” – pisao je Herodot kad je opisivao “najljepši grad Egipta” .      (Neda Erceg, Teba sa sto vrata)  Ali bespomoćan sam, ništa ne vredi dobra volja, slavna ulica je ponovno ružna  .    Da   ne bih ja bio taj koji vređa, puštam da govori Stendal: “Marseilles  .    . .    n’est qu’une ville   barbare, si on compare ses moeurs a Aix  .” I j   oš neko: “Antički grad u kome nema ništa   antičko, mesto u kome nema ničeg lepog, prošao je kroz dve hiljade godina ne ponevši  sa sobom ništa osim imena  .” A   li kakvo ime: Marsilia  .    Pa ime njegovog aerodroma:   Marinjan .    (Tvrtko Kulenović, Put na jug)  Jasno je da putopisac odabranim citatima izražava svoj stav prema destinaciji, a   onda i prema njenim kulturnopovijesnim predmetnostima, prema svijetu prirode pre -  ma predmetnostima iz svakodnevnog života, prema njenim ljudima  .    Ponekad to čini   citatima obilježenim povišenim tonalitetom, ističući na taj način intezitet vlastitog odu-  ševljenja:  Kada je Justinijan ušao provi put u Aja Sofiju i uzviknuo: “Hvala Ti Bože da si meni  dosudio da ovako djelo sagradim!  .    . . S   alomone, tebe sam pobijedio  .    . .” (   Hifzi Bjelevac,   Aja Sofija)  Prije tri stoljeća zbunio se u ovom gradu poznati francuski putnik, izvjesni gospodin  Šarden, kada je vidio svjetlost i vatromet: “Nigdje i nikada nisam vidio sličnu svje -  tlost .    Nisam ni slutio da tako nešto na svijetu i postoji  .”    (Zuko Džumhur, Slonovi u   čipkama)  U mnogim topografijama dominira likovni kvalitet opisanog prostora  .    Pridjevi sa   značenjem boje imaju važnu ulogu u naglašavanju prirodne ljepote krajolika  .    U putopi-     634   sima se najčešće spominje zelena boja, javlja se čak i u naslovu ( Portugal, zelena zemlja,   Ivo Andrić)  .   Boje, kao izraz otpičkih senzacija, često su u putopisnim deskripcijama   popraćene putopiščevim auditivnim doživljajem; takvi su dvojaki čulni utisci nerijetko  poetski uobličeni u sinestetičke genitivne metafore (npr .    muzika boja, simfonija boja):  U Kastilji se u smiraj dana događaju takvi prizori i predstave na svodu nebeskom da  je pravo čudo kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne bivaju praćene silnim  grmljavinama i strahovitim zemljotresima  .    Pravo je čudo kako te orgije boja i svje -  tlosti na nebu prati savršen i spokojan mir na zemlji .    Po mojoj zamisli i čuvstvu tada   bi na zemlji moralo sve da zvuči i da se hori od silnih krikova i zapomaganja  .    (Zuko   Džumhur,  Pirinač i zvijezde)   Osim u opisu krajolika u putopisnim hipotipozama boje su značajne u opisu nacio-  nalnih nošnji – u tom slučaju boje variraju od kulture do kulture – tako je naprimjer za  afričke nošnje karakteristično šarenilo boja opisano u topografiji Konakrija:   U stotine boja svojih tkanina žene i djevojke Konakrija prale su tu pred kućama ru -  blje, tu ga pred kućama sušile i peglale  .    Kakva je to bila simfonija boja s kojom se   pomiješala divna pjesma gvinejskih slavuja! (Čedo Kisić,  Deveta zlatna zvijezda na   nebu Afrike)   U putopisnim su tekstovima posebno dojmljive topografije u kojima putopisac svoj   pogled na stvari i svoj estetski doživljaj stvarnosti izjednačava s pogledom iz slikarske  perspektive, preoblikujući tako percipiranu sliku krajolika u likovnu sliku:  Ljeti, kad se zlate žita, vidim ovu ravnicu kao široku rubašku a ovaj blago zavijeni  drum kao njen rub i kućice kao naizmjenične kockaste šare na porubu  .    (Alija Isako -  vić, U Tostoja, doma)  U okviru prozora, kao na beskrajno islikanom platnu kakvog impresioniste, vidim da  je Francuska baš u svojoj unutrašnjosti, u nepreglednoj i meni nepoznatoj provinciji  najvjernija svojoj proslavljenoj ljepoti .    (Dragoslav Janjić,  Putovanje na okean)  Slijedi primjer u kojem je poetska slika grada Burse ostvarena metaforičkom tran -  spozicijom u likovnu sliku ( Bursa je dugo za mene bila samo ta slika ), koja se, potom,   također metaforički, dovodi u vezu s književnim tekstom, Lorkinom strofom ( Bursa –   slika – zelenije zelena od svake Lorkine strofe ) – na taj je način putopiščeva percepcija   stvarnosti predstavljena kroz intermedijalni suodnos:  Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u izlogu Studničke, knjižara i antikvara,  Čeha i Poljaka, do Štadlerove katedrale – zelenije zelena od svake Lorkine strofe , ze-  lenija od svih zelja, zeljanica, zelengora i zeleniša  .    Najzelenije zeleno zelenilo .    Samo   se slike dugo pamte, a reči već sutradan promene svoj red  .    (Zuko Džumhur, Osveta   mrtvih sultana)  Stilistički postupak poređenja nezaobilazan je u slikanju kulturnih susreta i dodira .      U putopiščevoj svijesti prostor može prizivati prostor po principu sličnosti, pri čemu se  onda u putopisnom modelu poređenja kultura prostori međusobno sjedinjuju ili dopu -   Bernisa Puriš: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovačkim putopisima     635   njuju .   Susret s drugom kulturom često postaje trenutak prizivanja sjećanja na domaće   krajolike i kulturu doma .   Evo kako o tome svjedoči Marina Trumić:  Kad ulaziš u Meksiko, to je kao kad zaploviš najbližim od svih, vlastitim krvotokom  .      To je za mene bio jedan sutonski trenutak sa Beatris dok smo se u njenim kolima  vraćali iz Sikeirosovog Poliforuma, kada sam dirnula sreću kao što se dodiruje nebo,  kao što se ulazi u vječnost  .    Trebalo je možda prevaliti toliki put, doći na drugi kraj   svijeta da bih pojmila njegovo jedinstvo, da bih saznala da je to sve kroz mene jednom,  nekad, proteklo .    I nikad Sarajevo nije bilo više u meni kao tog zlatnog predvečerja u   Meksiku . (K   ad ulaziš u Meksiko)  Prostori se u putopisnim interkulturalnim susretima mogu međusobno po svojim   osobinama suprotstavljaju .    Neda Erceg u svome putopisu Prag iza koga nastaju pore -  đenja tematizira susret koji postaje tačka (prag) suprotstavljanja znanog i neznanog, po-  znatog i nepoznatog, bliskog ( zelene bujnosti grada Sarajeva ) i stranog ( nekog južnog   plavetnila):   Pa kad u svijetu bljesak neke ljepote razmakne zavjese nepoznatog, kad vozovi kilo -  metrima udalje znano od neznanog ili kad mir nekog južnog podneblja suprotstavi  svoje plavetnilo zelenoj bujnosti ovoga grada u kotlini među brdima, slika i sjećanje  na njega ne znače možda neku visoku vrijednost, ali znače i ostaju prag iza koga na- staju poređenja .   I   z citiranih odlomaka, koji se mogu čitati i kao autoreferencijalni osvrti, može se   uočiti referiranje na pragmatičko (odlazak na put) ali i na poetičko (doživljaj susreta s  drugom kulturom) ishodište samog putopisnog žanra, pri čemu se uočava i to da u puto -  pisnim interkulturalnim susretima povlaštenu ulogu ima kultura doma .      Predstavljanje drugog i drugačijega kroz poređenje s poznatim i bliskim može se   odnositi na prepoznavanje sličnih običaja i navika, na nalaženje sličnosti u arhitekturi,  na uspoređivanje maternjeg i stranog jezika i sl  .    Kako se, s tim u vezi, u putopisnim   modelima poređenja kultura kreira paralela kao figura opisa? Eksplicitno ili implicitno  pozicija oni dovodi se u vezu sa zamjenicom mi  .    Asocijacije (prizivanje i prisjećanje) na   kulturu doma ili na zavičaj najčešće se javljaju kao rezultat spoljašnjih podsticaja (neki  detalj iz posmatrane stvarnosti prostora druge kulture izaziva asocijaciju na kulturu  doma), pri čemu se onda asocirana slika ostvaruju kao drugi član naporedne struktu -  re; usporedba viđenog i asocirane slike često je popraćena putopiščevim komentarom,  njegovim iznošenjem subjektivnog stava, obično oduševljenja, koji se ponekad iskazuje i  eksklamativno .    Na taj način, tj  .    vizualizacijom detalja, asocijacijom običaja dviju kultura   te afektivnim efektom, paralela, kao figura opisa, ostvaruje se kao harmonična poetska  cjelina .    U sljedećem opisu najprije je predstavljena putopiščeva impresija, njegov pozi -  tivan stav prema onom što vidi na turskom izletištu, potom, vizualnoj slici putopisac  pridružuje sliku bosanskog teferiča:   Na mene su stoga osobito lijep utisak učinile mnoge manje i veće familije i družnice  što su se na ćilimima pod drvećem ili na ledinama krijepile: u mislima ja sam se tada  nalazio u našoj Bosni i sjećao se svijeh onijeh teferiča, sa kojima naši varošani u sve -  tačne dane brigu rastjeravaju .    (Risto Đ . B   esarović, U Carigradu )     636   U putopisu Alije Isakovića Evropski koktel najprije je dat detalj iz prostora strane   kulture, potom asocijacija na zavičaj i na kraju efekat putopiščevog emocionalnog reagi-  ranja iskazan ekspresivnom eksklamacijom:   Naime, kad sam se vraćao autobusom u Englesku kraj puta sam ugledao restoran, s  desne strane, i simaptičnu parolu: Putniče, ovo je posljednji restoran u Škotskoj! Stali  smo .    Tako u nas u Hercegovini vozači obavezno zaustavljaju autobuse pred svojim   “domaćim restoranima” .    Divota!   Putopisci često raspravljaju o jeziku, uspoređuju maternji jezik s jezikom druge kul -  ture .   Posebno su upečatljivi poetski pasaži u kojima se strana riječ javlja kao eufonični   rezime ili kao otisak utiska koji na putopisca-opažača ostavlja krajolik u kojem se našao:  Zagazili smo u debelo salo srednjoruske visije koja je samo malo preplašena nizija  .      Zapravo, lijevo i desno ušorene drvene kućice kolhozničke, limeni krovovi, izrezbareni  prozori, sitna dvorišta i krupna perad .    Zatim, zasebni bunari i zajedničko blato, dri-  jemež udruženih svinjskih leđa, čizme, okrugla lica i čiste mahrame  .    Djerjevnja .    Ni   jedna druga riječ ne može tako i toliko kazati o onome što gledam .    Meni je naša riječ   selo hrpa šćućurenih preplašenih kokošiju .    . .    (Alija Isaković, U Tostoja, doma)  Dakle, slike Drugoga koje se opisuju poetskim tipom vizure bivaju pokrenute cjeloku -  pnim putopiščevim psihološkim sklopom, njegovim opažanjem, sjećanjem, mišljenjem,  imaginacijom .    S tim u vezi se i putopiščev poetski izraz kreće od iskazivanja oduševlje -  nja, želje, očekivanja do razočarenja pojavnostima vezanim za drugo i drugačije  .    Tom   spoju deskriptivnog iskaza i emotivnog doživljaja odgovaraju na jezičkome planu kon -  kretni stilistički postupci te njihovi emocionalno-ekspresivni i konotativni efekti, koji,  kao sastavni elementi putopisnih poetskih uobličenja, otkrivaju one aspekte stvarnosti  drugih kultura koje izmiču putopisnoj faktografskoj deskripciji .   I   zvori   Isaković, Alija, ur .   (1973), Hodoljublje  . Iz  bor bosankohercegovačkog putopisa i građa za bibliogra-  fiju, 1842–1970 , Svjetlost, Sarajevo  Isaković, Alija, Ivan Lovrenović, ur .    (1984), Putopisi (izbor), Svjetlost, Sarajevo  Rizvanbegović, Fahrudin, ur .    (1997), Antologija bošnjačkog putopisa XX vijeka, Alef, Sarajevo   Literatura   Bagić, Krešimir (2011), “Opis, putopis, maštopis  .   Od figure do kulture – hipotipoza, topografija,   topotezija” .   Vijenac 448, preuzeto s interneta 10 .2 .2  012 .  D   uda, Dean (1995), “Figure u opisu prostora”, u: Benčić, Ž  .    – Fališevac, D .    ur .,    Tropi i figure, 427-  450, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb  Kovačević, Miloš (1998), “Hipotipoze u malim pjesmama Njegoševim”, u:  Stilske figure i književni   tekst, Trebnik, Beograd  Rečnik književnih termina (1985), Nolit, Beograd Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva , Matica hrvatska, Zagreb  Zima, Luka (1880), Figure u našem narodnom pjesništvu, JAZU, Zagreb   Bernisa Puriš: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovačkim putopisima     637       Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal:  Jezična obilježja novinarsko-publicističkog stila  u hrvatskim tiskanim informativnim medijima   Hrvatski standardni jezik, kao i ostali standardni jezici, nužno se raslojava na pojedine  funkcionalne stilove ne bi li, kao kohezijski jezični element između idioletski i idiomat -  ski razjedinjenih pripadnika određene jezične zajednice, zadovoljio raznovrsne potrebe  svojih govornika .    Hrvatska funkcionalna stilistika zasad razlikuje pet funkcionalnih sti -  lova (Silić 2000), od kojih je novinarsko-publicistički funkcionalni stil, kao dominantni  stil javne komunikacije, najčešći predložak jezičnih analiza hrvatskih jezikoslovaca, i  to prije svega zbog njegova izrazita utjecaja na jezičnu svijest i kulturu govornika hr -  vatskoga jezika  .    Osim novinsko-strukturalnih uzusa kojima podliježu različite forme   medijskoga diskursa, novinarsko-publicistički oblici razvijaju i specifičan odnos prema  standardnojezičnoj normi hrvatskoga jezika .    Iako je implicitnom normom određeno da   je jezik javne komunikacije, a samim time i medijskoga diskursa, standardni jezik, u  praksi se njegove norme često neopravdano krše, što se najčešće tumači nedovoljnom  jezičnom obrazovanošću autora medijskoga diskursa .      Ključne riječi: funkcionalna stilistika, novinarsko-publicistički stil, hrvatski standardni  jezik, razaranje standardne norme, jezik tiskanih informativnih oblika .      Language features of journalistic and publicizing forms in Croatian news media The Croatian standard language, like other standard languages, is being stratified out of  necessity into certain functional styles, so that it would act as a cohesive language ele -  ment between the idiomatically separated members of certain linguistic communities,  and would therefore satisfy various needs of its speakers .    For now, the Croatian functio-  nal stylistics recognizes five functional styles (Silić 2000), which consist of the journali -  stic and publicizing functional style, being the dominant style in public communication,  the most common linguistic model analysis of Croatian linguists primarily because of  its strong influence on the linguistic and cultural awareness of the Croatian language  speaker .    Besides the newspaper structural usages in which they are subject to in different   forms in media discourse, the journalistic and publicizing style has developed a specific  relationship toward the standard Croatian language norm  .    Although the implicit norm   determined that the language of public communication and thus the media discourse  is the standard language, in practice its norms are often unjustifiably violated, which  is then interpreted as an inadequate linguistic knowledge by the author of the media  discourse .   UDK: 811 .163 .42'27:316 .774  316   .  774:811   .  163   .  42'27     638   Key words: functional stylistics, journalistic and publicizing style, Croatian standard  language, destruction of standard norms, language for printed information .   U   vod  Uz znanstveni, administrativno-poslovni, književnoumjetnički i razgovorni stil, novi -  narsko-publicistički stil jedan je od načina kako funkcionira standardni jezik u široj  društvenoj zajednici .    Jedna od zadaća funkcionalne stilistike je opis pojedinih standar -  dnojezičnih podsustava, odnosno funkcionalnih stilova, pri čemu se uz njihove opise  nerijetko navode i odstupanja od uređene standardnojezične norme  .    Kada govorimo   o jezičnoj usklađenosti funkcionalnih stilova s nadređenom, standardnom normom,  onda su očekivanja u pojedinim funkcionalnim stilovima veća negoli u drugima  .    Dok   su razgovorni i književnoumjetnički stil u pravilu podložni opisima jezičnih/govor -  nih jedinica, preostala tri jezična podsustava uglavnom podliježu i opisima sustava, ali  i analizi njihova odnosa prema standardnojezičnoj normi hrvatskoga jezika  .1 Razloge   takva odnosa treba tražiti u usmjerenosti pojedinih stilova prema “javnosti”, odnosno  njihovoj javno-komunikacijskoj ulozi  .    Iako u Hrvatskoj nije eksplicitno utvrđeno koja   područja pripadaju domeni javne komunikacije, nedvojbeno je da je medijski diskurs,  baš kao i administrativno-poslovni te znanstveni i u širem i užem smislu 2 namijenjen   javnosti .   Upravo zbog potrebe da javnost u cijelosti razumije poruku koja je oblikova -  na (i usmenu i pismenu), ali i zbog jezično-obrazovne uloge koje imaju, usklađenost sa    1 Zbog prirodne otvorenosti prva dva stila prema raznim jezičnim varijetetima koji se u mnogočemu uda -  ljavaju od standardnojezičnoga idioma, u posljednje se vrijeme opravdano postavlja pitanje o potrebi rede -  finiranja područja tradicionalne funkcionalne stilistike  .    Brojna pretapanja i prožimanja stilskih značajki u   različitim funkcionalnim podstilovima te složen i slojevit odnos funkcionalnih stilova i standardnojezičnih  normi, smatra Lada Badurina, dovodi u pitanje “stabilnost uspostavljene mreže funkcionalnih stilova (…),  njezinu opravdanost, podjednako kao i čvrstu utemeljenost u jezičnoj stvarnosti” (Badurina 2007)  .    I književ-  noumjetnički i razgovorni stil nisu “ograničeni” standardnojezičnom normom  .    Prvi stil podrazumijeva jezik   književnosti u kojem jezične granice ne postoje, baš kao ni u razgovornom stilu koji je karakterističan stil  privatne (usmene, ali i pismene) komunikacije i ne podliježe nikakvim jezičnim ograničenjima osim onima  koje si sâm govornik postavi s obzirom na različite komunikacijske situacije u kojima se nalazi  .    Oba stila, da-  kle, pokazuju velik stupanj neovisnosti o normama standardnoga jezika (Silić 2006)  .    Ukoliko se kao kriterij   pri određivanju funkcionalnih stilova uzima “načelo standardnosti”, odnosno specifičan suodnos pojedinog  funkcionalnog stila i standardnojezičnih normi, onda upravo javnokomunikacijski funkcionalni stil ima  svoje najveće opravdanje .    Kao suprotnost “jeziku izravne neslužbene komunikacije koji postoji kao međusloj   između standardnog jezika i dijalekta” (Samardžija 2001:45), a koji je obuhvaćen razgovornim stilom, logično  bi bilo suprotstaviti jezik javne komunikacije koji bi bio određen i opisan određenim tipom službenoga stila  (s pripadajućim podstilovima), a u kojem bi se standardnojezične norme mogle realizirati u puno većoj mjeri  negoli u drugim funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnoga jezika i u čije bi se “strukture”, za razliku  od književnoumjetničkoga i razgovornoga stila “moglo intervenirati” (Badurina 2007)  .    Funkcionalno odre-  đenje polja javne komunikacije jasno će pokazati da je njegova ovisnost prema standardnojezičnoj normi,  upravo zbog njegove okrenutosti javnosti i sklonosti ka najvećem stupnju razumljivosti (i pismene i usmene),  veća negoli u drugih funkcionalnih stilova .  2 Vodeći se kriterijem javnosti komunikacije  i javnih uloga koje sudionici komunikacijskog procesa obnašaju,   Marina Kovačević i Lada Badurina razlikuju javni diskurs u užem smislu (jezik javne, društvene komunika-  cije) i javni diskurs u širem smislu (tzv  .    specijalizirani javni diskurs, znanstveni/akademski te primijenjeni/  stručni) .    Više u: Badurina, L ., M .    Kovačević, Raslojavanje jezične stvarnosti , Izdavački centar Rijeka, Rijeka,   2001 .  Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal: Jezična obilježja novinarsko-publicističkog stila  . . .     639   standardnojezičnom normom veća je u stilova namijenjenih javnosti negoli onih koji su  karakteristični za privatnu domenu komunikacije  .   Zanemarivanje značajki pojedino -  ga funkcionalnoga stila, u ovom slučaju novinarsko-publicističkoga, u praksi dovodi do  dvostrukog procesa: s jedne strane, novinarsko-publicistički stil sve više poprima obi -  lježja razgovornoga stila, što dovodi do postupnog napuštanja karakterističnih obilježja  pojedinoga stila3, a istovremeno neizravno utječe i na razgovorne jezične oblike, ali i na   standardni idiom .   Jezična analiza suvremenoga novinarskog diskursa pokazuje sve veću   tendenciju otklona od standardnojezičnih normi 4 i visok stupanj prijemljivosti raznim   razgovornim oblicima hrvatskoga jezika te nehrvatskim jezičnim/govornim osobitosti -  ma, pri čemu osobito prednjače razni oblici mrežne komunikacije  .    Iako novi oblici me-  dijske komunikacije diktiraju novu jezičnu (ne)kulturu i postaju sve češćim predmetom  lingvističkih analiza, još uvijek ne treba zanemariti i sveprisutan utjecaj tradicionalnih  medijskih oblika (tisak, radio, TV) na jezičnu svijest i kulturu čitatelja, odnosno sluša -  telja .    U kontekstu standardizacije i učvršćivanja standardnojezičnog idioma kao zajed -  ničkog jezičnog koda dijalektalno razjedinjenih govornika hrvatskoga jezika u prošlosti  je upravo tisak bio ključni integracijski čimbenik, promoviravši standardni jezik kao  nadjezičnu kategoriju i omogućivši njegovu prostornu disperziju na cjelokupno područje  hrvatske jezične zajednice, koja je u prošlosti, osim politički, ekonomski i geografski, i  jezično neujedinjena .   1   . Anglizacija hrvatskoga jezičnog korpusa  Analiza jezika medija podrazumijeva različite polazne osnove odnosno interpretacij -  ske ili analitičke korpuse  .    Pojavne oblike jezika tiskanih medija primarno analiziramo   i interpretiramo u odnosu na ortografsku, gramatičku i leksičku standardnojezičnu  normu (naravno ako se usuglasimo da je upravo standardni idiom, kao kohezijski ele -  ment između idiomatski različitih članova pojedinog kolektiva okupljenih u određenu  državnu zajednicu, onaj idiom koji jedini može zadovoljiti zahtjeve javne komunikacije  čijoj domeni pripada i novinarsko-publicistički stil)  .    Zbog sve većeg utjecaja engleskog   jezika na hrvatski jezik, osobito na leksičkoj razini, veća pozornost posvećuje se analizi  leksičkog sloja, pri čemu se često zanemaruju nepotrebna razaranja i napuštanja pravo -  pisnih, fonetsko-fonoloških ili semantičkih obilježja standardnoga jezika  .    Na “sužavanje   normativnosti” (Silić 2006) svakako je utjecao opći proces globalizacije koji je zahvatio i  hrvatsko društvo bitno promijenivši jezični (pisani/govoreni) iskaz osobito u kontekstu  novinarsko-publicističkoga diskursa, dovodeći do njegove sve očitije internacionalizaci -  je .    Upravo su razni medijski komunikacijski kanali odigrali posredničku ulogu između   engleskoga jezika, kao dominantnog komunikacijskog koda globaliziranoga svijeta, i  primatelja poruke koju su ti isti mediji odašiljali recipijentima hrvatskoga jezičnog i go -  vornog područja, ne vodeći pritom računa o potrebi usklađivanja poruke sa zahtjevima    3 U odnosu na jezičnu normu pojedinim novinskim oblicima dopuštena je veća sloboda  .   Veći stupanj obve-  zatnosti prisutan je u tzv .   strožim novinskim formama informativnog karaktera, poput vijesti ili izvješća, pa   se od njih očekuje i veći stupanj standardnojezične obvezatnosti .      4 Analiza jezika informativnih tiskanih oblika u: Sapunar Knežević, A  ., M .   Togonal, “Jezik i mediji .   Trebaju   li mediji biti čuvari hrvatskoga standardnog jezika?”, Peti hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova V  .,   Z  bornik radova s Petoga hrvatskog slavističkog kongresa održanog u Rijeci od 7  .    do 10 .    rujna 2010 ., R   ijeka,   2012 .     640   hrvatske standardne norme  .   Na taj su način autori novinarsko-publicističkog diskursa   izravno poticali tzv  .   anglizaciju5 hrvatskoga jezičnog korpusa koja se ne očituje samo na   leksičkoj razini, već i na gramatičkoj, morfološkoj, semantičkoj, ali i pravopisnoj razini  .     Svi novinarski oblici, pa tako i informativni, od kojih se očekuje najveći stupanj razu -  mljivosti i točnosti, od nadnaslova, naslova do podnaslova te samog teksta, zasićeni su  raznim oblicima stranih, najčešće engleskih riječi .    Vezano uz utjecaj engleskog jezika na   hrvatski jezik, sve češća pojava u hrvatskom jeziku jest i njegova hibridizacija (miješanje  domaćih i stranih jezičnih elemenata) koja se u praksi najčešće manifestira u tzv  .    juk-  stapoziciji odnosno neprirodnom sintaktičkom slijedu ( internet stranica, internet ban -  karstvo, kontakt program, trač rubrika, Ledo proizvod, Mercator centar, Atlantic grupa ,   VIP gosti, MAXtv priključak , HT dionice, EU članice, BDP rast, IT inženjeri, IT certifikat,   e-generacija, MMF prijetnja, on-line anketa, gay brak, talent show, body tehnika, warm  up duet, outlet cijene, o ff shore tvrtke, de lux paketi, crossover rat, masters studij i sl  .    )6 .   P  rva imenica u slijedu najčešće je strana riječ ili kratica iza koje potom slijedi hrvatska   imenica(e) .    Ovo su neki primjeri iz hrvatskoga tiska:  “Čak 87 posto od 450 IT tvrtki upozorava da već sada imamo manjak dobrog IT ka -  dra” (JL, 24 .    svibnja 2010 .)   ; “Autori su pristali na kompromis, dodajući da se na njihovim   web stranicama može pogledati strip u originalu .” (   JL, 14 .    lipnja 2010 .)   ; “Ježićeva tvrtka   i dvije MOL-ove off shore kompanije s Cipra kao pokriće za transfer novca, navodi tuži-  teljstvo, zaključile su dva ugovora o pružanju savjetodavnih usluga  .    (JL, 24  .    i 25 .    lipnja   2011 .)   ; “Za korištenje automobila članovi share obitelji plaćat će samo do četiri kune po   kilometru” (JL, 3 .    svibnja 2010 .) i d   r .      2. Otklon od pravopisne i gramatičke norme hrvatskoga standardnog jezika Iako su, upravo zbog spomenutog utjecaja engleskog jezika i njegova nekritičkog i ne -  potrebnog korištenja u raznim oblicima novinarsko-publicističkog diskursa, najočitiji  primjeri razaranja standardne norme, a potom i njihove jezične analize, upravo na lek -  sičkoj razini, nefunkcionalno razaranje jezične norme u publicističkom diskursu oči -  tuje se na svim normativnim razinama i nije isključiv rezultat utjecaja engleskog jezika  i njegovih posebnosti  .    Paušalno je i neutemeljeno mišljenje da je upravo engleski jezik   najviše doprinio demokratizaciji i liberalizaciji jezika novinarsko-publicističkog stila: on  je u jednakoj ili čak većoj mjeri rezultat utjecaja raznih obilježja nestandardnih idioma  hrvatskoga jezika te raznih oblika razgovornoga jezika karakterističnih za privatnu ko -  munikaciju .    Takvo stajalište zorno potvrđuju primjeri odstupanja od standardnojezič -  ne norme u tiskanim medijima informativnog karaktera, od kojih se očekuje najveći  stupanj “standardiziranosti” .    Riječ je o primjerima u kojima se normativni priručnici   različitih autora ne razilaze u mišljenjima, dakle u kojima se ne može primijeniti načelo    5 Anglizmi i engleske riječi posljednjih su godina preplavile publicistički diskurs i u pisanim i u elektronič -  kim medijima .   Strane se riječi (najviše engleske) u hrvatski jezik uglavnom prenose potpuno neprilagođene .     Upravo se mediji ističu kao ključni čimbenik popularizacije anglizama i engleskih riječi  .    Kada je god moguće,   dakle kada postoji adekvatan hrvatski leksem, strani se izraz treba mijenjati domaćim  .    Ukoliko se rabi strana   riječ, potrebno ju je u tekstu istaknuti drugačijim pismom – kurzivom, što u pravilu hrvatski novinari, a i  lektori ne čine .  6 O hibridizaciji hrvatskoga jezika i jukstapoziciji vidi u: Horvat, Marijana, Barbara Štebih-Golub, “Posljedice   internacionalizacije u hrvatskome jeziku”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010 .   Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal: Jezična obilježja novinarsko-publicističkog stila  . . .     641   ili-ili kao opravdanje za priklanjanje određenim pravopisnim i gramatičkim rješenjima,   već su rezultat nepoznavanja određene jezične problematike .   Izdvojili smo nekoliko naj-  učestalijih primjera:  2.1. Veliko i malo početno slovo: “Brani li Sveta stolica  Inkviziciju ?” (JL, 17 .    svibnja   2010 .)   ; “Letitia A  .    Long izabrana je jučer za šeficu američke obavještajne agencije koja   se bavi prikupljanjem i analizom satelitskih snimaka  .” (   JL, 10 .    kolovoza 2010 .)   ; “Prema   meggleovim već uhodanim navikama…” (VL, 10  .    listopada 2010  .)   ; “Četvorica radnika   odlučila su prestati s gladovanjem iako im je predstavnik Grada, većinskog vlasnika,  obećao jedino sjednicu Gradskog vijeća na kojoj će biti predloženo da se smijene pred -  stavnici Grada u upravnom vijeću DES-a .” (   VL, 6 .    kolovoza 2010 .)   , “Ludbreško svetište   priprema se za papin dolazak iduće godine” (VL, 6  .    kolovoza 2010 .)   ; “Protiv Hadezeova   gradonačelnika Barišića podignute dvije prijave USKOK-u”; “Hrvatsko će gospodarstvo  imati više koristi od ulaska u Europsku Uniju , nego što bi imalo da ostane izvan nje  .” (   JL,   24 .    i 25 .    lipnja 2011 .)   2.   2. Sklonidba složenih kratica 7: “Sa 83 zastupnika koja su je podupirala, u posljed-  njih godinu dana J .   Kosor ostala je bez potpore njih troje, dva iz HSLS-a i jedan iz HSU  .”  ;   (VL, 11 .    srpnja 2010 .)   ; “Centar će osigurati gradnju novih 17 000 četvornih metara te iz   fondova EU povući 39 milijuna eura  .”    (VL, 9 .    listopada 2010  .)   ; “Kusić je, čini se, ostao   jedini kandidat koji bi mogao zamijeniti predsjednika HAZU  Milana Moguša  .” (   VL,   12 .    srpnja 2010 .)   ; “Ako želite gledati izvan područja kabinskog prikaznika HUD  (Head-  Up Display), informacija se odmah prikazuje na kacigi (…)” (VL, 8  .    8 .    2010 .)   ; “Marija   Tufeklić, ravnateljica SAFU, podsjeća da se na prošli natječaj prijavilo oko osamdeset   poduzetnika .” (   VL, 27 .    prosinca 2011 .)  2   .3. Sklonidba i uporaba brojeva i brojevnih riječi 8: “Shinawatra je svoje veliko bo -  gatstvo izgradio 80-tih  godina na telekomunikacijama  .” (  JL, 18 .   ožujka 1010  .)  ; “Iz svog   bogatog životopisa za ovu priliku izdvajam tek nekoliko priznanja koja sam kao “šteto -  čina” dobio tih 90-tih  u SSD-u  .” (   VL, 6 .    kolovoza 2010 .)   ; “Jadranka Kosor ostala je bez   potpore njih troje  (zastupnika, n .    a .)   , dva iz HSLS-a i jedan  iz HSU  .” (   VL, 11 .    srpnja 2010 .)  2   .4. Sklonidba stranih antroponima i toponima 9: “Uliks” James Joycea , veliki ro -  man XX .   stoljeća, ujedno je i jedan od najzabranjivanijih romana suvremene ere  .”  ; (…)   Počasni građanin Lousville-a , Odlukom njegova gradonačelnika Jerry  E .    Abramson-a,   Član Počasnoga reda Pukovnika Kentucky-a, Odlukom guvernera Paul  E .    Patton-a (…)”   (VL, 6 .    kolovoza 2010 .)   7 U novinskim člancima složene se kratice često ne sklanjaju, iako ne spadaju u skupinu iznimaka, poput,   primjerice, RH i BiH .   Osobito je primjetno da se kratica za Europsku uniju, koja se danas iznimno često rabi   u medijima, u nekim tekstovima istih novina sklanja, dok se u drugima ne sklanja  .    Upravo zbog takvih nedo-  sljednosti, osim jezičnoga obrazovanja novinara, nužna su i stalna jezična usavršavanja lektora .  8 U razgovornome stilu hrvatskoga jezika vrlo često se ne sklanjaju glavni brojevi koji bi trebali  .   Osobito se to   odnosi na sklonidbu broja dva, a rjeđe na brojeve 1, 3 i 4  .   Pod utjecajem razgovornoga jezika isti se model pri -  mjenjuje i u novinarsko-publicističkim tekstovima .    Isto je tako često pogrešno isticanje nastavka u sklonidbi   pridjeva nastalih od brojeva kada se pišu brojevno: 80-tih, 90-tih umjesto 80-ih i 90-ih i dr .  9 Strane vlastite imenice moraju se prilagoditi hrvatskom sklonidbenom i tvorbenom sustavu  .   Izvorno se   pišu do morfemske granice, a kojoj će hrvatskoj sklonidbi pripasti ovisi o izgovornom obliku pojedine strane  riječi .    U praksi se često sklanja samo strano prezime, a ime ostaje nepromijenjeno, u nominativu (kao u na-  vedenom primjeru) .    U sklonidbi stranih riječi gramatički se nastavak, odnosno sufiks spojnicom ne odvaja   od osnove, tj .    korijena riječi .     642   2.5. Uporaba leksema par 10: “Pet prolaznika ustreptalo je čitalo svoje tekstove dok   se par metara dalje Zagreb klanjao njemačkoj književnoj zvijezdi Clemensu Meyeru  .”   (   JL, 26 .    svibnja 2010 .)   ; “Vrhunac propagande u Hrvatskoj bilo je kada se prije par godina   tražilo (…)” (JL, 10 .    kolovoza 2010 .)   ; “Kompanija u par sati ostala bez 4 milijarde dolara   (JL, 18 .    siječnja 2012 .)  2   .6. Pisanje rečeničnih znakova 11: “Šef HDZ-a bio je potpuno izbezumljen svime   što se događalo u tom resoru a Europska unija to mu je redovito nabijala na nos  .” (  JL, 7 .     svibnja 2010 .)   ; “Činjenica jest da nije vjerovao HDZ-u i da je, svakako, po svom svjeto -  nazoru bliži SDP-u ali javno to nikad nije pokazao .” (   JL, 7 .    svibnja 2010 .)   ; ‘Nema gašenja   požara dok ja to ne zapovjedim  .’12 (JL, 10 .   kolovoza 2010 .)  ; “Sklon sam vjerovati da nje -  gov odlazak nije tako slučajno iskorištena prilika već dugo planirani postupak  .” (  JL, 7 .     svibnja 2010 .)   ; “Ako se bavite politikom velika je vjerojatnost da ćete svoj godišnji odmor   provesti na Braču .” (   JL, 10 .    kolovoza 2010 .)   ; “Ako ste umorni i rastreseni provjerite status   hormona” (VL, 27 .    prosinca 2011 .)  2   .7.  Alternacija ije/je/e/i: “Kada se budu sastali u Sarajevu slijedeći tjedan , ministri   neće moći svojim kolegama iz regije Zapadnog Balkana ponuditi nikakvu prekretnicu  u procesu širenja .” (   JL, 23 .    svibnja 2010 .)   ; “Shvatili smo da ono najvrijednije  u što čovjek   može ulagati jesu djeca .    (JL, 24 .    svibnja 2010 .)   ; “Cameron je pobijednik, no nema većinu   u parlamentu .” (   JL, 7 .    svibnja 2010  .)   ; “Odlazili su ministri, oni su svi povjest  .” (   JL, 18 .      kolovoza 2010 .)  2   .8. Uporaba prijedloga s/sa13: “Zbog nevremena, koje je u noći sa 5 .   na 6 .   kolovoza   zahvatilo otok Olib, u tamošnjoj luci došlo je do havarije jedne austrijske i četiri talijan -  ske jedrilice .” (   JL, 10 .    kolovoza 2010 .)   ; “Došao sa 35 .0   00 eura i registrirao tvrtku za uvoz,   izvoz, savjete i trgovinu  .” (   JL, 16 .    rujna 2010 .)   ; “Sa 56,6 posto radno sposobnog stanov -  ništva na dnu smo ljestvice sadašnjih i budućih članica  .” (   JL, 10 .    kolovoza 2010 .)   ; “Sa 20   tona željeza zalijeću se u vatru  .” (   VL, 8 .    kolovoza 2010 .)   ; “Stoga su jučer kod Državnog   izbornog povjerenstva pokrenuli postupak skidanja Habuša sa njihove liste  za III .    izbor-  nu jedinicu .” (   VL, 16 .    studenoga 2011  .)   ; “I dok su video poruke sa političarima  koji se   obraćaju narodu i objašnjavaju (…)” (VL, 14 .    siječnja 2012 .)   10 Leksem “par” vrlo često se koristi uz imenice koje ne dolaze u parovima, i to u svim stilovima hrvatskoga   jezika .   Imenica par isključivo se koristi uz imenice koje označavaju par nečega: par hlača, par cipela, muško-  ženski par i slično    .  11 Uporaba interpunkcijskih znakova ili rečeničnih znakova jasno je opisana u pravopisnim priručnicima  .     Analizom novinskih članaka osobito su vidljiva odstupanja u pisanju zareza te polunavodnika .   Zarez se vrlo   često ne stavlja u nezavisnosloženim suprotnim rečenicama, ali se stavlja u zavisnosloženim sastavnim re -  čenicama osobito ispred veznika “te”  .    Isto se tako zarez često ispušta u zavisnosloženim rečenicama koje   počinju zavisnom surečenicom, u tzv .    inverzijskim rečenicama .  12 Analizom novinskih članaka može se utvrditi vidljiva tendencija stavljanja polunavodnika na mjesto na   kojem bi u tekstu trebali stajati navodnici .   Najčešće je to u situacijama kada se navodi nečija misao ili njezin   dio, kada se navodi naslov kakve knjige ili kada se koristi riječ u njezinom prenesenom značenju .    Navodnike   zamjenjujemo polunavodnicima u situacijama kada se unutar citiranog teksta nešto navodi  .    Primjerice, u   novinskom naslovu Nema gašenja požara dok ja ne zapovjedim naslov je trebao biti u navodnicima jer je riječ  o dijelu citiranog iskaza .  13 Prijedlog  sa piše se ispred riječi koje počinju tjesnačnicima s, z, š, ž ili suglasničkim skupovima teškim za   izgovor: ps, pš, ks, mn, str i slično   .   Prijedlog sa dolazi i onda ako iza njega slijedi samo jedan glas  .   U ostalim   se situacijama piše prijedlog s .   Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal: Jezična obilježja novinarsko-publicističkog stila  . . .     643   2.9. Uporaba imenice put u priložnoj službi 14: “Erste banka prva je banka u Hrvat -  skoj koja je svojim korisnicima omogućila kupovinu i plaćanje putem interneta , kao i   podizanje veće količine gotovine na bankomatima uz mogućnost odabira broja putem    kojih će se ta gotovina isplaćivati .” (   JL, 18 .    kolovoza 2010 .)   ; “U Merkur osiguranju omo-  gućavaju osiguranje stana ili kuće i putem interneta .” (   JL, 26 .    svibnja 2010 .)   ; “Tuđmanov   me je režim putem medija  optužio da sam američki špijun, mason  .”    (VL, 6 .    kolovoza   2010 .)   ; “Cilj je putem djece  promovirati Republiku Hrvatsku i njene prirodne ljepote  .      (VL, 6 .    kolovoza 2010  .)   ; “(…) HGK je i članica Eurochambresa te putem ureda  u Bru -  xellesu aktivno sudjeluje u radu Udruženja (…) .” (  JL, 9 .    studenoga 2011 .)  2   .10. Uporaba imenice polovina 15: “Specijalitet ovog studija bit će kolegij koji će od   iduće godine obrađivati umjetnost druge polovine  20 .   stoljeća .” (  JL, 24 .   svibnja 2010  .)  ;   “(…) Gubitak prometa za kioske i male trgovce mogao bi iznositi oko pola milijarde  kuna, zbog čega bi polovina njih mogla završiti u bankrotu .    (JL, 14 .    travnja 2010 .)  2   .11.  Uporaba leksema koji pripadaju razgovornom stilu hrvatskoga jezika: “Ponu -  de frcaju! MMF nudi Brownu plaću od gotovo 300 tisuća funti  .” (   JL, 24 .    svibnja 2010 .)   ;   “Novi Microsoftov Kin mobitel od ponedjeljka je dostupan na američkom tržištu, a su -  deći prema njegovim karakteristikama očito je riječ o mobitelu na kojeg će se nakačiti    populacija do 25 godina .” (   JL, 14 .    travnja 2010 .)   ; “Spiskali milijune od školarina za stolice   u novoj knjižnici .” (   JL, 10 .    travnja 2010 .)   ; “West Ham čeka Zolin kiks i vabi Slavena Bili-  ća .”    (JL, 9 .    ožujka 2010 .)   ; “Miks različitih tehnika” (VL, 8 .    kolovoza 2010 .)   ; “Habuš izletio   s liste za Sabor” (VL, 16  .    studenoga 2011 .)   ; “Glavno da maznemo  Inter, a meni što Bog da”   (JL, 17 .    svibnja 2010 .)   ; “Predstava za petaše jer oni stariji već kuže  stvar” (JL, 19 .    siječnja   2012 .) i b   rojni drugi nepravilni pravopisni, gramatički, fonetsko-fonološki i stilski oblici  .  I   z navedenih primjera (a naveden je tek manji dio primjera u kojima se u pisanim   medijima odstupa od standardnojezične norme) može se vidjeti da njihova nepravilna  uporaba u odnosu na kodificirani oblik nije u funkciji jezične kreativnosti na koju se pri  oblikovanju teksta pozivaju neki autori publicističkoga diskursa, tumačeći pokušaj ure -  đivanja (i eventualne institucionalizacije) i dotjerivanja jezika javne komunikacije pre -  tjeranim i nepotrebnim purističkim djelovanjem, pa čak i nacionalističkim pobudama, a  ne zaštitom i očuvanjem hrvatskoga standardnoga jezika kako od stranih utjecaja tako i  od domaćih, nestandardnih jezično-govornih pojavnih oblika .   Z   aključak  S obzirom na utvrđen visok stupanj jezično-obrazovne uloge, ali i potrebe da dopre do  recipijenata svih obrazovnih, ekonomskih i dobnih struktura, razni oblici medijskoga  diskursa trebali bi u najvećoj mjeri biti usklađeni sa zahtjevima normi standardnoga  jezika te ne bi smjeli sužavati normativnost jezika .    Jezik je dio kulturnoga identiteta sva-  koga naroda i, iako je živa tvorevina i podložan raznim mijenama, zadaća je njegovih  govornika, osobito onih koji obnašaju određene javne uloge, njegovati dotjerani i uređe-  ni jezični stil .    U tom kontekstu osobito je važna uloga autora novinarsko-publicističkoga   diskursa koji načinom kako jezično oblikuju poruku utječu i na šire jezične “trendove”  .       14 Sintagme putem medija, putem interneta, putem djece  i slično bolje je zamijeniti imenicom u instrumentalu   ili kojem drugom kosom padežu .     15 U navedenim je primjerima imenicu polovina bolje zamijeniti imenicom polovica .     644   Zbog svoje rasprostranjenosti i pristupačnosti, upravo su mediji najjači i najutjecajniji  oblikovatelji jezične kulture i svijesti pripadnika određene jezične zajednice  .   Svjesne je-  zično-obrazovnog utjecaja medija, ali i ostalih javno-komunikacijskih domena, neke su  zemlje institucionalizirale jezik javne komunikacije u obliku uredaba, propisa i zakona,  ne bi li i na taj način pripomogle uređenijem javnom komuniciranju  .    Primjeri koji su   navedeni u radu pokazuju tek manji dio problema koji se, s jezičnoga aspekta, javlja u  novinarsko-publicističkom stilu, međutim istovremeno zorno prikazuje smjer kojim se  kreće jezična kultura javne komunikacije u Hrvatskoj .   L   iteratura   Babić, Stjepan, Božidar Finka, Milan Moguš (2000), Hrvatski pravopis , Školska knjiga, Zagreb   Badurina, Lada (2001), “Hrvatski jezik kao jezik javne komunikacije”, Dometi , god 11/2001, br  .     1-4, blok Hrvatski jezik na pragu 21 .    stoljeća (ur .    M .    Samardžija), 57-62 .  B   adurina, Lada (2007), “Jezično raslojavanje i tipovi diskursa”, u: Jezik književnosti i književni   ideologemi , Zbornik radova 35  .    seminara Zagrebačke slavističke škole, ur  .    Krešimir Bagić,   Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 11-20 .  B   adurina, Lada, Marina Kovačević (2001), Raslojavanje jezične stvarnosti , Izdavački centar Rije-  ka, Rijeka  Brozović, Dalibor (1970), Standardni jezik , Matica hrvatska, Zagreb  Horvat, Marijana, Barbara Štebih-Golub (2010), “Posljedice internacionalizacije u hrvatskome   jeziku”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje , Zagreb  Hudeček, Lada, Milica Mihaljević (2009), Jezik medija, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb  Katičić, Radoslav (1992), Novi jezikoslovni ogledi , Školska knjiga, Zagreb  Samardžija, Marko (2002), “Hrvatski jezik u vrijeme globalizacije”, Riječki filološki dani, knj .    IV,   Rijeka, 435-438    .  S   amardžija, Marko (1999), “Norme i najnovije promjene u hrvatskome jeziku”, Zaprešićki godiš-  njak 1998 ., M   atica hrvatska Zaprešić, 327-340 .  S   apunar Knežević, Andrea, Marijana Togonal (2012) “Jezik i mediji  .    Trebaju li mediji biti čuvari   hrvatskoga standardnog jezika?” (2012), Peti hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova  V ., Z   bornik radova s Petoga hrvatskog slavističkog kongresa održanog u Rijeci od 7  .    do 10 .      rujna 2010 ., R   ijeka  Silić, Josip (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika , Disput, Zagreb  Škiljan, Dubravko (2000), Javni jezik, Biblioteka Elekta, Zagreb   Andrea Sapunar Knežević i Marijana Togonal: Jezična obilježja novinarsko-publicističkog stila  . . .     645       Марина Спасојевић и Марија Милосављевић- -Тодоровић: Граматичка структура исказа у  огласима продаје на српском језику  на интернету   У раду се са граматичког аспекта анализира текстовна форма малих огласа про -  даје на српском језику на интернету, као новој врсти медија (на примерима са  сајта за лицитацијску продају Л имундо) .    Посматрају се реченице са становишта   комуникативне функције, затим реченична структура (реченична конструкција,  врсте зависних реченица, кондензација итд  .)   , као и заступљеност неких морфо -  синтаксичких карактеристика (пасив и сл  .) .    Циљ је да се покаже да промена медија   оглашавања утиче на промену језичких карактеристика малих огласа продаје, те  се раније кратки и сажети огласи почињу реализовати и као сложене и развијене  форме (по угледу на комерцијални рекламни оглас) .   К   ључне речи: огласи, мали огласи продаје, интернет, исказ, језичка средства .   G   rammar Structure of Statements in Discourse of Internet Advertising   in the Serbian Language  With growing popularity and availability of electronic media in last few years, internet  is more often used for advertising, which led to the creation of specialized sites for sho -  pping and auctions .    Users of these sites are allowed to create their own advertisements   with no limitations in terms of language, and to present information on object they are  selling by photographs and video clips .    All this made specific discourse with elements of   newspaper advertising, but in language sense shows certain modifications .  I   n this paper we will analyze grammar structure of statements, sentence constructi -  ons and types of sentence structures, use of personal verb forms and passive and choice  of lexical material, all based on advertisements published on site Limundo  .    The goal is   to determine how much information presented by picture affects language structure of  advertisements on the internet .   K   ey words: advertisements, small sale advertisements, the internet, statement, language   means .   UDK: 811 .163 .41'27: 004 .738 .5     646   1. Оглас представља надређен појам за разне врсте јавних објава са различитим   циљевима   .  Уз  имајући у обзир лексикографске дефиниције из језичких, енцикло -  педијских и терминолошких речника, Вера Васић (1995:15) закључује да је оглас  “у најопштијем смислу службена или приватна, најчешће медијем посредована  и плаћена писмена или усмена вербална, те ликовна па чак и утврђена и препо -  знатљива амблемска објава, углавном именованог адресанта упућена по прави -  лу непознатом и неодређеном адресату, чији се садржај може свести на понуду  или давање односно потражњу различитих производа, услуга или информација” .      Према чиниоцима ове дефиниције, запажа се да се оглас може разматрати са ста -  новишта комуникације (порука, пошиљалац, прималац, медиј), економије (и уже,  маркетинга) (потражња, понуда, пласман), социологије и психологије (адресат,  адресант, производ/услуга/информација која се нуди), естетике (визуелни изглед,  комбиновање вербалног и графичког материјала) итд  ., а   ли и лингвистике с обзи -  ром на чињеницу да се намера оглашивача (да некога обавести о нечему, убеди у  нешто и сл .) о   стварује пре свега вербалним кодом  .    Такође, из наведене дефиниције   произлази да је могуће направити различите типологије и класификације огла -  са: (а) на основу садржаја издвајају се службени и приватни огласи, (б) на основу  предмета, на пример, књижевни огласи (објављенија), комерцијални (рекламни)  огласи, мали огласи 1 (купопродајни, женидбено-удадбени, личне вести, сталеш -  ке вести итд .)  , (в) према медијуму новински, радијски, телевизијски, улични итд  .2   (Васић 1995:15-16)  .  1.   1. Предмет досадашњих лингвистичких истраживања углавном су били ре-  кламни огласи    .3 О језику рекламних новинских огласа на српскохрватском језич-  ком материјалу (од 19 .   до претпоследње деценије 20  .   века) са позиција контексту -  алне лингвистике најопсежније је писала Вера Васић (1995)  .    У новије време честа   су и истраживања мањег обима у којима се пажња поклања стратегијама употребе  језичких средстава 4 у циљу убеђивања потрошача (уп .   нпр .   Вулетић 1988; Силаш-  ки 2009, Гјуран-Цоха, Павловић 2009), па се чак говори и о утицају рекламе на но-  вински подстил (Милановић 2005) .    1  У Речнику САН У (16  .   том, под оглас) наводи се да су мали огласи “рубрика у новинама или део   рекламне емисије и сл  .   у којем се објављују кратка обавештења”  .   Они су специфични по томе што је   предмет понуде појединачан, ограничен, за разлику од рекламних огласа, код којих је број примерака  понуде неограничен; друго је што се ови огласи не понављају или се ограничено понављају, док се  рекламни огласи понављају дужи временски период; код малог огласа прималац поруке може бити и  оглашивач огласа супротног значења (Васић 1995:33) .  2  Овакав приступ типологији и класификацији огласа погодан је према критеријумима који су   релевантни за лингвистичка истраживања, док се, рецимо, врсте огласа другачије поимају са  становишта економије и маркетинга (уп .    Џефкинс 2003)  .  3 То важи и за инострану лингвистику (уп .   Банковић 2011:312) .  4  О томе да се језик у рекламама реализује на специфичан начин сведочи чињеница да се оне   не могу лако лоцирати у систему функционалних стилова  .   Тако их, с једне стране, М  .   Катнић-  Бакаршић (1999:71-73) сматра секундарним стилом, а Б  .    Тошовић (2002:304) међустилом (између   административног и публицистичког)  .    Рекламни дискурс В  .    Васић (1995:30) види као преплитање   регистара (административног, стручних, разговорног, поетског итд  .) .    Такође, она истиче да   функционалностилска припадност новинских текстова зависи пре свега од предмета поруке, али и од  оглашивача .    Једино М .    Чаркић (2002:204) рекламе недвосмислено сврстава у административни стил  .   МАРИНА  СПАСОЈ ЕВИЋ     И    МАРИЈА  МИ ЛОСАВЉ ЕВИЋ -ТОДОРОВИЋ :    ГРАМАТИЧКА    СТР УКТ УРА    ИСКАЗА  . . .     647   1.2. Међутим, поред рекламних огласа, пажњу свакако заслужују и друге вр -  сте огласа5 као специфичне врсте језичке реализације  .   Тако је, на пример, Ј  .   Јова-  новић (2010:151-152) пажњу посветила синтаксичком устројству малих огласа ана-  лизирајући однос реченичне структуре (кратке исказне предикативне структуре,  реченица једночлана, вишечлана и разграната, разне врсте сложених реченица  итд .) и в   рсте текста у новинама према позицији и рубрици (прва страна, културна   страна, спортска страна, огласна страна) .      1.3. Предмет нашег истраживања јесте један подтип малих огласа, огласи по -  нуде, и то продаје, али у специфичном медију реализације – на интернету  .    Наи-  ме, последњих година, с обзиром на популарност и доступност електронских ме -  дија, интернет се све чешће користи и за директно оглашавање, те настају сајтови  специјализовани за електронску трговину . К   орисницима ових сајтова омогућено   је да сами бесплатно креирају своје огласе, нема просторних ни језичких огра -  ничења, а доступно им је и преношење информација о предмету аукције и по -  стављањем фото и видео записа .    Захваљујући новом медију комуникације настаје   специфична текстовна форма која има карактеристике новинског малог огла -  са (краткоћа, шематизованост, елиптичност, кондензација итд  .)   , али у језичком   смислу показује и извесне модификације .6   1.4. Наша пажња ће бити усмерена на анализу граматичке структуре исказа,   пре свега реченичне конструкције и типова реченичних структура, као и одређе -  них морфолошких облика карактеристичних за ову врсту текста  .    Истраживање   смо засновали на грађи ексцерпираној са интернет сајта  Лимундо од децембра 2010  .      до априла 2011 .    године .    Корпус од сто педесет огласа формиран је коришћењем ме -  тоде случајног узорка .    С обзиром на то да се код корисника овог сајта испољава ви -  сок степен немара и непоседовања језичке и правописне културе, што, нажалост,  постаје манир електронске комуникације, одсуство интерпункције умногоме оте-  жава сегментацију исказа (в  .    Радић-Бојанић 2007:44-54, Милосављевић-Тодоро -  вић, Спасојевић 2012:т .    2 .2 .2   ) .   2. Н   ајпре ћемо анализирати употребу реченица са становишта њихове комуника-  тивне функције, односно комуникативног циља  . Н   аиме, традиционални новин-  ски мали огласи теже краткоћи, па је њихова синтакса сасвим сведена, а комуни -  кативна функција усмерена пре свега на обавештење (Јовановић 2010:151-152)  .    С   друге стране, у тексту интернет огласа уочава се коришћење не само обавештајних  већ и других врста комуникативних реченица  .    Самим тим, у њима је употреба   свих осталих врста реченица, изузев обавештајних, крајње редукована .  2   .1. Обавештајне реченице су у огласима на интернету веома фреквентне с   обзиром на чињеницу да је предмет комуникације понуда одређених добара и  услови њихове куповине и продаје  .    Овом врстом реченица оглашивачи пружају   заинтересованим купцима пре свега информације о томе шта нуде (1), дају опис    5 Говорећи о функционалном раслојавању с обзиром на тему или садржину предмета поруке, М  .   Ра-  довановић (1986:175) наводи да се, на пример, у оквиру новинарског дисциплинарног стила различи-  тим стилом пишу прилози о шаху, спољној или унутрашњој политици  .    . ., з   атим рекламе, временске   прогнозе, некролози, огласна обавештења итд .    (истицање наше) .  6 В .   Васић (1995:21) истиче да, уколико дође до промене једног од огласних параметара, долази и до   промене других будући да су они у међузависном односу .     648   понуђеног предмета (2), прецизирају услове купопродајних трансакција (3), под -  стичу даљу комуникацију (4) и сл .   (   1) Aparat za kuvanje vode zapremine 1  .7   l .7  (2) Izuzetno kvalitetna, samolepljiva fluoroscentno žuta traka (cat eye)  .   Širine 5cm .     […] Traka se uglavnom lepi sa strane i pozadi vozila radi označavanja gabarita .  (   3) Saljem aksom placanje pouzecem bez kutije .  (   4) Замолила бих вас да ме контактирате пре давања оцене ако постоји неки   проблем како би исти решили на обострано задовољство  .   2.   2.  У циљу што успешнијег убеђивања могућих купаца, оглашивачи   прибегавају и експресивном исказивању реченичног садржаја, те приликом  навођења карактеристика предмета срећемо и узвичне реченице без видљивих  лексичко-граматичких обележја експресивности .    Наиме, њих карактерише форма   обавештајне реченице и интерпункцијски маркер у виду узвичника (5-7)  .     У форми   узвичне реченице, тј .    са знацима узвика, дају се и обавештења у којима се нешто   наглашава (8-11) .   (   5) Dzemper marke GAP .    NOV!!  (6) Više nego povoljno! (7) Od toliko posmatraca nijedna ponuda!!!  (8) PRELEPO STOJI!!!! […] SLIKE GOVORE SAME ZA SEBE!!!  (9) Troskove postarine snosi kupac!  (10) SALJEM POST EXPRESOM !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!  (11) Za sve dodatne informacije pitajte! […] Mogucnost svakog dogovora koji se na-  ravno mora postovati!  2.3.  Упитних реченица у анализираној огласној понуди готово да нема  .      Међутим, како је оглашивачу остављена могућност да преписку прикаже као  јавну, или да је сачува као приватну, немамо увид у све могуће типове упитних  реченица    .  Уп   итне реченице регуларно могу да се јаве у оном делу огласа у којем   потенцијални купци постављају питања оглашивачу (12-13)  .    Забележени су и   примери реченица у форми реторских питања којима се потенцијални купци  подстичу на лицитирање, а која су маркирана упитником и узвичником (14) .   (   12) Da li se suknja nosi na samom struku gde je pupak,ili se nosi još višlje?  (13) Kolika je duzina i sirina u struku ovih farmerica? (14) Kako znam da je ispravno?! 2.4. Заповедне реченице се углавном јављају на крају текста понуде са циљем   да се евентуални купац подстакне на учествовање у купопродајном процесу  .    Ове   реченице су формиране од глагола у другом лицу множине императива .   (   15) OBRADUJTE SEBE ILI VAMA DRAGU OSOBU POVODOM 8 .M   ARTA .  (   16) LICITIRAJTE VISE STVARI,USTEDITE POSTARINU ! POGLEDAJTE MOJE   OSTALE ZANIMLJIVE AUKCIJE!!!!!!!!!!!!   7 Огласе преносимо према оригиналној графији и интерпункцији .   МАРИНА  СПАСОЈ ЕВИЋ     И    МАРИЈА  МИ ЛОСАВЉ ЕВИЋ -ТОДОРОВИЋ :    ГРАМАТИЧКА    СТР УКТ УРА    ИСКАЗА  . . .     649   2.5.  Жељне реченице, којима се завршава знатан број огласа, заступљене су   у две варијанте: у форми прилога Срећно , односно именичке синтагме Срећна   лицитација .   3   .    шт   о се тиче реченичног устројства, у интернет огласима наилазимо на реченице   чија се структура поклапа са синтаксичком структуром новинских огласа, али и  на оне код којих се уочава дезинтеграција концизних и формулативних структу -  ра .    Наиме, према запажањима Ј .    Јовановић (2010:151), “код свих [новинских малих   огласа] је карактеристична краткоћа израза и доминација података над динамич -  ким елементима који исказ чине комуникативно релевантном формацијом”  .    Бу-  дући да у интернет огласима нема просторних ограничења, игнорише се захтев за  уштедом простора (уп .    Јовановић 2010:152), те је, самим тим, овај медиј дозволио   развијање синтаксичких структура .      3.1. С обзиром на чињеницу да се у ексцерпираној грађи, осим етикетне, теле -  графске и каталошке жанровске форме огласа, које су иначе типичне за новинске  мале огласе продаје (Васић 1995:101-103), јављају и развијеније форме, које иду од  извештајних ка наративним, наилазимо на различите типове реченичних струк -  тура, почев од беспредикатских (17-20) и минималних субјекатско-предикатских  (21-22), преко развијенијих, са различитим допунама и одредбама (23-24), па све до  веома сложених реченичних структура (25)  .    Другим речима, реченични модели   нису типизирани, већ се срећу најразноврсније комбинације јединица са различи -  тим конституентским вредностима  .   (   17) Nov, nenosen LOTTO dres XL velicine .    Na ledjima veliki broj 69 i iznad natpis   FRED et DOM .  (   18) Nove italijanske kozne papuce sa cirkonima, jako lepe i elegantne, br .3   8 .  (   19) ŠKODA FELICIJA ZA RELI, 1400 GRUPA *A*, 146 konja, 5 BRZINA, *DOUU   BOKS* MENJAČ, *OHLINS* AMORTIZERI, 15coli TOČKOVI, GUME I FELNE 4+4  .  G   ODISTE 1996  .  (   20) Neispravno .  (   21) Pantalone su nove i ekstra moderne .  (   22) TEKSAS JE VISOKOG KVALITETA  (23) Ovakvu haljinu definitivno necete naci ni u jednoj ranji .  (   24) НОВ В ЕЛИКИ Р ЕЧНИК СТРАНИ х    Р ЕЧИ И ИЗРАЗА, аутора Ивана   Клајна и Милана    ши   пке, ИК Прометеј  .    Идеалан је као поклон драгој особи ма   које генерације и професије .    Речник је добијен у априлу 2009 .    године у Слагалици   (Супер циклус) и на њему се “осећа додир” Милке Цанић што додатно позива на  лицитацију .    Уз речник иде и оригинална заштитна кутија .      (25) Banka je FINDOMESTIC broj racuna je [ .    . .]   , a ostale podatke cete dobiti od Li-  munda ( ime i prezime i broj telefona ),samo vas molim da mi uplatite tacan izlicitirani  iznos i obavezno kao svrhu uplate navedete naziv predmeta koji ste izlicitirali, jer je to  cesto jedini nacin da razlikujem uplate, naime, na izvodu se ne vidi ko je uplatio, pa je ta  cifra pokazatelj ko mi je uplatio, da ne bih morala da zovem bancin platni promet, bla,  bla, bla, da vas ne zamaram vise .     650   3.2. Приликом представљања предмета продаје, уколико се то не чини   елиптичном реченицом (в  .   горе пр  .   17-19), обично се користи именски или   придевски копулативни предикат, с обзиром на чињеницу да се на овај начин  преноси информација о особини или стању нечега (21-22)  .    Врло ретко се срећу   реченице формиране од глагола продати  у личном облику (пр  .    26-28 једини су   забележени), пошто би то, наравно, било редундантно будући да је сајт намењен  искључиво продаји .   (   26) PRODAJEM VEOMA POVOLJNO, LOSIONE POSLE BRIJANJA OD 50 ML .  (   27) PRODAJEM 20 SEMENKI,NE PRSKANIH, ZA 200 DIMARA!!!  (28) Prodajem neispravan CD player marke Clarion .   4. К   охезивни односи међу реченицама зависе од форме огласа  .    Код огласа у теле -  графској форми, чији је основни циљ обавештење о предмету понуде и условима  продаје, веома су честе просте неинтегрисане реченице (29), док су у огласима у  извештајној и каталошкој форми, осим ових, заступљени углавном саставни (30)  и супротни напоредни односи међу реченицама (31), али се међу клаузама, истина  ређе, срећу и раставни (32), искључни (33) и закључни (34) односи, нарочито када  се нешто жели нагласити .      (29) Golf je 81 godiste .U v   oznom je stanju     .R   egistracija je izasla .Z   maci nije registri-  van .L   imarija je dobra na motoru je radjena generalna pre tri godine .M   otor je 1300kubi-  ka .I   ma alu felnedimenzije 165 .Gr   atis idu sa njim i jos cetir alu felne .  (   30) Kliknite na sliku i ona ce se uvecati .  (   31) Malo lufta u kucistu volana ali luft moze da se steluje .  (   32) Ne trebaju mi osobe koje ce posle da odugovlace sa isplatom ili se predomisljaju   uz kojekakve izgovore  .  (   33) Ostale podatke cete dobiti od Limunda […],samo vas molim da mi uplatite ta -  can izlicitirani iznos    .  (   34) Imajte na umu da se ovde prodaje POLOVNA roba […], dakle nemojte ocekivati   novu robu .   4   .1. Забележена је и употреба редукованог супротног везника ал, типичног за   разговорни језик (35-36):  (35) Al da ne bude bas da se cimam u drugi grad za 10 dinara,hehe  .  (   36) Moblini telefoni za delove i popravku svi u sustini rade al  tipa nekom je zvucnik   otisao nekom mikrofon k310 nema display al radi ! 5. Од зависних реченица заступљене су све врсте, али доминира употреба (као и у   рекламама (Васић 1995:140-150)) условних, узрочних и односних, као и изричних  (у одредбеној или допунској функцији) (51), док се остале врсте бележе ређе у  развијенијим огласним структурама (поредбене (47), последичне (48), временске  (49), намерне (50) итд  .) .       шт   о се везника тиче, код условних реченица преовлађује   везник  ако (37), а забележена је и употреба везника уколико  (38) .    Код узрочних    М АРИНА  СПАСОЈ ЕВИЋ     И    М АРИЈА  М И ЛОСАВЉ ЕВИЋ - ТОДОРОВИЋ :    ГРАМАТИЧКА    СТР УКТ УРА    ИСКАЗА  . . .     651   реченица, поред везника јер (39), заступљене су и клаузе са везницима зато , зато   што, што и будући да (40-43) .   Односне реченице се користе и са именичком (44) и   са придевском (45-46) конституентском вредношћу .   (   37) NESNOSIM NIKAKVU GARANCIJU AKO PRILIKOM TRANSPORTA DO -  DJE DO NEKOG OSTECENJA     .      (38)  U KOLIKO U NAJKRACEM VREMENSKOM PERIODU NISTE SPREMNI DA   IZVRSITE UPLATU NOVCA POST NETOM ZAMOLIO BIH VAS I DA NELICITIRATE     .  (   39) Moguce je licno preuzimanje [ .    . .] u v   ecernjim casovima, jer sam preko dana na   poslu .  (   40) Nemam etiketu ali se vidi po samoj etiketi u unutrasnjosti da je nov ( zato je   stavljen da je polovan)    .  (   41) Stavljam ga na licitiranje samo zato sto je suprugu mali .  (   42) Licno preuzimanje u Beogradu,izvinjavam se sto nije navedeno ranije .  (   43) Dala sam dve mere za ramena buduci da ramena nisu odredjena fabricki ravno .  (   44) Možda ko zna da popravi može da ga upotrebi .  (   45) Metalni deo ima malo korozije koja bi trebalo da moze da se skine .  (   46) BRADA CE VAM MIRISATI NEKOLIKO DANA, STO I NIJE TAKO LOSE:))  (47) Mermerna ploca je puknuta kao stose vidi i na slici .      (48) S obzirom na njenu realnu cenu [bundе] i ovako je dosta ispod cene tako da je   ova cena naj nize sto moze .  (   49) SVETLACA KAPA CRVENE BOJE ZA MOTORCIKLE SVETLE I DANJU   KAD RADI MOTOR SLUZI I KAO INSTRUMENT KAD NE SVETLI TAJ KLIP NE  RADI .  (   50) Slikao sam ga [зидни сат] uz upaljac kako bi imali predstavu koliki je!!!  (51) NADAM SE (a) DA CE NEKO OD VAS ZNATI I NA KRAJU LICITIRATI URE-  DJAJI SU NE ISPITANI JER MEMAM NACINA (б) DA IH ISPITAM A NEZNAM NI  CEMU SLUZE  .   6 . Ка   о морфосинтаксичка особеност номиналног административног стила свој -  ствена огласима (Васић 1995:150-171) издваја се употреба глаголских именица (52),  пасива (53а) и деагентива (53б), што се овде може прочитати и у огласима који су  крајње неформално интонирани  .    Кондензација текста употребом девербативних   именица и инфинитива (54) нарочито је изражена у делу огласа у којем се изно -  се услови купопродаје и транспорта, али и приликом навођења карактеристика  предмета аукције (52) .    Такође се кондензација остварује и атрибутском употребом   трпног глаголског придева (55), а по изузетку глаголског прилога садашњег 8 (56)  .   П  осведочена је такође агентивна конструкција од стране   х   (57) .  (   52) Licno preuzimanje u Beogradu; Slanje  post expresom nakon uplate  na tekuci   racun; Menjanje melodije sirene vrsi se stiskanje tastera sirena tri puta uzastopno .  (   53) (а) Registracija je izasla  .    Zmaci nije registrivan ; Ima oko 30 god ali nije uop -  ste  unakazen,znaci to su slabo vidljivi risevi  .    (б) Ovaj  .pa   sulj se koristi  .u i   shrani; Nije    8  У атрибутској служби среће се веома често форма глаголског прилога садашњег у лексикализованој   синтагми текући рачун .     652   sjajan,trebalo bi da se namaze  malo refleksom; Aparat poseduje relej od 10 ampera za   razliku od ostalih aparata sto se ovde prodaju .   Traka se uglavnom lepi sa strane  (54) Za sve ostalo pitati; Za više informacije upitati .  (5   5)  Izlicitiranu robu saljem iskljucivo posle izvrsene uplate; Novo ne otpakovano; ()   Nova, nikada nosena […] dobijena  na poklon;  (56) skinut iz auta koji je upravo dosao iz inostranstva nije proveren posto u autu nije   bio radio odgovarajuci za ovaj model . . .  (   57) OD STRANE MENE ROBA CE BITI DOBRO UPAKOVANA .   7.    С друге стране, употреба енклитичког облика  би приликом грађења првог и   другог лица множине потенцијала представља уплив из разговорног језика (58)  (Тошовић 2002:401) .    Уочава се и често поентирање обликом трећег лица једнине   глагола  значити (59) .    Уз то, веома фреквентна употреба глагола у првом лицу и   личне заменице за прво лице једнине (58, 59) такође ублажава формалност кому -  никације на оваквим сајтовима  .    Одсуство конгруенције и неповезаност узастоп -  них исказа, карактеристични за разговорни језик, уочљиви су и у овим огласима  (60, 61) .    Срећу се и глаголи говорења у трећем лицу као маркер веродостојности   тврђења (62) (Савић, Половина 1989:18), али и речце и узвици својствени нефор -  малној комуникацији (63) .    Такође се, као у разговорном стилу, изоставља центар   именичке синтагме и конструкција своди на детерминативну реч (64) (Катнић-Ба -  каршић 1999:39) .   (   58) Slikao sam ga uz upaljac kako bi imali predstavu koliki je!!!  (59) znaci ,nalazimo gde i kad meni to odgovara (ako cete licno da preuzmete)  (60) Motor solidno stanje  .  (   61)  Aparat za kuvanje vode zapremine 1  .7   l .N   eispravno  .S   koro novo,ali odjednom je   prestao da greje .  (   62) Ovaj .pa   sulj se koristi .u i   shrani kazu da pomaze u boljem radu organizma pogle -  dajte i mojе ostale aukcije na kupindu hvala   (63)  Хм .    . .       шт   а тачно продајем ни сам не знам?! Кад вас неко пита шта вам је   то    . .    ееееее?!  (64) U SUPROTNOM IDE PRIJAVA ADMINISTRATORU I NEGATIVNA ; Clano-  vima koji su bez ijedne negativne moguce slanje pouzecem ali sa vise od 50 pozitivnih .   7.   1. Ако изузмемо честу употребу пасивних (партиципских и рефлексивних)   и деагентивних конструкција, од глаголских облика, као и у разговорном језику,  преовладавају презент и перфекат (што се види у бројним наведеним примерима)  .      Пошто се жели остварити контакт са примаоцем поруке, тј  .    на њега деловати, за -  бележено је и више примера императива (15, 16, 30, 34 итд  .)   , а са малим бројем пот-  врда посведочени су футур (23, 30, 33) и потенцијал (4, 38, 58)  .    Инфинитив се често   јавља као допуна модалним глаголима (11, 34 итд .)   , уз конкурентску конструкцију   да + презент, као и у императивном значењу (54)  .    Осим преовлађујућег трећег лица   (кад је посреди квалификација предмета оглашавања), глаголи се јављају у првом  лицу једнине или у другом лицу множине, чиме се жели остварити непосредност  у комуникацији .       М АРИНА  СПАСОЈ ЕВИЋ     И    М АРИЈА  М И ЛОСАВЉ ЕВИЋ - ТОДОРОВИЋ :    ГРАМАТИЧКА    СТР УКТ УРА    ИСКАЗА  . . .     653   8. Текст дужих огласа приближава се дискурсу разговорног језика и излази из   сфере језичких конвенција језика у јавној употреби  .   Добар пример представља   текст огласа за вечерњу хаљину (65), који се састоји из пет сегмената раздвојених  тачком .  Ње   гов почетак у великој мери подсећа на традиционални оглас (а), међу -  тим, следећи сегмент (б) излази из оквира тог дискурса и приближава се нефор -  малној комуникацији .    Ово нарочито долази до изражаја у наредној реченици, у   којој оглашивач износи своју првобитну намеру у вези са хаљином и огртачем који  уз њу иде, као и одлуком коју је донео (в) .    То се постиже употребом глагола мисли-  ти и одлучити у првом лицу једнине, као и речцом можда , којом се релативизује   цела ситуација .    У следећој реченици (г) пасивним конструкцијама (партиципским   и рефлексивним пасивом) жели се оставити утисак објективног посматрача из -  ношењем недостатка рекламираног производа  .    Међутим, употребом израза из   неформалне комуникације у суштини ублажава се негативни ефекат који прет -  ходна констатација може да остави на потенцијалног купца, што је добар пример  бирократизације језика .    Првим делом следећег исказа (д), у којем су употребљени   модални глагол моћи  у презенту и рефлексивни пасив, износе се даље могућности/  предлози употребе предмета продаје .    Међутим, употреба везника а и речце и ову   наизглед формалну граматичку структуру преводи у сферу разговорног језика  .    У   другом делу наведеног исказа (ђ) износе се позитивне карактеристике огртача које  би требало да неутралишу констатације о његовом лошем стању  .    На самом крају   огласа, сасвим неупадљиво, и без конгруенције, стоји беспредикатска реченица  (е), којом се оглашивач представља као коректни понуђач јер поентира већ изнете  чињенице како би се оградио и заштитио од евентуалног незадовољства купца,  као и да би оправдао наведене недостатке производа .   (   65) (а) Crna vecernja haljina na bratele, (б) materijal kao za kupace kostime, ali ne   toliko sjajan, vise je mat, dakle, ima likre u sebi, velicine S  .    (в) Prvo sam mislila da je   stavim na licitaciju bez ogrtaca, jer ima ostecenja, ali sam odlucila da ga poklonim uz  haljinu, mozda nekom ne smetaju ostecenja .    (г) Malo je razvucen od sedenja na zadnjem   delu, zato sto ima likre u sebi, u sustini se to i ne vidi kad se nosi sa haljinom, jer je haljina  crne boje, tek kad se nosi preko neceg drugog, vidi se .    (д) A moze i da se skrati, pa da se   nosi kao kraci ogrtac, (ђ) ima na sebi oko rukava srebrne niti kao i oko vrata  .    (е) Polovno .   9. О   д традиционалног малог огласа објављеног у новинама или прочитаног на   радију или телевизији мали оглас продаје креиран на интернету задржао је бес -  предикатске реченице, конструкције са пасивом, као и кондензацију девербатив -  ним именицама .    Такође, наилазимо и на оно што је карактеристика језика у јав -  ној употреби (бирократског језика), нарочито у медијима – употребу различитих  речци и прилога за модификацију и ублажавање изнетих, углавном негативних  и неповољних, чињеница у вези са предметом продаје  .    С друге стране, слобода   у коришћењу простора омогућила је оглашивачима да се језиком користе као и  приликом електронског ћаскања и да укључују елементе неформалне комуника -  ције, недовршене и непотпуне реченице, будући да “саговорници у неформалним  ситуацијама обично не воде много рачуна о форми свог исказа зато што немају  времена да га ‘брусе’ и дотерују” (Кликовац 2002:13)  .    Kao у разговорном језику,     654   који је спонтан, незваничан, неусиљен, у језику малих огласа срећемо одступања  од норме употребом енклитичког облика би  уместо бисмо  и бисте  у грађењу по -  тенцијала, употребом везника супротног односа а , али на почетку реченице итд  .      С обзиром на језичке специфичности анализираних огласа, и типологија огласа  према медијуму може се проширити и врстама огласа објављених на интернету .   М АРИНА  СПАСОЈ ЕВИЋ     И    М АРИЈА  М И ЛОСАВЉ ЕВИЋ - ТОДОРОВИЋ :    ГРАМАТИЧКА    СТР УКТ УРА    ИСКАЗА  . . .     655   Литература   Банковић, Марко (2011), “Дискурс оглашавања на интернету – текстуални огласи на енгле-  ском језику (анализа жанра)“, Наслеђе VIII/17, Крагујевац, 311-324  .  Ч   аркић, Милосав (2002), Увод у стилистику, Београд  Dže fkins, F .    (2003), Oglašavanje, Clio, Beograd   Gjuran-Coha, Anamarija, Ljiljana Pavlović (2009), “Elementi reklamne retorike u hrvatskim re -  klamnim porukama”, Fluminensia 21/1, 42-54  .  Ј   овановић, Јелена (2010), “Типови исказних форми у новинском дискурсу”, Српски језик    X V, 135 -155  .  K   atnić-Bakaršić, Marina (1999), Lingvistička stilistika , Open Society Institut .    Center for Publishi-  ng Development, Electronic Publishing Program, October 6 .    U .    12, H-1051, Budapest, www .  o   si .h   u/ep  Кликовац, Душка (2002), “Из проблематике функционалних стилова у српском језику”,   Књижевност и језик 49/1-2, 9-25  .  М   илановић, Александар (2005), “ Утицај рекламног дискурса на новинарски (под)стил”,   Бошковићеви дани VI, Подгорица, 307-319 .  М   илосављевић-Тодоровић, Марија, Марина Спасојевић (2012), “О особеностима огласа на   интернет сајтовима намењеним оглашавању”, у: М  .    Ковачевић, ур  .,    Савремена проу -  чавања језика и књижевности III/1, у штампи, Филолошко-уметнички факултет, Кра- гујевац  Пипер, Предраг (ур .)   , Ивана Антонић, Владислава Ружић, Срето Танасић, Људмила Попо-  вић, Бранко Тошовић (2005), Синтакса савременога српскога језика  . П   роста реченица,   Институт за српски језик САН У, Београдска књига, Матица српска, Београд  Polovina, Nina (2010), “Dualizam reklama u (društvenoj) komunikaciji”, Philologia  8, Beograd,   47-54 .  R   adić-Bojanić, Biljana (2005), neko  [sic!]  za chat?! Diskurs elektronskih ćaskaonica u engleskom i   srpskom jeziku, Filozofski fakultet, Futura publikacije, Novi Sad  Radovanović, Milorad (1986), Sociolingvistika , Književna zajednica Novog Sada, Dnevnik, Novi   Sad  Речник српскохрватског књижевног и народног језика , I–XVIII, Београд: Српска академија   наука и уметности – Институт за српск(охрватск)и језик, 1959- .  S   avić, Svenka, Vesna Polovina (1989), Razgovorni srpskohrvatski jezik , Institut za južnoslovenske   jezike, Filozofski fakultet, Novi Sad  Silaški, Nadežda (2008), “The discourse of advertising: a comparative genre analysis of English   and Serbian”, Primenjena lingvistika 9, 240-250 .      Станојчић,  Живојин, Љубомир Поповић (2011), Граматика српског језика  за гимназије и   средње школе, 13 .    издање, Завод за уџбенике, Београд  Стевановић, Михаило (1991), Савремени српскохрватски језик  .     Граматички системи и   књижевнојезичка норма .    II .    Синтакса, 5 .    издање, Научна књига, Београд   Тошовић, Бранко (2002), Функционални стилови, Београдска књига, Београд  Vasić, Vera (1995), Novinski reklamni oglas .    Studija iz kontekstualne lingvistike, LDI, Novi Sad  Vuletić, Branko (1988), “Proturječja stilistike ekonomsko-propagandnih poruka”, Govor V/1, 29-  41    .       657       Jožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih  narečjih – raziskave za Slovenski lingvistični atlas   V prispevku je prikazana zgodovina in aktualno stanje slovenske geolingvistike in nje -  nega glavnega projekta, Slovenskega lingvističnega atlasa (SLA)  .   Predstavljena je orga -  nizacija dela za 1 .    zvezek Slovenskega lingvističnega atlasa, podatkovna baza SlovarRed   2 .0   , ki v povezavi z geografskim informacijskim sistemom (GIS) omogoča različne na -  čine prikaza jezikovnih podatkov na karti, in način komentiranja narečnega gradiva v  SLA 1 .    Posebna pozornost je namenjena hrvaškim izposojenkam v slovenskih narečjih,   kot so predstavljene v gradivu za 1 .    leksični zvezek SLA z besedjem iz pomenskega polja   “človek” (telo, bolezni, družina)  .   K   ljučne besede: Slovenski lingvistični atlas (SLA), slovenska narečja, hrvaški jezik, dia -  lektologija, geolingvistika, jeziki v stiku .   C   roatian Loanwords in Slovene Dialects – Researches for Slovene Linguistic Atlas  The article presents the history and actual situation of Slovene geolinguistics and its  main project Slovene Linguistic Atlas (SLA)  .    The article also presents the work conduc -  ted during the compilation of the 1 st volume of Slovene Linguistic Atlas (SLA), whes   special software SlovarRed 2 .0  , based on a carefully designed database linked to the ge -  ographical information system (GIS), was developed, which allows accurate input of di -  alectological data and application of different cartographical methods (i  .    e .,    displaying   linguistic data on a map) in SLA 1  .    The main attention is focused on Croatian loanwords   in Slovene dialects, presented in the 1 st volume of Slovene Linguistic Atlas (words for   man, his body, deseases and members of a family) .   K   ey words: Slovene Linguistic Atlas (SLA), Slovene dialects, Croatian, Dialectology, Ge-  olinguistics, languages in contac .   1   . Iz zgodovine Slovenskega lingvističnega atlasa  Z izidom 1 .    zvezka Slovenskega lingvističnega atlasa (SLA 1) je slovenska dialektologija   začela izpolnjevati eno od temeljnih nalog slovenskega jezikoslovja  .    Že ob načrtih za   ustanovitev Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU) leta 1934 je namreč je -  zikoslovec Fran Ramovš ob slovnici slovenskega knjižnega jezika in njegovem pravopisu  ter razlagalnem, etimološkem in zgodovinskem slovarju izpostavil tudi potrebo po pri -   UDK: 811 .163 .6’374  811   .  163   .  6’282     658   pravi nacionalnega jezikovnega atlasa .   Pot do 1 .   zvezka SLA pa je bila, kljub drugačnim   Ramovševim pričakovanjem, dolga  .   Potem ko se je v zadnji tretjini 19  .   stol .   začelo ra -  zvijati evropsko arealno jezikoslovje kot ena od raziskovalnih smeri in metod v dialek -  tologiji, ki jo zanima zemljepisna razširjenost in razporeditev posameznih jezikovnih  pojavov, in je leta 1881 izšel prvi jezikovni atlas nemškega jezika Georga Wenkerja ter  nato v letih 1902–1910 še 36 zvezkov Francoskega lingvističnega atlasa Julesa Gillierona,  je pot slovenskemu jeziku v tej vedi že l .    1925 utrl francoski jezikoslovec Lucien Tesnière   z Jezikovnim atlasom dvojine v slovenščini ( Atlas linguistique pour servir à l’étude du duel   en slovène)    .   Č   eprav je prvo vprašalnico in mrežo krajevnih govorov za SLA že pred 2  .    svetov-  no vojno zasnoval profesor Ramovš, so se šele po vojni dejansko lahko začele priprave  na delo za SLA  .    Dialektolog Tine Logar je leta 1946 opravil prve terenske raziskave z   vprašanico SLA in kasneje (do leta 1969) sam zapisal kar 197 krajevnih govorov  .    Z zbi-  ranjem narečnega gradiva so kasneje nadaljevali njegovi študentje na Filozofski fakulteti  v Ljubljani v okviru seminarskih, diplomskih in podiplomskih raziskav ter sodelavci in  slovenisti iz vseh slovenskih raziskovalnih in univerzitetnih središč (zadnje zapise so  člani Dialektološke sekcije Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša (ISJ FR) opravili  še v letu 2011, torej tik pred izidom SLA 1) .      Zbiranju narečnega gradiva je že leta 1961 sledilo tudi preurejanje vprašalnice (Ja -  kob Rigler) in kasneje mreže krajev ter prve poskusne, ročno risane karte  .    Vprašalni-  ca danes zajema 665 oštevilčenih leksičnih vprašanj z gramatičnimi podvprašanji (tj  .      skupaj 1451 vprašanj), iz 15 pomenskih polj, tj  .    I .    Telo, II  .    Obleka, III .    Hiša, IV .    Vas, V .      Prazniki, VI .    Orodje, VII  .    Živina, VIII  .    Rastline, IX  .    Planina, X  .    Bolezni, XI  .    Čas, XII  .      Pokrajina, XIII  .    Družina, XIV  .    Štetja in XV  .    Razno (strokovno izrazje domačih obrti   ipd .)   , ter 170 oštevilčenih gramatičnih vprašanj s podvprašanji (tj .    skupaj 1547 vprašanj   v poglavju XVI  .    Gramatična vprašanja) .    Skupaj je torej v vprašalnici za SLA 870 vpra -  šanj (z neoštevilčenimi podvprašanji pa jih je kar 2998)  .    Mreža SLA danes zajema 413   krajevnih govorov vsega slovenskega jezikovnega prostora, tako v Sloveniji kot v vseh  sosednjih državah (337 točk – krajevnih govorov v Sloveniji, 28 v Italiji, 39 v Avstriji, 2 na  Madžarskem in 7 na Hrvaškem) .  K   adrovske razmere so bile v 2  .    polovici 20 .    stoletja projektu samemu zelo nenaklo -  njene, saj sta obe stalno nameščeni sodelavki Dialektološke sekcije (DS) Francka Benedik  in Sonja Horvat začeli sodelovati tudi pri dveh pomembnih mednarodnih geolingvistič-  nih projektih: Slovanskem lingvističnem atlasu (OLA) in Evropskem lingvističnem atla -  su (ALE) .    Konec osemdesetih let 20  .    stoletja se je v DS postopoma zaposlilo nekaj mlajših   raziskovalcev, skupina se je začela kadrovsko krepiti, si pridobivati izkušnje pri obeh  mednarodnih projektih in seveda pri domačih monografskih raziskavah slovenskih na-  rečij .    Leta 1988 je bila tako objavljena prva leksična karta iz SLA avtorice Vere Smole z   narečnimi poimenovanji za “cvetnonedeljsko butaro”, leta 1990 pa je Francka Benedik  poleg leksične karte za poimenovanje “gozda” objavila še prvo fonetično karto za reflekse  jata v besedi “sneg”  .    Francka Benedik je pred svojo upokojitvijo mlajši generaciji, ki je   šele začela z delom pri SLA, zapustila za njihovo delo nepogrešljivo publikacijo Vodnik po  zbirki narečnega gradiva za SLA (Založba ZRC 1999)  .    Leto 2000 je nato pomenilo začetek   digitalizacije projekta, začetek računalniškega kartiranja in povezavo z GIS oz  .    začetek   sodelovanja z informatiki in strokovnjaki za prostorske analize in kartografijo .   Jožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih – raziskave za Slovenski . . .     659   V zadnjih dveh desetletjih so se priprave na SLA počasi stopnjevale in tako je bilo do   leta 2008 objavljenih že okrog petdeset jezikovnih kart (predvsem leksičnih, nekaj tudi  glasoslovnih in oblikoslovnih) – vse so ponovno izdajo doživele s publikacijo Ponovne  objave člankov s kartami za Slovenski lingvistični atlas (do leta 2008) , objavljeno na zgo-  ščenki in spletu (http://bos  .z   rc-sazu .s   i/c/Dial/Ponovne _SLA/P/index .h   tml) .    Na osnovi   gradiva za SLA pa sta poleg številnih temeljnih razprav o slovenskih narečjih in njiho -  vem razvoju 1 izšli tudi dve monografiji o dvojini v slovenskih narečjih Tjaše Jakop .2 Vse   te raziskave pa so bile ves čas usmerjene h glavnemu cilju – izdaji prvega zvezka SLA .   2   . Prvi zvezek Slovenskega lingvističnega atlasa   (SLA 1.1 Atlas in SLA 1.2 Komentarji) Leta 2007 je Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša na razpisu Javne agencije za razi-  skovalno dejavnost Republike Slovenije (ARRS) uspel s prijavo triletnega aplikativnega  raziskovalnega projekta Besedje iz pomenskega polja človek – geolingvistična predstavitev  in takrat se je delo članov DS osredotočilo na pripravo 1 .    zvezka SLA, to pa pomeni:  •     o   rganizacijo timskega dela,  •     d   igitalizacijo in elektronsko arhiviranje gradiva,  •     v   zpostavitev podatkovne baze SlovarRed in njeno povezavo z GIS (in seveda   priučitev za rabo obojega),  •     p   ostopno oblikovanje enotnega načina komentiranja in kartiranja narečnega   gradiva, pri čemer so se zgledovali tudi pri sodobnih sorodnih projektih (ALE,  OLA in doslej najsodobnejšem slovanskem, tj  .    Češkem jezikovnem atlasu   (ČJA)),  •     t   ako priprava jezikovnih kart kot komentarjev in samih indeksov ter uvodnih   kart v atlasu je bilo jezikoslovno in tehnično zahtevno opravilo, ki mu je sledilo  nekajmesečno oblikovanje obeh knjig (z izjemno zahtevnimi korekturami, ki so  jih opravljali vsi člani delovne skupine) in priprave za tisk .  2   .1. Organizacija timskega dela  Pri pripravi 1 .    zvezka SLA je sodelovalo enajst avtorjev:3 to so sodelavci Dialektolo-  ške sekcije ISJ FR Januška Gostenčnik, Mojca Horvat, Tjaša Jakop, Karmen Kenda-Jež,  Vlado Nartnik, Matej Šekli, Danila Zuljan Kumar in Jožica Škofic, ki je projekt vodila,  ter sodelavka s Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani Vera Smole z diplomantkama  slovenistike Petro Kostelec in Urško Petek .      Timsko delo je pomenilo razdelitev vprašanj (v skladu z drugimi nalogami avtor -  jev zunaj tega projekta), sprotno tedensko preverjanje narejenega, skupinsko reševanje  težjih vprašanj jezikoslovne analize, usklajevanje terminologije in načina komentiranja .      Vsak avtor je v podatkovno bazo vnesel vse gradivo za dodeljena mu vprašanja iz SLA, in  sicer tako iz listkovne kot tudi iz zvezkovne kartoteke – oboje je bilo treba sproti prever-   1 Npr .   Jakob Rigler, Pregled osnovnih razvojnih etap v slovenskem vokalizmu, Slavjanska filologija  (Sofija) 7   (1965), str  . 15  3–154 .  2  The dual in Slovene dialects , (Diversitas linguarum, Vol. 18). Bochum: N. Brockmeyer, 2008. XIV, 136   str., in  Dvojina v slovenskih narečjih , (Zbirka Linguistica et philologica, 21). Ljubljana: Založba ZRC, ZRC   SAZU, 2008. 171 str.  3  Sodelovala sta tudi Peter Weiss (besedna kazala, elektronsko arhiviranje gradiva) in Nevenka Jerman   (digitalizacija gradiva)  .     660   jati, reševati rokopisne nejasnosti, uskladiti prepis fonetičnega zapisa ipd  .   Vsak avtor je   (večkrat) pripravil delovne različice komentarjev, ki jih je predstavil na skupnih delovnih  sejah, in tako skupaj s sodelavci gradil končno podobo komentarjev  .    Tako kot komentarji   so tudi njim pripadajoče jezikovne karte doživele več preverjanj in preoblikovanj (npr  .      glede izdelave legende, izbire simbolov za posamezne lekseme, možnosti za predstavi -  tev neleksikalnih, tj  .    glasoslovnih in oblikoslovnih posebnosti na karti z izoglosami)  .      Poleg dialektologov je v projektu sodeloval tudi primerjalni slovanski jezikoslovec, ki je  zasnoval način morfološke analize in svetoval sodelavcem pri jezikoslovni (diahrono- besedotvorni) analizi .   V   si avtorji so sodelovali tudi pri dopolnjevanju gradiva za SLA, saj okrog 40 točk iz   mreže SLA kljub dolgotrajnosti zbiranja gradiva, še ni bilo zapisanih (večina teh krajev  je v zamejstvu, tj .    v Italiji, Avstriji, na Madžarskem in Hrvaškem, in so zaradi asimilacij -  skih procesov na robu slovenskega jezikovnega prostora zunaj meja republike Slovenije  še posebej ogroženi) .4  Dialektologi so se povezali tudi z informatikom Tomažem Seliškarjem, ki je skupaj   z njimi pripravil dialektološko podatkovno bazo SlovarRed za SLA in jo povezal z GIS  .     Med strokovnjaki za prostorske analize in kartografijo so k nastajanju podlag za kartira -  nje sodelovali Zoran Stančič in Tomaž Podobnikar, ki sta pripravila prvo digitalizirano  karto za SLA; Peter Pehani z IAPŠ ZRC SAZU, ki je s pomočjo podatkovne baze Geo -  detskega zavoda Slovenije določil geografske koordinate točk iz mreže SLA in predvidel  položaj simbolov ob njih ter pripravil prenovljeno digitalizirano karto slovenskih nare -  čij; Jerneja Fridl z GIAM ZRC SAZU, ki je pripravila karto slovenskega jezikovnega pro -  stora (vključno z zamejstvom) z reliefom, vodami in državnimi mejami ter večjimi mesti  kot osnovo za jezikovne karte; Peter Weiss, ki je razvil vnašalni sistem ZRCola (http:// zrcola .z   rc-sazu .s   i/) ter pisavi ZRCola za natančno fonetično transkripcijo in SIMBola za   kartiranje  .  2.   2. Digitalizacija in elektronsko arhiviranje gradiva  Gradivo za SLA je bilo v arhivu ISJ FR do leta 2010 shranjeno v obliki listkovne   (ta zajema okrog 884 000 kartotečnih listkov) in zvezkovne kartoteke (ki zajema okrog  570 zvezkov, saj so bili nekateri krajevni govori zapisani večkrat)  .    Obe kartoteki sta bili   v okviru projekta preskenirani in shranjeni na računalniškem strežniku, od koder sta,  urejeni po številkah vprašanj in številkah točk, dosegljivi vsem sodelavcem, do tega gra -  diva pa je narejena tudi povezava v podatkovni bazi SlovarRed  .    Zapisi krajevnih govorov   iz zadnjih let so shranjeni tudi v zvočnih datotekah, tako je fonetični zapis posameznega  krajevnega govora tudi vedno znova preverljiv .  2   .3. Vzpostavitev podatkovne baze SlovarRed in njena povezava z GIS   Podatkovna baza SlovarRed, prirejena za dialektološke raziskave pri projektu SLA,   zajema različne podatke o gradivu (stara in nova oznaka točke krajevnega govora, letni-  ca in avtor zapisa, zanesljivost zapisa, oblika zapisa – listek/zvezek/oboje, tonemskost/ netonemskost krajevnega govora, zapis odgovora v slovenski fonetični transkripciji, ra -  zličice odgovorov za posamezno točko, podatki o vnosu gradiva v podatkovno bazo itd  .) .      Glasoslovno poknjiženi zapis leksema in predvideni simbol za jezikovno karto sta pove-  zana s podbazo “Legenda”, ta pa tudi z bazo simbolov za kartiranje in njihovimi kodami  .       4 Samo krajevni govor v T406 Ženavci – Jennersdorf v Avstriji je ostal nezapisan, saj tam, kot kaže, ni več   slovenskih govorcev .   J   ožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih – raziskave za Slovenski    . . .     661   Druge podatkovne podbaze so še: seznam zapisovalcev, seznam krajev z geografskimi  koordinatami ter elektronski arhiv skeniranih zapisov po vprašalnici za SLA .   Podatkov-  na baza je povezana z geografskim informacijskim sistemom, ki preko programa ArcGIS  omogoča avtomatizirano kartiranje iz podatkovne baze in urejanje karte (tudi barvanje  simbolov, izločanje/dodajanje podatkov na karti po slojih, dodajanje izoglos in napisov  za glasoslovne in oblikoslovne značilnosti s simboli kartiranega besedja itd .) .  2   .4. Postopno oblikovanje enotnega načina komentiranja in kartiranja narečnega   gradiva  Glede komentiranja in kartiranja narečnega gradiva so se sodelavci pri projektu   delno zgledovali tudi pri sodobnih sorodnih projektih  .    Vsaka karta je opremljena s t  .      i .    indeksom gradiva, kjer je vse gradivo prepisano z nacionalno fonetično transkripcijo   iz kartotek (v okviru vsake točke po kronološkem zaporedju)  .5 Vsaka karta (in indeks),   objavljena v knjigi SLA 1 .1   Atlas, je v knjigi SLA 1 .2   Komentarji opremljena z ustreznim   komentarjem z dogovorjenimi razdelki: gradivo (tj  .    sámo vprašanje in problematičnost   interpretacije), morfološka analiza (tj .    morfemska zgradba poknjiženih oblik kartiranih   leksemov v praslovanski izrazni podobi), posebnosti kartiranja (s pojasnilom h karto -  grafski metodi), uporabljena dodatna literatura in primerjava z drugimi kartami v SLA  in atlasi, ki tudi zajemajo slovensko narečno gradivo ( OLA – Slovanski lingvistični atlas   in ALE – Evropski lingvistični atlas, regionalni jezikovni atlas Rade Cossutta, tj .    SDLA –   Slovenski dialektološki leksikalni atlas slovenske Istre , in atlasi sosednjih jezikov, tj  .    ALI   – Atlas italijanskega jezika , ASLEF – Furlanski zgodovinski, jezikovni in etnološki atlas    ter HJA – Hrvaški jezikovni atlas)    .   3   . Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih (po gradivu za SLA 1)  Slovenski jezik se govori na stiku treh velikih indoevropskih jezikovnih družin (slovan-  ske, romanske z italijanščino in furlanščino ter germanske z nemščino) in ugrofinske  madžarščine .    Na vzhodu in jugu svojega jezikovnega prostora meji na hrvaščino, in si -  cer slovenska panonska in štajerska narečja večinoma na kajkavsko narečje, dolenjsko  narečje in istrsko narečje primorske narečne skupine pa tudi na čakavsko in štokavsko  narečje .   H   rvaški in slovenski dialektologi z ISJ FR ZRC SAZU iz Ljubljane in Instituta za   hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba so leta 2006 v bilateralnem projektu Dialektološke  in onomastične raziskave ob slovensko-hrvaški meji  ter v povezavi z raziskavami za oba   nacionalna jezikovna atlasa (SLA in HJA) začeli skupaj raziskovati narečja v medseboj -  nem stiku z zavestjo, da je razmejitev slovenskega in hrvaškega jezika oz  .    njunih narečij   deloma tudi odraz politične, ne pa vedno znanstvene jezikoslovne presoje, saj zaradi  različnih razlogov raziskave teh v marsičem prehodnih govorov doslej niso bile pogoste .      S skupnimi raziskavami narečnega kontinuuma na obeh straneh meje so želeli (želijo)  ugotoviti, katere značilnosti so odraz starejših razvojev, katere pa posledica novejših  družbenozgodovinskih okoliščin    .  S   LA zajema 413 krajevnih govorov, od tega sedem na Hrvaškem: T407 Banfi v Me -  žimurju, T408 Hum na Sutli in T409 Dubravica v Posotelju, T410 Čabar, T411 Ravnice in  T412 Ravna Gora v Gorskem kotarju ter T413 Brest v Istri  .    Vse točke so bile v mrežo SLA    5 Podobno je gradivo objavljeno ob kartah OLA .     662   izbrane v dogovoru s hrvaškimi dialektologi predvsem na podlagi kajkavistične literatu -  re, ki za nekatere govore medžimurskega, obsoteljskega, goranskega in istrskega dialekta  na več mestih poudarja različne slovenske razvoje, skupne slovenske in (zlasti) kajkavske  pojave oz .    vpliv slovenskih narečij na obmejne hrvaške govore .  P   regled leksikalnega gradiva za pomenska polja “človeško telo, bolezni in družina”   (skupaj 151 vprašanj v SLA 1) kaže, da hrvaških izposojenk v slovenskih narečjih ni ve -  liko .    Večinoma gre za izposojenke iz sodobnega hrvaškega standarda/knjižnega jezika,   manj je besedja iz narečij v stiku .  I   zposojenke iz hrvaškega jezika se v krajevnih govorih, zajetih v SLA, uporabljajo   večinoma v T407 do T413, torej v krajih na hrvaški strani državne meje ali v točkah tik ob  slovensko-hrvaški državni meji (redkeje v drugih narečjih)  .    Vendar se tudi v teh krajih   večinoma vendarle uporablja (tudi) slovensko besedje, zato morda lahko sklepamo, da so  hrvaški leksemi v teh krajevnih govorih večinoma novejše izposojenke, saj ima knjižni  jezik v šoli in medijih, ki so mu tamkajšnji govorci s sodobnim načinom življenja vse bolj  izpostavljeni, velik vpliv tudi na vsakdanji govorjeni jezik prebivalcev na tem območju .      Vsekakor pa so za natančnejšo opredelitev narečnega/jezikovnega kontinuuma v teh   krajevnih govorih potrebne še natančne glasoslovne in oblikoslovne analize, ki jih bo  omogočalo gradivo, zbrano za oba nacionalna jezikovna atlasa .  3   .1. Hrvaške izposojenke iz pomenskega polja “telo” v slovenskih narečjih   Za besedje iz pomenskega polja “telo” so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje hr -  vaške izposojenke: smedž-  (SLA V005(č) ‘barva las – rjava’) < * (sme ǯ)-ь  ← hrv    .    smeđ   ‘rjav’ v T407; čela (SLA V004 ‘pleša’) < *(čel)-a  ← hrv    . će   la ‘pleša’ v T409 in T412; slepoo-  čica (SLA V007 ‘sence’) < *(slepoočic)-a  ← hrv    .    sljepoočica ‘sence’ v T412; trepavic- (SLA   V066 ‘trepalnice’) < *(trepavic) -  ←    hrv    .    trepavice ‘trepalnice’ v T407, T408, T410, T411 in   T412;  kažiprst (SLA V031 ‘kazalec’) < *kaž-i-pьrst-ъ  ← *kaz-a-ti ‘kazati’ + *pьrst-ъ ‘prst’   v T407–T413; prstenjak  (SLA V033 ‘prstanec’)  < *(pьrsteńak)-ъ  ← hrv    .    prstenjak ‘prstanec’   v T408, T409, T411 in T412; prstohvat  (SLA V039 ‘ščepec’) < * (pьrstoxvat)-ъ  ← knj .    hrv .      prstohvat ‘ščepec’ v T409; bubregi  < * (bubrěg)-i  ← hrv    .    bubregi v T408  bubreki (SLA V050   ‘ledvice’) < * (bubrěk)-i  ← hrv    .    bubregi ‘ledvice’ v T408–T410, T412, T413 ter T296 in T375   ter  bubreki (SLA V050 ‘ledvice’) < * (bubrěk)-i  ← hrv    .    bubregi ‘ledvice’ v T282–T284,   T288, T290–T292, T294, T296 ter bubrehi < *(bubrěx)-i  ← hrv    .    bubregi v T153; stražnji-  ca (SLA V068 ‘zadnjica’) < *(stražńic)-a   ← hrv    .    stražnjica ‘zadnjica’ v T410; listanjek (SLA   V059 ‘piščal’ in SLA V060 ‘meča’) < *(listanjek)-ъ  ← hrv .    kajk .    listanjek ‘meča’ v T307 oz .      T351in mišič  (SLA V060 ‘meča’) < *(mišič)-ь ← hrv    .    mišić ‘mišica’  .   3   .2. Hrvaške izposojenke iz pomenskega polja “bolezni” v slovenskih narečjih   Za besedje iz pomenskega polja “bolezni” so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje   hrvaške izposojenke: prišt  (SLA V478 ‘mozolj’) < *(prišt)-ь  ← hrv    .    prišt ‘prišč’ v T408 in   T409;  upala (SLA V476 ‘šen’)  < *(upal)-a   ← hrv    . u   pala ‘vnetje’v T410; osip  (SLA V487   ‘ošpice’) < *(osip)-ъ  ← hrv    .    osip ‘izpuščaj’ v T408; žlezda  (SLA V479 ‘bezgavka’) < * (žlezd)-  a  ← hrv    .    žlijezda ‘žleza’ v T407–T409, guta  (SLA V479 ‘bezgavka’) < *(gut)-a   ← hrv    .    guta   ‘bula na človeškem telesu’ v T290 in T291 ter laloka  (SLA V479 ‘bezgavka’) < *( lalok)-a  ←   prim .    hrv .    laloka ‘čeljust’ v T286; groznica  (SLA V486 ‘mrzlica’) < * (groznic)-a  ← hrv    .    gro-  znica ‘vročina, trešljika’ v T409; upala zglobova  (SLA V480 ‘revma’) < * (upala)-a (zglo -  bova)  ← hrv    .    upala zglobova ‘vnetje sklepov’ ( upala ‘vnetje’ + zglob ‘členek, sklep’) v T410;   čorav (SLA V488 ‘slep’)  < *(čorav)-ъ  ← srb ., h   rv .    ćorav ‘slep’ v T156, T278, T285, T288,    Jožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih – raziskave za Slovenski . . .     663   T308, T317, T386, T411 in T412; zgušen (SLA V492 ‘grbast’), nejasno, morda sъ-(guš)- en-ъ  ← hrv   .   guša ‘grlo, vrat, golša’ v T291; drempast  (SLA V496 ‘trebušast’) < * (dremp)-  ast-ъ  ← morda hrv .    dremp-ač-a  ‘vrsta košare’ v T308 .    V T382 se za pomen ‘ošpice’ (SLA   V487) oz .    ‘koze’ uporablja kajkavski leksem bobinke  < *(bobink)-ę  ← kajk . b   obinke ‘koze’    .   3   .3. Hrvaške izposojenke iz pomenskega polja “družina” v slovenskih narečjih   Za besedje iz pomenskega polja “družina” so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje   hrvaške izposojenke: starci  (SLA V646 ‘starši’)  < *(starc)-i  ← hrv    .    starci ‘starejši’ v T409   in T412 ter roditelji (SLA V646 ‘starši’) < *(roditeĺ)-i  ← hrv    .    roditelji ‘starši’ v T411; baka   (SLA V610 ‘stara mati’) < * (bak) -a  ←    knj .    hrv .    baka ‘stara mati, babica’ v T407, T408, T411   in T412; očuh (SLA V623 ‘očim’) < * (očux)-ъ  ← hrv    .    očuh ‘očim’ v T287–T292, T294, T295,   T345, T347, T375, T407–T411 in T413;  posinak (SLA V634 ‘pastorek’) < * (posinak)-ъ  ←   hrv    . * p   osinak ‘pastorek, posinovljenec’ v T409 in posinovac  (SLA V634 ‘pastorek’) <   *(posinovac)-ь  ← hrv    .    posinovac ‘pastorek, posinovljenec’ v T409; staratelj  (SLA V793   ‘jerob’) < *(starateĺ)-ь  ← hrv    . s   taratelj ‘jerob, varuh’ v T410; suprug  (SLA V638 ‘mož’)  <   *(suprug)-ъ  ← hrv    .    suprug ‘zakonski mož’ v T410; supruga  (SLA V639 ‘žena’) < * (suprug)-  a  ← hrv .    supruga ‘zakonska žena’ v T410; svekar  (SLA V611 ‘tast’) < * (svekar)-ъ  ← knj .    hrv .      svekar ‘tast’ v T412; punica  (SLA V612 ‘tašča’) < (punic)-a  ← hrv    .    punica ‘ženina mati,   tašča’ v T291–T292, T375, T388–T396, T398–T401, T403, T407–T409; šogur  (SLA V619   ‘svak’)  < *(šogur)-ъ/*(šogu ŕ)-ь  ←    nar .    hrv .    šogur  ← madž .    sogor v T407, T409, T410, T412;   domačica (SLA V645 ‘gospodinja’) < * (dom-ač-ic)-a  ← hrv    .    domaćica ‘gospodinja’ v T408   in T412; služavka (SLA V643 ‘dekla’) ← * (služavk)-a  ← hrv    . s   lužavka ‘služkinja’ v T412;   stranski (SLA V780(a) ‘tuj’)  < *storn-ьsk-ъ-j-ь  ← *storn-ь ‘stran, bok’/* (stran)-ъ  ← hrv    .   s   tran ‘tuj’ v T289, T292, T349, T370, T374, T375, T407–T409 in  nepoznat < *(nepoznat)-ъ   ← hrv    .    nepoznat ‘neznan’  v T280 in T410; stranec  (SLA V780(b) ‘tujec’) < *( stranc)-ь  ←   hrv    . st   ranac ‘tujec’ v T408, T410 in T411; na tudže (SLA V780(c) ‘na tuje’) < * (na tu ǯe)-   ← hrv    .    na tuđe ‘na tuje’ v T408 .  L   eksema dida v T411 in dide  v T413 (SLA V609 ‘stari oče’) < * (did) -a/ę    je najver-  jetneje prevzet iz sosednjih čakavskih hrvaških govorov, leksem dojdak  v T349 (SLA   V780(b) ‘tujec’) < *(dojdak)-ъ pa iz kajkavskega dojdak ‘prišlek ’    .   4   . Sklep  SLA je eno temeljnih del slovenskega jezikoslovja velikega nacionalnega in nadnacio -  nalnega pomena  .    Rezultati dialektoloških raziskav, ki potekajo v njegovem okviru, so   pomembni tako za razvoj slovenske dialektologije (pa tudi zgodovinskega in primer -  jalnega jezikoslovja ter leksikologije) kot za ohranjanje slovenske kulturne dediščine in  nacionalne identitete (zlasti na robu slovenskega jezikovnega prostora), 6 saj se zaradi   globalizacije in sodobnega načina življenja narečja relativno hitro spreminjajo na vseh  jezikovnih ravninah, posebno tudi na besedni  .    Tudi zato ima slovenska geolingvistika še   številne načrte, med drugim tudi:   6 Sodelavci Dialektološke sekcije so v zadnjih štirih letih uspeli zapisati še 40 manjkajočih, doslej nezapisanih   krajevnih govorov, večinom v zamejstvu, tj  .   v Italiji, Avstriji, na Madžarskem in Hrvaškem  .   Večina teh   govorov je zaradi asimilacijskih procesov na robu slovenskega jezikovnega prostora še posebej ogroženih,  njihova vključenost v raziskave pa je pomembna ne le za jezikoslovje, ampak morda še bolj tudi za jezikovno  in nacionalno samozavest tamkajšnjih slovenskih govorcev .     664   •  p  ripravo prave interaktivne karte (“klik” na točko na karti naj bi omogočil vpo -  gled v podatkovno bazo (kraj in podatki o njegovem govoru, vključno z biblio-  grafijo; podatki o zapisovalcih in informatorjih; znanstvena narečna transkrip -  cija z zvočnim in slikovnim gradivom     . . .)   ,  •     d   oločitev območij krajevnih govorov za oblikovanje ploskovnih in izoglosnih   ter napisnih in kombiniranih kart ter za dialektometrične raziskave slovenskih  narečij .  T   udi dialektološke in geolingvistične raziskave namreč niso namenjene le “ugotav -  ljanju stanja”, ampak predvsem razumevanju razvoja jezika/jezikov in (tudi) vpliva me -  djezikovnih stikov na ta razvoj .      Literatura   Benedik, Francka, 1999, Vodnik po gradivu za Slovenski lingvistični atlas , Založba ZRC (ZRC   SAZU), Ljubljana  Bezlaj, France, 1977, Etimološki slovar slovenskega jezika (ESSJ), A–J, SAZU, Ljubljana  Bezlaj, France, 1982, Etimološki slovar slovenskega jezika (ESSJ), K–O, SAZU, Ljubljana  Bezlaj, France, 1995, Etimološki slovar slovenskega jezika (ESSJ), P–S, SAZU, ISJFR Ljubljana  Bezlaj, France, 2005, Etimološki slovar slovenskega jezika (ESSJ), Š–Ž, SAZU, ISJFR Ljubljana  Skok, Petar, 1971–1974, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika , I–IV, JAZU, Zagreb .  S   noj, Marko, 2003, Slovenski etimološki slovar (SES) , Modrijan, Ljubljana  Škofic, Jožica, 2005, Slovensko narečno besedje na stičišču kultur (po gradivu za SLA), Večkultur-  nost v slovenskem jeziku, literaturi in kulturi: zbornik predavanj, 51–66 .    Center za slovenšči-  no kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete, Ljubljana  Škofic, Jožica, 2006, Uporaba GIS v dialektologiji  .    Geografski informacijski sistemi v Sloveniji   2005–2006, 233–241, Založba ZRC, Ljubljana  Škofic, Jožica (ur  .) e   t al .    (2011), Slovenski lingvistični atlas 1  .    Človek (telo, bolezni, družina) , (Zbirka   Jezikovni atlasi), Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana  Weiss, Peter, Jožica Škofic, Karmen Kenda-Jež, 2009, Ponovne objave člankov s kartami za Sloven -  ski lingvistični atlas (do leta 2008), ISJ FR, Ljubljana   Jožica Škofic: Hrvaške izposojenke v slovenskih narečjih – raziskave za Slovenski . . .     665       Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u  dijaspori metodom korpusne lingvistike   Vezu između srpskog i mađarskog jezika predstavljaju upravo jezici manjina (srpske i  mađarske) koje žive u susednoj zemlji, obogaćeni elementima nove jezičke teritorije, a  zasnovani na bazi svoje matice  .    Ovde treba da razmotrimo prisustvo Srba, njihov jezik   i kulturu u kontekstu njihovog postojanja upravo na teritoriji današnje Mađarske  .    Ve-  likom seobom Srba sa kraja XVII veka srpski jezik u Mađarskoj postaje jedan udaljeni  idiom srpskog jezika, koji se paralelno razvija sa jezikom svoje matice; međutim, u svo -  joj građi, oblicima delom predstavlja jednu “zamrznutu” strukturu nekadašnjeg srpskog  jezika .    Na njega utiče karakter mađarskog jezika, iako u sebi zadržava i stari iskonski   karakter .  F   ormiranje korpusa srpskog jezika u Mađarskoj predstavlja neizostavan zadatak,   najviše zbog činjenice da se na njemu danas odvija vrlo aktivan kulturni život srpske  manjine .    U Mađarskoj pored nedeljnih i mesečnih listova, funkcioniše srpska televizija,   radio, izdaju se romani i zbirke pesama, pišu se naučni radovi  .    Pored ovoga, važno je   naglasiti da se u prošlosti nisu vršila ispitivanja razvoja ovog jezika, izuzev manjih soci -  olingvističkih analiza, nije adekvatno opisan jezik srpske manjine u Mađarskoj, podaci  nisu prikupljeni i sistematizovani na jednom mestu, nije bilo projekata u sklopu kojih bi  se vršila pomenuta istraživanja .  K   atedra za srpski jezik i književnost u Budimpešti je iz tog razloga pokrenula pro -  jekat formiranja korpusa srpskog jezika u Mađarskoj .    Za svoj cilj je postavila formiranje   jednog modernog korpusa koji bi bio osposobljen za istraživanje, dostupan na Internetu  i obrađen prema najmodernijim metodama korpusne lingvistike .      Članak pokazuje dosadašnje rezultate lingvističkog projekta .      Ključne reči:  jezik u dijaspori, korpusna lingvistika, jezik Srba u Mađarskoj, interdisci -  plinarna lingvistička istraživanja .   P   rocessing of different texts in languages in Diaspora by methods of   corpus linguistics In linguistics researching in Serbian and Hungarian languages very important part  is researching in languages of minority groups (Serbian and Hungarian) which live  in neighboring countries  .    Although these languages are based on the language of the   mother country they are also enriched with elements of the language on the new terri -  tory .    For example, if we examine the language of Serbian minority, and their culture, in   today’s Hungary, we will find interesting examples .    The Great Serb Migration at the end    UDK : 811 .163 .41'373(439)  811   .  163   .  41'282(439)     666   of XVII century from the Ottoman Empire to the Habsburg Monarchy caused that their  language became a remote idiom of Serbian language which has partly developed paralle  with the language in the mother country, but partly it has conserved some ancient forms  and become a kind of “frozen” ancient language .    It has also been exposed to the influen-  ce of Hungarian language structures and finally become the language in which we can  find old and new and loan structures, as well .  C   reating the Corpus of the language of Serbian minority in Hungary is of primary   importance because the Serbian language is used actively in minority’s everyday life  .    In   Hungary besides weekly and monthly newspapers and magazines works Serbian radio  and television, numerous novels and poems are published and significant scientific work  is going on .    Unfortunately in the past there were not any researchings in development of   this language .    Except smaller socio-linguistic analyses, the language of Serbian minority   in Hungary was not described adequately, data were not collected or systematized and  there were no any projects which dealt with the language development .  N   owadays, Institute of Slavic and Baltic Studies in Budapest initiated the project of   creating the corpus of Serbian language in Hungary .    It has to imply printed materials in   Serbian language in Hungary and its aim is to form a modern corpus processed in the  most modern corpus linguistics technologies, suitable for researching and available on  the Internet .  Th   e article also deals with the results of linguistic projects so far .   K   ey words: language in diaspora, corpus linguistics, the language of Serbian minority in   Hungary, interdisciplinary researching .   O   vaj članak prikazuje projekat koji je trenutno u svojoj početnoj fazi i koji je pokrenula   Katedra za srpski jezik i književnost u Budimpešti  .    Naziv projekta je: Interdisciplinarna   obrada kulturno-jezičke građe Srba u Mađarskoj  .    Članak pokazuje koja su osnovna na -  čela u formiranju jedne moderne elektronske baze podataka (korpusa jezičke građe) i  kako ona može da se upotrebi za višestrana lingvistička istraživanja  .    U okviru projekta   istraživači pokušavaju da oforme jednu elektronsku bazu jezičke građe koja bi olakšala  i omogućila istraživanja u okviru raznih lingvističkih disciplina  .    Članak će govoriti o   izgradnji projekta, o njegovim modulima, o zadacima koje je potrebno izvršiti u cilju da  se projekat, odnosno pojedini moduli ostvare .  J   ezik i kultura Srba u Mađarskoj je česta tema raznih naučnih istraživanja  .    Ipak,   jedan sveobuhvatan projekat koji bi obuhvatao bitnija naučna polja (npr .    lingvistika, et-  nolingvistika, etnografija, dijalektologija) do današnjih dana nije pokrenut  .    Istraživa-  nja srpskog jezika u Mađarskoj nisu se oslanjala na korpusnu lingvistiku, iako je ova  grana lingvistike svojim dostignućima već dovoljno unapređena i čini jedan model koji  je u stanju da obuhvati mnoge druge grane lingvistike kao i druge naučne discipline  .      Istraživanja većinskog jezika kao maternjeg jezika metodama korpusne lingvistike vrše  se kako u Srbiji tako i u svetu, pa i u Mađarskoj, međutim, komparativna istraživanja  stagniraju, a manjinski jezici se metodom korpusne lingvistike ne istražuju  .    Projektom   koji predstavlja predmet ovog rada može se postići pomak sa ove tačke i pokrenuti niz  značajnih istraživanja kako na polju korpusne lingvistike tako i na polju sociolingvisti -   Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike     667   ke, etnolingvistike, dijalektologije  .   Ovaj projekat zbog svoje specifične prirode zahteva   preplitanje više lingvističkih i drugih srodnih naučnih oblasti, čime se proširuju metode  istraživanja, odnosno dolazi se do novih rezultata  .    Vezu između srpskog i mađarskog   jezika predstavljaju upravo jezici manjina (srpske i mađarske) koje žive u susednoj zemlji,  obogaćeni elementima nove jezičke teritorije, a zasnovani na bazi svoje matice  .    U Mađar-  skoj je stvoren jedan udaljeni idiom srpskog jezika, koji se paralelno razvija sa jezikom  svoje matice, međutim u svojoj građi, oblicima, delom predstavlja jednu “zamrznutu”  strukturu nekadašnjeg stanja srpskog jezika .    Stoga je važno da se na odgovarajući način   “zapiše” i osposobi za naučna istraživanja .  P   rvenstveni cilj projekta je formiranje jedne reprezentativne jezične baze koja bi   omogućila pokretanje naučnih istraživanja u oblasti jezika i kulture Srba u Mađarskoj  .      Ovaj budući proizvod će predstavljati jednu bitnu fazu u razvitku modernih filoloških  nauka, odnosno predstavljaće primer za spajanje navedenih polja lingvistike na našim  prostorima .    Važno je napomenuti da se ovaj projekat može u budućnosti proširivati no -  vim temama, novim sadržajima, odnosno da raspolaže mogućnošću daljeg razvijanja  .      Pokretanjem ovog projekta rešio bi se već dugo postojeći problem da postoje samostalna  istraživanja o navedenim temama, ali do današnjeg dana ne postoji jedna zajednička  baza, baza podataka i materijala koja je osposobljena da se njom vrše dalja istraživanja,  ima mogućnost pretraživanja, proširivanja, mogućnost korišćenja rezultata drugih dis -  ciplina .    Cilj projekta je da se pored reprezentativnosti elektronske baze podataka obez -  bedi i dostupnost široj javnosti, istraživačkim centrima i pojedinačnim istraživačima  širom sveta, omogući slobodna (ili delom ograničena) dostupnost preko Interneta  .    Cilj   projekta je da se rezultati koriste u naučne svrhe, ali da krajnji proizvod bude isključivo  vlasništvo srpske manjine u Mađarskoj kao njenog primarnog korisnika, investitora i da  predstavlja kulturno blago Srba u Mađarskoj .  U s   ledećem delu će biti reči o osnovnim načelima projekta, o osnovnim pitanjima na   koja osnivači projekta i istraživači traže odgovore, prema kakvom modelu i u kojoj formi  treba da se projekat osmisli i izvrši .  P   rojekat prati sinhronijski pristup radu  .    Prikupljaju se svi oni materijali koji odsli -  kavaju aktuelnu jezičku sliku srpskog jezika u Mađarskoj koji su trenutno na raspolaga-  nju u štampanom obliku, odnosno vrši se “zapisivanje” živog govora pripadnika srpske  manjine .    U cilju da se omogući dalji razvoj sistema i da se vremenom prikupe i stari -  ji materijali ostavlja se mogućnost i dijahronijskog pristupa uz formiranje alata koji bi  omogućavali istraživanje jezičkih promena u određenom vremenskom periodu .      Projekat formira jednu zasebnu celinu, koja je osposobljena da se implementira u   veći sistem i time se omogućuje da postane sastavni deo jednog većeg korpusa, na primer  velikog nacionalnog korpusa srpskog jezika .  P   rojekat koristi model formiranja elektronske baze podataka uz korišćenje jezičkih   tehnologija .    Jezične tehnologije delimo na resurse, alate i proizvode  .    Jezični resursi su   kompjuterski oformljene zbirke jezičkih podataka  .    Jezički alati su aplikacije za obrađi -  vanje resursa (Tadić, 2003) .    Jezični proizvodi su plod istraživanja jezičkih resursa uz po-  moć jezičkih alata .    Projekat ima zadatak da oformi resurse za istraživanje u obliku jedne   sveobuhvatne elektronske baze podataka, da formira alate kojima se resursi istražuju  u obliku pretraživača, raznih aplikacija, i na kraju oformi proizvode koji će se dobijati  nakon istraživanja u obliku frekvencijskih rečnika, uzoraka, a sve po potrebi istraživača  .     668   Projekat prati sledeće korake u postupku formiranja elektronske baze: prvi korak u   formiranju elektronske baze je prikupljanje jezičke građe  .   Jezička građa se nalazi u štam -  panom obliku, odnosno u živom govoru korisnika  .    Štampani materijali se nakon pri -  kupljanja digitalizuju i osposobljavaju za elektronsku obradu i potrebu  .    U ovom koraku   se najčešće koriste dve mogućnosti, ili se tekst skenira, nakon čega sledi prepoznavanje  teksta, ili se manuelno prekucava i arhiviše u odgovarajućem elektronskom obliku .    “Za-  pisivanje” živog govora je znatno teži i sporiji zadatak i vrši se na taj način da istraživači  snimaju živi govor korisnika na terenu, formiraju audio (po potrebi i video) zapis, nakon  čega se vrši fonetska transkripcija, koja uz svoje osnovne podatke čuva i podatke koji se  odnose na izgovor, akcenat i druge karakteristične fonetsko-fonološke osobine  .    Nakon   prikupljanja i “elektronizacije” jezičke građe vrši se anotacija materijala  .    Anotacija mate-  rijala se vrši u više nivoa: prvi nivo je bibliografski, gde su navedeni bibliografski podaci  datog teksta, sledeći nivo je morfološki, gde je jezička građa “označena” morfološkim  karakteristikama kao što su vrste reči, deklinacija, gramatičke kategorije itd  ., n   akon toga   sledi sintaksički nivo, gde su rečenični delovi na taj način označeni da je moguće istraži -  vati njihov međusobni odnos .      Struktura elektronske baze Projekat predstavlja jednu kompleksnu naučnu elektronski obrađenu bazu audio i vi -  deomaterijala, transkripcijom unesenih tekstualnih materijala, bazu jezičkog korpusa,  svi oplemenjeni dodatnim informacijama, osposobljeni za pretraživanje, klasifikaciju,  postavljanje upita, import i eksport podataka (uz korisnička ograničenja)  .    Elektronska   baza se deli na tri modula: na modul dijalektološke mape, modul korpusa jezika Srba u  Mađarskoj i modul paralelnih korpusa .  M   odul dijalektološke mape predstavlja bazu podataka sa dijalektološkim i etnograf -  skim podacima .    Do željenih podataka se dolazi preko interaktivne mape sa naseljima u   Mađarskoj u kojima se u prošlosti i danas govorio srpski jezik, gde je živeo srpski narod,  gde se nalaze ostaci kulture Srba u Mađarskoj .    Preko mape se ulazi u podnivoe u kojima   se nalaze navedeni podaci .    Ovaj modul sadrži videozapise, fonetske zapise, digitalizova-  ni materijal ranijih istraživača  .    Modul služi kao osnova za etnografska, etnolingvistič -  ka i dijalektološka ispitivanja  .    Videozapisi predstavljaju interesantnu bazu za nastavu u   obrazovnim institucijama .  U o   kviru modula korpusa jezika Srba u Mađarskoj formira se moderni korpus u   kojem je omogućena potpuna lingvistička obrada  .    Izgradnja korpusa je od primarne   važnosti, jer ne predstavlja krajni cilj, već sredstvo koje pruža podatke za formulisanje  jezičkih propisa (gramatike datog jezika) koji se odnose na aktuelno stanje jednog go -  vornog područja (u širem smislu: jezika) (Varady 2002)  .    Danas je korpus sredstvo uz čiju   se pomoć formiraju dalji proizvodi kao što su rečnici, udžbenici, odnosno nudi se baza  lingvističkih podataka za rad u nastavi, kod učenja jezika i slično  .    Korpus će sadržati   tekstove štampanih materijala i prvenstveno će predstavljati jedan sinhronijski korpus  uz mogućnost razvoja dijahronijskog korpusa .    Korpus će sadržati i transkripcijom une-  sene audiozapise jezičke građe sa prostora Mađarske .    Biće omogućeno slušanje audioza-  pisa i gledanje videozapisa  .    Uz pomoć ovog modula moći će da se dobiju frekvencijski   rečnici, biće omogućeno pretraživanje i zadavanje upita u elektronskoj bazi podataka  .       Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike     669   Ovaj modul ima za cilj da oformi jedan gotovi proizvod – jedan elektronski korpus  .   U   odnosu na korpuse nacionalnih jezika, ovaj korpus je u svom sadržaju količinski manji,  ali je specifičniji .  T   reći modul predstavlja paralelne (uparene) korpuse  .    Pored jednojezičnih korpusa   danas su vrlo česti i paralelni korpusi kod kojih su tekstovi upareni na više jezika  .    U   Mađarskoj postoji niz paralelnih korpusa u kojima su tekstovi na mađarskom upareni sa  tekstovima na engleskom, francuskom, nemačkom i drugim jezicima, dok je broj para -  lelnih korpusa u kojima su upareni tekstovi na srpskom jeziku sa tekstovima na drugim  jezicima vrlo oskudan i sporo se povećava  .    Danas još ne postoji takav paralelni korpus   u kojem je jedna od uparenih strana jezik jedne manjine  .    Nadalje, danas još ne postoji   jedan srpsko-mađarski paralelni korpus  .    Projekat želi da ispuni ovaj prazan prostor i   da ponudi istraživačima jednu širu bazu za istraživanje, stoga je plan da se upare doku -  menti na srpskom i mađarskom jeziku, odnosno u pilot-projektima da se upare tekstovi  na istom jeziku istih autora, ali na primer različitih prevodilaca, različitih izdavača itd  .      Paralelni korpusi mogu da se vrlo dobro primenjuju u prevođenju tekstova, u nastavi  stranog jezika, zato imaju i komercijalnu vrednost  .    Uz pomoć paralelnih korpusa se na   primer mogu formirati razni specijalizovani rečnici .   J   ezička građa  Građa koja se unosi u projekat deli se na sledeće: štampa, proza, poezija, udžbenici, ad -  ministrativni dokumenti i živi govor .  U o   kviru štampe i periodike će se izvršiti digitalizacija nedeljnog lista “Srpske na -  rodne novine”, koji je do devedesetih godina izlazio na srpskohrvatskom jeziku, a nakon  toga na srpskom jeziku, tromesečnog književnog priloga “Neven”, koji je izlazio tokom  osamdesetih godina, zatim njegovog obnovljenog izdanja koje izlazi od 2003  .    godine,   godišnjeg izdanja “Almanah”, u kojem su sadržani raznovrsni radovi iz književnosti,  a izlazio je u periodu od 1991  .    do 1998  .    godine, godišnjeg magazina “Srpski kalendar”,   zatim izdanja “Eparhija budimska”, koje predstavlja izdanje crkvenog karaktera, nadalje  kulturno-istorijskog izdanja “Baranjske sveske”, koje izlazi u gradu Pečuju, odnosno ra -  znih lokalnih listova i magazina na srpskom jeziku koji se izdaju u Segedinu .      Prozni tekstovi predstavljaju stvaralaštvo srpskih pisaca iz Mađarske Petra Miloše -  vića, Predraga Stepanovića, Dragomira Dujmova, Milana Stepanova i drugih koji svoja  prozna dela objavljuju u periodu od ranih sedamdesetih pa sve do danas  .    Poeziju pred-  stavljaju dela istaknutih srpskih pesnika iz Mađarske, među kojima je jedan od najista -  knutijih Stojan Vujičić, a pored njega su prisutni i Vojislav Galić, Ljubinko Galić, neki od  već navedenih pisaca i mlađa generacija pesnika među kojima su Nikola Radosav, Danica  Brcan i drugi .  S   ledeću grupu predstavljaju udžbenici koji su pisani i sastavljani za potrebe Srp -  ske osnovne škole i Gimnazije koja i danas postoji i funkcioniše u Budimpešti, odnosno  za potrebe nekoliko visokoškolskih institucija u Mađarskoj gde se predaje srpski jezik  i književnost .    Pored udžbenika veoma obilna grupa tekstova dolazi iz administrativne   oblasti koja sadrži razna dokumenta, isprave, zapisnike i druge tekstove koji su u vezi  sa radom i funkcionisanjem srpskih institucija u Mađarskoj, manjinskih samouprava,  srpske crkve, muzeja, biblioteka, arhiva .     670   Poslednju grupu – iako najobimniju – predstavlja transkripcija živog govora Srba   koji žive u brojnim naseljima po Mađarskoj  .   Pošto je i ranije vršeno audiosnimanje je -  zičke građe Srba u Mađarskoj, u okviru projekta će se digitalizovati i modernizovati  već postojeći snimci, dok će se uz njih vršiti i nova snimanja na terenu  .    Pored ovoga će   se iskoristiti i jezička građa koja je već u elektronskom obliku, a nastala je kao produkt  srpskog radija i televizijske emisije na srpskom jeziku, koji ujedno predstavljaju i riznicu  prikupljenog živog govora .   Z   načaj i cilj projekta  Za formiranje ove elektronske baze podataka postoji zajednički interes i srpske i ma -  đarske strane  .    Kako su Srbi prisutni u Mađarskoj, tako su i Mađari prisutni u Srbiji  .      Zajednički interes je istraživanje svog neposrednog suseda, njegove kulture, jezika, a sve  to u cilju boljeg razumevanja, lakše komunikacije, održavanja dobrosusedskih odnosa  .      Nadalje, istraživanje manjinskih jezika u Evropskoj uniji je jedan od zadataka sa pri -  marnim značajem .    Ovaj projekat zbog svoje specifične prirode zahteva preplitanje više   lingvističkih i srodnih naučnih oblasti, što dovodi do novih metoda istraživanja, odno -  sno do novih rezultata .    Dijaspora ne može da se u potpunosti razume ako se ne istražuju   i njeni običaji, politički status, odnos sa većinskim jezikom zemlje u kojoj živi, odnos sa  svojom maticom, pitanje identiteta, višejezičnosti, asimilacije itd  .    Individualna istraži -  vanja postoje, ali ne postoji jedna zajednička elektronska baza podataka koja omogućava  dalja istraživanja  .    Ovaj projekat ujedno i promoviše kulturu i jezik Srba u Mađarskoj   široj publici uz mogućnost njihovog istraživanja  .    Projekat nadalje predstavlja jedan je -  dinstveni model “elektronizacije” kulturno-jezičke građe jedne “manje” dijaspore .      Literatura   Pintér, Tibor (2003), “Amit a modern nemzeti korpuszokról tudni kell”, Fórum Társadalomtu -  dományi Szemle 2003/3, 71-85 .  S   zirmai, Monika (2005), Bevezetés a korpusznyelvészetbe , Tinta könyvkiadó, Budapest  Tadić, Marko (2003), Jezične tehnologije i hrvatski jezik , Ex libris, Zagreb  Váradi, Tamás (2002), “A nyelvhasználat empirikus vizsgálatáról”, In Andor J ., S   z űcs T .    &   Terts I .    (Szerk .)    Színes eszmék nem alszanak  .    (1285-1291) .    Pécs: Lingua Franca csoport  Vitas, Duško, Cvetana Krstev (2008), “O paralelnim korpusima, a posebno o beogradskim para -  lelnim korpusima i načinu njihove eksploatacije”, Sonderdruck aus: Die Unterschide zwis -  chen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen , ed  .    Branko Tošović, pp  .      630-649, Münster, Germany, LIT Verlag   Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike     671       Elena Uzenjova: Etnolingvističke metode proučavanja karpatsko-balkanskog regiona1   Prilog opisuje osnovna načela Moskovske etnolingvističke škole  .   Temelj etnolingvističke   metode proučavanja slavenskih dijalekata jeste predstava o dijalektu kao lingvističkom  i kulturnom fenomenu .    Terminološka leksika koja se odnosi na tradicionalnu duhovnu   kulturu u centru je etnolingvističkih istraživanja dijalekata  .    Tokom prikupljanja di -  jalekatske leksike istraživač posebnu pažnju poklanja ekstralingvističkoj informaci -  ji, tj  .    bilježi ne samo termin nego i čitav njegov kulturni kontekst  .    Etnolingvistička   metoda istraživanja dijalekata daje uvjerljive rezultate kako u monoetničkim tako i u  višeetničkim regijama Balkana i Karpata .   K   ljučne riječi:  slavenski dijalekti, etnolingvistički metod, tradicionalna kultura, vokabu -  lar, Balkan, Karpati .   Th   e ethno-linguistic methods of studying of Balkans and Carpathians  The article describes the basic tenets of the Moscow ethno-linguistic school  .    The basis   of the ethno-linguistic method of studying of the Slavic dialects is the idea of a       d   ialect   as linguistic and cultural phenomena .    Terminological lexicon of traditional culture is in   the center of ethno-linguistic studies of the dialects  .    During the field investigations of   dialect vocabulary discoverer focuses on extra-linguistic information, i  .    e .    records not   only the word, but the entire cultural context of its operation  .    Ethno-linguistic method   of area studies gives conclusive results in the researching of both mono-ethnic regions,  and mixed parts of the Balkans and Carpathians .   K   eywords: Slavic dialects, ethno-linguistic method, traditional culture, vocabulary, Bal -  kans, Carpathians  .   M   oskovska etnolingvistička škola, koju je početkom sedamdesetih godina prošloga   stoljeća stvorio akademik N  .    I .    Tolstoj, kompleksno proučava slavensku tradicionalnu   duhovnu kulturu na osnovi jezičkih podataka, folklora, vjerovanja, obreda svih slaven -  skih naroda .       1 Ovaj rad nastao je uz finansijsku pomoć Programa fundamentalnih istraživanja Odjeljenja za jezik i knji -  ževnost Ruske akademije nauka “Jezik i književnost u kontekstu kulturne dinamike” 2012–2014, projekt  “Karpatsko-balkanski dijalekti: rekonstrukcija kulture prema jezičkim podacima” (rukovodilac A  .    A .    Plot-  nikova)  .   UD   K: 811    .   16’282    .   2 : 39  811    .   16’27     672   Etnoligvistika je u slavistici nova disciplina; njezine zadatke, predmet, objekt,   metode, veze sa drugim humanističkim disciplinama odredio je N  .   I .   Tolstoj .   On je dao   dvije defenicije etnolingvistike; prva je kratka: “Etnolingvistika je grana jezikoslovlja  – šire gledano – smjer u jezikoslovlju koji nagoni istraživača da proučava odnos i veze  između jezika i duhovne kulture, između jezika i mentaliteta naroda, između jezika i  narodnog stvaralaštva, njihove uzajamne odnose i različite načine korespondiran -  ja” (Толстой 1995: 27)  .    Ovdje se etnolingvistika razumije kao grana jezikoslovlja čiji   je objekt jezik i njegov odnos prema kulturi  .    Druga definicija je šira; prema njoj etno -  lingvistika je kompleksna disciplina, čiji je predmet “plan sadržaja” kulture, narodne  psihologije i mitologije bez obzira na sredstva i načine njihovog formalnog utjelovljenja  (riječ, predmet, obred, slika itd  .)   ” (Толстой 1995: 39-40)  .    U daljim Tolstojevim radovima   i u radovima njegovih učenika razvija se ovaj drugi, kompleksni smjer istraživanja  .    Ob-  jekt proučavanja na takav način shvaćene etnolingvistike nije samo jezik (mada se jezik  smatra kao glavno sredstvo izražavanja i očuvanja kulturne informacije u određenom  vremenskom razdoblju), nego i drugi oblici i supstancije u kojima se ispovljava kole -  ktivna svijest, mentalitet naroda, koji se formirao kod neke etničke grupe ili društva,  “slika svijeta”, naime shvaćanje stvarnosti koja okružuje čovjeka, njezina kategorizacija  i interpretacija .    Objektom “široko” shvaćene etnolingvistike postaje čitava narodna kul-  tura, sve njezine vrste, žanrovi i oblici – verbalni (leksika i frazeologija, paremiologija,  folklorni tekstovi), akcijski (obredi), mentalni (vjerovanja)  .    Tako shvaćaju etnolingvis -  tiku u mnogim radovima koji su već izašli i koji se još do sada nisu pojavili u Institutu  za slavistiku Ruske akademije nauka; prije svega radi se o kolektivnom radu na rječniku  Slavenske starine , koji ima više tomova (т  .    1–5 .    Мoskva, 1995–2012)  .    U ovom rječniku   autori su pokušali izdvojiti i protumačiti osnovne semantičke jedinice “jezika kulture”,  najvažnije kulturne koncepte, bez obzira na to u kojem se obliku i u kojoj supstanciji  oni ispoljavaju – u riječi, radnji, predmetu ili svojstvu predmeta itd  .    U ovakvom pris -  tupu najvažnije je shvaćanje “integralnosti” kulture kao jedinstva svih njezinih oblika  i žanrova (jezika, obreda, vjerovanja, narodnog stvaralaštva), koje uvjetuje jedinstvena  slika svijeta čovjeka, koji stvara kulturu i koji je shvaća  .    Ovakav antropološki pogled na   kulturu i jezik karakterističan je za sve grane humanističkih znanosti u naše doba .      Stvaranju ruske etnolingvistike prethodila su terenska istraživanja u Polesje na čelu   sa N .    I .    Tolstojem počev od 1962  .    i sve do 1986  .    (kada se dogodila katastrofa u Černobilju)  .      Ova istraživanja su počela kao dijalektološka i imala su za cilj prikupljanje podataka za  potrebe dijalektološkog rječnika; kasnije, počev od sredine 70-ih godina ona su se pret -  vorila u kompleksna etnolingvistička istraživanja, što je podrazumijevalo prikupljanje  podataka koje se izvodilo po specijalnom programu za Poleski etnolingvistički atlas  . Te-  r   enska istraživanja u Polesju natjerala su N  .    I .    Tolstoja da stvori višetomni sveslaven -  ski etnolingvistički rječnik Slavenske starine  .    Proučavanje geografije i “dijalektologije”   tradicionalne kulture Slavena nastavili su njegovi učenici (između ostalih T  .    A .    Agap-  kina, A .    A .    Plotnikova, I .    A .    Sedakova itd .) (   Толстая 2003) .  T   emeljem etnolingvističkih metoda proučavanja slavenskih dijalekata postala je   predstava o dijalektu kao kulturno-jezičkoj pojavi  .    Prema Tolstojevoj ideji, “dijalekt   (kako makro-, tako i mikrodijalekt) nije samo lingvistička teritorijalna jedinica nego  i etnografska, i kulturološka, ako izdvajamo duhovnu kulturu iz etnografskih ok -  vira (Толстой 1995: 21)  .    U centru etnolingvističkog proučavanja dijalekata nalazi se    Elena Uzenjova: Etnolingvističke metode proučavanja karpatsko-balkanskog regiona     673   terminološka leksika tradicionalne kulture, koja je najotporniji dio strukture bilo kojeg  fenomena i služi kao pouzdan izvor za rekonstrukciju drevnih slojeva kulture (Толстая  1989)  .   T   okom terenskih istraživanja i prikupljanja dijalekatske leksike tradicionalne   narodne duhovne kulture posebna pažnja poklanja se ekstralingvističkoj informaciji,  koja je neophodna da se tačno zabilježe jezički podaci u sferi koja se proučava  .    Bilježi se   ne samo sam termin nego i čitav kulturni kontekst njegovog funkcioniranja .    Naprimjer,   kada se prikuplja obredna leksika, koja se odnosi na označavanje obrednih lica, atributa  i radnji, istraživač bilježi vrijeme i mjesto izvođenja rituala, kako se ponaša obredno lice,  čemu služi određena realija u ritualu (Плотникова 2004а: 115) .  D   a bi se prikupila najpotpunija etnoligvistička građa, treba raditi po specijal -  nom programu  .    Etnolingvistički upitnik A  .    A  .    Plotnikove “Građa za etnolingvističko   proučavanje balkansko-slavenskog areala” (Плотникова 1996) autorka je pripremila  radeći na leksičkom programu Malog dijalektološkog atlasa balkanskih jezika  (МДАБ Я)   za potrebe terenskih istraživanja na području na kome se govore jezici koji pripadaju  takozvanom balkanskom jezičkom savezu  .    Kasnije je ovaj upitnik korišten tokom pri -  kupljanja građe u različitim južnoslavenskim regijama  .    Upitnik je tematski razdijeljen   i sadrži više od 400 pitanja koja obuhvaćaju leksiku i frezeologiju i koja se odnose na  različite sfere tradicionalne narodne duhovne kulture: kalendar, porodični obredi, pol -  joprivredni običaji, mitologija .    Pitanja koja bilježe dijalekatsku leksiku napravljena su po   principu “od riječi prema značenju” i imaju dodatne teme za razgovor, koje su naprav -  ljene po suprotnom principu – “od značenja prema riječi” – i imaju za cilj da pokažu  etnokulturni kontekst upotrebe pojedinih leksema .      Upitnik je imao veliku popularnost u Srbiji i preveden je na srpski jezik  .    2009 .    go-  dine u Moskvi se pojavilo novo dopunjeno izdanje (Плотникова 2009) .    U Bosni se sada   radi na etnolingvističkom upitniku za slavenske narode islamske vjere (autor je prof  .    S .      Halilović) 2 .  T  erenska istraživanja su pokazala da se upitnik može koristiti za prikupljanje građe   ne samo u različnim balkanskim regijama (između ostalog u Grčkoj, Albaniji i kod Aro -  muna – u okviru rada na МДАБ Я) nego i u karpatskoj regiji (Ukrajina: Zakarpatje i   Guculjšćina, Slovačka, Rumunija)3 . A .   A .   Plotnikova i autorica ovog priloga organizirale   su nekoliko uspješnih terenskih istraživanja koja su pokazala univerzalni karakter pro -  grama i mogućnost da se etnolingvistički upitnik koristi i izvan balkanske regije, da se i  dalje upotpunjuje s ciljem detaljnijeg proučavanja tradicionalne kulture i njezine termi -  nologije u novim kulturno-etnografskim regijama .  E   tnolingvističke metode omogućuju kompleksno arealno proučavanje tradicional -  ne narodne duhovne kulture i odgovarajuće terminologije .  E   tnolingvistička metoda arealnog istraživanja koja se primjenjuje daje uvjerljive   rezultate kada se proučavaju kako monoetničke regije tako i kontaktne tradicije (vidi,  naprimjer, Плотникова 2004)  .    Usporedna analiza srodnih jezika i kultura (između   ostalog, južno- i istočnoslavenskih jezika) pruža mogućnost da se otkriju mehanizmi    2 Upitnik je također preveden na rumunski (N .   Golant) i slovački jezik (M .   Valencova) .     3 Projekt “Karpatska kulturno-jezička zajednica u balkanskoj perspektivi (rukovodilac A  .   A  .   Plotnikova) .     Programi Odjeljenja za povijest i filologiju Ruske akademije nauka “Geneza i uzajamno djelovanje socijalnih,  kulturnih i jezičkih zajednica” .       674   uzajamnog djelovanja i utjecaja susjednih naroda koji žive u okruženju drugih jezika i  kultura, da se pokažu tipološke zakonomjernosti tokom kulturnih pozajmljivanja, što  može postati važnim doprinosom razvoju naučnog smjera kakav je kontaktologija .      Etnolingvistička metodologija se primjenjivala i za potrebe proučavanja starovjera-  ca u Dobrudži i jugoistočnoj Evropi 4 . Tada je bilo neophodno da se riješi nekoliko za -  d  ataka: da se otkriju arhaični i pozajmljeni slojevi jezika i kulture, da se odredi stupanj   očuvanja arhaičnih komponenti, a također obim i sadržaj pozajmljenica u jeziku i kul -  turi starovjeraca, koji žive u okruženju drugih naroda i jezika  .    U istraživanju su bili   korišćeni dijalektološki zapisi napravljeni početkom XXI stoljeća .      Vrijednost etnolingvističke metode jeste u tome što se tokom prikupljanja terenske   građe bilježi mnogo tekstova različitog sadržaja koji su pogodni za istraživanja različitog  tipa: dijalektološka, sociolingvistička, antropološka, rodna 5 itd  .   Dijalekatska građa je -  dan je od izvora popunjavanja kartoteke etnolingvističkog enciklopedijskog rječnika  “Slavenske starine”  .   P   rijevod s ruskog: Gleb Pilipenko  Literatura   МДАБ Я – Малый диалектологический атлас балканских языков (2003), Пробный выпуск,   под ред .   А .   Н .   Соболева, München  Плотникова, А .    А .    (1996), Материалы для этнолингвистического изучения балканославян-  ского ареала, Москва  Плотникова, А .    А .    (2004), Этнолингвистическая география Южной Славии, Москва  Плотникова, А .    А .    (2004а), “Этнолингвистические и социолингвистические методы изуче-  ния южнославянских диалектов”, Исследования по славянской диалектологии  .    Вып .    9 .      Методы изучения территориальных и социальных диалектов  .    К итогам опыта сла -  вянской диалектологии XX в ., М   осква, 113–123 .  П   лотникова, А .    А .    (2009), Материалы для этнолингвистического изучения балканославян-  ского ареала, издание 2-е, исправленное и дополненное, Москва  СД – Славянские древности  .    Этнолингвистический словарь  .    Т .    1 .    А–Г .    М ., 1   995; Т .    2  .    Д–К   (Крошки)  .    М ., 1   999; Т .    3 .    К (Круг)–П (Перепелка) .    М ., 2   004; Т .    4 .    П–С .    М ., 2   009 .; Т .    5 .    М .,   2   012 .  Т   олстая, С .    М .    (1989), “Терминология обрядов и верований как источник реконструкции   древней духовной культуры”, Славянский и балканский фольклор, Реконструкция  древней славянской духовной культуры: источники и методы, Москва, 215–229 .  Т   олстая, С .    М .    (2003), “Московская школа э тнолингвистики: направления и подходы”, Пра -  блемы  ўсходнеславянской этналiнгвiстыкi  . М   атэрыялы Першай Мiжнароднай наву -  ковай канферэнцыi (Мiнск, 25–26 .    красавiка 2003 г .) М   iнск, 11–22 .  Т   олстой, Н .    И .    (1995), Язык и народная культура .    Очерки по славянской мифологии и этно-  лингвистике, Москва   4  Projekt “Jezik i kultura starovjeraca jugoistočne Evrope” (rukovodilac E  .   S  .   Uzenjova)  .   Program   Predsjedništva Ruske akademije znanosti “Povijesno-kulturno nasljeđe i duhove vrijednosti Rusije” .  5 Između ostalog, autor je koristio tekstove koji su zapisani unutar etnolingvističkog programa u zajedničkom   rusko-bugarskom projektu “Rodna antropologija svakidašnjice” .   E   lena Uzenjova: Etnolingvističke metode proučavanja karpatsko-balkanskog regiona     675       Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički  aktivizam   Dijalekatska raznolikost hrvatskoga jezičnog prostora jezično je i kulturno bogatstvo te  bitna sastavnica hrvatskoga jezičnog identiteta .   Suvremeni globalizacijski procesi ugro-  žavaju jezičnu raznolikost kako na općoj, svjetskoj tako i na razini pojedinih kultura,  naroda .    Ugroženost jezičnih idioma s malim brojem govornika jača potrebu rada na   očuvanju jezične raznolikosti, koju se sve češće uspoređuje s biološkom raznolikošću  .      Također, s inauguracijom nacionalnih jezika u 19  .    st .    dijalektalni idiomi dolaze u drugi   plan, te kao sredstvo lokalnoga identiteta postaju manje poželjni, manje važni od knji -  ževnih jezika kao sredstava nacionalnoga identiteta  .    Je li se i danas u javnosti zadržao   takav stav o narječjima, promiče li se u hrvatskim školama sociolingvistički aktivizam,  koje stavove izriču učenici o dijalektu i o komunikaciji njime – neka su od pitanja na  koje će ovaj rad tražiti odgovore .    Rad promišlja najavljenu temu na podlozi suvremenih   dijalektoloških i sociolingvističkih razmišljanja, kao i na temelju ankete o poznavanju  dijalektalne raznolikosti provedene među učenicima, osnovnoškolcima  .   K   ljučne riječi: dijalekt, standardni jezik, međudijalekatska snošljivost, jezični identitet .      School and sociolinguistic activism Dialectal diversity of the Croatian linguistic area is linguistic and cultural richness and  an essential component of the Croatian linguistic identity .    Contemporary globalization   processes threaten linguistic diversity in general, and on the level of small cultures  .    En-  dangered language idioms with small number of speakers strengthen the need to work  on preservation of linguistic diversity .    With the inauguration of the national languages   in the 19 th century dialectal idioms come to second place, and become less desirable,   less important than the national language .   Do Croatian schools promote sociolinguistic   activism? What are the students’ opinions about the dialect? The paper will try to give  answers to these questions with the background of contemporary sociolinguistic consi -  derations .   K   ey words: dialect, standard language, inter-dialect tolerance, language identity .   UDK : 811 .163 .42'28  811   .  163   .  42'27     676   1. Uvod Iako su uspostavom hrvatskoga jezičnoga standarda mnogi predviđali odumiranje dija-  lekata, to se nije dogodilo .    Dijalekti, jezični varijeteti, supstandardni idiomi 1 imaju vrlo   vitalnu komunikacijsku i društvenu ulogu  .   Oni su, osim toga, i jako sredstvo izražava -  nja regionalnoga identiteta, prestižne pripadnosti nekom prostoru (npr  .    urbani idiomi),   nekoj profesionalnoj formaciji (npr .    nautičari), nekoj dobnoj skupini (npr .    mladenačkoj) .      Dijalekti, regionalni i mjesni govori, prisutni su u svakodnevnoj govornoj komunikaciji  na osobnoj i javnoj razini .    Dijalektalno izražavanje, u prvom redu naglaskom i leksikom,   a onda i gramatikom te vlastitim stilom, unosi u komunikaciju željene izvanjezične sa -  držaje .    Razlog vitalnosti dijalekata i njihove naglašene živosti u komunikaciji svakako je   u činjenici da su upravo regionalni idiomi sredstvo iskazivanja pripadnosti određenom  prostoru i određenom društvu, odnosno imaju vrlo jak identitetski pečat  .    Kad se radi o   jezičnom izražavanju govornika mladenačke dobi važno je napomenuti presudan utjecaj  potrebe poistovjećivanja s vršnjačkom okolinom koja će se svakako odraziti i u jeziku  .      Iako je škola kao obrazovna institucija prostor izražavanja standardnim jezikom, dija -  lektalno izražavanje iz navedenih je razloga dominantan oblik i školske međuučeničke  komunikacije  .   D   ijalekt je organski idiom kojim se djeca izražavaju, ali i sadržaj o kojemu u ško -  li uče  .    Učeničko jezično iskustvo bilo bi dobro iskoristiti i u nastavi kao most prema   boljoj spoznaji kako standardnoga jezika, tako i samoga dijalekta (Kalogjera 2003), ne  samo standardnoga jezika i dijalekta već i spoznaji fenomena hrvatskoga jezika u cije -  losti .    Kako je tronarječnost i regionalizam prva među bitnim sastavnicama hrvatskoga   jezičnoga identiteta (Pranjković 2007:490), dijalekatski su sadržaji prisutni u sadržajima  nastave hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja  .    Prisutni su sadržaji o jezičnim osobi -  tostima dijalekata, o dijalektima kao sredstvima književnoumjetničkoga izražavanja i o  odnosu dijalekata prema standardnom hrvatskom jeziku  .    Odnos hrvatskoga standar -  dnoga jezika i hrvatskih narječja tema je koja iziskuje vrlo promišljen pristup u osnov -  noškolskim udžbenicima i u nastavnoj obradi  .    Način njena predstavljanja, opisa i usva -  janja ovisi ponajprije o četirima elementima: kognitivnim i psiholingvističkim dobnim  osobitostima učenika, jezičnom okruženju učenika te o funkcionalnoj poziciji narječja  u komunikaciji i o ulozi narječja u jezičnom i prostornom identitetu pojedinca  .    Važno   je da dijalekt pritom bude predstavljen kao idiom istovrijedan standardnomu idiomu i  svim ostalim organskim idiomima, da se istakne njegova komunikacijska uloga u odno -  su na komunikacijsku ulogu standardnoga jezika te da se pri predstavljanju dijalekatskih  sadržaja izbjegava stereotipnost, omalovažavanje i netolerancija  .    Nažalost, uvid u pre -  zentiranje dijalektalnih tema u školskoj lieteraturi ukazao je na marginalnu prisutnost  hrvatske tronarječnosti u jezičnoj naobrazbi te na neveliku, ali postojeću prisutnost ste-  reotipnih shvaćanja hrvatskih regionalnih jezičnih posebnosti (Vignjević, Velički 2010) .      Utjecaj školskoga okruženja, kako vršnjačkoga tako i nastavnoga, u mladenačkoj   je dobi presudan pri stjecanju znanja, formiranju stavova, izgradnji osobnosti  .    Škola se    1 Nazivi koji se usporedno i ravnopravno koriste za označavanje više ili manje raspoznatljiva regionalnog ili   društvenog jezičnog varijeteta (Trask 2005) .   U skladu s hrvatskim lingvističkim nazivljem (Lisac 1996, 2003,   2009; Lončarić 1996) dijalekt je koji od govora unutar jednoga od triju hrvatskih narječja – čakavskoga, kaj -  kavskoga i štokavskoga  .    Hrvatska se narječja dijele na dijalekte, između ostalog, i prema refleksu glasa jata  .      Dijelekti se dijele na regionalne ili mjesne govore .   J   elena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam     677   zato mora snažnije uključiti u promicanje pozitivnih stavova o dijalektima te u poma -  ganje učenicima pri razumijevanju komunikacijske uloge dijalekta, čime će doprinijeti  očuvanju hrvatske dijalekatske raznolikosti, poticanju dijalekatske tolerancije, ali i iz -  gradnji skladne jezične kulture mladih govornika  .    U školskim obrazovnim sadržajima,   u stavovima učitelja i odgojitelja te u komunikaciji usklađenoj s funkcionalno-stilskim  zakonitostima, trebao bi biti vidljiv sociolingvistički aktivizam 2 . Naobrazbom je jedino   m  oguće mijenjati predrasude i zablude o dijalektima i promicati stavove o narječju kao   jezičnom idiomu jednako vrijednom kao i standardni jezik, kao idiomu kojim nije po -  grešno govoriti, uskladimo li svoj govor s funkcionalnim zakonitostima jezične uporabe  .      Pokušali smo stoga istražiti koliko učenici poznaju svoj i druge hrvatske dijalekte,   kako se dijalektom, a kako standardnim hrvatskim jezikom koriste u komunikaciji, kako  doživljavaju svoj dijalekt u odnosu na standardni jezik, u nadi da će ti podatci ponuditi  smjernice za razumijevanje mjesta i uloge dijalekta u školi .      2. Komunikacijska i identitetska uloga dijalekta Standardizacija hrvatskoga jezika nije dokinula dijalektalnu komunikaciju  .    U funkcio-  nalno-stilskoj raslojenosti hrvatskoga jezika dijalektalni izričaj ima svoje mjesto  .    Raz-  govorni funkcionalni stil prostor je vrlo žive dijalektalne jezične produkcije  .    Književ-  noumjetničkim stilom bilježi se suvremeno dijalektalno stvaralaštvo i zabilježeno je  stvaralaštvo na čakavskom, kajkavskom i štokavskom idiomu u prošlosti  .    Standardizaci-  ja hrvatskoga jezika nije, ne može i ne treba dokinuti komunikacijsku funkciju hrvatskih  narječja .    Hrvatska su narječja, kao i svaki organski jezični idiom, u trajnom procesu mi -  jenjanja na koji utječe, među ostalim, i standardni hrvatski idiom, ali traju, imaju jasnu  komunikacijsku ulogu i vrijednu književno-umjetničku poziciju .      Jezik nije samo dokaz “istosti” unutar određene zajednice, već i osiguravatelj “razli -  čitosti” prema nekoj drugoj zajednici (Pavlov 2003:7) .    Situacija raznih jezičnih varijeteta   na hrvatskom prostoru podloga je i za jezično iskazivanje prostornih (nacionalnog, re -  gionalnog, lokalnog) ali i drugih identiteta (urbanog, ruralnog, dobnog, obrazovnog)  .      Određeni jezični varijetet može biti pokazatelj osobnoga i društvenoga identiteta kojega  drugi dešifriraju, iščitavajući iz govora mnoštvo konotacija  .    Hrvatska narječja, čakav -  sko, kajkavsko i štokavsko sredstva su izražavanja i hrvatskoga nacionalnoga identiteta,  no prvenstveno njima pojedinac iskazuje svoj regionalni identitet  .    Taj se odnos jezika   i prostornog identiteta razvija i dalje do lokalnoga, npr  .    hrvatskim jezikom pojedinac   izražava etnički identitet, čakavskim izražava regionalni identitet, bodulskom cakavi -  com lokalni, otočki .  N   ažalost, pripisivanje identiteta prati i opasnost od stereotipa (Kalogjera 2007:262) .      Uz govorno svrstavanje u određenu skupinu idu i stereotipni stavovi i predrasude (govor  političara – puno govori, a ništa ne kaže; govor liječnika – prepun stranih riječi, itd  .) .    Oni   izvan zajednice, jezične, profesionalne ili bilo koje druge, imaju često podcjenjivačke,  omalovažavajuće, stereotipne stavove prema pripadnicima zajednice  .    Tako se nerijetko   nailazi na predrasude prema dijalektu ili lokalno obojenu govoru kao govoru neukih,    2 Pojam pod kojim se podrazumijeva aktivno djelovanje na senzibilizaciji javnosti za problem zapuštanja   i omalovažavanja dijalekata, na izgradnji međujezične i međudijalekatske snošljivosti te na očuvanju dija -  lekatske i jezične raznolikosti  .    Sociolingvistički bi aktivizam predstavljao javno istupanje lingvista protiv   zanemarivanja i minorizacije dijalekata (Kapović 2006:379) .     678   poseljačenu govoru ili pak govoru onih o kojima se ima stereotipan stav (Dalmatinci, Za -  gorci, Hercegovci…) O potrebi promicanja međudijalekatske tolerancije puno se govori  u sociolingvističkim krugovima (Kapović 2006:375, Kalogjera 2003:171) i upravo je škola  odgojem i jezičnom naobrazbom pozvana na aktivno sudjelovanje u tome .   3   . Kognitivne, psiholingvističke i socijalne odlike govornika školske dobi  Dob govornika nosi sa sobom psiholingvističke i spoznajne osobitosti koje ne smiju biti  zanemarene pri poučavanju jezika (Gazdić-Alerić i sur  .    2007) .    Prema Jeanu Piagettu dje-  ca su od 6 .    do 11 .    godine u periodu konkretnih operacija (Piaget, Inhelder 1969), razumi -  ju i usvajaju konkretne sadržaje, prepoznatljive u okruženju i potrebne u komunikaciji,  tj .    funkcionalno, pragmatično uvjetovane .    Za tu je dob karakterističan interes za sve što   je blisko, poznato i potrebno, a operacijsko je mišljenje na ovoj razini razvoja u velikoj  mjeri koncentrirano na konkretne radnje i opažanja .    Za predstavljanje jezičnih sadržaja   u ovoj dobi to znači da će dijalektalne sadržaje dijete prepoznati kao bliske i prisutne  u svakodnevnoj razgovornoj komunikaciji te će ih lako usvojiti  .    Nastava usklađena s   ovim spoznajama trebala bi, dakle, djeci predstaviti narječje njihova zavičaja, pojasniti  njegovu stilsko-funkcionalnu poziciju, tj .    uporabu u razgovornom i u književno-umjet-  ničkom stilu komunikacije .    Druga hrvatska narječja, djetetu daleka, treba tek navesti ili   približiti do razine prepoznavanja  .    Tako ćemo se držati didaktičkog principa primjere -  nog ranoj dobi jezičnoga i kognitivnoga razvoja – od bliskog dalekom, od konkretnog  apstraktnom  .   J   ezik je prvenstveno sredstvo komunikacije i društvenost je njegova bitna odlika  .      Polaskom u školu dijete se uključuje u društvo, postaje članom šire skupine u kojoj se tek  treba izboriti za svoje mjesto  .    Ta nakana, koja je i osnovni cilj procesa ovladavanja jezi -  kom, uvelike će u ovom razdoblju utjecati na jezični razvoj djeteta  .    U ranom se jezičnom   razvoju dijete oslanja na roditelje i odrasle, oni su njegovi govorni uzori i izvor njegova  jezičnoga znanja .    Već dobro ovladavši jezikom, dolazi u školu, čime širi krug svoje ko -  munikacijske okoline vršnjacima i učiteljima  .    Na njegov će daljnji jezični razvoj utjecaj   vršnjaka biti jači od roditeljskoga utjecaja (Preece 1992) .    Jezične vještine i jezični identi-  tet djeteta imaju vrlo važnu ulogu u procesu djetetove socijalizacije pa će se ono nasto -  jati što više jezično poistovijetiti s vršnjačkom okolinom .    Jezikom adolescenti potvrđuju   svoju pripadnost skupini i po jeziku prepoznaju i isključuju one koji joj ne pripadaju  .    U   odnosu na vršnjački utjecaj, utjecaj učitelja, školske literature i lektire znatno je slabiji  .    U   tom kontekstu treba promatrati odnos dijalekta i standardnoga jezika u djetetovu škol -  skom okruženju .   4   . Jezično okruženje školskog djeteta  Rana školska dob vrijeme je intenzivnog jezičnog razvoja djeteta  .    Jezik koji je dijete   usvojilo u svom primarnom, obiteljskom okruženju sada se susreće s jezikom vršnjaka,  s jezikom školske nastave, sa stranim jezikom koji dijete počinje učiti, s jezikom medija  kojima je dijete izloženo u slobodno vrijeme  .    Taj susret i međudjelovanje nabrojenih je -  zičnih varijeteta ostavit će svoj pečat na jezičnom razvoju djeteta .      Prvi usvojeni jezični idiom jest djetetu okolinski govor, zavičajni govor, govor ne -  kog od narječja hrvatskoga jezika (J1)  .    Polaskom u školu govornici hrvatskoga jezika    Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam     679   standardni jezik usvajaju kao drugi idiom (J2), tj  .   usvajaju ga u sustavu okomite više -  jezičnosti (Jelaska 2003)  .   Polaskom u 1  .   razred započinje i učenje prvog stranog jezika   (J3) .    Dakle, govornik će se naći u polju isprepletanja nekoliko jezičnih sustava, odnosno   u višeidiomatskom jezičnom okruženju  .    U takvim jezičnim uvjetima nužno dolazi do   međudjelovanja navedenih sustava, tj  .    stvara se međujezično polje – polje preklapanja   jezičnih elemenata u kojem se istovremeno ostvaruje djelovanje najmanje dvaju jezičnih  sustava (Pavličević-Franić 2006)  .    Međujezično polje može se promatrati kao pozitivna   i kao negativna pojava; može biti polje jezičnoga poticaja, uspoređivanja i kreativnosti,  a može biti i polje pogrešaka, nesigurnosti i dokidanja komunikacije  .    Upravo je zbog   navedenoga važna u tom razdoblju uloga škole koja treba iskoristiti pozitivne utjecaje  međujezičnoga polja na jezični razvoj govornika  .    O toj se mogućnosti i potrebi govori   u hrvatskoj jezično-metodičkoj literaturi još od 70-ih godina – Neka put do standarda  vodi preko dijalekta .    (Težak 1978) .    Iako se dijalekt kao tema nalazi u Nastavnom planu   i programu za Hrvatski jezik tek u četvrtom razredu osnovne škole, dok u prvima tri -  ma razredima sadržaji iz dijalekta i o dijalektu posve izostaju, učitelji trebaju didaktički  osmisliti učenje standardnoga jezika pri kojem će učeničko znanje dijalekta biti pozitiv-  no iskorišteno .    Pozitivan stav učitelja prema dijalektu pritom je polazna točka .   5   . Narječja u školskim dokumentima  Škola je prostor djetetove svakodnevice, važan je čimbenik u intelektualnom, moral -  nom, socijalnom, emocionalnom pa i jezičnom formiranju mladog čovjeka, glavni je po -  srednik temeljnih ljudskih i društvenih vrijednosti i spoznaja .    Svjesna svoje uloge, škola   osmišljava i određuje smjernice razvoja, formiranja jezičnoga, etničkoga i regionalnoga  identiteta mladih ljudi .    Čini to, između ostaloga, i zastupljenošću jezičnih (standardno-  jezičnih i dijalektalnih) tema među nastavnim sadržajima .  N   acionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i   srednjoškolsko obrazovanje (skraćeno NOK), dokument koji opisuje novu sliku obvezne  naobrazbe u Republici Hrvatskoj osobitu pozornost daje razvijanju sljedećih vrijednosti:  znanja, solidarnosti, identiteta i odgovornosti .    Uz vrijednost identiteta navedeno je:   Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga i kulturnoga identiteta  . D   anas, u   doba globalizacije, u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazo -  ra i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni  identitet, svoju kulturu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu  .    Pritom osobito valja ču-  vati i razvijati hrvatski jezik te paziti na njegovu pravilnu primjenu  .    Odgoj i obrazovanje   trebaju buditi, poticati i razvijati osobni identitet istodobno ga povezujući s poštivanjem  različitosti (NOK 2010:14) .      Škola, dakle jest mjesto izgradnje osobnoga i regionalnoga i nacionalnoga identiteta,   tj .    mjesto njegovanja i standardnojezične i dijalektalne komunikacije te poštivanja jezič-  nih različitosti  .  Z   a prvi cilj jezično-komunikacijskoga područja isti dokument navodi:    .    . .n   aučiti jezikom izraziti vlastite misli, osjećaje, ideje, stavove i prikladno jezično re -  agirati u međudjelovanju sa sugovornicima u različitim situacijama razvijajući (samo) poštovanje (NOK 2010:31) .      Nužnost razumijevanja funkcionalne uvjetovanosti jezične komunikacije, prvi je   dakle cilj jezične naobrazbe  .    Dijalektalno izražavanje i standardnojezično izražavanje     680   dva su ravnopravna načina komunikacije, no svaki u svojim komunikacijskim okolno -  stima .     Vrijednosti i ciljevi navedeni okvirnim planom osnovnoškolskog odgoja i obrazo -  vanja ostvaruju se, među inim, i obradom nastavnim programom zadanih tematskih  jedinica . N   astavni plan i program za osnovnu školu – Hrvatski nacionalni obrazovni   standard za prvi, drugi i treći razred ne predviđa ni jednu jezičnu tematsku jedinicu o   narječju, dijalektu, zavičajnom govoru  .    U četvrtom je razredu jedna tema iz područja   jezika i jezičnoga izražavanja: Književni jezik i zavičajni govor .    Peti razred predviđa jed-  nu temu iz područja jezika i jezičnoga izražavanja: Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost  .      Šesti također jednu: Razgovor , no ključne riječi uz nju ne predviđaju dijalektalno izra -  žavanje pa i u udžbenicima izostaje govor o narječju u toj tematskoj jedinici (!)  .    Sedmi   razred ne donosi temu dijalekta , dok osmi uključuje jednu –  Zavičajni govor i narječje   prema književnom jeziku .   I   znenađuje izostanak dijalektalnih tema do trećega razreda kao i zastupljenost dija-  lektalnih sadržaja tek jednom nastavnom jedinicom u školskoj godini  .    Ostaje otvoreno   pitanje je li to dovoljno za izgradnju jezičnog nacionalnog i regionalnog identiteta te za  izgradnju svijesti o (hrvatskoj) jezičnoj raznolikosti međujezičnoj toleranciji .  U   vid u udžbeničku obradu programom zadanih tema (Vignjević, Velički 2010) .    po-  kazao je da udžbenici dijalektima pristupaju deskriptivno te da su dijalekti prezentirani  isključivo povijesnim književnoumjetničkim tekstovima  .    Ne bi bilo dobro time učeni -  cima sugerirati nedopuštenost ili nepotrebnost dijalektalne komunikacije . P   oneki udž-  benik čak participira u stereotipnom i omalovažavajućem odnosu prema dijalektalnom  izražavanju i regionalnom identitetu  .   6   . Istraživanje  6.1. Problemi i cilj istraživanja Istražili smo stavove učenika 4  .    razreda o dijalektu, provjerili njihovo razumijevanje   odnosa dijalekta prema književnom jeziku, provjerili razumijevanje upotrebe dijalekta  i standarda u komunikaciji  .    Istraživanje smo proveli s ciljem da osvijetlimo učeničku   percepciju dijalekta i književnoga jezika te njihovu funkcionalnu distribuciju u komu -  nikaciji, sve u svrhu propitkivanja doprinosa škole učeničkoj svijesti o jezikom izraženu  nacionalnom i regionalnom identitetu, te uloge škole u sociolingvističkom aktivizmu i  senzibilizaciji djece za dijalekatsku različitost hrvatskoga jezika .  6   .2. Metodologija istraživanja  6 .2 .   1 .    Ispitanici  Ispitanici su bili učenici pri završetku četvrtoga razreda, njih 100  .    Ispitivanje je   provedeno u svibnju 2010  .    godine u Osnovnoj školi “Blato” u Blatu na Korčuli, gdje je   okolinski govor čakavski kao i govor svakog ispitanika; u Osnovnoj školi Pavla Belasa u  Šenkovcu, gdje je okolinski govor i govor ispitanika kajkavski te u Osnovnoj školi Mari-  na Getaldića u Dubrovniku, gdje je okolinski govor kao i govor ispitanika štokavski  .    Po   dijalekatskoj pripadnosti među ispitanicima je 36 čakavaca, 26 kajkavaca i 38 štokavaca .  6 .   2 .   2 .    Mjerni instrument  Ispitivanje je provedeno anketnim upitnikom koji se sastoji od pitanja višestrukog   izbora, dvojnog izbora i jednog pitanja otvorenog tipa .   Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam     681   6 .2 .3   .   Obrada podataka  Dobiveni podaci obrađeni su SPSS računalnim programom za statistiku, statistič -  kim postupcima mjerenja frekvencije i analize varijance .   7   . Rezultati istraživanja i njihova interpretacija   Učenici su zadovoljavajućim procijenili znanje koje su u školi stekli o svom narječju  .      Njih 63 % misli da su naučili puno ili dosta  .    Ipak, nemali broj od 37 % drži kako je u   školi naučio malo ili ništa o svom zavičajnom govoru  .    Razlika u procjeni s obzirom na   pripadnost čakavskom, kajkavskom ili štokavskom narječju nije se pokazala statistički  značajnom .   1 .    grafikon – Koliko si u školi naučila/naučio o svom narječju?  U skladu s prethodnim podatcima, većina učenika misli da bi trebalo učiti više o   zavičajnom govoru te ih većina, ukupno njih 77 %, iskazuje želju za čitanjem književnih   djela pisanih na bliskom im zavičajnom govoru .    Ovi rezultati ukazuju na vrlo pozitivan   stav učenika prema dijalektalnim sadržajima u školi te na znatiželju prema dijalektalnim  sadržajima  .     2 .   grafikon – Treba li u školi učiti više o   narječju?   3 .   grafikon – Bi li htjela/htio čitati knji -  ževna djela na svom narječju?     682   Učenici većinom pokazuju svijest o funkcionalnoj uvjetovanosti odabira komuni -  kacijskog idioma  .   Regionalnim se govorom koriste u izvanškolskoj i, vjerojatno, škol -  skoj međuvršnjačkoj i nenastavnoj komunikaciji, a standardnim se hrvatskim koriste u  školskoj nastavnoj komunikaciji  .    Zanimljivo je da postoji statistički značajna razlika u   tome kako su na ovo pitanje odgovorili štokavci, a kako čakavci i kajkavci  .    Štokavaca je   66 % označilo da u školi i izvan nje govori jednako, dok je kod čakavaca i kod kajkavaca   postotak takva odgovora znantno manji (22 % i 23 %) .    Razlozi su zasigurno u tome što su   različitosti čakavskoga i kajkavskoga prema standardu znatno veće negoli razlike štokav -  skoga, ali i u predrasudama, poglavito štokavaca, da štokavci ne trebaju učiti standardni  jezik, da je hrvatsko štokavsko narječje jednako standardnomu hrvatskomu jeziku .   4 .    i 5 .    grafikon – govoriš li jednako u školi i izvan nje?  Iskazivanje regionalnog identiteta komunikacijom zavičajnim idiomom odlika je   većine ispitanika .    Ukupno njih 76 % iskazuje stav da govore svojim zavičajnim govorom   kad su u kojem gradu ili mjestu gdje se govori drugim hrvatskim narječjem  .    Ipak, stati-  stički su značajne razlike u komunikaciji svojim regionalnim idiomom u prostoru dru -  gog idioma, s obzirom na to kojem idiomu ispitanik pripada  .    Pritom se najmanje čaka -  vaca (64 %) koristi svojim idiomom izvan granica njegova prostiranja, potom kajkavaca   (77 %), a najviše štokavaca (87 %) .    Razlozi za ovakvu raspodjelu odgovora su brojni  .    Pro-  stor čakavskoga govora danas je daleko najmanji hrvatski dijalektalni prostor 3 . Danas   č  akavsko nije ni jedno veliko hrvatsko urbano središte, Split je većinom štokavski, a ni   govor grada Rijeke danas se više ne može odrediti kao čakavski (Kapović 2004) .    Razlike   su čakavskoga prema standardnom i najutjecajnijem zagrebačkom idiomu vrlo velike  (posebno su istaknute prozodijske i fonološke, npr  .    čakavsko /t’/) .    Najviše se štokavaca   izjasnilo da isto govori i u gradu u kojem se govori drugačije, vjerojatno i zbog čestog  krivog poistovjećivanja standardn oga hrvatskoga sa hrvatskim štokavskim narječjem .   3 Čakavski se danas govori na hrvatskim otocima od Lastova i Korčule do Krka i u hrvatskom dijelu Istre  .     Dalmatinsko obalno područje od Privlake i Novigrada kod Zadra do Cetine većinom je čakavsko, no mnogi  su govori štokavski .    U Splitu danas dominiraju štokavci ikavci (Lisac 2009:15) .   Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam     683   6 .   i 7 .   grafikon – Govoriš li jednako kad si u svom gradu/mjestu i kad si u kojem   gradu/mjestu gdje se govori drugim dijalektom? 8. Zaključak Među učenicima provedena anketa pokazala je da su učenici većinom usvojili svijest o  funkcionalno-stilskoj različitosti standardnoga hrvatskoga jezika i hrvatskih narječja  .      Pokazalo se također da učenici doživljavaju dijalekt kao dio regionalnoga identiteta te  da žele o njemu više znati  .    Navedena marginalna prisutnost dijalektalnih tema među   nastavnim (jezičnim) sadržajima time se potvrđuje kao neopravdana  .    Nadamo se da će   ovo razmišljanje te propitkivanje učeničkih stavova i komunikacijskih navika potaknuti  preispitivanje mjesta dijalekta u osnovnoškolskoj naobrazbi i odgoju te jačem uključi -  vanju škole u aktivnom čuvanju hrvatske dijalektalne baštine i promicanju vrijednosti  dijalektalnih različitosti, a time i poticanju jezične snošljivosti .   L   iteratura   Gazdić-Alerić, T ., D .   Pavličević-Franić, M  .   Rijavec (2008), “Psiholingvistički aspekti usvajanja i   ranoga učenja hrvatskoga jezika kao materinskoga”, u: D  .   Pavličević-Franić i A .   Bežen (ur .)  ,   Konferencijski zbornik Prvog specijaliziranog znanstvenog skupa Rano učenje hrvatskoga jezi -  ka (RUHJ 1) .    ECNSI i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb  Hrvatski obrazovni nacionalni standard – Nastavni plan i program za osnovnu školu , Republika   Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, 2006 .  J   elaska, Z .    (2003), “Hrvatski jezik i višejezičnost”, u: Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj   sredini .    II, 106-122, D .    Pavličević-Franić, M .    Kovačević, ur ., N   aklada Slap i Sveučilište u Za-  grebu, Jastrebarsko, Zagreb  Kalogjera, D .    (2003), “Bilješke o dijalektu u društvu i u nastavi jezika”, u: Komunikacijska kompe-  tencija u višejezičnoj sredini II , 171-179, D .    Pavličević-Franić, M .    Kovačević, ur ., N   aklada Slap   i Sveučilište u Zagrebu, Jastrebarsko, Zagreb  Kalogjera, D .    (2007), “Slojevitost iskazivanja identiteta”, u: Jezik i identiteti , Zbornik Hrvatskoga   društva za primijenjenu lingvistiku, 259-268, J .    Granić, ur ., H   DPL, Zagreb-Split  Kapović, M .    (2004), “Jezični utjecaj velikih gradova”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jeziko -  slovlje 30, 97-105, IHJJ, Zagreb     684   Kapović, M .   (2006), “Dijalekti, standard i sociolingvistički aktivizam”, 375-383, u: Jezik i mediji –   jedan jezik: više svjetova, Zbornik Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku , J .   Granić,   ur ., H   DPL, Zagreb-Split  Lisac, J .    (1996), Hrvatski dijalekti i jezična povijest, Zagreb, Matica hrvatska  Lisac, J .    (2003), Hrvatska dijalektologija 1 . H   rvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski   govori torlaškog narječja .    Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga  Lisac, J .    (2009), Hrvatska dijalektologija 2  .    Čakavsko narječje  .    Zagreb, Golden marketing – Teh -  nička knjiga  Lončarić, M .    (1996), Kajkavsko narječje, Zagreb, Školska knjiga  Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko   obrazovanje, Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, 2010  .  P   avličević-Franić, D .    (2006), “Jezičnost i međujezičnost između sustava, podsustava i komunika -  cije”, u: LAHOR: časopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik , I, 1, 1-14 .  P   avličević-Franić, D .    (2003), “Okomita dvojezičnost i rano učenje jezika”, u: Komunikacijska kom -  petencija u višejezičnoj sredini  .    II, 93-105, D .    Pavličević-Franić, M  .    Kovačević, ur ., N   aklada   Slap i Sveučilište u Zagrebu, Jastrebarsko, Zagreb  Pavlov, A .    (2003), “Pogled na dijalekatsku jezičnost i identitet”, u: Diskrepancija IV, 7-8, 67-74 .  P   iaget, J ., B .    Inhelder (1969), The psychology of the child, Basic Books, New York  Pranjković, I  .    (2007), “Glavne sastavnice hrvatskoga jezičnoga identiteta”, u: Jezik i identiteti ,   Zbornik Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku , 487-496, J .    Granić, ur ., H   DPL, Za-  greb-Split  Preece, A  .    (1992), “Collaborators and critics: The nature and effeects of peer interaction on   children’s conversational narratives”, Journal of Narrative and Life History , 2, 277-292 .  T   ežak, S  .    (1978), “Razlikovna gramatika i nastava književnoga jezika”, u: Suvremena metodika   nastave hrvatskoga i srpskoga jezika , III, 1, 1-11 .      Trask, R .    L .    (2005), Temeljni lingvistički pojmovi, Zagreb, Školska knjiga  Vignjević, J .,    V .    Velički (2010), Narječja hrvatskoga jezika u jezičnim udžbenicima i izgradnja jezič -  noga identiteta učenika, Izlaganje na Petom hrvatskom slavističkom kongresu, Rijeka, 2010 .   Jelena Vignjević: Škola i sociolingvistički aktivizam     685       Silvana Vranić i Sanja Zubčić: Strukturalna  analiza turcizama u frazemima  hrvatskih štokavskih govora   Početci dodira hrvatskoga i turskoga entiteta, time i prodor turcizama u hrvatske govore  datiraju od prvih prodora Turaka u hrvatske krajeve s kraja 15 .   i početka 16 .   st .     Kao dio provedenoga širega istraživanja o turcizmima u frazemima hrvatskih govo -  ra, dakle i u čakavskim i u kajkavskim govorima, ovaj je članak prilog istraživanju tur -  cizama u frazemima hrvatskih štokavskih govora, u kojima je s obzirom na pripadnost  području intenzivnijega utjecaja turskoga entiteta očekivano veći broj turcizama u fra -  zemima no u hrvatskim govorima drugih dvaju narječja  .    Korpus analiziranih frazema   u ovom radu čine objavljeni dijalekatni rječnici govora štokavskoga narječja, uključujući  frazeološki rječnik govora zapadnoga dijalekta te neobjavljene ovjere izvornih govorni -  ka .    Izneseni su podatci strukturalne analize turcizama u spomenutim govorima, odno -  sno analize varijantnosti leksema unutar istoga frazema .   K   ljučne riječi: frazemi, turcizmi, hrvatski jezik, štokavsko narječje .   Th   e structural analysis of Turkish loanwords in the phraseological units of the Croa-  tian Shtokavian dialects The cultural and linguistic interference between Croatians and Turks began with the  Ottoman expansion into Croatia at the end of the 15 th and the beginning of the 16 th   centuries   .  A   s a part of a broader study conducted on Turkish loanwords in the phraseological   units of the Croatian language, and of the Chakavian and Kajkavian dialects, this article  is a contribution to the research of Turkish loanwords in the phraseological units of the  Croatian Shtokavian dialect .    A larger number of Turkish loanwords have been expected   in phraseological units in this dialect than in the other two dialects, considering the  more intensive impact of Turkish entities in the area .  Th   e analyzed Turkish loanwords have been excerpted from dialectological dictio -  naries of Croatian Shtokavian dialects, including the phraseological dictionary of the  Western dialect, but also from unpublished data obtained in conversation with native  speakers .    The results of this research are the data about the structural analyses of Turkish   loanwords in the phraseological units of the Croatian Shtokavian dialect, ie the lexical  variation within the same phraseological units .   UDK: 811 .163 .42’373 .45:811 .512 .161   811   .  163   .  42’282:811   .  512   .  161     686   Key words: idioms, Turkish loanwords, the Croatia language, Shtokavian dialect .   1.    Polazišta u klasifikaciji frazema s turskom sastavnicom u   hrvatskim štokavskim govorima Leksičko je posuđivanje u hrvatskom jeziku u različitim razdobljima njegove jezične po -  vijesti rezultiralo različitim stupnjem prilagodbe jedinica iz drugih jezika, bilo da je riječ  o posuđenicama, kao što se obično u stručnoj literaturi i u leksikološkim udžbenicima  nazivaju “sve jedinice posuđene iz drugih jezika” (Samardžija 1998:46), ili prevedenica -  ma (kalkovima) .      Posuđenicama je preuzetim u najstarijem (praslavenskom) jezičnopovijesnom raz -  doblju podrijetlo najmanje prozirno (Matasović 2000:29-37) .    Takvi se leksemi, potpuno   prilagođeni hrvatskomu jeziku, strano podrijetlo kojih se ne može prepoznati bez do -  datna filološkoga obrazovanja, što potvrđuje “visok stupanj njihove uklopljenosti u hr -  vatski jezik” (Samardžija 1998:57), u ovom radu zovu usvojenicama 1 (npr  .   ajvar, 2 čamac,   bubreg, badem)   .  O   rganski idiomi, kao i standardni jezik, imaju svoju normu, pa i leksičku, no te se   norme “temelje na jezičnom osjećaju razvijenome pri imitiranju govornoga uzusa poje -  dinih reprezentativnih nositelja određenoga idioma, kvalificiranih jezičnom praksom”  (Brozović 2006:279) .    U standardnom jeziku koji je “zatvoreno konkretan”, naprotiv, nije   riječ jedino o jezičnom osjećaju jer se uz uzusnu normu javlja i kodificirana i/ili pre -  skriptivna norma (Brozović 2006:280)  .    Izvorni govornici hrvatskih organskih idioma   zahvaljujući, dakle, jezičnomu osjećaju usvojenice ne drže stranim  .    Neke od usvojenica   u većini hrvatskih govora nemaju istoznačnicu (npr .    bubreg/bubrig,3 samo rijetko jisto i   sl .4), a uz neke se u drugim organskim idiomima uglavnom rabi istoznačnica  (npr  . š  ećer/  cukar, boja/farba, ćelav/plešiv/plišiv)   .   D   ruga je skupina riječi podrijetlom iz stranih jezika, pa i orijentalnih, skupina eg -  zotizama .    U hrvatski jezik ušle su različitim putovima, npr  .    kroz kulinarstvo (poput lek-  sema ćevap, kajgana), preuzimanjem pojmova vezanih za vjerske običaje (poput leksema   ramazan ), preuzimanjem pojmova vezanih za administrativnu i državnu upravu 5 (poput   aga, derviš, sultan; Pranjković 2002:18-19, 21) itd .     Kada je riječ o egzotizmima i u organskim idiomima jezični osjećaj izvornoga go -  vornika asocira na orijentalno, govornik ih drži obilježenima, ali su, kao i u standar -  dnom jeziku, i u organskim govorima uglavnom nezamjenjivi .      Slijedeći takvo načelo, treću bi skupinu u hrvatskomu standardnomu jeziku činile   riječi stranoga podrijetla koje se, premda prilagođene, osjećaju stranima i nisu potrebne  javnoj, neutralnoj, službenoj normi toga standardnoga jezika jer imaju odgovarajuću za -   1 V .   npr .   Samardžija 1998:57, Turk 1996:267 .  2 U ovom se radu, s obzirom na zadanu temu, navodi ilustriraju primjerima turskoga podrijetla .  3 U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku pripisuje se još prasl  .   razdoblju, uz oznaku turkijskoga podrijetla   s upitnikom na bugarsko (Anić i dr  .   2002:155) .   U Anićevu rječniku ( 21994) nema oznake podrijetla, a ni Anić   i Goldstein (1999) ne uključuju ga u riječi stranoga podrijetla .   R .   Derksen u rječnik praslavenskoga uključuje   *j Ьsto, n .    o ‘kidney’ (2008:215) .      4  Npr .   u creskim govorima jisto/isto  (M . T  entor 1909) ,  u buzetskim ubijsto/jistu  (Lisac 2009:41), u   srednjočakavskim otočnim govorima isto/jisto/jista  (Lisac 2009:115)  .   5 Većina takvih leksema u standardnom jeziku danas ima i status historizama .   S   ilvana Vranić i Sanja Zubčić: Turcizmi u frazemima hrvatskih štokavskih govora     687   mjenu hrvatskoga podrijetla .   U rječnicima hrvatskoga jezika nose oznaku regionalizma   (ili oznaku pokrajinski) .6   No, u organskim idiomima može biti i drugačije  .   Leksemi stranoga podrijetla s ta -  kvim statusom u standardnomu jeziku u organskim idiomima nemaju uvijek istoznač -  nicu, mogu biti sasvim uobičajeni i prošireni, pa imaju status usvojenica (npr  .    bašča,   bostan u slavonskim govorima)  .   P   očetci dodira hrvatskoga i turskoga entiteta, utjecaj kulturno-civilizacijskih teko -  vina osmanskih Turaka, a s njima i prihvaćanje novih pojmova, pa time i pravi prodor  turcizama u hrvatske govore, datiraju od prvih osmanskih prodora u hrvatske krajeve s  kraja 15 .    i početka 16  .    st .,7 dakle primarno su preuzeti iz izvanjezičnih razloga (Samar -  džija 1998:47) .   Turcizmima 8 se u literaturi obično nazivaju riječi orijentalnoga kultur -  noga sloja, tj .   “turske (osmanske), arapske i perzijske riječi i posredstvo turskog jezika u   preuzimanju riječi iz toga sloja, iz klasične baštine, posebno iz grčkog jezika, ili iz drugih  jezika” (Anić  21994:XIX) .   U ovom se radu taj termin rabi u navedenom smislu, dakle i   za prave turcizme, kao i za one riječi koje su u hrvatski jezik ušle preko turskoga jezika,  neovisno o kojem je orijentalnom jeziku izvorno riječ .  K   ao dio provedenoga širega istraživanja o turcizmima u frazemima hrvatskih govo -  ra, dakle i u čakavskim i u kajkavskim govorima, ovaj je članak prilog istraživanju tur -  cizama na leksičkoj razini u frazemima9 hrvatskih govora štokavskoga narječja u Repu-  blici Hrvatskoj,10 u kojima je s obzirom na pripadnost području intenzivnijega utjecaja   turskoga entiteta očekivano veći broj turcizama u frazemima no u hrvatskim govorima  drugih dvaju narječja  .11   6 Regionalno nije isto što i dijalekatno, riječ je o uporabi leksema u jednoj jezičnoj regiji što može obuhvatiti   dva (pa i tri, op  .   a .) n  arječja (Anić 1994:XXI)  .   U Hrvatskom jezičnom savjetniku  takvi su leksemi označeni   kao pokrajinski (1999:111) .    S druge strane, u treću bi se skupinu, s obzirom da nisu potrebni službenoj normi   standardnoga jezika, mogli uključiti i lokalni leksemi, kojima je značenje nepoznato većini govornika hrvat-  skoga jezika na području Republike Hrvatske, npr .    saranjsek, srma, ustra .  7 R .   Matasović istaknuo je da se turcizmi nahode već u hrvatskim tekstovima 17  .   i 18  .   st .   (npr .   čelik, boja,   barut) i zaključio: “Lako se prepoznatljivi turcizmi u suvremenom standardnom hrvatskome uglavnom od-  bacuju kao turcizmi” (2008:312) .      8 Termin turcizam, premda je u znatnoj mjeri kulturno-povijesno i civilizacijski određen više no lingvistički   (Tanasković 1983:110), ipak je u jezikoslovnoj literaturi najčešće prihvaćen i korišten  .   U literaturi se upotre-  bljava i termin orijentalizam (Pranjković 2002) .  9 Frazem je ustaljena sveza riječi koja najčešće ima neizmijenjenu strukturu i u kojoj je barem jedna sastavnica   promijenila značenje, pa značenje sveze ne odgovara zbroju značenja sastavnica (usp .   npr .   Menac 2007:9-15) .  10 Naime, zbog različite se područne pripadnosti u frazemima hrvatskih organskih idioma na području Re -  publike Bosne i Hercegovine mogu očekivati drugačiji, brojniji frazemi sa sastavnicom podrijetlom iz tur -  skoga jezika (ili jezika iz kojih su u hrvatske govore preuzete posredstvom toga jezika), kao i u standardnom  jeziku (usp .    Pranjković 2002) .    Primjerice, leksem ćošak u hrvatskom se standardnom jeziku određuje regio -  nalizmom, a u standardu su prihvaćene kut  i ugao (Samardžija 1998:49), dok je u bosanskom standardnom   jeziku turcizam ćošak bez istoznačnice .      11 Jednako tako, presudna je i činjenica da je turski jezik (uz latinski, njemački i talijanski) bio jezik posrednik   štokavskomu narječju  .   Naime, kajkavsko su narječje (primarni su mu jezici posrednici latinski, mađarski   i njemački, Samardžija 1998:49) i čakavsko narječje (primarni su mu jezici posrednici latinski i talijanski,  Samardžija 1998:49) riječi turskoga podrijetla primali preko štokavskoga narječja  .    Zbog teritorijalne je de -  terminiranosti očekivati i više frazema s turskom sastavnicom u govorima drugih dvaju narječja u dodiru sa  štokavskim narječjem (posuđivanje unutar istoga jezika)  .     688   Korpus analiziranih frazema s turskom sastavnicom u ovom radu čine objavljeni   dijalekatni izvorni rječnici 12 govora štokavskoga narječja (u kojima su frazemi izdvojeni   dijelovi leksičkoga članka ili su neoznačeni unutar egzemplifikacija), uključujući fraze -  ološki rječnik govora zapadnoga dijalekta  .13 Tako su uz novoštokavske ikavske govore,   među kojima su za istraživanja izdvajani lički govori od onih na području koje se u ovom  članku radno nazivlje Dalmatinska zagora (a u koje ulaze govori Cetinske i Imotske kra -  jine, srednjih Poljica i Opuzena u dolini Neretve), 14 uključeni i slavonski staroštokavski   govori (na području Đakovačko-srijemske biskupije te šire slavonske Posavine), odno -  sno, uočavaju se tri veće skupine govora  .15 Je li u tim skupinama govora neka frazem -  ska sastavnica turcizam, utvrđivano je usporedbom s leksemima popisanim u Rječniku  posuđenica iz turskoga jezika M .    Nosića (2005) i u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku   grupe autora (2002) .    Frazemi koji su u preostalim analiziranim rječnicima dio leksiko -  grafske natuknice ili su zabilježeni u oprimjerenjima ili su, pak, ekscerpirani iz stručnih  radova prevođeni su u kanonski oblik prema standardima uspostavljenim u rječniku  Mire Menac-Mihalić (2005:117-120)  .   2   . Strukturalna analiza frazema s turcizmom u sastavu u hrvatskim   štokavskim govorima Za ovoga je istraživanja 16 popisano ukupno 107 turcizama 17 u frazemima prikupljenim u   hrvatskim štokavskim govorima .   Od toga ih je samo 16 zabilježeno u svim trima istraži -  vanim skupinama govora: Dalmatinske zagore, Like i Slavonije .    Među njima je 11 uvijek   potvrđeno unutar jednoga ili više jednakih frazema, primjerice: bubrig:  živit/živjet ka/  ko bubrig u loju = jako je dobro komu;  čekić:  {nov }  {ka } ispod čekića = potpuno nov; ćef:   nije po ćefu komu = nije po volji komu , nije onako kako je zamislio;  ćorava:  ka ćorava   (slipa) kokoš/koka [namirit se, naić na zrno (nać zrno), pogodit, tražit] = slučajno (naći,  naići, pogoditi, tražiti); ćuskija:  pijan ka/ko ćuskija = jako pijan; džep:  šupalj je džep    12 Izvori citirani u ovom radu navode se pod sljedećim kraticama iza kojih stoji broj stranice s odgovarajućim   podatkom: IBG = Šamija, Ivan Branko (2004), NŠI = Menac-Mihalić, Mira (2005b), MG = Lukić, Milica  (2003), DPS = Jakšić, Martin (2003)  .    Primjeri iz pojedinačnih mjesnih govora unutar tih izvora donose se pod   kraticama: Br (Brnaze), Či (Čišla), Do (Dobrinče), DP (Donje Pazarište), Ga (Gala), Go (Gospić), Lo (Lovreć),   Op (Opuzen), Ot (Otok), PD (Primorski Dolac), Si (Sinj) i Ši (Šibenik) .  13 Uz frazeme provjeravane u izvornih govornika kojega štokavskoga govora: Ive Lukežić za govor Lovreća,   Luke Budaka (LB) za govor Svetoga Roka i Željka Jozića za slavonske posavske govore .   Svima im najsrdačnije   zahvaljujemo na pomoći .      14 Budući da je dijelom stožerne knjige za ovo istraživanje (Menac-Mihalić 2005), u korpus je ušao i primarno   čakavski govor Šibenika u koji je doselilo štokavsko stanovništvo iz okolice i snažno ga štokaviziralo   .     15 U nedavno objavljenom rječniku štokavskoga dubrovačkoga govora  Naški dubrovački rječnik,  u koji su   uključeni i frazemi, nema onih s turcizmom kao sastavnicom .  16 Prvotna je verzija rada predana za ovaj zbornik sadržavala i analizu distribucije frazema s turcizmom kao   sastavnicom u hrvatskim štokavskim govorima i statusa tih turcizama unutar analiziranih skupina govora i  suvremenoga standardnoga hrvatskoga jezika .    Zbog ograničena prostora u ovom su radu te sastavnice samo   naznačene, a prikazani su rezultati istraživanja koji se odnose na strukturalnu analiza frazema s turcizmom  kao sastavnicom u spomenutim govorima .  17 Budući da nije provedeno usmjereno istraživanje upitnikom (što se pri istraživanju frazema i ne prepo -  ručuje) koji bi sadržavao popis frazema ovjeravanih u svim reprezentativnim dijalektološkim punktovima,  dobiveni popis ne pretendira na konačnost frazema, ali je dostatan da se može odgovoriti na pitanje o stabil- nosti frazemske strukture  .   S   ilvana Vranić i Sanja Zubčić: Turcizmi u frazemima hrvatskih štokavskih govora     689   komu // šuplji su džepi komu ili imat šuplje džepove = 1  .   rastrošan je tko; 2 .   bez novaca   je tko; đon: boli đon koga  {za koga/što } = ne zanima koga, nije koga  briga za koga/što;   konak: pričat (divanit) Markove konake = opširno i dugo i dosadno pričati; para:  {imat/  bit pun } para/šoldi/novaca ka/ko blata = imati puno novaca; top:  gluv ka/ko top = jako   gluh; Turčin: čibučit (pušit) ka/ko Turčin = neprestano puno pušiti  .    Pet leksema nije po-  tvrđeno unutar jednoga ili više jednakih frazema u svim trima istraživanim skupinama:  taban, ćošak, divanit, đuture, tur .      Prema distribuciji ostalih frazema s turcizmom u sastavu proizlazi da je najveći broj   turcizama ovjeren u frazemima novoštokavskih ikavskih govora u Dalmatinskoj zagori,  potom onih u Slavoniji i na koncu u Lici, što se može tumačiti povijesnim okolnostima:  na tom su prostoru, naime, Turci najdulje i boravili, usto je ne manje bitan i geografski  čimbenik, jer to su prostori neposrednoga kontakta dviju civilizacija i dvaju jezika  .    Stoga   i ne čudi da su turcizmi u hrvatski jezik ušli direktnim putem, bez jezika posrednika .  P   opisani turcizmi dijelom su i suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika  .    Dio   njih ima status usvojenica i za njih u suvremenom hrvatskom jeziku ne postoji slaven -  ska istoznačnica .    Radi se o leksemima bubreg, čekić, džep, top, Turčin  .    Ostali turcizmi   popisani su u rječnicima suvremenoga standardnoga hrvatskoga jezika (Anić 31998) s   oznakom razgovornoga stila toga jezika (a ne dijalektizama!) .     U strukturalnoj analizi frazema s turcizmom kao sastavnicom evidentno je da su u   većini slučajeva frazemske strukture stabilne, odnosno da nema alternirajućih leksema  .      Ipak, zabilježeno je nešto frazema u kojima umjesto turcizma može biti drugi turcizam,  riječ primarnoga sloja ili posuđenica iz kojega drugoga sustava .      a) Alternacija dvaju turcizama U frazemu sa značenjem ‘živjeti u izobilju’ u slavonskim govorima unutar istoga fra -  zema mogu alternirati sastavnice aga  i beg (živit ko aga/beg) .    Leksemi aga i beg odnose se   na visoke društvene funkcije, pa se anticipira jednak, visok stil življenja i funkcioniraju  jednako unutar istoga okruženja  .    U poredbenim frazemima sa značenjem ‘jako glup’ u   novoštokavskim ikavskim govorima alterniraju čak četiri sastavnice: ćuskija  – glup ka   ćuskija NŠI (PD) 153, top  – glup ka top NŠI (Do, Ot) 323, tepsija – glup ka tepsija NŠI   (Lo, Ot) 321 i  stup – glup ka stup NŠI (Go, Si) 308  .    Samo je sastavnica  stup slavenskoga   podrijetla, dok su preostale tri turcizmi  .    U slavonskim govorima potvrđen je frazem u   značenju ‘ne uspjeti u čemu; umrijeti’ s trima alternirajućim sastavnicama, svim trima  turcizmima:  prdnit u fenjer DPS 343, MG; prdnit u fitiljku DPS 254, prdnit u kazan DPS   346 .    Turcizmi fenjer  i fitiljka bliskoznačni su sa semom svjetla kao eterične sastavnice  .      Naprotiv kazan nije povezan sa semom svjetla, ali odgovarajuću pozadinsku sliku nudi   prazan prostor unutar kazana  .    U frazemima imat duboku kesu IBG 153 i imat dubok   džep NŠI (Ot) IBG 165 alterniraju turcizmi kesa  i džep u novoštokavskim ikavskim govo -  rima Dalmatinske zagore, dok su u ličkim govorima ovjereni samo frazemi sa sastavni -  com džep .    U novoštokavskim govorima Dalmatinske zagore u frazemu boli bubrig koga   za što alterniraju sastavnice bubrig NŠI (Ot) 140, đon (Br, Či, Go, Do, Lo, Ši 168) i briga   (Či, Do, Lo 137) koje međusobno nisu semantički nikako povezane, a najtransparentniji  je onaj sa slavenskom sastavnicom briga .      b) Alternacija turcizma i riječi primarnoga sloja Najbrojnije su alternacije turcizma i riječi primarnoga, slavenskoga sloja  .    Tako tur-  cizam čarapa u frazemu udaren (opaljen) mokron čarapon po glavi u ličkom novoštokav -     690   skom ikavskom govoru Donjega Pazarišta može biti zamijenjen leksemom bičva .   Lekse-  mi čarapa i bičva istoznačnice su i unutar frazema funkcioniraju bez ikakve značenjske   ili stilističke razlike .    Istoznačni leksemi različitoga podrijetla alterniraju i u frazemima   čibučit ka Turčin  (Op 149, 228) i pušit ka Turčin (Či, Do, Ga, Go, Lo, Ot, Si, Ši 149, 228,   328, 441) .    Alternirajuća je i  b sastavnica u ovomu poredbenom frazemu, pa je u govoru   Opuzena sastavnica Turčin  zamijenjena turcizmom Čifut  (Op 149, 228)  .    Turcizam ćef   može biti zamijenjen istoznačnicom  volja u frazemima nije po ćefu komu (Do, Go, DP,   Ru, Ši 152) i nije po volji komu (Či, Go, Ot 339) .    Pridjevi slip i ćorav alterniraju u frazemu   ka ćorava (slipa) kokoš/koka [namirit se, naić na zrno (nać zrno)] u značenju ‘slučajno  (naći, naići itd .)   ’ (DP 198) .    Zanimljivo je da je ta alternacija potvrđena samo u novošto -  kavskim ličkim govorima, dok je u ostalima zastupljen samo turcizam ćorav  .      Naprotiv, u istoznačnim frazemima dobit u bubrige (Do 140) i dobit u (pod) rebra    (Do, Op 286) alterniraju različiti leksemi koji su semantički povezani jer je bubreg smje -  šten u trbušnoj šupljini ispod rebara  .    Slično je i s frazemima dobit po tamburi  NŠI (Do,   Ši) 320 i dobit po nosu NŠI (Či, DP, Do, Go, Ši) 248 u značenju ‘dobiti batine, dobiti  udarac po glavi’  .    U ličkom govoru Svetoga Roka zabilježeni su frazemi bacat matrake   komu pod noge i bacat klipove komu pod noge u značenju ‘ometati koga u čemu, pakosti-  ti komu’ .    Turcizam matrak  u ličkim se govorima tumači kao ‘štap, toljaga’ (Kranjčević   2004:401), što znači da je riječ o tvorevini nalik klipu, ali od njega većoj  .    Moguće je da   među tim dvjema inačicama frazema postoji fina semantička razlika, pa se bacaju klipovi    kad se nekoga želi slabije omesti, a kad mu se silno želi napakostiti, bacaju se matraci .      U frazemima imat merak  LB i imat volje u značenju ‘imati jaku želju za čim’ alter -  niraju istoznačni turcizam merak  i riječ primarnoga sloja s time da dva frazema nisu   istoznačna jer onaj s turcizmom kao sastavnicom intenzivira značenje, dok je onaj sa  slavenskom sastavnicom neutralniji  .    Jednako je i s frazemima ni mukajet IBG 208 i ni   glasa u značenju ‘niti da pisne, niti se obazire  .’ S   amo u ličkim govorima u frazemima pot -  kuriti /podjariti komu pod pete/tabane,  goriti pod tabanima/petama, otegnut(i) tabanima/  papcima alterniraju leksemi taban  i peta .    Ne radi se o istoznačnim leksemima, ali njiho-  vu alternaciju omogućuje pripadnost istom dijelu noge  .    No, ni ta alternacija nije uvijek   moguća, pa su, primjerice, frazemi potpiriti komu pod tabane i  lizati komu tabane i u   ličkim govorima potvrđeni samo s turcizmom kao sastavnicom  .    I u svim analiziranim   govorima Dalmatinske zagore i Slavonije potvrđena je glavnina ovih frazema, ali isklju-  čivo sa sastavnicom tabani, što potvrđuje veću izloženost tih skupina turskomu jeziku .  U f   razemima imat (bit pun) para ka žaba dlaka NŠI (Lo, Op) 262 i imat (bit pun)   novaca ka žaba dlaka NŠI (DP, Go) 250 u značenju ‘uopće nemati novaca’ alterniraju  istoznačnice pare i novac .    Radi se o frazemu koji je potvrđen u velikom broju analizira -  nih govora, a usto je frekventne uporabe  .    Uporaba alternirajućih sastavnica u ovom je   slučaju prostorno uvjetovana: frazem je sa slavenskom sastavnicom potvrđen u ličkim  govorima, dok je frazem s turcizmom kao sastavnicom, bez mogućnosti alternacije sa  slavenskom, zabilježen u govorima Dalmatinske zagore  .    I ovaj primjer prilog je tezi o   brojnijim turcizmima u prostorima koji su geografski bliže zoni direktnoga kontakta  dviju civilizacija    .  c   ) Alternacija turcizma s drugom riječju stranoga podrijetla  Ova je alternacija najrjeđa i za ovoga je istraživanja zabilježena samo u trima primje -  rima .    U frazemima zabiti komu čiviju (DPS, 344) i zabiti komu kajlu u značenju ‘pod -   Silvana Vranić i Sanja Zubčić: Turcizmi u frazemima hrvatskih štokavskih govora     691   valiti komu, smjestiti komu’ alternira turcizam čivija  u značenju ‘1  .   željezni čavao; 2  .     ključ za zatezanje žica na violini’ (Nosić 2005:131) i germanizam kajla u značenju ‘klin’ .     Danas se u hrvatskom češće rabi frazem s njemačkom sastavnicom  .    U frazemima nemat   pare ni dinara NŠI (Či, Ga, Lo, Ot) 263 i brez pare i dinara IBG 250 u značenju ‘nemati  novaca, nemati ničega’ alternira turcizam para i riječ dinar koja je primarno latinskoga   podrijetla, a smatra se da je primljena preko grčkoga jezika (Anić i dr  .    2002:245) .    No, u   ovom slučaju valja pretpostaviti i drugačiji odnos  .    Naime, u SFR Jugoslaviji platežno je   sredstvo bio dinar, kojega je stoti dio bila para, pa se tu i ne radi o klasičnom vertikalnom  odnosu istoznačnica, već o horizontalnom odnosu hiperonima .    Frazemi sa sastavnicom   u značenju novca ili novčanih jedinica vrlo su česti i brojni u jeziku, tako da su ovdje već  spominjani u slučaju alternacije turcizma para  i riječi primarnoga sloja novac .    No, turci-  zam para alternira i s romanizmom šoldi u frazemu {imat } para/šoldi ka blata, s time da   je frazem s turskom sastavnicom para potvrđen u glavnini govora Dalmatinske zagore i   u svim slavonskim govorima  .    Samo je u govoru Dobrinča u Imotskoj krajini zabilježen   frazem s romanizmom šoldi .    U govoru Šibenika 18 zabilježen je frazem nema ti šoldi koji   mogu platiti NŠI  317, dok u govoru Lovreća stoji nema ti para  .   Vjerojatno će onda i u   govoru Šibenika biti uz frazem { imat } para ka blata ovjeren i frazem { imat } šoldi ka blata .  Fr   azem prije bi isan priskočija nego zaobiša koga u značenju ‘jako je debeo tko ’ NŠI   (Lo) 185, 186 zanimljiv je stoga što u govoru Lovreća ima sastavnicu isan  koja u drugim   govorima može izostati, pa je primjerice u čakavskim govorima ovjeren frazem koga j la -  gle preskočit leh obać  .    To je za ovoga istraživanja unikatan primjer reduciranja turcizma   kao sastavnice iz frazemske strukture .   3   . Zaključak  Varijantnost leksema unutar istoga frazema u hrvatskim štokavskim govorima isklju -  čena je kada turcizam ima status usvojenice ili historizma i kada označava pojmove iz  turske uljudbe, neovisno o tome je li riječ o funkcijama u društvenom životu, oruđu i sl .      No, leksičke su varijante i inače rijetke jer je varijantnost protivna primarnoj odrednici  frazema – stabilnoj strukturi .    Ipak, ovjeren je i manji broj frazema s varijantnim sastav-  nicama .    Najčešće alterniraju turcizam i riječ primarnoga sloja, dok su alternacije dvaju   turcizama ili turcizma i neke druge riječi stranoga podrijetla rjeđe  .    Unutar tih skupina   frazema razlikuje se potpuna zamjenjivost, kada je turcizam zamijenjen istoznačnicom,  ili djelomična, kada je turcizam zamijenjen bliskoznačnicom ili nekom riječju koja je dio  istoga semantičkoga polja .    U tom slučaju nerijetko među frazemima s različitim sastav -  nicama može biti i fine stilističke razlike .   18 Uz sve metodološke ograde spomenute u uvodnom dijelu ovoga rada .     692   Literatura   Adamović, Milan (1973), “O poreklu srpskohrvatskih osmanizama”, Južnoslavenski filolog  30, 1-2,   Beograd, 229-236   .  A   ndrić, Marta (2003), “Turcizmi u seoskom govoru Slavonije”, Migracijske i etničke teme 19, 1,   15-25  .  A   nić, Vladimir (21994), ( 31998), Rječnik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb  Anić, Vladimir, Slavko Goldstein (1999), Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb Anić, Vladimir i dr .    (2002), Hrvatski enciklopedijski rječnik , Novi liber, Zagreb  Barić, Eugenija i dr  .    (1999), Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,   Zagreb  Brozović, Dalibor (2006),  Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda , Školska knjiga, Za -  greb  Buljan-Klapirić, Dalibor (2001), Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine , Udruga   “Raosovi dani”,  Imotski  Čaušević, Ekrem (1996),  Gramatika suvremenoga turskog jezika,  Hrvatska sveučilišna naklada,   Zagreb  Čuljat, Marko (22009), Ričnik ličke ikavice, Lik @ press, Gospić  Derksen, Rick (2008),  Etymological Dictionary of the Slavic Inherited Lexicon, Koninklijke Brill   NV, Leiden – Boston  Glibanović-Vajzović, Hanka (1986), “O turcizmima u srpskohrvatskom jeziku sa sociolingvistič-  kog stanovišta”, Književni jezik, 15, 2, Sarajevo, 141-147 .  E   sih, Ivan (1942), Turcizmi  . R   ječnik turskih, arapskih i perzijskih riječi u hrvatskom književnom   jeziku i pučkom govoru s pregledom nove turske abecede i slovnice, Zagreb  Jakšić, Martin (2003), Divanimo po slavonski, Pergamena, Zagreb Japunčić, Mile (1998), Taslak: rječnik Sv .    Roka, Zagreb  Jurković, Miljenko, ur .    (2002), Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2001, FF press, Zagreb  Lisac, Josip (2009), Hrvatska dijalektologija 2  .    Čakavsko narječje , Golden marketing – Tehnička   knjiga, Zagreb  Lukić, Milica (2003), “O govoru Mrzovića”, Šokačka rič  1, Zbornik radova sa   Znanstvenoga skupa Slavonski dijalekt, Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-  srijemske županije, Vinkovci, 51-63 .  M   atasović, Ranko (2000), “Germanske posuđenice u praslavenskome: pitanja relativne kronolo -  gije”, Filologija 34, 129-137  .  M   atasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika , Matica hrvatska, Za-  greb  Matešić, Josip (1982), Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika , Školska knjiga, Zagreb  Menac, Antica (2007), Hrvatska frazeologija , Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu =   Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb Menac, Antica, Željka Fink-Arsovski, Radomir Venturin (2003), Hrvatski frazeološki rječnik , Na-  klada Ljevak, Zagreb   Silvana Vranić i Sanja Zubčić: Turcizmi u frazemima hrvatskih štokavskih govora     693   Menac-Mihalić, Mira (2005a), “Iz frazeologije novoštokavskih ikavskih govora južne Hrvatske”,   u: I .   Pranjković, ur .,   Od fonetike do etike, 309-324, Disput, Zagreb  Menac-Mihalić, Mira (2005b),  Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, Školska   knjiga i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb  Milković, Ivan (2009), Lička štokavska ikavica, Pergamena, Zagreb Mladošić, Davor, Maja Milošević (2011),  Naški dubrovački rječnik, Verbum publikum, Dubrovnik  Nosić, Milan (2005), Rječnik posuđenica iz turskoga jezika, Maveda, Rijeka Pranjković, Ivo (2002), “Hrvatski i orijentalni jezici”, u: M .    Jurković, ur .,    Zbornik Zagrebačke sla-  vističke škole 2001, 16-28, FF press, Zagreb  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880-1976), JAZU, Zagreb Samardžija, Marko (1998), Hrvatski jezik 4, Školska knjiga, Zagreb  Samardžija, Marko (2002), “Unutarnje posuđivanje u hrvatskom jeziku”, u: M .      Jurković, ur .,    Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2001, 9-15, FF press, Zagreb  Sikirić, Šaćir (1970), “Prilog proučavanju turcizama”, Prilozi za orijentalnu filologiju , Sarajevo,   342-368  .  S   kok, Petar (1937-1938), “Prilozi proučavanju turcizama u srpsko-hrvatskom jeziku”, Slavia X V,   166-180, 336-366, 481-505  .  S   kok, Petar (1971-73), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,  knj .    1-4, JAZU, Zagreb  Šamija, Ivan Branko, Petar Ujević (2001), Rječnik imotskoga govora, Zavičajni klub Imoćana,  Za-  greb  Škaljić, Abdulah (19896), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo  Tanasković, Darko (1983), “Sociolingvistički aspekti ideologizacije pozajmljenica”, Jezik u savre -  menoj komunikaciji, 96-115  .  T   entor, Mate (1909), “Der cakavische Dialekt der Stadt cres (Cherso)”, Archiv für slavische Philo -  logie XXX, 146-204  .  T   urk, Marija (1997), “Hungarizmi u hrvatskoj frazeologiji”, u: S .    Blažetin, ml ., u   r .    Hrvati i Mađa-  ri u svjetlu prožimanja kultura i jezika , 265-274,  Hrvatski znanstveni zavod (Horvat tudo -  manyos kutatok egyesülete), Pečuh  Vajzović, Hanka (1999), Orijentalizmi u književnom djelu: lingvistička analiza,  Institut za jezik u   Sarajevu – Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo       695       Podaci o autorima   Јован Ајдуковић Гандијева 135, 11070 Нови Београд, Србија  ajdukovic @mail .ru  K   atarina Aladrović Slovaček  Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska kaladrovic @gmail .c   om  Marko Alerić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska maleric @ffzg    .h   r  Elmedina Alić Gimnazija u Travniku Školska 3, 72270 Travnik, BiH alic .   elmedina @yahoo .c   om  Lada Badurina  Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci  S .    Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  lbadurin @ffri .h   r  Ante Bičanić Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti CROATICA Trnjanska cesta 35, 10000 Zagreb, Hrvatska ante .b   icanic @inet .h   r   Vesna Bjedov Filozofski fakultet  Lorenza Jagera 9, 31000 Osijek, Hrvatska vbjedov @ffos .h   r  Timea Bockovac Katedra za kroatistiku Filozofski fakultet, Sveučilište u Pečuhu  7624 I fjuság út .    11, Pécs, Hungary  bockovac .t   imea @pte .hu     696   Ivana Brač  Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 13, 10000 Zagreb, Hrvatska ibrac @ihjj .h   r  Refik Bulić Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr .    Tihomila Markovića 1, 75000 Tuzla, BiH  refik .bu   lic @untz .b   a  Helena Burić Department of Germanic & Slavic Studies University of Waterloo, Canada helena _buric @yahoo .c   om  Hatidže Burnić Alije Isakovića 5, 77000 Bihać, BiH hatidze _b @hotmail .c   om  Danilo Capasso Filološki fakultet Bulevar vojvode Petra Bojovića 1a, 78000 Banja Luka, BiH danilo .ca   passo @unibl .r   s  Ruggero Cattaneo Državna srednja škola “G .    Negri”   Via Gozzadini 7, Milano, Italia rugcat @tiscali .i   t  Драгана Цвијовић Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија cvijovicdragana @gmail .c   om  Jelena Cvitanušić Tvico Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska jelena .c   vitanusic @gmail .c   om  Jasmina Čaušević Udruženje za jezik i kulturu “Lingvisti” Alojza Benca 1, 71000 Sarajevo, BiH jasminacausevic @gmail .c   om  Tamara Gazdić-Alerić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska tamara .ga   zdic-aleric @ufzg    .h   r     697   Alma Genjac-Nakičević 71000 Sarajevo, BiH almagenjac @hotmail .c   om  Александра Ѓуркова Институт за македонски јазик “Крсте Мисирков”  1000 Скопје, Македонија aleksandra .g   jurkova @imj .u   kim .e   du .m   k  Rajka Glušica Filozofski fakultet 81400 Nikšić, Crna Gora rajkag @t-com .m   e  Helena Grochola-Szczepanek Instytut Języka Polskiego PAN Al .    Mickiewicza 31, 31–120 Kraków, Polska  helenags @ijp-pan .k   rakow .   pl  Senahid Halilović Filozofski fakultet  Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH senahid .h   alilovic @ff .u   nsa .b   a  Jasmin Hodžić 88000 Mostar, BiH lingvostop @yahoo .c   om  Marijana Horvat Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska mhorvat @ihjj .h   r  Niaza Imamović 71000 Sarajevo, BiH niaza _imamovic @yahoo .c   om  Enisa Ivojević Filozofski fakultet Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH enisa .i   vojevic @ff .u   nsa .b   a   Јелена Јанковић Институт за српски језик САН У , Београд  Кнез Михаилова 36, 11000 Београд, Србија enanikolic11 @yahoo .c   om     698   Marko Jesenšek Filozofska fakulteta, Univerza v Mariboru Koroška cesta 160, 2000 Maribor, Slovenija marko .j   esensek @uni-mb .s   i  Jagoda Jurić-Kappel Institut für Slawistik der Universität Wien Spitalgasse 2-4, Hof 3, A-1090 Wien, Österreich jagoda .k   appel @univie .a   c .at  A   len Kalajdžija  Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet “Džemal Bijedić” 78000 Mostar, BiH alen .k   alajdzija @unmo .b   a  Zenaida Karavdić Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Bistrik 7, 71000 Sarajevo, BiH zenaidameco @yahoo .c   om  Marina Katnić-Bakaršić Filozofski fakultet  Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH marinakb @bih .n   et .b   a  Martina Knežević Filološki fakultet Bulevar vojvode Petra Bojovića 1a 78000 Banja Luka, BiH Petra Košutar Odjel za kroatologiju Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb, Hrvatska pkosutar @hrstud    .hr  J   osip Lasić  Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu 21000 Split, Hrvatska  jlasic @ffst .h   r  Anđelka Lazić Visoka škola strukovnih studija za vaspitače Dobropoljska 5, 15000 Šabac, Srbija andjelka11 @gmail .c   om     699   Ivana Lovrić Jović Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska ilovric @ihjj .h   r  Amela Ljevo-Ovčina Filozofski fakultet  Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH amelaljevo @gmail .c   om   Catherine Mary MacRobert University of Oxford Lady Margaret Hall, Oxford OX2 6QA, United Kingdom catherine .m   acrobert @lmh .o   x .a   c .u   k  Ana Makišova Odsek za slovakistiku, Filozofski fakultet Dr Zorana Ðinđića 2, 21000 Novi Sad, Srbija  makisova .a   nna @gmail .c   om  Ana Marić Odsek za slovakistiku, Filozofski fakultet Dr Zorana Đinđića 2, 21000 Novi Sad, Srbija anamaric21 @gmail .c   om  Danijela Marot Kiš Filozofski fakultet  Slavka Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  dmarot @ffri .h   r  Darko Matovac Edebiyat Fakültesi Trakya Üniversitesi, Edirne, Türkiye darko .m   atovac @gmail .c   om  Nedad Memić KOSMO Magazin Ruthgasse 21/7, 1190 Wien, Österreich nedad .m   emic @gmail .c   om  Emira Mešanović-Meša Pedagoški fakultet  Skenderija 72, 71000 Sarajevo, BiH mesanovicemira @hotmail .c   om     700   Ves na Mikolič  Fakulteta za humanistične študije Univerza na Primorskem Titov trg 5, 6000 Koper, Slovenija vesna .m   ikolic @fhs .u   pr .s   i  Наташа Миланов  Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија natasa .m   arkovic @isj .   sanu .   ac .r   s   Марија Милосављевић-Тодоровић  Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија marija .   milosavljevic @isj .s   anu .ac .rs  Б   ојана Мојсиловић  Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија bojana .m   ojsilovic @gmail .c   om  Borana Morić Mohorovičić  Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet 51000 Rijeka, Hrvatska bmoric @ffri .h   r  Svein Mønnesland Faculty of Humanities, University Oslo Oslo, Norway svein .m   onnesland @ilos .u   io .no  Ha   snija Muratagić-Tuna  Filozofski fakultet  Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH hasnijamura tagictuna @live .c   om  Lejla Nakaš  Filozofski fakultet  Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH lejla .   nakas @ff .u   nsa .b   a  Iva Nazalević Čučević  Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska inazalev @ffzg    .h   r  Lidija Nerandži ć-Čanda  Branka Radičevića 55, 25000 Sombor, Srbija tacka@open .tele   kom .r   s     701   Марина Николић Институт за српски језик САН У , Београд  Кнез Михаилова 36, 11000 Београд, Србија marina    .n   ikolic @isj .   sanu .   ac .r   s  Mirela Omerović Pedagoški fakultet  Skenderija 72, 71000 Sarajevo, BiH mirelamuftic @yahoo .c   om  Nikolina Palašić Filozofski fakultet  Slavka Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  npalasic @ffri .h   r  Dunja Pavličević-Franić Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska dunja .p   avlicevic-franic @ufzg    .h   r  Sabine Pawischitz Institut für Slawistik der Universität Wien Spitalgasse 2, Hof 3, 1090 Wien, Österreich  sabine .   pawischitz @univie .a   c .at  S   anja Perić Gavrančić  Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska speric @ihjj .h   r  Bernardina Petrović Odsjek za kroatistiku Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska bernardina .p   etrovic @ffzg    .h   r  Neda Pintarić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska npintari @ffzg    .h   r  Анна А . П   лотникова  Институт славяноведения РАН Ленинский проспект дом 32-А  119334 Москва, Россия annaplotn @mail .ru     702   Ivo Pranjković Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska  ivo .   pranjkovic @zg .t   -com .h   r  Bernisa Puriš Filozofski fakultet Franje Račkog 1, 71000 Sarajevo, BiH purisbernisa @bih .n   et .b   a  Andrea Sapunar Knežević Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU Opatička 18, 10000 Zagreb, Hrvatska andrea .s   apunar @zg .h   tnet .h   r  Johannes Reinhart  Institut für Slawistik, Universität Wien Spitalgasse 2-4, Hof 3, 1090 Wien, Österreich johannes .r   einhart @univie .a   c .at   М   арина Спасојевић  Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија marina    .s   pasojevic @isj .   sanu .   ac .r   s  Данијела Станић Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија danijela .st   anic @isj .   sanu .   ac .r   s  Милица Стојановић Институт за српски језик САН У  Ђуре Јакшића 9, 11000 Београд, Србија milica .m   arjanovic @isj .   sanu .   ac .r   s  Jožica Škofic Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU Novi trg 4, 1000 Ljubljana, Slovenija guzej @zrc-sazu .s   i  Paul-Louis Thomas  Univerzitet Parise-Sorbonne, UFR d’Études slaves Centre Universitaire Malesherbes 108 Bd Malesherbes, 75850 Paris Cedex 17, France paul-louis .t   homas @paris-sorbonne    .f   r     703   Marijana Togonal  Visoka škola za odnose s javnošću i studij medija Kairos Ilica 242, 10000 Zagreb, Hrvatska marijana .   togonal @gmail .c   om  Branko Tošović Institut für Slawistik Karl-Franzens-Universität Graz Merangasse 70, 8010 Graz, Österreich branko .   tosovic @uni-graz  .a   t  Aleksander Urkom University of Eötvös Loránd Faculty of Humanities Institute of Slavic and Baltic Studies M úzeum krt .    4/D, 1088 Budapest, Hungary  urkom .a   leksander @btk .e   lte .h   u  Елена C .    Узен ёва  Институт славяноведения РАН Ленинский проспект дом 32-А  119334 Москва, Россия  lenuzen @mail .ru  J   elena Vignjević  Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Savska 77, 10000 Zagreb, Hrvatska jelena .v   ignjevic @ufzg    .h   r  Anastazija Vlastelić Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet  Slavka Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  anastazija .v   lastelic@inet .h   r  Silvana Vranić Filozofski fakultet  Slavka Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  silvana  .v   ranic @ri .t   -com .h   r  Sandra Zlotrg Udruženje za jezik i kulturu “Lingvisti” Alojza Benca 1, 71000 Sarajevo mjeseceva @gmail .c   om  Sanja Zubčić Filozofski fakultet  Slavka Krautzeka b .    b ., 5   1000 Rijeka, Hrvatska  szubcic @globalnet .h   r       BOSANSKOHERCEGOVAČKI SLAVISTIČKI KONGRES  Zbo   rnik       radova    (k   njiga    1)  Za izdavača Senahid Halilović Korektura  a   utori  UDK Senada    d   izdar  Lejla Hajdarpašić Dizajn korica Tarik    jese   nković     Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I   K K   ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA   KNJIGA 1   ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA   Bosanskohercegovaki   slavistiki kongres